Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

13.07.2018.

KARIKATURE PREDRAGA KORAKSIĆA CORAXA

13.07.2018.

OSLOBODJENI PRIPADNICI 'CRVENIH BERETKI'

13.07.2018.

BEZBJEDNJACI IZ VELIKE BRITANIJE UPOZORILI BiH: "RUSIJA U BiH PODRŽAVA SRPSKE PARAVOJNE STRUKTURE"


BEZBJEDNJACI IZ VELIKE BRITANIJE UPOZORILI BiH: "Rusija u BiH podržava srpske paravojne strukture, SUMNJIVA NABAVKA ORUŽJA..."

Britanski državni ministar za Evropu i Amerike Alan Duncan izrazio je ozbiljnu sumnju u posljednju nabavku oružja za MUP RS-a tokom svog svjedočenja pred komitetom za vanjske poslove. On je također poslao upozorenje.


.........................
BEZBJEDNJACI IZ VELIKE BRITANIJE UPOZORILI BiH: 'Rusija u BiH podržava srpske paravojne strukture, SUMNJIVA NABAVKA ORUŽJA...' - 1
















...........
...........

Rusija u BiH podržava srpske paravojne strukture, te je snažan saveznik predsjedniku entiteta Republika Srpska Milorada Dodika, navodi se, između ostalog, u Izvještaju Komiteta za vanjske poslove Velike Britanije. Sigurnosni stručnjaci smatraju da je ovo značajno upozorenje o sigurnosnim prijetnjama u BiH.

 

Britanski državni ministar za Evropu i Amerike Alan Duncan izrazio je ozbiljnu sumnju u posljednju nabavku oružja za MUP RS-a tokom svog svjedočenja pred komitetom za vanjske poslove. On je također poslao upozorenje.

 

"Mislim da je njihova tvrdnja bila da je to oružje nabavljeno za legalnu policiju. Direktno smo ukazali na zabrinutost kod sigurnosnih agencija u Bosni i Hercegovini. Reklu su nam da je oružje nabavljeno prema svim procedurama, ali to ne znači da pitanja koja se postavljaju oko njegovog korištenja nisu validna. Zabrinutost stvarno postoji i unošenje oružja na takav način stvara dodatnu zabrinutost da bi stvari mogle krenuti lošim putem", tvrdi Duncan.

 

Veoma smo zabrinuti zbog situacije u Bosni. Ponovo se povećava napetost, dolaze izbori i zato se povećavaju tenzije, mišljenje je eksperata britanskog ministarstva vanjskih poslova.

 

"Od EUFOR-a, koji je vojno prisustan, zatražili smo da nam dostave izvještaj o naoružavanju u BiH i sada čekamo tu procjenu. Ono što znamo jeste da je došlo do nesrazmjerne kupovine određenog oružja, ne samo od srpskih grupa već i drugih grupa širom Bosne i Hercegovine. Zato ćemo očekivati punu procjenu. Postoji visok nivo posjedovanja oružja širom Bosne i Hercegovine, ali je zabrinjavajuća posljednja kupovina novog dugog oružja", ocjenjuje Fiona Mcilwham, direktorica u Foreign Office.

 

 Domaći eksperti bilježe da je ovo prvi put da se ovakve tvrdnje, a pogotovo sumnje u legalnu nabavku oružja nalaze u jednom zvaničnom izvještaju jednog svjetskog parlamenta.

 

"U svakom slučaju ovo je još jedan od koraka u kojem se Zapadni Balkan pokušava postaviti, pogotovo Bosna i Hercegovina, da sada dva ili tri mjeseca prije izbora se ta senzibilnost, odnosno sigurnosni dio, stavi u fokus i Velike Britanije i ostalih partnera, prvenstveno Evropske unije i Sjedinjenih Država", smatra Jasmin Ahić, stručnjak za sigurnost.

 

Promjena koja je primjetna u posljednjih godinu i po dana je da Velika Britanija, kako je to najavljeno i u Parlamentu, sve jače ulazi na prostor Balkana. To je početak post-Brexit ere, smatra Srećko Latal.

 

"Velika Britanija je nakon referenduma o Brexitu bitno i značajno ojačala fokus na Zapadni Balkan. To se dešava dijelom u pravcu formiranja te njihove vlastite vanjske politike, koja će biti njihova vlastita jednog dana nakon što i ako izađu iz Evropske Unije", kaže Ahić.

 

Britanski političari, ali i domaći eksperti poručuju da probleme koje trenutno ima Bosna i Hercegovina mora rješavati sama. Kada je u pitanju posljednja poruka koja je došla iz NATO-a stav je da to nije iznenađenje upravo zbog svega navedenog te da i neće biti napretka dok ne uklonimo sve prepreke i probleme.

13.07.2018.

OD BRISELA DO ANKARE: ISTORIJA BORBE NIKOLE ŠPIRIĆA ZA NATO PUT BiH


OD BRISELA DO ANKARE: Istorija borbe Nikole Špirića za NATO put BiH

Bakir Izetbegović suprotstavlja Milorada Dodika i NATO, ali zaboravlja da Srbi o tom savezu govore sa grčom i gorčinom - ovo je za Dnevnik plus RTRS-a kazao potpredsjednik SNSD-a i poslanik te stranke u Predstavničkom domu Parlamenta BiH, Nikola Špirić, uz ocjenu da je to primjer političkog autizma, ali i da prisustvo bh. delegacije na samitu NATO-a u Briselu mnogo govori o Bosni i Hercegovini.


............................
OD BRISELA DO ANKARE: Istorija borbe Nikole Špirića za NATO put BiH - 1








..............................

Špirić smatra da bi Izetbegović, ukoliko želi dobre zajedničke odnose o ovom pitanju, zbog zvaničnog stava Republike Srpske trebao da ostane neutralan. Istovremeno, ističe, ljute ga predstavnici Saveza za promjene, dodajući da je dobro što je Izetbegović shvatio da bez Milorada Dodika, Srba i Republike Srpske nema stava BiH.

 

Doprinos Špirića i Dodika

 

Imajući u vidu da je Šprićev stranački šef Milorad Dodik jučer kazao da je protiv ulaska Bosne i Hercegovine u NATO, postavlja se pitanje zbog čega bi predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović unatoč tome što je proces pristupanja BiH NATO-u u poodmakloj fazi trebao ostati neutralan? Da li Izetbegović može zanemarujući obaveze koje je BiH preuzela u procesu NATO integracija samo zbog toga što su Milorad Dodik i Nikola Špirić promijenili svoj vlastiti i stranački stav o potrebi ulaska BiH u NATO, ujedno mijenjati stav Bosne i Hercegovine koji je od ranije definisan, upravo zahvaljujući SNSD-u. Opredijeljenje za članstvo Bosne i Hercegovine nije tek opredijeljenje Bakira Izetbegovića. Riječ je o širem konsenzusu koji je već ranije postignut. Međutim, nije samo riječ o konsenzusu nego i o poštivanju ranijih odluka i napora koji su učinjeni na tome putu. Tim naporima izuzetan doprinos dali su upravo Milorad Dodik i Nikola Špirić.

 

Stoga kada Šprić govori o političkom autizmu, o navodnoj gorčini i grču kod Srba koja se tiče pristupanja BiH NATO-u, kao i kada se teatralno snebiva nad prisustvom bh.delegacije na samitu u NATO-u, do izražaja upravo dolazi Šprićev politički autizam. Možda je u  izvjesnoj mjeri  tačno da NATO izaziva gorčinu kod Srba (vjerovatno kod jednog dijela), ali tu goričinu NATO ne izaziva kod Šprića. Špirić je ipak Srbin sa NATO rezervoarom na želudcu, jer nije Špriću kao ni Dodiku niti gorčinu niti mučninu izazivalo kada je Milorad Dodik zajedno sa delegacijom bh.političara boravio na nosaču NATO aviona USS Harry S.Truman.

dodikspiric

Još manju goričnu Špirić je osjećao kao Predsjedavajući Vijeća ministara BiH kad je ocijenio kako bi bilo značajno da BiH na ministarskom sastanku NATO-a u Talinu dobije poziv u Akcijski plan za članstvo u NATO-u (MAP). Tada je naveo kako postoji "mali dio rezervi prema onome što nije urađeno“.

 

"Vidjećemo hoće li te rezerve biti dovoljne da se da prolaz ili ne, ali u svakom slučaju mislim da odluka neće biti negativna, ona može biti uslovljena nečim što treba uraditi", govorio je Šprić.

 

Jedina rezerva koji je tada Špirić imao odnosila usporavanje NATO-u puta BiH. Čemu onda Špirićevo snebivanje nad prisustvom zvaničnika Saveza za promjene u bh.delegaciji? Ako se sagledaju napori koje su uložili Špirić i Dodik da BiH približe NATO-u, prisustvo delagacije koju žele prokazati kao izdajničkom djeluje potpuno beznačajno. Sve ključne procese u pristupanju BiH NATO-u vodila je politika SNSD-a, unatoč tome što se danas ta politika gnuša svojih poteza, odnosno političkog autizma kojeg pominje Špirić.

 

On se za svoga mandata istakao i po zalaganju za knjiženje vojne imovine, što je jedan od preduslova za

aktivaciju MAP-a. U tome cilju Špirić je 25.9.2007 primio direktora za odbrambeno planiranje u NATO-u Franka Bolanda te ga informisao o koracima za rješavanje pitanja transfera vojne imovine, a pozdravio je i djelovanje ekspertskog tima NATO-a s ciljem davanja dodatnih informacija i diskusija u svrhu izrade konačne procjene Procesa planiranja i revizije, kao i definisanja partnerskih ciljeva za BiH.

 

Još ranije u svojstvu predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Nikola Špirić je 2005. godine potpisao je Zakon o odbrani BiH, a u  martu 2007. godine Bosna i Hercegovina je potpisala Sporazum o razmjeni bezbjednosnih informacija sa NATO-om po odluci Vijeća ministara BiH kojim je predsjedavao Nikola Špirić.

 

Početkom te godine Špirić je također kao predsjedavajući Vijeća ministara BiH primio tada odlazećeg komandanta štaba NATO-a u Sarajevu, general-majora Richarda Wightmana te njegovog nasljednika brigadnog generala Sabato Ericca.

 

Špirić je istakao doprinos Štaba NATO-a u BiH u provođenju reforme odbrane u BiH i naglasio spremnost za ispunjavanje obaveza koje stoje na putu ka članstvu u NATO.

 

Zahvalio je generalu Wightmanu na njegovom angažmanu i poželio mu ličnu sreću i profesionalni uspjeh u budućem radu.

 

Wightman je zahvalio Špiriću na podršci i saradnji tokom 28 mjeseci, koliko je bio na čelu Štaba NATO-a u Sarajevu, a sagovornici su izrazili očekivanje da će dobra saradnja sa Štabom NATO-a biti nastavljena i tokom mandata novoimenovanog komandanta, generala Ericca. Ta dobra saradnja je nastavljena čemu svjedoče brojni potezi, potpisi i odluke koje je, uz punu podršku Milorada Dodika sprovodio Nikola Špirić. Kao naprimjer u februaru 2010.godine kada je Šprić primio čitavi "kontigent" ambasadora zemalja članica NATO-a.

 

Borba za MAP

 

Predsjedavajući Špirić razgovarao je s ambasadorima Norveške Kimom Travikom, Turske Hajdarom Berkom, Italije Stefanom Stefaninijem, Velike Britanije Stjuartom Eldonom, Slovenije Božom Cerarom, Albanije Arturom Kukom i Hrvatske Igorom Pokazom o euroatlantskim perspektivama BiH. Špirić je prilikom sastanka  naglasio da bi stavljanje BiH na “bijelu šengen listu”, kao i uključenje u Akcioni plan za članstvo (MAP) bili snažni podsticaji za druge reformske procese u BiH.

 

Zanimljivo je i to da je Špirić tada upoznao sagovornike i o aktivnostima koje je Vijeće ministara preduzelo kada je riječ o implementaciji presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu “Sejdić i Finci protiv BiH”, a vrhunac svega jeste i Šprićevo raspoloženje za promjenu ustavnog ustrojastva BiH. Špirić je ocijenio da je na bazi Dejtonskog sporazuma moguća evolucija sistema i da nema mjesta za revolucionarna rješenja. Dakle, Šprić je izrazio spremnost za ono što bi danas nazvao "unitarizacijom" Bosne i Hercegovine. Da je Špirić ostao na mjestu predsjedavajućeg Vijeća ministara, ko zna, možda bi danas Bosna i Hercegovina bila država bez entiteta.

 

Podrška Turske

 

Poznato je da je Republika TurskaObjavio/la haler u 22:22, 0 komentar(a), print, #

13.07.2018.

GRUPA "PRAVDA ZA DAVIDA" PISALA MILORADU DODIKU: "DOBIO SI MOĆ KOJOJ NISI DORASTAO, DOBIO SI NOVAC KOJI NISI ZARADIO..."


GRUPA "PRAVDA ZA DAVIDA" PISALA DODIKU: "Dobio si moć kojoj nisi dorastao, dobio si novac koji nisi zaradio..."

"Dobio si moć kojoj nisi dorastao, novac koji nisi zaradio, a sve to je od tebe napravilo aždaju koja ubija vlastiti narod. Vjerujem da će se ta iskra čovječnosti jednog dana probuditi u tebi, ali se bojim da će tada biti prekasno za sve".

Ovo je navedeno i pismu, koje je objavljeno na facebook stranici "Pavda za Davida", namijenjeno predsjedniku Republike Srpske.



GRUPA 'PRAVDA ZA DAVIDA' PISALA DODIKU: 'Dobio si moć kojoj nisi dorastao, dobio si novac koji nisi zaradio...'








...........
Pismo prenosimo u cijelosti:

- Bili smo tada ispred kuće, vidjeli tvoj blindirani mercedes i ljude u crnom koji te čuvaju. Rekli su nam da si unutra i da razgovaraš sa Davorom i Suzanom.

Izašao si poguren, bio si smrknut i okrenuo glavu od nas koji smo čekali ispred. Povjerovali su ti, nadali su se da ćeš im pomoći. Nadali su se pravdi za koju svi znamo da od tebe zavisi.

U tvojim očima sam vidio zlo i znao sam da lažeš. Teško mi je to priznati, ali vidio sam još nešto u tim očima punim zla.

Osjetio sam kajanje, zrno ljudskosti za koje nisam ni slutio da postoji u tebi.

Danas, više od tri mjeseca poslije, te iste roditelje nazivaš stranim plaćenicima i preko svojih pulena pozivaš da se Trg "očisti" od navodnih rušitelja Republike Srpske.

Čovjeka koji je ratovao za ovu zemlju, bio ranjen i godinama se liječio od povreda, ti nazivaš izdajnikom. Ti, koji si švercovao naftu i cigare dok su naši očevi, a među njima i Davor, krvarili za neke tuđe interese.

Dobio si moć kojoj nisi dorastao, novac koji nisi zaradio, a sve to je od tebe napravilo aždaju koja ubija vlastiti narod.

Vjerujem da će se ta iskra čovječnosti jednog dana probuditi u tebi, ali se bojim da će tada biti prekasno za sve- navodi se u pismu Dodiku.
13.07.2018.

NAPREDAK BiH: NAKON SASTANKA VIJECA ZA STABILIZACIJU I PREDRUZIVANJE U BRUXELLESU...


NAPREDAK BiH: Nakon sastanka Vijeća za stabilizaciju i pridruživanje u Bruxellesu...

Predsjedavajući Vijeća ministara BiH dr. Denis Zvizdić, sa zamjenikom predsjedavajućeg, ministrom finansija i trezora Vjekoslavom Bevandom i ministrom vanjskih poslova Igorom Crnatkom, prisustvovao je u Bruxellesu Trećem sastanku Vijeća za stabilizaciju i pridruživanje između Bosne i Hercegovine i Evropske unije na kojem je ponovljena evropska perspektiva Bosne i Hercegovine kao jedinstvene i suverene države


..........................
NAPREDAK BiH: Nakon sastanka Vijeća za stabilizaciju i pridruživanje u Bruxellesu...





...........................

Obraćajući se prisutnima, predsjedavajući Zvizdić je izrazio iskreno zadovoljstvo činjenicom da redovno održavanje sastanaka u okviru zajedničkih tijela između Bosne i Hercegovine i Evropske unije dodatno potvrđuje potpunu opredijeljenost za nastavak i intenziviranje redovnog dijaloga i saradnje između Bosne i Hercegovine i najvažnijeg strateškog vanjskopolitičkog partnera - Evropske unije.

 

Vijeće za stabilizaciju i pridruživanje je konstatiralo napredak Bosne i Hercegovine u procesu evropskih integracija nakon podnošenja zahtjeva za članstvo u EU u februaru 2016. godine, kao i Zaključaka Vijeća iz septembra 2016. godine kojima se Evropska komisija poziva da dostavi mišljenje o osnovanosti zahtjeva koji je podnijela Bosna i Hercegovina.

 

Vijeće za stabilizaciju i pridruživanje je pozdravilo uspostavljanje mehanizma koordinacije o pitanjima u vezi sa EU i izradu i predaju odgovora na Upitnik Evropske komisije kao ključne aktivnosti u procesu integracije u EU.

 

Istaknuto je da je u proteklom periodu usvojen i niz strategija, čime su pokazani kredibilitet i jasna opredijeljenost svih institucija BiH da evropske integracije ostaju osnovni cilj Bosne i Hercegovine.

 

Vijeće za stabilizaciju i pridruživanje pozdravilo je inicijativu BiH za rješavanje pitanja borbe protiv terorizma i nastavak aktivnosti u sprečavanju i borbi protiv radikalizacije, kao i skidanje sa “sive liste” FATF-a u sklopu borbe protiv finansiranja terorizma.

 

Kada je u pitanju migrantska situacija, na današnjem sastanku Vijeća za stabilizaciju i pridruživanje ponovljena je važnost pojačane saradnje sa EU i susjednim zemljama u pitanjima upravljanja granicama i poboljšanja saradnje između  sigurnosnih agencija u Bosni i Hercegovini.

 

Strateško opredjeljenje za nastavak integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju je potvrđeno i u Strategiji vanjske politike BiH za period 2018-2023. godine koju je usvojilo Predsjedništvo BiH.

 

Vijeće za stabilizaciju i pridruživanje je pozvalo i na kontinuirano usklađivanje s deklaracijama EU i odlukama Vijeća u vezi s vanjskom i sigurnosnom politikom.

 

“Izuzetno cijenimo dosadašnju saradnju i istinsku podršku koju imamo od naših partnera u Evropskoj uniji i u tom smislu i ovim putem želim naročito da pozdravim usvajanje Strategije kredibilne perspektive proširenja EU na Zapadni Balkan kao i činjenicu da je tema proširenja ponovo visoko na listi prioriteta EU, što je ozvaničeno nizom izuzetno pozitivnih događaja za cijeli region, a i za moju državu Bosnu i Hercegovinu. Samit zemalja EU i Zapadnog Balkana u maju ove godine jeste izuzetno bitan signal svim zemljama u procesu pridruživanja EU iz našeg regiona da je naša evropska perspektiva neupitna i izvjesna.

 

Istovremeno, potpuno smo svjesni da je pridruživanje i konačni cilj - potpuna integracija u Evropsku uniju - dvosmjeran proces i da smo svi dužni da napravimo velike korake na provedbi potrebnih reformi, naročito u oblasti preuzimanja i provođenja cjelokupne pravne stečevine EU, standardiziranjem i jačanjem naših ekonomija radi pripreme za učešće na veoma konkurentnom i jakom evropskom ekonomskom tržištu, unapređenjem naših administrativnih kapaciteta, te naročito intenziviranjem napora i reformi u cilju jačanja vladavine prava i borbe protiv korupcije te svih oblika organiziranog kriminala i terorizma”, rekao je tokom obraćanja predsjedavajući Zvizdić.

 

“Istinski me raduje i svaki napredak koji region, i svaka zemlja pojedinačno, napravi na svom putu evropskih integracija, kao i napredak na putu integracija u NATO, jer time naš region i cjelokupna društva vodimo ka stabilnijem, prosperitetnijem i naprednijem društvu”, rekao je predsjedavajući Zvizdić i dodao da je peti samit zemalja Zapadnog Balkana u okviru Berlinskog procesa, koji je na dnevnom redu imao veoma važne teme koje je potrebno provesti da bismo osigurali napredak i unapređenje saradnje u regionu, imao izuzetan značaj.

 

“Unapređenje saradnje u ekonomskom smislu stavljamo na pročelje naših partnerskih odnosa, osiguranjem svih potrebnih preduvjeta za ekonomski rast i razvoj regiona. Međutim, naša saradnja ne treba se ograničiti samo na ovo područje, nego obuhvatiti cjelokupne društvene sfere te u tom smislu da se otvori put ka zacjeljivanju rana prošlosti i okretanju ka zajedničkoj budućnosti koja se mora temeljiti na istini,  odavanju počasti svim žrtvama, priznavanju zločina, prestanku glorificiranja ratnih zločinaca, prestanku upotrebe govora mržnje i konačno sagledavanju počinjenih grešaka da bismo osigurali da naše mlade generacije žive u društvu potpune tolerancije, međusobnog uvažavanja i poštovanja, prosperiteta i mira.

 

Izuzetno mi je drago da je ovogodišnji samit u Londonu napravio konkretne korake u ovom smjeru usvajanjem niza veoma značajnih zajedničkih deklaracija potpisanih od svih učesnica Berlinskog procesa”, rekao je predsjedavajući Zvizdić.

 

“Što se tiče Bosne i Hercegovine, moja zemlja kontinuirano radi na ispunjavanju svoje zadaće na evropskom putu. Istina, ne onim tempom kojim bismo mogli biti potpuno zadovoljni, ali uprkos evidentiranom zastoju uzrokovanom cjelokupnom političkom situacijom i činjenicom da smo u jeku predizborne kampanje, ipak se određeni pomaci dešavaju i uspijevamo da određene stvari, kao što je priprema odgovora na dostavljeni Upitnik Evropske komisije, stavimo iznad dnevnih političkih zbivanja i osiguramo potrebnu saradnju i posvećenost realizaciji ovog veoma bitnog cilja za nas.

 

Naše inicijalne odgovore smo uručili predsjedniku Evropske komisije gospodinu Junckeru, 28. februara ove godine, a trenutno su u toku aktivnosti na pripremi odgovora na dodatna pitanja koja smo dobili od naših partnera u Evropskoj komisiji.

 

Svjesni smo da to nije jedini aspekt u procesu sticanja željenog statusa kandidata te da paralelno s tim trebamo kontinurano raditi na provođenju svih potrebnih reformi, ali mi je izuzetno drago da je Evropska unija pravilno prepoznala da stavljanjem akcenta na pojedine etape u pretpristupnom i pristupnom procesu omogućava da se fokus i pažnja zadrže na konstruktivnim temama, s obzirom na to da svjedočimo skoro pa svakodnevnim pokušajima da se zemlje regiona okrenu i drugim, ne tako pozitivnim procesima i destabilizirajućim utjecajima drugih regionalnih i svjetskih sila”, istaknuo je predsjedavajući Zvizdić i osvrnuo se na posvećenost Bosne i Hercegovine ispunjavanju obaveza iz preporuka za prioritetna područja koja su obuhvaćena politikom proširenja, a to su vladavina prava, reforma javne uprave, ljudska prava i temeljne slobode, borba protiv korupcije, borba protiv organiziranog kriminala i terorizma, kao i ekonomsko upravljanje i konkurentnost.

 

“Naša ključna aktivnost u 2017. godini u procesu integracije u EU bila je osiguranje efikasnog funkcioniranja Sistema koordinacije procesa evropskih integracija u Bosni i Hercegovini i izrada odgovora Bosne i Hercegovine na Upitnik Evropske komisije.

 

Nakon što je uspostavljen funkcionalan Sistem koordinacije procesa evropskih integracija u Bosni i Hercegovini, koji osigurava učešće svih nivoa vlasti Bosne i Hercegovine u svim uspostavljenim tijelima, koja odlučuju konsenzusom, koja su održala više od 80 sastanaka i u koja je uključeno više od 1300 predstavnika ministarstava, institucija i drugih organa uprave sa svih nivoa vlast, odgovori na Upitnik dostavljeni su 28. 2. 2018. godine.

 

Nakon što je Evropska komisija dostavila dodatna pitanja, tijela u okviru Sistema koordinacije su odmah započela s radom na pripremi odgovora. Očekujemo da će dinamika rada proteći nesmetano u narednom periodu, te su utvrđene sve potrebne aktivnosti i nosioci u cilju realizacije pripreme odgovora”, istaknuo je Zvizdić.

 

On je naglasio da BiH ostaje posvećena daljnjem jačanju vladavine prava na svim nivoima. Rekao je da je dosegnut određeni nivo spremnosti, posebno u pogledu pravosudnog sistema, kao i u pogledu borbe protiv korupcije, te borbe protiv organiziranog kriminala.

 

“U cilju efikasne i usklađene borbe protiv korupcije, Bosna i Hercegovina je u proteklom periodu prolazila kroz dva važna procesa. Prvi se odnosio na formiranje tijela za sprečavanje korupcije na svim nivoima vlasti, a drugi na obavezu ovih tijela, odnosno svih nivoa vlasti u BiH, da razviju vlastite sektorske strategije za borbu protiv korupcije.

 

Dostavili smo u parlamentarnu proceduru prijedlog novog Zakona o sprečavanju sukoba interesa u institucijama BiH, a Vijeće ministara Bosne i Hercegovine usvojilo je Strategiju za borbu protiv organiziranog kriminala u Bosni i Hercegovini za period 2017-2020. godine”, rekao je Zvizdić.

 

Objavio/la haler u 22:00, 0 komentar(a), print, #

13.07.2018.

VIKTOR IVANCIC: ,,SVE JE SPREMNO ZA FINALE; NA SNAZI JE PRAVILO - TKO NIJE U KVADRATICIMA, BIT CE U KOMADICIMA


BAJKA NA KVADRAT VIKTORA IVANČIĆA: „Sve je spremno za nedjeljno finale; na snazi je pravilo - tko nije u kvadratićima, bit će ...

„... u komadićima“


............................
BAJKA NA KVADRAT VIKTORA IVANČIĆA: 'Sve je spremno za nedjeljno finale; na snazi je pravilo - tko nije u kvadratićima, bit će ...












.......
................................

„Mislim da ste povrijedili sve članke Poslovnika Hrvatskog sabora jer niste čestitali najveći uspjeh hrvatskog sporta. U ime kolega i kolegica, mislim da smo sjednicu trebali početi sa čestitanjem.“

 

Tim se riječima parlamentarni zastupnik HDZ-a Ivan Šuker obratio potpredsjedniku Sabora Furiju Radinu koji je vodio jučerašnje zasjedanje najvišega tijela vlasti. Radin je pokušao duhovitošću kamuflirati skrušenost. Rekao je:

 

„Ja sam prvi među jednakima. Drago mi je da ste vi kao jednaki među jednakima na to podsjetili. I ne samo što čestitam hrvatskoj reprezentaciji za ogroman uspjeh, nego molim i vas da ih uzmete kao uzor.“

 

Tko zna kakva se kombinacija košmara i straha na nekoliko sekundi zakuhala u glavi manjinskoga zastupnika, pogotovo kada su se salom zavijorili svečani termini - „hrvatski sport“, „Hrvatski sabor“, „hrvatski nogomet“... Mudrije mu je pokazati se prikladno priključenim: em je Talijan, em bi se htio vratiti doma bez šavova na čelu.

 

Da je Furio Radin kojim slučajem reagirao drugačije, da je zastupniku Šukeru na primjer rekao: „Daj, Ivane, nemoj me zajebavati!“, ili: „Nismo na tribinama, pobogu, nego u parlamentu!“, ili čak: „Oprostite, kolega, ali moje navijačke simpatije sinoć su bile na strani Engleza!“, vrlo je vjerojatno da bi u visokome zakonodavnom tijelu potekla izdajnička krv.

 

Zbog pomanjkanja diplomatskog talenta, mnogo lošije od Radina prošao je sveprisutni javni mislilac Žarko Puhovski. Nakon što je uoči polufinalne utakmice u razgovoru s novinarom Zoranom Šprajcom u emisiji „RTL Direkt“ sasvim razložno konstatirao da „oko reprezentacije imamo nacionalistički naboj“, da „imamo reprezentaciju koja nastupa kao reprezentacija HDZ-a, a ne Hrvatske, jer pozdravljaju himnu na način na koji je pozdravljaju članovi HDZ-a“, te da „niz desničarskih portala zadnjih dana ističe kako Hrvatska jedina ima pravu reprezentaciju jer ima samo bijele igrače“, niz desničarskih portala otvorio je pravedničku baražnu vatru, mada ni mainstream mediji nisu zaostajali. Kolumnistica Jutarnjeg lista, recimo, podsjetila je Puhovskog da nogometaši igraju za Hrvatsku, a ne za Partiju.

 

Narod.hr, pak, zasjekao je mnogo dublje: loš navijač optužen je da je bio jedan od krunskih svjedoka na suđenju hrvatskim rodoljubima 1972. godine, da je „slao kolege na robiju“, da je prokleti Jugoslaven koji je osnivao zloglasni UJDI, da je bio u bliskim odnosima s Vojislavom Koštunicom, da je kao član HHO-a rovario protiv Hrvatske, da je svjedočio protiv hrvatskih heroja pred Haškim sudom i tom prilikom pljuvao po Oluji... Mislilac Puhovski, uglavnom, nije napadnut kao netko tko eventualno pogrešno misli, već kao okorjeli neprijatelj Hrvatske, čija razmatranja o nogometnoj reprezentaciji - ponajprije stoga što zvuče neumjesno objektivno - imaju nedvosmislen protudržavni naboj.

 

S nešto manje intenziteta isti je portal nalupao i sociologa Dražena Lalića, makar se ovaj, prepun prigodne snishodljivosti, u razgovoru za Hinu ubio od dokazivanja da atmosfera oko reprezentacije ni po čemu „nije nacionalistička“, da je u tom pogledu raspoloženje u timu „pluralno“, što „odgovara pluralnosti hrvatskoga društva“, pa ni dlanovi na prsima kod intoniranja himne ne smiju biti korišteni za zlonamjerne komentare. Iskopali su mu - avaj - tekst objavljen prije godinu dana u Večernjem listu gdje je Lalić tvrdio kako su „desničari isforsirali držanje ruke na srcu pri izvođenju himne producirano kao ‘izraz narodne duše’“, što ne samo da je netočno, već je i neoprostivo.

 

Prešlo se zatim i na susjede, te je za beogradskoga sportskog novinara Milojka Pantića - nakon njegove opservacije o tome kako balkanski političari na sportskome polju obično njeguju „plitkoumni populistički nacionalizam“ i kako nije moguće zamisliti modernoga europskog državnika koji „ulazi u svlačionicu i grli i ljubi oznojene sportaše“ (kao što je to nakon utakmice s Danskom učinila Kolinda Grabar Kitarović) - ustanovljeno da je „za vrijeme Miloševićevog zločinačkog režima bio važna faca režimske utvrde, dakle, RTS-a“. Osim toga, navija za „Crvenu zvezdu“ i „rado se druži sa Vukom Draškovićem“.

 

Direktno.hr, opet, fokusirao se na Vesnu Pusić koja u svojoj čestitci nogometašima na Twitteru, prema sudu komentatorice portala, nije iskazala dovoljnu dozu oduševljenja. „U danima kad Hrvatsku ne glorificiraju samo Hrvati, nego nas respektira i veliča cijeli svijet, bivša ministrica vanjskih poslova RH još uvijek ima potrebu ograditi se od činjenice da čak i ona pokazuje znakove veselja zbog veličanstvenog uspjeha Hrvatske u Rusiji“. Normalna stvar, jer ista je „poznata po izjavi o agresiji Hrvatske na BiH“.

I tako. Uz buku petardi, sirena, navijačkih urlika i Thompsonovih refrena čuje se sve glasnije karakteristično struganje. Intenzivno se oštre noževi za one koji u ovim danima ponosa i slave „ne mogu obuzdati svoju zajedljivost“.

 

Dan nakon pobjede protiv Engleske najtiražniji dnevni list na naslovnoj stranici objavljuje golemi (logički nejasan, ali svima razumljiv) naslov: „Mi smo Hrvati!“ Kolumnistica dnevnika poziva hrvatske navijače da se „maksimalno vesele“, jer - dodaje zlokobno, valjda i škripeći zubima - „neki to naprosto ne mogu“. Na jutarnju sjednicu Vlade ministri dolaze odjeveni u karirane majice. Furio Radin u obližnjem parlamentu u zadnji čas spašava živu glavu...

 

Opći manjak osjećaja za realnost nezagriženima ulijeva strah u kosti. Donedavno spokojni građani koji o sportu pojma nemaju na brzinu uče pravila nogometne igre. Grozničavo memoriraju imena fudbalskih velikana. Panično ulijeću u najbliže dućane kupiti štogod kockasto. Nacionalni trijumf je tako veličanstven da nitko nema pravo na zločin nepripadanja.

 

Društvo se dijeli na navijače i četnike, s tim što se ovi drugi broje u promilima promila. Nije isključeno da će dobrovoljačke patrole sljedećih dana kružiti ulicama i kontrolirati širinu sretnih osmijeha na licima prolaznika.

 

Usudiš li se o hrvatskoj nogometnoj „repki“ kazati bilo što osim hvalospjeva - nadrljao si. Usudiš li se o hrvatskoj nogometnoj „repki“ ne kazati ništa - nadrljao si. Tko ne slavi „vatrene“, gorjet će na lomači.

Euforija po uhodanoj šemi poprima konture hajke; slavljenička ekstaza hrli prema harangi. Jedan od slađih elemenata pobjede je sloboda lova na izdajnike. Skeptični su nepoželjni. Indiferentni još i više. Poročan je svatko tko se ne odaje frenetičnome navijaštvu. Tko remeti bajku, jebat ćemo mu majku!

 

U punome su pogonu sva sredstva javnog uniformiranja. Političari u kariranim dresovima, novinari u kariranim dresovima, akademici u kariranim dresovima, Radin u kariranom znoju, svi proslavljaju princip nacionalnog zajedništva: građane dresirati, izrode adresirati.

 

Kolektivni odnos prema hrvatskome nogometnom uspjehu replika je kolektivnog odnosa prema tzv. domovinskom ratu: uspostavljena je svetinja, a oni koji je dolično ne štuju svrstavaju se u neprijatelje koje valja uništiti. Hrvati su, bez izuzetka, dužni pasti na koljena od ushićenja. „Naši momci“ s ruskih nogometnih travnjaka izjednačeni su s „našim momcima“ iz legendarnih ratnih postrojbi - dirneš li u njih, svakog si iskrenog rodoljuba zlikovački ranio u srce, državotvorni organ koji kuca samo za domovinu.

 

Reporter Hrvatske televizije Edi Škovrlj ne libi se to dodatno naglasiti. U izvještaju s navijačkoga slavlja u Zadru za nedjelju najavljuje „Oluju svih oluja“. Nakon nekoliko uvrijeđenih reakcija iz Srbije - i nijedne iz Hrvatske - portal koji je iskasapio Žarka Puhovskog zazveckao je naslovom: „Zar smo došli do toga da se više ni Oluja ne smije spomenuti na HRT-u?!“

 

Sve je dakle spremno za nedjeljno finale. Na snazi je pravilo: tko nije u kvadratićima, bit će u komadićima! Ili si pod zastavom, ili si pod istragom!

 

Poželimo stoga, sigurnosti radi, da se „naši momci“ vrate iz daleke Rusije s titulom svjetskih prvaka. Histeriju pišu pobjednici.

 

(Peščanik) 

 

13.07.2018.

OSCE OSUDJUJE IZJAVE ZVANICNIKA O PONAVLJANJU GENOCIDA I...

PROMOVIŠITE TOLERANCIJU: OSCE osuđuje izjave zvaničnika o ponavljanju genocida i...

... novom ratu


...............................
PROMOVIŠITE TOLERANCIJU: OSCE osuđuje izjave zvaničnika o ponavljanju genocida i...






..............................

Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini najstrožije osuđuje posljednje uvredljive komentare od strane javnih ličnosti o ponavljanju genocida i novom ratu, koji negativno utiču na stabilnost države i dugoročni proces pomirenja u BiH.


„Poricanje, poticanje ili umanjivanje činjenica koje su međunarodni i domaći sudovi kvalificirali kao genocid, zločini protiv čovječnosti ili ratne zločine, suprotno je vrijednostima demokratskog društva, te predstavlja prijetnju toliko neophodnoj sigurnosti i stabilnosti u BiH.

 

Nažalost, ovakve izjave nisu rijetke, ali se one, na žalost, najčešće tolerišu. Kada takve izjave javno daju pojedinci koji imaju određeni politički ili društveni uticaj, njihov negativni odjek u društvu je čak i veći. Time se i dodatno povećava odgovornost ovih pojedinaca za izrečeno. Negiranje genocida i pozivanje na rat zajedno stoje na putu adekvatnom suočavanju sa prošlošću i postizanju pravde za žrtve zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini.

Misija OSCE-a u BiH poziva sve relevantne organe u BiH da ozbiljno shvate ovakve izjave, te preduzmu adekvatne korake da oni koji ih daju odgovaraju za svoje postupke“, navodi se u saopćenju OSCE-a.

 

Iz Misije također podsjećaju političke vođe u Bosni i Hercegovini na nedavnu Deklaraciju o ratnim zločinima u okviru Berlinskog procesa, koju je Bosna i Hercegovina potpisala prije tri dana na Samitu o Zapadnom Balkanu u Londonu. Bosna i Hercegovina se Deklaracijom obavezala da će se uzdržati od negiranja ratnih zločina, govora mržnje, te veličanja ratnih zločinaca.

 

U tom smislu, Misija poziva sve čelnike da promovišu toleranciju, uzajamni dijalog i saradnju, za dobrobit svih građana Bosne i Hercegovine.

 

(NAP) 

13.07.2018.

ZA NEGIRANJE GENOCIDA I VRIJEDJANJE ŽRTAVA UVESTI DRAKONSKE KAZNE

ERLAGIĆ NAKON VASIĆEVE OBJAVE: "Za negiranje genocida i vrijeđanje žrtava uvesti drakonske kazne, kako nikome ne bi palo na pamet..."

Još jedan mandat prolazi, a aktuelna vlast nije donijela Zakon o zabrani negiranja genocida, dok Vasić i njemu slični vasići bacaju so na nezarasle rane, navodi se u saopćenju predsjednika SBIH Amera Jerlagića.


.......................
JERLAGIĆ NAKON VASIĆEVE OBJAVE: 'Za negiranje genocida i vrijeđanje žrtava uvesti drakonske kazne, kako nikome ne bi palo na pamet...'






......
.............................

Krajnje je vrijeme da izglasate Zakon o zabrani negiranja genocida, kako vasićima nikada više ne bi palo na pamet da ponovo pozivaju na rat i strahote genocida. 

Poznato je da je, pa gotovo u svim civiliziranim zemljama svijeta, zabranjeno negirati holokaust.

 

Za negiranje genocida i vrijeđanje žrtava genocida potrebno je uvesti drakonske zatvorske kazne, kako više nikada nikome ne bi palo na pamet da se igra prijetnjama rata i genocida.

 

Također, upozorio bih sve one koje prijete ponavljanjem genocida da ovo nije 1992. Podsjetio bih ih da je entitet Republika Srpska nastao na presuđenom genocidu. A prema međunarodnom zakonu (‘jus cogens’ norma) stoji da bilo kakav ugovor koji je zasnovan na rezultatima genocida, agresije, ratnih zločina i etničkog čišćenja jeste pravno ništavan.

13.07.2018.

SREBRENICU VREDJAJU, NADLEŽNI U SRBIJI ĆUTE

Srebrenicu vređaju, nadležni u Srbiji ćute

................................
....................Tabuti sa posmrtnim ostacima žrtava genocida u Srebrenici u memorijalnom centru Potočari

Tabuti sa posmrtnim ostacima žrtava genocida u Srebrenici u memorijalnom centru Potočari

....................

Da li će nadležna tela u Srbiji povesti postupak zbog emisije "Ćirilica", na nacionalnoj televiziji Happy, čiji je urednik i voditelj Milomir Marić, uoči godišnjice genocida u Srebrenici, doveo u pitanje da li su tela koja se sahranjuju u Potočarima zaista srebreničke žrtve?

Marić je to rekao tokom razgovora sa svojim gostima, među kojima su bila i dva haška osuđenika Vinko Pandurević i Vojislav Šešelj, te jedan od optuženih u Bosni i Hercegovini za ratni zločin - Tomo Kovač.

"Devedeset devet posto medija nikako ili sramotno izveštavaju, gledaju da zatvore oči i zatrpaju nos i to tako prolazi", primećuje novinar Vlado Mareš upitan kako se u o genocidu u Srebrenici ove godine govori i piše u medijima u Srbiji.

Dva dana uoči godišnjice genocida u Srebrenici, kada se sahranjuju ostaci još 35 žrtava, urednik i voditelj emisije "Ćirilica" Milomir Marić je u diskusiji sa haškim osuđenikom, liderom Srpske radikalne stranke i poslanikom u Skupštini Srbije, Vojislavom Šešeljom rekao:

"Svake godine kada televizija prenosi, kada dođu strani državnici, oni donose mrtva tela ko zna odakle i sahranjuju u Srebrenici."

Regulatorna agencija za komunikacije Bosne i Hercegovine (RAK) od utorka dobija prigovore zbog sadržaja emisije "Ćirilica", čiji program preuzima i prenosi bosanskohercegovačka televizija ATV iz Banje Luke.

"Regulatorna agencija za komunikacije je primila nekoliko prigovora zbog sadržaja emisije ’Ćirilica’ koja je emitovana na Alternativnoj televiziji. Međutim, u skladu sa svojim nadležnostima Agencija je na osnovu sopstvenih snimaka počela da vrši analize emitovanog programa, a o ishodu, odnosno osnovanosti prigovora javnost će biti blagovremeno obavještena", rekla je za Radio Slobodna Evropa Jovana Vučetić iz RAK-a.

"Svake godine kada televizija prenosi, kada dođu strani državnici, oni donose mrtva tela ko zna odakle i sahranjuju u Srebrenici": Milomir Marić
"Svake godine kada televizija prenosi, kada dođu strani državnici, oni donose mrtva tela ko zna odakle i sahranjuju u Srebrenici": Milomir Marić

Ona kaže da se u ovom trenutku ne može govoriti o sankcijama, ali da Regulatornoj agenciji zakon daje mogućnost da sprovodi odgovarajuće mere od pismenog upozorenja, novčanih kazni i slično.

Na naš upit da li smatraju da postoji osnov da reaguju zbog pomenutih navoda u emisiji "Ćirilica" emitovanoj na televiziji Happy sa nacionalnom frekvencijom, od Regulatornog tela za elektronske medije Srbije (REM) do trenutka objavljivanja ovog teksta nismo dobili odgovor.

"U Srbiji je zabranjeno da se negira genocid, na primer, počinjen u Kongu, dok je potpuno legitimno da se negiraju zločini počinjeni, na primer, na Ovčari ili na Kosovu i genocid u Srebrenici", kaže Ivana Žanić iz Fonda za humanitarno pravo.

Ona objašnjava da Krivični zakonik Srbije propisuje da može biti kažnjen onaj ko javno odobrava ili negira postojanje genocida ili umanjuje njegov značaj, ali ukoliko je genocid utvrđen u presudama domaćih sudova ili Međunarodnog krivičnog suda, što izuzima presude Haškog tribunala.

Fond za humanitarno pravo je još kod izmena Krivičnog zakonika 2016. godine ukazivao da je to potpuno pogrešno zakonsko rešenje, navodi naša sagovornica.

"Upravo iz tog razloga što se uvek pred obeležavanje godišnjice u Srebrenici javljaju teorije zavere ili umanjivanja samog genocida koji je počinjen u Srebrenici nakon pada srebreničke enklave", napominje Žanić.

Jedan od gostiju emisije: Vinko Pandurević, nekadašnji oficir VRS, koga je Haški tribunal osudio na 13 godina zatvora zbog zločina u Srebrenici
Jedan od gostiju emisije: Vinko Pandurević, nekadašnji oficir VRS, koga je Haški tribunal osudio na 13 godina zatvora zbog zločina u Srebrenici

Gosti emisije "Ćirilica" bili su, između ostalih, i osuđeni za ratne zločine Vinko Pandurević, nekadašnji oficir Vojske Republike Srpske (VRS), koga je Haški tribunal osudio na 13 godina zatvora zbog zločina u Srebrenici i Vojislav Šešelj, osuđen u Hagu na 10 godina zatvora zbog zločina protiv čovečnosti, te Tomo Kovač, nekadašnji komandant policije na Ilidži, a kasnije i ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske, koji je u BiH optužen za ratni zločin, ali je nedostupan pravosudnim organima ove države.

Emisija je najavljivana sa naznakom "Genocid i zločin - ali ko je u stvari kriv?", te "da li je zaista u Srebrenici bilo onako kako su plasirali zapadni mediji?" Ova emisija nije izuzetak, već pre najilustrativniji primer kako dobar deo medija iz Srbija izveštava o genocidu u Srebrenici. Zašto je to tako?

"To je sve posledica ovog političkog trenutka, te želje ove garniture na vlasti da tu prošlost, odnosno 90-te, relativizira, da je prefarba nekom lepom, po nju, nekom lepom bojom", odgovara Vlado Mareš.

"Oni dozvoljavaju i dovode osuđene ratne zločince da se šepure, da predaju u školama, da daju neka svoja mišljenja. Mediji su po malo prinuđeni, oni mediji koji su proizvedeni kao deo te tehnike vlasti su naravno iz sve snage u tome. Ja mislim da to neće tako dugo trajati, ali će i ovo imati neku svoju cenu koja nam neće prijati", kaže Mareš.

Zvaničnici u Srbiji priznaju da se u Srebrenici dogodio strašan zločin, ali odbijaju da prihvate da je reč o genocidu.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić je u martu prošle godine, tada kao premijer, u intervjuu za sarajevski Dnevni avaz izjavio da niko ne dovodi u pitanje težinu zločina u Srebrenici, ali da se postavlja pitanje zašto se insistira na pravnoj kvalifikaciji da je to bio genocid.

"Niko nikad ne umanjuje težinu zločina, težinu užasnih stvari koje su se dogodile u Srebrenici, što je mnogo važnije. Ovde se postavlja pitanje Srbima, a s druge strane, šta je to zbog čega neko želi pravnu kvalifikaciju", rekao je tada Vučić.

Fond za humanitarno pravo (FHP) zatražio je od političkih zvaničnika Srbije na 23. godišnjicu zločina počinjenog u Srebrenici na današnji dan 1995. godine, da prestanu sa omalovažavanjem i umanjivanjem tog zločina, a javnost u Srbiji da na dostojanstven način oda poštovanje žrtvama i članovima njihovih porodica za patnju i bol koju i dalje proživljavaju.

Odavanje pošte žrtvama genocida u Srebrenici i članovima njihovih porodica za patnju i bol koju i dalje proživljavaju (Beograd)
Odavanje pošte žrtvama genocida u Srebrenici i članovima njihovih porodica za patnju i bol koju i dalje proživljavaju (Beograd)

Podsećajući da je u nekoliko presuda Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju utvrđeno da je u Srebrenici počinjen genocid, kada su pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS) ubili oko 8.000 Bošnjaka, Fond je ukazao da vlast u Srbiji i dalje odbija da prihvati tu činjenicu uz tvrdnje da je "nedopustivo da se srpski narod svakog jula proglašava genocidnim i zlim".

13.07.2018.

"SPISAK SA IMENIMA 22.000 OSOBA URUČITI I DRUGIM ZEMLJAMA

"Spisak sa imenima 22.000 osoba uručiti i drugim zemljama"


.........................."Spisak sa imenima 22.000 osoba uručiti i drugim zemljama"
..................................

Predsjednica Udruženja Pokret "Majke enklave Srebrenice i Žepe" Munira Subašić jučer je tužiocu iz Njemačke koji radi na istraživanju i dokazivanju genocida Klausu Zornu uručila spisak od 22.000 osoba koje dovode u vezu sa genocidom i ratnim zločinima.

"Predala sam spisak 22.000 ljudi koji su na spisku da su učestovali u genocidu u Srebrenici. Želim da tužioc provjeri da li se neko sa spiska nalazi u Njemačkoj, ako se nalazi da bude ispitan. Ovaj spisak je otišao za Ameriku i bit će proširen na sve države u cijelom svijetu. Ne možemo šutjeti, genocid ne možemo zaboraviti i ne možemo dozvoliti da zločinci ne budu kažnjeni. Svako ko je počinio zločin treba da odgovara", kazala je jučer Subašić.

Poručila je da navedeni spisak već imaju Sjedinjene Američke Države, te da će ga poslati i ostalim zemljama kako bi, kako je navela, provjerili sve koji su ušli u njihove zemlje.

Klaus Zorn je ispričao šta je Njemačka uradila po pitanju rata u BiH.

"Sredinom 90-tih, Njemačka je otvorila granice za mnoge izbjeglice iz Bosne i dala im sklonište za godine koje su uslijedile. Od samog početka, policija i tužilaštvo su tragali za počionicima koji su se pokušali sakriti u Njemačkoj, izmješanih u grupi izbjeglica. Naš cilj se može opisati da nema sigurnog utočišta i nekažnjivosti za počionice", kazao je.

Navodi da su tako pronašli Duška Tadića, uhapsili ga i isporučili MKSJ-u, gdje je izrečena prva presuda Suda, te podsjeća da u nekoliko drugih slučajeva, njemački sudovi su proglasili optužene krivim za pomaganje i potsticanje genocida u Doboju, Foči, Osmacima i Kotor Varoši.

Kaže da slične presude će biti moguće u ubuduće, jer ovi zločini ne zastarijevaju u Njemačkoj.

"Nijedan počinilac zločina genocida koji se krije u Njemačkoj se ne bi trebao osjećati sigurnim od privođenja, procesuiranja i presuda", kategoričan je Zorn.

Murat Tahirović, ispred Udruženja žrtava i svjedoka genocida, u razgovoru za N1 kaže da je navedeni spisak rađen u periodu od 2003. do 2005. godine i da gra je radila komisija koju je formirala Vlada Republike Srpske.

"Nju su sačinjavali eksperti - ljudi koji se bave istraživanjem i procesuiranjem ratnih zločina. Nakon što je Komisija napravila cjelovito istraživanje od 9. do 19. jula, predala je spisak Vladi Republike Srpske koja ga je nakon toga usvojila. Taj izvještaj je opštepoznat javnosti. Kako se ništa ne čini po tom izvještaju, odlučili smo da pozovemo gospodina Klausa Zorna, glavnog istražitelja Saveznog inspektorata njemačke krim-službe koji je došao u Srebrenicu. Cilj je bio da mu se uruči priznanje iz razloga što je Njemačka 1993. godine na čelu sa gospodinom Zornom pokrenula istraživanje putem izbjeglica koje su došle u BiH. Na osnovu toga je locirala one koji su se krili među izbjeglicama i na osnovu toga došli u Njemačku. Osudila je počinjeni genocid na teriotriji BiH - Doboj, Foča, Kotor Varoš, itd. Imajući u vidu da je Njemačka ima rigorozne zakone kada je u pitanju zločin, odnosno procesuiranje genocida, odlučili smo se da spisak predamo njemačkim institucijama, gospodinu Zornu. Na spisku se nalazi 21.151 osoba i to su sve pripadnici Vojske Republike Srpske koji su sudjelovali od 9. do 19. jula u počinjenom genocidu na prostoru Srebrenice i drugih opština", kaže kaže Tahirović.

Navodi da se na njima se nalaze mnoge brigade koje su bile sastavni dio Vojske Republike Srpske - od bosanske Krajine do istočne Bosne.

"Na spisku se nalazi komandanti i pripadnici Vojske Republike Srpske. Odlučili smo se da taj spisak uručimo njemačkim institucijama, a naravno da ćemo ga uručiti svim zainteresiranim stranama poput Amerike i drugih država gdje smatramo da postoje oni koji su sudjelovali u svemu tome. Institucije neka urade svoj posao i neka procesuiraju odnosno oslobode one za koje smatraju da nisu odgovorni za počinjeni zločin. Odlučili smo se za njih jer smatramo da u BiH i ostatku regiona ne postoji volja za procesuiranje ratnog zločina. Sve je ispolitizirano da samo suđenje postaje farsa", kaže Tahirović.

13.07.2018.

SRBIJANSKI NOVINAR TOMISLAV MARKOVIĆ: GENOCID SE PIŠE 'ĆIRILICOM'

Srbijanski novinar Tomislav Marković : Genocid se piše ‘Ćirilicom’


Da li ste čuli za emisiju Gotica na nemačkoj televiziji s nacionanom frekvencijom, u kojoj su 18. maja 1968. godine, dva dana pred godišnjicu osnivanja Aušvica, gostovali Herman Gering, Joahim fon Ribentrop, Alfred Rozenberg i Julijus Štrajher?

Piše : Tomislav Marković (Aljazeera)

Da li znate da su u tom izdanju Gotice gosti dva i po sata negirali holokaust, umanjivali broj pobijenih Jevreja, čavrljali o tome kako je u konc-logorima vladala opuštena atmosfera, proglašavali holokaust za prevaru koja je podmetnuta nemačkom narodu i usput se rugali žrtvama? Niste čuli? Nisam ni ja. Takva emisija ne samo da nikad nije postojala, nego je njeno postojanje apsolutno nezamislivo.

Nezamislivo je ne samo zato što su navedeni nacisti na suđenju u Nirnbergu 1946. godine osuđeni na smrt, već i zato što se u Nemačkoj već decenijama odvija proces ovladavanja prošlošću, zato što je Nemačka osudila počinioce, učinila gigantski napor u suočavanju sa najmračnijim delom svoje istorije i raskrstila sa nacizmom.

Poznavaoci genocida iz ličnog iskustva

Međutim, ono što je drugde nezamislivo, u Srbiji je surova, nakaradna, pervertirana stvarnost. Na Televiziji Happy, koja ima nacionalnu frekvenciju, 9. jula, u udarnom terminu, dva dana pre 23. godišnjice genocida počinjenog u Srebrenici, emitovana je emisija Ćirilica, koju vodi Milomir “Rijaliti” Marić, u kojoj su ugledni gosti pokušali da odgovore na neka vrlo zanimljiva pitanja. Na primer: “Da li je zaista u Srebrenici bilo onako kako su plasirali zapadni mediji? Da li je reč o genocidu? Ko je kriv za taj zločinčić, ako se on uopšte desio?”

Marić je vrlo pažljivo odabrao goste, u skladu sa ciljevima emisije, a to su negiranje genocida u Srebrenici i ruganje žrtvama. U studiju su se našla dva osuđena ratna zločinca – Vojislav Šešelj i Vinko Pandurević (koji je učestvovao u napadu na Srebrenicu) i dva advokata ratnih zločinaca – Zoran Živanović (branilac Vujadina Popovića, osuđenog na doživotnu kaznu zbog genocida u Srebrenici) i Goran Petronijević (branilac Radovana Karadžića). Osim njih, tu je bio i jedan optuženik koji tek treba da bude osuđen za genocid – Tomo Kovač, kojeg je Sud Bosne i Hercegovine optužio za ratni zločin, ali je on nedostupan pravosudnim organima. Sad znamo i gde se krije: u Ćirilici, kod Milomira Marića. Sasvim logičan izbor gostiju, po principu koji bi Marić trebalo da primeni i na druga izdanja svoje emisije. Neka lepo dovede sve osuđene ubice iz Centralnog zatvora, da ispričaju svoju verziju priče, pošto su, najverovatnije, i oni osuđeni na-pravdi-boga, baš kao i Marićevi gosti i štićenici gostujućih advokata.

Šešeljevo iživljavanje nad žrtvama

Marić je na početku emisije dao genocidni šlagvort, rekavši: “Svake godine kada televizija prenosi, kada dođu strani državnici, oni donose mrtva tela ko zna odakle i sahranjuju u Srebrenici.” Pošto je verbalno zapucao na žrtve, jer mu očigledno nije dovoljno što su 8.732 ljudska bića ubijena, već je morao i rečima-mecima da ih overi, najavio je da Šešelj sprema kapitalno delo, u kom će se saznati prava istina o Srebrenici, a potom je autoru tog remek-nedela dao reč. Šešelj je prihvatio krvavu štafetu, pa se bacio na iznošenje sumanutih teorija, kako su među pobijenima “neki bili zločinci, i to ne mali broj”, kako je “streljano između 1.000 i 1.200 zarobljenika”… Nastavio je negiranjem da su pobijeni nenaoružani civili: “Kad se kaže streljani su civili, nije istina. Svi su imali oružje u rukama pre nego što su se predali.”

Šešelj je za taj mali, beznačajni zločinčić, koji se, eto, nekako, neznano kako desio, svu krivicu svalio na Ljubišu Bearu, sa čim su se složili i ostali gosti u studiju. Pandurević je nekoliko puta naglasio da Srbija nije imala nikakve veze sa onim što se dogodilo u Srebrenici, a Marić je asistirao gostima da oslobode Srbiju svake odgovornosti, pa je rekao da “čak ni Slobodan Milošević nije znao šta se to dogodilo u Srebrenici”. Među autobusima kojima su žrtve prevožene na streljanje bilo je i onih na kojima je pisalo “Raketa Užice” ili “Strela Valjevo”, ali izgleda da ti gradovi nisu u Srbiji, čim neko pokuša da ih dovede u vezu sa genocidom u Srebrenici, oni volšebno nestanu sa mape Srbije. Ni to što su plate oficira Vojske Republike Srpske isplaćivane iz budžeta Srbije, naravno, nema ama baš nikakve veze sa Srbijom.

U finoj, genocidnoj atmosferi, Šešelj se potpuno razulario, pa je objašnjavao sa kakvim su se sve problemima susretale ubice: “Streljali su po pet do osam u grupi, pokušali su sa onim mitraljezom M-48, takozvanim sejačem smrti, međutim, to je bilo nepraktično, on više zadaje velikih, teških rana nego što ubija.” Kao da govori o lovu na komarce, a ne o ubijanju nevinih ljudskih bića. Njegove reči neobično podsećaju na nacističke dileme oko metoda ubijanja Jevreja, to je ista vrsta bešćutnosti, ista vrsta ledenog birokratskog vokabulara koji dehumanizuje žrtve da bi ih lakše poslao u smrt. Usput se bavio raznim disciplinama, kao što su primenjena genocidna logika i zanimljiva krvnička matematika: “Da je Beara imao asistenciju u streljanju Zvorničke i Bratunačke brigade, pa on bi to izveo istog dana. Na pet lokacija dođe pet grupa ljudi i završi streljanje.”

Zona sumraka i ‘prava istina’

Šešelj je, u sklopu otkrivanja te svoje “prave istine”, otišao toliko daleko da je rekao i sledeće: “Ti Muslimani uopšte nisu bili vezani, bila je jedna ležerna, opuštena atmosfera, njima je bilo rečeno da će biti pušteni.” Pa da, kakva druga atmosfera bi vladala među zarobljenim Bošnjacima koji će uskoro biti odvedeni na streljanje? Naravno da su ljudi opušteni i ležerni kad padnu u ruke masovnom ubici Ratku Mladiću, koji je pre toga godinama snajperisao i granatirao Sarajevo.

Čitava emisija ostavila je mučan, zbunjujući utisak, gledaoca bi povremeno obuzeo osećaj da je upao u neki paralelni svet, u neku zonu sumraka, gde vladaju sasvim drugačija pravila od onih u normalnom svetu. Nije da nismo navikli na raznolike vidove poricanja genocida, ali ovako bestidno igranje na grobovima žrtava se retko viđa čak i na srpskim televizijama. Nešto slično moglo se videti samo u filmu Džošue Openhajmera The Act of Killing, gde je prikazana emisija na indonežanskoj televiziji u kojoj se o ubijanju preko milion komunista govori kao o nečem sasvim normalnom.

U tom rangu je i Šešeljevo žalovanje, ne nad pobijenim ljudima, baš briga četničkog vojvodu za žrtve, puca mu kokarda – već nad nesmotrenošću koju su ubice počinile nakon genocida: “Najveća glupost je napravljena posle streljanja, kada se išlo na otkopavanje leševa, prevoz na nove lokacije i mešanje sa leševima onih koji su pobijeni u proboju. Tu je pravi haos napravljen i omogućeno je tim lažnim forenzičarima sa Zapada da preuveličavaju brojke žrtava.” Nisam siguran da li ljudi koji ovakve stvari izgovaraju uopšte imaju zakonsko pravo da se nalaze na slobodi, pošto je očigledno da su opasni po okolinu. Svakako im nije mesto u parlamentu.

Kako su nam ‘smjestili’ Srebrenicu

Marić je dodatno podsticao goste da se opuste i odaju genocidnim raspoloženjima. Tako je Karadžićevom advokatu uputio antologijski debilno pitanje: “Da li je Radovan Karadžić optužen za Srebrenicu?” Goran Petronijević mu je odgovorio da je i osuđen, ali odmah potom se bacio na relativizaciju, sve pod krinkom navodno stručnog pravničkog objašnjenja: “Naravno, mi to svi znamo, pogotovo pravnici, da ta definicja krivično-pravna genocida nije takva da bi odgovarala onome što je napisano, odnosno onome što genocid jeste po svojoj definiciji, po bitnim obeležjima tog krivičnog dela. Tu, pre svega, nedostaje ta famozna genocidna namera, na koju se oni pozivaju.”

Džaba silne presude Haškog tribunala, džaba svi dokazi i svedočenja, džaba hiljade i hiljade stranica zapisnika sa suđenja zločincima – više od svega toga vredi reč đavolovog advokata, bar za javnost Srbije. Na kraju je Petronijević čitavu temu sažeo u jednu rečenicu: “Ja sam ubeđen da je Srebrenica jedna od najgorih, najtežih prevara koje su podmetnute srpskom narodu.” A mogao je da bude i sažetiji, samo da se setio univerzalnog odgovora svakog osuđenika kad ga pitaju zašto je u zatvoru: “Smestili su mi.”

Šaroliki stilovi negiranja genocida

Pošto se Ćirilica emituje i na banjalučkoj Alternativnoj televiziji (kakav li je tek mejnstrim ako je ovo alternativa), Regulatorna agencija za komunikacije Bosne i Hercegovine primila je prigovor zbog sadržaja ove emisije povećanog genocidnog zračenja. U Srbiji se, naravno, ništa slično nije desilo. A i zašto bi? Pa zvanična politika Srbije je da u Srebrenici nije bilo genocida. Genocid poriču najviši srpski zvaničnici, od predsednika Srbije Aleksandra Vučića i premijerke Ane Brnabić, pa naniže po partijskoj i vlastodržačkoj hijerarhiji. Jedina razlika je u stilu negiranja. Dok Vučić, Brnabić & co. genocid poriču onako fino, u rukavicama, dotle Šešelj i slični zločinci to čine bahato i bezobzirno, ali suština ostaje ista.

Uprkos nadrealnoj, sumanutoj atmosferi koja je vladala u ovom genocidnom izdanju Ćirilice, nema mesta ni čuđenju, ni zgražavanju. Poricanje je poslednja faza genocida, u kojoj učestvuju široki slojevi aktera: ratni zločinci, njihovi advokati, političari, mediji, kulturni poslenici, intelektualci, crkveni velikodostojnici, čitave institucije i veći deo javnosti. Od kojih su mnogi učestvovali i u pripremi rata. Ako su sve prethodne faze genocida obavili najefikasnije moguće, glupo bi bilo očekivati da zabrljaju na samom kraju.

Tomislav Marković je novinar i pisac iz Beograda. Jedan od osnivača i urednik Kulturno-propagandnog kompleta Beton i zamjenik glavnog urednika portala XXZ magazin.

13.07.2018.

DANIEL TOLJAGA : KO SMO MI BOŠNJACI?

KO SMO MI BOŠNJACI?
Autor: Daniel Toljaga

Objavljeno: 12. October 2015.

Daniel TOLJAGA: Nacionalni identitet današnjih bosanskih Srba, odnosno bosanskih Hrvata se formira veoma kasno, tek polovinom 19. stoljeća, kada se Bošnjaci pravoslavne, odnosno, katoličke vjeroispovijesti, a pod znatnim lobiranjem srbijanskih i hrvatskih političkih misionara, odrođuju od bošnjačkog nacionalnog korpusa i na temelju zajedničke vjeroispovijesti počinju nacionalno identifikovati sa susjednim pravoslavnim Srbima, odnosno katoličkim Hrvatima. Tijekom austro-ugarskog perioda, Kallayev pokušaj očvršćivanja jedinstvene bošnjačke nacije bio je osuđen na propast, iz razloga što je proces identifikacije pravoslavaca sa srbima, i katolika sa hrvatima, bio daleko odmakao, pa tako i nije mogao uspjeti, jer su integracioni impulsi dolazili od okupatora – Austro-Ugarske, a ne iznutra. Poslije njegove smrti zabranjen je i bosanski jezik, 1907. godine, mada je rječnik bosanskog jezika skoro 200 godina stariji od prvog rječnika srpskog jezika.
Bosna i Bošnjaci se prvi put spominju u 10 stoljeću u djelu Konstantina Porfirogeneta u djelu “O upravljanju carstvom” (De administrando imperio) . Zemlja i narod su dobili ime po rijeci Bosni. Porfirogenet naziva Bošnjake “Dobri Bošnjani.” Varijacija ovog imena u izvorima je česta ovisno o tome jesu li oni latinski, bizantski, ugarski, slavenski, turski, bosanski: Bathinus, Bo(a)s, Bosthicus, Bosthoensis, Bosniensis, Bosona, Bosana, Bissena, Bessena, Bosonium, Bosnae, Bosnia, Boznne, itd. Kroz historiju u srpsko-hrvatskim prijevodima originalnih izvora, manipuliranje lingvistike i negiranje postojanja Bošnjaka i Bosne postaje norma kroz pristrasna tumačenja prošlosti.

Od 10 stoljeća, Bosna se vremenom razvila od male “zemljice”, koja nije činila više od 20% sadašnje Bosne i Hercegovine, u samostalno bosanskog kraljevsto nekoliko stoljeća kasnije koje je uključivalo oko 70% današnjeg prostora Bosne i Hercegovine i znatan dio današnje Crne Gore i Hrvatske.

Sve do dolaska Osmanlija, stanovnici Bosne bez obzira na vjersku pripadnost (heretičku, katoličku, pravoslavnu) nazivali su sebe Bošnjanima. Ovaj stari oblik imena našeg naroda, vremenom se, kao i jezik, mijenja u moderni oblik Bošnjaci, baš kao i oblici imena susjednih naroda – Srblji, Horvati, Albanezi itd. Od sredine XIX. stoljeća, zbog slabljenja turske prevlasti i brzog osamostaljivanja Srbije i Crne Gore i jačanja autonomije Hrvatske (unutar Austro-Ugarske), Bošnjaci-pravoslavci, sve češće se izjašnjavaju kao Srbi, a Bošnjaci-katolici kao Hrvati. Bošnjaci-muslimani ostaju pri svom imenu, koristeći naziv Bošnjak.

“Neuk i neobaviješten čovjek često brka pojmove Bošnjak, Bosanac, Musliman, Bosanski Musliman, musliman. To je pretežno onaj naš sloj i soj koji nije razvijao u sebi nikakve pojmove o vjeri i naciji. To je onaj soj u kojeg nema pojmova o općem već samo o vlastitom.” – Alija Isaković (Bošnjački saboru, Sarajevo 27. septembra 1993.)

U srednjovjekovnoj Bosni, Bošnjaci su bili pripadnici heretičkog vjerovanja Crkve Bosanske i nisu priznavali ni katoličku ni pravoslavnu crkvu. Šta više, od ovih crkava im je konstantno prijetila opasnost progona; sam rimski papa je tijekom srednjovjekovne Bosne poslao nekoliko križarskih ratova na našu zemlju sa ciljem uništenja bošnjačke hereze (pr. 1235-38, 1358 i dr.). Prisilne konverzije heretičkih Bošnjaka na katoličanstvo, odnosno pravoslavlje, su postepeno uzimale svoga maha. Slomom Bosne od strane Turaka 1467. godine i kroz period Otomanske Bosne, Bošnjaci postepeno primaju Islam.

Nacionalni identitet današnjih bosanskih Srba, odnosno bosanskih Hrvata se formira veoma kasno, tek polovinom 19. stoljeća, kada se Bošnjaci pravoslavne, odnosno, katoličke vjeroispovijesti, a pod znatnim lobiranjem srbijanskih i hrvatskih političkih misionara, odrođuju od bošnjačkog nacionalnog korpusa i na temelju zajedničke vjeroispovijesti počinju nacionalno identifikovati sa susjednim pravoslavnim Srbima, odnosno katoličkim Hrvatima. Tijekom austro-ugarskog perioda, Kallayev pokušaj očvršćivanja jedinstvene bošnjačke nacije bio je osuđen na propast, iz razloga što je proces identifikacije pravoslavaca sa srbima, i katolika sa hrvatima, bio daleko odmakao, pa tako i nije mogao uspjeti, jer su integracioni impulsi dolazili od okupatora – Austro-Ugarske, a ne iznutra. Poslije njegove smrti zabranjen je i bosanski jezik, 1907. godine, mada je rječnik bosanskog jezika skoro 200 godina stariji od prvog rječnika srpskog jezika.

Anglo-saksonsko shvatanje “nacije” se ne može dovoditi u bilo kakvu vezu sa bogatim historijskim nasljeđem ljudi ovih krajeva. Sasvim je prirodno da autohtoni narodi Balkana — Bošnjaci, Srbi i Hrvati — na sebe gledaju kao na etno-nacionalne grupe, kao što je to slučaj i sa nekim drugim narodima – npr. Jevrejima. Stoga, mi u nacionalnom smislu nismo ni Bosanci, ni Hercegovci, ni (Bosanski) Muslimani, nego isključivo Bošnjaci.

Akademik Muhamed Filipović vidi dilemu između bosanstva i bošnjastva kao “dio jedne veoma duge i složene kampanje revizije historije. Želja je protagonoista te kampanje da nas vrate unazad na vremena kada je bilo problematično da li mi kao Bošnjaci uopšte postojimo.” On je istakao da je ovo vid “osporavanja bošnjačkog identiteta, što je osnovni vid osporavanja Bosne“ te dodao: “Ako Bosna nema svoj narod koji je imenom, istorijom i sadržajem svog identiteta vezan za tu zemlju i državu, onda ona nije supstancijalna istorijski. Onda se ona svodi na Srbe i Hrvate kao jedine istorijske nacije.”

Prof. dr. Muhamed Filipović pojašnjava da su svi ljudi na prostoru Bosne u etničkom smislu bili Bošnjaci “i to tokom cijele naše povijesti, a posebno u vrijeme državne samostalnosti (srednjovjekovne) Bosne. Zatim smo bili isto u vrijeme Osmanskog carstva, bili smo naime Bošnjaci, sve dok propaganda iz Srbije i Hrvatske, koja počinje od sredine 19 stoljeća, nije počela unositi srpsku i hrvatsku nacionalnu svijest u naše pravoslavce i katolike.”
Istaknuti bošnjački intelektualac, Adil Zulfikarpašić napominje da su prije procesa kroatizacije i posrbljavanja našeg naroda i “katolički i pravoslavni pisci u Bosni, naročito franjevci u 16., 17. i 18. vijeku pisali o bosanskom jeziku, a sebe nazivali Bošnjacima.”
Prof. dr. Mustafa Memić se slaže, i ističe: “Od sredine XIX stoljeća od kada su se javljali nacionalni pokreti Srba i Hrvata, vodila se permanentna borba među ovim nacionalnim pokretima da prisvoje što veće dijelove bosanskih teritorija i da se bosanski jezik ukine. Od tada počinje proces bosanskih pravoslavaca i bosanskih katolika da se oni tretiraju nacionalno kao Srbi i Hrvati, iako su do tada svi bili Bošnjaci… Taj proces se putem nacionalističkih propagandi dalje razvijao da on danas predstavlja osnovnu smetnju razvoja ovih prostora kao jedinstvene, geografske i ekonomske cjeline.”

Primjera radi, Teofil (Bogoljub) Petranović je bio utemeljitelj srpskih propagandnih aktivnosti u Bosni. Kao plaćenik srbijanske Vlade, Petranović je 60-tih godina 19 stoljeća oko sebe okupio čitavu mrežu istomišljenika, koji su radili na širenju srpskog nacionalnog identiteta među bošnjačkim pravoslavcima, ali i među dijelom bosanskih Vlaha, koji su bili pogodni za utapljanje u srpski nacionalni okvir. Fra Grga Martić, koji je živio u Sarajevu u isto vrijeme kada i Petranović, u svojim Zapamćenjima navodi da je Teofil Petranović bio glavni organizator srpske propagande u Bosni. U predgovoru Petranovićevoj knjizi – Srpske narodne pjesme iz Bosne i Hercegovine – Novak Kilibarda piše da je Petranović “cijenio ukazano povjerenje [Vlade Srbije], pa je za vrijeme svoga boravka u Sarajevu od 1862. do 1869. godine neprekidno širio srpsku propagandu…” Nadalje, Kilibarda navodi da je Petranović “kao povjerenik srpske vlade u Bosni dobijao više novčane potpore nego ijedan drugi povjerenik.”

Utemeljitelj hrvatskih propagandnih aktivnosti u Bosni bio je plaćenik hrvatske vlade – Stjepan Radić. Redarstvo ga je zatvorilo i osudilo na izgon iz Bosne zbog hrvatskih propagandnih aktivnosti, a potom ga otpratilo parobrodom do Rijeke. Kako opisuje u svom životopisu, Stjepan Radić je u Petrogradu, u društvu javnih pregalaca postigao da predaje o tkz. “pravu Hrvatske i Hrvata na Bosnu i Hercegovinu s gledišta zemljopisnoga, kulturnoga i narodno-gospodarskog, a najviše sa gledišta čisto narodnoga, radi toga jer se bosanski muslimani, koji su svi Slaveni i najstariji narod u Bosni, sve više priznaju hrvatima u narodnom i političkom smislu.” Bitno je napomenuti da su i brojni katolički misionari još od srednjeg vijeka radili na širenju katolicizma u Bosni, a bili su poslati upravo od rimskog pape da suzbiju heretičko vjerovanje Bošnjaka. Međutim, ovi misionari nikada nisu širili hrvatstvo, stoga ni bošnjački katolici nisu imali razloga da se tako osjećaju niti su se tako osjećali. Sve do dolaska braće Radića u Bosnu, nijedan bošnjački katolik se nije izjašnjavao kao bosanski Hrvat. Propagandne aktivnosti braće Radića bile su usmjerene ka iskorjenjivanju termina Bošnjaci i ulijevanju hrvatske narodne svijesti među Bošnjake katoličke, ali i Bošnjake islamske vjeroispovijesti.

Čitav ovaj fenomen, u svojoj čuvenoj pjesmi “Pjesma Bošnjaku,” koju je objavio list Bošnjak 2. VII. 1891. godine, opisao je i Safvet-beg Bašagić riječima:
“Znas Bošnjače, nije davno bilo,
Sveg’ mi sv’jeta nema petnaest ljeta,
Kad u našoj Bosni ponositoj,
I junačkoj zemlji Hercegovoj,
Od Trebinja do Brodskijeh vrate,
Nije bilo Srba ni Hrvata.
A danas se kroz svoje hire,
Oba stranca ko u svome šire. […]
Oba su nas gosta saletila,
Da nam otmu najsvetije blago,
Naše ime ponosno i drago.”


Bošnjački katolik Fra. Ivan Frano Jukić (1818. -1857.), koji je koristio pseudonim Slavoljub Bošnjak, je u svom proglasu 1848. godine zapisao:
“Mi Bošnjaci njekad slavni narod sad jedva da smo živi nas samo kao očenutu glavu od stabla slavjanskog gledaju priatelji naukah i žale nas…. Vrime je da se i probudimo od dugovične nemarnosti; dajte pehar, te carpite iz studenca pomnje mudrost, i nauk; nastojte da najpred naša serca očistimo od predsudah, fatajmo za knjige i časopise, vidimo što su drugi uradili, te i mi ista sredstva poprimimo, da naš narod prosti iz tminah neznanstva na svitlost isitne izvedmo.”

Milovan Đilaš svjedoči o Bošnjacima iz sandžačkog kraja, za vrijeme bivše Jugoslavije:
“Taj naziv… je tradicionalan već od srednjeg vijeka: muslimani koje sam ja poznavo u Bijelom Polju i družio se sa njima uvijek su govorili da su Bošnjaci. U mojoj porodici je bio sluga musliman, Bešir Zulević iz okoline Rožaja. Bio je nepismen – ja sam ga naučio pismenosti – što nije bilo teško, jer je bio veoma bistar…uvijek je govorio da je Bošnjak. A i Vuk Karadžić je upotrebljavao taj termin – Bošnjaci.” (Milovan Ðilaš i Nadežda Gaco: Bošnjak Adil Zulfikarpašić; isto vidi: Polje, br. 36)

Prof. dr. Darko Tanasković, najpriznatiji jugoslovenski orijentalist, o bošnjaštvu kao nazivu kojim se označava etnopolitička koncepcija, kaže da je “suština u stavu da u staroj istorijskoj zemlji Bosni, starijoj i od Srbije i od Hrvatske, kao njeno autohtono stanovništvo, s neprekinutim etničkim, kulturnim, psihičkim, pa i državotvornim kontinuitetom od ranog srednjeg vijeka do danas, žive Bošnjaci i da je to jedino njima odgovarajuće narodno i nacionalno ime.” (Polje, br. 36).

U potrazi za receptom posrbljavanja Bošnjaka, osvrnimo se na Načertanije (1844), Ilije Garašanina. U svom programu Načertanije on narod Bosne naziva Bošnjacima – bez obzira na vjersku pripadnost – i jasno ih razlikuje od Srba u Srbiji: “Ako Bošnjaci ne bi ovo primili, to bi otuda kao sigurno sledovalo raskomadanje Srba na provincijalna mala knjaževstva…” Nadalje, govori o procesu preobražavanja srpstva u Bosni, koje počinje polovinom 19 stoljeća podudarajući se sa periodom u kojem su pisane Načertanije, i sjedinjenju istih sa Srbijom: “…ako bi se pre ovog opšteg sojedinjenja Srbstva što osobito u Bosni preobražavati počelo….K ovome treba dakle učiniti da se Bošnjaci i ostali Slaveni obrate…” Nadalje, predlaže da se: “nekoliko mladih Bošnjaka u srpsku službu državnu prima da bi se ovi…obučavali i za takove činovnike pripravljali koji bi ono što su u Srbiji naučili posle u svom otečestvu u djelo privesti mogli.” Da bi plan Velike Srbije tekao bez većih problema, Garašanin smatra da bi se trebala pisati i opšta historija Bosne gdje se “ne bi smela izostaviti slava i imena nekih muhamedanskoj veri prešavsi Bošnjaka” i nadalje napominje da bi ova historija trebala da bude oprezno pisana i to isključivo “u duhu narodnog jedinstva Srba i Bošnjaka” i od strane “čoveka vrslo sposobnog i duboko pronicavajućeg.” Meta njegovog programa bili su i katolički Bošnjaci: “Na istočnog veroispovedanija Bošnjake veći upliv imati neće biti za Srbiju težak zadatak. Više predostrožnosti i vnimanija na protiv toga iziskuje to, da se katolički Bošnjaci zadobijedu. Na čelu ovih stoje franjevački fratri.”

Jedan od najcjenjenijih historičara u svijetu, po pitanju historije svih južnoslavenskih zemalja, Dr. Nada Klaić u svome djelu “Srednjovjekovna Bosna – Politički Položaj Bosanskih Vladara do Tvrtkove Krunidbe”", (Zagreb, 1989.), naučno je ustvrdila da Bosna nikada nije bila ni hrvatska ni srpska. Zemlja Bosna je po Dr. Nadi Klaić potpuno posebna i po narodu i po kulturi i po svojemu postanku. Dr. Nada Klaić dolazi do sljedećih konstatacija:
“….No, ove nevješte projekcije o srpstvu Bosne vrijede isto koliko Šišićevo dokazivanje o hrvatsvu Bosne. Međutim nekritički izvještaj Konstantina Porfirogeneta o Sklavinijama može poslužiti kao podloga za zaključke samo onom historičaru kome nije odveć stalo do historijske istine. On je uglavnom iste vrijednosti kao i Dukljaninove vijesti o vladanju hrvatskih ili srpskih vladara nad Bosnom. To su tek povremeni izleti susjednih vladara koji nisu niti su mogli izmijeniti stoljetni položaj bosanskih zemalja, jer su one bez Hrvata i Srba odavno išle svojim, od njih posve odijeljenim putem. Carevi podaci za taj posao ne mogu biti mjerodavni, a još manje vješta konstrukcija barskog nadbiskupa koji piše sredinom 12. stoljeća.”

“….Posve razumljivo da Ćirkoviću za njegovu teoriju o srpstvu Bosne ne mogu poslužiti niti Konstantinovi podaci o naseljenju Srba, jer ih car, a znamo i zašto, stavlja u Srbiju, Paganiju, Zahumlje i Travuniju te Konavle po kriteriju 10-og stoljeća kad su sve te zemlje priznavale bizantsku vlast. Prema tome, ako se sam car nije hvalio da je Bosna od naseljenja srpska, a sigurno bi to vrlo rado učinio,onda kritičkom historičaru ne preostaje drugo nego i na osnovi careva teksta tvrditi da je Bosna od početka bila Bosanska [tj. pripadala je Bošnjacima svih religija].”

U “Samogenocidu na Popisu Stanovništva” (Aljazeera BiH), upozorio sam na sljedeće:
“Nadolazeći popis stanovništva predstavlja još jednu historijsku priliku da Bošnjaci mirnodopskim putem izgube političku moć i dijelove teritorija na kojima predstavljaju većinsko stanovništvo ukoliko se nacionalno podjele na vjerske i geografske grupacije.
Činjenica jeste da se mnogi Bošnjaci još nacionalno izjašnjavaju kao ‘Muslimani’, ‘Bosanci’, ‘Hercegovci’, ali isto tako i kao ‘Bošnjaci-muslimani’ i ‘Muslimani-Bošnjaci’ i slične varijante.

Ukoliko se ovakvo izjašnjavanje oslika na popisu stanovništva, ono će rezultirati brojčanim smanjenjem stvarnog broja Bošnjaka, što će nadalje doprinijeti slabljenju naše političke moći, a padom brojnosti Bošnjaka doći će i do sužavanja našeg etničkog teritorija, jer će u nacionalno mješovitim sredinama Hrvati i Srbi preko noći postati većina i time preuzeti kontrolu nad našim teritorijem.

Bošnjaci su ključni faktor opstojnosti Bosne i Hercegovine. Da se pitalo Srba i Hrvata, Bosna bi odavno bila u sastavu Velike Srbije, odnosno Velike Hrvatske. Svako slabljenje bošnjastva doprinosi slabljenju Bosne i Hercegovine i njenom eventualnom raspadu, a i našem položaju u njoj i izvan nje.”

Slijedi izvanredno zapažanje Alije Isakovića o temi Bošnjaštva izneseno na bošnjačkom saboru u ratom opkoljenom Sarajevu 27. septembra 1993:
“Neuk i neobaviješten čovjek često brka pojmove Bošnjak, Bosanac,Musliman, Bosanski Musliman, musliman. Nažalost, u taj svijet spadaju i neki naši novinari i neki naši ljudi na visokim položajima. Jednostavno, ima svijeta kojeg to do sada nije zanimalo.
To je pretežno onaj naš sloj i soj koji nije razvijao u sebi nikakve pojmove o vjeri i naciji. To su najčešće oni ljudi koji misle da su izuzetno napredni, izvan i iznad običnog puka. To je onaj soj u kojeg nema pojmova o općem već samo o vlastitom.

U velikoj mjeri to je i svojevrsna mimikrija kakvu ima i životinjsko carstvo.
Dakle, Bošnjak je tradicionalno nacionalno ime bosanskohercegovačkih muslimana, sandžačkih muslimana i svih drugih muslimana koji govore bosanskim jezikom.

Osim nas koji se znamo, u samoj Turskoj je skoro šest miliona Bošnjaka (iz više generacija), a danas ih ima od Kanade do Novog Zelanda.

U sovjetskim naučnim djelima i enciklopedijama, u turskim enciklopedijama i u nekih drugih naroda koji su s nama imali historijske kontakte, mi smo uvijek predstavljani kao Bošnjaci.
Termin Musliman (u nacionalnom smislu), koji je uveden u popis stanovništva 1971., zamijenjen je terminom Bošnjak na posljednjem Bošnjačkom saboru, septembra 1993. godine, na kojem je jednodušnom aklamacijom vraćeno ovo narodno viševjekovno ime, u atmosferu potpune saglasnosti i olakšanja da se to natezanje s imenom okonča, bez velikih riječi i bez ikakvih prenemaganja, tumačenja i pravdanja…

Savez komunista uveo je za nas termin Musliman umjesto Bošnjak da bi se Musliman asimilirao u musliman, a musliman može biti bilo koje nacije.

Citirao bih o ovome izvanredno zapažanje dvojice naših vrsnih intelektualaca dr. Enesa Karića i dr. Rešida Hafizovića u njihovom pogovoru knjizi Emira Šekiba Arslana ‘Zašto su muslimani zaostali, a drugi napredovali?,’ Sarajevo 1993. godine:
‘Napokon, kada je naše historijsko pamćenje postalo isto sto i posvemašnji zaborav, tada su nas, opet drugi, oslovili imenom Muslimani, ali samo zato da bi najavili lovnu sezonu na Muslimane, do istrebljenja. Zar naša svakodnevnica nije najbolje svjedočanstvo za to? Nisu nas, naime, oslovili Muslimanima s ciljem da nas podsjete na porijeklo naših pravih duhovnih korijena i da nas nepogrešivo upute na već zaboravljenu duhovnu zavičajnost, već da bi nam, uz podsmijeh i prezir, priznali pravo na etnicitet koji nikako nema pravo na sopstvenu prošlost i na sopstveni duhovni kontinuitet. A ako bi nam to pravo i priznali kad su nas već bili usmjerili da koračamo tuđim putem i da budemo sudionici tuđe historije i tuđe kulturne tradicije.’

Ostaje termin musliman (u vjerskom smislu) i piše se malim “m”, malim početnim slovom kao i kršćanin, hrišćanin, protestant…

Termin musliman označava svakoga od milijardu pripadnika islamske vjere, bez obzira na to gdje žive, kojim jezikom govore i bez obzira koje su nacije.

Poznato je da svaki od islamskih naroda ima svoje narodno ime. Termin Bosanac (i Hercegovac) potpuno je jasan i označava svakoga ko je rođen u Bosni i Hercegovini ili je to stekao življenjem u BiH.

To je regionalni, geografski termin, a može biti i državni. U tome ima i sličnosti s terminom Srbijanac i Srbin.

Srbin ne mora biti Srbijanac, kao sto Bošnjak ne mora biti Bosanac. Ima čak i obrazovnih pojedinaca koji misle da se pod termin Bošnjak može podvesti Bošnjak-musliman, Bošnjak-katolik, Bošnjak-pravoslavac.

To su proizvoljnosti, čak štetne proizvoljnosti koje mirišu na neku vrstu bh. unitarizma. Naši bh. pravoslavci su Srbi, a katolici Hrvati. Zna se od kada je to tako (druga polovica 19. vijeka) i zna se zašto. To se mora uvažavati, inače bismo ličili onima koji prave neko novo sveto trojstvo u tome. To ne.”


















Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
58139143

Powered by Blogger.ba