Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

24.06.2018.

PROFESOR MARINKO PEJIC: MEDJUNARODNA ZAJEDNICA ZNA DA HDZ HOCE TRECI ENTITET

Profesor Pejić jasno i glasno : Međunarodna zajednica zna da HDZ hoće treći entitet


Međunarodna zajednica zna i nije neinformisana o onome što želi Dragan Čović i HDZ BiH, a to je revitalizacija Herceg-Bosne, koja je nanijela zlo BiH, poručio je u razgovoru za Vijesti.ba predsjednik Hrvatskog narodnog vijeća u BiH (HNV), profesor Marinko Pejić.

“Postoji zločinački poduhvat koji je vezan za Herceg-Bosnu i Tuđmana. Herceg-Bosna je odigrala negativnu ulogu, podijelila je Bošnjake i Hrvate koji su se dobro zajednički branili sve dok nije izbio sukob među njima, a posljedice toga se i danas osjećaju na terenu. HDZ BiH hoće opet treći entitet, samo pod raznim imenima. No, to je opet treći entitet i obnova Herceg-Bosne. To je uvijek njihov san”, smatra Pejić.

S tim u vezi, ocijenio je nevjerovatnim tvrdnje zvaničnika HDZ-a BiH da je međunarodna zajednica protiv njih.

Pejić je naglasio da se izmjene Izbornog zakona BiH moraju napraviti prema demokratskim uzusima EU.

“Toliko vremena smo potrošili bez dogovora. Nema političkog konsenzusa o bitnim stvarima i nije mi jasno kako se ne mogu dogovoriti”, kazao je Pejić, dodavši da se nada da će rješenje ipak biti postignuto kako bi BiH učinila korak naprijed.

Kako je naveo, EU ima svoje kriterijume i nije protiv članstva BiH.

“Davali su nam šansu da se priključimo. Recimo, da su članovi Predsjedništva BiH i svi ostali politički akteri malo više angažovani, mogli bismo dati odgovore kako bismo kretali prema EU. Ovako…Bojim se da to neću doživjeti”, zaključio je Pejić.

(Kliker.info-Vijesti)

24.06.2018.

ANDREJ NIKOLAIDIS : BALKAN - DEPONIJA LJUDI KOJE EVROPA NE ZELI

Andrej Nikolaidis : Balkan – deponija ljudi koje Evropa ne želi

Oprostite, najprije, na psovci, jer reći ću – “mi”.

Borislav Pekić je primijetio kako se fraza “to je ljudski” koristi samo kada treba opravdati neku svinjariju koju su dobri ljudi počinili. Slagao da dobije posao – to je ljudski. Falilo mu, pa ukrao – to je ljudski. Prevario ženu – šta ćeš, ljudski je. Itakodaljeitomeslično. Nećete čuti da vam neko kazuje o domaćinu iz Velike Kladuše koji je zatvorio restoran kako bi u njemu smjestio i hranio izbjeglice iz Sirije, pa na koncu uzdahne i kaže – ah, to je ljudski. Rijetka herojstva, još rjeđa stradanja u ime vjernosti ideji, rjeđa od svega, čista ljubav – ništa od toga neće biti opričano pod naslovom “to je ljudski”.

E, baš kao i “ljudski”, i “mi” se, po pravilu, koristi kada se hoće prikriti kakva gadost. Jer, jasno, gadost koja je takoreći kolektivna – ljudska je, šta da vam kažem. Zajedničku sramotu je lako, odveć lako nositi. Zato bagra svoje gadosti rado pravda višim ciljevima, u ime zajednice. Zato bagra voli “mi”. Iako je bagra – bagra, i u jednini i u množini.

Oprostićete, dakle, na mom “mi” koje koristim samo zato što je evropski komesar za proširenje Johannes Hahn nedavno odaslao još jednu poslanicu Zapadnom Balkanu. A to bi, da prostite, bili “mi”. Kada se Brisel obraća građanima Balkana sa “vi”, to ne čini zato što persira cijenjenom pojedincu, nego zato što se obraća stadu.

Hahnovi problemi

Johannes je Hahn poručio kako se zemlje Zapadnog Balkana trebaju dobro pripremiti, da po ulasku u Evropsku uniju ostalim članicama ne bi pravile probleme.

Gospodin Hahn misli: problem kao Italija, čiji su građani izabrali light-fašističku vladu, zemlja koja ne samo da nije sa Zapadnog Balkana, nego je osnivač, temelj Unije?

Gospodin Hahn misli: problem kao Mađarska, koja jeste blizu, ali nije na Zapadnom Balkanu, zemlja čijem premijeru Viktoru Orbanu predsjednik Evropske komisije Jean-Claude Juncker tepa “diktator”; Mađarska, koja se sa briselskom administracijom sukobljava takoreći svakodnevno?

Gospodin Hahn misli: problem kao Velika Britanija, koja ne samo da nije na Zapadnom Balkanu, nego ne želi biti ni u Evropskoj uniji?

Gospodin Hahn misli: problem kao Poljska, koja takođe nije na Zapadnom Balkanu, a koja pravosudni sistem odbija prilagoditi zahjtevima Evropske komisije, pa je ona, Komisija, pokrenula proceduru za uvođenje sankcija Poljskoj?

Ili gospodin Hahn, možda, misli na vrstu problema koje su današnje članice EU u zadnjih vijek – vijek i po izazvale zemljama Zapadnog Balkana?

Militarizacija i fašizacija

Na, recimo, austro-ugarsku aneksiju Bosne i Hercegovine? Ili na K und K okupaciju Crne Gore? Na Prvi svjetski rat, koji nije poveden zbog primitivizma Zapadnog Balkana i njegove neprilagođenosti “evropskoj pravnoj stečevini”, nego jer se velike evropske sile nisu mogle dogovoriti oko podjele uticaja i plijena? Ili gospodin Hahn misli na vrstu problema kakav je bio Drugi svjetski rat, koji je, kao i onaj Prvi, počeo zato što je za kapitalizam rat jedna od procedura izlaska iz krize?

Ili Hladni rat, koji su evropske sile i Amerika vodile sa Rusijom – možda na tu vrstu problema misli gospodin Hahn?

Ili gospodin Hahn možda misli na onu vrstu problema kakvu za građane Zapadnog Balkana i ostatka ne-zapadnog svijeta predstavlja aktuelna kriza kapitalizma, koju ovaj, tradicionalno i posve predvidljivo, pokušava preživjeti kroz, za sada, procese militarizacije i fašizacije, a sutra, posve moguće, novi rat?

Možda gospodin Hahn misli na vrstu problema kakve su američka i vlade zemalja temelja Evropske unije izazvale dolje, na “pogrešnoj” strani Mediterana, nakon što su tamo sprovele niz nelegalnih akcija, od rušenja tamošnjih vlada do ratnih zločina u vojnim akcijama suprotnim međunarodnom pravu, problema koji se u početku umilno zvao Arapsko proljeće i bio “festival demokratije”, a sad se zove humanitarna katastrofa i festival je suza i krvi? Ili pak misli na probleme koje je EU naumila na Zapadnom Balkanu izazvati tako što će tu otvoriti izbjegličke centre?

A kako da se Balkan zaštiti od Unije?

Evropska će se unija lako zaštititi od svakog problema koji Zapadni Balkan može izazvati. No Zapadni se Balkan ne može zaštititi od problema koje izaziva Evropska unija. Ovdje, na Zapadnom Balkanu, svjetska se istorija ne proizvodi. Ovdje se ona tek trpi. Zemlje Zapadnog Balkana i njihovi građani nikada, sa izuzetkom kratkotrajne Titove Jugoslavije, nisu bili akteri svjetske istorije (nije to, još od pada Vizantije, ni Istočni Balkan, odnosno Grčka), nego njene žrtve.

Naša su ograničenja beskrajna i žalosna, no takav, beskrajan, nije i njihov destruktivni potencijal. Naši su ratovi krvavi i ogavni, ali tek lokalni, a njihove posljedice, iako dugotrajne i stravične, nipošto i globalne. Naša su korupcija i bezakonje primitivni i brutalni, no zbog njih niti nastaju globalna poslovna carstva niti padaju svjetske berze. Zbog naših fašizama u izbjegličke kolone krećemo “mi”, dok američko-evropski imparijalističko-kapitalistički kompleks u zbjegove tjera ostatak čovječanstva.

“Mi” nismo oni. Za njih smo mi “oni”, a oni su “oni” za nas. Politike proširenja koja će nas spojiti u jedno “mi” nema ni na vidiku. To naročito nije politika proširenja koja podrazumijeva beskrajno odlaganje pridruženja Zapadnog Balkana Evropskoj uniji. To naročito nije politika koja je od Zapadnog Balkana naumila stvoriti deponiju ljudi koje Evropa ne želi.

Andrej Nikolaidis (Aljazeera)

24.06.2018.

BOSNA I HERCEGOVINA 24. JUNI 2018.

Bosna i Hercegovina

Nedjelja/nedelja, 24. juni/lipanj 2018.

 

Učitajte više sadržaja...

24.06.2018.

CRVENI TANDEM - ZELJKA I MILORAD, SRLJA IZ JEDNOG GAFA U DRUGI: KUPUJU GLASOVE KREDITOM IZ BECA I TO KAKVIM...

CRVENI TANDEM - ŽELJKA I MILORAD, SRLJA IZ JEDNOG GAFA U DRUGI: Kupuju glasove kreditom iz Beča i to kakvim...

Dakle za manje od mjesec dana Republika Srpska se uoči izbora zadužuje za čak 650 miliona maraka! Zanimljivo da Autoputevi Republike Srpske traže nove kredite iako ne mogu da vraćaju postojeće, pa je Vlada morala prije nekoliko dana da im pozajmi i prebaci 11 miliona kako bi platili ratu kredita!?


Da je režim svjestan teške situacije u kojoj se nalazi potvrđuje i najava

predizbornog simboličnog povećanja plata i penzija, kao novi pokušaj manipulacije građanima i kupovine naklonosti birača. Iako su RTRS, SRNA, ATV i ostali režimski mediji ubacili u petu brzinu, bombarduju svaki dan osiromašenim migrantima, Sorošem i izdajnicima, spinovanje javnosti ne daje očekivani efekat, pa režim u panici poseže za kreditnim povećanjem plata i penzija, i tako pokušava da povrati izgubljene pozicije i zaustavi vrtoglavi pad povjerenja.

 

Crveni tandem Dodik – Željka srlja iz jednog gafa u drugi, laži i spinovi su toliko izlizani da u njih ne vjeruju ni djeca, od patrijarha i Putina do Soroša i obojenih revolucija svi kečevi iz rukava su davno ispucani, pa je ostalo samo da silnim novcima pokušaju preokrenuti situaciju.

Istovremeno sa najavom povećanja plata i penzija, režimski mediji su objavili i bečke blagovjesti, o tome kako je Vlada „uspješno“ prodala obveznice i zadužila nas za novih 168,3 miliona evra po kamatnoj stopi od čak 4,75% (istovremeno Crna Gora se zadužila prodajom evroobveznica po kamatnoj stopi od 3,3%)! Ko i na kom poslu, osim dilera kokaina i narkotika, može vraćati stotine miliona evra duga po kamatnim stopama od skoro 5%? 



Zašto Crna Gora se zadužuje uz 30% jeftiniju kamatu, i zašto je u „domaćim“ bankama trenutno manja kamata na mali potrošački kredit penzionerima nego kamatna stopa po kojoj se Republika Srpska zadužuje u inostranstvu? Je li visoka kamata pokazatelj povjerenja u Srpsku, njenu privredu i ekonomiju?

Pored 330 miliona maraka obveznica prodatih u Beču, Vlada Republike Srpske pokušava da se za isti iznos dodatno zaduži samo za potrebe Željeznica i Atoputeva Srpske. Tako su na poslednju sjednicu Predstavničkog doma PS BiH stigla dva Ugovora o zaduženju Vlade kao garanta i Autoputeva Srpske kod EBR-a vrijedna 127 miliona evra (47 miliona za dionicu Doboj – Banjaluka i 70 miliona evra za dio 5C kroz Srpsku), te zaduženje Željeznica Srpske za 51,9 miliona evra! 



Dakle za manje od mjesec dana Republika Srpska se uoči izbora zadužuje za čak 650 miliona maraka! Zanimljivo da Autoputevi Republike Srpske traže nove kredite iako ne mogu da vraćaju postojeće, pa je Vlada morala prije nekoliko dana da im pozajmi i prebaci 11 miliona kako bi platili ratu kredita!?



Ne treba biti ekonomista i poseban stručnjak pa shvatiti kakve su krajnje namjere, i da režim grozničavo pokušava novim zaduženjima uoči izbora obezbjediti novac za manipulacije i kupovinu glasača. Svako ko zna sabrati 2 i 2 je svjestan da propala i preopterećena privreda ne može iz realnih izvora obezbjediti povećanje plata i penzija, i da uzimanje skupih kredita upravo ima za cilj da obezbjedi sredstva za kratkotrajno sitno povećanja primanja za 0,75 do 2,5%. 

Ukoliko sva javna preduzeća posluju negativno, ne uplaćuju doprinose i ne izmiruju svoje obaveze prema dobavljačima, jasno je da iz realnih izvora ne mogu povećati plate radnicima, koji se i dalje trpaju po partijskoj liniji. Elektroprivreda Srpske prošlu godinu je završila sa 46 miliona maraka gubitka, HET je oborio crni rekord sa 24,3 miliona KM minusa,, HE na Drini su 2017. završile sa gubitko od 13 miliona maraka.. 

Zdravstvene ustanove i Fond zdravstva imaju preko milijardu maraka duga, a samo je Univerzitetsko-klinički centar Banjaluka uzeo 55 miliona maraka kredita kako bi platio dio obaveza prema dobavljačima. Kako firme koje posluju negativno, imaju stotine miliona maraka obaveza prema dobavljačima i grcaju u dugovima, mogu povećati plate svojim radnicima?



Fond PIO takođe ima ogromna dugovanja, i zbog malih doprinosa i nedostatka novca morao je postati sastavni dio budžeta kako bi se obezbjedila redovnost isplate. Činjenica da je trenutno broj radnika i penzionera gotovo isti, a po pravilu bi radnika trebalo biti 3 do 4 puta više, jasno je da ne postoji realan izvor za povećanje penzija, koje su nažalost mizerne.

Rast BDP-a bi minimalno trebao biti 5% pa da bi država mogla vraćati skupe kredite i obveznice po kamatnoj stopi 4,75%, a činjenica da će većina, ili gotovo sva sredstva ići u potrošnju, pokazuje koliko je štetno i suicidno ponašanje bahate i neodgovorno vlasti koja samo gleda kako da kupi još jedne izbore i produži mandat, ne razmišljajući ko će i kako vraćati njihove ogromne dugove. Činjenica da će samo bečkim obveznicima i kreditima EBRD-a Vlada RS da nas zaduži sa novih 650 miliona maraka, ili u prosjeku oko 1000 maraka po svakom biraču koji će izaći na izbore, govori koliko će imati sredstava za kupovinu izbora.



Šatora, meze i pića biće u izobilju, a svi preostali papci će da se unovče, iskoče iz svojih brloga i pokažu pravo lice. Pjesme „velikog“ i Malog Baje čuće se na svakom koraku, pjesme, lažni patriotizam i optimizam će da odliježe ispod stotina šatri, a čim se glasove prebroje predstava se završava i nastaje muk.



Čim prođu izbori, ukoliko ne daj Bože režim kupi dovoljan broj glasova i odnese pobjedu, plate bi odmah bile vraćane na prethodni nivo, jer je jasno da povećanje nije održivo bez novih kredita. Prvi naredni potez režima bi bili bi rezovi, masovna otpuštanja radnika iz javnog sektora, jer je postojeće stanje neodriživo a prenaduvani balon može da pukne svakog trenutka. Odmah posle nove godine ide i brza prodaja Elektroprivrede RS kao najvažnijeg resursa. 

Đokić je od Dodika već dobio zadatak da pripremi privatizaciju Elektroprivrede RS, svih preostalih rudnika i prirodnog bogatstva kroz navodno pronalaženje „strateškog partnera“, kako bi režim obezbjedio novac da se još godinu, dvije održi na vlasti, i to bi bio konačan udarac od koga se Srpska nikada ne bi mogla oporaviti. Upravo zbog pogubne neoliberalne politike i rasprodaje Republike Srpske, Dodik uprkos svojoj lažnoj retorici ima podršku MMF-a i stranaca, prećutnu ili otvorenu.



Narod i građani imaju dvije proste mogućnosti izbora. Ili će prodati sebe i budućnost svoje djece za šaku srebrenjaka i lažnih obećanja, koje vodi u potpuni nestanak Srpske, raseljavanje i pretvaranje u koloniju, ili će napokon kazniti bahate tirane i mafijaše stvarajući preduslove za zaokret i početak preporoda. Umjesto rasprodaje države i  prirodnog bogatstva rasprodajemo imovinu mafijaša, i vraćanjem opljačkanog i od naroda o

24.06.2018.

PRICA O SESTRAMA SMAJIC IZ VLASENICE: PET DANA I NOCI KROZ SUMU NOSILE MRTVU MAJKU

PRIČA O SESTRAMA SMAJIĆ IZ VLASENICE: Pet dana i noći kroz šumu nosile mrtvu majku

Priča o pet sestara Smajić iz Vlasenice razvukla se kroz četvrt stoljeća i živi i danas kao što sunce svakoga jutra mahne čovječanstvu svojim zlatnim zastavama.



A počela je prije 24 godine kada je novinar u jednom njemačkom gradu slušao ispovijest Gračanlije Osmana Osmića koji je došao da obiđe porodicu u izbjeglištvu i vrati se u Gračanicu "pod granate". Tada je nastala novinarska priča "Kako Ševala kaže" objavljena u tadašnjoj izbjegličkoj bh štampi. Odatle moramo krenuti da stignemo do današnjih dana.

 

Majku nisu htjele ostaviti u šumi

 

Osmić je tada paleći jednu i gaseći drugu cigaretu isklesao jednu od najpotresnijih ratnih sudbina. I danas, kada o njoj razmišljamo, kužni miris tragedije bošnjačkog naroda uz Drinu kaplje po nama kao večernja rosa po utrinama.

 

Osmića je u oktobru 1993., dok je rat tutnjao, u svoju kuću u gračaničkom naselju Hajdarovac pozvao Ismet Čabrić i rekao mu: "Sad će mi u kuću doći pet djevojčica iz Vlasenice. Ništa ti neću više reći. Slušaj, gledaj i pamti".

 

Osman Osmić je dijamantom u mozgu i srcu urezao sjećanje na 16-godišnju Ševalu Smajić i njene sestre Suadu, Merimu, Nerminu i najmlađu, 8 -godišnju Ramizu.

 

Ušle su, jedna za drugom, nazvale selam, prva Ševala, a onda ostale. Kad je Ševala sjela na pod, sjele su i ostale četiri uz nju. Odbiše da sjednu na kauč, tako ih babo i majka vaspitali. Ali, gledaju samo u Ševalu. Ismet je onda zamolio Ševalu da ispriča kako su iz Vlasenice u zbjegu pred četničkim nožem danima kroz šume stigle do Srebrenice, a onda do slobodne teritorije.

 

Ševala je klimnula glavom, pogledala na časne četiri sestre i ispričala nešto što mi ni dan-danas ne da mira. Ovako je govorila Ševala, prenio je Osmić priču novinaru.

 

- Živjele smo u Vlasenici sa majkom Nafom i babom Hasanom. Radnička porodica, babo radio, majka domaćica, mi išle u školu. Dođe rat, po Vlasenici priča da iz Srbije dolaze neke bradonje. Babo nam jedne noći kaže da dolaze četnici i da moramo bježati prema Srebrenici. Tako smo u zbjegu krenuli kroz šume sa ostalim narodom. Putevi su bili zatvoreni. Majka je bila bolesna odranije, imala je 48 godina. Drugog dana zbjega nestalo nam je hrane.

 

Čitav dan smo prestajali u šumi, a noću opet krenuli dalje. Trećeg dana majka je bila slaba i nije se mogla kretati. Nosila sam je uz pomoć oca i sestara. Majka je prebacila jednu ruku preko mog ramena, a sestre su je pridržavale. Nismo plakale. Bio nam je cilj da dođemo do slobodne teritorije. Četvrti dan bez hrane majci je bilo još lošije. Nosili smo je. Petog dana u sabah, majka je bila hladna, umrla je u noći. Plakale smo zajedno sa ocem. Cijelu noć smo stajale uz drvo, nismo imale sna.

 

Odlučila sam sa ocem da majku nosimo dalje. Nisam htjela da je ostavimo u šumi, nikada ne bismo našli to mjesto, nikada ne bismo znali gdje počiva. Nosili smo mrtvu majku pet dana i noći... Jedanaestog dana neko u zbjegu je rekao da je ispred nas posljednja četnička linija i da ćemo se prebacivati noću po grupama... Nas je zapalo trinaesti dan. Tijelo majke se jako čulo, ali nikada nisam pomislila da je ostavim. Sestre su plakale, tješila sam ih. Pratila sam zvijezde.

 

Tako smo sa mrtvom majkom na našim plećima išle kroz šumu, a kad je svanjivalo kroz rijetko drveće ugledale smo konture sela sa džamijom. Krenule smo, pa šta bude. Odjednom su nepoznati ljudi vikali ko smo, obuzeo nas je strah. Spustila sam tijelo majke i rekla da bježimo iz Vlasenice. Jedan mladi vojnik rekao je "to su naše" - ispričala je pred uplakanim Osmanom Osmićem 16-godišnja Ševala svoj put pakla sa sestrama do slobode, piše Al Jazeera Balkans.

 

Istoga dana popodne bila je dženaza njihovoj majci Nafi. Ševala je potom ispričala kako su nakon dolaska u Srebrenicu otac ostao da se bori, a one su kamionima prebačene do Tuzle u Sportski centar "Mejdan", a onda u Gračanicu u selo Džakule u napuštenu školu. Odatle su nakon 40 dana premještene u Gračanicu u naselje Hajdarevac kod povjerenika Ismeta Čabrića. Dobile su jednu kuću i komad zemlje za obrađivanje. Ševala je sestrama postala i majka i otac.

 

Preplakao priču

 

Osman Osmić je, kaže, preplakao priču 16-godišnje Ševale Smajić, a kad je Advija, Ismetova supruga, pozvala sestre da ručaju, sve su u tren pogledale u najstariju Ševalu. Vidjelo se poštovanje, ono neizgovoreno "kako Ševala kaže". Ševala je stidljivo i tiho ali sa puno samopouzdanja rekla "hvala, nećemo da vam budemo na smetnji, imamo nešto hrane, pa ćemo jesti kod kuće". Ali na uporno navaljivanje Čabrićevih Ševala je teškom mukom pristala, okrenula se prema sestrama i rekla "ješćemo". I tada su mlađe sestre čekale da Ševala prva uzme kašiku, a Ševala je čekala na domaćine. Potom su, nakon ručka, uz "allahimanet" otišle.

 

- Eto, Osmane , sve si vidio i čuo - rekao je te 1993. Ismet Čabrić svom komšiji. Osman je sutradan kod jednog prijatelja našao posao za Ševalu, a nakon 15 dana Ševalin poslodavac sreo je u gradu Osmana Osmića i ovako mu, dok je ovaj opet plakao, rekao:

 

- Osmane, hvala ti što si mi poslao Ševalu, nikad ti ovo neću zaboraviti. U životu nisam sreo tako vrijednu djevojku. Tako sam sretan i ponosan. Vjeruj mi, ona jedina dobija duplo sledovanje, a i to je malo; ona radi za dvoje.

 

Osman Osmić je nakon tri mjeseca u martu 1994. godine obišao Ševalu i četiri sestre. Bio je zaprepašten i opet su mu krenule suze - kuća i okućnica izgledale su kao da je sređuje pet žena i pet muškaraca. Bašča je bila "pod konac", zasijan luk, krompir i ostalo povrće. Kuća čista i okrečena u bijelo. Posađeno cvijeće, voćke. Bila je to slika kuće pune nafake i bereketa u kojoj stanuju pravi domaćini. Ševala Smajić i sestre.

 

Život ide dalje

 

Objavio/la haler u 16:47, 0 komentar(a), print, #

24.06.2018.

KRISTINA BERZINA: NATO CE OPSTATI I PORED IZAZOVA SA TRUMPOM

NATO CE OPSTATI I PORED IZAZOVA SA TRUMPOM




............Jens Stoltenberg i Donald Tramp


"NATO će ostati jedinstven i pored zategnutih odnosa američkog predsjednika Donalda Trumpa sa evropskim zvaničnicima", smatra ekspertkinja Njemačkog Maršalovog fonda (German Marshall Fund) Kristine Berzina, koje je za RSE komentarisala dramatičan autorski tekst generalnog sekretara NATO-a Jensa Stoltenberga za britanski The Guardian, u kojem je upozorio da postoji opasnost da transatlanski odnosi i zapadna vojna Alijansa neće preživjeti zbog dubokih razlika između Trumpa i njegovih evropskih saveznika.

Iako priznaje da je upozorenje neobično i nesvojstveno Stoltenbergu, kao i da ima razloga za njegovu brigu, tri sedmice uoči NATO samita u Briselu, Berzine vjeruje da su Trumpove kritike prevashodno adresirane na Njemačku, zbog potrošnje za vojni budžet, a ne na Alijansu kao cjelinu.

Ova ekspertkinja takođe ukazuje da je evidentno da Trumpova administracija nije jedinstven glas i da su Penatgon, ministar odbrane Jim Mattis i Kongres u potpunosti posvećeni očuvanju transatlanskih odnosa.

RSE: Šef NATO-a, gospodin Stoltenberg upozorio je da duboke podjele između SAD pod Donaldom Trumpom i njihovim evropskim saveznicima neće nestati i da nema garancija da će transatlanski odnosi i njihova vojna Alijansa preživjeti. Kako ste ovo doživjeli?

Berzina: Autorski tekst generalnog sekretara (NATO) za The Guardian bio je veoma upečatljiv, zato što je generalno svrha generalnog sekretara da iskaže jedinstven stav NATO-a po svaku cijenu. Činjenica da je privukao pažnju na aktuelni konflikt između transatlanskih partnera bila je veoma neobična. Ali on to nije uradio samo da bi podstakao strah, već i da pokaže da i pored toga što su ti problemi tu, oni se ne moraju odraziti na vojni i odbrambeni prostor i da je NATO dovoljno snažan da prevaziđe te izazove.

Ali činjenica da je generalni sekretar objavio takav stav u The Guardianu ukazuje da Alijansa osjeća efekte zategnutih odnosa preko Atlantika.

RSE: Jeste malo neobično i upotrijebio je prilično jake riječi. Rekao je da političke razlike stavljaju NATO pod pritiskom, ali da obije strane moraju shvatiti da transatlanska unija sve čini sigurnijima i da je potrebno i da Evropa i Sjeverna Amerika moraju ostati ujednjeni, više nego ikad. Da li mislite da je to moguće pod aktuelnom američkom administracijom?

Berzina: Generalno, ja mislim da moguće imati dobre transatlanske odbrambene odnose pod sadašnjom administracijom. Retorika koja dolazi iz Bijele kuće i posebno politika prema trgovini i Iranu su bili razlozi za zabrinutost.

Ipak, ako gledate na vojni budžet, ako gledate na prisustvo SAD u Evropi, to zaista signalizira istinsku posvećenost evropskoj sigurnosti i odbrani. Ako gledate što SAD rade po pitanju bezbjednosti i odbrane, a ne što predsjednik može reći generalno o transatlanskim odnosima, postoje dobri razlozi da mislimo da će se dobri odnosi u kontekstu NATO-a nastaviti.

Osjećaj je da se problemi koje vidimo sada u oblasti trgovine ili klimatskih promjena, ili u odnosima sa Iranom, mogu preliti na odbrambene odnose i NATO. I briga zbog toga je posebno naglašena sada, zato što smo tri sedmice udaljeni od NATO samita u Briselu, što će biti još jedna prilika za predsjednika Trumpa da sjedne sa svojim partnerima, uključujući i kancelarku (Angelu) Merkel i predsjednika (Emmanuela) Macrona i Theresu May.

I on će biti u situaciji da govori u ime svoje zemlje. G7 (samit Grupe sedam najbogatijih demokratija sveta) nije prošao baš najbolje i postoji velika zabrinutost unutar odbrambene zajednice da se ovi novi odnosi, poremećeni odnosi, ne reflektuju na druge oblasti već ostanu kakvi su uvijek bili.

RSE: Rekoste da će svi evropski lideri imati novi susrest sa gospodinom Trumpom. Ali vidjeli smo do sada, da su pokušavali, ali zapravo nijesu uspjeli da nađu način za bolju komunikaciju sa njim. Mislim da je Politico prošle sedmice imao naslov: „Trumpova sljedeća meta je NATO". Ima li u ovim predviđanjima istine i ako ima šta možemo očekivati u budućnosti?

I da li je upošte moguće prepoznati šta je strategija Trumpove administracije po pitanju NATO-a. Poznate su nam njegove stalne primjedbe po pitanju povaćanja potrošnje za odbranu među ostalim saveznicima za 2 posto. Ima li tu još nešto u pozadini?

Berzina: Mislim da je teško govoriti o Trumpovoj administraciji kao jedinstvenom akteru, jer sam predsjednik ima posebene poglede. Njegov primarni pogled se tiče dijeljenja tereta troškova. On je najzabrinutiji u vezi toga da li ostali saveznici izdvajaju 2 posto za potrošnju. Činjenica da Njemačka nije povećala svoju vojnu potrošnju do nivoa koje to njihove obaveze zahtijevaju, a što bi SAD željele da vide, je nešto što treba da brine u susret samitu.

Ovo zaista može biti tačka spora i mogu se vidjeti razlike u mišljenju i potencijalno podići pristisak tokom samita, ali to ne znaći da Trumpova administracija, bilo da je Ministarstvo odbrane, odnosno Pentagon ili State Deprtment, ili drugi elementi unutar Bijele kuće, gledaju na NATO kao nešto što nije neophodno ili nešto što ne treba podržati.

Mislim da ne možemo primjeniti argument o dijeljenju tereta troškova ili ljutnju zbog potrošnje, na sva pitanja koja se tiču NATO-a kao takvog. Ja ne mislim da imamo krizu uopšte, kada je riječ o posvećenosti i saradnji u odbrani, ali mislim da imamo ozbiljnu zabrinutost u oblasti dijeljenja troškova.

RSE: U redu, kažete da ne mislite da ima krize. Ali, gospodin Stolteneberg je tekstu za The Guardian upotrijebio prilično jake riječi. On je pozvao sve NATO članice da rade na tome da se izbjegne katastrofalan raspad zapadnog jedinstva. Ako sam Vas dobro razumjela, molim Vas da mi potvrdite, da li zapravo mislite da Penatgon ne slijedi instrukcije gospodina Trumpa po pitanju NATO-a, za sada?

Berzina: Administracija, ministarstvo odbrane, sekretar Mattis posbeno, su davali nevjerovatnu podršku evropskoj odbrani isto tako američki Kongres veoma podržava evropsku odbranu. Ako pogledate kako je američki novac za odbranu raspoređen, to signalizuje veoma jasno da je američka posvećenost od strane administracije i Kongresa za podršku Evropi sigurna.

Tako da je zasita ne bih brinula za generalni trend posvećenosti Evropi u oblasti odbrane, on je apsolutno tu.

Ja brinem lično zbog predsjednika Trumpa i njegovog nezadovoljstva što zemlje nijesu uspjele da ispune svoje obaveze o povaćanju potrošnje za odbranu. Ove razlike su povezane međusobno, i to znači da samit neće obavezno proteći glatko da svi budu srećni, ali bih rekla da ne vidim da bi se strahovi i zabrinutost u vezi troškova za odbranu mogli preslikati na generalno zanemarivanje za NATO i evropsku odbranu. Ja zaista mislim da to nije ista stvar, već da to ima veze sa problemom sa članicama pojedinačno.

RSE: Ali ukoliko gledište gospodina Trumpa prevlada, koliko štetne promjene, koje bi vjerovatno uslijedile mogu biti po NATO-ve operativne i kapacitete za odrvraćanje. Svi znamo koliko je važan uloga američke vojske i njihovo znanje za NATO. Ili mislite da je prerano govoriti o tome ?

Berzina: Ja ne previđama nikakve promjene u američkom odbrambenm odnosu prema Evropi. Ja predviđam jedankomplikovan i izazovan odnos između SAD i Njemačke posbeno i mislim da ćemo to vidjeti na samitu. Ali to je jedan elamenat u veoma snažnom savezništvu i sasvim sigurno je problematičan. Mislim da to moramo pažljivo da pratimo, ali mislim da problemi koji mogu doći iz te dinamike su mnogo važniji za njemačko-američke odnose nego što će biti za NATO kao cjelinu.

RSE: A ako sve to uspije da stvori određene probleme za NATO- ko će imati najviše koristi ?

Berzina: Ja zaista ne vidim da će neka velika katastrofa stići sa sa samitom. Niti mislim da ćemo vidjeti neku epsku katastrofu, zato što se sve te riječi koje čujemo ne prenose na bilo kakvu promjenu u ponašanju kada gledate na američki vojni stav prema Evropi.

RSE: OK. Ali zašto je gospodin Stoltenberg onda vrlo precizno koristio riječi “da se izbjegne katarofalni raspad u Zapadnom jedinstvu”?

Berzina: Njegov cilj je da učini da sve ovo prođe dobro, a to prati malo straha. I negov cilj je takođe da zemlje urade svoj posao i plate svoj dio i da taj problem bude riješen. Da, istina je da je jezik koji je gospodin Stolterbeng upotrijebio alarmantan i neobičan, za njega naročito. Ali ja ne vidim da argument o podjeli tereta može da se prenese na kompletnu promjenu u američkoj strategiji. Ne vidim kako bi se to moglo dogoditi.

RSE: Makedonski parlament je ratifikovao sporazum sa Grčkom o promjeni imena ove bivše jugoslovenske republike na plenarnoj sjednici koju je bojkotovala glavna opoziciona partija. Ratifikovan je sporazum kojim se mijenja formalno ime zemlje u Republika Sjeverna Makedonija. Sporazum koji su prethodno potpisali ministri vanjskih poslova dvije zemlje prošlog vikenda i sa time je riješen 27 godina dug spor između Atine i Skopljai i otvoren put za pregovore o članstvu sa EU i NATO. Istog dana ubrzo po ratifikaciji, premijer Zaev je najavio da je Makedonija dobila pozivnicu za NATO samit u julu. Možemo li očekivati da će se ovaj proces nastaviti glatko?

Berzina: Koliko ja vidim, proces otvarnja pregovaračkog procesa za pridruživanje Makedonije NATO članstvu je na dobrom putu. I to bi mogao biti sljedeći korak u politici otvorenih vrata NATO-a , ali ćemo takođe morati da pratimo samit da bi vidjeli nastavak razvoja tog procesa.

RSE: I samo još jedno pitanje. Vidjeli smo prošli put, cijelu godinu prije nego što je Crna Gora postala članica NATO-a, da se Rusija prilično miješala. Da li to očekujete u slučaju Makedonije?

Berzina: U ovom trenutku mislim da je važno pratiti uticaj Rusije u političkom i medijskom prostoru. Kada je riječ o bilo kojoj velikoj političkoj odluci koja se dešava bilo gdje u transatlanskoj zajednici, bilo da je u Makedoniji, bilo bilo kojoj drugoj velikoj evropskoj državi ili u SAD, ono što nam je prošla godina pokazala je da se taj uticaj pojavi u svakom trenutku kada se odluka donosi u zemlji ili između zemalja. I stoga bi bilo za očekivati da bi Rusija ovo mogla iskoristiti kao priliku da iskaže svoj stav o tom pitanju na naglašen i asimetričan način. Vjerovatnoća je tu i to je nešto na šta sve zemlje transatalnske zajednice od Makedonije do Sjeverne Amerike treba da paze.

24.06.2018.

DA LI SU RELIGIJSKE ZAJEDNICE PREVISE UKLJUCENE U POLITIKU


uticaj religijskih zajednica na politiku u EU
24.06.2018.

ČEDO JOVANOVIĆ: ,,NEMA NISTA OD EVROPSKE SRBIJE AKO NAM BOSNA..."

ČEDA JOVANOVIĆ: „Nema ništa od evropske Srbije ako nam Bosna...“

„... ostaje nesrećna kao danas“


Predsjednik Liberalno-demokratske partije Čedomir Jovanović kazao je

u intervjuu Danasu da će se svijet okrenuti Koreji, Kurdima, Erdoganu, Donabasu, migrantima, a onda je pitanje šta će biti s nama svima poslije. On je govorio i o odnosu Srbije sa Prištinom, kao i i sa drugim državama regiona.

 

„Sada moramo praviti agendu sa svima, Podgoricom, Prištinom, Skopljem, Sarajevom. Moramo reći da nema ništa od evropske Srbije ako nam Bosna ostaje nesrećna kao danas, ako se permanentno ne unapređuju odnosi sa Skopljem, Podgoricom i Prištinom.

 

Ako Evropa redefiniše samo sebe, moramo i mi da budemo svesni da ćemo ostati daleko iza ukoliko ne pokažemo snagu i pamet da se i dalje menjamo“.

 

On je kazao da su sve odluke o Kosovu davno donesene.

 

„Potvrdio ih je život i svakog dana to ponovo čini. I Albancima i Srbima je to jasno. Što se tiče promene formata i uvođenja Amerike i Rusije u kosovske razgovore, nemam šta da vam kažem osim utiska da bi u tom slučaju stvarno baš naivni mogli da poveruju da smo tema zaista mi.

 

Zato još jednom kažem, na tom planu nemamo šta da tražimo, odluke su donesene i ostat će takve kakve su. Nemci će i ubuduće hapsiti katalonske secesioniste i podržavati kosovsku državu.

 

Amerikanci će štititi turski suverenitet i nikada neće dati Kurdima državu ali ni uzeti kosovskim Albancima. Moramo promeniti paradigmu, dogovoriti mir i tako sačuvati ovo što je od nas preostalo, a onda će to kroz normalan život postati naša neprocenjiva vrednost, zbog koje će nam i to naše nesrećno Kosovo biti bliže nego ikad", kazao je Jovanović.

 

(SB/NAP) 

24.06.2018.

3.000 RUŽA ZA 3.000 ŽIVOTA: OBILJEŽENA 26. GODIŠNJICA STRADANJA BOŠNJAKA U VIŠEGRADU

3.000 RUŽA ZA 3.000 ŽIVOTA: Obilježena 26. godišnjica stradanja Bošnjaka u Višegradu

Obilježavanju godišnjice stradanja Bošnjaka prisustvovao je i potpredsjednik bh. entiteta Republika Srpska Ramiz Salkić koji je kazao da vlast u ovom entitetu negira zločine, a veliča one koji su ubijali 1992. godine



U Višegradu je danas obilježena 26. godišnjica stradanja Bošnjaka u organizaciji Udruženja porodica nestalih “Višegrad 92". Sa mosta Mehmed-paše Sokolovića članovi porodica žrtava i nestalih bacili su u rijeku Drinu 3.000 ruža koje simbolizuju 3.000 nevinih života. Upriličen je i vjerski program. 

 

U toku agresije u više navrata vršena su masovna ubijanja Bošnjaka višegradskog kraja, a mnoga tijela su bačena u rijeku Drinu, zbog čega značajan dio tijela žrtava ovih zločina vjerovatno nikada neće biti ni pronađen. Danas su ukopane dvije identificirane žrtve.

 

Obilježavanju godišnjice stradanja Bošnjaka prisustvovao je i potpredsjednik RS-a Ramiz Salkić, koji je kazao da vlast u ovom entitetu negira zločine, a veliča one koji su ubijali 1992. godine. 

 

„Završna faza činjenja genocida jeste poricanje činjenja zločina, veličanje ratnih zločinaca i vrijeđanje žrtava“, kazao je Salkić okupljenima na mostu. 

 

Zbog zločina u Višegradu Haški tribunal i Sud BiH izrekli su niz osuđujućih poresuda, među kojima je i doživotna kazna zatvora izrečena Milanu Lukiću.

 

(NAP) 

 

24.06.2018.

NAVIJACI SRBIJE NAKON PORAZA REPREZENTACIJE UZVIKIVALI; 'NOŽ, ŽICA, SREBRENICA"

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
58636416

Powered by Blogger.ba