Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

17.05.2018.

SENAD OMERIKA

Senad Omerika




Senad Omerika

Poslije zločina na Uborku, nastavili su se redati zločini u cijeloj zemlji, a Senad Omerika je s vremenom postao samo beznačajna statistika, jedan od onih bezimenih, u brojke pretvorenih žrtava, koje život smrvi svojom pesnicom uvijek kada želi da dokaže da je jači od onog koji ga živi. Danas znamo da je tog 13. jula 1992., umro i Mostar, grad koji se do rata ponosio svojom multietničnošću, a kojeg je ta multietničnost koštala upravo onoliko koliko je Senada Omeriku koštala jedna noć provedena u atomskom skloništu, u Zaliku. Grada više nema, kao što više nema ni nekadašnje zgrade EMŠC-a – ostao je samo prostor koji nastanjuju naša tijela, jer nešto, do smrti, naprosto moraju nastanjivati.

Od svih školskih fotografija, zauvijek izgubljenih u ratnim preseljenjima, najbolje se sjećam one jedne koja nikada nije napravljena – to je fotografija I razreda tehničkog usmjerenja srednje Mašinske škole, tada dijela mostarskog Elektromašinskog školskog centra, ili skraćeno EMŠC. Priča kaže da najveće zasluge za to pripadaju onome ko je, 3. aprila 1992. godine, nešto poslije 17:00 sati, aktivirao eksploziv u cisterni parkiranoj uz istočni zid kasarne Sjeverni logor, zbog čega je, na opće oduševljenje potpisnika ovih redova, koji nikako nije mogao popraviti keca iz fizike, kraj školske 1991./92. stigao prije najavljenog dolaska fotografa u školu.

Na toj nikada napravljenoj fotografiji, najjasnije vidim Senada Omeriku, mog druga iz klupe, kuštravog, smeđekosog mladića, za glavu većeg od svih ostalih, kako drži dva prsta iznad glave nekog štrebera, možda čak i iznad moje, i kezi se onako kako se već na svim školskim fotografijama keze nedodirljivi i neprikosnoveni razredni zajebanti. To je onaj Senad Omerika, kojeg je muški dio razreda, zbog prezimena, zvao Čemerika, ali samo onda kada je bio dobro raspoložen i kada je bilo izvjesno da zbog toga nećete fasovati tać. Bio je neobično snažan, mnogo snažniji od svojih vršnjaka, u čemu je, na neki svoj način, jako uživao. Snažni ljudi imaju pravo da budu grubi, pogotovo ako idu u školu, i pri tom ih baš i ne zanimaju ocjene, pa smo se prema Seninoj snazi odnosili kao i prema beskrajno teškim proračunima iz mehanike – kao prema nečemu, dakle, što se, jednostavno, moralo trpiti jer drukčije nije moglo biti. U suštini njegovog otklona od svega što je imalo veze sa školom i učenjem nisu bili samo hirovi kasnog puberteta, već, možda, i više od toga, njegovo čvrsto uvjerenje da od života može dobiti ono što želi jedino ako ga bude dovoljno snažno lemao šakama.

Stanovao je u Zaliku, barem tako mi govori sjećanje, i ispod svih grubih fasada od kojih je bio sačinjen, nosio je, kako to već obično biva, nježnost zbunjenog dječaka, strahujući da je pred nekim od nas ne pokaže i time ne naruši ugled neprikosnovenog školskog grubijana. Iako smo osam mjeseci dijelili školsku klupu, zapravo smo vrlo malo pričali: niti se njega ticao moj, niti mene njegov svijet, pa smo za riječima posezali samo onda kada ih je bilo nemoguće izbjeći. Sjećanje je sačuvalo poneki detalj iz kojeg bljesne ljepota izgubljene mladosti, poput bježanja s Mašinskih materijala, predmeta kojeg smo, i on i ja, žučno mrzili, ispijanja kafa u Lenonu ili Alpini, i rudimentarnog trovanja cigaretama, u čemu sam, u odnosu na Senada, prilično prednjačio.

Sjećam se i drugih lica s te fotografije, kao naprimjer, kiselog osmijeha na licu drugarice Jadranke Fink, ili skoro identičnih lica blizanaca Tina i Tea Bijakšića koja znatiželjno proviruju iz prvog reda. Tu su još Arnad i Amel Omanović, Zlatko Komšić, Hilmo Selimotić, Elvedina Ćatić, Ervin Alajbegović, Oliver Šetka, Ljubiša Pavlović i još neki drugi čija su mi lica i imena zauvijek iscurila iz sjećanja. Ali ovo nije priča o njima, niti o toj nikada snimljenoj fotografiji, iako bi i jednu i drugu trebalo jednom ispričati. Ovo je priča o sjećanju na mog druga iz klupe, Senada Omeriku, najjačeg među nama, koji se, u zimu te godine, kada je škola bezuspješno pokušavala organizirati nastavu u ratnim okolnostima, nije pojavio u razredu. I ko bi sada znao ko nam je donio tu strašnu vijest, zbog koje sam prvi puta, tokom narednih nekoliko godina, pomislio da svemir nije samo besmislen i nesuvisao, kako je uvijek tvrdio Nietzcheom nadahnuti komšija Đuro, nego i strašno bezdušan i surov: nekoliko mjeseci ranije – tačnije 13. juna 1992. – pripadnici srpskih paravojnih snaga odveli su ga iz atomskog skloništa u Zaliku i, kako će se kasnije ispostaviti, zajedno s još 113 drugih civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, među kojima je bio i njegov otac, Hajdar, pogubili u mjestu Uborak, nadomak Mostara.

Ma koliko da je to bilo davno, u meni se uvijek nađe tuge kada pomislim na Senada Omeriku. Nikada nisam prestao zamišljati tu noć u skloništu i njegov strah, njegovu zbunjenost, njegovu nesposobnost da shvati šta mu se dešava. Nije mogao uraditi ništa, osim prizivati nekakvo čudo, nadati se da neće privući ni najmanju pažnju, da će postati nevidljiv, ako ne za sve ljude oko sebe, onda bar za zvijeri koje su stajale na ulazu i, nekom neobjašnjivom, termitskom upornošću, odvajala muškarce od svojih porodica.

Kako svaka priča u sebi sadrži i druge, od sebe manje i veće priče, tako i priča o Senadu Omeriki u jednome času postaje i priča pjesnikinje, Sanele Kuko. Ona je te trinaeste junske noći, 1992., na Uborku izgubila oca i djeda. U jednoj svojoj pjesmi, koja nosi naslov „Neki otisci u nama“, Sanela je zapisala ovo: „Vrijeme je bježalo u mrak. / Kolona. / U jednoj ti. / U drugoj ja. / Bez zagrljaja. / Bez volim. / Samo tvoje: Čuvaj ih! / Reći ću ti danas / da nas je znala čuvati. / I mi smo nju čuvali. / Učili smo je kako se živi bez tebe. / Nikad me neće prestati boljeti / Tih nekoliko koraka od tebe. / Ta nepomirljiva praznina između nas…“ O zločinu na Uborku, pisao je i rahmetli Alija Kebo, zgrožen činjenicom da za njega – a tako je, nažalost, ostalo sve do danas – niko nije odgovarao: „Kod Mostara, u Uborku / Devedeset i druge / ubiše stotinu nedužnih / A na jedanaesti septembar / Dvije hiljade i prve / u Njujorku / za tri hiljade nevinih / bijaše Dan sudnji / Šta je stotinu u Uborku / Prema tri hiljade u Njujorku! / Za stotinu u Uborku / niko da se ni počeše po glavi / O tri hiljade u Njujorku / buba cijeli svijet / Kome je pravda na vrhu mača / Slavit će pobjedu, grcajuć od plača“, itd.

Poslije zločina na Uborku, nastavili su se redati zločini u cijeloj zemlji, a Senad Omerika je s vremenom postao samo beznačajna statistika, jedan od onih bezimenih, u brojke pretvorenih žrtava, koje život smrvi svojom pesnicom uvijek kada želi da dokaže da je jači od onog koji ga živi. Danas znamo da je tog 13. jula 1992., umro i Mostar, grad koji se do rata ponosio svojom multietničnošću, a kojeg je ta multietničnost koštala upravo onoliko koliko je Senada Omeriku koštala jedna noć provedena u atomskom skloništu, u Zaliku. Grada više nema, kao što više nema ni nekadašnje zgrade EMŠC-a – ostao je samo prostor koji nastanjuju naša tijela, jer nešto, do smrti, naprosto moraju nastanjivati.

17.05.2018.

ERDOGAN ZA REUTERS: ,,NECU DOPUSTITI IZRAELU DA UKRADE JERUZALEM"

ERDOGAN ZA REUTERS: „Neću dopustiti Izraelu da ukrade Jeruzalem”

Turski predsjednik najavio je da će podupirati Palestince...



ERDOGAN ZA REUTERS: 'Neću dopustiti Izraelu da ukrade Jeruzalem'


Ankara neće dopustiti izraelskim vlastima da ukrade Jeruzalem od Palestinaca, rekao je Recep Tayyip Erdogan u srijedu na iftarskoj večeri, prenosi Reuters. “Čak i ako cijeli svijet zatvori oči, spriječit ćemo izliv izraelske okrutnosti. Nastavit ćemo podupirati našu palestinsku braću i sestre, ne samo našim srcima, već i našim resursima […] Nikada nećemo dopustiti Izraelu da ukrade Jeruzalem.”

 

Turski predsjednik također je osudio “šutnju” međunarodne zajednice nad “izraelskom tiranijom” tijekom sukoba u Pojasu Gaze. “Ako se šutnja nastavi protiv izraelske tiranije, svijet će brzo potonuti u kaos gdje će razbojnici vladati”, završava predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan.

 

Recep Tayyip Erdogan je također rekao da se UN “urušio” ispred događaja u Gazi.

 

Deseci tisuća Palestinaca u pojasu Gaze manifestirali su 14. svibnja na granici sa židovskom državom protiv preseljenja američkog veleposlanstva u Jeruzalemu. U jutarnjim satima su izbili sukobi koji su se nastavili do popodne uz granicu s Izraelom. Prema najnovijoj raspoloživoj bilanci, 61 Palestinac je poginulo, a više od 2.700 osoba je ranjeno od strane izraelske vojske.

 

(Logicno.com/L.R.)

17.05.2018.

VLAST ENTITETA RS-A SAMA SEBI NASKODILA

VLAST RS-a SAMA SEBI NAŠKODILA: "Pravda za Davida je najiskreniji protest u istoriji Republike Srpske!"

„Političari ne treba da se pridružuju protestima, ukoliko porodica ne zahtjeva suprotno“, rekao je Šarović.



VLAST RS-a SAMA SEBI NAŠKODILA: 'Pravda za Davida je najiskreniji protest u istoriji Republike Srpske!' - 1

Komentarišući svakodnevne prosteste na Trgu Krajine koje organizuje grupa "Pravda za Davida", ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa u Savjetu ministara BiH Mirko Šarović u emisiji Puls BN TV je ocijenio da je "ovo najiskreniji protest koji se desio u istoriji Republike Srpske i da ne postoji ništa čistije od ovoga".

 

Šarović je mišljenja da političarima nije mjesto na platou na Trgu Krajine u Banjaluci na protestima koje organizuje grupa „Pravda za Davida“

„Političari ne treba da se pridružuju protestima, ukoliko porodica ne zahtjeva suprotno“, rekao je Šarović.

On je dodao da je ovo najiskreniji protest koji se desio u istoriji Republike Srpske i da ne postoji ništa čistije od ovoga.

„Čuo sam da su ovi protesti vezani za ukidanje MUP-a Republike Srpske i moram da kažem da je to apsolutno netačno“, naglasio je Šarović.

Šarović je objasnio da je vlast Republike Srpske sama sebi naškodila na početku samog slučaja Dragičević kada je, kako je rekao nastradalog mladića pokušala da kriminalizuje.

17.05.2018.

IZETBEGOVIC I CRNADAK IZNENADJENI: NISU ZNALI DA JE DELEGACIJA BiH BILA NA OTVARANJU AMBASADE SAD-A U JERUSALEMU, KO JE POSLAO RAJKOVICKU

IZETBEGOVIĆ I CRNADAK IZNENAĐENI: Nisu znali da je delegacija BiH bila na otvaranju Ambasade SAD-a u Jerusalemu, ko je POSLAO Rajakovićku...

Prema prvim informacijama BiH je predstavljala Jelena Rajaković, ambasadorica naše zemlje u Izraelu, ali za sada nema informacija da li je i po čijem nalogu Rajaković prisustvovala ceremoniji u Jerusalemu.





Predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, koji učestvuje na Samitu EU - Zapadni Balkan u Sofiji, izjavio je da nije bio upoznat da je neki bh. diplomata prisustvovao otvaranju ambasade SAD-a u Jerusalemu."Da vam pravo kažem, nisam imao tu informaciju i nisu to trebali da rade bez konsultacija sa Predsjedništvom", kazao je Izetbegović za Al Jazeeru i dodao kako će razgovarati o tom događaju.

Ministar vanjskih poslova BiH Igor Crnadak kazao je kako ni on nema informacije o nazočnosti delegacije Bosne i Hercegovine u Jerusalemu.

"Mi, kao Ministarstvo, niti dajemo saglasnost niti vodimo evidenciju niti pažljivo pratimo baš sve događaje, ceremonijalne, protokolarne, koji se organizuju za diplomatske predstavnike u drugim zemljama, tako da ja zaista nemam detalje oko ovog samog događaja", istakao je on i dodao:

"Ministarstvo inostranih poslova ne može da ima bilo kakav drugačiji stav u odnosu na stav koji je zauzelo Predsjedništvo, a vi dobro znate šta je bila pozicija Predsjedništva."

Podsjetimo, izraelski list Haaretz je pisao da su od 86 pozvanih predstavnici 22 strane zemlje prisustvovali prijemu izraelskog Ministarstva vanjskih poslova u čast otvaranja Ambasade SAD-a u Jerusalemu, a prvobitno su učešće potvrdile 32 države. 

Prema prvim informacijama BiH je predstavljala Jelena Rajaković, ambasadorica naše zemlje u Izraelu, ali za sada nema informacija da li je i po čijem nalogu Rajaković prisustvovala ceremoniji u Jerusalemu. 

Prijemu u nedjelju prisustvovali su predstavnici Austrije, Mađarske, Rumunije i Češke, uprkos stavu Evropske unije protiv preseljenja američke ambasade, uz predstavnike Gvatemale, Paragvaja, Hondurasa, Bosne i Hercegovine, Gruzije, Makedonije, Mjanmara, Angole, Kameruna, Demokratske Republike Konga, Republike Konga, Dominikanske Republike, Etiopije, Kenije, Nigerije, Ruande, Zambije i Tanzanije.
17.05.2018.

BAKIR IZETBEGOVIC GOVORIO NA SAMITU U SOFIJI: "BiH SE UKLAPA U VIZIJU EVROPE UJEDINJENE U MIRU, PROSPERITETU I RAZNOLIKOSTI."

IZETBEGOVIĆ GOVORIO NA SAMITU U SOFIJI: "BiH se uklapa u viziju Evrope ujedinjene u miru, prosperitetu i raznolikosti."

Predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića obratio se danas na plenarnom zasjedanju Samita EU - Zapadni Balkan u Sofiji.






Izetbegović je u ime Bosne i Hercegovine pozdravio Deklaraciju Samita i ponovio da joj se Bosna i Hercegovina pridružuje.

 

"Veoma je važno da s ovog samita pošaljemo snažnu poruku kojom se potvrđuje evropska perspektiva za cijelu regiju zapadnog Balkana. Bosna i Hercegovina pozdravlja pokretanje konkretnih inicijativa za poboljšanje infrastrukturne povezanosti, kao i povezanosti među ljudima. Cijenimo kontinuirani angažman EU na jačanju političkih i ekonomskih veza, kako između EU i regije zapadnog Balkana, tako i unutar regije", rekao je predsjedavajući Predsjedništva BiH.

 

Istakao je da je Bosna i Hercegovina dala svoj doprinos poboljšanju tih veza poduzimanjem niza aktivnosti na provođenju prioritetnih mjera u okviru priprema za samit u Sofiji.

 

"Bosna i Hercegovina je posvećena regionalnoj saradnji u oblasti ekonomskog, infrastrukturnog, energetskog i sigurnosnog povezivanja – kroz mehanizme poput Berlinskog procesa i Agende za povezivanje. Vidimo to kao put za izgradnju povjerenja, unapređenje odnosa i stvaranje opipljive ekonomske dobrobiti naših građana. Zalažemo se za pronalaženje obostrano prihvatljivih rješenja za sva otvorena pitanja i bilateralne sporove. Pozitivan primjer naših napora je zaključivanje Sporazuma o granici s Crnom Gorom", rekao je Izetbegović i dodao da BiH pozdravlja novu Strategiju za zapadni Balkan koju je Evropska komisija objavila 6. februara. 

 

"U toj strategiji mi se posebno dojmila rečenica u kojoj se  kaže:"Svakodnevni život na Zapadnom Balkanu treba postepeno približiti životu unutar Evropske unije.“ Razmislite o tome na trenutak. Proces pristupanja EU je najdjelotvorniji pokretač transformacije naših država, društava i ekonomija, u cilju dostizanja modernih demokratskih standarda, izgradnje konkurentnih tržišnih ekonomija i povećanja ekonomskog rasta i razvoja", istakao je predsjedavajući Predsjedništva BiH. 

 

"Naši građani nam govore da je dostizanje evropskih standarda za njih prioritet.  Oni žele da kvalitet roba i usluga, kvalitet hrane, zraka i vode i kvalitet infrastrukture budu jednako dobri kao u EU. Žele da vožnja od 580 kilometara od Sarajeva do Sofije traje jednako kao i vožnja od Varšave do Berlina: 5 umjesto 10 sati. Taj cilj ćemo postepeno i postići provedbom planova poput Agende za povezivanje", poručio je Izetbegović. 

 

Takođe, poručio je da je Bosna i Hercegovina odlučna da održi pozitivan zamah započet u oktobru 2014. godine i da nastavi s reformama i napretkom u procesu pristupanja EU.

 

"Imamo dva ključna konkretna cilja u tom pogledu: dobijanje kandidatskog statusa do kraja 2018. godine i otvaranje pregovora što je prije moguće nakon dobijanja kandidatskog statusa. Da bismo te ciljeve ostvarili, potrebno je da Evropska komisija do novembra 2018. godine objavi svoje mišljenje o aplikaciji Bosne i Hercegovine za članstvo u EU. Zahvalni smo institucijama i državama članicama EU na kontinuiranoj podršci koju pružaju procesu našeg pristupanja EU. Nadamo se da će se ta podrška EU nastaviti i ubuduće, posebno u postupku stjecanja kandidatskog statusa do kraja 2018. godine", rekao je Izetbegović. 

 

Da bi proces proširenja imao potrebnu podršku unutar EU, mi u regiji, rekao je dalje, moramo raditi na tome da našim prijateljima u Evropi jasno artikuliramo koje su to koristi i vrijednosti koje će naša integracija u EU donijeti Evropi u cjelini.

 

"Radi se o dvosmjernoj ulici. Da bi postojali obostrani interes i entuzijazam, moraju postojati i uzajamne koristi. Svojim proširenjem na zapadni Balkan EU ne želi da „uvozi“ nove probleme, a mi ne želimo da postanemo članice EU da bismo „izvezli“ naše probleme u EU. Želimo iskoristiti mehanizme iz procesa pristupanja EU kako bismo te naše probleme riješili, dostigli evropske standarde i dali doprinos stabilnosti, sigurnosti i prosperitetu Evrope.  Danas ovdje potvrđujemo da je budućnost zapadnog Balkana u Evropskoj uniji. Postizanje tog cilja dalo bi novu energiju osnivačkoj viziji Evropske unije – viziji Evrope ujedinjene u miru, prosperitetu i raznolikosti. To je ujedno i najbolji način da postignemo trajnu stabilnost, sigurnost i prosperitet  zapadnog Balkana. Bez obzira s koliko izazova se suočili, bez obzira na koliko prepreka naišli, moramo istrajati na tom putu. Alternative nema - rekao je predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović u obraćanju na plenarnom zasjedanju Samita EU - Zapadni Balkan u Sofiji", saoćeno je iz Predsjedništva BiH.

17.05.2018.

SOFIJSKA DEKLARACIJA : EU POJACAVA SNGAZMAN NA ZAPADNOM BALKANU

SOFIJSKA DEKLARACIJA: EU POJACAVA ANGAZMAN NA ZAPADNOM BALKANU





Evropska unija obećala je jače se angažovati na Zapadnom Balkanu, te potvrdila jasno još jednom podršku evropskoj perspektivi Zapadnog Balkana - glavna je poruka Samita EU-Zapadni Balkan, a detalji definisani Sofijskom deklaracijom usvojenom u četvrtak.

"EU je odlučna da pojača i intenzivira svoje angažovanje na svim nivoima radi pružanja podrške političkim, ekonomskim i društvenim transformacijama u regionu", navodi se u Deklaraciji usvojenoj na skupu lidera EU i Zapadnog Balkana u Sofiji, prvom te vrste u posljednjih 15 godina.

Kao glavni prioriteti na kojim treba da rade i EU i Zapadni Balkan zajednički, a i sve zemlje Zapadnog Balkana ponaosob u narednom periodu navedeni su: jačanje podrške vladavini prava i dobrom upravljanju, jačanje angažovanja u pogledu bezbjednosti i migracija, podrška socio-ekonomskom razvoju i stavljanje posebnog akcenta na mlade, jačanje transportnog i energetskog povezivanja, digitalna agenda za Zapadni Balkan i podrška izmirenju i dobrim susjedskim odnosima na Zapadnom Balkanu.

To konkretnije, uz ostalo, znači da će Brisel u okviru jačanja podrške vladavini prava pojačati nadzor nad reformama kroz misije za ekspertsku provjeru zasnovanu na slučajevima, te uvesti praćenje suđenja u slučajevima teške korupcije i organizovanog kriminala.

Takođe će se ići "korak naprijed u zajedničkim aktivnostima u borbi protiv terorizma i sprečavanju radikalizacije i nasilnog ekstremizma", a biće pojačana i operativna saradnja u borbi protiv međunarodnog organizovanog kriminala u prioritetnim oblastima, kao što su oružje, droga, krijumčarenje migranata i trgovina ljudima.

Brisel će, uz ostalo, pojačati nadzor nad reformama u oblasti pravosuđa (Fotografija učensika samita u Sofiji)
Brisel će, uz ostalo, pojačati nadzor nad reformama u oblasti pravosuđa (Fotografija učensika samita u Sofiji)

Biće sačinjen i obnovljeni akcioni plan za saradnju u oblasti naoružanja kako bi se efikasnije riješila pitanja nezakonitog oružja i velikih zaliha oružja, te pojačati podrška za razvoj kapaciteta u oblasti sajber bezbjednosti i borbe protiv sajber kriminala.

Najavljeno je da će se pojačati saradnja u oblasti upravljanja migracijama i granicama, te saradnja službenika za vezu koje su postavile Evropska komisija i Evropska agencija za graničnu i obalnu stražu, država članica i nadležnih organa Zapadnog Balkana, a biće formirana i međuagencijska radna grupa EU JHA kojom će koordinirati Evropska komisija.

Takođe, biće proširen Investicioni okvir za Zapadni Balkan, radi daljeg privlačenja i koordinacije ulaganja bilateralnih donatora i međunarodnih institucija za investicije, te značajno ojačane odredbe o garancijama Investicionog okvira za Zapadni Balkan, radi privlačenja privatnih ulaganja. Sve u cilju da se podrže i mladi, te će biti udvostručena sredstva za Erasmus+ u regionu, uključujući osnivanje "Laboratorije za mlade Zapadnog Balkana" tokom 2018.

U Deklaraciji je obećano da će biti napravljen "iskorak" kako bi se olakšala trgovine u regionu Zapadnog Balkana, te napredak Bosne i Hercegovine i Srbije u njihovom procesu pristupanja Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. Biće predstavljen novi paket projekata za povezivanje (sa značajnim bespovratnim sredstvima EU) kroz Investicioni okvir za Zapadni Balkan, uključujući podršku za Plavi autoput i Autoput mira (Niš-Priština).

Najavljeno je i proširenje Energetske unije EU na Zapadni Balkan, rad na završetku formiranja Regionalnog tržišta električne energije na Zapadnom Balkanu, te rečeno da će to tržište biti integrisano u interno tržište električne energije EU, između ostalog i kroz inicijativu za gasno povezivanje Centralne i Jugoistočne Evrope (CESEC).

Sofijskom deklaracijom najavljen je samit EU - Zapadni Balkan tokom predsjedavanja Hrvatske 2020. godine
Sofijskom deklaracijom najavljen je samit EU - Zapadni Balkan tokom predsjedavanja Hrvatske 2020. godine

​Takođe, Deklaracijom je najavljeno, uz ostalo, potpisivanje sporazuma/memoranduma o razumijevanju u pogledu izgradnje gasnog interkonektora Bugarska–Srbija, početak sprovođenja Ugovora o transportnoj zajednici i funkcionisanja njegovog sekretarijata, potpisivanje sporazuma o sjedištu za sprovođenje Ugovora o transportnoj zajednici (Beograd), te podrška novoj strategiji željezničkog saobraćaja za uvođenje Zapadnog Balkana u glavnu mrežu i tržište EU.

Biće predstavljena i Digitalna agenda za Zapadni Balkan, uključujući i plan za olakšavanje smanjenja troškova rominga, uvođenje značajnog paketa tehničke pomoći za identifikaciju potencijalnih digitalnih ulaganja (uključujući širokopojasna) kroz Investicioni okvir za Zapadni Balkan/Instrument za pretpristupnu pomoć.

EU pružiće i podršku izmirenju i dobrim susjedskim odnosima na Zapadnom Balkanu i borbi protiv nekažnjivosti kroz podršku Mehanizmima za međunarodne krivične sudove i Specijalnom sudu za Kosovo1, kroz EULEKS.

Od zemalja Zapadnog Balkana očekuje se jačanje "dobrih susjedskih odnosa, regionalne stabilnosti i uzajamne saradnje", te pronalaženje i primjenjivanje "definitivnih, inkluzivnih i obavezujućih rješenja" za bilateralne sporove, te ulaganje dodatnih napora u pomirenje".

Sofijskom deklaracijom najavljen je samit EU - Zapadni Balkan tokom predsjedavanja Hrvatske 2020. godine, a nezvanično, najvjerovatnije će ovakvi susreti postati redovni i biti sastav zvanične evropske agende.

Dijalogom do rješenja problema

Predsjednik Evropskog savjeta Donald Tusk izjavio je nakon Samita kako je ovaj skup "najbolja ilustracija da je integracija Zapadnog Balkana glavni prioritet za EU".

"Vjerujem da je prošlo previše vremena od našeg posljednjeg susreta u Solunu prije 15 godina i zato smo odlučili da se ponovo okupimo za dvije godine u Hrvatskoj", kazao je Tusk.

Predsjednik Kosova Hašim Tači izjavio je nakon Samita kako "nema drugog puta osim sporazuma o pomirenju i dobrosusjedskim odnosima, što podrazumijeva stabilnost i evropsku budućnost naših zemalja".

"Dokle god nemamo takav sporazum mi ćemo ometati jedni druge. I naravno, ona zemlja koja odbija dijalog i pregovore će ostati izolovana", kazao je Tači, te naveo kako ima povjerenja u napore visoke predstavnice EU za spoljnu politiku i bezbjednost Federice Mogherini i "podršku koju će ona imati od zemalja EU i SAD".

"Upravo sam razgovarao sa kancelarkom Merkel, takođe sa predsjednikom Macronom i u prisustvu srpskog predsjednika Vučića i premijera Borisova. Nije se razgovaralo o konkretnim vremenskim rokovima, ali se ima na umu period od šest do devet mjeseci", kazao je Tači.

Međutim, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nije optimista da će do sporazuma doći u roku koji je spomenuo njegov kosovski kolega.

"Da li će do rešenja doći? Nadam se. Nisam preveliki optimista. Daću sve od sebe i uložiti mnogo napora da do toga dođe", izjavio je Vučić na kraju samita u Sofiji.

On je naglasio da je Srbija ispunila sve svoje obaveze koje proizilaze iz Briselskog sporazuma, za razliku od druge strane "koja jedinu obavezu nije ispunila".

"Opet nas to ne sprečava da želimo razgovorom, dijalogom i kompromisom da rešavamo problem, što ćemo da činimo", poručio je predsjednik Srbije.

Oprezno u dalje proširenje

Evropska perspektiva zemalja Zapadnog Balkana je neupitna, ali u proces daljeg proširenja EU novim članicama treba ići oprezno, poručili su zvaničnici EU i zemalja članica tokom Samita u zgradi Nacionalnog kulturnog centra u Sofiji, kojem nije prisustvovao premijer Španije Mariano Rahoy. On je prethodno dao do znanja da ne želi da učestvuje na skupu gdje se Kosovo tretira ravnopravno sa ostalim zemljama. Rahoya je na zvaničnom dijelu samita predstavljao ambasador Španije pri Evropskoj uniji Pablo Garcia Berdoy.

Komesar za proširenje EU Johannes Hahn ponovio je na Samitu od ranije poznat stav Brisela da "sve države imaju jednaku evropsku perspektivu i istu početnu tačku", ali da je "napredak pojedinačan i zavisi od svake države zasebno koliko će brzo napredovati prema Evropi.

"Postoji evropska perspektiva, koja će danas biti potvrđena. Ali, ono što smo rekli prije nekoliko mjeseci i dalje važi: cijeli proces je zasnovan na ocjenama, dakle svaka zemlja treba uraditi svoju domaću zadaću i tada je tu evropska perspektiva", rekao je Hahn.

Predsjednik Francuske Emmanuel Macron izjavio je da se zalaže za "usidrenje zapadnog Balkana s Evropom", ali da "treba gledati s puno opreza i obzira na svako novo proširenje".

"Vode se pregovori koje treba nastaviti, treba pomoći zemlje koje provode reforme i napreduju prema Evropi, to je i moj strateški izbor, ali nisam za to prije nego što budemo imali sve potrebne garancije i prije reformi koje bi omogućile produbljenje i bolje funkcioniranje Evropske unije da se ide prema proširenju", naveo je Macron.

Naglasio je, međutim, kako neće biti učinjena usluga ni zemljama koje su kandidati za ulazak ni članicama Unije ako postoji mehanizam proširenja koji na neki način nema pravila i koji stalno ide prema novom proširenju.

"Zauzvrat, ja sam za to da Zapadni Balkan ima pojačani strateški dijalog i perspektivu koju izbliza pratimo, reforme koje se provode i koje ohrabrujemo, ali bez popuštanja i bez hipokrizije", rekao je Macron.

"Kompletan cilj je više stabilnosti, sigurnost i prosperiteta za Zapadni Balkan", poručila je britanska premijerka Theresa May.

Austrija posebno optimistična oko Srbije i Crne Gore (Sebastian Kurz i Aleksandar Vučić u Sofiji)
Austrija posebno optimistična oko Srbije i Crne Gore (Sebastian Kurz i Aleksandar Vučić u Sofiji)

"Vidimo dobru perspektivu za Zapadni Balkan", poručio je i austrijski kancelar Sebastian Kurz, te dodao kako je "cilj podržati sve ove zemlje na njihovom putu ka Evropskoj uniji".

Objavio/la haler u 17:15, 0 komentar(a), print, #

17.05.2018.

RAZVODI ZBOG KRIZE MORALA I KRIZE U NOVCANIKU

RAZVODI ZBOG KRIZE MORALA I KRIZE U NOVCANIKU?


Zašto je brak kakav poznajemo u krizi

Crna Gora je dočekala Međunarodni dan porodice u svjetlu porazne statistike koja pokazuje da je sve manje sklopljenih brakova, a da istovremeno raste broj razvoda. Razvode se i mladi, ali i stariji bračni parovi, pa je tako svaki četvrti brak u Crnoj Gori prošle godine završio razvodom.

"Ne možete imati zdravu porodicu u bolesnom društvu", kaže nam 52-godišnja Marija iz Podgorice.

Marija smatra da su ljudi danas ekstremno sebični, a crnogorsko društvo bez osnovnih moralnih vrijednosti što se neminovno odražava i na sudbinu pojedinih brakova.

Prema podacima Zavoda za statistiku Crne Gore - MONSTAT, prosječan crnogorski brak traje jedanaest i po godina. Žene se najčešće razvode sa 37 godina, a muškarci sa 41. Najveći broj razvedenih brakova čine bračne zajednice sa djecom, čak 62 odsto, što upućuje na zaključak da dijete najčešće nije razlog za ostanak u braku, ako su partneri nezadovoljni.

Da djeca mnogim supružnicima nijesu dovoljan motiv da sačuvaju brak smatra i dvadesetosmogodišnja Tijana koja radi kao prodavačica u jednoj podgoričkoj prodavnici:

"Kod njih kada prođe ta prva kao ljubav i strast, više ništa ne ostaje. Ako do tada dođu djeca onda to može biti zanimljivo godinu-dvije, a onda prosto nemaju više šta da pruže jedno drugom. Tek tada shvate da nemaju ništa zajedničko, da su potpuno različiti i da, kako se kaže - više nemaju uši da slušaju jedno drugo", konstatuje Tijana.

No, njena sugrađanka Maja Ivanović navodi i neke druge razloge za krizu u kojoj se nađu mnogi brakovi:

"Mislim da su najčešći razlog prevare. Muškarci i žene danas daju sebi previše slobode u braku i onda te zajednice pucaju. Prevelika je to sloboda, previše se izlazi, supružnici nijesu posvećeni porodici. Varaju i muškarci i žene, podjednako. Mislim da je to presudilo tim brakovima."

Čini se da se samo poimanje braka i porodice proteklih nekoliko decenija značajno promijenilo, pa porodica u onom tradicionalnom smislu polako nestaje.

Za održanje braka neophodno je mnogo razumijevanja, požrtvovanja i kompromisa
Za održanje braka neophodno je mnogo razumijevanja, požrtvovanja i kompromisa

Dejana Ponoš iz udruženja Roditelji za Radio Slobodna Evropa kaže da je danas u svijetu, ali i u Crnoj Gori, sve više tzv. jednoroditeljskih porodica.

"Do razvoda kod mladih bračnih parova uglavnom dolazi zbog toga što su brzo i bez razmišljanja 'uletjeli u brak', ali često i zbog loše ekonomske situacije koja utiče na nemogućnost funkcionisanja porodice. Razlog rasta broja razvoda u posljednje vrijeme sigurno je i to što su ljudi danas mnogo manje tolerantni, uglavnom gledaju na to koja prava imaju u braku ali zanemaruju svoje bračne obaveze. Za održanje braka neophodno je mnogo razumijevanja, požrtvovanja i kompromisa. Jedan poznati bračni savjetnik je rekao da brakove ne uništavaju razlike u mišljenjima već način na koji ih bračni partneri prevazilaze, tačnije ne prevazilaze", komentariše.

Dejana Ponoš ističe da je veoma važno da supružnici, posebno oni koji imaju djecu prije konačne odluke o razvodu potraže stručnu pomoć kako bi ipak pokušali da sačuvaju brak.

Sociolog Andrija Đukanović kaže nam da se ekonomski faktor ističe kao jedan od presudnih kada se govori o razlozima za sve veći broj razvoda u Crnoj Gori:

"Kriza u novčaniku dovodi neminovno do porodičnih konflikata koji se najčešće razrešavaju upravo razvodom. Iskustveno znamo da čim ljudi ne mogu da obezbijede dovoljno sredstava za život počinju međusobna optuživanja i svađe koje jedno od supružnika okrivljuju za sve što se dešava. To dovodi dalje do loših odnosa i gubljenja povjerenja a na kraju se završava razlazom", navodi Đukanović.

Kao još jedan mogući faktor navodi i emancipaciju, naročito žena.

"Možda se mi kao tradicionalno društvo, koje je dugo živjelo po određenim vrijednosnim uzusima, čudimo nekim promjenama. Promjenama koje su dobre. Ranije su naše žene bile spremnije da se žrtvuju za porodicu i da, pored nasilja koje su trpjele, ostanu u porodici. Danas sve više žena stremi ka karijeri, svojim interesovanjima i svoju sreću ne vidi samo u stvaranju porodice. Žene su, što je dobro, spremnije da se bore za sebe i da ne pristaju po svaku cijenu da ostanu u braku", kaže Đukanović.

U MONSTAT-u su izračunali da je broj zvanično sklopljenih brakova sada za 15 odsto manji nego prije 30 godina, dok je broj razvoda uvećan za čak 140 odsto.

U posljednjih deset godina najviše sklopljenih brakova bilo je 2007, godinu nakon obnove nazavisnosti i prve godine takozvanog ekonomskog buma, kada je zabilježeno 4.005 brakova. No, najveći broj razvoda u ovom periodu bio je upravo prošle godine - 765.

U protekle tri decenije značajno je povećana i starost mladenaca pri sklapanju prvog braka. Početkom devedesetih nevjeste su imale u prosjeku 24 godine, a sada 28. Mladoženje su prije tri decenije u prosjeku imale 28 godina, a sada 31.

17.05.2018.

ČEDOMIR PETROVIĆ : PA, PRIZNAJMO KOSOVO...

Pa, priznajmo Kosovo…





Pa, priznajmo Kosovo…

//////////////////////////////////////

Izdvajamo

  • Mi se još nismo makli od Kosova, još uvek smo zapleteni u mrežu najcrnjeg nacionalizma, u vekovima okamenjenoj tradiciji, uz svesrdnu pomoć i pod patronatom Srpske pravoslavne crkve. Vreme je stalo za nas. Naše slike su ikone, naše svetlo gas lampe, kandila i crkvene sveće, po rukama pokapao vosak na žuljeve od oranja ralom, vonjamo na tamnjan, delimo poslednju koru hleba i čašu rakije sa putnikom namernikom, žene nam peru noge i stoje pored stola dok muški jedu, ubijamo prestolonaslednika i trudnu ženu, cepamo paktove i pišamo na Nemce.
.............................................

Cena je velika. Platimo je. Plaća se delom zemlje, one zemlje gde je sve i počelo pre šest vekova. Odatle je krenula laž koja je postala istina. Tu je poraz postao pobeda. Proglašavani izdajnici i junaci koji to nisu bili i tako će biti sve do današnjih dana

Dođu nekad vremena, pa se nagomila u glavi sve i svašta. Pobrkaju ti se pojmovi, ne znaš kako ćeš do kraja meseca da izguraš s tom malom platom i penzijom, a deca ištu.

Platio si sve pre nekoliko dana, a ono otvoriš poštansko sanduče i izliću novi računi, ko đaci iz škole. Ne može se više, a Infostan kaže – Može, može. I dokle ovako? Još malo, još malo, kažu u glas struja i telefon. Na ulici priča žena u bradu – Samo da ne bude rata i da smo mi živi i zdravi. A ako se razboliš? Ne dao ti bog. Možda je i taj rat bolji, možda će da me ovog puta nešto strefi u glavu, pa da me ne bude više… I bre, komšija, što sve tako crno?

Melju ti ovo malo mozga što ti je još ostalo. Ne damo Kosovo, viču mnogi. Ne damo, vičeš i ti. Kažu da smo mnogo grešili, mnoga zla počinili i možemo dalje samo iskupljenjem. Pa, iskupimo se. Cena je velika. Platimo je. Plaća se delom zemlje, one zemlje gde je sve i počelo pre šest vekova. Odatle je krenula laž koja je postala istina. Tu je poraz postao pobeda. Proglašavani izdajnici i junaci koji to nisu bili i tako će biti sve do današnjih dana.

Mnogi su za zamrzavanje konflikta i ostavljanja nerešenog problema Kosova nekim sledećim generacijama koje dolaze. Ima toga u svetu. Zamrzavaju i ljude, pa kad pronađu lek protiv bolesti od koje je zamrznuti otegao papke, što reče Fridrih Barbarosa u „Nemanjićima“, naučnici će da ih odmrznu. Šta će od njih biti kad se otope, niko živ ne zna? Možda će se i pronaći lek i otopljenima pomoći, ali kosovsko pitanje ukoliko se ne reši sad, ostaće zamrznuto do nekog novog, skorog rata koji će izbiti zbog njega.

I krmenadlu kad izvadiš iz friza posle tri meseca, tukne oko kosti.

Kažu – Možda Miloš Obilić nije ni postojao? Kako nije… a onih 20.000 hiljada Turaka što je sam posekao na Kosovu polju? Možda smo izgubili i bitku na Kosovu? Kako izgubili… pa na toj pobedi mi smo sve kasnije bitke dobijali? To su sve mitovi i legende. A naše narodne epske pesme koje su bile jedine činjenice za događaje i ličnosti o kojima pevaju, autoritet najviše istorijske vrednosti. Bili su jedini udžbenici iz kojih smo učili našu davnu istoriju i prenosili je s kolena na koleno. Na njima se rađao i formirao srpski mentalitet i karakteri ličnosti, koji čine celinu osobina srpskog naroda, koje se vremenom teško menjaju, naročito one loše.

Šta je istina? Pronađi sam. Gde? U glavi. U kojoj glavi, kad su unutra deponije laži i uvreda, primitivizma i mržnje… ubacivali su u nju od malena sve i svašta. Ne znam više ni ko sam, a bio sam. Ni šta sam radio, a radio sam. Ni da li postojim, a postojao sam.

Kažu – Živeće ovaj narod ako priđemo moćnima, najmoćnijima na svetu. Pa, priđimo. Onda moramo priznati nezavisnost Kosova. Pa, priznajmo. Tamo je sveta srpska zemlja. Biće i dalje. Naši manastiri. Čuvaće ih bolje od nas. Naš narod? Živeće dobro kad se sve razreši i smiri. Kosovo traži stolicu u Ujedinjenim nacijama. Pa, ne može da stoji… mora negde da sedne. Moraćemo da uvedemo sankcije Rusiji. Pa, uvedimo. Mi, mala Srbija, velikoj Rusiji? Shvatiće, ako su iskreni prijatelji, da je to smešno i mora da smo u očajnoj situaciji kad to činimo.

Kažu – Nećemo dobijati više ratnu pomoć od Rusa, ne možemo sami i neutralni. Odneće nas vetrovi. Pa, uđimo u NATO. Da li si ti normalan? Nisam. Oni su nas bombardovali, ubijali, rušili… pa sad s njima? Ubijali su nas i bombardovali i Turci i Austrijanci i Nemci i Amerikanci i ko još sve nije, pa smo sad dobri s njima i nećemo morati više odvajati ogromne pare za vojsku, ni brinuti da će nas neko ikad više napasti. Taj novac bi dobro došao za opismenjavanje i prosvećivanje naroda, pre nego što uđemo u tu Evropsku uniju. Ima mnogo zatucanosti u nas Srba i verske i kulturne i svake druge.

Mi se još nismo makli od Kosova, još uvek smo zapleteni u mrežu najcrnjeg nacionalizma, u vekovima okamenjenoj tradiciji, uz svesrdnu pomoć i pod patronatom Srpske pravoslavne crkve. Vreme je stalo za nas.

Naše slike su ikone, naše svetlo gas lampe, kandila i crkvene sveće, po rukama pokapao vosak na žuljeve od oranja ralom, vonjamo na tamnjan, delimo poslednju koru hleba i čašu rakije sa putnikom namernikom, žene nam peru noge i stoje pored stola dok muški jedu, ubijamo prestolonaslednika i trudnu ženu, cepamo paktove i pišamo na Nemce.

Ima i onih koji bi, da kao nekad, krenemo na Kosovo vojskom? Nisam siguran da bi to bilo pametno… bio bi to poslednji pokret i poslednja bitka naše vojske koja bi trajala veoma kratko i posle koje nam ne bi bila potrebna ni Evropska unija, niti bilo ko na svetu.

Mora narod Srbije da se pita na referendumu, da li je za promenu Ustava. Možda bi bilo pametno to nekako preskočiti. Čudan je ovo narod, da mu daš sudbinu u ruke.

Ali, ako se mora, onda referendumsko pitanje može da reši ishod. Trebalo bi kristalno jasno objasniti ono što je u suštini najvažnije za narod, jer njega ništa drugo i ne interesuje, a to je – Šta dobija, a šta gubi, odricanjem jednog dela svoje teritorije, u koji većina nikad nogom nije kročila, niti zna gde se nalazi.

Najmudriji čovek Srbije prošlog veka, Dušan Radović, čije su knjige mogle da stanu u jednu rečenicu, ne verujem da bi mogao sastaviti pitanje na manje od jedne stranice. Kako u jednoj prosto proširenoj ili složenoj rečenici mogu da stanu vekovi?

Da li je referendumsko pitanje za Kosovski boj bilo pisano kroz strašnu kletvu kneza Lazara, koja nas prati do dana današnjeg…

Ko je Srbin i srpskoga roda

i od srpske krvi i kolena,

a ne doš’o na boj na Kosovo

ne imao od roda poroda,

Objavio/la haler u 02:26, 0 komentar(a), print, #

17.05.2018.

SLOBODAN DUKIĆ: KOPLJEM - U GLAVU

Kopljem – u glavu




Kopljem – u glavu


//////////////////////////////

Izdvajamo

  • Sazrelo je vreme da oficiri srpske vojske salutiraju pred spomenikom najvećeg kvislinga, četničkog komandanta Draže Mihajlovića. Da baćuška Putin koji zna gde đavo spava, a tobože ne zna za nacionalističku prošlost Aleksandra Vučića, istog pozove na paradu povodom Dana pobede. I da ovaj, zajedno sa preživelim borcima Crvene armije, epskim junacima krvavog sovjetskog rata protiv fašističke Nemačke, korača onako samozaljubljivo sa slikom svog dede Anđelka koga su ubile ustaše. Tako je Putin dodao još malo deterdženta da opere četničko odelo AV-a. A, antifašizam u Srbiji? Sahranjuju ga tonama i tonama nadirućeg revizionističkog smeća pretvorenog u udžbenike i poternice za preostalim nevernicima u boga i kralja
.................................................

Mitomanska slika svetog Đordja kako kopljem gađa u usta aždaju ispala mi je ovih dana iz novina (Blic), zajedno sa krstićem od balze. Ovaj beogradski dnevnik ušao je tako u trku sa tabloidnim Kurirom (poklanja osvećene ikone). Sve u nastojanju da spasi čitalačke duše od pakla na “onom svetu” i naravno da uzme kintu više. Kolektivni mentalni prostor Srbije prosto smrdi od verskih idiotluka. Na meti krstonosnog koplja nije aždaja iz legende za budale. Danas kleronacionalisti tuku pravo u glavu zdravorazumskog ljudskog bića.

Na poleđini slike molitva izmišljenom svecu. Oslobodiocu zarobljenih (To su, valjda, svi neverujući u religiozne gluposti). Zaštitniku sirotih, lekaru nemoćnih, careva poborniku, pobedniku, velikomučeniku Georgiju koji, eto moli, Hrista boga za spas duša naših. Ovaj maloumni tekst potpisala je Ikonopisna radionica Sveti Jovan Zlatousti. Jedan drugi “zlatousti” sveti Nikolaj Velimirović, predvodnik ideologije svetosavskog nacionalizma, veliča se u novoštampanim knjigama. Uvršten među 200 najznamenitijih Srba, ovaj teolog će na jednom predavanju 1935. godine dva puta pohvaliti Hitlera. “Mora se odati priznanje sadašnjem nemačkog Vođi, koji je kao prost zanatlija i čovek iz naroda uvideo da je nacionalizam bez vere jedna anomalija, jedan hladan i nesiguran mehanizam. I evo u dvadesetom veku on je došao na ideju Svetog Save, i kao laik poduzeo je u svom narodu onaj najvažniji posao, koji priliči jedino svetitelju, geniju i heroju…” Velimirović će još reći kako je Hitler “Vođ’ nemačkog naroda” sa teškom mukom uspeo da od protestantskog dela nemačkog naroda organizuje nacionalnu crkvu. Dakle, posao koji je svršio “Sveti Sava, prvi među svetiteljima, prvi među genijima i prvi među herojima u našoj istoriji”. I to pre sedam vekova.

“Zlatousti” je to govorio pre 83 godine, a njegov kredo Bog na nebu, vladar na zemlji, domaćin u kući, umnogome je i maksima sve jače srpske desnice. Udarajući u svetosavske doboše Srpska pravoslavna crkva daje takt konzervativnom orkestru. Orkestar ponizno sledi sve veća masa. Omamljena hiljadu puta ponovljenom laži mantijaša, da samo pravoslavni hrišćani posle smrti uživaju “večno spasenje”. Vaskrsli srpski Bogočovek, kako ga naziva Justin Popović. Teolog uz bok Nikolaju Velimiroviću ostaće upamćen kao najveći mrzitelj evropskog ateizma. “Šta od Evrope ostaje kad se iz njenog tela izvuče Bog?” Pita Ava iliti otac Justin i odgovara: “Leš. Isterali su Boga iz vasione i postali lešina… Takva je u glavnim linijama kultura evropskog čoveka. A kakva je kultura pravoslavnog Bogočoveka Gospoda Isusa Hrista. Na čemu počiva ona? – Ona sva počiva na Ličnosti Bogočoveka Hrista.” Naravno, SPC mora da “dosoli” delu i liku ovog mislioca zarobljenog u teskobi sopstvenog uma. Tako će ga opisati kao sveca koji je činio čuda. Rasterivao glad i demone molitvama i paljenjem tamjana. Nikolaj Velimirović, Justin Popović… To su stožeri na koje se oslanja sve zahuktalija ovdašnja desnica. Na svom putu ka konačnom ovladavanju srpskim društvenim prostorom ona baca u provaliju zaborava, između ostalog, i antifašizam. Za njega nema mesta u zamišljenoj “idealnoj” državi bogočovekolikih pravoslavnih robova.

U svoju retrogradnu mašinu koju pokreće motor najvećeg praznoverja u istoriji civilizacije Crkva je upregnula i vojsku. Njen generalski krem nedavno je proslavio, valjda po prvi put, svoju slavu svetog Georgija. To je onaj isti sveti Đordje kopljanik, ali pobožen i prekršten po pravoslavlju. Da nisu ljubili u ruku Irineja, patrijarha SPC koji je uveličao ovaj religijski cirkus, generalima bi sigurno, božjom voljom, otpale epolete. Prvosveštenik SPC je upozorio da je srpska država u neprijateljskom okruženju, ali da nije sama.” Ko će protiv nas – ako smo sa Bogom”, rekao je taj bogomoljac, kome je bogato ukrašena kruna srasla za teme. Pred ovom pojavom obučenom u haljine harlekina, prvi čovek Generalštaba pravdao se kako je božja čestica mogla da se useli u generalske glave mnogo ranije “ali , eto, bilo je potrebno vreme da ljudi sazru… Shvatili smo da možemo biti korisniji sebi i drugim kroz veru u Boga”.

Da. Sazrelo je vreme da oficiri srpske vojske salutiraju pred spomenikom najvećeg kvislinga, četničkog komandanta Draže Mihajlovića. Da baćuška Putin koji zna gde đavo spava, a tobože ne zna za nacionalističku prošlost Aleksandra Vučića, istog pozove na paradu povodom Dana pobede. I da ovaj, zajedno sa preživelim borcima Crvene armije, epskim junacima krvavog sovjetskog rata protiv fašističke Nemačke, korača onako samozaljubljivo sa slikom svog dede Anđelka koga su ubile ustaše. Tako je Putin dodao još malo deterdženta da opere četničko odelo AV-a. A, antifašizam u Srbiji? Sahranjuju ga tonama i tonama nadirućeg revizionističkog smeća pretvorenog u udžbenike i poternice za preostalim nevernicima u boga i kralja.

17.05.2018.

JE LI KIM PREVARIO CIJELI SVIJET, ILI JE SASVIM NESTO DRUGO

ŠTA SE ZAPRAVO DESILO: Je li Kim prevario cijeli svijet?

Nije dugo trebalo da poslovično nepredvidivi i prkosni sjevernokorejski režim napravi još jedan zaokret i dovede u pitanje pomirenje s Južnom Korejom i SAD-om.



ŠTA SE ZAPRAVO DESILO: Je li Kim prevario cijeli svijet?

Niti mjesec dana nakon srdačnog i prilično teatralnog susreta sjevernokorejskog vođe Kim Jong-una s južnokorejskim predsjednikom Moon Jae-inom, koji je trebao biti uvertira u njegov susret s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, iz Pjongjanga je stigao hladan tuš: prvo je, doslovno nekoliko sati prije, otkazao sastanak s južnokorejskim dužnosnicima u pograničnom selu Panmunjom, navodno razbješnjen zajedničkom vojnom vježbom američkih i južnokorejskih zračnih snaga Max Thunder koja se upravo održava.

 

Pjongjang je vježbu, koju smatra ofenzivnom - iako Seul i Washington inzistiraju da je isključivo defenzivna - opisao kao “provokaciju i pripremu za invaziju”, u skladu s retorikom na koju smo već navikli od ovog režima.  

 

Zatim je doveo u pitanje i sam sastanak Kima i Trumpa, najavljen za 12. lipnja u Singapuru,  navodeći kao razlog američke zahtjeve za denuklearizacijom Sjeverne Koreje, iako je sam Kim prethodno izrazio spremnost na odricanje od svog nuklearnog arsenala kao zalog mira i normalizacije odnosa. Štoviše, Kim i Moon potpisali su na summitu na granici zajedničku deklaraciju u kojoj se navodi kako “Jug i Sjever imaju zajednički cilj - denuklearizaciju" i najavljuje “početak nove ere mira”, odnosno “mir, prosperitet i ujedinjenje Korejskog poluotoka”.

 

 

Pjongjang odbija “jednostranu denuklearizaciju”

 

Što se dogodilo u međuvremenu? Osim spomenute vojne vježbe - koja je bila odavno zakazana i za koju je Kim također na summitu rekao kako joj se ne protivi - teško je naći neki konkretni povod za njegovu naglu promjenu stava. 

 

"Bude li SAD ustrajao na tome da nas satjera u kut i prisili na jednostrano napuštanje nuklearnog oružja, nećemo više biti zainteresirati za takav dijalog te ćemo ponovno razmotriti odlazak na (sjevernokorejsko) - američki summit", rekao je zamjenik ministra vanjskih poslova Kim Kye-gwan, dovodeći u pitanje iskrenost Kimovih obećanja. 

 

No u suštini, čini se da se radi o neslaganju oko definicije samog koncepta denuklearizacije, na što analitičari odavno upozoravaju. Dok Washington to vidi kao bezuvjetno odricanje Sjeverne Koreje od svog nuklearnog programa, uključujući uništavanje čitavog nuklearnog arsenala, režim iz Pjongjanga pod denuklearizacijom podrazumijeva i razmontiranje američkog “nuklearnog kišobrana” iznad Južne Koreje i Japana, a vjerojatno i potpuno povlačenje SAD-a iz tog dijela Azije. Teško da će SAD pristati na takav scenarij, budući da bi time praktički ostavio savezničku Južnu Koreju na milost i nemilost Sjevernoj, koja ima mnogo veće konvencionalne oružane snage i u stanju je artiljerijom uništiti Seul u roku od nekoliko sati.

 

 

Kima razbjesnio Trumpov “jastreb” i usporedba s Libijom

   

A po svemu sudeći, ono što je zaista razbjesnilo Kimov režim bila je, u boljem slučaju nespretna, a u gorem vrlo zlokobna izjava novog Trumpovog savjetnika za nacionalnu sigurnost, notornog “jastreba” (termin za američke političare koji zagovaraju vojnu intervenciju, bilo da se radi o Sjevernoj Koreji ili drugim neprijateljima SAD-a) Johna Boltona. 

 

Bolton je u intervjuu, naime, naznačio da bi sporazum sa Sjevernom Korejom mogao slijediti “libijski model”, referirajući se na sporazum s libijskim vođom Moamerom Gadafijem 2004. Gadafi se tada pristao odreći vlastitog nuklearnog programa i pustio međunarodne inspektore u zemlju, neposredno nakon invazije na Irak zbog optužbi (pogrešnih, kako se nakon rušenja Sadama Huseina ispostavilo) da ta zemlja krije arsenal oružja za masovno uništenje. 

 

 

Međutim, Gadafi je ipak isto tako svrgnut 2011. u građanskom ratu u koji je izravno intervenirao NATO na strani pobunjenika. Jasno je da je Kimov najveći strah upravo takva vojna intervencija SAD-a i saveznika i da je zadnje što u kontekstu pregovora želi čuti usporedba s Libijom ili Irakom. “Ne krijemo svoju odbojnost prema njemu (Boltonu)”, stoji u priopćenju Pjongjanga u kojem nije krio što misli o takvoj retorici: “Ovo nije izraz namjere da se problem adresira kroz dijalog. Ovo je u biti manifestacija užasno opakih motiva da se našoj dostojanstvenoj državi nametne sudbina Libije ili Iraka, koje su kolabirale zbog predaje njihovih zemalja velikim silama. Svijet zna da naša zemlja nije ni Libija ni Irak, koje je snašla mizerna sudbina.”  

 

Neki analitičari i dužnosnici ipak smatraju da Kim naprosto još jednom testira reakciju i pokušava zastrašivanjem postići bolju pregovaračku poziciju na summitu s Trumpom. "Pitanje je jesu li oni voljni otići do kraja s ovim ili uglavnom pokušavaju ostvariti pritisak i testirati koliko želimo summit", ocjenjuje za Guardian Mintaro Oba, bivši dužnosnik američkog State Departmenta za Sjevernu Koreju.

 

Treba podsjetiti da je Sjeverna Koreja, nakon brojnih provokacija prošle godine, sada izvela niz poteza kojima želi demonstrirati svoju dobru volju: suspendirala je raketne testove, počela demontirati svoj jedini pogon za nuklearna testiranja (iako je prema nekim izvještajima isti postao neupotrebljiv nakon zadnje podzemne detonacije) i pustila trojicu američkih zarobljenika. Sada, vjerojatno, želi pokazati da očekuje ustupke s američke strane.

 

 

Ovo nije prvi put da je Pjongjang sklopio pa prekršio mirovni dogovor

 

No valja također podsjetiti da, koliko god susret Kima i Moona na tlu Južne Koreje bio povijesni događaj, bilo je već sličnih susreta, mirovnih pregovora, nasmijanih korejskih državnika s rukama zajedno podignutima u zrak i zajedničkih deklaracija u zadnjih nekoliko desetljeća. Svi su bili praćeni sličnim optimizmom, pa i trijumfalizmom kakav sad iskazuje Trump, da bi Pjongjang na kraju naprasno prekinuo mirovni proces i nastavio provocirati svojim nuklearnim programom i testiranjima balističkih projektila koji mogu nositi nuklearne bojeve glave. 

 
Prikaži sliku na Twitteru  

Tako je američki predsjednik Bill Clinton mislio da je postigao povijesni napredak sa Sjevernom Korejom 1994. Kako piše Associated Press, ovo je također došlo nakon razdoblja tenzija i strahova od izbijanja rata zbog prijetnji Kim Jong-ila da će razviti nuklearno oružje. Pod tada postignutim sporazumom, Sjeverna Koreja pristala je prekinuti izgradnju dvaju reaktora za koja je SAD smatrao da se koriste za razvoj nuklearnog oružja u zamjenu za američku pomoć u hrani, nafti i nuklearnoj energiji. Sporazum je na kraju propao 2002., a Sjeverna Koreja priznala je da je sve to vrijeme dalje tajno obogaćivala uran za atomsku bombu. 

 

Novi pregovori, koji su uključivali i Kinu, Južnu Koreju, Rusiju i Japan, uslijedili su 2003., iako je George Bush baš te godine proglasio Sjevernu Koreju dijelom “osovine zla”, zajedno s Irakom i Iranom. Pjongjang je 2005. pristao okončati svoj nuklearni program u zamjenu za sigurnost i pomoć. No nakon spora oko okončanja američkih sankcija, prvo sjevernokorejsko testiranje atomske bombe izvršeno je iduće godine.

 

Novi sporazum o sjevernokorejskoj denuklearizaciji sklopljen je 2007., ali Sjeverna Koreja ga je opet odbacila sljedeće godine zbog neslaganja oko američkih zahtjeva za inspekcijama. I tada je uskoro uslijedilo novo testiranje atomske bombe.

 

 

Trump će se morati strpjeti za Nobelovu nagradu

 

"Nakon lude godine ispunjene lansiranjem projektila i nuklearnim testovima, dogodio se povijesni susret između Sjeverne i Južne Koreje. Dobre stvari se događaju, ali samo vrijeme će pokazati", napisao je Trump na Twitteru nakon susreta Kima i Moona. Izgleda da bi, unatoč optimističnim očekivanjima, i ova godina mogla biti prilično luda, a Trump će se morati još strpjeti za Nobelovu nagradu za mir koju su neki u medijima i javnosti već zatražili da mu se dodijeli. 

Objavio/la haler u 01:46, 0 komentar(a), print, #

Jedinstvena Bosna i Hercegovina
<< 05/2018 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
54443202

Powered by Blogger.ba