Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

08.07.2018.

ANTE TOMIĆ : ETO ZAŠTO JE NACIONALIZAM SRANJE

Ante Tomić : Eto zašto je nacionalizam sranje


Dinarski muškarci, oni su nas zapravo upropastili, sva je naša nesreća u njima, u emocionalno zakočenim ćaćama s nesmiljenim osjećajem za dolično i nedolično, uvijek opreznim šta će narod kazati, u trajnom strahu da im se tkogod u birtiji ili na balotama ne bi smijao. Dogodi se s vremena na vrijeme takvom nekakvom luđaku sin homoseksualac ili mu se kći zaljubi u Srbina, pa on toga sina ili kćer koji ga, kako on shvaća, ne poštuju, izbaci iz kuće i zauvijek, što se kaže, prekriži.

Piše : Ante Tomić (Jutarnji list)

I premda kasnije obično sve dobro ispadne, onaj sin homoseksualac postane cijenjen liječnik ili glazbenik, a i zet Srbin je vrijedan i odgovoran, odan suprug i nježan otac troje krasne djece, stari svejedno ne progovara s njima. Životinja šuti i trpi svoj strašni teret. Jedna golema tvrda gruda od gnjeva, prkosa, tuge i drhtave, očajne ljubavi leži mu na prsima kao golemi teški kamen, godinama mu drobi rebra i na koncu ga cijelog zgnječi. Umre čovjek od gluposti, sam samcat, bez ikoga svoga, tek zato jer se bojao tuđe zlobe i poruge.

Jedna je takva sudbina otprije jedanaest godina i u novine dospjela. Policija je došla ispitati jednoga Antu, inače uzornog domaćina, dobrog, susretljivog, omiljenog u svome rodnom Islamu Latinskom kod Zadra, jer je prijetio da će zaklati kćer koja se zagledala u jednoga što mu je otac Jovo. I nikakvim se riječima Ante nije dao umiriti.

Spremao se podići nož na svoju Antoniju jednako kao što ga je Abraham podigao na sina Izaka. Jedino što je Abrahama zaustavio glas s neba, a Antu istražni sudac koji ga je smjestio u pritvor dok se ne ispitaju svjedoci. Nadamo se ipak da se nesretnik u međuvremenu urazumio, da ga je bijes pustio.

Ako ne prije, a onda barem da je u nedjelju navečer, u seoskoj gostionici, dok je gomila oko njega neobuzdano slavila golmana Danijela Subašića, koji je obranom tri jedanaesterca Hrvatsku doveo među osam najboljih na Svjetskom nogometnom prvenstvu, svim onim pijancima i propalicama što su mu se nekad smijali i iza leđa ga kojekavim imenima nazivali, ponosno doviknuo: “To je moj zet! Gledajte, budale! To je moj zet!”

U finalu… dobro, osmini finala, jedna je mučna priča dobila sretni, gotovo bajkoviti obrat. A ne treba vam, vjerujem, dulje opisivati kako je mučno bilo nekome poput Danijela Subašića u Zadru koncem prošlog stoljeća. Bio je još mali, u svibnju devedeset prve narastao je možda samo da kroz prozor svoje sobe gleda kako raspomamljena rulja dolje na ulici razbija izloge i pljačka robu iz srpskih dućana.

U rujnu je pošao u školu, u prvi razred, gdje je, osim velikih i malih pisanih slova i jednostavnih računskih operacija, naučio i da je kriv za granate koje padaju po gradu jer da su neprijatelji koji ih iz okolnih sela ispaljuju, na neki neshvatljiv, njemu do dana današnjeg ustvari nepoznat način, nekako njegovi. Noću su ga uspavljivale eksplozije bombi podmetnutih pod kuće nekih ljudi čiji se otac zvao, kao i njegov, Jovo, ili Milutin, ili Dušan, ili Uroš, ili Svetozar.

Ni nakon rata nije zapravo postalo bolje. Premda nesumnjivo talentiran za nogomet, dječak se mukotrpno probijao. Danijelu Subašiću činilo se katkad da se mora dokazivati dvostruko više od drugih, a i kad se dokazao, pohlepni mu je menadžer uskratio zasluženu plaću, izrabljivao ga nepoštenije nego ijednog drugog, sretnijeg igrača, čiji se otac zvao, šta ja znam, Krešimir, Domagoj ili Hrvoje. Naposljetku, ni otac njegove djevojke nije ga želio i smrtnim je grijehom prijetio ako se ona uda za njega. Jednoga savršeno nedužnog čuvara nogometnih vrata u zelenom dresu dopalo je, ukratko, sve što je inače trebalo dopasti Slobodana Miloševića i Ratka Mladića samo da su ih naši uhvatili.

A onda je Danijel Subašić nakon sto dvadeset minuta jalove utakmice s Danskom u osmini finala Svjetskog prvenstva u Rusiji obranio tri penala i svi su, kao po komandi, skočili na noge i kriknuli u ekstazi. Oni što su razbijali i pljačkali srpske dućane na Kalelargi sretno su se zagrlili i skakali s onima što su minirali srpske kuće na Bokanjcu. “To je moj zet!” doviknuo je u gostionici u Islamu Latinskom njegov tast Ante. “Bravo!” viknuo je i nogometni menadžer, koji Subašiću inače nikad nije oprostio što nije pristao igrati bez para.

Diljem naše zemlje slavili su i hadezeovci, i pravaši, i ustaše, i časne sestre, i prostitutke, i vjerovničko vijeće Agrokora, i Mladen Grdović i njegova Brankica, i Oko Sokolovo, i Fashion Guru, i Lucija Lugomer, naša najpoznatija plus size manekenka, svi su vrištali od sreće u jednoj kretenskoj zgodi da je, kraj više od pet stotina tisuća registriranih hrvatskih branitelja, domovinu obranio jedan Srbin.

Što god se dogodilo do kraja Prvenstva u Rusiji, meni je, nakon ovoga, iskreno, nebitno. Jer, Subašićeva je obrana tri jedanaesterca sama po sebi jedna velika povijesna pobjeda koja ispunjava oči suzama, to je trijumf čovječnosti nad mržnjom i glupošću. A nije zaista mogao biti bolji trenutak za to jer je Svjetsko nogometno prvenstvo, sa svim onim zastavama, himnama, dlanovima na srcu i licima našaranim ratničkim bojama, jedan prvorazredni nacionalistički događaj.

Nacionalizam masu uspaljuje vjerojatno i više od igračke vještine. Više od Modrićevih driblinga i Rebićevih voleja crveni i bijeli kvadratići zaslužni su za rekordnu prodaju piva i čipsa. U takvom nepodnošljivom ludilu krvi i tla trebao nam je Danijel Subašić da se panterski baci ustranu i izbije balun u korner i neporecivo dokaže kako je nacionalizam totalno sranje.

08.07.2018.

NOBELOVAC KRUGMAN UPOZORAVA : TRGOVINSKI RAT JE POPUT UTRKE U NAORUŽANJU

Nobelovac Krugman upozorava : Trgovinski rat je poput utrke u naoružanju

“Suočavamo se s vrlo ozbiljnim rizikom trgovinskog rata koji bi znatno smanjio obujam svjetske trgovine”, upozorio je Paul Krugman, nobelovac i jedan od najpoznatijih ekonomskih stručnjaka na svijetu, u predavanju o trgovinskom ratu na Jeju forumu za mir i napredak, koji se održao prošle sedmice  u Južnoj Koreji.

Krugman aktualnu situaciju naziva nevjerojatnom jer nakon što se desetljećima išlo prema integriranoj globalnoj ekonomiji, nitko nije očekivao promjene koje se sad zbivaju, krizu u čijem se epicentru nalazi upravo SAD kao država koja je i bila inicirala svijet te relativno slobodne trgovine.

Trgovinski je rat, definira Krugman, slom procesa međunarodnih pregovora koji počiva na Općem sporazumu o carinama i trgovini (GATT), multilateralnom ugovoru čiji je cilj smanjiti ili ukloniti carine i druge prepreke te liberalizirati svjetsku trgovinu. Trgovinskim ratom nazivamo, ističe Krugman, situaciju u kojoj svaka zemlja počinje voditi trgovinsku politiku sama za sebe, bez da uzme u obzir pravila igre i kaže – “OK, sklopili smo dogovore i držat ćemo ih se”.

“Za razliku od pravog rata, trgovinski rat nije situacija u kojoj imate poraze i pobjede, on je više kao utrka u naoružanju u kojoj svatko troši mnogo resursa da bi završio na istome mjestu, ali siromašan. Sada se potencijalno suočavamo s trgovinskom utrkom u naoružanju”, ustvrdio je Krugman.

Prema njegovu mišljenju, trgovinski rat je dijelom postao mogućnost zbog značajnih političkih negativnih reakcija na promjene u trgovini, ali ključno je to što najvažnijeg pojedinačnog igrača, SAD, vode ljudi “koji ne vjeruju ni u što od toga, ne cijene ono što se postiglo u dugom razdoblju smanjenja carina, ne cijene krhkost sustava i ne shvaćaju koliko bi situacija bila ozbiljna ako počnemo raditi sve što nam se prohtje”. Trumpova administracija, dodaje, ne samo da uvodi carine, nego ih uvodi u ime nacionalne sigurnosti. Riječ je, dodaje, o ljudima koji gaje potpun prezir prema pravilima igre.

Krugman tvrdi da je mnogo jednostavnije ispričati priču o slomu, nego o tome kako ga izbjeći. SAD, kaže, nameće carine pa partneri nametnu svoje u ime osvete. Zatim se SAD osvećuje novim carinama na te osvetničke carine, pa partneri uvode novu rundu carina i tako u krug. I onda se u roku od samo nekoliko godina dogode dramatična eskalacija carina i slom cijelog sustava koji se gradio 70 godina. Prema proračunima, ali i povijesnim lekcijama, carine bi se mogle popeti na oko 40 posto te bismo mogli iskusiti dvotrećinski pad svjetske trgovine, na razinu iz 1950-ih godina. Na duge staze, svijet bi bio siromašniji za dva ili tri posto. To nije toliko mnogo koliko bi se očekivalo, no cijeli bi proces djelovao remetilački jer se struktura globalne proizvodnje temelji na svijetu otvorene ekonomije i očekivanjima da će tržišta ostati otvorena.

Kada priča o drastičnom trgovinskom skoku nakon 1990-ih – “smanjenju svijeta”, modernim tehnologijama i procesu hiperglobalizacije koji je tada počeo, a koji pretpostavlja komplicirane vrijednosne lance (mobitel u čijoj proizvodnji, primjerice, sudjeluje niz država) – Krugman ne spori da je on proizveo i mnogo gubitnika, što je prouzročilo dosta ljutnje. No, mislio je kako je previše novca u igri da bi se došlo do faze u kojoj smo sada. Čeka nas neugodna vožnja, poručuje.

(Kliker.info-Seebiz)

08.07.2018.

"MARŠ MIRA" ZA SJEĆANJE NA SREBRENIČKE ŽRTVE

"Marš mira" za sjećanje na srebreničke žrtve
............
...........Učesnici "Marša mira" na putu od Nezuka do Potočara.

Učesnici "Marša mira" na putu od Nezuka do Potočara.

.........................

Oko šest tusića sudionika "Marša mira" krenulo je pješice prema Srebrenici. Pješačit će od Nezuka, prve slobodne teritorije do Potočara odakle su Srebreničani bježali u srpnju 1995. godine. Sudionici "Marša mira" tijekom tri dana preći će dionicu dugu 100 kilometara, a vidjet će neke od najtežih dionica i mjesta gdje su bile masovne grobnice i mjesta stradanja.

Također, po prvi put sudionici "Marša mira" proći će deminiranom stazom kuda su Srebreničani bježali i gdje su događale neke od najvećih zasjeda kada su oni koji su bježali ubijani. To je put od Kamenić Brda do Jaglića te preko Buljima.

Sudionici "Marša mira" proći će deminiranom stazom kuda su Srebreničani bježali.
Sudionici "Marša mira" proći će deminiranom stazom kuda su Srebreničani bježali.

„Na toj trasi se dogodila famozna priča o „padu bukve“ gdje je za jedan dan živote izgubilo oko hiljadu ljudi, a više od hiljadu ljudi bilo je ranjeno. Održat ćemo na tom mjestu historijski čas i govorit će ljudi koji su preživjeli tu golgotu“, kaže za RSE Munir Habibović iz organizaijskog odbora „Marš mira“ 2018.

Munir Habibović, iako je preživio put smrti 1995. godine, vratio se u Srebrenicu. Kaže da se život u Srebrenici odvija normalno te da svaki dan komunicira sa susjedima Srbima.

„Normalni ljudi su uvijek mogli normalno živjeti. Danas je žalosno što su se zamijenile teze. Veće su patriote oni koji rata nisu ni vidjeli, nego oni koji su to sve preživjeli. Život bi svugdje bio lijep samo da ovi naši političari pomire stavove oko nekih važnih životnih pitanja“, kaže Habibović.

Veće su patriote oni koji rata nisu ni vidjeli, nego oni koji su to sve preživjeli: Munir Habibović
Veće su patriote oni koji rata nisu ni vidjeli, nego oni koji su to sve preživjeli: Munir Habibović

Nura Mustafić na putu smrti 1995. godine izgubila je tri sina i muža. Iako su zajedno krenuli u bijeg iz zaštićene zone Srebrenica, u jednom trenutku su se razdvojili. Nura je uspjela doći do slobodnog teritorija dok sinovi i muž nisu.

Nura Mustafić ove je godine prvi put krenula na "Marš mira" i svjesna je da će sve teško podnijeti, posebice dok bude prolazila pored mjesta gdje su njeni najmiliji stradali.

„Bježali smo zajedno. Nažalost sama sam došla u Tuzlu. Ove godine su došle takve emocije da bih prošla opet ovim putem. Prije nisam mogla ni zamisliti da dođem ovdje, a kamoli da idem. Ovo je trebao biti put spasa. Moja djeca su trebala doći. Ali nisu. Hoću li ja sada uspjeti izdržati, ne znam. I ne zanima me. Samo da znate kako je to bilo strašno. Dvojica sinova su mi bili ranjeni u Sandićima. I uzmu nas i stave u kamion. Međutim, uzeli su mi njih, otrgnuli mi ih i odveli“, ispričala nam je Nura.

Ovo je trebao biti put spasa. Moja djeca su trebala doći. Ali nisu: Nura Mustafić
Ovo je trebao biti put spasa. Moja djeca su trebala doći. Ali nisu: Nura Mustafić

Na "Marš mira" ove godine krenuli su ljudi iz različitih zemalja svijeta. Kažu da se o Srebrenici veoma malo govori, ali da se svakog jedanaestog srpnja institucije prisjećaju Srebrenice te zvaničnici simbolično taj dan nose srebrenički cvijet.

Ove godine na "Maršu mira" primjetan je velik broj mladih ljudi koji, kako su nam rekli, na ovakav način žele učiti o Srebrenici, budući da u školama u BiH se tek simbolično spominje Srebrenica. Samo zahvaljujući entuzijazmu nastavnika i profesora povijesti određene škole odvode svoje učenike u Memorijalni centar Potočari.

Očekuje se da sudionici "Marša mira" u Potočare stignu 10. srpnja u večernjim satima. Podsjećamo, petnaest tisuća Bošnjaka iz Srebrenice krenulo je bježati u srpnju 1995. godine prema slobodnoj teritoriji. Više od pola ih je stradalo, a mnogima posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni.

08.07.2018.

U ŠIROKOM BRIJEGU UZ PROSLAVU POBJEDE HRVATSKE VRIJEĐANA BOSNA I HERCEGOVINA

08.07.2018.

DENIS BECIROVIC NA SESIJI ASOCIJACIJE NEZAVISNIH INTELEKTUALACA - KRUG 99 : GRADITI IDENTITET DRZAVE BiH

Denis Bećirović na redovnoj sesiji Asocijacije nezavisnih intelektualaca – Krug 99 : Graditi identitet države BiH


Neke od karakteristika stanja u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini prethodne 23 godine su etnizacija, etnokratija i entitokratija države i društva, kazao je danas potpredsjednik Socijaldemokratske partije (SDP) BiH Denis Bećirević.

Govoreći kao uvodničar na redovnoj sesiji Asocijacije nezavisnih intelektualaca – Krug 99 o temi “Vratiti dostojanstvo građana i države BiH” u Sarajevu ocijenio je da upravo to BiH zaustavlja na njenom putu ka članstvu u Sjevernoatlantskom savezu (NATO) i Evropskoj uniji (EU).

– Na sceni je i snažno socijalno raslojavanje u BiH zbog čega bi sve progresivne i demokratske strane u BiH trebaju početi postavljati suštinska pitanja, a to su gdje smo danas, šta činiti te s kim i kako graditi istinsku multietničku državu BiH – podvukao je.

Mišljenja je da je energiju potrebno usmjeriti na ekonomski razvoj te velike infrastrukturne projekte, a pojasnio je da to znači ozbiljno pokretanje poreske reforme, reforme obrazovanja u smislu prilagođavanja tržištima rada te reforme u oblasti zdravstva i osiguranje privlačenja stranih investicija.

Govoreći o infrastrukturnim projektima kazao je da niz takvih zaustavljeno u posljednjim godinama te je važno otpočeti rad na njima poput Bloka 7 na Termoelektrani Tuzla, izgradnja hidrocentrale kod Vranduka, vjetro-parka Podveležje, ali i intenzivirati rad na Koridoru 5-c i izgradnji mosta na Savi kod Svilaja.

 

Bećirević je napomenuo da je važno raditi na izgradnji identiteta BiH ne umanjujući pri tome etničku pripadnost, nego da se svi bore za prava svih.

Smatra da je potrebno implementirati presude Evropskog suda za ljudska prava njih nekoliko jer je to put ka izgradnji moderne i demokratske države, dodajući da je jedan od najvažnijih projekata koje BiH treba uraditi projekt povratka građana njihovoj domovini.

– U narednom periodu moramo prestati s beskorisnim političkim svađama i fokusirati se na ključna pitanja poput ubrzanje rada na putu ka punopravnom članstvu u EU i NATO-u, ali i uozbiljiti vanjsku politiku – istaknuo je Bećirović.

Bećirević, koji je i ujedno kandidat SDP-a za člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda na predstojećim općim izborima u oktobru, kazao je da je okupio tim iskusnih diplomata s kojima će raditi na popravljanju imidža BiH u svijetu.

(Kliker.info-Fena)

08.07.2018.

DRAGICEVIC DAO ULTIMATUM DODIKU

DRAGIČEVIĆ DAO ULTIMATUM DODIKU KOJI MU SE NI MALO NEĆE SVIDJETI: “Davide, danas je tvojoj seki 13. rođendan..."

– Milorade Dodiku, Željka Cvijanović, LepTiru imate osam dana da nađete dokaz. Lukaču, Iliću ubico, Karanu ubico, Vrećo – imate osam dana da izađete sa dokazima da ja ne bih iznosio svoje. Mog sina Davida, a Teodorinog brata ste oteli i na kraju bacili u govna. Znaju komšije, zna Teodora kakav je bio David.

..............
DRAGIČEVIĆ DAO ULTIMATUM DODIKU KOJI MU SE NI MALO NEĆE SVIDJETI: 'Davide, danas je tvojoj seki 13. rođendan...' - 1









................
.....................................

Dragi moj sine, dušo moja, dragi naš Davide, dušo naša, 105. smo dan na trgu, a danas je tvojoj seki 13. rođendan, jedva jecajući je izgovorio Davor Dragičević. Odmah se zahvalio narodu za jučerašnji dan kojim su mu, kako kaže građani pokazali ko su ljudi koji se bore za istinu i pravdu, a ko su zločinci i ubice.

 

– Milorade Dodiku, Željka Cvijanović, LepTiru imate osam dana da nađete dokaz. Lukaču, Iliću ubico, Karanu ubico, Vrećo – imate osam dana da izađete sa dokazima da ja ne bih iznosio svoje. Mog sina Davida, a Teodorinog brata ste oteli i na kraju bacili u govna. Znaju komšije, zna Teodora kakav je bio David.

 

Pripadnici MUP RS imate rok od osam dana da kažete da ili ne, jer oktobra nema – rekao je Davor.

Istakao je da su juče doveli Specijalnu policiju pred zgradu Vlade RS.

 

– Pa mi smo dostojanstveni ljudi, a to smo juče pokazali – istakao je Davor.

 

Željki Cvijanović se obratio riječima: “Kako si mogla odmah dobiti listing za svog sina u zadnjih godinu dana, a ja ne mogu dobiti ni nakon 105. Dana”.

 

– Ukoliko mi ne dostavite listing dva broja koja sam vam dostavio bićete saučesnici – upozorio je Davor.

Dodao je da Dodik više nije njegov predsjednik, te da će od sada izražavati građansku neposlušnost.

– Vi ste mi ubili dijete, a ja sam stvorio ovu državu – zagalamio je Davor uz veliki aplauz više stotina okupljenih građana.

 

Davor je dao rok od osam dana Lukaču, Karanu, Dodiku, Cvijanovićki i ostalima da dođu na trg.

Pjesma “Klinac u getu” ponovo je izazvala buru emocija kod okupljenih, a refren su pjevali svi – stari i mladi koji su i danas došli kako bi pružili podršku porodici tragično nastradalog mladića obzirom da okolnosti njegove smrti nisu utvrđene ni više od tri mjeseca nakon pronalaska tijela u riječici Crkvenoj, ispod tvrđave Kastel.

 

Davor je ponovio da od danas ne poštuje značku MUP-a RS, jer su njegovi pripadnici ubili Davida.
– Od ovog dana ja lično više ne poštujem ni predsjednika – naveo je Davor ponovivši da već 105. dan glumi budalu i klovna.

 

– Svi znaju ko ga je ubio i komšije i svi. Ljubavi moja, živote moj, sve što su uradili biće im vraćeno drugačije. Lukaču psihopato, Dodiku, Cvijanovićka, LepTiru, Vrećo, Karanu, Ćulumu za osam dana doći ću kod vas – poručio je Davor.

 

Članovi grupe “Pravda za Davida” su ponovili da su juče bile kamere na trgu kojih danas nema, pa su upitali gdje su te kamere bile kada je David nestao.

08.07.2018.

TURBULENTNA VREMENA HRVATSKOG TJEDNIKA FERAL TRIBUNE

08.07.2018.

LUSTRACIJA ZDRAVE PAMETI: ISUS KRIST VIS-A-VIS ALOJZIJA STEPINCA

08.07.2018.

SKUP NA TRGU KRAJINE U BANJALUCI: VISE OD 15.000 GRADJANA TRAZILO 'PRAVDU ZA DAVIDA'

Imponzantan skup na Trgu Krajine u Banjoj Luci : Više od 15.000 građana tražilo ‘Pravdu za Davida’

Više od 15. 000 građana iz cijele BiH prisutvovalo je večeras na Trgu Krajine u Banja Luci. Oni su na velikom protestu tražili istinu i pravdu za ubijenog mladića Davida Dragičevića.

– Dragi sine, dušo moja, dragi Davide dušo naša. Subota je 104. dan. Saučesništvo u ubistvu je teži zločin od ubistva. Saučesnici i ubice koji ste ga oteli, silovali i ubili i na kraju položili u kanalizaciju. Sve ste mogli uraditi, ali da mi ubijete dijete i to na takav način državo. Da, ponavljam državo. David je rođen iz ljubavi, ovaj trg ovdje ste vi zločinci i ubice napravili svojom konferencijom 26. marta ove godine – poručio je Davidov otac Davor Dragičević sa Trga Krajine.

Dragičević je pozdravio sve okupljene građane i zahvalio im se na podršci.

– Ovim sotonama i ubicama dokazujemo da smo mi ljudi koji traže dvije riječi- istinu i pravdu. Pogledajte koga ste ubili. Ubili ste budućnost ove države. To ni najgori zločinci ne bi uradili. Želimire Leptiru, Vrećo, Darko Iliću i drugi ja sa ovog trga poručujem, ne budete li do oktobarskih izbora riješili ubistvo onako kako treba tih izbora neće biti – istakao je Davor Dragičević.

Davidova majka Suzana okupljenima je zahvalila “što joj pomažu da David ne bude ono što su rekli, narkoman i lopov”.

– Ljudi moji pogledajte mene i Davora, kažu da smo Soroševci. To govore oni koji su stavili cijenu na svoju djecu. Moje dijete nema cijenu. Hvala vam još jednom svima. Pravda za svu našu djecu. Ovo je borba za vas i vašu djecu. Borite se za vašu djecu, vašu unučad. Kažu dobiću otkaz, pa šta onda. Mile, Milorade mislila sam da si glavni Baja, ali nisi,  Lukač je – poručila je Davidova majka Suzana.

Nakon uvodnog obraćanja puštena je Davidova pjesma “Klinac iz geta” u izvođenju “Dubioza kolektiva”, a građani su je sa podignutim pesnicama u glas pjevali. Nakon toga pušten je snimak konferencije od 26. marta koju su građani izviždali.

Pušten je i snimak obraćanja ministra unutrašnjih poslova Republike Srpske Draga Lukača u Narodnoj skupštini RS, koji su okupljeni  izviždali.

– Dobro večer građani Banja Luke koji ste stigli iz raznih krajeva BiH, ali iz drugih zemalja. Vi koji večeras stojite na ovom Trgu pokazali ste da ste ljudi i da zbog budućnosti naše djece ne smijemo da šutimo – poručila je Ljiljana Tešanović.

Danijela Ratešić Došen je zbog prisustva ljudi i iz drugih zemalja njene riječi okupljenima pročitala na engleskom, francuskom i njemačkom jeziku.

Okupljenima se obratio i Muriz Memić, otac tragično nastradalog Dženana Memića iz Sarajeva.

– Sudbina je mene i Davora spojila na najgori način. Suvišno je bilo šta reći posebno nakon majke Suzane koja je smogla snage za razliku od moje supruge koja nije smogla snage da dođe na jedan skup. Da nije bilo Ifeta Feradeta advokata, ja ne bih bio tu. Čovjek već dvije godine radi bez marke. Ima još dobrih ljudi i u MUP-ovima i u tužilaštvima i borimo se za pravdu. Prvi zaključak je bio da je bilo ubistvo, a ustvari tužilaštvo je tri mjeseca tražilo neke Rome koje će optužiti. U federalnom MUP-u nestao je lakirani komad jer su shvatili da ne pripada nijednom vozilu – kazao je Memić.

I ja i Davor smo umrli onaj dan kada su umrla naša djeca. Niti spavam, niti jedem kako treba, dodao je Muriz Memić.

Memić se na kraju zahvalio na podršci i zagrlio sa Davorom.

– Davor je nama pružio podršku kada nam je trebala i mi ćemo njemu do kraja. Pravda za Dženana, Davida pravda za sve nas – rekla je Dženanova sestra Arijana.

Okupljenim na Trgu Krajine obratila se i Spasenija Aranđelović, majka tragično stradale Danijele Aranđelović iz Tuzle.

– Dobro veče dragi građani, hvala vam do neba što ste došli da podržite pravdu za Davida. To je pravda za svu našu djecu. Ja sam Spasenija Aranđelović majka ubijene Danijele. Desilo se to 2002. godine. Saznala sam da je Danijela izgubila život u saobraćajnoj nesreće, na magistralnom putu Orašje- Sarajevo, u naseljenom mjestu Ljubače”, istakla je Spasenija Aranđelović i dodala je vrlo brzo otkrila da se nije radilo o saobraćajnoj nesreći, a da su kola Danijele pronađena ispred kuće tužiteljice tuzlanskog kantona Kovačević Danice.

Ja i moja porodica trpimo torturu punih 15 godina, jer ne žele da se otkriju  imena tatinih sinova koji su odgovorni za Danijelinu smrt. Pokušali su me udaviti.  Moja borba traje 15 godina i trajaće dok sam živa, a istinu sam sigurno saznala,  ali Tužilaštvo treba da počne raditi svoj posao i da zadovolji istinu. Imam sve dokaze koje oni uporno sakrivaju – rekla je majka tragično stradale dvadesetogodišnje Danijele.

(Kliker.info-NAP)

08.07.2018.

NOVI BLOG NEBOJSE VUKANOVICA: "SVI SMO MISLILI DA JE PROSLO VRIJEME JEDNOUMLJA I STRAHA, LAZNIH VODJA I I TOTALITARIZMA..."

NOVI BLOG NEBOJŠE VUKANOVIĆA: "Svi smo mislili da je prošlo vrijeme jednoumlja i straha, lažnih vođa i i totalitarizma..."

Očekujem da će današnji masovni skup na Trgu Krajine i dolazak više hiljada građana koji traže Pravdu za Davida, i pravdu za sve druge nevine žrtve nakaradnog sistema, razbiti strah i označiti početak rađanja svjetlosti i slobode koji će ponovo obasjati ponižene, obespravljene i potlačene, i povratiti vjeru u izgradnju pravednijeg i boljeg društva za sve, a ne samo privilegovane.



NOVI BLOG NEBOJŠE VUKANOVIĆA: 'Svi smo mislili da je prošlo vrijeme jednoumlja i straha, lažnih vođa i i totalitarizma...'
................












.................
...............

Historia est magister vitae! Istorija je učiteljica života, ali mi Srbi nažalost slabo poznajemo svoju nacionalnu istoriju, i i zbog toga često ponavljamo iste greške. Vrijeme „Informbiroa“ ostalo je zapamćeno ne po napetosti i tenzijama sa SSSR-om, Staljinom i prijetnjama sa istoka, već po hapšenjima i progonu hiljada nedužnih koji su izgubili život ili završili na Golom otoku i drugim kazamatima samo zato što ih je neko lažno prijavio da su slušali Radio Moskvu ili pominjali Staljina.

alt

Mnogi imućniji seljaci su završili u zatvoru jer nisu željeli da daju svoju zemlju i imetak u zadruge. Jednog seljaka iz Popovog polja zloglasna UDBA je hapsila dva puta u godini dana, prvi put jer je branio svoju zemlju od otimanja, a drugi put zbog kobile!? Naime neposredno nakon izlaska iz zatvora seljak je prenosio drva na staroj kobili, koju je zvao Jovanka, i koja nije mogla da vuče veliki teret. Ljut što je preko noći postao sirotinja, seljak je putem udarao u slabine pretovarenu kobilu i uporno ponavljao „Hajde Jovanka, vuci Jovanka crkla dabogda..“ Neko od seoskih špijuna je to prijavio UDBI, aludirajući da je seljak staru kobilu nazvao po drugarici Jovanki, potonjoj ženi druga Tita, sa namjerom da povrijedi prvu damu Jugoslavije. Seljak opet završio u okovima, a kada su komšije pitale njegovu suprugušta šta je bilo ona je lakonski odgovorila – „ne znam, valjda je nešto ružno govorio kobili“.                                                                                                           alt

Gledajući kako policija dva puta u samo dva dana privodu mog kolegu, prijatelja, zemljaka i saborca Miljana Kovača, prisjetio sam se stare kobile Jovanke iz Popovog polja i brojnih drugih anegdota o UDBI, Informbirou, zastrašivanjima, masovnim hapšenjima svih onih koje su komunisti smatrali neprijateljima sistema. Nažalost istorija se ponavlja, i polako se ponovo vraćaju olovna vremena kožnih kaputa, jednoumlja, tortura, i brkatih službenika strogog pogleda koji privode neposlušne građane. To nije veliko iznenađenje ako se im u vidu da se na čelu režima nalaze mnogi stari kadrovi i rukovodioci UDBE. Miljan Kovač reaguje srcem, i svojim iskrenim emocijama i prkošenjem osvjetljava obraz mnogih Nevesinjaca i Hercegovaca, koji nisu dostojni nasljednici svojih predaka jer uporno ćute i trpe nepravdu, i nemaju snage i hrabrosti da se otvoreno suprostave lažima, nasilju, nepravdama i nakaradnom sistemu.     

            alt

Prije 20-ak godina svi smo mislili da je prošlo vrijeme jednoumlja i straha, lažnih vođa i i totalitarizma, i da se više nikada više neće ponoviti život u stalnom strahu od kazne, gubitka posla ili privođenja zbog izgovorene jedne riječi ili rečenice. Nažalost u Trebinju i Hercegovini, a vjerujem i u ostalim djelovima porobljene Srpske od Milića do Bakinaca, strah u narodu trenutno je veći nego 1948. godine. Ljudi u svojim kućama tiho šapuću i krišom čitaju pojedine tekstove iz straha da ih ne primijete Lukine skutonoše i jezuiti. Mnogi se svjesno distanciraju i izbjegavaju da me pozdrave na ulici, bojeći se da će tako imati neku neprijatnost i biti osumnjičeni za saradnju sa „narodnim neprijateljom“.

alt

Ogroman pritisak na građane, medijska tortura RTRS-a i ostalih režimskih medija, privođenja, saslušanja, montirani sudski sporovi i razni drugi oblici zastrašivanja samo pokazuju da je režim ušao u poslednju terminalnu fazu raspadanja, i da je pitanje dana kada će se urušiti kao kula od karata.

 

Očekujem da će današnji masovni skup na Trgu Krajine i dolazak više hiljada građana koji traže Pravdu za Davida, i pravdu za sve druge nevine žrtve nakaradnog sistema, razbiti strah i označiti početak rađanja svjetlosti i slobode koji će ponovo obasjati ponižene, obespravljene i potlačene, i povratiti vjeru u izgradnju pravednijeg i boljeg društva za sve, a ne samo privilegovane.

 

Nebojša Vukanović

Jedinstvena Bosna i Hercegovina
<< 07/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
56666153

Powered by Blogger.ba