Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

03.07.2018.

U BEOGRADU OSLOBODJENI "SIMINI ČETNICI"

U BEOGRADU OSLOBOĐENI "SIMINI ČETNICI": Za rušenje džamije kod Zvornika i ubistvo 27 romskih civila, među kojima je bilo i devetoro djece

Za tako težak zločin kao što je ubistvo 27 romskih civila, među kojima je bilo i devetoro djece i jedna trudnica,

ni jedan od pripadnika jedinice „Simini četnici“ nije osuđen. Patnja Zije Ribića, jedinog koji je preživio streljanje i kojem su ubijeni roditelji, šest sestara i brat, nastavljena je i produbljena. Njemu presuda Apelacionog suda nije donela pravdu niti mu je umanjila bol zbog ubistva najmilijih.


................
U BEOGRADU OSLOBOĐENI 'SIMINI ČETNICI':  Za rušenje džamije kod Zvornika i ubistvo 27 romskih civila, među kojima je bilo i devetoro djece

















....................
...............

Odlučujući u žalbenom postupku, Apelacioni sud u Beogradu potvrdio je oslobađajuću presudu protiv pripadnika jedinice „Simini četnici“ za rušenje džamije i za ubistvo 27 romskih civila u selu Skočić (Zvornik, BiH) u julu 1992. godine, dok je u odnosu na optužene Zorana Alića, Zorana Đurđevića i Tomislava Gavrića presudu preinačio i osudio ih zbog nečovječnog postupanja, narušavanja tjelesnog integriteta, seksualnog ponižavanja i silovanja zaštićenih svjedokinja.

 

Tomislav Gavrić i Zoran Đurđević osuđeni su na kazne zatvora od po 10 godina, dok je Zoran Alić osuđen na šestogodišnju zatvorsku kaznu. FHP smatra da je Apelacioni sud ovom presudom dodatno pooštrio uslove za dokazivanje saizvršilaštva u postupcima za ratne zločine, stavljajući pred Tužilaštvo za ratne zločine (TRZ) gotovo nemoguće uslove koje mora ispuniti prilikom procesuiranja kompleksnih slučajeva ratnih zločina.

 

Tok postupka

Prva optužnica  za zločin u selu Skočić (opština Zvornik, BiH) podignuta je u aprilu 2010. godine protiv Sime Bogdanovića, komandanta dobrovoljačke jedinice „Simini četnici“, te Damira Bogdanovića, Zorana Stojanovića, Tomislava Gavrića i Đorđa Ševića, pripadnika te jedinice, da bi u februaru 2011. godine bila podignuta optužnica i protiv Zorana Alića, a u decembru 2011. godine i optužnica protiv Zorana Đurđevića i Dragane Đekić. TRZ je izmenilo optužnicu 1. septembra 2014. godine tako što su njom obuhvaćeni Damir Bogdanović, Tomislav Gavrić, Đorđe Šević, Zoran Alić, Zoran Đurđević i Dragana Đekić, jer su Sima Bogdanović i Zoran Stojanović u međuvremenu preminuli.

 

Prvu prvostepenu presudu Viši sud u Beogradu izrekao je 22. februara 2013. godine. Njom je osudioZorana Stojanovića i Zorana Đurđevića na po 20 godina zatvora, Tomislava Gavrića i Zorana Alića na po 10 godina, Draganu Đekić i Đorđa Ševića na po pet godina i Damira Bogdanovića na dve godine zatvora.

 

Ovom presudom je utvrđeno da su pripadnici jedinice „Simini četnici“ 12. jula 1992. godine po dolasku u Skočić prvo eksplozivom srušili seosku džamiju, a zatim u jednu kuću skupili sve meštane Rome koje su zatekli u selu, među kojima je bilo dece, žena i odraslih muškaraca. Od njih su oduzeli i prisvojili vredne stvari, a zatim su ih tukli rukama, nogama, kundacima pušaka i drugim predmetima, pri čemu su Arifa Nuhanovića (58 godina) na tom mestu ubili. U isto vreme, pojedini pripadnici jedinice su silovali oštećene/zaštićene svedokinje „Alfu“, „Betu“ i „Gamu“. Zatim su ih sve kamionom odvezli do sela Malešić, gde su oštećene „Alfu“, „Betu“ i „Gamu“ izdvojili i sproveli ih u kuće u kojima su bili smešteni pripadnici jedinice. Nakon toga su preostale Rome odvezli do jame na mestu zvanom Hamzići u blizini sela Šetići, te ih pojedinačno izvodili iz vozila i ubijali noževima i iz vatrenog oružja, a leševe bacali u jamu. Zatim su u jamu ubacili bombu. Tom prilikom ubili su 27 romskih civila. Osmogodišnji Zijo Ribić, iako teško ranjen, uspeo je da pobegne iz jame. Tri zaštićene svedokinje držane su nekoliko meseci kao robinje „Siminih četnika“, tokom kojih su ih silovali, tukli, ponižavali i primoravali da služe pripadnike ove jedinice.

 

Apelacioni sud u Beogradu ukinuo je ovu presudu u maju 2014. godine i predmet vratio na ponovno suđenje, a postupak obustavio protiv optuženog Zorana Stojanovića, koji je u međuvremenu preminuo.

U ponovljenom postupku, Viši sud u Beogradu izrekao je u junu 2015. godine oslobađajuću presudu u odnosu na sve optužene, našavši da tokom postupka tužilaštvo nije uspelo da dokaže navode iz optužnice.

 

Nakon sprovedene rasprave, Apelacioni sud u Beogradu u junu 2018. godine doneo je presudu koja sadrži ozbiljne pravne nedostatke, koji mogu dovesti do brojnih problema u budućem procesuiranju kompleksnih postupaka za ratne zločine pred domaćim sudom.

 

Analiza presude Apelacionog suda u Beogradu

 

FHP smatra da je Apelacioni sud u presudi pokazao fundamentalno nepoznavanje načina delovanja jedinice „Simini četnici“. Jedinica „Simini četnici“ je postojala duži vremenski period u kojem su njeni pripadnici počinili brojne zločine. Svaki pripadnik je, delujući na bazi podele uloga, svoje radnje sprovodio radi ostvarivanja zajedničkog cilja jedinice. Tako su neki od pripadnika jedinice minirali seosku džamiju, neki su opljačkali i tukli meštane, neki su silovali zaštićene svedokinje, dok su neki ubili 27 meštana Skočića. Delujući kao grupa, u kojoj su bili dobrovoljno jer su u svakom trenutku iz nje mogli da odu, pripadnici jedinice su se saglasili sa svakom od radnji izvršenja. Ovakav stav je potkrepljen činjenicom da je prilikom odvoženja Roma iz Malešića kamionom, jedna grupa pripadnika jedinice ostala u Malešiću sa zaštićenim svekokinjama čuvajući ih da ne pobegnu, dok su se drugi pripadnici, uključujući i Zorana Alića, po mraku uputili ka nenaseljenom mestu gde se već nalazila iskopana jama, samo sa jednim ciljem – da se zarobljeni meštani Skočića ubiju.

 

Međutim, rigidno tumačeći odredbu o saizvršilaštvu, Apelacioni sud je stao na stanovište da bi za postojanje istog morala biti dokazana svaka od radnji izvršenja svakog izvršioca, kojom je on bitno doprineo izvršenju dela.

 

Naime, Apelacioni sud je potvrdio stav prvostepenog suda da „prisustvo okrivljenog Alića u blizini mesta na kome se kritični događaj odigrao ne može samo po sebi predstavljati njegov bitan doprinos izvršenju ubistva“, kao i da kod njega „nije dokazana zajednička svest o delovanju, niti je dokazano da je isti prihvatio svoju ulogu u predmetnom događaju saglašavajući se sa radnjama ostalih pripadnika jedinice, a sve u nameri da to delo bude izvršeno“. Međutim, kako je sam okrivljeni Zoran Alić tvrdio, on je zajedno sa ostalim pripadnicima jedinice bio u kamionu u kojem su se nalazile žrtve iz Skočića. Kada se kamion približio iskopanoj jami u Hamzićima, pok. Stojanović mu je rekao da je pok. Sima Bogdanović naredio da on, zajedno sa NN pripadnicima jedinice, izađe iz kamiona i da bude na udaljenosti od 10 do 15 metara. Iako je Alić negodovao, tvrdeći da nema potrebe ništa da „čuvaju“ jer su se nedaleko od Hamzića nalazili samo Srbi, on je naredbu izvršio. Alić je tvrdio da je čuo jauke žrtava, pucnje, kao i da je video da su dve žene silovane u kamionu, ali da nije ništa uradio po tom pitanju, jer da jeste i on bi „tu završio“. Međutim, stav FHP-a je da je Alić svojim postupcima pokazao da je u trenutku izvršenja djela dijelio zajedničku svijest o tome da se zločin izvrši.

 

 

Naime, on je razumio naredbu da je potrebno da se čuva straža. On je tu naredbu izvršio tako što je izašao iz kamiona i ostao na mestu gde mu je i rečeno. Takođe, dok su drugi pripadnici ubijali zatočene Rome, on je čuo zapomaganja i jauke žrtava, ali nije učinio ništa da njihovu patnju umanji ili da ubistva spreči. Alićeva tvrdnja da se uplašio za svoju bezbednost takođe ne stoji, jer nije predočen ni jedan dokaz da su pripadnici jedinice kažnjavani u slučaju odbijanja da izvrše neki zadatak, već su oni bili slobodni da u svakom trenutku jedinicu napuste ili da se u nju vrate. S tim u vezi, stav FHP-a je da je Apelacioni sud pogrešio kada je utvrdio da Zoran Alić nije prihvatio svoju ulogu u ubistvima meštana Skočića. Da je Alić prihvatio svoju ulogu u vršenju zločina kao pripadnika jedinice „Simini četnici“ i saglasio se sa radnjama svih njenih pripadnika, govori u prilog i činjenica da je Alić i posle ubistava ostao u jedinici, gde je u Malešiću silovao zaštićene svedokinje, tukao ih i ponižavao, za šta je presudom Apelacionog suda i osuđen.

 

Ukoliko bi se u sudskoj praksi održao ovakav standard dokazivanja saizvršilaštva u predmetima ratnih zločina, gdje je potrebno da se dokaže svaka radnja izvršenja svakog pojedinačnog člana grupe, to bi dovelo do ozbiljnih problema u ionako rijetkim slučajevima procesuiranja kompleksnih predmeta ratnih zločina.

 

Naime, teško je zamislivo da TRZ dokaže svaku pojedinačnu radnju izvršenja svakog pripadnika grupe koja na određenom mestu deluje duži vremenski period, a u kojem je počinila mnogobrojne zločine. S tim u vezi, FHP smatra da je Apelacioni sud morao ceniti saizvršilaštvo u jednom širem svetlu, sagledavajući sveukupno delovanje jedinice „Simini četnici“ i u odnosu na to psihički odnos njenih članova prema radnjama koje grupa preduzima i njihovo delovanje na bazi podele uloga.

 

Zauzeti stav Apelacionog suda je takav da u budućoj praksi može dovesti do oslobađanja brojnih počinioca ratnih zločina koji su, po pravilu delujući u grupama sa zajedničkim ciljem, izvršavali masovne zločine. Iz razloga teško ispunjivih standarda dokazivanja saizvršilaštva, postupci koji se trenutno vode pred Višim sudom u Beogradu za masovne zločine počinjene u Lovasu (Hrvatska) i Ćuški (Kosovo) mogu biti okončani oslobađajućim presudama.

 

Protiv osuđujućeg dela presude Apelacionog suda dozvoljena je žalba, tako da će ovaj postupak, koji i sada već traje duže od osam godina, biti nastavljen, čime se nastavlja praksa sudova u Srbiji da se kompleksni predmeti ratnih zločina vode neprimereno dugo.

 

Za tako težak zločin kao što je ubistvo 27 romskih civila, među kojima je bilo i devetoro djece i jedna trudnica,

Objavio/la haler u 23:47, 0 komentar(a), print, #

03.07.2018.

USKLADJIVANJE NASTAVNIH PLANOVA SRBIJE I ENTITETA RS-A JE OBRAZOVNA AGRESIJA NA BiH

SDA: "Usklađivanje nastavnih planova Srbije i RS-a je obrazovna agresija na BiH"

Stranka demokratske akcije odlučno će se suprotstaviti kršenju Ustava Bosne i Hercegovine kojim je bh. entitet RS uzurpirao ingerencije državih institucija i pristupio potpisivanju sporazuma sa Republikom Srbijom o usklađivanju nastavnih planova i programa za učenike osnovnih škola, navodi se u saopćenju ove stranke.

.................................
SDA: 'Usklađivanje nastavnih planova Srbije i RS-a je obrazovna agresija na BiH'






.........................
.................

- Mirovnim sporazumom iz Dejtona, kojim je okončana agresija na Bosnu i Hercegovinu, predviđene su specijalne veze bh. entiteta RS sa Srbijom. Njima se omogućava saradnja i povezivanje na polju nauke, kulture, obrazovanja, tradicije, ekonomije, ali ne i stvaranje jedinstvenih školskih planova i programa. Nastavni planovi u bh. entitetu RS se trebaju uskladiti sa Okvirnim zakonom o osnovnom i srednjem obrazovanju Bosne i Hercegovine, što predviđa član 59. ovog zakona. Uspostavljanje jedinstvenih nastavnih programa sa Srbijom je direktan udar na državni zakon Bosne i Hercegovine - ističe se u saopćenju.

 

Iz SDA dodaju da je nedopustivo da se u temelj obrazovnog sistema u jednom entitetu u Bosni i Hercegovini inkorporiraju školski programi iz druge zemlje. Ovim aktom se prejudicira državno, teritorijalno i administrativno uređenje prostora na kome se provodi politika tzv. jedinstvenih nastavnih planova i programa.

 

Potpisivanjem ovog akta, Republika Srbija grubo krši Dejtonski mirovni sporazum, narušavajući suverenitet i teritorijalni integritet države Bosne i Hercegovine, na čije se poštivanje obavezala kao jedna od potpisnica tog sporazuma.

 

OHR i Vijeće za implementaciju mira u Bosni i Hercegovini hitno mora spriječiti otvoreno kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma.

 

Uvođenjem jedinstvenog nastavnog programa u škole u Srbiji i bh. entitetu RS, provodi se kulturološka i obrazovna agresija najširih razmjera. Stavljanje pod kontrolu obrazovnog sistema u bh. entitetu RS pod kontrolu Srbije, nedopustiv je akt provođenja srbijanske velikodržavne politike prema Bosni i Hercegovini.

03.07.2018.

POTRESNE SLIKE: NAKON 23 GODINE DEMINIRANI PRONAŠLI ODJEĆU I OBUĆU STRADALIH SREBRENIČANA

POTRESNE SLIKE: Nakon 23 godine demineri pronašli odjeću i obuću STRADALIH SREBRENIČANA

Deminiranje nije bilo lako, barem ne psihički za uposlenike. Nakon 23 godine na drveću, u travi i zemlji pronašli su obuću i odjeću, te druge predmete koji su ostali od stradalih, ali i preživjelih Srebreničana.


...............
POTRESNE SLIKE: Nakon 23 godine demineri pronašli odjeću i obuću STRADALIH SREBRENIČANA
........








...............
Učesnici ovogodišnjeg "Marša mira" prvi put će se kretati izvornom rutom kojom se kretala Kolona spasa iz Srebrenice ka slobodnoj teritoriji. Ovo je moguće zahvaljujući tome što su Federalna uprava civilne zaštite, Oružane snage BiH i Ambasada SAD-a deminirale trasu te su ljudi kročili njome prvi put nakon 23 godine.Prema riječima direktora FUCZ Fahrudina Solaka, organizatori "Marša mira" su im prošle godine na jednom od sastanaka ukazali na to da se ne kreću izvornom trasom jer je prostor miniran.

"Tom rutom su ljudi izlazili iz Srebrenice i dosta ih je na toj ruti poginulo. Od nas su tražili da se obratimo nadležnim institucijama sa zahtjevom da se deminiranje ovog prostora tretira kao prioritet. Mi smo uradili dva zadatka u dijelu FBiH od Sapne prema Nezuku, Ambasada SAD-a dva zadatka i OS BiH su radile jedan. Tako smo tu izvornu trasu deminirali i prvi put od 1995. godine učesnici će se kretati onim putem kojim su išli Srebreničani", rekao nam je Solak.

Deminiranje nije bilo lako, barem ne psihički za uposlenike. Nakon 23 godine na drveću, u travi i zemlji pronašli su obuću i odjeću, te druge predmete koji su ostali od stradalih, ali i preživjelih Srebreničana. 

"Vrlo potresne slike i nije bilo ni malo jednostavno, ali to je naš posao i trudimo se da ga radimo najbolje što možemo. Na toj ruti je stradalo je do 1.500 ljudi. To je ruta kojom je Ramo dovizao sina Nermina da siđe dole, a potom je vojska zapucala. Bit će teško proći ovu dionicu psihički, ali bit ćemo tu da pomognemo svima", rekao je Solak.

Pregledali su sva kritična mjesta prije nekoliko dana s obzirom da je uspon velik, a teren klizav. Na tim mjestima će biti raspoređeni uposlenici FUCZ, Crrvenog križa i volonteri koji će pomoći onima koji ne mogu da se popnu, te dijeliti hranu, energetske pločice, voće i vodu.

"Od 8. do 11. jula smo tamo. Imat ćemo ljude s cisternama za vodu i vozila i biti na usluzi. Često dođe do povreda ljudi prilikom hodanja. Pratit ćemo cijeli Marš mira i poslije obilježavanje godišnjice genocida", rekao je Solak.

Deminirano je oko 50.000 metara kvadratnih, a ostalo je još područja koje graniči s trasom kretanja koje će biti obilježeno ove godine. Planirano je da se u ovoj ili narednoj godini deminira i ta površina.
03.07.2018.

BAKIRA HASEČIĆ: POČASNI DOKTORAT DRAGANA ČOVIĆA JE OBIČNI PLAGIJAT

BAKIRA HASEČIĆ OPTUŽUJE: "Čovićev počasni doktorat je obični plagijat i uvreda za nas poštene počasne doktore"

„Kada će neko u ovoj zemlji konačno shvatiti da su počasni doktorati najbolji oblik borbe protiv odliva mozgova", kazala je Bisera Hasečić, uz nadu da će joj titula počasnog doktora nauka, kako je kazala, "pomoći da konačno pronađem posao u svojoj struci"


BAKIRA HASEČIĆ OPTUŽUJE: 'Čovićev počasni doktorat je obični plagijat i uvreda za nas poštene počasne doktore'
...........

















...............
.............

"Sretna sam i počašćena zbog titule Počasnog doktora koju mi je dodijelio Univerzitet u Glazgovu", kazala je danas novinarima Bakira Hasečić, nakon što joj je stigla službena potvrda tog priznanja. 

 

On je podvukla da je posebno ponosna na činjenicu da joj je laskava titula stigla od univerziteta iz Škotske u kojoj se, kako je kazala "dosta škrtari na svemu, a posebno na  počasnim doktoratima".

 

Ona je rekla da je na to posebno značajno upozoriti danas kada je "na sceni potpuna inflacija svih akademskih titula i zvanja, a što je posebno opasno počasnih doktorata".

 

Kao primjer akademske nesolidnosti i zloupotrebe naučnih titula Bakira Hasečić je izdvojila nedavno dodjeljivanje titule počasnog doktora Draganu Čoviću, članu Predsjednišva BiH od strane Sveučilišta u Zagrebu.

 

"To priznanje Draganu Čoviću je uvreda za sve nas poštene i marljive počasne doktore nauka. Štaviše, Čovićev počasni doktorat je potpuni plagijat, prepisan je od riječi do riječi iz jednog drugog počasnog doktorata, pod kojeg je besramno stavljen Čovićev potpis.

 

Spremna sam ove svoje tvrdnje dokazati na bilo kojem domaćem, ili međunarodnom sudu, na kojima sam posljednjih decenija, ne štedeći truda ni novca, studiozno pripremala svoju počasnodoktorsku disertaciju", bila je kategorična gospođa Hasečić.

 

"Ovaj počasni doktorat iz Glazgova ima pomalo gorak okus, jer moj dugogodišnji akademski rad nije prepoznat i valjano valoriziran u mojoj zemlji.

 

Kada će neko u ovoj zemlji konačno shvatiti da su počasni doktorati najbolji oblik borbe protiv odliva mozgova", kazala je Bisera Hasečić, uz nadu da će joj titula počasnog doktora nauka, kako je kazala, "pomoći da konačno pronađem posao u svojoj struci".

03.07.2018.

IZ SARAJEVA KRENUO MARŠ MIRA SARAJEVO-NEZUK-POTOČARI

Iz Sarajeva krenuo Marš mira Sarajevo-Nezuk-Potočari


..................

Ispred Spomenika šehidima i palim borcima Armije RBiH na Dolac Malti u Sarajevu jutros je krenula kolona od 35 građana iz svih dijelova Bosne i Hercegovine, učesnika ovogodišnjeg “Marša mira Sarajevo – Nezuk – Potočari 2018”.

Planirano je da u narednim danima, do Potočara, gdje će 11. jula odati počast žrtvama genocida počinjenog u ljeto 1995. godine, prepješače oko 280 kilometara. Prvog dana planirano je pješačenje do Planine Ozren (Ovčija ravan) gdje će kolona učesnika prenoćiti. Učesnici Marša mira Sarajevo – Nezuk – Potočari drugog dana će pješačiti do Planinarskog doma Ponijerka Olovo, gdje će prespavati.

Trećeg dana predviđeno je pješačenje do Planinarskog doma “Javorje” Konjuh, a četvrtog do Jelovog Brda, gdje će na privatnom imanju biti organizirano noćenje u improviziranom kampu.

Petog dana pješačit će se do Nezuka, gdje će se učesnici priključiti tradicionalnom Maršu mira “Nezuk-Potočari”. Organizator je Udruženje građana “Svjedoci svog vremena”, a jedan od organizatora Muhamed Papić izjavio je za AA da je ovo sedma godina kako organizuju ovaj pohod iz Sarajeva.

“Ove godine je prijavljeno 35 učesnika, neki će nam se priključiti od Nezuka. U Nezuk treba da stignemo 7. naveče tako da bi 8. ujutro mogli da krenemo prema Potočarima”, pojasnio je Papić.

Kako je kazao, među učesnicima su ljudi različitih starosnih dobi.

“Ima različitih godišta, od 17 do 70 godina”, rekao je Papić navodeći da je cilj odavanje počasti i slanje poruke da se ne ponovi zlo koje je počinjeno nad narodom Podrinja.

Među učesnicima je i Matea Jerković koja u Maršu mira učestvuje već tri godine.

“Ovo je treći put da učestvujem u Maršu mira koji polazi iz Sarajeva. Cilj mog učešća je da odam počast nevino stradalim žrtvama Srebrenice. Težak je svaki dan, posebno je težak dio koji kreće iz Nezuka zato što je to put koji su prešle žrtve, tu su velike emocije”, poručila je Jerković.

Ova 26-godišnjakinja ukazala je i na značaj toga da mladi obilježavaju i učestvuju u ovakvim aktivnostima.

“Smatram da je veoma bitno, da je to najbitniji segment. Upravo mladi ljudi su oni na kojima ostaje svijet, oni su ti koji ne smiju da zaborave. Prošle godine je bio veći broj mladih ljudi. Nadam se da će u narednim pohodima učestvovati veći broj mlađih osoba jer oni ne smiju zaboraviti genocid”, izjavila je Jerković.

Ibro Ajanović iz Sarajeva je također krenuo put Nezuka gdje će se učesnici pridružiti Maršu mira Nezuk-Potočari.

“Koliko puta se ide toliko idem i ja puta. Idem svaki put. Malo animiramo ljude da se više ne ponovi. Svake godine idemo u Srebrenicu da im na neki način olakšamo njihove boli”, pojasnio je Ajanović navodeći da je tokom ovog pohoda najteže pješačenje.

Inače, “Marš mira Nezuk – Potočari” i ove godine je, pored komemoracije i dženaze žrtvama, jedna od glavnih aktivnosti u sklopu obilježavanja godišnjice genocida nad Bošnjacima Srebrenice. Riječ je o jednoj od najvećih aktivnosti u okviru obilježavanja godišnjice genocida.

Do sada je prijavljeno više od 1.200 učesnika, a očekuje se ukupno oko šest hiljada. Na trasi od Nezuka do Potočara učesnici su ranijih godina prolazili maršrutom: Nezuk – Baljkovica – Parlog – Crni Vrh – Snagovo – Liplje – Jošanica – Donja Kamenica – Bakrači – Glodi – Udrč – Cerska – Kaldrmica – Đugum – Mravinjci – Burnice – Kameničko Brdo – Ravni Buljim – Jaglići – Šušnjari – Budak – Potočari (Memorijalni centar).

Za kolektivnu dženazu u Potočarima 11. jula ove godine do sada su spremni posmrtni ostaci 35 žrtava. Ovo još nije konačan broj i moguće je da će se do dženaze neke od porodica odlučiti za ukop. U Podrinje identifikacionom centru u Tuzli nalazi se skoro 170 identificiranih žrtava, ali uglavnom zbog nekompletnosti posmrtnih ostataka porodice se još nisu odlučile za ukop. U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari dosad je smiraj pronašlo 6.575 žrtava genocida, a traga se za još oko hiljadu.

03.07.2018.

RAPORT SA MANJAČE UHAPŠENOG LUKAJIĆA

RAPORT SA MANJAČE UHAPŠENOG DANETA LUKAJIĆA: "Zarobljenicima je ovde toliko dobro, da ne žele da budu razmenjeni"!?

Lukajić je bio obavještajni oficir JNA, što samo potvrđuje i dokazuje da su srpski logori i zatvori bili formirani od strane Kontraobavještajne službe JNA, poznatije kao KOS


............................
RAPORT SA MANJAČE UHAPŠENOG DANETA LUKAJIĆA: 'Zarobljenicima je ovde toliko dobro, da ne žele da budu razmenjeni'!?









.......................
.................

Hapšenje Daneta Lukajića, penzioniranog oficira Vojske RS, kojeg je hrvatska policija lišila slobode tokom njegove posjete susjednoj državi, ponovo je pokrenulo lavinu srpsko-hrvatskih prijepora, privremeno zamrznutih optužbi i prijetnji. Lukajić je uhapšen pod optužbom za ratne zločine u vrijeme kada je bio jedan od ključnih ljudi u lancu komandovanja zatvorom-logorom na Manjači. Još se ne zna za šta hrvatsko pravosuđe konkretno tereti Lukajića kojem je odredilo jednomjesčni pritvor.

 

Šta je na Manjači radio Dane Lukajić, kakve su mu bile ovlasti možda se može iščitati i saznati iz jednog dopisa kojeg je u jesen 1992. uputio Komandi Drugog koprusa Vojske RS. Komandant Korpusa je, podsjetimo, bio general Momir Talić, koji je umro u Haagu tokom suđenja za ratne zločine počinjene u Bosanskoj Krajini.

 

 

Lukajić je bio obavještajni oficir JNA, što samo potvrđuje i dokazuje da su srpski logori i zatvori bili formirani od strane Kontraobavještajne službe JNA, poznatije kao KOS. KOS-ovci su zapovijedali Omarskom, Keratermom, Manjačom, ali i nešto ranije logorima u Hrvatskoj i zločinima poput onoga na Ovčari pored Vukovara.

 

Šef obaveštajnog odelenja Dane Lukajić, u depeši kojom raspolaže SB, informira preptostavljene da su u toku pripreme za razmjenu 58 zarobljenika sa Manjače, koja se tih dana trebala obaviti sa neprijateljem. Lukajić iznosi i jedno "karakteristično zapažanje": "Zarobljenici nerado idu na razmenu, iz razloga straha da ne budu mobilisani na muslimansko-hrvatskoj strani. Dvojica zarobljenika su čak odbila da pođu na razmenu."

 

Nepoznato je koliko je u to vrijeme, 31. oktobra 1992. zarobljenika bilo na Manjači, ali možda se približan broj može rekonstruirati iz sljedećeg dijela Lukajićeve depeše. On piše da je "operativni tim tokom jučerašnjeg i današnjeg dana pregledao oko 4.000 poruka pisanih posredstvom Crvenog krsta i odaslane poruke predao predstavnicima MKCK, a dolazne će istima predati u ponedjeljak. Iz navedenih poruka je vidljivo da su zarobljenici i dalje u neizvesnosti svoje sudbine i daljeg boravka u logoru s obzirom na zimu koja je na pragu".

 

Lukajić, također, tvrdi kako on i njegovi ljudi "vladaju situacijom u logoru i za sada se neka iznenađenja ne bi mogla dogoditi a da to pre ne saznamo".

 

Pored toga što njegovi obavještajci otvaraju i čitaju ("obrađuju") poruke koje preko MKCK stižu logorašima, kao i one koji logoraši upućuju  svojoj rodbini, u nadležnosti Lukajićevog "Odelenja" bile su i posjete Manjači. On izvještava Komandu: "U toku popodneva smo imali posetu novinarske ekipe iz Engleske koja je obišla logor, razgovarala sa pojedinim zarobljenicima i intervjuisala komandanta logora.

 

Kao karakteristično, napominjem da je ekipa posebnu pažnju poklonila uslovima u kojima žive zarobljenici, kao i predstojećim zimskim uslovima."  

 

Treba još napomenuti da je ova depeša Daneta Lukajića, kao i mnoga druga slična dokumentacija, tokom i nakon "Oluje" zaplijenjena iz komandi Vojske Republike Srpske Krajine od strane Hrvatske vojske. Zato je realno vjerovati da hrvatsko pravosuđe, pored svjedočenja logoraša iz Manjače, raspolaže i sa brojnim drugim dokazima o ulozi i eventualnoj krivičnoj odgovornosti uhapšenog Lukajića tokom njegovog angažmana u zloglasnom logoru na Manjači.

 

(S.B.) 

 

03.07.2018.

VIJEĆE MINISTARA: 11. JULI DAN ŽALOSTI U BOSNI I HERCEGOVINI!

VIJEĆE MINISTARA: 11. juli Dan žalosti u Bosni i Hercegovini!

Kolektivna dženaza u Potočarima i komemoracija za žrtve genocida u Srebrenici i ove godine će se održati 11. jula, a do sada su spremni posmrtni ostaci 35 žrtava


.............
VIJEĆE MINISTARA: 11. juli Dan žalosti u Bosni i Hercegovini!













.............
.................

Vijeće ministara BiH donijelo je Odluku o proglašenju 11. jula Danom žalosti u Bosni i Hercegovini i zadužilo Ministarstvo civilnih poslova za njeno provođenje.

 

Ova odluka potvrđena je danas usvajanjem zapisnika s prethodne sjednice.

 

Kolektivna dženaza u Potočarima i komemoracija za žrtve genocida u Srebrenici i ove godine će se održati 11. jula, a do sada su spremni posmrtni ostaci 35 žrtava.
 
U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari do sada je smiraj pronašlo 6.575 žrtava genocida, a traga se za još oko hiljadu.

 

(Vijesti.ba)

03.07.2018.

RUSKI OLIGARH KONSTANTIN MALOFEEV PROTJERAN IZ BiH

NAMJERAVAO KUPITI OBVEZNICE REPUBLIKE SRPSKE: Ruski oligarh Konstantin Malofeev protjeran iz BiH

Prema informacijama Žurnala, Malofeev je u Banja Luci namjeravao održati sastanak sa čelnicima Republike Srpske na kojem bi se govorilo o kupovini obveznica u iznosu od oko 200 miliona eura


................
NAMJERAVAO KUPITI OBVEZNICE REPUBLIKE SRPSKE: Ruski oligarh Konstantin Malofeev protjeran iz BiH













...........

........................


Piše: AVDO AVDIĆ 

 

Tri sata je Putinov milijarder Konstantin Malofeev zadržan na banjalučkom aerodromu prije nego su mu pripadnici Granične policije BiH uručili rješenje o protjerivanju iz BiH. 

 

„Imenovani Konstantin Malofeev predstavlja prijetnju BiH, javnom poretku, javnom redu i miru, javnom zdravlju BiH ili međunarodnim odnosima“, piše u dokumentu na osnovu kojeg je ovom ruskom oligarhu zabranjen ulazak u BiH zbog čega se on, privatnim avionom, morao vratiti natrag u Moskvu.

 

POVRATAK U MOSKVU

 

Sve se zbivalo 30. maja ove godine, a u slučaj je, kako saznaje Žurnal, bila uključena i Ambasada Ruske Federacije u BiH. Prvo su, naime, Malofeevevi saradnici kontaktirali kabinet predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika kako bi ga izvijestili da zbog problema na granici milijarder ne može stići na zakazani sastanak. Dodik je, potom, pozvao upravu Aerodroma Banja Luka negodujući zbog zadržavanja, ali je sitacija ostala nepromijenjena. Na kraju je Malofeev zatražio pomoć od Ambasade Ruske Federacije, čiji su službenici pozvali ministra vanjskih poslova BiH Igora Crnatka. No, sve je bilo uzaludno – umjesto prema Dodikovom kabinetu, Malofeev je morao za Moskvu.

 

Konstantin Valerevich Malofeev čovjek je sa crnih listi SAD-a i Evropske unije.

 

„Malofeev je usko povezan sa separatistima u istočnoj Ukrajini i na Krimu. Bivši je poslodavac Aleksandra Brodarija takozvanog premijera takozvane Donjecke narodne republike. Vlada Ukrajine otvorila je krivičnu istragu o njegovoj navodnoj materijalnoj i finansijskoj podršci separatistima“, piše u odluci kojom je Malofeev stavljen na „crnu listu“ EU.

 

Kada je krajem maja pokušao ući u BiH, Malofejev je bio u društvu Vladimira Tretjakova, Denisa Gajevskog i Aleksandre Mačković. Tretjakov je odbio da uđe u BiH ukoliko se ne dozvoli ulazak Malofeevu,  dok su Gajevski i Mačković iz privatnog aviona prešli u komercijalni i odletjeli za Beograd.

 

KO JE MALOFEEV

 

Prema informacijama Žurnala, Malofeev je u Banja Luci namjeravao održati sastanak sa čelnicima Republike Srpske na kojem bi se govorilo o kupovini obveznica u iznosu od oko 200 miliona eura. Kako je sastanak u Banja Luci propao, vlasti RS-a su odlučile da obveznice prodaju na berzi u Beču, a transakcija je, prema izvještaju sa berze, obavljena 28. juna 2018. godine. Umjesto 200 miliona eura, prodate su obveznice vrijedne 168 miliona eura. Vlasti Republike Srpske još nisu objavile ko je kupac obveznica, ali je prema dokumentu dostupnom na web stranici berze u Beču, kao garant vraćanja novca nepoznatom kupcu naveden Budžet RS-a i to uz visoku kamatnu stopu od 4,75 posto.  

Milijarder Malofeev godinama finansira separatističke režime koji provode (pro)rusku politiku. Osnivač je i vlasnik više firmi – a najpoznatija ja Marshal Capital Partners koja je također na crnoj listi SAD-a. Prije deset godina ruska kompanija za investicije VTB Capital podnijela je sudu u Londonu žalbu protiv Malofeeva i njegovih firmi zatraživši povrat kredita u iznosu od 225 miliona dolara. 

 

Tokom 2011. godine Sud je zaplijenio dio Malofeeve imovine, a do 2015. godine dug prema VTB Capitalu narastao je na skoro 600 miliona dolara. Međutim, u martu 2015. godine VTB je zatražio povrat samo 100 miliona dolara, zbog čega je slučaj  formalno – riješen. Istražni organi EU smatrali su da je sve ovo obavljeno uz blagoslov ruskih vlasti, te da je „oprost“ duga Malofeevu uslijedio nakon što je on dokazao da je finansirao separatističke aktivnosti u Ukrajini. Osim sa separatističkim aktivnostima u Ukrajini, Malofeeva su i crnogorske vlasti dovele u vezu sa pripremom državnog udara zbog čega mu je zabranjen ulazak u tu državu.

 

SASTANCI SA DODIKOM

 

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik više puta se sastajao sa Konstantinom Malofeevim. Tokom 2017. godine ovaj ruski milijarder nekoliko je puta privatnim avionom dolazio u Banja Luku . Prema podacima sigurnosnih agencija BiH, sa Maelofeevim su u Republiku Srpsku dolazili njegovi saradnici koji vode kompaniju „Marshall Capital“ koja se bavi kreditiranjem, te kompanije „Sigurna Internet Liga“ koja je povezana sa ruskim obavještajnim službama.

 

 

 

(zurnal.info/SB) 

03.07.2018.

NEZVJESNO ČLANSTVO BiH U SVJETSKOJ TRGOVINSKOJ ORGANIZACIJI

03.07.2018.

ZBOG ČEGA HRVATSKA SUMNJIČI DANETA LUKAJIĆA

03.07.2018.

MARŠ MIRA SA AMERICKOM AMBASADORICOM; KOLONA IDE NOVOM TRASOM GDJE JE UBIJENO VIŠE OD 1.000 BOŠNJAKA

MARŠ MIRA SA AMERIČKOM AMBASADORICOM: Kolona ide novom trasom gdje je ubijeno više od 1.000 Bošnjaka

– Sa Kameničkog brda trasa se spušta preko osam potoka i sve su usponi i padovi. Sve to je ručno iskopano da bi se moglo hodati. Odatle se izlazi na Buljim, pa prema Jaglićima, gdje se nalazi livada gdje smo se 1995. godine postrojavali. Upravo tu će se ove godine učesnicima obratiti američka ambasadorica Maureen Cormack. Od te livade se nakon kilometar hoda kolona uključuje na staru trasu prema Šušnjarima, koja vodi dalje ka Potočarima – objašnjava Habibović.


............
MARŠ MIRA SA AMERIČKOM AMBASADORICOM: Kolona ide novom trasom gdje je ubijeno više od 1.000 Bošnjaka - 1
........







......
.................
...............................

U toku su posljednje pripreme za Marš mira, pješački pohod u čast na žrtve srebreničkog genocida, koji u nedjelju ujutro kreće iz Nezuka. Ove godine planirane su i neke novine, a najvažnija je da će kolonu učesnika, u Memorijalni centar Potočari, 10. jula uvesti oni koji su preživjeli stravični marš smrti 1995. godine.


Organizatori su najveći dio posla već završili, a ostalo je samo da se pokosi trava na nekim dijelovima trase, kojom će učesnici ići. 

– Do sada imamo oko 2.500 prijavljenih. Očekujemo neke organizovane grupe iz Kantona Sarajevo i Hercegovačko-neretvanskog kantona da potvrde broj učesnika, a njih bi trebalo biti oko dvije hiljade. Iskustva iz prethodnih godina su da najviše prijava imamo baš u posljednjoj sedmici, tako da ćemo sigurno imati više od šest hiljada učesnika – kaže glavni organizator Marša mira Munir Habibović.

 

Svoje učešće najavila je grupa od tridesetak doktora i medicinskih radnika iz Irana, grupe iz Turske koje će brojati oko 1.500 ljudi, dok pojedinačnih prijava ima iz praktično svih evropskih zemalja, SAD-a…

 

– Islamska zajednica naših ljudi iz Švicarske, uglavnom omladine, nam dolazi prvi put. Oni su skupili novac za izgradnju jedne spomen česme na Budaku, gdje prolazi kolona Marša mira. Tu je pronađena i velika masovna grobnica, koja će sada biti obilježena spomen pločom i hajr česmom – priča Habibović.

 

Podsjećamo, Marš mira je pješački pohod u čast na žrtve srebreničkog genocida, koji je izvršen u julu 1995. godine. Više od 8.000 muškaraca i dječaka ubile su agresorske srpske snage, a najveći broj preživjelih prošao je trasu smrti od Potočara ka slobodnoj teritoriji u Nezuku kod Tuzle, dugu oko 100 kilometara.

– Ove godine smo vratili trasu na onu originalnu iz 1995. godine i proći ćemo lokalitetom gdje je pala ta famozna bukva, gdje smo za jedan dan izgubili više od 1.000 ljudi, a preko 1.000 ih je ranjeno. Ta trasa preko Kameničkog brda, prokopana je u dužini od 13 kilometara, veoma je zahtjevna i tu će se učesnici kretati u koloni po jedan. Da bi omogućili kretenje ovim potezom prvi put od 1995. godine, uz pomoć Ambasade SAD-a, deminirano je 30.000 metara kvadratnih zemljišta – kaže Habibović.

 

Riječ je o trasi iznad sela Kamenica, koja počinje kilometar poviše sela na Kameničkom brdu. Tu će prvi puta ove godine biti održan i historijski čas, u sklopu kojega će oni koji su preživjeli taj pad bukve, učesnicima ispričati svoja iskustva.

 

– Sa Kameničkog brda trasa se spušta preko osam potoka i sve su usponi i padovi. Sve to je ručno iskopano da bi se moglo hodati. Odatle se izlazi na Buljim, pa prema Jaglićima, gdje se nalazi livada gdje smo se 1995. godine postrojavali. Upravo tu će se ove godine učesnicima obratiti američka ambasadorica Maureen Cormack. Od te livade se nakon kilometar hoda kolona uključuje na staru trasu prema Šušnjarima, koja vodi dalje ka Potočarima – objašnjava Habibović.

 

Kolona u Potočare stiže 10. jula u popodnevnim satima i svi učesnici će dan kasnije biti na dženazi žrtava genocica, koja se tradicionalno organizira 11. jula.

 

– Oni koji su preživjeli marš smrti dobit će posebne majice, da bi bili prepoznati, i prvi put dobili tu čast da na čelu kolone uđu u Potočare – zaključuje Habobović.

 

SB/Faktor

Jedinstvena Bosna i Hercegovina
<< 07/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
56666140

Powered by Blogger.ba