Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

12.07.2018.

SUZANA SEKULOVIĆ KADIRIĆ: GDJE SU OSTALI U GRADJANSKIM STRANKAMA?


Suzana Sekulović Kadirić: Gdje su ostali u građanskim strankama?



Ljupko Mišeljić
Autor 12.7.2018. 


Suzana Sekulović Kadirić: Gdje su ostali u građanskim strankama?
............................

Banjalučki socijalni centar (БASOC) organizovao je akciju prikupljanja pomoći za migrante. Nedavno je iz Stockholma došla Suzana Sekulović Kadirić i želi da se uključi u akciju. Nalazimo se u centru, potom odlazimo do xafsa. Suzana uzima korpu i u nju počinje ubacivati artikle. Želeći da budem od koristi, ćutim, slušam i povremeno iz korpe izbacujem pojedine artikle praveći prostora za one čiji bar kod počinje sa 387. Gotovo pred kasom primjećuje da je zaboravila čaj. Vraća se  s dvije kutije: crnog i čaja od kamilice. „Ljudima čaj mnogo znači. Vjeruj mi“ – govori Suzana. Nekoliko minuta kasnije, U Ulici Mirka Kovačevića 4, u prostorijama БASOC-a, počinje naš razgovor.

Piše: Ljupko Mišeljić

Suzana Sekulović Kadirić rođena je i odrasla u Banjaluci iz koje je 1993. godine otišla zbog etničkog čišćenja. Danas živi u Stockholmu, bavi se razvojnom psihologijom, edukacijom, liderstvom i političkim organizovanjem. Sebe smatra aktivisticom, a aktivizam isključivo neplaćenim radom za dobrobit šire zajednice. Organizatorica je Dana bijelih traka u Stockholmu.

Nedavno se vratila u Banjaluku gdje namjerava provesti tri sedmice godišnjeg odmora. S jedne strane, njena švedska plata pokrila bi troškove ljetovanja na nekoj lokaciji mnogo egzotičnijoj od Banjaluke. Često zato u šali kaže kako bi bio red da u Banjaluku jednom dođe pokazati stereotipnu sliku dijaspore. To bi značilo da iz Stockholma dođe u Banjaluku novim automobilom (poželjno brenda Volvo), popravi zube, napravi frizuru, ode na banjalučke ćevape ili napravi roštilj na švedskoj plaži, posjeti rodbinu i prijatelje i vrati se kući.

S druge strane, Suzana Sekulović Kadirić u Banjaluku ne dolazi da bude dijaspora, niti da odmara i ljetuje. Ako u Banjaluci ne ljetuje i ne odmara, nego želi da bude politički aktivna, mora da ima neku misiju. Britanska obavještajka nije, nije došla zbog obojene revolucije, ni iz Makedonije. Šta može biti razlog njenog dolaska?  “Moj cilj je bio objediniti sve progresivne snage i iskoristiti moja vlastita poznanstva, znanje i umjeće za dobrobit stanovništva, a pogotivo mladih na prostorima BiH uz apsolutno i isključivo transparenran rad i susrete sa ljudima. Njih slušati i rješavati njihove probleme, jer kako bilo da bilo, najveći dobitak je imati zadovoljne ljude i glasače oko sebe, te raditi zato što su Vas oni izabrali. To je izgleda potpuno nemoguće s obzirom da Vam ne daju da takvim radom pomrsite već dobro ustaljenu praksu kriminala, korupcija, međusobnih usluga i sl” – kaže Sekulović Kadirić.

suzanakadiric

Kad je poletila iz Stockholma bila je ubijeđena da će biti prva osoba na listi za Narodnu skupštinu RS jedne stranke iz proevropskog bloka, ili barem delegat ostalih u Vijeću naroda Republike Srpske.

“Edukacija i zapošljavanje mladih je jedan od osnovnih razloga zašto bih se voljela vratiti. Otvoriti vrata mladim ljudima kako bi mogli stvoriti uslove da žive životom kojim živi omladina u Evropi. Bojim se da smo tu u velikom zaostatku, ali nije nemoguće. Međutim, ako Vam političke stranke, poput SDP-e, kojoj sam ponudila izvjesna rješenja, kao i moj konkretan rad i kompetencije pokažu i dokažu da za to nisu zainteresovane, onda ste zaista prinuđeni da sjednete i postavite si pitanje da li su zaista nacionalističke partije jedini krivci za sadašnje stanje u BiH” – govori Suzana.

Kako se osjećate u Banjaluci?

Ovaj put vrlo neobično.

Zbog čega?

Recimo da je dovoljan razlog da imate situaciju koja se dešava svake večeri na Davidovom trgu, da imate 102 djece ubijene u Prijedoru koja nikad nisu dobila spomenik, da imate vlast, vladu, režim, koji niti u jednom momentu ne radi za dobrobit građana, nego protiv njih.

Otkud to?

Sve od devedesetih pa naovamo nikad mi nisu bile privlačne nacionalističke politike jer takve nikad u svijetu – gledajući historijski unazad – nisu nikome ništa dobro donijele. Sem toga, mi svi pričamo o Evropi. U Evropi su zakoni na snazi a radi se o slobodnom protoku ljudi i robe. Jedan divan osjećaj kad putujete kroz cijelu Evropu i niko vam ne traži pasoš, a onda dođem u Bosansku Gradišku – gdje pored Tuzle, Sarajeva, Beograda jedino dobijam pečate.  To je već jedan razlog da se čovjek zapita što je to tako i gdje je ta sloboda koje očigledno više nema i gdje svako bira svoju poziciju iz malih sitnosopstveničkih interesa, a ne interesa šire zajednice.

Šta bi toj zajednici bilo zajedničko?

Interesi. Mogu se podijeliti na jako puno sitnica i dijelova. Moj interes može biti da sačuvam porodičnu kuću, vaš da pronađete ratnog zločinca, neko treći će imati interes da otputuje u Francusku, ali jedan zajednički interes bi trebao da podrazumijeva slobodu govora, slobodu štampe, slobodu biranja ljudi koji bi trebali u ovoj izbornoj godini biti avangarda. Ne više ljudi koje stalno viđamo, koji stalno beru poene na jednoj ili drugoj strani, sjede u salonima.

Mislim da nam takva vrsta političara više ne treba. Trebaju nam stratezi, ljudi koji će vidjeti i imati dugoročne ciljeve imati pred sobom a kratkoročne ni u jednom momentu ne ispuštati iz vida.

Na mom ličnom primjeru povratka, možete isto tako lako uočiti i zašto dijaspora ne glasa u obimu u kojem bi trebali. Kad god ponudimo rješenja, investicije, kontakte sa značajnim i uticajnim institucijama, uvijek to biva odbijeno i neprihvaćeno na našim prostorima. Ponekad po istom sistemu po kojem se prave i stranačke liste, bilo redovne ili kompenzacijske, iskrsne neko ko predstavlja dijasporu u BiH, koga niko ne poznaje, ko ne radi ništa konkretno.

Objavio/la haler u 23:44, 0 komentar(a), print, #

12.07.2018.

ZAKON O IZBORNIM JEDINICAMA: LIDIJA BRADARA JOŠ NE SAZIVA SJEDNICU, NA POTEZU TUFEKČIĆ


ZAKON O IZBORNIM JEDINICAMA: Bradara još ne saziva sjednicu, na potezu Tufekčić

Klub Bošnjaka u Domu naroda Parlamenta FBiH drugog jula predao je zahtjev zakazivanje vanredne sjednice na kojoj će biti razmatran Prijedlog zakona o izbornim jedinicama broju i mandata u Parlamenta FBiH a koji je prethodno usvojen većinom glasova u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije.

....................
ZAKON O IZBORNIM JEDINICAMA: Bradara još ne saziva sjednicu, na potezu Tufekčić













....................

Rok od 14 dana za sazivanje sjednice koju je dužna sazvati predsjedavajuća Doma naroda Lidija Bradara (HDZ) ističe, i po svemu sudeći Bradara neće sazvati sjednicu.

 

Malo je vjerovatno da će Bradara u međuvremenu ispoštovati zakonsku proceduru i datu riječ da će proceduru poštivati, iako je krajem prošlog mjeseca, prilikom sastanaka sa s veleposlanicom Sjedinjenih Američkih Država u BiH Maureen Cormack koja je inicirala posjetu radi detaljnijeg upoznavanja s radom ovog Doma, kazala da: "zakazivanje sjednice nikada nije bilo sporno, pa neće ni sada. To je prije svega moja dužnost i čim se uvjeti steknu, sjednicu ću zakazati".

 

Nije poznato na kakve je uvjete, koje je navodno trebalo steći, mislila Bradara, kao što nije jasno ni šta je sada sporno. Činjenica je ipak da do ovog trenutka predsjedavajuća Doma naroda nije ispoštovala ono što je kazala i nije sazvala sjednicu, a s obzirom da su njene stranačke kolege iz HDZ-a krenule u sistemski bojkot, odnosno u odbijanje da učestvuju u radu Parlamenta Federacije i sjednicama Parlamenta, teško je očekivati da će Bradara u preostalom vremenu sjednicu uopće sazvati.

 

Uzaludni su bili napori američke ambasadorice Cormack koja je nastojala upoznati se sa radom Doma naroda direktno u razgovoru sa predsjedavajućom Bradarom. Odbijanje sazivanje sjednice od strane Bradare, u ovom trenutku na najbolji način Cormackovu upoznaje sa radom ovog doma parlamenta, ali i sa time koliko zvaničnici HDZ-a drže do svoje riječi i do institucija u kojima sjede.

 

Kao što je poznato, Bradara, HDZ i kompletan HNS, usvajanje spomenutog zakona ocjenili su kao tobožnji pokušaj pokazivanja snage i dokazivanja kako su Bošnjaci dominanti i najmnogobrojniji te da "ako se drugim konstitutivnim narodima njihovo mišljenje ne sviđa, oni jednostavno mogu sami". Uz to su podržani zastupnikom iz Sabora Republike Hrvatske Božom Ljubićem ka javnosti odaslali propagandni pamflet u vidu "Otvorenog pisma" u kojem su istakli da usvajanje Zakona znači pretvaranje Federacije u bošnjački entitet, obmanjujući javnost navodima o entitetskom udaru na državu i tome slično.

 

Sve to, već standardno prati svjesno iskrivljena interpretacija presude Ustavnog suda BiH po apelaciji Bože Ljubića - interpretacija (o tzv. legitimnom predstavljanju koje ni jednom riječju nije pomenuto u presudi Ustavnog suda) koja ima za cilj da implementaciju presude odvede u nemogućem pravcu - u pravcu suspendiranja ustavnih normi koje odslikavaju sam karakter ustavnog ustrojstva Federacije BiH ali i same BiH.

 

Na tragu te lažne interpretacije i manipulacije su i izjave Bradarinog stranačkog šefa Dragana Čovića koji uporno ponavlja kako navodne "bošnjačke stranke" šalju vrlo lošu poruku ignorirajući Odluku Ustavnog suda kada je u pitanju donošenje Zakona o izbornim jedinicama Federacije BiH.

- Poruka je vrlo loša jer bošnjačke stranke sada traže neka druga rješenja, odnosno zajedno su krenule u jednu aktivnost koja odudara od Odluke Ustavnog suda, a koja je vrlo jasna - izjavio je Čović.

 

Jasno je međutim da se u ovom konkretnom slučaju, jedino ingorira HDZ-ova lažna i svjesno iskrivljena presuda Ustavnog suda BiH. Zakon o izbornim jedinicama ne odudara od odluke Ustavnog suda BiH. Štaviše, Zakonom se omogućava implementacija presude te omogućava nesmetana implementacija izbornih rezultata. Ono što se Zakonom o izbornim jedinicama ne omogućava jeste implementacija presude Ustavnog suda po HNS-ovom iskrivljenom sadržaju, što bi za posljedicu imalo suspendiranje postojećih ustavnih normi, što razumije se, Ustavni sud BiH, nije naložio niti može naložiti.

 

Pa ipak, pošto vrijeme za sazivanje sjednice ističe, a ni iz Sabora Republike Hvatske se ne usuđuju podržati Ljubićev i Čovićev napad na ustavni poredak Bosne i Hercegovine, što posljedično povećava nervozu kod zastupnika i delegata iz HDZ-a koji su već napustili instituciju Parlamenta Federacije - i pitanje je da li će se ikada više u nju vratiti - na potezu su ostali Klubovi u Domu naroda koji imaju mogućnost za sazivanje sjednice na kojoj bi Zakon o izbornim jednicama i broju mandata trebao biti usvojen.

 

Takvu mogućnost po samom podnošenju zahtjeva najavio je dopredsjedavajući Doma Jasenko Tufekčić (SDA).

 

Ukoliko predsjedavajuća Lidija Bradara (HDZ BiH) u poslovničkom roku od 14 dana ne zakaže vanrednu sjednicu, to će, kako je i sam kazao uraditi Tufekčić, koji je tada, pored ostalog izrazio uvjerenje da će sjednicu sazvati predsjedavajuća Bradara.

 

- Želim da vjerujem da će predsjedavajuća ispoštovati dvotrećinsku odluku Kluba Bošnjaka i zakazati vanrednu sjednicu. Ne želim uopće u to da sumnjam. Međutim, ukoliko dođe do opstrukcije od strane predsjedavajuće, ja ću je prvog narednog dana nakon isteka tog roka zakazati kao dopredsjedavajući Doma. Vjerujem da bi ovaj zakonski prijedlog svjetlo dana u Domu naroda mogao ugledati za 15-ak dana - rekao je Tufekčić.

 

S obzirom da predsjedavajuća Bradara nije sazvala sjednicu, te da se poštujući partijsku disciplinu, a ne zakone i procedure odlučila na opstrukciju, od ponedjeljka je na potezu dopredsjedavajući Tufekčić.

 

 

 

(Vijesti.ba/SB)

12.07.2018.

BORIS LOVRIĆ, OFICIR OSBIH OBRATIO SE KISELJAČANIMA: "NE PLJUJ ONO ŠTO TE RODILO I TVOJU LOZU, NAŠU BOSNU"


BORIS LOVRIĆ, OFICIR OSBIH OBRATIO SE KISELJAČANIMA: "Ne pljuj ono što te rodilo i tvoju lozu, našu Bosnu"

Boris Lovrić, oficir Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, na svom je Facebook profilu jučer objavio post koji je naišao na odobravanje i podršku kod mnogih korisnika ove društvene mreže


..................
BORIS LOVRIĆ, OFICIR OSBIH OBRATIO SE KISELJAČANIMA: 'Ne pljuj ono što te rodilo i tvoju lozu, našu Bosnu'
..........







............

Lovrić je u napisao: Budući da se nekolicina iz Širokog Brijega osramotila propisno neki dan, poradi toga što su pjevali da oni kao je*u Bosnu, te da je Hrvatska njihova domovina itd... ja bih da vas sve nešto zamolim.

Molim vas da se to nama ne desi, mi smo bosanski Hrvati, sjetite se vladara, banova, kraljeva i kraljice Bosne koji su Hrvati bili, vaši korijeni su odavde a ne iz Hrvatske, no vaš narod zivi u Hrvatskoj također i trebamo za nju navijati, ali ne pljuj ono što te rodilo i tvoju lozu, našu Bosnu. Nemojte da se obrukamo i da zbog par neobrazovanih konja u glas zapjevate protiv naše povijesne ostavštine koje su se neki odrekli, ne pljujte si u njedra. Jer koliko je god tvoje hrvatstvo, više od toga je tvoje bosanstvo. PS. Mislite o meni što želite, ja sam učinio koliko je do mene, ako bar doprem do par umova onda ovaj post ima smisla, uživajte mi večeras.

 

Lovrić je post objavio na svome Facebook profilu jučer ujutro, dakle prije polufinalne utakmice Svjetskog prvenstva između Hrvatske i Engleske. On se, kako je i sam naveo, prvenstveno obraćao stanovnicima Kiseljaka, odakle je porijeklom. Nažalost, u Hercegovini su sinoć ponovo postupili upravo suprotno od onoga kako je Lovrić naveo, pa se u kasnim večernjim satima dogodio i incident kada su u Čapljini napadnuti pripadnici Oružanih snaga BiH, Lovrićeve kolege. Pripadnici OSBiH koji su napadnuti u Čapljini vraćali su se sa komemoracije žrtvama genocida iz Potočara. 

 

alt

 

 

(SB/FAKTOR.BA)

12.07.2018.

IZ ORUŽANIH SNAGA BiH POTVRDJENO: NAVIJAČI HRVATSKE U ČAPLJINI DEMOLIRALI AUTOBUS OS BiH KOJI SE VRAĆAO IZ SREBRENICE


IZ ORUŽANIH SNAGA BiH POTVRĐENO: Navijači Hrvatske U ČAPLJINI DEMOLIRALI autobus OS BiH koji se vraćao iz SREBRENICE

Razuzdana skupina navijača hrvatske fudbalske reprezentacije sinoć je u Čapljini, u 23:20 sati, u slavljeničkom pohodu nasrnula na autobus Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.


...........................
IZ ORUŽANIH SNAGA BiH POTVRĐENO: Navijači  Hrvatske U ČAPLJINI DEMOLIRALI autobus OS BiH koji se vraćao iz SREBRENICE







.......
........................


Očevici, koji su željeli ostati anonimni, kazali su nam da je zbog kolapsa saobraćaja autobus s petnaestak vojnika na povratku iz Srebrenice, gdje su prisustvovali obilježavanju godišnjici genocida nad Bošnjacima, bio prinuđen zaustaviti se u Ulici Mate Bobana u strogom centru grada.

 

Autobus je imao vojne registracijske oznake Oružanih snaga BiH te KDZ oznaku da je bio u Srebrenici. Tom prilikom na njega je nasrnula veća skupina navijača lupajući šakama po staklima, te ga je njihala s vjerojatnom namjerom da autobus obore i prevrnu.

 

Tokom napada otrgnuli su registracijske tablice, koje su vraćene nakon intervencije policije u ovom gradu koja je autobus morala otpratiti do kasarne u Čapljini.

 

U Oružanim snagama BiH za magazin Stav je potvrđeno da se incident uistinu dogodio i da su vojnici Oružnih snaga BiH prošli bez povreda te da je na autobusu počinjena manja materijalna šteta.

 

Ljudevit Marić, glasnogovornik MUP-a HNK, službeno je potvrđio ovaj incident.

 

- Autobus je naišao kroz to mjesto, onda su navijači rukama udarali po autobusu. Policijska uprava Čapljina danas je počela provoditi istragu jer je skinuta prednja tablica s autobusa. Po okončanju istrage imat ćemo više informacija - rekao je za Stav Marić.

 

Da podsjetimo, jučer je u Hercegovačko-neretvanskom kantonu zabilježeno masovno divljanje bosanskih Hrvata koji su slaveći uspjehe hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu pjevali o "mostovima i tzv. Herceg-Bosni", Širokim Brijegom orilo se "je*** te Bosno, je*** te ja, Hrvatska moja domovina" i "pu** ku*** ko te je**, možemo mi i bez tebe Federacijo...", a vjerojatno najskandalozniji je snimak dječaka obučenog u dres hrvatske reprezentacije koji skandira "Nož, žica, Srebrenica".

 

Ovo se događalo na Dan žalosti i nekoliko sati nakon što je u Potočarima obilježena 23. godišnjica genocida u Srebrenici.

12.07.2018.

PRIJETNJE ZA PRAVDANJE GENOCIDA

12.07.2018.

GRADJANSKI SAVEZ : RAJKO VASIĆ SAOPŠTIO GENOCIDNU NAMJERU OSOVINE DODIK-ČOVIĆ

Građanski savez : Rajko Vasić saopštio genocidnu namjeru osovine Dodik-Čović

Građanski savez (GS) najoštrije osuđuje poziv na novi genocid nad Bošnjacima od strane predstavnika koalicije SNSD-HDZ. Naime, visoki zvaničnik SNSD Rajko Vasić, inače poznat kao jedan od kreatora strateškog savezništva SNSD i HDZ, pozivom na ponavljanje genocida ustvari iznosi konačni cilj te koalicije. U tom smislu, Čović-Dodik savezništvo je ustvari osovina za genocid nad Bošnjacima i uništenje Bosne i Hercegovine. Vasić je jučer, naime, saopštio genocidnu namjeru kao suštinu Plana B.

Podsjećamo javnost i da je Vasić jedan od dva vodeća ideologa SNSD-a i političkih komesara Milorada Dodika. Njegovu prijetnju novim genocidom treba gledati u svjetlu masovnog naoružavanja tzv. MUPRS i stvaranja paralelnih oružanih snaga odanih Dodikovom režimu. Ali, isto tako i u svjetlu masovne nabavke oružja policijskih organa pod direktnom političkom kontrolom Dragana Čovića, čija klijentela ovih dana nogometne uspjehe reprezentacije Hrvatske slavi povicima „Nož, žica, Srebrenica“.

Mi u GS smo preko dvije godine izloženi najoštrijim kritikama saučesnika Plana B u Sarajevu koji su naše pozive na otvaranje očiju rado proglašavali radikalizmom. Svi oni su jučer šutili. Razlika između nas i naše političke konkurencije nije u mogućnosti uviđanja stvarnosti nego u vrijednostima. Naime, genocidni Plan B u svojoj ključnoj fazi ima za cilj pobjedu Dragana Čovića i Milorada Dodika u utrci za predsjedništvo BiH i time predaju suvereniteta BiH njima u ruke.

Stoga, GS je odlučio da podrži Željka Komšića za člana predsjedništva BiH s obzirom da Komšić jedini ima šansu da Čovića pobijedi i time spriječi očito genocidni Plan B. Svi oni koji su odlučili da isture kandidate bez šansi za pobjedu ustvari rade za Čovića i primjenu genocidnog Plana B čiji je cilj jučer iznio Vasić.

Pozivamo sve razumne i državotvorne nastrojene članove SDP i Naše Stranke da nam se pridruže u spriječavanju genocidne osovine Dodik-Čović da od Bosne i Hercegovine napravi novu Srebrenicu. U suprotnom, nestanak Bosne i Hercegovine će biti nepovratan i biće zauvijek njihova odgovornost. Sud istorije nema drugu instancu.

(Kliker.info)

12.07.2018.

PREDSJEDAVAJUĆI VIJEĆA MINISTARA BiH DENIS ZVIZDIĆ PORUČIO: NIKAD VIŠE GENOCID U BOSNI I HERCEGOVINI


ZVIZDIĆ PORUČIO - NIKAD VIŠE GENOCID U BiH: "Oprost je moguć, ali samo kada oni koji su ubili više od 8.000 nevinih žrtava javno priznaju istinu"

Poručio je da naši susjedi i cijeli svijet moraju čuti ovu poruku i shvatiti je bez ikakvog dvojenja. Laži i neznanje su mogući izvori novog nasilja i konflikta.


...................................

..........................
Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić prisustvovao je danas u Londonu obilježavanju Dana sjećanja na genocid u Srebrenici u organizaciji britanske fondacije Remembering Srebrenica.On se na početku zahvalio na pozivu i izuzetnoj prilici da govori o genocidu u Srebrenici, o nastrašnijem zločinu u historiji BiH koji i poslije 23 godine izaziva neizmjernu tugu i još uvijek traži odgovor na pitanje: kako je bilo moguće da se u srcu Evrope i pred očima čitavog civilizovanog svijeta mogao dopustiti i dogoditi najveći zločin, masakr i genocid poslije Drugog svjetskog rata.

"Srebrenica je bila poraz ljudskosti i civilizacijskih vrijednosti i očigledan izraz licemjerstva moćnih koji su mogli, a nisu zaustavili zločinačko ubijanje nedužnih civila. Zbog toga za nas u Bosni i Hercegovini Srebrenica ostaje najveći simbol stradanja Bošnjaka, simbol koji će nas uvijek podsjećati na zločin i genocid. Ko je kriv za Srebrenicu i može li se masakr u Srebrenici oprostiti?", rekao je Zvizdić. 

Citirao je rečenicu poznatog filozofa Arne Johana Vetlesena koji je kazao: "Oprost nije obaveza žrtve, niti je pravo zločinca". Istakao je da mi ipak vjerujemo da je tolerancija najveći stepen moći i da je oprost moguć, ali samo onda kada oni koji su ubili više od 8.000 nevinih žrtava javno priznaju istinu, jer se jedino istinom, priznanjem zločina i prihvatanjem odgovornosti za počinjeni zločin može otvoriti put istinske saradnje i međusobnog razumijevanja.

"Jer, majke moraju znati ko je ubio njihove sinove. Poslije tog užasnog zločina više od 5.000 djece je ostalo bez svojih očeva. Djeca moraju znati ko je ubio njihove očeve. Zločinci koji su to uradili imaju imena. Zločinci, a ne narod iz kojeg dolaze, moraju odgovarati. To je jedina pravda. Zbog toga Srebrenicu nećemo, ne možemo i ne smijemo zaboraviti, jer smo u dugoj historiji BiH već bili svjedoci da je zaborav najbolji povod da se zločin ponovi. Nažalost, zločin se ponovio svaki put kada je civilizirani svijet rekao: 'Nikada više!', a onda takvo obećanje zaboravio i iznevjerio", kazao je Zvizdić.

Kako kaže, znamo šta se prije 75 godina dogodilo u Buchenwaldu, Mauthausenu, Auschwitzu i sjećamo se da je rečeno: "Nikada više".

"I onda se u Srebrenici, kao zaštićenoj zoni Ujedinjenih naroda, dogodio najveći genocid u Evropi poslije II svjetskog rata – zločin koji je zamračio civilizacijske tekovine i izbrisao pojam humanosti. Zašto? Zbog čega su za samo pet dana ubijena 8.372 nedužna civila? Gdje je tada, toga strašnog jula 1995. godine, pogriješio civilizirani i dobro obaviješteni svijet? Zašto Ujedinjeni narodi nisu spriječili genocid i zašto je dopušteno da Srebrenica, umjesto zaštićene zone, postane mjesto najvećeg masakra na tlu Evrope?", pitao je Zvizdić.

Predsjedavajući Vijeća ministara BiH podsjetio je da Majke Srebrenice i svi humani ljudi još uvijek traže odgovore na ova pitanja, traže istinu, pravdu i kažnjavanje zločinaca, kako bi onda, kada pronađu i ukopaju svoje najmilije, mogle naći malu dozu smiraja.

 Foto: Klix.baFoto: Klix.ba
"Evropa je opet kazala da nikada više neće dozvoliti genocid na svom tlu. I mi u Bosni i Hercegovini kažemo da nikada više nećemo dozvoliti da se genocid ponovi na tlu naše domovine. Zbog toga pozivamo sve kojima mir, suživot i prosperitet predstavljaju habitus ponašanja i političkog i društvenog djelovanja, da im Srebrenica bude trajna opomena i svjedočanstvo šta se dogodi kada zašute oni koji su odgovorni, dopuste zlu i barbarizmu da pobijede dobro i civilizaciju. Jer, kako je to rekao Martin Luther King: 'Na kraju se nećemo sjećati riječi naših neprijatelja nego šutnje naših prijatelja'. Srebrenica je naša trajna bol, bol koja traži da se o njoj piše i govori, bol majke koja je ostala sama, bol grada koji je ostao bez svojih stanovnika, bol države čiji su nevini građani mučno ubijeni", poručio je Zvizdić. 

Kako kaže, zbog toga je potrebno pisati i govoriti o Srebrenici, jer u svakom negiranju ili prikrivanju istine leži klica buduće mržnje i zločina. Bez suočavanja s prošlošću nije moguće graditi budućnost.

"Poštovani prijatelji, vi ste bili prvi koji su održali komemoraciju povodom genocida u Srebrenici i prvi koji ste proglasili Dan sjećanja na Srebrenicu. Ponosan sam što je u proteklih pet godina u UK održan najveći broj komemoracija i događaja koji obilježavaju godišnjicu genocida u Srebrenici izvan Bosne i Hercegovine. Jasan stav britanske vlade da genocid nikada ne smije biti zaboravljen i da svijet treba budno paziti i spriječiti slične tragedije u budućnosti je nešto što izuzetno cijenimo", rekao je Zvizdić.

Istakao je i da se u BiH cijeni podrška Velike Britanije čija je vlada dala znatan doprinos izgradnji Memorijalnog centra u Potočarima i radu Međunarodne komisije za nestale osobe, pružila aktivnu pomoć povratnicima u Srebrenicu učešćem u obnovi i izgradnji infrastrukture i osnovala domaću dobrotvornu organizaciju "Remembering Srebrenica". 

"Ja podržavam plan te organizacije da uspostavi prvi Međunarodni memorijalni obrazovni centar u UK i pozivam vas da podržite njihova nastojanja usmjerena na prikupljanje sredstava. Ističem hvale vrijedne napore predstavnika zajednice 'Remembering Srebrenica', čiji je istrajan i posvećen rad širom zemlje u vidu organiziranja dešavanja koja utječu na jačanje svijesti i odavanje počasti žrtvama Srebrenice, istinski inspirativan. Činjenica da je od 2013. godine održano više od 5.500 memorijalnih aktivnosti, gdje je 75.000 mladih slušalo o posljedicama predrasuda i zla svjedoči o ogromnim rezultatima koji su ostvareni. Vjerujte da vam to BiH nikada neće zaboraviti i da ćete u našoj historiji i, što je još važnije, u našim srcima, ostati trajno upisani kao naši iskreni prijatelji", rekao je Zvizdić. 

Na kraju je dodao da smo u Bosni i Hercegovini potpuno opredijeljeni da gradimo demokratsko i slobodno društvo, u duhu tolerancije, međusobnog razumijevanja i poštivanja ljudskih prava.

"Ogromna većina naših građana želi mir, stabilnost i prosperitet te sigurnu budućnost za sebe i generacije koje dolaze. Bosna i Hercegovina je postigla veliki napredak nakon završetka rata. Gledajući u budućnost, Bosna i Hercegovina želi postati članica EU i mi smo zahvalni vladi UK za podršku koju pruža njenim nastojanjima da ispuni tu ambiciju. Stoga, večeras kada odajemo počast žrtvama Srebrenice, još jednom želimo ponoviti svoju odlučnost da nikad ne zaboravimo ono što je sudac Međunarodnog krivičnog tribunala Fouad Riad opisao kao 'istinske scene iz pakla, ispisane na najmračnijim stranama ljudske povijesti'. Moja je poruka jasna: priznanje istine o tragičnim dešavanjima s kraja 20. stoljeća je preduvjet svih procesa pomirenja i napretka u regiji Zapadnog Balkana", kazao je Zvizdić.

Poručio je da naši susjedi i cijeli svijet moraju čuti ovu poruku i shvatiti je bez ikakvog dvojenja. Laži i neznanje su mogući izvori novog nasilja i konflikta. 

"Svi moramo sakupiti hrabrost i suočiti se sa greškama počinjenim u prošlosti kako bismo izgradili bolju budućnost. Mi u BiH to istinski želimo, a Evropa i posebno NATO nam to mogu i osigurati", zaključio je Zvizdić.
12.07.2018.

SRBIJANSKI NOVINAR TOMISLAV MARKOVIĆ: GENOCID SE PIŠE 'ĆIRILICOM'


SRBIJANSKI NOVINAR TOMISLAV MARKOVIĆ: Genocid se piše 'Ćirilicom'

Milomir 'Rijaliti' Marić je pažljivo odabrao goste, u skladu s ciljevima emisije: negiranje genocida u Srebrenici i ruganje žrtvama, piše novinar iz Srbije, Tomislav Marinković, u svojo kolumni za All Jazzeru Balkans.


.................................
SRBIJANSKI NOVINAR TOMISLAV MARKOVIĆ: Genocid se piše 'Ćirilicom'









Milomir 'Rijaliti' MariĆ  
  
............................

altPiše:Tomislav Marković 


Da li ste čuli za emisiju Gotica na nemačkoj televiziji s nacionanom frekvencijom, u kojoj su 18. maja 1968. godine, dva dana pred godišnjicu osnivanja Aušvica, gostovali Herman Gering, Joahim fon Ribentrop, Alfred Rozenberg i Julijus Štrajher? Da li znate da su u tom izdanju Gotice gosti dva i po sata negirali holokaust, umanjivali broj pobijenih Jevreja, čavrljali o tome kako je u konc-logorima vladala opuštena atmosfera, proglašavali holokaust za prevaru koja je podmetnuta nemačkom narodu i usput se rugali žrtvama? Niste čuli? Nisam ni ja. Takva emisija ne samo da nikad nije postojala, nego je njeno postojanje apsolutno nezamislivo.

 

Nezamislivo je ne samo zato što su navedeni nacisti na suđenju u Nirnbergu 1946. godine osuđeni na smrt, već i zato što se u Nemačkoj već decenijama odvija proces ovladavanja prošlošću, zato što je Nemačka osudila počinioce, učinila gigantski napor u suočavanju sa najmračnijim delom svoje istorije i raskrstila sa nacizmom.

 

Poznavaoci genocida iz ličnog iskustva

 

Međutim, ono što je drugde nezamislivo, u Srbiji je surova, nakaradna, pervertirana stvarnost. Na Televiziji Happy, koja ima nacionalnu frekvenciju, 9. jula, u udarnom terminu, dva dana pre 23. godišnjice genocida počinjenog u Srebrenici, emitovana je emisija Ćirilica, koju vodi Milomir "Rijaliti" Marić, u kojoj su ugledni gosti pokušali da odgovore na neka vrlo zanimljiva pitanja. Na primer: "Da li je zaista u Srebrenici bilo onako kako su plasirali zapadni mediji? Da li je reč o genocidu? Ko je kriv za taj zločinčić, ako se on uopšte desio?"

 

Marić je vrlo pažljivo odabrao goste, u skladu sa ciljevima emisije, a to su negiranje genocida u Srebrenici i ruganje žrtvama. U studiju su se našla dva osuđena ratna zločinca - Vojislav Šešelj i Vinko Pandurević (koji je učestvovao u napadu na Srebrenicu) i dva advokata ratnih zločinaca – Zoran Živanović (branilac Vujadina Popovića, osuđenog na doživotnu kaznu zbog genocida u Srebrenici) i Goran Petronijević (branilac Radovana Karadžića). Osim njih, tu je bio i jedan optuženik koji tek treba da bude osuđen za genocid – Tomo Kovač, kojeg je Sud Bosne i Hercegovine optužio za ratni zločin, ali je on nedostupan pravosudnim organima. Sad znamo i gde se krije: u Ćirilici, kod Milomira Marića. Sasvim logičan izbor gostiju, po principu koji bi Marić trebalo da primeni i na druga izdanja svoje emisije. Neka lepo dovede sve osuđene ubice iz Centralnog zatvora, da ispričaju svoju verziju priče, pošto su, najverovatnije, i oni osuđeni na-pravdi-boga, baš kao i Marićevi gosti i štićenici gostujućih advokata.

 

Šešeljevo iživljavanje nad žrtvama

 

Marić je na početku emisije dao genocidni šlagvort, rekavši: "Svake godine kada televizija prenosi, kada dođu strani državnici, oni donose mrtva tela ko zna odakle i sahranjuju u Srebrenici." Pošto je verbalno zapucao na žrtve, jer mu očigledno nije dovoljno što su 8.732 ljudska bića ubijena, već je morao i rečima-mecima da ih overi, najavio je da Šešelj sprema kapitalno delo, u kom će se saznati prava istina o Srebrenici, a potom je autoru tog remek-nedela dao reč. Šešelj je prihvatio krvavu štafetu, pa se bacio na iznošenje sumanutih teorija, kako su među pobijenima "neki bili zločinci, i to ne mali broj", kako je "streljano između 1.000 i 1.200 zarobljenika"... Nastavio je negiranjem da su pobijeni nenaoružani civili: "Kad se kaže streljani su civili, nije istina. Svi su imali oružje u rukama pre nego što su se predali."

 

Šešelj je za taj mali, beznačajni zločinčić, koji se, eto, nekako, neznano kako desio, svu krivicu svalio na Ljubišu Bearu, sa čim su se složili i ostali gosti u studiju. Pandurević je nekoliko puta naglasio da Srbija nije imala nikakve veze sa onim što se dogodilo u Srebrenici, a Marić je asistirao gostima da oslobode Srbiju svake odgovornosti, pa je rekao da "čak ni Slobodan Milošević nije znao šta se to dogodilo u Srebrenici". Među autobusima kojima su žrtve prevožene na streljanje bilo je i onih na kojima je pisalo "Raketa Užice" ili "Strela Valjevo", ali izgleda da ti gradovi nisu u Srbiji, čim neko pokuša da ih dovede u vezu sa genocidom u Srebrenici, oni volšebno nestanu sa mape Srbije. Ni to što su plate oficira Vojske Republike Srpske isplaćivane iz budžeta Srbije, naravno, nema ama baš nikakve veze sa Srbijom.

 

U finoj, genocidnoj atmosferi, Šešelj se potpuno razulario, pa je objašnjavao sa kakvim su se sve problemima susretale ubice: "Streljali su po pet do osam u grupi, pokušali su sa onim mitraljezom M-48, takozvanim sejačem smrti, međutim, to je bilo nepraktično, on više zadaje velikih, teških rana nego što ubija." Kao da govori o lovu na komarce, a ne o ubijanju nevinih ljudskih bića. Njegove reči neobično podsećaju na nacističke dileme oko metoda ubijanja Jevreja, to je ista vrsta bešćutnosti, ista vrsta ledenog birokratskog vokabulara koji dehumanizuje žrtve da bi ih lakše poslao u smrt. Usput se bavio raznim disciplinama, kao što su primenjena genocidna logika i zanimljiva krvnička matematika: "Da je Beara imao asistenciju u streljanju Zvorničke i Bratunačke brigade, pa on bi to izveo istog dana. Na pet lokacija dođe pet grupa ljudi i završi streljanje."

 

Zona sumraka i 'prava istina'

 

Šešelj je, u sklopu otkrivanja te svoje "prave istine", otišao toliko daleko da je rekao i sledeće: "Ti Muslimani uopšte nisu bili vezani, bila je jedna ležerna, opuštena atmosfera, njima je bilo rečeno da će biti pušteni." Pa da, kakva druga atmosfera bi vladala među zarobljenim Bošnjacima koji će uskoro biti odvedeni na streljanje? Naravno da su ljudi opušteni i ležerni kad padnu u ruke masovnom ubici Ratku Mladiću, koji je pre toga godinama snajperisao i granatirao Sarajevo.

 

Čitava emisija ostavila je mučan, zbunjujući utisak, gledaoca bi povremeno obuzeo osećaj da je upao u neki paralelni svet, u neku zonu sumraka, gde vladaju sasvim drugačija pravila od onih u normalnom svetu. Nije da nismo navikli na raznolike vidove poricanja genocida, ali ovako bestidno igranje na grobovima žrtava se retko viđa čak i na srpskim televizijama. Nešto slično moglo se videti samo u filmu Džošue Openhajmera The Act of Killing, gde je prikazana emisija na indonežanskoj televiziji u kojoj se o ubijanju preko milion komunista govori kao o nečem sasvim normalnom.

 

U tom rangu je i Šešeljevo žalovanje, ne nad pobijenim ljudima, baš briga četničkog vojvodu za žrtve, puca mu kokarda – već nad nesmotrenošću koju su ubice počinile nakon genocida: "Najveća glupost je napravljena posle streljanja, kada se išlo na otkopavanje leševa, prevoz na nove lokacije i mešanje sa leševima onih koji su pobijeni u proboju. Tu je pravi haos napravljen i omogućeno je tim lažnim forenzičarima sa Zapada da preuveličavaju brojke žrtava." Nisam siguran da li ljudi koji ovakve stvari izgovaraju uopšte imaju zakonsko pravo da se nalaze na slobodi, pošto je očigledno da su opasni po okolinu. Svakako im nije mesto u parlamentu.

 

Kako su nam 'smjestili' Srebrenicu

 

Marić je dodatno podsticao goste da se opuste i odaju genocidnim raspoloženjima. Tako je Karadžićevom advokatu uputio antologijski debilno pitanje: "Da li je Radovan Karadžić optužen za Srebrenicu?" Goran Petronijević mu je odgovorio da je i osuđen, ali odmah potom se bacio na relativizaciju, sve pod krinkom navodno stručnog pravničkog objašnjenja: "Naravno, mi to svi znamo, pogotovo pravnici, da ta definicja krivično-pravna genocida nije takva da bi odgovarala onome što je napisano, odnosno onome što genocid jeste po svojoj definiciji, po bitnim obeležjima tog krivičnog dela. Tu, pre svega, nedostaje ta famozna genocidna namera, na koju se oni pozivaju."

 

Džaba silne presude Haškog tribunala, džaba svi dokazi i svedočenja, džaba hiljade i hiljade stranica zapisnika sa suđenja zločincima – više od svega toga vredi reč đavolovog advokata, bar za javnost Srbije. Na kraju je Petronijević čitavu temu sažeo u jednu rečenicu: "Ja sam ubeđen da je Srebrenica jedna od najgorih, najtežih prevara koje su podmetnute srpskom narodu." A mogao je da bude i sažetiji, samo da se setio univerzalnog odgovora svakog osuđenika kad ga pitaju zašto je u zatvoru: "Smestili su mi."

 

Objavio/la haler u 16:40, 0 komentar(a), print, #

12.07.2018.

NATO PODIŽE SPREMNOST SNAGA

NATO PODIŽE SPREMNOST SNAGA 


Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg je, predajući je makedonskom premijeru Zoranu Zaevu, pozivnicu ocenio kao važno dostignuće za Makedoniju

Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg je, predajući je makedonskom premijeru Zoranu Zaevu, pozivnicu ocenio kao važno dostignuće za Makedoniju

////////////////////////

Članice NATO-a složile su se u četvrtak na Samitu u Briselu da podignu spremnost snaga, te povećaju sposobnost da se snage premeste preko Atlantika i unutar Evrope, a u sedištu Alijanse istovremeno je formalno predata i pozivnica Makedoniji za početak pristupnih pregovora koji će voditi ka punopravnom članstvu u NATO-u.

Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg je, predajući je makedonskom premijeru Zoranu Zaevu, pozivnicu ocenio kao važno dostignuće za Makedoniju. Članstvo u Alijansi, rekao je, doneće veću sigurnost i prosperitet kako Makeodniji tako celom regionu.

"Pozivnica stiže u kontekstu istorijskog sporazuma Skoplja i Atine u vezi sa imenom vaše zemlje. Dok prepoznajem da je za obe strane bilo veoma teško postići kompromis, verujem da je sporazum u najboljem interesu vaše zemlje i celog regiona", stoji u pozivnici NATO-a koju je potpisao Stoltenberg.

Šef makedonske Vlade Zoran Zaev je naglasio da se radi o istorijskom trenutku za njegovu zemlju.

"Mi danas ne krijemo da smo mnogo ponosni i zahvalni za odluku saveznika da otpočnemo pristupne pregovore naše zemlje i Alijanse", rekao je Zaev i ocenio da će prijem njegove zemlje u NATO "još više konsolidovati demokratiju u regionu i ojačati stabilnost i bezbednost".

Od ovog trenutka, Makedonija kao pozvana zemlja, ima pravo da učestvuje u svojstvu posmatrača na svim sastancima u NATO-u. Prijem Makeodnije kao tridesete članice Alijanse će biti moguć jedino ako zemlja i formalno promeni ime u Republika Severna Makeodnija.

Stoltenberg je inače, na zavšnoj konferenciji za novinare na kraju dvodnevnog Samita NATO-a u četvrtak objavio kako su saveznici dogovorili da se modernizuje komandna struktura i uspostavi novi centar za Cyber-ops, kao i hibridni tim za podršku. Prvi čovek NATO je kazao da je poruka američkog predsednika sa Samita bila jasna.

"Razumemo da je ovaj američki predsednik veoma ozbiljan oko troškova za odbranu i ovo sada ima jasan uticaj", rekao je Stoltenberg.

On je ocenio da se situacija značajno promenila od kada je Donald Trump na čelu Wašingtonske administracije.

"Pre je bio trend opadanja, sada je trend rasta. Od kada je Trump preuzeo funkciju, Evropljani i Kanada su izdvojili dodatnih 41 milijardu dolara u ime davanja", kazao je Stoltenberg i naglasio da sada vlada "novi osećaj hitnosti za troškove odbrane, zbog snažnog rukovodstva predsednika Trumpa".

Trump je toliko bio oštar da su čelnici Saveza morali zamoliti predsjednike Ukrajine i Gruzije, koje nisu članice Alijanse, da napuste prostoriju za sastanke
Trump je toliko bio oštar da su čelnici Saveza morali zamoliti predsjednike Ukrajine i Gruzije, koje nisu članice Alijanse, da napuste prostoriju za sastanke

U četvrtak, drugog dana Samita NATO-a lideri 29 članica razgovarali su o Ukrajini i Afganistanu. Prvi dan Samita bio je u znaku oštrih stavova američkog predsjednika Donalda Trumpa koji je optužio ostale članice da ne izdvajaju dovoljno sredstava za NATO, ali ipak je zaključen snažnom izjavom kojom se poziva na "pravednu raspodjelu tereta" i kritizira Rusija.

No, i drugi dan protekao je u oštrim tonovima. U ranojutarnjim tweetovima Donald Trump je ponovio da "neuspješno pokušavaju uvjeriti Njemačku i druge bogate članice NATO da izdvajaju više sredstava za zaštitu od Rusije", ponavljajući da "američki porezni obveznici izdvajaju milijarde za zaštitu Evope".

I povrh svega, napisao je američki predsjednik, "Njemačka plaća milijarde dolara Rusiji za energente koji joj stižu iz novog plinovoda", što je, kako je istaknuo, neprihvatljivo, te je jasno napisao: "Sve članice NATO moraju izdvajati 4 posto umjesto dosadašnjih 2 posto GDP za obranu, a tih 2 posto moraju uplaćivati odmah a ne do 2025".

Trump je toliko bio oštar da su čelnici Saveza morali zamoliti predsjednike Ukrajine i Gruzije, koje nisu članice Alijanse, da napuste prostoriju za sastanke, kako bi se razgovaralo samo među članicama.

Na konferenciji za novinare nakon Samita predsjednik SAD je ponovio da "vjeruje u NATO", te da su se saveznici dogovorili da povećaju izdvajanja za Alijansu. Također je upozorio da može povući SAD iz NATO-a i bez odobrenja Kongresa. Istaknuo je da NATO više pomaže Evropi nego SAD, a da su Sjedinjene Države financirale NATO s gotovo 90 posto. "To nije bilo pošteno. No, sada je dogovoreno da će sve članice plaćati više, i to mnogo brže, te da će Savez postati daleko djelotvorniji nego što je sada", rekao je Trump.

Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg izjavio je prethodno kako se nada da će se saveznici složiti da osiguraju sredstva za pomoć afganistanskim snagama sigurnosti do 2024.

Britanska premijerka Theresa May je već obećala da će poslati 440 vojnika koji neće imati borbene zadaće u Afganistanu, već će obučavati afganistanske snage. Sjedinjene Države su se obavezale još prije godinu dana da će povećati broj svojih pripadnika za 3.000 vojnika, tako da će njihov broj iznositi oko 15.000 ljudi.

Prvi dan samita bio je u znaku oštrih stavova američkog predsjednika Donalda Trumpa
Prvi dan samita bio je u znaku oštrih stavova američkog predsjednika Donalda Trumpa

Prije četiri godine NATO je okončao borbenu misiju u Afganistanu, prepuštajući tu ulogu afganistanskim snagama sigurnosti. Ali od tada talibani vode ofanzivu protiv vlasti u Kabulu i, prema procjenama BBC-a, aktivno djeluju na čak 70 posto teritorija Afganistana.

Ukrajinski predsjednik Petro Porošenko je siguran da američki predsjednik Donald Trump neće promijeniti stav prema ilegalnoj aneksiji poluotoka Krim i agresiji Rusije na istoku zemlje, a u pogledu plinovoda Sjeverni tok 2 sasvim je jasan.

"Sjeverni tok 2 je politički motivirana izmišljotina Rusije. Zbog toga je taj projekt potpuno neprihvatljiv. Stav Ukrajine je jasan - projekt nema ekonomskog smisla i to je puna istina", konstatirao je Porošenko.

Nakon završetka Samita američki predsjednik odlazi u dvodnevni radni posjet Velikoj Britaniji. On je 12. predsjednik Sjedinjenih Država koji će se sastati sa britanskom kraljicom i premijerom, odnosno premijerkom. Pripremaju se veliki prosvjedi u Londonu protiv njegova posjeta, no on će vikend provesti u Škotskoj u svom golf resortu.

Potom odlazi za Helsinki na samit s Vladimirom Putinom 16. jula. No, već je mnoge šokirao izjavom da bi mu NATO samit mogao biti teži od susreta sa ruskim predsjednikom.

Na izravno pitanje novnara da li će priznati Rusiji ilegalnu aneksiju Krima odgovorio je da je "Barack Obama dopustio da se to dogodi". "Vidjeti ćemo što će se dogoditi na samitu s Putinom", kazao je Trump, te dodao da su mu saveznici zahvalili što će se sastati s ruskim predsjednikom.










12.07.2018.

DF REAGOVAO NA SAOPĆENJE DODIKOVE STRANKE: "SNSD ODOBRAVA VASIĆEVE PRIJETNJE NOVIM GENOCIDOM, SRAMNO JE NELJUDSKI"

DF REAGOVAO NA SAOPĆENJE DODIKOVE STRANKE: ''SNSD odobrava Vasićeve prijetnje novim genocidom, sramno je i...''

"... ponižavajuće da SNSD u istu ravan dovodi svoje tobožnje unutarstranačke nesporazume sa članom Glavnog odobra SNSD-a sa otvorenom prijetnjom novim genocidom"



/////////////////////////////

////////////////////
.............................
Rajko Vasić Foto: Žarko Marković/Mondo.baRajko Vasić




Demokratska fronta smatra skandaloznom i sramnom šutnju SNSD-a i Milorada Dodika o prijetnjama novim genocidom koje je uputio član Glavnog odbora SNSD-a Rajko Vasić.

 

''Današnje saopćenje SNSD u kojem stoji da ne žele komentarisati Vasićeve tobože lične stavove, otkriva da SNSD i Milorad Dodik se uopće ne žele distancirati od prijetnji genocidom koje je izrekao njihov član Glavnog odbora.

 

U ovom slučaju nekomentarisanje znači odobravanje prijetnji novim genocidom. Van svake sumnje šutnja znači odobravanje.

 

Sramno je i ponižavajuće da SNSD u istu ravan dovodi svoje tobožnje unutarstranačke nesporazume sa članom Glavnog odobra SNSD-a sa otvorenom prijetnjom novim genocidom.

 

Očito je da u SNSD-u nemaju ništa protiv prijetnji koje je izrekao njihov član Glavnog odbora, i da su SNSD i Milorad Dodik prešli iz faze negiranja u fazu veličanja genocida'', poručili su iz DF-a.

 

(NAP)

12.07.2018.

CENTAR SIMON VIZENTAL UPOZORIO NA JAČANJE NACIZMA U SRBIJI: BEND 'TEROR 88' ŠIRI MRŽNJU I FAŠIZAM PUTEM DRUŠTVENIH MREŽA..."


CENTAR SIMON VIZENTAL UPOZORIO NA JAČANJE NACIZMA U SRBIJI: "Bend ´Teror 88´ širi mržnju i fašizam putem društvenih mreža..."

Centar Simon Vizental objavio je izveštaj o neonacizmu na društvenim mrežama u kojima se spominju i neonacističke organizacije koje jačaju u Srbiji.

...........................
CENTAR SIMON VIZENTAL UPOZORIO NA JAČANJE NACIZMA U SRBIJI: 'Bend ´Teror 88´ širi mržnju i fašizam putem društvenih mreža...'





......................

Pod naslovom “Digitalni terorizam i mržnja 2018”, Centar Simon Vizental navodi da srpski bend “Teror 88” širi mržnju i fašizam putem društvenih mreža.

 

U saradnji sa Facebookom i Twitterom njihovi nalozi su isključeni, ali nisu blog i Instagram, navodi se u tekstu.

 

Stručnjaci Centra označili su ih kao naciste, koji kao logo koriste “Totenkopf”, odnosno lobanju sa amblema SS divizije, uz objašnjenje da broj 88 u njihovom nazivu označava duplo osmo slovo abecede – HH, te da se odnosi na fašistički pozdrav Heil Hitler.

 

U izvještaju Centra se dodaje da je “Teror 88” usko povezan sa srpskim ogrankom zabranjene nacističke organizacije “Krv i čast”.

 

Pjesme benda “Teror 88” i dalje su na Youtubeu, a najčešće ih šire pripadnici “Nacionalnog stroja”, organizacija “Beli front Srbija”, “Krv i čast”, “Srbska akcija”, “Combat 18” i pojedine navijačke grupa, prenosi beogradski list Blic.

 

 

 

(NAP/SB)

12.07.2018.

REAKCIJA NA ZABRANU NOŠENJA CVIJETA SREBRENICE


REAKCIJA NA ZABRANU NOŠENJA CVIJETA SREBRENICE: Sindikat BHRT-a traži smjenu urednika Marka Radoje

Samostalni sindikat radnika (SSR) u BHRT-u od menadžmenta BHRT-a traži smjenu urednika IP-a BHT1 Marka Radoje zbog, kako se navodi, narušavanja ugleda BHRT-a i prekoračenja ovlaštenja, povodom njegovih istupa u javnosti i neovlaštenih postupaka kada je u pitanju obilježavanje godišnjice genocida u Srebrenici.

.................................


REAKCIJA NA ZABRANU NOŠENJA CVIJETA SREBRENICE: Sindikat BHRT-a traži smjenu urednika Marka Radoje

















............................

“Bez obzira na teške uvjete rada, neuplaćene doprinose i sve ostale probleme sa kojima se susreću, radnici BHRT-a su besprijekorno uradili program iz Srebrenice, a dodatno uz to i program vezan za SP u Rusiji, kako bi našim pretplatnicima omogućili kvalitetan program. Mišljenja smo da jedna osoba, ma ko to bio, nema pravo svojim neovlaštenim postupcima baciti pod noge sav trud koji su uložili radnici BHRT-a”, piše u saopćenju Sindikata.

 

............................

Marko Radoja

.............................

U saopćenju se navodi kako se u svojim javnim istupima Radoja poziva na svoju nepristrasnost, dok se samostalni sindikat radnika u BHRT-u poziva na zakon i akte BHRT-a.

 

“Dok urednik IP-a BHT1 smatra da je osnovni postulat novinarstva neutralnost, SSR u BHRT-u smatra da je osnovni postulat novinarstva objektivnost, a presude međunarodnih sudova bi trebale predstavljati objektivan stav za jedan javni servis. Jedino od čega javni servis mora biti nezavisan je uticaj političkih partija, pogotovo u predizborno vrijeme”, navode iz Sindikata.

Podsjećaju javnost da je ovaj sindikat upozoravao upravljačke strukture BHRT-a na moguće posljedice imenovanja. Kažu kako ovo nije prvi put, u veoma kratkom roku, da se nanosi šteta 73 godine starom ugledu BHRT-a, te insistiraju da menadžment BHRT-a zbog ovakvih postupaka smjeni urednika IP-a BHT1 Marka Radoju.

 

“Izražavamo podršku našim članovima koji nisu željeli izvršiti naredbu (skinuti sa revera Srebrenički cvijet) koja je protiv svih novinarskih postulata i ukoliko zbog svog profesionalnog stava budu trpili bilo kakve posljedice, Samostalni sindikat radnika u BHRT-u će biti uz njih i odgovoriti na adekvatan način”, saopćeno je u obraćanju samostalnog sindikata radnika u BHRT-u.

 

 

(BHRT/SB)

12.07.2018.

REIS HUSEIN EF. KAVAZOVIĆ : "MUSLIMANI SU POSEBNO TARGETIRANI ZBOG STRAHA KOJEG SU U SAVREMENA DRUŠTVA USPJELI UNIJETI TERORISTI"


REIS HUSEIN EF. KAVAZOVIĆ: ''Muslimani su posebno targetirani zbog...''

''... straha kojeg su u savremena društva uspjeli unijeti teroristi svojom okrutnošću i plašim se da su oni time postigli svoj cilj i da toga mnogi koji misle da se protiv tog zla bore tako što muslimane stigmatiziraju, sumnjiče ili guraju na margine društva, nisu svjesni''


..........
REIS HUSEIN EF. KAVAZOVIĆ: ''Muslimani su posebno targetirani zbog...''








.........

U obraćanju, na svečanosti koja je upriličena povodom uspješno završenog projekta "Prevencija radikalizma i nasilnog ekstremizma kod mladih", a realizirala ga je Uprava za vanjske poslove i dijasporu Islamske zajednice u BiH u saradnji sa Kancelarijom specijalnog predstavnika Evropske unije (EUSR) u Sarajevu, reisu-l-ulema IZ u BiH Husein ef. Kavazović je kazao da je najbitnije nestvarati okruženje u kojem nasilni ekstremizam i njegove ideologije prosperiraju.

 

Na svečanosti u Gazi Husrev-begovoj biblioteci kojoj su prisustvovali šef Delegacije Evropske unije (EU) u BiH i specijalni predstavnik EU ambasador Lars-Gunnar Wigemark, direktor Uprave za vanjske poslove i dijasporu IZ u BiH Razim Čolić te predstavnici diplomatskog kora u BiH, Kavazović je ocijenio da su otvorena, interkulturalna, tolerantna i slobodna društva najbolji odgovor na izazov radikalizma.

 

Podsjetio je da kao vjernici vjerujemo da je Bog stvorio svijet u najboljem skladu, a i nauka govori o uravnoteženosti koja se rađa iz haosa. Stoga, smatra on, svako odstupanje od prirodnog sklada, svaka nasilna intervencija u svijetu je suprotna volji Božijoj.

 

Ekstremizam i radikalizam, istakao je Kavazović, po svojoj prirodi unose nered - fesad.

 

Podvlači da zagovornici takvih radikalnih i ekstremnih ideologija koje vode u nasilje nekada i nisu svjesni zla kojeg čine.

 

Nažalost, dodao je, svjedoci smo ovih dana kako se širom svijeta strah od drugog nameće kao glavni pokretač društvenih i političkih odnosa. U ujedinjenoj Evropi jačaju snage koje pozivaju na izolacionizam i protekcionizam, kazao je, ocijenivši da se sistematski i organizovano sije strah i nepovjerenje od drugoga i drugačijeg.

 

''Muslimani su posebno targetirani zbog straha kojeg su u savremena društva uspjeli unijeti teroristi svojom okrutnošću i plašim se da su oni time postigli svoj cilj i da toga mnogi koji misle da se protiv tog zla bore tako što muslimane stigmatiziraju, sumnjiče ili guraju na margine društva, nisu svjesni'', ustvrdio je.

 

Nažalost, istakao je Kavazović, uspon nasilnog ekstremizma i radikalizma nije zaobišao ni Bosnu ni njen većinski narod Bošnjake od kojih se većina osjećaju muslimanima. On je daleko od toga da se omasovi, naglasio je, ali i sama njegova pojava ma kako marginalna bila nas zabrinjava jer predstavlja egzistencijalnu prijetnju za naš način života, vjeru i kulturološko iskustvo.

 

''Kada se suočavamo s ovim izazovom bitno je prije svega napomenuti da taj fenomen, koji je u našem društvu postao očit nakon što se oko tri stotine muškaraca, žena i djece iselilo u Siriju gdje su se pridružili različitim vojnim frakcijama a jedan dio njih i terorističkoj organizaciji ISIL, nije proizvod našeg društva niti naše tradicije'', rekao je on.

 

Sva istraživanja ovog fenomena, podsjetio je, koja su provedena kako bismo prije svega mi shvatili o kakvoj se pojavi radi ukazuju da se radi o uvezenom fenomenu.

 

''To je ideologija koja je nastala daleko od Bosne u specifičnim političkim i društvenim okolnostima i koja se počela širiti prijeteći tradicionalnim muslimanskim zajednicama i njihovom razumijevanju vjere. Ovdje se, kako su to dobro primijetili mnogi koji su ovaj fenomen izučavali, ne radi o radikalizaciji islama nego o islamizaciji radikalizma. Politički i ideološki ciljevi određenih skupina se pokušavaju zagrnuti plaštom vjere a žrtve takvih isključivih ideologija koje opravdavaju upotrebu sile su najčešće sami muslimani'', kazao je.

 

Nadalje, reis Kavazović smatra da problem nasilnog ekstremizma nije problem islama nego pokušaja njegove zloupotrebe.

 

''Ono što je naše iskustvo nošenja s ovim fenomenom, a što smatramo jako bitnim i vrijednim za podijeliti jeste da je najbitnije ne stvarati okruženje u kojem nasilni ekstremizam i njegove ideologije prosperiraju. Ta ideologija zla je poput virusa a virus se može širiti samo ako naiđe na njemu odgovarajuće okruženje. Otud naše insistiranje na tome da se mora očuvati kosmopolitski i otvoreni duh o kojem smo na primjeru Bosne govorili'', rekao je reis Kavazović.

 

Drugo, dodao je, kao najbitniji element koji se pokazao kao presudan u prevenciji nasilnoga ekstremizam i širenja radikalnih ideologija jeste društvena otpornost.

 

Naveo je da su kao zajednica poduzeli niz mjera kako bi se toj pojavi suprotstavilo.

 

Osigurano je da sve džamije koje su u BiH pod administracijom Islamske zajednice budu sačuvane od stranih interpretacija vjere. Isto su, kaže, uspjeli postići i sa fakultetima, medresama i vjeronaukom u državnim školama.

 

Kavazović smatra bitnim da se fokus bh. javnosti i sigurnosnih agencija usmjeri na one pojedince i skupine koji nastupaju s pozicija neofašističkih i ekstremno nacionalističkih ideoloških pozicija. U duhu istih nastojanja, smatra on, mora biti i suprotstavljanje relativizaciji zločina a posebno zločina genocida i veličanju ratnih zločinaca. Mišljenja je da kao društvo ne smijemo zatvarati oči pred rehabilitacijom fašista i njihovih ideologija čemu, naročito u našem okruženju, svjedočimo ovih dana.

 

''Ipak, sve ovo nas ne treba zabrinuti ukoliko budemo imali odlučnost koju smo toliko puta pokazali kroz našu historiju kada se trebalo usprotiviti isključujućim ideologijama i fašizmu. Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini će ostati predana svojoj misiji u društvu i samim time i suprotstavljanju ideologijama nasilnih ekstremista ma ko oni bili i s kojih pozicija nastupali'', zaključio je reisu-l-ulema IZ u BiH Husein ef. Kavazović.

 

(Vijesti.ba/Fena)

 

12.07.2018.

ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI: PETORICI BIVŠIH PRIPADNIKA VOJSKE RS 82 GODINE ZATVORA ZA ZLOČIN U TESLIĆU


ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI: Petorici bivših pripadnika Vojske RS 82 godine zatvora za zločin u Tesliću

Sud Bosne i Hercegovine osudio je petoricu bivših pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS) na ukupno 82 godine zatvora zbog učešća u ubistvima civila na planini Borje kod Teslića.


............
ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI: Petorici bivših pripadnika Vojske RS 82 godine zatvora za zločin u Tesliću








...........
Presudom su Dragan Marjanović, Saša Gavranović, Vitomir Dević i Zoran Šljuka osuđeni na po 17 godina zatvora, dok je Dragomir Kezunović osuđen na 14 godina. 

Marjanović, Gavranović, Dević, Šljuka i Kezunović su proglašeni krivim da su 28 civila, koji su bili zatvoreni u policiji u Tesliću i zatvoru “Pribinić”, u noći između 17. i 18. juna 1992. godine odveli na planinu Borje, gdje su ih ubili.

 

Prema presudi, Marjanović je bio komandir voda Vojne policije Teslićke brigade VRS-a, a ostali optuženi pripadnici tog voda te istovremeno i pripadnici vojnog dijela formacije “Miće”.

 

Proglašeni su krivim za zločin protiv čovječnosti, a Sudsko vijeće je u obrazloženju navelo da je za Gavranovića, Devića i Šljuku van razumne sumnje utvrdilo da su počinili djelo pucajući u civile, a za Kezunovića nije utvrđeno da je pucao, ali da je "doprinio ubistvu 28 civila".

 

Marjanović je, prema presudi, bio svjestan naredbe pretpostavljene komande za ubistva civila i kasnije naredio da se ukopaju tijela u prethodno pripremljenu jamu.

 

Predsjedavajuća sutkinja Vesna Jesenković rekla je da optuženi nisu organizovali zločin, ali da bez njihovog učešća on ne bi bio moguć.

 

"Da nije bilo njihovog doprinosa, oni koji su osmislili plan za ubistvo, ostali bi usamljeni u svojoj namjeri", rekla je Jesenković, javlja BIRN BiH.

 

Izricanju presude nisu prisustvovali Marjanović i Kezunović.

 

Na presudu postoji mogućnost žalbe.

 

 

(FENA/SB)

12.07.2018.

NACI-FAŠISTE U ŠIROKOM BRIJEGU: POBJEDA HRVATSKE PONOVO SE SLAVILA UZ VRIJEDJANJE DRŽAVE BiH

12.07.2018.

STALJINOVO OSTRVO LJUDOŽDERA

Staljinovo ostrvo ljudoždera



Grupa "naseljenika“ u regiji Narjim iz 1930-ih.

///////////////////////////////////

Svake godine mala grupa stanovnika iz sibirskog grada Tomsk putuje 550 kilometara sjeverozapadno prema ostrvu Nazinski, koje se nalazi usred rijeke Ob, kako bi položili vijenac pored drvenog krsta. To je gesta sjećanja na žrtve stravičnih događaja koji su se odigrali u ljeto 1933. godine na tom riječnom ostrvu, piše Radio Slobodna Evropa.

"Svake godine u junu stavimo vijenac na krst koji je postavljen na ovom ostrvu 1933. godine,“ kaže Valeria Štatolkin za RSE. "Ali ove godine nismo mogli da idemo. Voda je bila previsoka i ostrvo je bilo gotovo sasvim poplavljeno."

Njihova posvećenost ovom hodočašću dio je napora da se zemljacima, Rusima, ukaže na eksperiment u društvenom inženjeringu i samoodrživosti koji se okončao tragično za mnoge od “naseljenika” koje je ovdje namamila sovjetska vlast Jozefa Staljina – čije je brutalne ispade često umanjivala trenutna vlast u Rusiji zarad ublaženih istorijskih interpretacija Staljinove tridesetogodišnje vladavine.

Prije osamdeset i pet godina u maju, mala flota drvenih brodova doplovila je do ostrva Nazinski i iskrcala otprilike 3.000 “naseljenika” s naredbom da izgrade “specijalno naselje”, kao jedan mali kutak Staljinovih GULAGA – mreže radnih logora koji su se protezali širom Sovjetskog saveza, gdje su milioni ljudi bili pod represijom i ubijani – eufemistički nazvanih radnim kampovima za naseljenike. Najmanje 23 zarobljenika već su bila mrtva kada su stigli.

Bez oruđa, skloništa ili hrane, okruženi naoružanim stražarima koji su pucali na bilo koga ko je pokušao da zakorači prema ledenoj rijeci, zarobljenici su brzo postali žrtve izgladnjivanja, zaraze, nasilja i ekstremnih vremenskih uslova.

Uprkos svemu, brodovi tegljači su nastavili da se iskrcavaju na riječno ostrvo.

Izvještavano je o brojnim stravičnim incidentima kanibalizma. Toliko mnogo, zapravo, da su ovo ostrvo sami lokalci prozvali Ostrvo ljudoždera ili Ostrvo smrti.

Do avgusta, najmanje 4.000 ljudi je bilo mrtvo ili nestalo. Prema sovjetskim dokumentima koji datiraju iz 20. avgusta 1933. godine, bilo je svega 2.200 preživjelih od 6.700 ljudi poslanih u Nazinski, nisku, močvarnu riječnu prevlaku dužine tri kilometra i širine 600 metara.

Drveni krst koji je podignut na ostrvu Nazinski u sjećanje na žrtve iz 1933.
Drveni krst koji je podignut na ostrvu Nazinski u sjećanje na žrtve iz 1933.

Za svega 300 preživjelih se smatralo da su sposobni za budući rad.

“Jednom je jedna žena s Ostrva smrti bila dovedena u našu kuću,” sjeća se Feofila Bjlina, stanovnica sela Nazino na sjevernoj obali rijeke Ob, u dokumentima oralne istorije zabilježene 1989. godine. “Bila je odvedena u drugi logor… Žena je odvedena u sobu da tu provede noć, vidjela sam da su joj listovi na nogama bili odsječeni. Pitala sam je o tome i ona mi je rekla, ‘To su mi uradili na Ostrvu smrti – odsjekli su ih i skuhali’ – svo meso na njenim listovima na nogama bilo je isječeno. Zbog toga su joj se noge smrzavale i ona ih je zamotala u rite. Mogla je sama da se kreće. Izgledala je kao starica, ali je imala nešto više od 40 godina.”

Tragedija na ostrvu Nazinski bila je produkt nemilosrdne sovjetske učinkovitosti.

Jednog su pitali da li je jeo “ljudsko meso”. “Ne, to nije istina,” odgovorio je. “Jeo sam samo jetru i srce.”

Šef tajne policije Genrih Jagoda i Matvej Berman koji je rukovodio sistemom GULAG, sanjali su o surovom projektu društvenog inženjeringa koji je imao za cilj da “preseli” najmanje dva miliona ljudi u zabačene dijelove Sibira i sovjetskog Kazahstana. Ideja je bila da “naseljenici” kultivišu milione hektara zemlje i razviju samoodržive zajednice u okviru dvije godine. Jednim dijelom, plan je ciljao na pokrivanje velike gladi koja je u to vrijeme vladala u Ukrajini i drugim dijelovima ove velike zemlje.

Kako bi sakupili “naseljenike”, vlada je ponovo uspostavila omrzli sistem domaćih pasoša koji je bio zabranjen poslije 1917. i boljševičke pobune.

Gotovo odmah, policija je širom zemlje počela da okuplja sve one koji su se našli na nekom drugom mjestu od onoga na kojem su bili registrovani.

“’Kako ste ovdje završili?’ pitali smo jednog mladog čovjeka,” prisjeća se Bjlina u dokumentu iz oralne istorije. “Rekao nam je: ‘Nisam ništa uradio. Bio sam student u Moskvi. Preko vikenda sam otišao u posjetu tetki koja živi u Moskvi. Otišao sam do njenog stana i pokucao na vrata, ali prije nego je ona otvorila vrata, zgrabili su me na mjestu. Bio sam uhapšen zato što nisam imao pasoš kod sebe'.”

Vera Panovaja, stanovnica sela Ust-Tima, koja je isto govorila za oralnu istoriju 1989. godine, sjeća se kako je srela čovjeka po imenu Kuzma Salnikov, koji je bio na Ostrvu ljudoždera.

“Bio je rudar iz Novokuznetska. Oženjen, s dvoje djece. Jednom je krenuo za Novosibirsk i zaustavio se na centralnoj tržnici,” sjeća se Panovaja. “U tom trenutku, tržnica je opkoljena, postavljena je mreža za hvatanje i svako ko nije nosio dokument bio je uhapšen. Svako – uključujući žene i djecu – bili su ukrcani na brodice i poslani na ostrvo Nazinski.”

“Nije bilo hrane,” nastavlja. “Ljude su mučili glađu. Stražari su im bacali komade hljeba dok su patrolirali ostrvom. Ako biste dobili komad, jeli biste. Ostali nisu imali ništa… Salnikov je bio tamo, ali je uspio da pobjegne. Preplivao je rijeku i uspio da preko močvare dođe so sela. Nakon toga je radio na zadružnoj farmi.”

Policija je, međutim, radila sve brže i brže. Kada je prvih 25.000 ljudi stiglo u Tomsk u aprilu 1933. godine, njihov kamp još nije bio izgrađen. Nastavilo se sa sakupljanjem zatvorenika, ali oni nisu mogli biti dalje transportovani jer su rijeke Ob i Tom bile pod ledom.

Svaki četvrti ili peti dan malo raženog žita je dostavljeno na otok i podijeljeno naseljenicima, svakome po nekoliko stotina grama. Nakon što bi dobili sljedovanje, ljudi su trčali po vodu i miješali je s brašnom u svojim kolibama i jeli. Mnogo njih je jelo samo brašno bez vode, a pošto je bilo mljeveno, mnogi su se ugušili jer su ga udisali...

Uobičajena praksa u sistemu GULAG bila je da se obični kriminalci miješaju s političkim zatvorenicima kao jedan od načina kojim se održavala atmosfera straha i terora.

Sovjetski dokumenti sačuvani u muzeju GULAG u Tomsku bilježe ispitivanja nekih od kriminalaca koji su bili na ostrvu Nazinski.

Jednog su pitali da li je jeo “ljudsko meso”.

“Ne, to nije istina,” odgovorio je. “Jeo sam samo jetru i srce.”

Pitan o detaljima, odgovorio je: “Bilo je veoma jednostavno. Kao šašlik (jelo od ovčetine). Napravili smo ražnjiće od vrbinih grana, isjekli na komade, naboli na ražnjiće i pekli na logorskoj vatri.”

“Izabrao sam one koji su bili ni živi ni mrtvi,” dodao je. “Bilo je očigledno da će uskoro umrijeti – da će za dan ili dva odustati. I njima je tako bilo lakše. Odmah. Brzo. Bez patnje još narednih nekoliko dana.”

Drugi su opisivali žene koje su bile zavezane za drveće dok su muškarci sjekli njihove grudi, listove na nogama i druge dijelove tijela.

Još jedan obični kriminalac čija dokumentacija o ispitivanju je preživjela hvalio se da je tukao zatvorenike kako bi izvukao zlatne zube ako su ih imali.

“Da bismo dobili cigarete,” odgovorio je na pitanje zašto je to radio. “Ljudi moraju da puše. Od stražara si mogao dobiti kesu duhana ili dvoje cijelih novina koje su služile za motanje cigareta.”

Vasilij Veličko
Vasilij Veličko

Katastrofa na Ostrvu ljudoždera bila je toliko zastrašujuća da je lokalni komunistički komesar po imenu Vasilij Veličko u julu 1933. samoinicijativno krenuo da istražuje glasine koje je čuo. Intervjuisao je na desetke ljudi i napisao izvještaj na jedanaest stranica koji je poslao u Moskvu, Novosibirsk i centar distrikta Narim. Njegov izvještaj je označen kao “državna tajna” i u javnosti se pojavio tek 1995. godine.

“Ljudi su počeli da umiru,” napisao je. “Spalili su žive ljude koji su spavali blizu vatre. Umirali su od iscrpljenosti i hladnoće.”

“Nakon snijega i leda nastupila je kiša i hladni vjetar,” pisao je Veličko. “A ljudi su i dalje bili ostavljeni bez hrane. Svaki četvrti ili peti dan malo raženog žita je dostavljeno na otok i podijeljeno naseljenicima, svakome po nekoliko stotina grama. Nakon što bi dobili sljedovanje, ljudi su trčali po vodu i miješali je s brašnom u svojim kolibama i jeli. Mnogo njih je jelo samo brašno bez vode, a pošto je bilo mljeveno, mnogi su se ugušili jer su ga udisali.”

Ostrvo Nazinski konačno je evakuisano u julu 1933. Kada je Veličko došao u avgustu, svi “naseljenici” su već bili otišli.

“Trava na ostrvu bila je visine čovjeka,” napisao je u izvještaju. “Ali lokalni žitelji

12.07.2018.

DVOSTRUKI CINIZAM I GORKI OKUS KRVAVE ČOKOLADE


Esad Bajtal: Dvostruki cinizam i gorki okus krvave čokolade

Esad Bajtal
Autor 11.7.2018. 


Esad Bajtal: Dvostruki cinizam i gorki okus krvave čokolade

Foto: Ron Haviv
...................................

Šta otkriva Mladićeva čokoladica djeci Srebrenice?

U Srebrenici, od 6. do 19. jula 1995. ubijeno je 8.372 nedužnih ljudi. Od toga, prema nalazima suda u Haagu, najmanje 48 žena, među kojima su i djevojčice od 8 i 9 godina. I čak 76 dječaka ispod 16 godina, te 629 staraca preko 60 godina.

Upravo taj raspon spolno-starosne strukture žrtava otkriva sistematičnost i genocidno zacrtanu namjeru koja je sudski dokazana i kvalifikovana. Sve je rađeno planski: od Karadžićeve Direktive vojsci (08.03.1995.), da u Srebrenici stvara „nemoguće uslove življenja“, uključujući i onemogućavanje UNPROFOR-a u dostavi humanitarne pomoći, ali tako da sve mora biti sofisterijski zakamuflirano da se „izbjegne osuda međunarodne zajednice i međunarodnog javnog mnijenja“.

Dokle se išlo u koordinaciji skrivanja istine i obmane domaće i svjetske javnosti, najbolje govori vojno-medijski izrežiran trenutak propagandnog TV prenosa Mladićevog davanja čokoladica djeci Srebrenice.

Sve se odvija u trenutku dok dječije očeve (autobusima planski dopremljenim iz Srbije), ajhmanovski uredno, deportuju na već pripremljena stratišta. Na sceni je cinizam mimikrijske, medijski osmišljene reinterpretacije tekuće zločinačke aktivnosti srpske vojske i policije s ciljem njenog izvrtanja u sliku tobožnjeg humanizma.

Radi se o licemjerno-ciničnoj zloupotrebi naivne dječice koja, ništa ne sluteći, skoru smrt vlastitih očeva zaslađuju gorkim čokoladicama vojnog i jeftino-propagandnog cinizma državne televizije Srbije.

Neljudskost i jeftinost te namjenski osmišljene mimikrije ogleda se u činjenici da njen dvostruki cinizam leži kako u djelu podlo osmišljenog davanja čokoladica, tako (i još više), u TV slici tog davanja, planski namijenjenog obmani cijelog Svijeta koji je TV slika obišla.

Odnosno, ta xafsinški tempirana TV slika, samo je očigledno i nepobitno uvjerljivo svjedočanstvo strateški osmišljenog “koda poricanja”, odnosno negiranja istine o genocidu na djelu, koje još i danas traje na razne načine. Tako se crna slika nemorala, bijede i vojnog beščašća, pokušava prikriti licemjernom gestom čokoladne “dobrote”.

mladicsrebrenica

Koliko je lažna, sva ta ideološki osmišljena i massmedijski upakovana mimikrija, najbolje svjedoči činjenica da, i dan danas, na javnim manifestacijama i velikim sportskim priredbama, ogromni transaparenti NOŽ. ŽICA, SREBERNICA, širom Srbije i bh. entiteta, slove kao neupitni etno-patriotski slogan za koji nikad niko nije pozvan na odgovornost.

Uprkos

12.07.2018.

ZASTO JE LJUDSKA LOBANJA NEPRIMJERNA EVROPSKIM VRIJEDNOSTIMA


Behzad Čirkin: Zašto je ljudska lobanja neprimjerena europskim vrijednostima

Behzad Čirkin
Autor 11.7.2018. 


Behzad Čirkin: Zašto je ljudska lobanja neprimjerena europskim vrijednostima


Foto: icty.org

................................

Evropski parlament odbio da u Briselu bude domaćin izložbe o genocidu u Srebrenici uz obrazloženje da izložbeni eksponati imaju previše lobanja

Stara dama Evropa je poput kakve konzervirane uspavane ljepotice koja živi od stare slave, nespremna da se uhvati u koštac sa sopstvenim izazovom zasnovanom na svojim nacionalnim različitostima i svom umutrašnjem interesnom sukobljavanju. To nije, kako se to tvrdi u otmjenim EU-krugovima, amputirani pojavni fenomen iz 20-og vijeka. To je stvarna slika savremene EU.

Evropski prostor jeste pozitivan izazov savremene civilizacije kroz proklamovana načela koja su često u sukobu sa sopstvenom stvarnošću. Onom koja proturiječi temeljima na kojima je zasnovana Evropska unija.

Ilustrativan primjer kazanom jeste odnos EU prema problemu izbjeglica u kojem njene članice nesmetano grade žičane ograde što neodoljivo podsjeća na zidove starih imperija koje su se u konačnici gušile u sopstvenom samozadovoljstvu.

Oda radosti jeste himna EU, a znakovlje njenih stihova nerijetko ubija EU stvarnost.

Ukoliko će “svi ljudi braća biti” i ako je to “uzvišena misija” gdje je smisao kazanog u odnosu na vrijednosti svih žrtava svih savremenih ratova u kojima nikako nisu nevine ni pojedine članice EU?!

Vidljiva je tu sličnost obrasca odnosa prema Jevrejima u praskozorje II svjetskom ratu, kojim je začeta judeofobija, sa aktuelnom tendencijom rasta negativnog odnosa prema muslimanima čemu svjedoči rastuća islamofobija.

A sve je to do zidova koji djele prostor gdje žive bogati ljudi od onih prostora gdje žive siromašni ljudi.

Kroz kapije između ta dva svijeta teče prirodno bogatstvo prostora siromašnih ljudi i preliva se u prostor u kojem žive bogati ljudi.

Surova igra manipulacija krupnoga kapitala i stvaranje odnosa materijalne i društvene ovisnosti na sceni novoga svjetskog poretka.

Srebrenica je sramota cijele Međunarodne zajednice, a posebna je sramota Evropske unije kroz njen odnos prema ratu u Republici Bosni i Hercegovini.

Francuski predsjednik Miteran svojim dolaskom sprječava međunarodnu vojne intervenciju ljeta ’92-ge godine. Iza sebe je ostavio slavomirska obećanja.

Slijede užasi u Bosanskoj krajini, Posavini, Podrinju, Hercegovini, …

Svijet se zgražava nad slikama koncentarcionih logora sličnih onima iz perioda Drugog svjetskog rata.

Rijeke bosanskohercegovačkih prognanika zapljuskuju Europu i razlijevaju se po cijelom svijetu.

Užasi ratnih strahota pune slike o stradanju civila pod kontrolom vojske bosanskih Srba.

Etnički su očišćena čitava područja uz sistematsko rušenje svakog podsjetnika da su tu živjeli drugi i drugačiji po svom imenu, vjeri, nacionalnom ili bilo kakvom drugačijem određenju. Ratne vođe farbaju nebeskom narodu i uzvišenost neba velikosrpskim bojama.

General Morion tek pod prisilom nesretnika zatočenih u ratnu srebreničku enklavu proglašava Srebrenicu zaštićenom zonom UN-a.

Pečat licemjernosti tako donešene odluke jeste holandski bataljon koji svojom pasivnošću biva sudionikom u zločinu genocida u Srebrenici.

Evropa je time na kraju 20-og vijeka imala sopstvenu starorimsku gladijatorsku arenu koja je posredstvom savremenih medija bila vidljiva ne samo u Evropi, već i u čitavom svijetu.

U toj areni su se za sopstveni biološki opstanak borili od svijeta zaboravljeni osuđenici na smrt.

I za opstanak Republike Bosne i Hercegovine, države čiji je suverenitet priznala Međunarodna zajednica, a samim tim i Evropska unija.

Vrhunski pokazatelj tog međunarodnog i europskog licemjerja jeste zakidanje prava na borbu za biološki opstanak uvođenjem embarga na naoružavanje ARBiH koja se skoro goloruka suprotstavljala vojno nadmoćnijem i opremljenijem neprijatelju.

Iz ondašnje Europe su u ta vremena stizali konvoji sa hranom i sanitetskim materijalom, politika podupiranja povećanja gledanosti starorimskih gladijatorskih “zabava” na geografskom tlu stare dame Evrope.

Objavio/la haler u 02:46, 0 komentar(a), print, #

12.07.2018.

SREBRENICA, VREME ZLA

SREBRENICA, VREME ZLA

Čedomir Petrović
Autor 11.7.2018. 



SREBRENICA, VREME ZLA

Foto: Andy Spyra: The Shadows of Srebrenica
,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

Osećam tugu, sramotu, poniženost, bes, očajanje, nemoć, zbog onoga što se dogodilo tih nekoliko dana i noći u Srebrenici. Da li sam mogao ja, kao pojedinac i oni što misle kao ja, da li smo mogli nešto učiniti? 

                                                                                                                                                 

     Ima jedna modra rijeka –
Valja nama preko rijeke
Mak Dizdar

Na dan 11. jula 1995., pre dvadeset i jedne godine, u gradu Srebrenici u istočnoj Bosni, upala je do zuba naoružana Vojska Republike Srpske pod komandom generala Ratka Mladića i paravojne formacije Škorpioni i stala nasuprot muslimanskog naroda.

Nenaoružani, gladni, žedni, prestravljeni za svoju decu, unuke, braću, sestre, bake … Čitave porodice su ubijane. Oni koji su imali sreće bili su proterani. Tih dana su mnogi poslednji put videli svoje najbliže da ih više nikada ne vide.

Dogodio se jedan od najmonstruoznijih zločina jednog naroda nad drugim. Dogodio se genocid i to u svom najkrvavijem obliku.

Genocid u Srebrenici trajao je između 13. i 19. jula 1995., u kojem je ubijeno 8372 bošnjačkih muškaraca i dečaka s područja enklave Srebrenice.

Oko 30.000 žena i dece deportovano je za dva dana.

Svakog dana ubijano je zverski 1.200. očeva i dečaka. I tako sedam dana i sedam noći.

Tada je Srebrenica i njena okolina postajala najstravičniji nemački fašistički logor, kao Aušvic, Mathauzen, Buhenvald, Dahau … Tada su “istrebljivani”, do toga da im se seme zatre, Jevreji, Srbi, Romi … A onda posle samo pola veka, Srbi žele da zatru muslimanski narod i njihovu veru.

Mladić  izjavljuje da se nalazi u “srpskoj Srebrenici”, da grad “predaje srpskom narodu i da je došlo vreme da se posle bune protiv dahija osvetimo Turcima ”.

Posle dve stotine godina, osveta nad onima koji nisu ni znali ko su Dahije?

Da li će doći do nove osvete? Koliko će vremena proći? Koji će još nerođeni Srbi gubiti živote zbog tragičnog postojanja Mladića i Karadžića?

Osećam tugu, sramotu, poniženost, bes, očajanje, nemoć, zbog onoga što se dogodilo tih nekoliko dana i noći u Srebrenici.

Da li sam mogao ja, kao pojedinac i oni što misle kao ja, da li smo mogli nešto učiniti? Mi, odavde … da li smo mogli pomoći? Nikako, nismo. Nije mogao da pomogne ni holandski mirovni bataljon pod UN. Nisu htele da pomognu ni najmoćnije sile sveta, a znale su dobro šta se dešava u Srebrenici.

Osuđujem sve svetske sile kao sramotne saučesnike u jednom od najstravičnijih genocida u istoriji.

Ja, Čedomir Petrović, sumnjivo lice ovdašnje, persona non grata, izdajnik izdajnika i nevernik nevernih, godinama osuđujem i odričem se javno svih zločina i zločinaca koji pripadaju srpskom rodu i narodu.

Ili oni nisu Srbi, ili to nisam ja?

Osuđujem i odričem se onih koji su učinili genocid nad nedužnim muslimanskim narodom. Onih koji su otvorili bezgraničnu ranu i probudili ili rodili mržnju prema srpskom narodu.

Onih koji bi i danas da žive od ratova, pljačke, mržnje i krvi.

Objavio/la haler u 02:36, 0 komentar(a), print, #

12.07.2018.

DVA SVJEDOČENJA KOJA SU POTRESLA SVIJET " 'IZ TE HRPE MESA U KOMADIMA ISPUZAO JE DJEČAK...'


Dva svjedočenja koja su potresla svijet : ‘Iz te hrpe mesa u komadima ispuzao je dječak… ‘


Bivša glavna tužiteljica Tribunala u Hagu Karla Del Ponte je prije desetak godina u svojim memoarima prva objavila dva svjedočenja koja su potresla svjetsku javnost i vidno uznemirila čak i službenike u sudnici. Do danas se ova svjedočenja vrte u svjetskim medijima kao najstrašniji dokaz genocida koji se dogodilo u Srebrenici. Prvo svjedočenje bilo je u sudnici broj 1. tog 22. februara 2007. godine – piše Patria.

-Nekoliko metara od mog ureda jedan svjedok Tužilaštva, čovjek čije su ime i identitet držani u tajnosti kako bi bio zaštićen od odmazde, sjedio je na mjestu za svjedoke iza paravana koji ga je skrivao od gledalaca na galeriji. Svjedok je bio vozač opskrbe vojske bosanskih Srba. U vrijeme srebreničkog pokolja dostavljao je hranu i piće vojnim jedinicama. U ključnom dijelu svjedočenja opisao je kako je prisustvovao pogubljenju muslimanskih dječaka i muškaraca dovezenih na polja smrti koja su već bila prekrivena tijelima. Tada se zbio događaj koji je tom čovjeku promijenio život“, zapisala je Del Ponte u svojim memoarima. Ovo je potpuno svjedočenje čovjeka:

„Iz te hrpe, te gomile mrtvih tijela koja više nisu nalikovala ljude… nego sam ona hrpu mesa u komadima… ispuzao je dječak od od nekih pet, šest godina. To je nevjerovatno. Nevjerovatno. Ispuzao je i krenuo prema stazi, stazi na kojoj su stajali ljudi sa automatskim puškama i radili svoj posao. A to je dijete išlo prema njima. Svi ti vojnici i policajci ondje, ti ljudi kojima nije bio problem ubiti… odjednom su spustili puške i svi do jednoga jednostavno se sledili. Tamo je bilo samo jedno dijete… nevino, slatko dijete… prekriveno komadima utrobe drugih ljudi“.

„Jedan oficir, sigurna sam da je bio potpukovnik ili poručnik, bio je neopisivo arogantan, okrenuo se ljudima, vojnicima i kazao: ‘Šta čekate? Hajde dokrajčite ga’. A ti isti ljudi kojima maloprije nije bio problem ubiti ljude, kazali su mu. ‘Gospodine imate pištiolj, zašto ga vi ne biste dokrajčili? Samo izvolite, jer mi to ne možemo učiniti’. Svi su oni jednostavno bili bez riječi. Potom je časnik kazao: ‘Uzmite dijete, stavite na kamuion i odvezite, a onda ga dovezite ovamo sa novom turom i onda ćemo ga dokrajčiti’. Bio sam posve nemoćan. Bio sam autsajder, osoba iz logistike… Nisam imao ništa s tim što se ondje događalo. Ubijali su ljude, a moj je posao bio samo da im dovozim zalihe. Zatim su uzeli dijete za ruku… Ono je govorilo ‘Babo’, tako oni nazivaju oca, ‘gdje si’? Dijete je bilo u šoku. Stavili su ga na kamion. Dijete se, znajući da je već bilo na kamionu počelo nekontrolisano tresti. Treslo se i govorilo. ‘Ne, ne. Neću’! Zatim sam se ja umiješao. Kazao sam im. Slušajte, upalit ću svjetla u svom kombiju i uključit ću muziku da mu skrenem pažnju sa svega ovoga što se događa. Upalit ću radio’, jer sam želio da dijete dođe sebi. Bilo je posve izgubljeno, nije znalo šta se događa, ni ko je ni šta je. Kazao sam: ‘Pokušat ću ga odvesti kako god želite da ga odvezem’. Stoga sam ušao u kombi i upalio svjetlo i to je djetetu pomoglo jer mu se sve bilo pomračilo.“

„Kazao sam mu. ‘Dođi ovamo, dođi ovamo, dođi kod mene. Pogledaj, imam upaljeno svjetlo, muziku’. Odjednom me uhvatio za ruku i došao k meni… Ne bih poželio da iko od vas to doživi. Nekad sam bio snažan. Nekoć sam bio čvrst. Bio sam na takvom glasu. No, nikom ne bi poželio da doživi taj – stisak, njegov stisak moje ruke. Bio sam zapanjen njegovom snagom. Snagom toga djeteta. A zatim sam ušao u vozilo i ostavio ga časak samog i uključio sam muziku, a onda smo se vratili sa ostatkom – znate već šta je taj ostatak – kako bi sljedeća tura bila dokrajčena“.

Ali, vozač-svjedok nije poslušao naređenje oficira, nego je dječaka odvezao u bolnicu u Zvorniku.

Četiri dana nakon ovoga svjedočenja, tužiteljica Del Ponte je opisala dolazak ključnog svjedoka ovog užasa:

„Samo četiri dana poslije, 26. februara 2007. godine, na internom videomonitoru u mom uredu ponovo je emitirano suđenje iz sudnice broj jedan. Jedan je mladić svjedočio na zatvorenoj raspravi: Mladić koji je kao sedmogodišnji dječak, krvav i prašnjav ispuzao iz gomile mrtvih tijela i prišao krvnicima koji su ubili njegovog babu. Sjedila sam tužna u svom uredu i slušala riječi tog mladića. Gotovo sam mogla čuti skupni uzdah olakšanja i provalu zlurada smijeha iz Srbije“.

Tog istog jutra, piše Del Ponte, prenosi agencija Patria, „Međunarodni sud pravde, najmoćnije pravosudno tijelo UN-a, donijelo je presudu da se Srbija oslobađa optužbi za saučesništvo u genocidu u Bosni i Hercegovini“. „Bila sam šokirana. Znala sam da istina nije izašlana vidjelo. Od proljeća 2003. nadalje, Ured tužilaštvaprimio je stotine tajnih dokumenata, uključujući zapisnike s ratnih sastanaka jugoslovenskih vojnih i političkih čelnika, koji su pružali jasne dokaze o ulozi Srbije u ratu u Bosni“.

(Kliker.info-NAP)

12.07.2018.

INZKO TRAŽI DA TUŽILAŠTVO HITNO REAGUJE ZBOG VASIĆEVOG SKANDALA


INZKO TRAŽI DA TUŽILAŠTVO HITNO REAGUJE ZBOG VASIĆEVOG SKANDALA: Iz Tužilaštva poručili da je istraga u toku...

Osvrnuo se posebno na izjavu člana Glavnog odbora Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Rajka Vasića o genocidu u Srebrenici, na dan ukopa žrtava tog zločina i dan sjećanja, kazavši da ona ide mnogo dalje od negiranja zločina genocida nazivajući tu izjavu gnusnom i uvredljivom.


...............................

Visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Valentin Inzko najoštrije je danas osudio posljednje izjave nekoliko javnih ličnosti koje negiraju genocid u Srebrenici, glorificiraju ratne zločine, te sadrže govor mržnje, pa čak i prijetnje. 

Napomenuo je da je genocid počinjen u Srebrenici činjenica koju su potvrdila dva međunarodna suda te dodao da su oni koji pokušavaju zaraditi političke poene glorificirajući ratne zločine i vrijeđajući žrtve i njihove porodice nalaze izvan civilizacijskih normi.

 

Osvrnuo se posebno na izjavu člana Glavnog odbora Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Rajka Vasića o genocidu u Srebrenici, na dan ukopa žrtava tog zločina i dan sjećanja, kazavši da ona ide mnogo dalje od negiranja zločina genocida nazivajući tu izjavu gnusnom i uvredljivom.

 

- Ona također prijeti nasiljem. I to ne bilo kakvih nasiljem. Ona prijeti genocidom. To je krivično djelo. Krivični zakon FBiH sadrži specifične krivične odredbe i za takva djela primjenjuje se bez obzira gdje su djela počinjena - pojasnio je.

 

Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Valentin Inzko stoga je u saopćenju iz Ureda visokog predstavnika (OHR) pozvao nadležna sudska tijela na hitnu reakciju.

 

Pozvao je i sve javne ličnosti, a posebno izabrane političare bez obzira na etničku pripadnost, da javno odbace govor mržnje, glorifikaciju ratnih zločina i negiranje genocida kazavši da stranke čiji članovi, a koji su u glavnom odboru i daju takve izjave, riskiraju da i same snose pravnu odgovornost.

 

Tužilaštvo BiH će provjeriti Rajka Vasića zbog izjave

 

 

Boris Grubešić, portparol Tužilaštva BiH, potvrdio je da će Tužilaštvo Bosne i Hercegovine izvršiti provjere povodom prijava u vezi s objavom Rajka Vasića na društvenoj mreži Twitter od 10. jula 2018. godine.

Vasić je jučer, pred obilježavanje godišnjice genocida, na svom Twitteru objavio skandaloznu poruku u kojoj je zaprijetio novim genocidom.

 

- Nešto mislim, ako toliko volite taj genocid nad vama, sačekajte sljedeću priliku - napisao je Vasić, a zatim je napisao još nekoliko poruka u kojima negira genocid i zločine.

No, zanimljivo je da je u međuvremenu, nakon osuda javnosti i traženja reakcije Tužilaštva, izbrisao sporne statuse.

 

12.07.2018.

ČEDOMIR JOVANOVIĆ TVRDI DA MILORAD DODIK BULAZNI


ČEDA TVRDI DA DODIK BULAZNI: "Dolazak u Potočare za mene je emotivniji nego na groblje gdje su mi roditelji, majka mi je logoraško dijete i učila me..."

"Meni je žao što Dodiku vreme ide unazad, pa je u 2018. godini bio nenormalniji nego što je bio '98. Čuo sam kad bulazni o izveštaju Vlade Republike Srpske o srebreničkom genocidu koji bi on sada da stavi van snage, a podržavao ga je kada je Vlada usvojila. Ta vrsta pameti je osuđena na propast", kazao je Jovanović.


////////////////////////

Čedomir Jovanović, predsjednik Liberalnodemokratske partije Srbije, i ove godine je prisustvovao obilježavanju 23. godišnjice genocida u Srebrenici. On je kazao da svaki dolazak u Potočare doživljava drugačije i emotivnije nego odlazak na groblje gdje su mu sahranjeni roditelji.

 

"Moj narod nije zločinački. Mene kada ovde doprati policija BiH, ali i policija Republike Srpske, svaki put se ti policajci zahvale zbog toga što sam došao - mislim na Srbe", rekao je Jovanović.

 

Na ''komentar'' da je "izdajnik srpskog naroda", odgovorio je:

 

"Ne živi se od danas do sutra. Ja ne mislim da sam ja u Srbiji izdajnik. Mislim da su izdajnici oni koji su ubili momka od 22 godine i njegovu trudnu ženu u šestom mesecu trudnoće. Te životinje su izdale moj narod, a ne ja. To što sam jeretik, šta da radim".

 

Naglasio je da je svjestan kolektivne odgovornosti u Srbiji za sve ono što se dešavalo 90-ih godina prošlog vijeka.

 

"Ljudi su nemoćni. Moja majka je logoraško dete. Nikada me nije vaspitavala da nekoga mrzim. Zato ne mogu da razumem da svoju bol i nesreću leče mržnjom prema bilo kome. Siguran sam da moj narod nije takav. Baš kao što sam svestan kolektivne odgovornosti za sve ono što se dešavalo 90-ih godina", ukazao je Jovanović i dodao je sljedeće:

 

"Koliko god da smo govorili da su to pojedinci, oni ne bi došli do izražaja da je naše društvo imale dovoljno jaku kičmu, jasan sistem vrednosti, da je bilo dovoljno pameti. Zbog toga vodim računa o onome što radim".

 

Kako je kazao, ne obraća pažnju na komentare u Srbiji o njegovoj posjeti Srebrenici i da ga brine "naša kratka pamet".

 

"Bio bih gori i luđi kada bih vodio računa šta oni misle. Gde su danas kritičari ideja koje između ostalog i ja simbolizujem. Gde su ti junaci iz prošlosti - eno ih čame gotovo zaboravljeni po haškim ćelijama, nestali u prošlosti. Šta danas znači Milošević, šta danas znače svi oni očevi srpske nacije koji su nas zatovali nacionalizmom do te mere da smo danas sami sebi najveći neprijatelji. Mene nešto drugo brine - to vidim u Srebrenici, to vidim kada odem na Kosovo, to vidim kada sam u Hrvatskoj. Ta naša kratka pamet i ne optužujem nikog drugog za to. Uvek se smatram odgovornim pred istinom, a jednostavno ne uspevamo da promenimo naše društvo", ukazao je Jovanović.

 

Mišljenja je da nacionalizam na ovim prostorima ipak ima svoj kraj.

 

"Naravno da ima kraja. Taj nacionalizam je tako agresivan, zbog toga što mu je tesno. Tesno mu je što se seku ti pipci. Sve je manje prostora gde oni mogu da bljuju to zlo, da truju taj narod. Uvek je u Bosni, kao u Srbiji i Hrvatskoj da je izborna kampanja takmičenje u ludilu. Najveći si u svom narodu ako poniziš onog naspram sebe. S druge strane se svet promenio. Ovo je 2018. godina", objasnio je Jovanović, a zatim se osvrnuo i na Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske.

 

"Meni je žao što Dodiku vreme ide unazad, pa je u 2018. godini bio nenormalniji nego što je bio '98. Čuo sam kad bulazni o izveštaju Vlade Republike Srpske o srebreničkom genocidu koji bi on sada da stavi van snage, a podržavao ga je kada je Vlada usvojila. Ta vrsta pameti je osuđena na propast", kazao je Jovanović.

 

Podcrtao je da ne broji svoje dolaske u Srebrenicu, već da to čini zbog Bošnjaka, Hrvata, Srba i zbog svoje i druge djece.

 

"Ne znam, ne brojim. Nije uvek isti osećaj. Svi mi imamo neke svoje živote i iskustvo. Meni je drugačije kada dođem ovde, nego kada idem na groblje i obilazim svoje roditelje. Ovde postoji jedan užasan osećaj odgovornosti i nemoći da se ljudima objasni šta se zapravo u Srebrenici desilo. Dolazim zbog Bosne, Bošnjaka, zbog Hrvata i mog naroda. Ali pre svega zbog moje dece i sve druge dece. Zbog generacija koje su nevine, a čini mi se da su zbog kukavičluka, pokvarenosti i licemerja i svega što dominira našim životima, oni taoci tog ludila koji nam diše za vratom. Ovde su Bošnjaci jednom stradali, od tada se oni uvek vređaju. Moj narod iz godine u godinu umire zato što iz godine u godinu laž pobeđuje istinu - i danas imam takav osećaj", zaključio je Jovanović.

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
58636356

Powered by Blogger.ba