Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

21.05.2018.

NOVAC ZA DODIKOVE 'PLAĆENIKE' U SRBIJU IZNOSI PERO SIMIĆ

21.05.2018.

DESANT NA CRVENU RIJEKU

DESANT NA CRVENU RIJEKU

Nenad Bunjac




DESANT NA CRVENU RIJEKU

Foto: Anja Rumac

Sad već čuveni riječki Hod za slobodu i specifična politička težina koju je stvorio u javnosti nedvosmislenim i odlučnim porukama sterilnoj vlasti – ne pomaže tu više niti Duh Sveti, nit’ Afrička šljiva – ostavio je u šoku ostatak Hrvatske kojeg se dojmila mogućnost da, zamislite, neposredno sudjeluju u demokraciji. Recimo, da pošalju u tri vražje matere budale ako im rade o glavi ili postavimo ravnopravna pravila igre u kojem ishod neće biti poznat kao suđenje u Dinamovim derbijima. Nazovimo boba bob, a popa pop.

KRŠĆANSKI SLET NA NAJJAČE

No, prije nego li se pozabavimo stvarnom temom komentara – klerikalnog desanta na “crvenu Rijeku” – dopustite mi da vam prikažem kakva se šizofrena ludorija odigrala to sunčano riječko jutro. Hopsizam na najjače.

S jedne strane, pokret Hod za život – jedna od bezbrojnih pro forme građanskih, de facto kršćanskih inicijativa koja je izniknula pod militantnim krilom Željke Markić kao dubokog grla Crkve – potpomognut s dvije ideološke bojne Narod odlučuje i Pobuna protiv Istanbulske konvencije, svećeničkim oratorijskim zdrugom, par autobusa iz Dalmatinske zagore, novotkrivenih zaljubljenika u hrvatski nacizam iz riječkog zaleđa plus moliteljski vod zabrinutih drugotnih, otputili su se s Mosta hrvatskih branitelja – ofkors, Domovinski rat je njihovo ekskluzivno vlasništvo – slavodobitno prema centru. Prvo ih je dvanaest mladih anarhistica podjebavalo po principu “e meni se baš ne da tu prođeš jer moja vagina je bar moje vlasništvo, ali cesta zato nije tvoja. Biraj, moja vagina ili slobodan prolaz?”. Logično ili ne, uhitile ih „kornjače“.

I slijedi grand finale: pjevaju se budnice ispred Gradskog poglavarstva, “mračnog komunističkog bastiona”, jecaju Thompson & Škoro, fratri grme i prijete Ognjem paklenim svim neprilagođenim crkvenim kanonima, majke psihodelično zibaju kolica, uz pratnju „spontano okupljene publike“ u majicama dizajniranih seksualno korektnim slet bojama tipa roze, zelene, bijele i plave.

Nisam provjerio, ali čini mi se da su baloni punjeni helijem, a siguran sam da je dizajner sleta saboter ubačen od strane LGBT zajednice.

Vele, bilo je tisuću i pol Riječana, policijski dron ih je pobrojao k’o kokoši. Nisam niti jednog prepoznao, kamoli poznatog, a do prve autobusne stanice u Iloku sretnem bar trojicu. Znam, bio sam među njima, iako su mi simpatije bile tamo gdje se orilo “No pasaran” i “Bandiera rossa”.

I gledam te militantne majke, djecu koja razdražljivo urlaju zbog toplinskog udara i razmišljam da sam to dijete o kojem skrbi po naputcima Starog zavjeta, što bih joj točno rek’o? Vozi više doma ludaro, gladan sam i usran, jeb’la te misa na otvorenom na plus 35°C, pa da triput Škoro drži liturgiju. No, šlagvort dana dali su mi svećenici koji su došli vidjeti “što radi konkurencija”: dočekala ih je raspjevana publika i punk band koji je nemilosrdno pržio. Kakav epski moment, stvarnost se sažela u kristalan znak.

Vjerujem da su pisali Velikom prelatu Opus Dei da im objasni što su zapravo vidjeli.

A SAD DOSTA ZAJEBANCIJE, DRŽAVNA POSLA NASTUPAJU

Naravno, najbitniji dio priče ostao je zamagljen, iako su se na skupu Hod za slobodu usputno spomenuli tih tema. Otkud taj nagli interes klerikalne desnice za Rijeku, Kvarner i Istru? Kako su uspjeli u mjesec dana dovesti Marka Perkovića Thompsona na granice Grada, iako mu je nedvosmisleno rečeno da “poruke njegovih pjesama nisu dobrodošle na Kvarneru”? Ok, uspio je održati koncert zbog šlampavosti lokalne administracije Kostrene i čuvenog riječkog tolerantnog stava “jednom ćemo preživjeti”, ali nisu tu stali.

Niti desetak dana poslije, referendumska inicijativa Pobuna protiv Istanbulske proistekle iz spomenutog političkog inkubatora, optužila je gradonačelnika Obersnela, ali SDP i HDZ kao politički potpuno jednake političke stranke, nastojeći im derogirati nacionalni prefiks. Na stranu što se riječki gradonačelnik Obersnel s pravom usprotivio stupidnoj inicijativi na ime gradskog proračuna – zovite Bandića, njemu ide taj karitativni rad s štandovima – ali uslijedio je novi udarac riječkom načinu života.

Ničim izazvana smjena glavnog urednika Edija Prodana, vječnog riječkog člana deska Novog lista, domaćeg čovika koji i zna izvrsno pisati dok ne drži škale lošijima od sebe, smijenio je stanoviti Anto Ravlić, u čijem bogatom životopisu stoji da je honorirao u Večernjem listu, progovorio par mudrih besjeda s Thompsonovim managerom i kao bildanje profesionalnog kredita, odnedavno figurira kao navodni „tihi vlasnik“ riječkog portala Torpeda. I na koncu, dogodila se organizacija „kondom revolucije“ zbog koje se riječka urbana inteligencija propela na stražnje noge.

Sve ti atipični događaji usred Rijeke, od Thompsona preko Markićke, Ravlića i serije indoktrinirajućih crkvenih inicijativa, u nepunih mjesec dana? Daleko sam ja od teoretičara urote, ali takav slijed događaja ne može biti slučajan. Netko, a pretpostavlja se i tko, uložio je znatne novčane resurse, veze, kadrove i energiju da bi se sve opisano ostvarilo. Pitanje od milijun hostija jest tko & zašto?

Foto: Anja Rumac

Foto: Anja Rumac

HDZ VIŠE NE ZANIMA HRVATSKA, NITI KOME ĆE JE OSTAVITI

Kvarner i Rijeka imaju snažnu intuiciju i senzibilitet kad su u pitanju ljudske slobode i „naš način života“, otud i ime skupa Hod za slobodu. Nitko nema posve jasnu širu sliku o uzročno posljedičnim odnosima, ali prati ih osjećaj ugroženosti i trajne nelagode. Na žalost, niti u ovom slučaju nisu u krivu.

Kako dobro upućeni insajderi tvrde, riječ je o zajedničkoj inicijativi s velikim političkim potencijalom U ime obitelji i desnog krila HDZ-a koji su ispravno zaključili dvije stvari; nemaju političku podršku premijera Plenkovića i postoji bazen potencijalnih, neopredijeljenih birača na Kvarneru i Istri koje samo treba nacionalno inervirati i politički usmjeriti po viđenom scenariju „krvi, tla i unutarnjeg neprijatelja“. Profil njihovih birača, „profesionalnih“ hrvatskih branitelja, religioznih fundamentalista i ruralne populacije riječkog zaleđa, svjedoči studioznom pristupu stranačkih stratega. Počinje bitka za svaki birački glas, što je posebice važno obzirom na prognoze o nestabilnoj parlamentarnoj većini nakon skorih izbora. Jest riječki glas, ali se računa.

Ujedno, činjenica da se organizacijski odbor Hoda za život potrudio javno politički izjednačiti SDP i HDZ kao klijentističke stranke s izgubljenim nacionalnim identitetom, poruka biračima je da dugo priželjkivana politička opcija tzv „Trećeg puta“ nije u rukama lijeve inteligencije nego militantne desnice. Slični politički primjeri i metode u Poljskoj, Rumunjskoj i Mađarskoj gdje su se na razvalinama nacionalnih stranaka ugušenih u korupciji, pojavile pobjedničke stranke & pokreti čiji su kredibilitet garantirali Crkva, starozavjetni moral i kršćanski kapital, svjedoče o realnosti plana.

No, najluđa činjenica u priči je da HDZ operativna vlast više ne zanima, tulum je završio big bangom, a svita oko premijera Plenkovića preživjela je sve turbulencije i realizirala cilj: dočekala je presjedanje EU-om, sa svim političkim i kadrovskim privilegijama. Tko će vladati Zemljom Nedođijom više nije njihova briga, jedino žele „zaštititi bokove“ od naknadne političke diskreditacije i možebitnog kaznenog progona.

Objavio/la haler u 22:55, 0 komentar(a), print, #

21.05.2018.

NA SLUČAJ UBISTVA IVANOVIĆA PADA PRAŠINA

NA SLUČAJ UBISTVA IVANOVIĆA PADA PRAŠINA


Grafit u Beogradu podseća na ubijenog kosovskog političara Olivera Ivanovića

Autorka Nadie Ahmeti, priredila Amra Zejneli Loxha

Ubistvo srpskog političara iz Mitrovice Olivera Ivanovića postepeno postaje slučaj "pod stalnom istragom".

Pet meseci od Ivanovićevog ubistva ispred partijske kancelarije u Severnoj Mitrovici, nadležni organi kažu da ne uspevaju da osiguraju potrebne informacije za rasvetljavanje slučaja.

Predstavnici civilnog društva ocenjuju da ovaj slučaj ulazi u slučajeve ubistava javnih ličnosti koja su se desila pre, tokom i nakon rata, a ostala su nerasvetljena.

Zvaničnici Vlade Kosova naglašavaju da se istraga nastavlja, ali dodaju da zvanični Beograd ne pokazuje volju za saradnju sa kosovskim institucijama kako bi se počinioci ovog zločina otkrili i suočili sa pravdom.

Ministar pravde Abeljard Tahiri naglašava da postoji zastoj u istrazi zato što Beograd nije odgovorio na zahteve Kosova.

"U međuvremenu, naše institucije nastavile su sa radom na istrazi i nećemo stati. Poduzećemo sve napore kako bi ubice Olivera Ivanovića izašle pred lice pravde", ističe Tahiri za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Ministarstvo pravde Kosova je nekoliko dana od Ivanovićevog ubistva poslalo četiri zahteva Vladi Srbije. I srpske vlasti su od kosovskih zatražile razmenu informacija oko istrage. Na kraju, dve strane su više okrivljavale jedna drugu nego što su sarađivale.

Kosovski ministar Tahiri kaže da je Kosovo spremno za saradnju. S druge strane, predstavnici Instituta Kosova za pravosuđe navode da je postala ustaljena praksa da se na slučajeve ubistava javnih ličnosti "uhvati prašina".

Ehat Miftaraj iz ovog instituta sumnja da će se ovaj slučaj rasvetliti zbog mnogih nejasnoća, kao što je ona da je prvu istragu u slučaju pokrenulo Osnovno tužilaštvo u Mitrovici, umesto Specijalnog tužilaštva. Nedostatak saradnje sa Srbijom, dodaje on, takođe utiče na proces.

"Radi se o ubistvu jednog političkog lidera, a znamo da takvi slučajevi, ukoliko institucije ne uspeju da u kratkom periodu da ih rasvetle, vremenom postaje još teže da se to postigne", smatra Miftaraj. On dodaje da kosovskim liderima nikada nije nedostajala volja da daju izjave o tome kako je važno da se ubistva političara reše, ali u praksi, malo toga je poduzeto.

"Nisu uspeli ni da omoguće dovoljan broj sudija koji bi slobodno, nezavisno mogli da obavljaju svoju dužnost kako treba", dodaje on.

Inače, početkom marta istraga o ubistvu Olivera Ivanovića prešla je na Specijalno tužilaštvo Kosova. Do tada, istragu su sprovodili albanski i srpski tužilac Osnovnog tužilaštva u Mitrovici.

Oliver Ivanović je ubijen 16. januara ispred prostorija svoje stranke SDP u centru Severne Mitrovice.

21.05.2018.

VULINOVA ILI DRZAVNA POLITIKA SRBIJE PREMA EU

VULINOVA ILI DRZAVNA POLITIKA SRBIJE PREMA EU


Aleksandar Vulin

Aleksandar Vulin

Šta je spoljna politika Srbije, šta je njena politika prema Kosovu, a šta prema Evropskoj uniji (EU) – pitanja su koja su se mogla čuti tokom zasedanja Odbora Skupštine Srbije za Kosovo, na kojoj je vladina Kancelarija za Kosovo predstavljala svoj godišnji izveštaj.

Isto pitanje, deo političke opozicije, ali i javnosti postavlja i nakon što je ministar odbrane u Vladi Srbije, Aleksandar Vulin, izjavio da bi "trebalo razmisliti o promeni spoljne politike, ako je za EU ključan samo odnos prema kosovskom problemu".

Predsednica Vlade Srbije Ana Brnabić, ovim povodom je poručila da "Vulin ima pravo na svoje mišljenje, ali da je državna politika nešto drugo".

Pojedini poslanici vladajuće koalicije u izjavi ministra Vulina nisu međutim prepoznali ništa suprotno zvaničnoj politici, dok poslanici opozicije – i proevropskog i suprotnog opredeljenja – pitaju na šta je Vulin uopšte reagovao, ako je Srbija sama pristala da pregovara i o poglavlju 35, na čijem se kraju nalazi zahtev za potpisivanjem pravno obavezujućeg sporazuma Srbije i Kosova.

Treba podsetiti da najviši zvaničnici Srbije, mada su više puta navodili da će pregovaračko poglavlje 35 biti najteže uz uveravanja da Srbija na kraju pregovaračkog procesa sa EU neće priznati nezavisnost Kosova, evropski kurs nikada nisu dovodili u pitanje.

"Stateški cilj Srbije je Evropska unija i od tog puta nećemo odustati", ponovila je i sada predsednica Vlade Brnabić, upitana da li Srbija razmišlja da promeni svoju spoljnu politiku.

Zato je i iznenadilo kada je ministar odbrane Aleksandar Vulin to učinio reagujući na izjavu šefa delegacije EU u Srbiji, Sema Fabricija da je "odnos prema Kosovu ključni uslov za ulazak Srbije u EU".

Na pitanje – da li je izjava ministra Vulina kontradiktorna u odnosu na državnu politiku – Milovan Drecun, predsednik Odbora za Kosovo i poslanik vladajuće Srpske napredne stranke odgovora – Nije.

"Srbija je opredeljena na spoljnopolitičkom planu sa strateškim ciljevima. Ključni cilj je članstvo u EU i mi tim putem nastavljamo. Istovremeno, Srbija je jasno stavila do znanja da ako bi nam neko postavio uslov u određenoj fazi da moramo da priznamo Kosovo kao državu da bismo postali članica EU, onda ne može da prihvatimo takav uslov", rekao je Drecun.

Srbija ide prema EU: Drecun (na fotografiji: zastava EU i Srbije na zgradi Skupštine Srbije)
Srbija ide prema EU: Drecun (na fotografiji: zastava EU i Srbije na zgradi Skupštine Srbije)

Da takav uslov do sada nije postavljen prihvata i sagovornik Radija Slobodna Evropa (RSE), baš kao što su mnogo puta do sada istakli i najviši zvaničnici države.

Zašto je onda Vulin potegao mogućnost promene spoljne politike zbog izjave Fabricija u kojoj se ni ne pominje priznavanje nezavisnosti?

"To pitajte gospodina Vulina, a gospodin Fabrici bi, što se mene tiče, trebalo da nam pojasni kakav je stav Brisela po pitanju pravno obavezujućeg sporazuma, šta treba da piše, ko treba da ga potpiše...", dodaje Drecun.

Poslanicima opozicije, članovima skupštinskog Odbora za Kosovo, sada nije jasno šta je državna politika Srbije i da li izjava Aleksandra Vulina predstavlja i zvaničan stav države.

"Ako ne bude reakcije predsednika države ili Vlade u ovom slučaju, mislim da se to može smatrati spoljnom politkom Srbije", rekao je u izjavi za RSE nekadašnji ministar za Kosovo u Vladi Mirka Cvetkovića, Goran Bogdanović, danas opozicioni poslanik iz redova Socijaldemokratske stranke.

Goran Bogdanović, fotoarhiv
Goran Bogdanović, fotoarhiv

"Vreme će pokazati da li je Vulin glasnogovornik koji treba da pošalje prve signale o novom putu državne politike", dodaje Slaviša Ristić koji je u Skupštinu Srbije ušao na listi Dveri - Demokratska Stranka Srbije.

"Ako hoće da menja politiku Srbije, dobrodošao je u Parlament, neka pošalje predsednicu Vlade koja će predložiti Skupštini da odustane od evropskih integracija", ističe poslanica opozicionce Demokratske strane Gordana Čomić.

Na pitanje RSE – kako bi takva inicijativa, ako bi do nje uopšte i došlo, prošla među poslanicima – odgovara Gordana Čomić ispred svoje poslaničke grupe, za koju kaže da je "za Evropu, za modernizaciju, za dijalog, za osnovne vrednosti i Demokratske stranke i društva u Srbiji koje se pretače u politiku realnosti, odgovornosti i suočavanja sa činjenicama danas u Srbiji. To znači Evropa i normalizacija odnosa Beograda i Prištine".

Poslednji stav koji je izneo ministar Vulin, kao i neki raniji njegovi stavovi se, prema mišljenju Dušana Janjića iz Foruma za etničke odnose razlikuju od politike koju su vlade u kojima su bili Aleksandar Vučić i aktuelni šef diplomatije, nekadašnji premijer Ivica Dačić parafirali još 2013. godine, kada je potpisan Briselski sporazum.

Zato, ističe Janjić, Aleksandar Vučić ne bi trebalo da prećuti takve istupe, a njegovo ćutanje bi se, dodaje, moglo razumeti na dva načina.

"Ako bismo Vučićevo ćutanje shvatili kao znak odobravanja, onda znači da se u potaji zapravo sprema 'zatvaranje nogom vrata' EU i okretanje ka Rusiji. A, ako je ovo izraz taktike Vučićeve, onda je ovo ozbiljan znak krize. Zapravo, znak da Vučić nije svemoćan kako ga mnogi vide i da oni koji se kunu da su mu najbliži saradnici, mogu da vode potpuno suprotnu politiku. Tu mislim na Vulina, (Ivicu) Dačića, (Nenada) Popovića. Sve ih je više što vreme odmiče...", reči su Janjića.

Aleksandar Vulin nije jedini ministar od koga se mogu čuti izjave koje ne zvuče harmonično sa zvaničnom politikom Vlade i predsednika Srbije.

Tako je i ministar Ivica Dačić u više navrata ponavljao da Srbija neće priznati Kosovo zbog ulaska u EU, pa čak i najavljivao da će Vučiću predložiti da povuče potpis s Briselskog sporazuma.

21.05.2018.

POLITIČKI SUKOBI PREKO LEDJA MIGRANATA

21.05.2018.

MASOVNO ISELJAVANJE SA BALKANA DOVEST CE DO SLOMA REGIJE

DRAMATIČNO UPOZORENJE: Masovno iseljavanje sa Balkana dovest će do sloma regije

European Council On Foreign Relations (ECFR) panevropski je think tank osnovan 2007. godine koji ima urede diljem Europe, od Madrida preko Berlina do Sofije.



DRAMATIČNO UPOZORENJE: Masovno iseljavanje sa Balkana dovest će do sloma regije

ECFR se bavi odnosima unutar Evropske unije kao i vanjskom politikom, a objavljuje i brojne publikacije i analize koje imaju utjecaj na odluke evropskih lidera.

 

Stoga vrijedi obratiti pažnju na 31-straničnu analizu objavljenu na službenim stranicama ECFR-a koja se bavi problematikom masovnog iseljavanja iz zapadnog Balkana, a koju je pod naslovom The Way Back: Brain Drain and Prosperity in the Western Balkans objavila bosanskohercegovačka stručnjakinja za evropske integracije Alida Vračić. U analizi koja se najviše odnosi na odlazak kvalificiranog kadra Vračić se pozabavila i slučajem Hrvatske, odnosno masovnog iseljavanja hrvatskih građana, te taj primjer navodi kao upozorenje ostalim zemljama s područja bivše Jugoslavije koje žele postati članice Europske unije.
 
U Makedoniji se 69 posto sveučilišnih radnika želi iseliti 
 
Analiza započinje podsjećanjem na rezultate ankete provedene u Makedoniji među ljudima zaposlenim u visokom obrazovanju - sveučilišnim profesorima, asistentima itd. - iz prosinca prošle godine, koja je pokazala da bi se 69 posto njih odselilo kada bi za to imali priliku. Dapače, njih 20 posto se već prijavilo za poslove u inozemstvu. Istraživanje iz 2010. je pak pokazalo da su zemlje Balkana od 1995. izgubile oko 70 posto kadrova u znanosti, što je samo jedan primjer šokantnog odljeva mozgova iz regije. 
 
Masovni odlazak iz regije događa se i u sektoru zdravstva, čega je između ostalog ilustracija i podatak liječničkog udruženja BiH iz 2016. - te godine je iz susjedne zemlje otišlo oko 300 visoko kvalificiranih liječnika. ''Bosanskohercegovački mediji su tada izračunali da obrazovanje jednog doktora državu košta oko 150 hiljada eura, što sugerira da BiH godišnje na edukaciju zdravstvenog osoblja troši oko 50 miliona eura, a ti ljudi onda odlaze u inozemstvo'', navodi se u analizi koju je objavio ECFR.
 
Iz Hrvatske se ljudi iseljavaju i zbog korupcije, nacionalizma i primitivizma 

 
Napominje se da ''rekordno iseljavanje kvalificiranog kadra ima trenutne posljedice za cijelu regiju'' i da postoji prijetnja nefunkcioniranja javnih usluga poput zdravstva. Podsjeća se i da je u vrijeme socijalističke Jugoslavije bilo iseljavanja s ovih prostora, no da je većinom bila riječ o niskokvalificiranim radnicima te da je sredinom 1970-ih oko 1,1 milijun radnika iz Jugoslavije radilo u inozemstvu. 
 
Alarmantan je i podatak da će zapadnom Balkanu trebati oko šest decenija da s aktualnim prosječnim ekonomskim rastom od 3 posto godišnje dostigne ekonomski nivo Evropske unije. 
 
Ipak, analiza koju je objavio ECFR ističe da ekonomski razlozi nisu jedini koji potiču ljude na iseljavanje. Baš se u vezi s tim navodi primjer Hrvatske koja je u EU ušla 2013. - istraživanja su pokazala da Hrvati odlaze i zbog korupcije, primitivizma i nacionalističkog šovinizma koji vlada u hrvatskom društvu. Podsjeća se i da je iz Hrvatske od 2013. otišlo više od 500 doktora starosti od 24 do 46 godina te dodaje kako su se ''ljudi nadali da će ulazak u EU biti poticaj ljudima da ostanu i napreduju u Hrvatskoj, no zapravo se iseljavanje ubrzalo''.
 
Regionalni lideri se odbijaju suočiti s neugodnom istinom 
 
Sve to su ''neugodne istine'' s kojima se lideri u regiji odbijaju suočiti: ''Indikativan je izostanak javne političke rasprave o iseljavanju. Neovisno o tome jesu li moralno osramoćeni, nekompetentni ili nezainteresirani, politički lideri na zapadnom Balkanu se odbijaju pozabaviti pitanjem zašto im stanovnici odlaze, a kamoli učiniti nešto oko tog problema.'' Političke elite regije ne donose nikakve strateške odluke u vezi s masovnim iseljavanjem, ističe se u analizi, te su potpuno nesposobne uhvatiti se u koštac s tim izazovom.
 
Naglašava se da razvijenije zemlje EU-a, naročito Njemačka, imaju veliku ekonomsku korist od iseljavanja s Balkana, ali da EU izražava zabrinutost zbog tog trenda. 
 
No postoje i neke prednosti iseljavanja, pod uvjetom da se oni koji su se iselili s vremenom vrate u svoje domovine. Primjerice, jedno istraživanje je pokazalo da 20 posto zaposlenih u finansijskim sektorima u BiH, Hrvatskoj i Srbiji imaju diplome sa stranih univerziteta. Stoga je ''ključni izazov promovirati cirkularnu migraciju'' koja bi zemljama u regiji omogućila bolju povezanost s razvijenim svijetom.
 
Potrebna je nova migracijska politika Evropske unije 
 
Vračić kao ključne zaključke svoje zanimljive analize navodi sljedeće: 1. zapadni Balkan će još godinama biti mjesto za izvoz pametnih i obrazovanih ljudi unutar migracijske dinamike koju kontroliraju odredišne zemlje, 2. Javna rasprava o odljevu mozgova iz regije je površna jer se ignoriraju potencijalne koristi za regiju, 3. Ulazak u EU ne jamči zaustavljanje iseljavanja nego ga može i ubrzati, 4. Vlade u regiji trebaju prekinuti svoju šutnju o ovoj tematici i pokrenuti ozbiljnu raspravu utemeljenu na provjerenim podacima, 5. EU treba snažnije početi promovirati cirkularnu migraciju i 6. Članice EU-a trebaju harmonizirati svoju migracijsku politiku prema zemljama zapadnog Balkana.
 
Ipak, ističe se da se poboljšanja ne mogu očekivati sve dok se i među vladama regije i unutar EU-a ne počne ozbiljnije ba
viti ovim fenomenom.

21.05.2018.

"UBIJTE ME, JA SAM DAVID": "PRIJATELJSKA I RODITELJSKA PROBUDILE SU REGION I SVIJET"

"UBIJTE ME, JA SAM DAVID": “Prijateljska i roditeljska PROBUDILE su region i svijet”


– Oni su naša djeca koja nastavljaju sa svojim obavezama, da žive, da rade, da uče i da se smiju od srca baš onako kako ih je on nasmijavao. Hvala ovoj djeci za sve. Za hrabrost, za iskrenost za dostojanstvo a na nama ostaje da tražimo izmjene zakona i hvatanje zločinaca – rekao je Davor.



'UBIJTE ME, JA SAM DAVID': 'Prijateljska i roditeljska PROBUDILE su region i svijet'

Davor Dragičević otac tragično nastradalog Davida i večeras je podsjetio da još nema zvaničnih novih informacija uz isticanje imena onih koji su kako kaže saučesnici u ubistvu.

 

– I danas smo podnijeli tužbe i podnosićemo ih 100 godina – dodao je Davor.

Otac pokojnog Davida nazvao je demonima one koji stoje iza ubistva, saučesnike i ubice i naručioce.

 

– David je izdahnuo 23.3. u intervalu između 22 i 23 časa. Sve dokaze čuvam za sebe, ako institucije ne budu imale volju,pozicija ili opozicija, idem do kraja, idemo do kraja – poručio je Davor Dragičević sa Trga Krajine u Banjaluci.

alt

 

 

Članovi grupe “Davidovih 12” sa fotografijom pokojnog mladića, tokom izvođenja pjesme “Klinac u getu”, okružili  su centralno mjesto na kojem se već gotovo dva mjeseca polaže cvijeće i pale svijeće u znak podrške.

 

– Davidovi drugari su 25. marta pokrenuli grupu koja je već sutradan imala 20.000 članova. Pozvali su svoje drugare i Davidove roditelje na Trg. Par časova prije okupljanja održana je famozna pres konferencija. Oni već 57 dana pokazuju svoju hrabrost prema nečemu što je anomalija sistema u kojem živimo. Govorili su: Ubijte me, ja sam David! Mi ostali smo stali uz njih svjesni da ćemo ispred njih iskočiti ako ih neko pokuša povrijediti. Te dvije ljubavi, prijateljska i roditeljska probudile su region i svijet. David je ime koje će do kraja života lebdjeti na usnama svih nas. Oni su pobjednici jer su probudili našu svijest jer smo mi ti koji su kovači svoje sudbine. Razbili su medijski mrak i pokrenuli političare i sada će pustiti da vide da li su institucije sposobne da donesu pravdu – pročitano je u pismu u ime članova grupe “Davidovih 12”.

Istakli su da će uvijek biti tu ako bilo ko pokuša sakriti istinu o zločinu nad bilo kojim djetetom.

 

– Oni su naša djeca koja nastavljaju sa svojim obavezama, da žive, da rade, da uče i da se smiju od srca baš onako kako ih je on nasmijavao. Hvala ovoj djeci za sve. Za hrabrost, za iskrenost za dostojanstvo a na nama ostaje da tražimo izmjene zakona i hvatanje zločinaca – rekao je Davor.

21.05.2018.

PROF. DR. SLAVO KUKIC: PREKO POCASNOG DOKTORA DO DRUSTVA KOJEMU SE NE PRIPADA

Prof.dr. Slavo Kukić : Preko počasnog doktorata do društva kojemu se ne pripada



Zadnjih dana za oko mi zapeše podaci koji, što se normalna svijeta tiče, pale sve alarme. U BiH, čitam, barem trećina stanovništva živi na granici siromaštva ili i ispod nje. Ili, prema zvaničnim podacima, a stvarnost je puno ružnija od toga, 17.000 osoba sebi ne mogu priuštiti ni jedan obrok dnevno – i narodne kuhinje su im, kako bi preživjeli, jedini spas.

Piše : Prof.dr. Slavo Kukić

I dakako, sve to ni ne može završiti drugačije no što završava. Prema službenim pokazateljima – jer ta brojka je, ima li se u vidu da se zbog odlaska privremeno odjavljuje maksimalno svaka treća, prije četvrta osoba, mnogo veća – zemlju je od početka godine napustilo skoro šest tisuća njezinih građana. Pri čemu to, ne zaboravimo, nerijetko čine čitave obitelji.

No sve to, kako stvari stoje, nije u žiži interesa vlasti, onih koji su mukama i glavni uzrok. Ali, zato je okupiraju detalji koji kod civilizirana svijeta izazivaju zgražanje. Najnovije je, recimo, pitanje migranata i izbjeglica na prostoru BiH. Posebna je, dakako, priča kako su se u našoj zemlji oni uopće našli, što je dovelo do promjene migrantsko-izbjegličke rute i zašto ona ovog časa ide baš preko BiH? Neovisno o tome, činjenica je da je sve veći pritisak migranata i izbjeglica, s Bliskog i Srednjeg istoka posebice – i da se s ljudima, koji se nađu na bosanskohercegovačkom prostoru, mora nešto činiti.

Državne vlasti su, istina, neke mjere i usvojile. Ali, za koga? Jer, odnos prema njihovim mjerama je identičan onom prema izbjeglicama. Logika je, hoću reći, na prostoru moje „države“ vaše ingerencije vrijede koliko i lanjski snijeg. Policija HNK, recimo, na granici kantona prije koji dan zaustavi i prema utvrđenom odredištu pola dana onemogući prijevoz tristotinjak osoba. Država, doduše, prijeti, čak i kaznenim progonom. Ali, koliko to pije vode ako, recimo, predsjednik RS-a daje do znanja kako sabirne centre za izbjeglice na prostoru toga dijela zemlje ni u ludilu neće dopustiti – i to porukom kako nitko u Sarajevu, pa ni državna vlast, ne može njima u RS-u određivati kako će se u politici prema migrantima ponašati. Što sve to znači? Jednostavno, da se državnu vlast ne priznaje.

Ili, lider HDZ-a, koji je i član kolektivnog šefa zemlje, kao da jedva dočeka da se raspišu izbori i da odbaci čak i teorijsku mogućnost daljeg traganja za rješenjima u vezi s osporenim dijelovima Izbornog zakona. Naprotiv, budući nisu usvojeni zahtjevi za izmjene, koje je zemlji ultimativno tresnuo o stol, HDZ je, tako nekako reče, pripremio „plan B“ – i isti uključio istog časa kada je Izborna komisija službeno raspisala izbore.

Naknadno je, pritisnut pitanjima, pojasnio kako taj, dakle „plan B“, podrazumijeva intenzivniju suradnju i poslijeizborno koaliranje s Dodikom i njegovima. Ostala je, međutim, u zraku visjeti sumnja kako na to baš i nije mislio – osim ako mu ta suradnja znači potporu u CIK-u kako bi, i na federalnoj i na državnoj razini, došao do Doma naroda koji mu i slijedeći izborni mandat osigurava logiku i daljih ultimatuma i novih ucjena.

Problem je, međutim, i prvom u HDZ-u i etnonacionalistima uopće, što je takva pamet, osim kod prvih susjeda – pogledajte Kolindinu priču o BiH kao drugoj domovini Hrvata koji u njoj ponikoše, ali i Vučićevo priznavanje suvereniteta BiH uz istodobno apsolutno slaganje s Dodikom koji taj suverenitet svakodnevno negira – i u svijetu dešifrirana. O tome svjedoče i sve učestalije reakcije kojima su izloženi iz centara svjetske moći – a zbog kojih će cijenu platiti, ne oni nego siroti narod ove zemlje.

Iz Evropske komisije je, recimo, i zvanično potvrđeno kako će BiH na dostavljene odgovore na Upitnik dobiti novih petstotinjak pitanja, kojima se traže dodatna pojašnjenja. Koja pitanja i pojašnjenja u vezi s čim? Ne znam. Ali, ne dvojim da će među njima biti i ono o broju stanovnika prema popisima iz 2013. godine. Jer, odgovori na Upitnik sadrže dvije vrste podataka – jedne iz Vijeća ministara, druge od Vlade RS-a. A takvih situacija u odaslanim odgovorima, što s duhom Evrope nema nikakve veze, imate do mile volje.

Ili, iz Ambasade SAD, na Čovićevo da nakon raspisivanja izbora izmjene Izbornog zakona „ne dolaze u obzir“, uzvratiše kako se čini da on „ni ranije nije bio zainteresiran za postizanje kompromisa, a za kompromis nije zainteresiran ni sada“.

Ili, i tu ću s nabrajanjima stati, ambasadori SAD, Velike Britanije, EU-a i OESS-a upozoriše vodstvo državnoga parlamenta zbog odbijanja da u dnevni red zastupničkog doma uvrsti dostavljeni im Prijedlog zakona o sprečavanju sukoba interesa – uz dodatak kako je sukob interesa u našoj zemlji alarmirajuće rasprostranjen – i da, zbog činjenice da nositelji javnih funkcija osobne interese stavljaju ispred interesa građana, ostavlja izravne negativne posljedice na ljude u BiH. Ali, koga sva ta upozorenja iz svijeta zanimaju? One koji imaju vlast, i koji su uzrok kalvarije građana ove zemlje, sigurno ne. Oni, naprotiv, guraju po svome. A osokoljuje ih se, ponovit ću još jednom, i iz susjedstva, pa i mimo njega.

BiH službeno, tako se njegov dolazak po najnovijem tretira, posjeti turski predsjednik. Po onome što mediji prenesoše, nisu ga dočekala sva tri, nego samo jedan, član državnoga predsjedništva iz reda Bošnjaka. A ta činjenica i sama za sebe dovoljno govori.

U momentu, potom, dok ovaj tekst nastaje, nema informacija o porukama koje Erdogan u Sarajevu odasla. No, ne dvojim da će, živi bili pa vidjeli, one biti manje državničke, a puno više navijačko-političke – s ciljem da se utječe na procese u BiH.

Ali, to ne priječi jedan sarajevski univerzitet da mu dodijeli počasni doktorat – i time ga svrsta među rijetke kojima se takva čast ukazuje. Istina je, doduše, da je čast Erdoganu ukazalo privatno sveučilište – i da je, kako stvari stoje, u njemu i turski kapital i turska uprava – a to, onda, čitavoj priči daje drugi predznak. Lideru HDZ-a, naprotiv, takva je počast došla od najvećeg javnog sveučilišta u Hrvata – onog u Zagrebu.

Čovićev počasni doktorat, istina, nije imao sudbinu svih prethodnih – a od 1913. godine ih je na tom sveučilištu dodijeljeno stotinjak. Jer, svi osim njegova su, ako dobro razumjeh, dodjeljivani jednoglasno – i uz buran pljesak i opće svečano raspoloženje onih koji su odluku donosili. U Čovićevom slučaju, međutim, nije bilo ni jednog ni drugog. Od odluke se, naprotiv, ili suprotstavljanjem ili uzdržanošću, ogradi skoro trećina članova sveučilišnog senata – a jedan od njih pobroja i razloge zašto takvu odluku smatra avanturom.

Komisiju, koja je izvještaj o dodjeli počasnoga doktorata sačinila, a i članove Senata, profesorica Filozofskog fakulteta podsjeti na činjenice koje imaju sasvim drugačije značenje od onoga koje im komisija u izvještaju navede. Ne može, smatra ona, HR HB biti razlog Čovićeva svrstavanja među stotinu počašćenih – on koji je nastavljač ideje HR HB – jer je kao projekt u Hagu osuđena i hrvatskom narodu u BiH je nanijela veliku štetu.

No, tome se može dodati i još ponešto. Znači li to, među inim, da bi rektor i senat zagrebačkog sveučilišta pozdravili sličan potez beogradskog univerziteta – da, recimo, Mili Martiću, ili ljudima koji danas slijede njegovu ideju, dodijeli počasni doktorat zbog svega što je radio u paradržavnoj tvorevini „republika srpska krajina“? I uz obrazloženje kako je sve to činio za slobodu srpskog naroda i zbog prava na srpsku državu u Hrvatskoj?

Ne može, nastavlja profesorica Čilić, razlog Čovićevoj počasti biti ni podatak, a iznesen je u izvještaju, da je bio direktor mostarskog Sokola. Jer, veli, u toj firmi je gospodin za vrijeme rata „logoraše bošnjačke nacionalnosti koristio za prisilni rad“ – i zagrebačko sveučilište se ne bi smjelo „opteretiti hipotekom pristajanja na tako teške kompromitacije u kontekstu ratnih logora“.

Vode ne pije ni argument komisije o „Čovićevom zalaganju za vladavinu prava“ jer su, podsjeća uvažena profesorica, protiv istog vođena tri sudska procesa, ni „nečasne radnje poput političkog kadroviranja na Mostarskom sveučilištu“, ali ni šurovanje s Dodikom, koji je među najodgovornijima za činjenicu da Hrvati nestaju u „BiH, napose u RS-u“ – a Čović s njim, usprkos tome, „već godinama njeguje prijateljske odnose i izvrsno surađuje“.

No uvaženoj profesorici je, jer živi u drugoj državi, puno toga i promaklo. Zaboravila je, recimo – zadržat ću se samo na jednom detalju, a takvih je na stotine – da je počasni doktor zagrebačkog sveučilišta, i opet pozivom na interes Hrvata, formirao i stranačku, gotovo privatnu akademiju kako bi akademikom proglasio i sebe sama. Ali, zato mu ni na kraj pameti da javnosti na uvid stavi reference zbog kojih bi akademikom trebao biti. Zašto? Zato što, tvrde upućeniji od mene, u svome intelektualnom opusu nema, ako bi ga vrednovalo ozbiljno sveučilište, referenci ni za izvanrednog profesora, kamo li akademika – navodno, jednu knjigu i još pedesetak stranica stručnog, ne i znanstvenoga teksta koje je sam, bez upetljavanja drugih potpisao. A toliko ljudi iz svijeta ozbiljne znanosti iza sebe ostave za godinu dana.

No, „senatori“ su se, zaludu upozorenja, svrstali uz hadezeova rektora koji je odlučio prvaku sestrinske stranke počasnim doktoratom odati priznanje. I uz obrazloženje za koje se, neka mi bude oproštenu, ne može reći ništa drugo no da je idiotsko. Čovića, obratite pažnju na rektora Borasa, „valja proglasiti počasnim doktorom jer brojne Hrvate koji se iseljavaju iz BiH prioritetno upućuje u Hrvatsku, čime se snažni odjeci depopulacije u Hrvatskoj manje brojčano očituju“.

Što reći na to? Bože sačuvaj! Pa, zar je tako što uopće moguće izgovoriti? Ako se, hoće „umni“ rektor reći, Hrvati iz BiH iseljavaju, neka se iseljavaju u Hrvatsku. Samo što ne kaže kako to treba i poticati. Doista idiotski – i monstruozno dakako. Jer, poruka bi morala biti bukvalno suprotna. Mora se, drugim riječima, činiti sve da Hrvati BiH ne iseljavaju – ni u Hrvatsku, ni u Njemačku i druge zemlje – nego da ostaju tamo gdje su im i preci, pa i njegovi jadan bio, stoljeća proživjeli.

Ali, suprotno tome, najzaslužnijega za kalvariju jednog naroda, hrvatskoga u BiH – k tome još uz obrazloženje kako je njegova kalvarija i osnovni razlog priznanja koje se dodjeljuje – se svrstava u društvo Tesle, Ružičke, Mažuranića, Preloga, da ne nabrajam više imena od kojih su puna usta. U društvo, dakle, onih kojima ni po čemu ne pripada. Ajme.

21.05.2018.

DA LI JE SMRĆU JUGOSLAVIJE UMRLA I SOLIDARNOST

21.05.2018.

AP, REUTERS, POLITICO, AL MONITOR...: PISANJE SVJETSKIH MEDIJA O ERDOGANOVOJ POSJETI SARAJEVU

AP, REUTERS, POLITICO, AL MONITOR...:Evo šta pišu svjetski mediji o Erdoganovoj posjeti Sarajevu

Turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan boravio je u radnoj posjeti Sarajevu gdje je kao počasni gost prisustvovao 6. Kongresu Unije evropskih-turskih demokrata u Olimpijskoj dvorani Zetra u kojoj se okupilo nekoliko hiljada građana BiH, ali i Turaka iz zapadnoevropskih zemalja.



AP, REUTERS, POLITICO, AL MONITOR...:Evo šta pišu svjetski mediji o Erdoganovoj posjeti Sarajevu

Erdogan je skup, koji je ranije najavio kao predizborni, iskoristio da dobije podršku od iseljenih Turaka od kojih njih više od tri miliona imaju pravo da glasaju na prijevremenim predsjedničkim i parlamentarnim izborima 24. juna, s kojima se uvodi čvrsti predsjednički sistem umjesto parlamentarne demokratije, pišu svjetski mediji, prenosi Radio Slobodna Evropa.

 

To je jedini predizborni skup koji će Erdogan napraviti u Evropi, nakon što su Austrija, Njemačka i Holandija najavile da ih neće dozvoliti, kao i prošle godine uoči referenduma o ustavnim promjenama, piše agencija Associated Press.

 

Erdogan je toplo dočekan u Sarajevu u kojem on i Turska uživaju veliku podršku, pogotovo među Bošnjacima, koji Tursku vide kao glavnog pokrovitelja i zaštitnika, piše američka agencija.

 

Zbog odbijanja EU, Balkan traži investitore u Turskoj

 

Balkanske zemlje investitore sada traže u Turskoj jer Evropska unija oteže sa procesom proširenja na Balkan, piše agencija Reuters u analizi u kojoj navodi primjer općine Krupanj, koja se nalazi u blizini granice Srbije s Bosnom, a čiji gradonačelnik Ivan Isailović investitore traži ne u Minhenu i Parizu, već u Istanbulu.

 

“S proširenjem Evropske unije koje je potisnuo Brexit, plus posljedice krize i migracija, region postaje mjesto na kome snagu odmjeravaju EU i Turska, a i Rusija i Kina se bore za utjecaj,” navodi britanska agencija.

 

Pema podacima Privredne komore Srbije, 20 turskih pogona je otvoreno prošle godine u Srbiji, a trgovinska razmjena između Turske i šest zemalja zapadnog Balkana se stalno povećava, piše Reuters.

 

“Neki Evropljani su razočarani zbog toga što region može potpasti pod utjecaj Turske, jer ona i kroz kulturne projekte jača svoju poziciju,” piše Reuters i navodi da je u BiH Turska potrošila 300 miliona eura na razne projekte, uključujući rekonstrukciju džamija i spomenika iz Otomanskog doba.

 

“Mislim da će se turski utjecaj nastaviti kroz religiju i vjerske investicije. Očekuje se rast kulturnog utjecaja kroz turski film, sapunice i škole,” rekao je Vehbi Kajtazi, glavni i odgovorni urednik Insajderi.com, istraživačkog novinskog portala na Kosovu.

 

“Turska je uspjela da iskoristi svoje istorijske, kulturne i lične veze s regionom kako bi izgradila jače veze,” rekla je Reutersu Alida Vračić, autorica teksta o utjecaju Turske na region s njemačkog Instituta za međunarodne i sigurnosne poslove, i dodala:

 

“Mislim da zvaničnici Evropske unije mogu da uče od Turske i da koriste isti model kako bi se jače povezali s regionom i izgradili svoj utjecaj.”

 

Povratak Turske na Balkan

 

Dok Evropska unija brine zbog uloge Moskve na Zapadnom Balkanu, Ankara također povećava svoj utjecaj na ovom području, ocijenio je politički portal Politico.

 

Ponovni interes EU za južnim dijelom Evrope koji je van Unije izazvan je djelimično zbog straha od uloge Moskve u regionu – od davanja borbenih aviona Srbiji do navodne uloge u pokušaju državnog udara u Crnoj Gori. Ali Rusija nije jedina sila s dugom istorijom u regionu koja ponovno vrši veći utjecaj, ističe evropsko izdanje Politica sa sjedištem u Briselu.

 

Ekonomsko prisustvo Turske generalno nije ono što brine evropske saveznike Ankare; oni se plaše da će Turska moći da stekne politički utjecaj nauštrb Brisela, dodaje se u tekstu.

 

Politico piše kako je tokom 15-godišnje vladavine Erdogana, Turska uložila značajne napore i novac na stjecanje sve jačeg političkog, kulturnog i ekonomskog položaja na zapadnom Balkanu: osigurao je razvojnu pomoć, vodio velike infrastrukturne projekte, otvorio univerzitete i obnovio džamije, ohrabrio turska preduzeća da ulažu u region i potakne dijalog između podijeljenih zajednica.

 

Ali politički utjecaj Ankare ima i mračniju stranu, navodi Politico, te dodaje da su Erdogan i turski ministri podstakli zemlje Zapadnog Balkana da poduzmu mjere protiv pristalica Fethulaha Gulena, turskog imama i bivšeg Erdoganovog saveznika koji živi u egzilu u Americi, kojeg Ankara krivi za pokušaj rušenja vlade 2016. godine.

 

Erdoganov dolazak u Sarajevo kako bi održao predizborni skup također pokazuje stepen njegovog utjecaja u regionu, smatra Politico. Ipak, mnogi u Turskoj, uključujući i one koji kritiziraju vladu, tvrde da uloga njihove zemlje na Zapadnom Balkanu nije u suprotnosti s tamošnjim planovima EU, nego se dopunjuje s naporima bloka.

 

Neki analitičari se plaše da Erdoganov borbeni pristup politici može povećati tenzije između i unutar etničkih skupina na Zapadnom Balkanu, dok drugi kažu da izazivanje problema nije u interesu Turske, jer bi to smanjilo mogućnost boljih ekonomskih odnosa u regionu, ističe Politico.

 

Miting u Bosni, poruka Evropi

 

Portal Al monitor, koji se bavi Bliskom istokom i čije je sjedište u Washingtonu, kaže da je Erdoganov govor u Sarajevu akt političkog prkosa protiv Austrije, Njemačke i Holandije, koji su odbili da mu daju dozvolu da se obrati turskoj dijaspori na njihovom tlu.

 

“S obzirom na dosadašnje iskustvo, ova zabrana može ići u Erdoganovu korist,” piše Al monitor i podsjeća da je Erdogan nedavno otkrio da se radi na alternativnim planovima kako bi se došlo do pristalica u Evropi, da bi se kasnije otkrilo da je riječ o mitingu u Sarajevu.

 

Navodi se i da je u međuvremenu planirani skup već izazvao kontroverzu među srpskim političarima u BiH, ali i među nekim bošnjačkim, koji kažu da ovo otkriva utjecaj koji Turska ima nad njihovom zemljom.

 

Sadik Ahmetović, bivši potpredsjedni

21.05.2018.

REZULTATI ERDOGANOVE POSJETE SARAJEVU

REZULTAT ERDOGANOVE POSJETE SARAJEVU: Podrška za NATO, veći izvoz, infrastrukturni projekti... Ko ozbiljan može biti protiv toga?

Koliko god da bi turkofilija i zaklinjanje u Erdogana i mogli i biti samoponižavajući i štetni, kreiranje politike i odnosa prema Turskoj na osnovu emocija turkofobije i ideoloških nesimpatija prema Erdoganu su ipak čisto idiotski.



REZULTAT ERDOGANOVE POSJETE SARAJEVU: Podrška za NATO, veći izvoz, infrastrukturni projekti... Ko ozbiljan može biti protiv toga?


Piše: DANIJAL HADŽOVIĆ


Turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan jučer je u Sarajevu održao predizborni skup na kojem je Turke koji žive u BiH ali i one koji su u naš glavni grad stigli iz čitave Evrope, pozvao da na vanrednim parlamentarniima izborima u Turskoj podrže njegovu stranku. Ipak, od samog predizbornog skupa za našu zemlju su daleko važnije druge posredne koristi koje smo dobili od ove posjete.

 

Najprije u pogledu geostrateškog interesa, Erdogan je istakao da Turska nikada neće ostaviti BiH na putu ka NATO savezu. Ova poruka naročito je važna, značajna, prijeko potrebna u trenutku kada Rusija u BiH i regionu vrši sve snažniji utjecaj i destabilizaciju, te sve otvorenije širi propagandu protiv članstva u NATO-u, dok rukovodstvo manjeg entiteta slavodobitno najavljuje blokadu ulaska naše zemlje u najveći svjetski vojni savez. Ulazak BiH u savez s najrazvijenim zapadnim državama svakako je možda i ključni vanjskopolitički cilj koji našoj zemlji garantuje, kako sigurnost i stabilnost granica, tako i definitivni ulazak u taj civilizacijsko-politički krug, i podrška Turske kao jedne od najvažnijih članica NATO-a na tom putu može biti i presudna.

 

Stvari, naravno, ne staju samo na ohrabrujućim riječima i lobiranju. Bosna i Hercegovina iz odnosa s Turskom u sve većoj mjeri izvlači i konkretnu ekonomsku i društvenu korist. Tako je, zahvaljujući donaciji Turske agencije za saradnju i koordinaciju (TIKA) od 3,5 miliona KM, jučer u prisustvu supruge predsjednika Turske, Emine Erdogan, otvorena Klinika za hematologiju na KCUS.

 

Također, Turska nam je odlučila „halaliti“ nedavni incident s pokvarenim meso koje smo pokušali izvesti i umjesto sankcija za naše proizvođače, povećana nam je kvota za izvoz mesa i brašna u Tursku, što će predstavljati dodatni podsticaj za ekonomski razvoj i nova zapošljavanja.

 

Trenutno najvažniji projekat koji Turska trebao da realizira u našoj zemlji je svakako put Sarajevo-Beograd, o kojem su nadležni ministri već potpisali pismo namjera. Cijeli projekat bi trebao da košta oko 3 milijarde dolara, a Erdogan je jučer istakao da će direktna investiicja Turske iznositi između 15 i 20 posto, dok će ostatak biti pokriven kreditima. I pritom našu zemlju, za razliku od nekih, nije uslovljavao dizanjem akciza i drugih nameta kako bi se kredit vraćao.

 

Povrh svega, Erdogan najvaljuje i da je u narednom periodu cilj trgovinsku razmjenu između BiH i Turske podići na dvije milijarde dolara. Da stvar bude bolja, BiH je u razmjeni s Turskom potpuno istopila trgovinski deficit, te je posljednjih mjeseci zabilježen veći izvoz iz BiH u Tursku, nego izvoz iz Turske u BiH.

 

Cinici i kritičari na sve znaju reći da“ ljubav“ Turske prema Bosni i Hercegovini ostaje samo na lijepim riječima od koje građani nemaju nikakvu korist, dok turske investicije zaobilaze BiH i radije idu primjerice u Srbiju. I uistinu, statisički gledano Turska je posljednjih dvadesetak godina tek 11. investitor u BiH. Ipak, ono što autori ovakvih kritika, da li uslijed zlonamjernosti ili pak neznanja zaboravljaju je da živimo u kapitalizmu i da zapravo ključni investitori u BiH ne mogu biti Erdogan ili turska vlada, nego turski poduzetnici. A tu već dolazimo do dubljih sistemskih problema s kojima se naša zemlja suočava, poput prilično lošeg poslovnog okruženja (86. u svijetu prema Doing Bussines indexu) i krajnje neučinkovite birokratije. O ovom problemu nedavno je prilikom susreta sa Denisom Zvizdićem govorio i turski premijer Binar Jildirim koji je istakao da Turska mora povećati investicije u BiH, ali da u tom cilju i naša država mora poboljšati investicioni okvir.

 

Dakle, kada se podvuče crta BiH od dobrih odnosa s Turskom dobija podršku za jačanje unutrašnje stabilnosti, međunarodne pozicije i puta ka NATO-u, poboljšanje ekonomske saradnje na obostranu korist i direktna ulaganja u infrastrukturne projekate, što one manjeg obima, što one krucijalne. Postoji li neka osoba, a da nije bezgranično zlonamjerna, koja bi mogla biti protiv ovakve saradnje. Nažalost, itekako.

Još od dana kada je najavljena posjeta Erdogana svjedočimo čitavoj bujici negativnih komentara u bh. javnom prostoru. Tako se u golemoj ostrašćenosti i gnjevu spominju „turčenje“, prodaja suvereniteta, podsjeća se na Gradaščevićevu borbu protiv Osmanskog carstva, velika briga se brine kako će na sve da reagira EU... Teško je reći šta je od svega neutemeljenije.

 

Najprije nije baš najjasnije u kakvoj konkretnoj su vezi Gradaščevićeva borba protiv sasvim druge Osmanske države prije kojih 190 godina i odnos BiH s današnjom Turskom, što posebno banalno zvuči kad dolazi iz usta onih koji nam inače govore da prošlost i rat od prije dvadesetak godina trebamo ostaviti iza sebe i okrenuti se budućnosti.

 

Što se tiče bojazni da bi nam zbog Erdoganovog skupa mogli zamjeriti iz EU, treba postaviti pitanje, kojoj EU? Tvorevini u kojoj Britaniji trenutno dovršava posljednje aktivnosti za izlazak iz nje, čijim cijelim istočnim dijelom vladaju kršćanski konzervativci koji grade bodljikave žice kako bi spriječili fizički ulazak muslimana i u kojoj nikada manje sloge oko budućnosti i zajedničke politike nije bilo no što je danas? Šta dugujemo bilo kojoj članici EU da bismo zbog toga doveli u pitanje odnose sa Turskom? Možda skuplje gorivo koje plaćamo kako bi se vratio kredit evropskim bankama?

 

Onim pak koje brine „gubitak suvereniteta“ BiH, bi valjalo objasniti da je turski predsjednik Erdogan donedavno držao predizborne mitinge širom EU i da su zabranu skupova zvanično uvele samo tri njene članice, i to nakon pogoršanja odnosa s Turskom i plime islamofobije u Evropi, pa je zaista teško pronaći racionalan razlog zbog čega bi takav skup u Sarajavu uskraćivali svom savezniku. Usput je zanimljivo primjetiti da ni približno isti otpor ili briga za suverenitet od dotičnih protagonista nisu dolazili do izražaja kada je nekoć predsjednik Srbije Boris Tadić mitingovao s Dodikom po RS-u, ili kada vlasti i političari iz Hrvatske redovno pred svoje izbore dolaze u BiH u potragu za glasovima.

 

I sve bi se ove kritike, negodovanja i bunt i mogli razumjeti i bili bi benigni kada bi ostali ograničeni na kafane, društvene mreže, pa možda čak i pojedine medije. Međutim, kada vam dolaze od političkih stranaka koje ozbiljno pretenduju da preuzmu vlast u ovoj zemlji, onda cijela stvar već ima mnogo dublju političku, a potencijalno i državnu i međudržavnu težinu. Pošto o Čovićevoj nedobronamjernosti kada je ta vrsta kritike u pitanju ne treba ni govoriti, spomenimo samo da su se čak tri nominalno probosanske stranke javno i zvanično pobunile protiv Erdoganove posjete: SDP, Naša stranka i SBB, manje-više koristeći većinu gore navedenih argumenata.

 

A tu već imamo ozbiljan problem koji pokazuje da dotične političke snage ili su krajnje zlonamjerne pa se koriste najjeftinijim politikanstvom ili jednostavno ne razumiju osnove politike i geopolitičkih interesa, što ih dakako čini problematičnim za ulogu potencijalne vlasti u ovoj zemlji.

 

Koliko god da bi turkofilija i zaklinjanje u Erdogana i mogli i biti samoponižavajući i štetni, kreiranje politike i odnosa prema Turskoj na osnovu emocija turkofobije i ideoloških nesimpatija prema Erdoganu su ipak čisto idiotski. Pametni ljudi i države se ne koriste emocijama nego u svemu gledaju svoje interese. BiH nema niti jedan racionalan ili razuman motiv da na bilo koji način ugrožava svoje odnose s Turskom. Oni koji smatraju drugačije bi za to trebali ili ponuditi ozbiljne i utemeljene argumente ili se kaniti posla koji očigledno ne znaju.

21.05.2018.

ERDOGAN U SARAJEVU: POZIVI NA JEDINSTVO, SARADNJU SA SRBIJOM I GULENISTI

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
66038130

Powered by Blogger.ba