Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

17.06.2018.

TRENUTAK ZA ISTORIJU : GRCKA I MAKEDONIJA POTPISALE HISTORIJSKI SPORAZUM O NOVOM IMENU MAKEDONIJE

Ttenutak za istoriju : Grčka i Makedonija potpisale historijski sporazum o imenu


Ministri vanjskih poslova Grčke i Makedonije potpisali su u nedjelju sporazum o promjeni imena ove bivše jugoslavenske republike u Republika Sjeverna Makedonija. Istorijski  sporazum dogovoren je nakon 27 godina sporenja i dugotrajnih i teških pregovora koji su otežavali odnose između dviju zemalja i kočili pristupanje Makedonije EU i NATO-u.

Makedonija je zbog toga primljena u UN pod privremenim imenom Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija (FYROM).Sporazum još moraju odobriti parlamenti dviju zemalja i mora proći referendum u Makedoniji.

“Imamo povijesnu odgovornost da ovaj sporazum ne ostane na ledu i uvjeren sam da ćemo u tome uspjeti”, rekao je grčki premijer Alexis Tsipras na svečanosti uz Prespansko jezero kojoj je prisustvovao  uz makedonskog kolegu Zorana Zaeva. Ta regija graniči s Grčkom, Makedonijom i Albanijom.

Tsipras je u subotu preživio glasanje o povjerenju u grčkom parlamentu koje je zatražila oporba, no grčka javnost jako se protivi tom sporazumu.Gotovo 70 posto Grka protivi se kompromisu, pokazalo je istraživanje lista Proto Thema objavljeno u subotu.Po sporazumu, Grčka više neće blokirati pristupanje Makedonije EU i NATO-u.

“Naše dvije zemlje moraju se okrenuti prema budućnosti”, rekao je Zaev. “Bili smo dovoljno odvažni da učinimo korak naprijed.”

Grčka se sporila s Makedonijom oko ovog pitanja od 1991., tvrdeći da njezino ime ima teritorijalne pretenzije prema istoimenoj grčkoj pokrajini i da polaže pravo na drevnu grčku kulturu i civilizaciju.

Ovo pitanje budi jake emocije među Grcima. U subotu su hiljade  prosvjednika ispred parlamenta izvikivale “Izdajico, izdajico!” dok su zastupnici raspravljali.Izaslanstva dviju zemalja i predstavnici EU i UN-a poslije potpisivanja gliserima su prešli na makedonsku stranu jezera gdje je upriličen zajednički doručak.

Veteran UN-a, posebni posrednik u pregovorima Matthew Nimetz izjavio je povodom potpisivanja sporazuma da je riječ o časnoj nagodbi koju doživljava kao najveći poklon za svoj 78. rođendan.

Protesti  u blizini mjesta potpisivanja sporazuma

Dok su grčki i makedonski dužnosnici uz Prespansko jezero potpisivali povijesni sporazum, u obližnjem grčkom selu Pisoderi, iz kojeg puca pogled na Prespan, demostranti  protiv sporazuma sukobili su se s policijom. Ispaljen je i suzavac, nastao je kaos, ali zasad nema informacija o eventualno ozlijeđenim ili uhapšenim  osobama.

(Kliker.info-Hina)

17.06.2018.

BORIS TADIC: "ALEKSANDAR VUCIC I OSTALI SU POTICALI ZVJERSTVA, STA ON HOCE OD BiH TO BOG DRAGI ZNA"

BORIS TADIĆ U JANJEĆOJ KOŽI: "Vučić i ostali su poticali zvjerstva, šta on hoće od BiH to Bog dragi zna"

„On to sada formalno ne radi, kao što je u prošlosti radio. Jer je bio za veliku Srbiju po liniji Karlovac- Karlobag-Virotitica. Sad više nije, on to zaboravlja. Međutim, vi nikad ne znate sa takovom vrstom političara i ljudskih bića, da li će on okrenuti ćurak pa ponovo biti konvertit u svom političkom životu.


Bivši predsjednik Srbije i aktuelni lider Socijaldemokratske stranke


Srbije (SDS) Boris Tadić je u intervjuu za portal Radiosarajevo precizno opisao Aleksandra Vučića.

alt 

Odgovarajući na pitanje da li aktuelni predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, uprkos deklarativnim opredjeljenima, suštinski dovodi u pitanje opstotojnost BiH, Tadić kaže.

 

„On to sada formalno ne radi, kao što je u prošlosti radio. Jer je bio za veliku Srbiju po liniji Karlovac- Karlobag-Virotitica. Sad više nije, on to zaboravlja. Međutim, vi nikad ne znate sa takovom vrstom političara i ljudskih bića, da li će on okrenuti ćurak pa ponovo biti konvertit u svom političkom životu. To je najveći problem naših odnosa sa BiH. Kada biste političare u BiH pitali da li vjeruju Vučiću, vjerovatno će reći „DA“. Jer je to oprtuno, korisno. No, ako biste ih pitali usred noći, vjerovatno bi rekli: „Pa, ne!“. Nikada ne znate sa konvertitima na čemu ste. Prije izvjesnog vremena mi smo bili u krzi odnosa sa BiH, poslije Hrvatskom. To je taj model kruženja krize. U jednom trenutku to je bila Makedonija, pa Hrvatska, pa Bosna, pa će opet isto doći na dnevni red dok god je Vučić na vlasti. Moja politika je bila politika stalne izgradnje boljih odnosa, kontinuiteta boljih odnosa. Nikada politika ulaska u krizu. Ja sam tako situaciju koja je naslijeđena pokušavao da riješim na jedan kompromisan način, ali na racionalan način koji ne ruši budućnost naših odnosa“.

Što Vučić želi od BiH? Kompezaciju za Kosovo? Uvijek to provejava u takvoj vrsti politike. Naravno, uvijek indirektno…

 

„Znate kako, vrlo je teškog govoriti o ljudima koji svako malo mijenjaju svoja strateška opredjeljenja. To je čovjek (Vučić, op.a.) koji nema uvjerenja. Ako pročitate njegove rečenice iz prošlosti vidite da tu nema nikakvog kontinuiteta sem da je sklon da ih preokrene za 180 stepeni. Šta on hoće od BiH to Bog dragi zna. Šta on iskreno misli, to znaju samo on i njegovih nekoliko saradnika. To je problem s kojim se svi zajedno suočavamo. Ponavlja rečenice koje sam ja izgovarao kao dio bazičnog političkog uvjerenja jednog ozbiljnog plana. On to ponavlja kao da ih je naučio na pamet. Integrisana BiH, cjelovita BiH koristi sivma, u krajenjem slučaju i srpskom narodu. Daj Bože da je shvatio da treba ponuditi rješenja za funkcionisanje BiH. Iako i političari u BiH, uključujući i kompleksnost BiH, sami doprinose tom lošem rezumjevanje tog problema“.

17.06.2018.

RAD BIJELJINSKIH KOVACA CIJENI EU

17.06.2018.

ISMET ISAKOVIC: BOSNJACI U HRVATSKOJ SU NA PREKRETNICI

Ismet Isaković: Bošnjaci u Hrvatskoj su na prekretnici




- U pravu ste, ali može se reći da i Hrvatska i Bosna i Hercegovina, cijela regija, ali i svijet prolaze kroz “godine uzdizanja i posrtanja”. Kada govorimo o Bošnjacima u Hrvatskoj, onda se može reći da su od kraja 2002. nastupile “godine uzdizanja”. Tada je međunarodna zajednica, tokom predpristupnih pregovora za ulazak Hrvatske u Europsku uniju, naprosto natjerala hrvatske političare na usvajanje Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Osnovano je mnoštvo bošnjačkih udruga i manjinskih vijeća, osigurana su financijska sredstva za njihov rad. Promijenjena je društveno-politička klima, naročito za vrijeme premijerskih mandata Ive Sanadera i Jadranke Kosor. Nakon olovnih 90-ih godina, desetljeća tuđmanizma, počeli smo disati, uzdigli smo se.

Lični sukobi

Međutim, inflacija bošnjačkih organizacijskih oblika dovela je do neželjenog efekta, potpuno suprotnog od onoga čemu smo se nadali. Na sceni, u predsjedničkim funkcijama, pojavilo se mnoštvo neizrealiziranih podkapacitiranih likova. Uslijedilo je generiranje raznoraznih personalnih sukoba i kontraproduktivno “krovno” i programsko nadmetanje među bošnjačkim asocijacijama, što je dovelo do razaranja jedinstva i fragmentiranja političkog potencijala. Kada iz sadašnje perspektive gledam na prijelomnu godinu, onda smatram da je to bila 2012., a događaj koji je bio raskrsnica - tadašnji izbori za zagrebačkog muftiju. Od tada počinju godine posrtanja. Mnogo bi prostora tražila elaboracija ove tvrdnje, ali samo ću još reći da tada u našu muku ulazi i albanski faktor. Albanci odlično koriste bošnjačke nesuglasice i na dvama zadnjim parlamentarnim izborima drže nam političku lekciju.

- Najboljih i najproduktivnijih 15-16 godina svoga života dao sam svom narodu. Kroz angažman u brojnim bošnjačko-muslimanskim asocijacijama i bavljenje novinarstvom utrošio sam ogromnu količinu energije, nastupio je zamor materijala i neminovno je podvlačenje crte i promjena životnih prioriteta. Sljedeće godine planiram izdavanje knjige mojih kolumni, političkih analiza i intervjua radnog naziva “I ovo će proći - godine uzdizanja i posrtanja”. Mislim da će ona biti vrlo zanimljiva, naročito mladima koji sada ulaze u politiku, jer će sadržavati tekstove koji prikazuju genezu bošnjačkog uzdizanja i posrtanja u Hrvatskoj u posljednjih 10-ak godina. I time bi crta bila potpuno podvučena. Da li sam razočaran? Jesam. Kada sam krajem 2002. godine počeo s aktivnim radom u bošnjačko-muslimanskim asocijacijama, niti u najgorim snovima nisam mogao pretpostaviti da će zavladati ovakva društvena klima, da će idealizam i rad za društvenu zajednicu zamijeniti osobni financijski pragmatizam i klijentelizam, borba za političke sinekure i nekakve fotelje. Nestao je entuzijazam, a mladih ljudi koji su spremni utrošiti svoje vrijeme na bošnjačko manjinsko djelovanje je zabrinjavajuće malo.

- Preporodov Journal je pokrenut 2003. godine na osnovu iznimnog napora i vizionarstva Farisa Nanića, vodećeg bošnjačkog intelektualca u Hrvatskoj. Možemo reći da je Journal nastao kao elementarna životna i društvena potreba Bošnjaka u Hrvatskoj da imaju časopis koji se neće baviti samo kulturom, nego i aktualnim društveno-političkim događanjima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i svijetu. Shvaćajući ondašnje prilike, Faris je iz bošnjačke pozicije dvostruke manjine - nacionalne i vjerske - pokušao dati svoj doprinos dijalogu civilizacija, i onda i danas nužnom i potrebnom. Dolaskom na uredničku poziciju u ljeto 2007. godine još više sam probosanski i probošnjački profilirao časopis, uvodeći nekoliko stalnih i povremenih rubrika vezanih uz aktualna događanja u BiH, priče o znamenitim ljudima, intervjue s bosanskohercegovačkim intelektualcima i političarima, islamske teme. Svoje mjesto na stranicama časopisa dobili su i vanjski suradnici iz BiH: Mustafa Spahić Mujki, Senadin Lavić, Avdo Huseinović, Amel Suljović, Elirija Hadžiahmetović, Edin Tule, Fatmir Alispahić i Bedrudin Brljavac. Smatram da smo kroz 15-ak rubrika uspjeli dobiti simbiozu nacionalnog, političkog, vjerskog i kulturnog u Bošnjaka, da smo obuhvatili sve segmente višeslojnog bošnjačkog identiteta. Jako mi je drago da su na osnovu tekstova objavljenih tokom mog uredničkog mandata u Journalu objavljene čak četiri knjige: “Islam iznutra” i “Muhammed, a.s. - Poslanik čovječanstvu” Mirze Mešića, “Stazama bosanskih vitezova” Avde Huseinovića i “Begovi su pali na tjeme” Filipa Mursela Begovića.

image

Nitko mi nije odbio intervju, ali ga je Zlatko Hasanbegović izbjegao

- Prvenstveno sam radio intervjue s ljudima koji imaju što reći. Skoro polovica intervjuiranih su univerzitetski profesori iz Hrvatske, BiH i Crne Gore. Dakle, pripadnici akademske zajednice koji su često nepravedno zapostavljeni u svojim sredinama ili se njihov glas nedovoljno čuje. Evo, za ilustraciju - treće poglavlje knjige se zove “Bošnjaci iz Bosne i Hercegovine i dijaspore” i u njemu se može naći 17 intervjua. Pogledajte imena: Šaćir Filandra, Ismet Bušatlić, Džemaludin Latić, Enes Karić, Mustafa Spahić Mujki, Senadin Lavić, Fikret Karčić, Selma Rizvić, Ahmet Alibašić, Adnan Jahić i Zlatan Delić. Ukupno 11 profesora iz Sarajeva i Tuzle. Tu je i trostruki akademik Šerbo Rastoder iz Crne Gore. Njima dodajte bivšeg reisu-l-ulemu Mustafu Cerića, zatim Fatmira Alispahića i Sejfudina Tokića, kao i dvojicu vrlo značajnih ljudi iz bošnjačke dijaspore u SAD-u i Kanadi - Hasana Čustovića, predsjednika Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike i Emira Ramića, direktora Instituta za istraživanje genocida Kanada. Od sugovornika Bošnjaka iz BiH i dijaspore ne bih nikoga izdvajao, svaki od intervjua je biser i poslastica na svoj način, nastao u određenom povijesnom trenutku i s određenim društveno-političkim povodom. Od sugovornika iz Hrvatske posebno bih istaknuo tri osobe: Hrvoja Klasića, Ninu Raspudića i Milorada Pupovca.

- Nitko mi nije direktno odbio intervju, a jedino ga je zagrebački povjesničar Zlatko Hasanbegović uspio izbjeći. Naime, početkom novembra 2014. godine, godinu prije nego što će Hasanbegović postati ministar kulture u Vladi RH, i usmeno i pisano dogovorio sam s njime intervju. Iako su pitanja bila uredno poslana e-mailom, iako sam bio vrlo strpljiv s rokovima - do realizacije, ipak, nije došlo. Veoma žalim i za neizrealiziranim razgovorom s Avdom Huseinovićem, najznačajnijim kroničarem rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine, čovjekom-institucijom kojeg veoma volim i poštujem. Bio je predviđen u jubilarnom 200. broju Preporodovog Journala, juli 2017. godine, tematskom broju posvećenom srebreničkom genocidu. Nije realiziran zbog događanja krajem 2016. godine, točnije Izvanredne izborne skupštine Kulturnog društva Bošnjaka Hrvatske Preporod u Zagrebu, nakon koje je uslijedila smjena glavnog urednika i cjelokupne redakcije Preporodovog Journala.

- Da sam imao prilike, ponovio bih razgovor s bivšim reisom dr. Mustafom Cerićem. Mislim da bi političar Mustafa Cerić bio iznimno interesantan sugovornik, mnogo zanimljiviji nego kad je obnašao dužnost prvog čovjeka Islamske zajednice u BiH.

- U ovom trenutku bavimo se očuvanjem tzv. kulturne autonomije - ili, prevedeno, folklorom i kulinarstvom: sa sevdalinkama i narodnim kolima, baklavama, hurmašicama i ćevapima. Premalo za drugu po brojnosti nacionalnu manjinu u Hrvatskoj, naš intelektualni i politički potencijal je mnogo veći. Nalazimo se na svojevrsnoj prekretnici. Ili ćemo se kao kolektivitet izdignuti iznad osobnih sukoba i animoziteta, usuglasiti kakvu-takvu zajedničku političku platformu ili nam prijeti žestoka asimilacija i nestanak s društveno-političke scene. Vremena nema mnogo. Možda će uskoro novi prijevremeni parlamentarni izbori, a za tri godine planiran je i novi popis stanovništva koji bi mogao biti točka na “i” bošnjaštva u Hrvatskoj. Naravno, u negativnom smislu.

- U vremenu mog angažmana kao voditelja projekta radio sam na rješavanju političkih pretpostavki oko izgradnje džamije, zatim kupovine zemljišta i definiranja projektnog zadatka u sklopu natječaja za idejno rješenje. Mislim da smo taj posao napravili na odličan način, pri čemu praktično nismo naišli niti na jednu prepreku. Od 2010. nisam aktivno uključen u projekt. Ono što mogu reći čitateljima Oslobođenja jeste da je kamen temeljac za Islamski kulturni centar položen u novembru 2016. godine. Radi se u jednom polivalentnom i multifunkcionalnom objektu u sklopu kojeg je, pored molitvenog prostora, predviđen restoran s kuhinjom i pomoćnim prostorima, višenamjenska dvorana, učionice za polaznike vjeronauka, odnosno mekteba, zatim omladinski klub, knjižnica sa čitaonicom, uredske prostorije, prostorija za humanitarnu djelatnost, stanovi za imame i sobe za goste.

Džamija u čaršiji

Sisačka džamija imat će minaret visine čak 40 metara, a ukupna bruto površina objekta iznosi 2.626 kvadratnih metara. Lokacija je izvanredna, što bi rekli - u samoj čaršiji. Naime, zemljište površine čak 24.000 kvadratnih metara nalazi se u sisačkom naselju Caprag, koje je najgušće naseljen gradski prostor s bošnjačko-muslimanskim stanovništvom u cijeloj Hrvatskoj. Planirano je da Islamski kulturni centar bude izgrađen do sredine 2019. godine, ali kako stvari sada stoje, mislim da će doći do pomjeranja zadanog roka. Trenutno imamo zastoj u radovima zbog promjene izvođača radova i zatvaranja financijske konstrukcije.

- Da, knjigu sam posvetio svojim roditeljima - rahmetli majci Hatidži i ocu Huseinu. Oboje su u prvoj polovici 60-ih godina trbuhom za kruhom iz Bosanske krajine došli u Sisak. Majka iz Ljubije kod Prijedora, a otac iz Bosanskog Novog. Bili su radnici u Željezari Sisak, metalurškom gigantu s oko 14.000 radnika. Nekako je bio normalan životni put da upišem Metalurški fakultet i potom steknem zvanje diplomiranog inženjera metalurgije. Zaposlio sam se ratne 1994. i u Željezari radio do prestanka rada tvornice početkom 2012. godine. Sretno sam oženjen, supruga mi je rodom iz Zenice, otac sam četvorice sinova. Nikada nisam odlučio postati novinar, sve je bio splet okolnosti, nisam pohađao niti polusatni tečaj iz novinarstva. Allahova odredba… Bio sam i ostao novinar samouk. Svaki svoj objavljeni članak pomno sam analizirao - što mi je glavni urednik korigirao, što je preformulirao, a što izbacio. Primljen sam u Redakciju Preporodovog Journala u maju 2005., a već dvije godine kasnije postao sam glavni urednik. Uredničku funkciju sam obnašao punih 9 i pol godina, do kraja 2016. U međuvremenu sam 3 i pol godine, od kraja 2012. do proljeća 2016., bio izvršni urednik Biltena, mjesečnog časopisa Medžlisa Islamske zajednice Zagreb. Možda će nekome izgledati čudno, ali - inženjerstvo mi je mnogo pomoglo u novinarskom pozivu. Inženjeri često imaju jako dobru analitiku, što može biti od velike koristi prilikom analize društvenih i političkih procesa u društvu.

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
56678827

Powered by Blogger.ba