Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

16.05.2018.

ZA DAVIDA...DZENANA...I ZA 102-A PRIJEDORSKA MALIŠANA

16.05.2018.

SNJEZANA MULIC-SOFTIC : "STO DANA TAVANA" JE MOJ DOPRINOS KULTURI SJECANJA

Snježana Mulić-Softić : “Sto dana tavana” je moj doprinos kulturi sjećanja




Snježana Mulić-Softić (1962) je bh. književnica i novinarka. U Sarajevu je zavšila osnovno, srednje i visoko obrazovanje. Radila je kao urednica u Magazinu BH Dani, u listu Slobodna Bosna, na TV Hayat, jedno vrijeme kao glasnogovornica Bosna Bank Iternational, a trenutno radi kao novinarka na Al Jazeera Balkans. Bila je kolumnistica mnogih domaćih i stranih medija. Uvrštena je u više antologija bosanskohercegovačke proze.

Patria: Upravo si promovirala svoju knjigu “Sto dana tavana”. Opet je u pitanju ratna tema i borba za očuvanje ljudskog srca u užasnim vremenima… U onome što pišeš snažno djeluju ti detalji oko kojih pleteš radnju i praviš perfektne zaplete. Tvoja olovka uvijek piše srcem…  

Zapravo, dok je trajao rat, mislila sam da nikad neću moći o njemu napisati nešto u književnoj formi, jer brutalnost kojoj smo bili izloženi, djelovala je nadmoćno nad mojim vokabularom i mislima. Iako sam godinama poslije i napisala knjigu inspiriranu ratom, smatram da nisam ni blizu dočarala ono kakav je on bio. U neku ruku, to mi je i drago, jer se ne želim natjecati sa brutalnošću i užasom, već poticati dobrotu u ljudima i književnosti, poticati antiratnu poetiku i njegovati kulturu sjećanja.

Smatram da je rat najdestruktivniji socijalni fenomen, koji razara kompletnu strukturu društva, kako u moralnom, tako u materijalnom smislu. U ratu sve stvari mijenjaju svoj smisao, nemoguće postaje moguće i obratno, a predmeti kojim se čovjek koristi mijenjaju svoju namjenu. U ratu se mijenja i vokabular, mijenjaju se teme razgovora, želje… Recimo, moj brat je tada maštao o ogromnom oklopu koji bi izgradio i kojim bi zaštitio grad. Moj kolega Karim Zaimović, ubijen dok je išao prema redakciji, maštao je o gumenim džamijama koje bi, kad ih pogodi granata, samo se savile i vratile je neprijatelju kao boomerang. Djeca se više nisu igrala normalnih igara, već pogađanja kalibra ispaljene granate, na osnovu ‘ruže’ koju bi ostavila na asfaltu, nekoj zgradi… U ratu su sve stvari nekako uvrnute i pomaknute, kao u pričama Danila Harmsa.

Koliko god je rat postao reality show koji možemo pratiti putem medija, koliko god smo u stanju vidjeti razaranja, ubistva, mi nikad tako ne spoznamo onu drugu, nevidljivu stranu. Mi ne vidimo ono što pojedinac preživljava, šta se dešava u njegovoj duši. Jedino u žurnalističkim i književnim formama mi možemo pročitati i doživjeti tu ‘nevidljivu’ tragediju i spoznati donekle njene razmjere. To ne možemo spoznati iz udžbenika historije, statistika i sl.

Patria: Vrhunska si bh. novinarka i izuzetno uspješna književnica. Ali, i tvoji dokumentarni filmovi  o ratu “Pismo preporučeno srcem” i “Jetimi” su bili originalni i uspješni. “Pismo preporučeno srcem” je prikazivano i u Francuskoj.

Rat je u nama budio odbrambene mehanizme kojih do tada nismo bili svjesni. Jedan od njih je bio i otpor kulturnim stvaralaštvom. Ja sam u ratu uradila ta dva filma, kojima sam nastojala prikazati užase koje rat ostavlja na ljude, pogotovo na djecu, i ono na što sam ponosna jeste to da je nakon prikazivanja tih filmova u inostranstvu stigla pomoć za djecu u Sarajevu. Koliko mi je poznato, godinama poslije rata, moguće i dan-danas, djeca iz Osnovne škole “Meša Selimović” na Alipašinom Polju idu na učeničku razmjenu u Francusku, a tokom rata su građani St. Nazaira, odakle je i novinar Alain Chaplais, a koji je film pustio u distribuciju, slali su djeci iz te škole pakete sa školskim priborom i ostalim potrepštinama.

Patria: Dug je spisak tvojih novinarskih čuda: Prva si nakon rata ušla u tzv. zapadni Mostar, a onda i u Srebrenicu. Radila si za Dane, Slobodnu Bosnu, danas si urednica na Al Jazeeri. Tvoje novinarstvo i književnost se prožimaju. Vjerovatno te čitaoci pitaju jesi li više književnica ili novinarka?     

Pa, nije rijetkost da novinari postanu književnici, jer su stalno na ‘terenu’ i sa ljudima. Činjenica da imaju pristup najrazličitijim ljudima, sudbinama… daje im, mogu tako reći, gotove teme za pisanje. Ja, zapravo, znam veoma puno novinara koji su postali književnici, ali jako malo književnika koji su postali novinari – u onom klasičnom smislu, da istražuju, idu na teren i sl. a ne da pišu kolumne. Znam samo da je moj omiljeni književnik Dino Buzzati postao novinar o kojem govorim.

Kad je stao rat i potpisan Dejtonski sporazum, u kojem lijepo stoji da je BiH jedinstvena država i da je svim njenim građanima zagarantirana sloboda kretanja, ja sam krenula u njen obilazak i pisanje reportaža. Nažalost, mnogi, kako tad, tako i danas, nisu na taj način to shvatili, pa je svaki moj odlazak na ‘drugu’ stranu bio izuzetno rizičan i ravan ludilu. Međutim, ja sebe ne bih mogla smatrati novinarkom da nemam takav stav prema profesiji, i vjerovatno bih, da nisam spremna to raditi na ispravan način, radije radila neki drugi posao.

Patria: Stalno dobijaš novinarske i književne nagrade. Evo, nedavno ti je nagrađena priča: “Glas srebrenih ptica”, jedno potresno sjećanje na ubijene Srebreničane i one koji su ostali živi da tuguju. Nagrađena je tvoja zbirka priča “Sanduk po mjeri” i roman “Povratak”. Dobitnica si prve nagrade “Srđan Aleksić”…

Nagrade su nešto što čovjeka potiče na još bolji rad, što mu daje do znanja da to što radi, radi na ispravan način, da je to neko prepoznao… i uvijek gode. Ponosna sam na sve nagrade, a naročito mi je značajna nagrada “Srđan Aleksić”, jer je koncipirana na osnovu jednog herojskog i časnog čina, jer njeguje ljudske kvalitete kakve je imao taj mladić koji je tragično završio. Upravo, čast, poštivanje svih ljudi, bez obzira ko su, kako se zovu…, trebaju biti odlike svakog novinara.

Ali ja, zaista, nikad nisam radila zbog nagrade, nego zato što je to moj posao. Novinarstvo, kao i književnost, su društveno angažirane djelatnosti, a novinar i književnik uvijek treba imati na umu njegovu odgovornost prema javnosti, prema publici za koju pišu.

Patria: Uvijek je rat tema tvog pisanja. Sjetiš se okupiranog Sarajeva i naših sudbina u opkoljenom gradu. Imaju neki snovi koje sanjaju samo nemoćni. Ne možemo vratiti živote dragih ljudi, naše otete godine, ali se možemo beskrajno sjećati naših zajedničkih života … 

Njegovanje kulture sjećanja je veoma bitno i ono je moguće putem dobre umjetnosti, književnosti i novinarstva. Svjedoci smo promjene narativa kada je riječ o proteklom ratu, podmetanja, iskrivljavanja činjenica, huškanja…. zbog čega je jako bitno pisati istinu i njegovati antiratnu književnost, onu koja će pozvati na sjećanje, saosjećanje, na opomenu, a ne izazivati nove svađe, sukobe…

Sead Omeragić (NAP)

16.05.2018.

BAKIR IZETBEGOVIC NAKON SASTANKA EPP-A: "DOBILI SMO NAJSNAZNIJU PODRSKU EU DO SADA"!

IZETBEGOVIĆ NAKON SASTANKA EPP-a: "Dobili smo najsnažniju podršku EU do sada"!

Na sastanku čelnika Evropske narodne stranke (EPP-a) uoči Samita čelnika zemalja EU i Zapadnog Balkana, dobili smo jednu nepodijeljenu i vjerovatno do sada najsnažniju podršku Evropske unije i moćnih centara u Evropi na putu ka članstvu u EU, izjavio je predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, koji predvodi delegaciju BiH na Samitu šefova država i vlada zemalja EU-Zapadni Balkan.



IZETBEGOVIĆ NAKON SASTANKA EPP-a: 'Dobili smo najsnažniju podršku EU do sada'! - 1

Nisam do sada svjedočio takvo snažnoj i potpunoj podršci svih onih koji mogu biti od pomoći na tom putu. Na sastanku smo usvojili Deklaraciju, koja je na liniji upravo te snažne podrške i obaveze spram zemalja koje su aspirantice ka članstvu u EU. Podržano je šest vodećih inicijativa koje su dio Strategije, a ja sam se u obraćanju fokusirao na četiri elementa koja su neophodna za brži put ka EU. Jedno je da na Balkanu trebamo mir, drugo su reforme kroz pregovore sa EU, treće da trebamo snažnu i brzu izgradnju raznovrsne infrastrukture koja će dati impuls ekonomijama na Balkanu, i četvrto su prijatelji, a to imamo – kazao je Izetbegović, dodavši da to četvero može proizvesti jsnažno kretanje svih zemalja u regionu ka članstvu u EU.

 

Dodao je da će "Srbija i Crna Gora najvjerovatnije biti prve na tom putu 2025. godine, a da će ostale zemlje Balkana završiti posao u roku od osam do 10 godina".

 

Samitu Evropskih narodnih partija (EPP-a) , pored predsjedavajućeg  Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića , prisustvovali su i predsjednici Evropskog parlamenta Antonio Tajani i Evropskog Vijeća Donald Tusk, predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić, premijer Hrvatske Andrej Planković , austrijski kancelar Sebastian Kurz i drugi. Domaćini Samita EPP-a su predsjednik Evropske narodne partije Joseph Daul i premijer Bugarske Boyko Borissov.

 

Fokus Samita EU-Zapadni Balkan koji počinje sutra u Sofiji, a kojem prisustvuje i predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, je potvrđivanje evropske perspektive zemalja regiona. Očekuje se pokretanje inicijative za unaprijeđenje povezanosti unutar regiona i sa Evropskom unijom kao i pronalazak rješenja za zajedničke izazove poput sigurnosti i migracija. Posebna pažnja bit će posvećena i ekonomskoj saradnji.

16.05.2018.

HDZ JE NAJGENOCIDNIJI POLITICKI ENTITET U OVOM DIJELU EVROPE

16.05.2018.

BALKAN SE VRACA U FOKUS EU

Balkan se vraca u fokus EU



Detalj sa zastave Evropske unije

Prvi put posle 15 godina, održava se susret između Evropske unije (EU) i Zapadnog Balkana koji ima za cilj da potvrdi evropsku perspektivu zemalja regiona. Ovaj susret treba da predstavlja vrhunac bugarskog predsedavanja koje je Zapadni Balkan stavilo visoko u agendi šestomesečnog mandata.

U Sofiji su stigle sve delegacije, kako iz EU, tako i zemalja regiona, da bi prisustvovale aktivnostima koje se održavaju uoči susreta u četvrtak, a čij je cilj pripreme ovog samita.

Predsednik Evropskog saveta Donald Tusk je naglasio da će održavanje ovog sastanka nakon 15 godina biti prilika da se potvrdi da "evropska perspektiva ostaje geostrateški izbor Zapadnog Balkana".

Predsednik Evropskog parlamenta Antonio Tajani je naglasio da je proces proširenja ka regionu nepovratan. Stoga je u interesu Evrope da čvrsto utvrdi budućnost Zapadnog Balkana u EU.

"Zemlje Zapadnog Balkana su neraskidivo povezane sa EU po geografiji, istoriji i ekonomiji. One su već unutar naših granica i Unija ne može biti potpuna bez njih", poručio je Tajani.

Inače, održavanje sofijskog samita potvrđuje i povratak evropske pažnje prema Zapadnom Balkanu, nakon višegodišnjeg odsustva.

Premijer Hrvatske Andrej Plenković je naglasio da je zastoj u odnosima Brisela i regiona bio posledica zamora u EU koji je nastao nakon velikog proširenja 2004. godine, kada je odjednom primljeno deset članica.

"Ključno je da svjedočimo o ambicioznijoj, dinamičnoj strategiji koju je Evropska komisija nedavno objavila. Ona daje više optimizma zemljama regiona i to je velika novost", izjavio je Plenković novinarima, istakavši kako lideri u regionu trebaju iskoristiti ovaj trenutak.

Međutim, bez obzira na obećanja o evropskoj perspektivi, samit u četvrtak se neće ticati proširenja. Fokus svih diskusija će biti na povezivanje, kako unutar Zapadnog Balkana, tako i povezivanje regiona sa teritorijom EU.

Jedina politička poruka koja će proizići sa susreta će biti potvrda evropske perspektive za region, što predstavlja znatno slabije obećanje u poređenju sa Solunskim samitom kada je 2003. Zapadnom Balkanu ponuđeno punopravno članstvo u EU.

Povratak regiona u evropskoj agendi je najvažniji element ovog događaja ali i potvrda se više neće čekati duže od jedne dekade da bi se zajedno susreli čelnici EU sa zapadnobalkanskim kolegama.

Već je izvesno da će naredni samit u ovom formatu biti održan u Zagrebu 2020. a najverovatnije će ovakvi susreti postati redovni i biti sastav zvanične evropske agende.

16.05.2018.

AKADEMIK ESAD DURAKOVIC : JERUSALIM - KORAK BLIZE KATAKLIZMI

16.05.2018.

SANJA PETROVIC TODOSIJEVIC : GRADJANI BiH SU TAOCI VEOMA ...

16.05.2018.

,,FOREIGN POLICY" RAZAPEO IZRAELSKOG VODJU: "DA NE POTPALJUJE SUKOBE DAVNO BI PAO S VLASTI"

„FOREIGN POLICY“ RAZAPEO IZRAELSKOG VOĐU: „Da ne potpaljuje sukobe davno bi pao s vlasti“

Premijer Izraela, ujedno i peterostruki ministar, njeguje kult ličnosti, ali njegov opstanak ovisi o ratovima i sukobima, piše "Foreign Policyja".



'FOREIGN POLICY' RAZAPEO IZRAELSKOG VOĐU: 'Da ne potpaljuje sukobe davno bi pao s vlasti' - 1

To se u povijesti "Foreign Policyja" nije događalo često, da magazin tradicionalno politički blizak Washingtonu ovako oštro kritizira šefa države Izrael, danas premijera Benjamina Netanyahua. "Netanyahuu je sukob potreban da bi (politički) preživio" naslov je članka FP-a u kojem se Netanyahuovo pozivanje na ratnu opciju protiv Irana, analizira u trenutku kad se iz najvećeg dijela svijeta ruši drvlje i kamenje na Donalda Trumpa zbog riskiranja nezapamćenog rata na Bliskom istoku izlaskom iz nuklearnog mirovnog sporazuma s Iranom.

"Što više izraelski premijer radi na podizanju napetosti, više mu raste popularnost u Izraelu", zaključak je Dahlie Scheindlin u FP-u. Ona podsjeća da se desnom premijeru fotelja opasno ljulja već nekoliko mjeseci nakon što je 2015. izabran za već četvrti mandat. U vladi su mu pljuštale ostavke ministara, policija ga je odmah nakon izbora istraživala zbog sumnji da je uhvaćen u korupciji nezabilježenih razmjera, a što je prolazilo vrijeme, optužbe su bile sve gore.

OPTUŽBE ZA KORUPCIJU


U februaru su policijski istražitelji predložili državnom tužilaštvu Izraela da protiv Netanyahua podignu optužnice za korupciju s čak četiri različita slučaja. Istovremeno, stanje u Pojasu Gaze kretalo se stalno s gorega na još gore, posebno otkako su se 2014. mirovni pregovori potpuno raspali. Stanje na Brdu Hrama u Jeruzalemu umalo što nije eksplodiralo u otvorenoj pobuni Palestinaca, preko noći je objavljeno da je Izrael na pragu novog rata s Hezbolahom u Libanu.

A domaća pitanja? Socijalni nemiri protiv Netanyahua izbili su još 2011., masovni protesti potresali su najveće gradove u Izraelu koliko zbog nepodnošljivo visokih cijena stanova i stanovanja, toliko zbog cijena života uopće. Danas, međutim, Netanyahu ima podršku glasača veću nego ikada prije. Njegova stranka Likud 2016. imala je u anketama rezultate po kojima bi u Knesetu, parlamentu sa 120 mjesta, dobivala u prosjeku samo 25,7 parlamentaraca. A i inače nije stajala, kao ni danas, najbolje; Likud drži samo 30 mjesta i vlada isključivo zato što je u koaliciji sa svjetonazorski ultraortodoksnim stranka, sa ekonomski i politički desnim ili krajnje desnim strankama. 2016. bila je godina najniže popularnosti Likuda.

No, ona je otada stala kontinuirano rasti, da bi istraživanja raspoloženja Izraelaca 8. maja ove godine, nakon što je Trump proglasio jednostrani izlazak iz međunarodnog mirovnog nuklearnog sporazuma o Iranu, podrška Netanyahuu i Likudu skočila na između 35 i 36 parlamentarnih mjesta, po jednoj anketi na čak 42 mjesta u Knesetu, što je rekordan rezultat. Tu leži i odgovor, Netanyahu je političku podršku izgradio na sigurnosnim pitanjima Izraela.

A to znači na prijetnji od "palestinskog nasilja" u svim oblicima, primjerice od raketa kojima povremeno vojno krilo Hamasa, al Qassam, iz pojasa Gaze uglavnom neuspješno gađa ciljeve po Izraelu uz granicu s Gazom, do palestinskih protesta, čarki oko Brda Hrama i tome slično. Svima je jasno, kad nasilje raste, Izrael glasa politički desno. Na taj način su se Likud i Netanyahu vratili na vlast 2001., nakon Druge Intifade, nakon kratke vladavine izraelskih Laburista s lijevog centra.

VJEŠT MANIPULATOR


To je ono s čime Netanyahu igra svih ovih godina, računajući da u kriznim trenucima može računati na političku podršku skoro polovice građana, zbog toga danas samo četvrtina Izraelaca vjeruje da je mir moguće dogovoriti, zbog toga danas manje od polovice izraelskih Židova podržava "rješenje dvije države", palestinske i izraelske. Više nije pitanje kako postići mir, nego kako održati sigurnost zemlje.

Dahlia Scheindlin navodi da je od jednog od glasača nedavno čula da Netanyahua cijeni zato što ovaj "zna u kojem trenutku treba zaustaviti zaoštravanje sukoba". Drugim riječima, prevodi to ona, masa centrističkih i desnih birača ne samo da Netanyahua ne optužuje za podgrijavanje rata, nego ga slavi zbog njegove "suzdržanosti". Regionalne prijetnje, poput Irana, Hezbolaha i ISIL-a, jesu dio sigurnosnog pitanja, ali su više teoretske.

Posljednji rat s Hezbolahom bio je prije čak 12 godina, s Iranom se nikada nije ratovalo, ISIL-a u Izraelu nema. Ali, kad Netanyahu krene u kampanju iranske prijetnje ili upozoravanja da bi "ISIL mogao osvanuti u Jeruzalemu"... Trumpovo istupanje iz sporazuma s Iranom Scheindlin smatra "draguljem u Netanyahuovoj kruni".

Ona smatra da čak nije niti pitanje hoće li sporazum opstati, hoće li spriječiti Iran da razvije nuklearno oružje. "Netanyahu je rekao svoje, a nekoliko dana poslije najmoćniji čovjek svijeta to je poslušao. E, to je moć", piše Scheindlin. S Barackom Obamom Netanyahu je jako riskirao tokom osam godina. Svi znaju da je SAD glavni saveznik Izraela, bez njega teško da bi i opstao.

A osam godina Obaminog predsjednikovanja SAD-om premijer Izraela proveo je u stalnom sukobu s njim. To je do izbora 2015. dovelo do toga da je samo četvrtina glasača vjerovala da su odnosi SAD-a i Izraela dobri, što je politički bilo vrlo opasno za Netanyahua.

No sada, Trumpa izaberu za predsjednika u SAD-u i odmah potom SAD izlazi iz sporazuma s Iranom, američka ambasada iz Tel Aviva seli u Jeruzalem, što ima ogromnu težinu u smislu priznanja izraelsko-palestinski podijeljenog Jeruzalema kao glavnog grada Izraela, a ne glavnog grada i Izraela i palestinske države, Palestinske samouprave.

Netanyahu nije gubio vrijeme niti drugdje. Lobirao je po EU, ekonomske veze izgradio je s Azerbejdžanom i Indijom, važno skoro kao odnos s Trumpom jest to što je s Vladimirom Putinom uspostavio surađivački odnos čiju pravu prirodu je teško otkriti sve dok se ne dogode situacije poput one kad se dvojica susretnu tačno između dva izraelska bombardiranja iranskih ciljeva u Siriji.

Da se ne govori o tome da Kremlj skoro nikada nije posebno negodovao nakon mnoštva zračnih udara Izraela po vladinim snagama u Siriji. "Nemamo nikoga drugog", kaže danas većina Izraelaca. To znači da nije baš da Izraelci nisu svjesni jezivih optužbi protiv Netanyahua za navodnu korupciju, nego je Netanyahu uspio naprosto to da njegov korupcijski i socijalno politički izraubovani imidž poliraju njegovi diplomatski i vojni politički uspjesi. Izrael je inače takva zemlja, podsjeća Scheindlin, u kojoj je tradicionalno rijedak slučaj da neka vlada odradi cijeli mandat. Većina ih se raspadne i zakazuju se prijevremeni izbori.

NEDODIRLJIVI DIKTATOR

U 70 godina Izrael je imao 34 vladajuće koalicije. U tom svjetlu se vlada Benjamina Netanyahua od 2009. do 2013., koja je odradila sve četiri godine, pokazuje kao anomalija, a Scheindlin ne vidi zašto i sadašnja ne bi izgurala sve četiri godine do redovnih izbora 2019. Netanyahu je danas sa 13 godina na vlasti drugi najdugotrajniji premijer u toj zemlji. Izrael je politički stabilan, no to ima svoju cijenu. Početkom četvrtog mandata Netanyahu je pokazao da je sklon razvijanju kulta ličnosti i vladanja čvrstom rukom.

2016., ne samo što je bio premijer, nego je istovremeno bio i ministar vanjskih, poslova, policije, privrede, komunikacija i regionalne suradnje. Netanyahu je 2017. ukinuo IBA-u, javnu televizijsku i radijsku kuću koja je postojala još od 1948., kako bi sve prebacio na novoosnovani IKD.

Istovremeno su najveće novine u Izraelu uređivačku politiku usmjerila prema potpunoj podršci aktualnom premijeru, a njegova vlada trenutno je u pohodu na Vrhovni sud, te pokušava u Knesetu progurati zakonske izmjene kojima bi Kneset imao ovlasti poništavati odluke Vrhovnog suda.

Izrael je dobio kult snažnog vođe čijim se postignućima vlade plješće kao njegovim osobnima, što dodatno učvršćuje kult ličnosti. Scheindlin situaciju opisuje time što su Izraelci danas voljni trpjeti i ekonomske, čisto egzistencijalne probleme u zamjenu za povremena slavlja poput otvaranja ambasade SAD-a u Jeruzalemu, čak i pobjede nacionalne predstavnice na Eurosongu, sve uvijek nekako u većoj ili manjoj mjeri povezano s premijerom.

Odjednom građani radije imaju i njega, nego omražene ljevičare, čak i u trenucima kad snajperisti izraelske vojske pobiju više od 50 i rane ko zna koliko stotina ilihiljada ljudi u demonstracijama kod Gaze kad su ovi masovno krenuli iz obruča u koji su stiješnjeni već 11 godina.

16.05.2018.

DRAGAN COVIC TESLA HERCEG-BOSNE: ,,SENAT ZAGREBACKOG SVEUCILISTA DODIJELIO JE POCASNI DOKTORAT DRAGANU COVICU, STO JE JOS JEDAN DOKAZ DA ZALE ZA HERCEG-BOSNOM"

TESLA HERCEG-BOSNE: „Senat zagrebačkog Sveučilišta dodijelio je počasni doktorat Draganu Čoviću uz konstataciju...“

„... kako je karijeru započeo 'u teškim trenucima ukidanja Hrvatske Republike Herceg-Bosne'“



TESLA HERCEG-BOSNE: 'Senat zagrebačkog Sveučilišta dodijelio je počasni doktorat Draganu Čoviću uz konstataciju...' - 1


Piše: Igor Lasić

 

 

Prihvaća se prijedlog rektora Damira Borasa da se Draganu Čoviću, vodećem političkom predstavniku Hrvata u Bosni i Hercegovini, dodijeli počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu - odlučio je Senat te institucije na sjednici održanoj 15. svibnja. Predsjednik HDZ-a BiH i član Predsjedništva BiH postat će tako 99. doctor honoris causa najveće akademske ustanove u Hrvatskoj, u izboru započetom 1913. godine s Tadijom Smičiklasom, i nastavljenom imenima poput Tomaša Masaryka, Nikole Tesle, Lavoslava Ružičke, Vladimira Preloga, Nielsa Bohra,  Wernera Heisenberga,  Dorothy Hodgkin, Romana Jakobsona, Gyorgyja Lukacsa, Linusa Paulinga i Northropa Fryea. Dragan se Čović među njih nije ugurao zahvaljujući prezimenjaštvu sa zagrebačkim prorektorom i sektorskom sivom eminencijom Antom Čovićem, nego zbog notorne sklonosti Damira Borasa trgovini institucionalnim i statusnim vrijednostima.

 

Ovo potonje, naravno, nije obrazloženje Senata, nego naš slijed logičnih pretpostavki o sramotnoj odluci da se najviša počast ukaže teško kompromitiranom političaru iz susjedne države i sestrinske stranke ovoj koja danas vlada Hrvatskom. No glasanje članova Senata nije prošlo glatko niti aklamativno, kao što je inače običaj s takvim svečanim imenovanjima, nego je zasjenjeno osjetnim brojem nepristajućih glasova - 17 od približno 70, a s ukupno pet protivnih i 12 suzdržanih, kako saznajemo.

 

Dizanju ruku za ili protiv, međutim, prethodilo je izlaganje triju članova Senata koji su upozorili na fakte zaobiđene u Borasovu prijedlogu i pozitivnom obrazloženju povjerenstva za dodjelu. Đurđica Čilić s Filozofskog fakulteta navela je niz problematičnih mjesta u ovom slučaju, dok su Vesna Vlahović Štetić s iste adrese, i Damir Bakić s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, stali uz njezin iskaz i apel. Moglo se čuti da nije vjerodostojna konstatacija kako je Dragan Čović karijeru započeo "u teškim trenucima ukidanja Hrvatske Republike Herceg-Bosne". Jer, u međunarodnopravnom smislu ta republika nije postojala, a njezin projekt - čiji je Čović politički nastavljač - prokazan je i na Međunarodnom sudu u Haagu te znači tragediju za hrvatski narod u BiH, kao i ostale. Taj krunski argument pobija naime tezu predlagača da je Čović zaslužan u obrani i afirmaciji hrvatskog narodnog interesa u susjednoj državi, pa i povezivanju s drugima.

 

Štoviše, u istom kontekstu Čilić je istaknula da povjerenstvo nije pažljivo upotpunilo biografski dio izvještaja o nekadašnjoj generalno-direktorskoj funkciji Dragana Čovića u mostarskom poduzeću Soko. O tome su njegovu razdoblju Novosti krajem prošle godine donijele autentična svjedočanstva, a podastrta je i službena dokumentacija: Čović je od hrvatskih ratnih vlasti u BiH 1993. tražio i dobivao besplatnu - točnije, robovsku - radnu snagu u vidu povećeg broja Bošnjaka tada zatočenih u obližnjem koncentracijskom logoru Heliodrom. Zarobljenici tvrde da ih se u Sokolu nije tuklo, ali jest im se prijetilo, a upućivanje na prisilni rad odobravao je lično Berislav Pušić, glavni upravitelj zatvora i logora Hrvatskog vijeća obrane, koji je nedavno pušten s odsluženja 10-godišnje zatvorske kazne za ratni zločin.

 

Sveučilište u Zagrebu opterećeno je tako hipotekom pristajanja na tešku ljagu u kontekstu ratnog zločina, mada su istom prilikom navedene i Čovićeve mirnodopske dubioze, a u pogledu privredno-kriminalnom. Za njim se tako i dalje vuku repovi sumnjivih sudskih procesa oko npr. privatizacije Hrvatske pošte i telekoma u Mostaru, ili odjek afere s prenamjenom javno-rekreacijskog zemljišta u obiteljsku građevinsku parcelu Čovićevih.

 

Konačno, politički rad Dragana Čovića ukazuje na odgovornost za kroničnu ucjenu nad Hrvatima u BiH, odnedavno formaliziranu i koalicijom s Miloradom Dodikom, etnopolitičkim rasturačem te zemlje iz srpskih redova. Efekti takve politike najbolje se vide iz rakursa Hrvata u entitetu Republika Srpska, Srba u Federaciji BiH, te Bošnjaka u većinskim srpskim i hrvatskim krajevima.

 

Nije da pritom od krivnje aboliramo ni bošnjačku stranu u postupku, no vratimo se radije Damiru Borasu i putru što mu s glave sve obilnije curi za vrat, dok neistomišljenike iz Senata optužuje - zbog protivljenja nagrađivanju Čovića - i za politizaciju sveučilišta, što god to njemu značilo. Zato ne skidajmo oka s potencijalnih njegovih poslova s Mostarom u kojem je baš neki dan, u društvu Čovića i predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović, primio ugledno bosansko-hercegovačko priznanje Večernjakov pečat, za koje je kandidiran po činjenici da mu je - otac rođen u Ljubuškom. 

 

(Portal Novosti)  

 

16.05.2018.

DR. SLAVEN KOVACEVIC: "AMBASADA SAD-A NA SVOJOJ KOZI UVIDJELA KAKO IZGLEDA POLITIKA DRAGANA COVICA..."

DR. KOVAČEVIĆ: "Ambasada SAD-a na svojoj koži uvidjela kako izgleda politika Dragana Čovića..."

Očito da je Ambasada SAD-a na svojoj koži uvidjela kako izgleda politika Dragana Čovića, a osjetno je kako je ova njegova priča pošla nakon sastanka kod kancelarke Angele Merkel, gdje bi pomenuti mogao otići na popravni ispit ili biti »izbačen iz škole« ako ne bude poštovao europske principe i standarde, kazao je za Vijesti.ba dr.Slaven Kovačević, govoreći o kritikama koje je Čović dobio od strane ambasade SAD-a u BiH.



DR. KOVAČEVIĆ: 'Ambasada SAD-a na svojoj koži uvidjela kako izgleda politika Dragana Čovića...'

Dragan Čović je nastojao putem hrvatskih zvaničnika, primarno mislim na premijera Andreja Plenkovića i predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, izlobirati podršku svojim idejama unutar europskih institucija, podsjetio je Kovačević.

 

"Kako je prošle jeseni, u Europskom vijeću iz Brusselsa prilikom zauzimanja stava o Bosni i Hercegovini, intencija da u tekstu stoji »jednakopravnost konstituentnih naroda« propala, bila odbijena od svih drugih članica, pa je u konačnom tekstu stajalo da BiH mora garantirati sva građanska prava i slobode na individualnom nivou uz suzdržavanje od politika koje mogu otežati provođenje presuda iz Strassbourga u predmetima Sejdić-Finci i drugi vezani predmeti, tada je bilo jasno da traženja Dragana Čovića postaju problem za Republiku Hrvatsku. To je eskaliralo do te mjere da sada Hrvatska ima poseban negativan oreol u europskim institucijama radi podrške politikama Dragana Čovića i vjerujem da je njemu rečeno da malo »spusti loptu« jer to postaje sve veći problem za susjednu Hrvatsku, koja ima dovoljno i svojih problema", smatra Kovačević.

 

Druga važna stvar, mišljenja je Kovačević, odnosi se na to da je Dragan Čović prevashodno bio zainteresiran za mjesto člana Predsjedništva BiH i kako se stvari razvijaju, očito da se on tu osjeća siguran pa mu ne trebaju više izmjene Izbornog zakona BiH, već on to misli postići u sadašnjim okolnostima, dok će se popunom Doma naroda FBiH očito baviti kroz CIK, dakle indirektno i manje vidljivo od klasičnog političkog nastupanja, i to u punom partnerstvu sa Miloradom Dodikom, sa kojim misli preuzeti kontrolu nad CIK-om i Ustavnim sudom BiH. To je njegov Projekt B.

 

"Kada čujemo da njemu smeta što se svaki njegov mig komentira, onda se mora reći sljedeće. Zajedno sa predsjednicom Hrvatske, Grabar-Kitarović otvara konzulate po BiH, čime se zaokružuje teritorij zamišljenog »trećeg entiteta« na jedan politički jako perfidan način, čime hrvatska predsjednica šalje jako intrigantne poruke. Ko to ne vidi, ne treba se baviti politikom. Veza između njega i Grabar-Kitarović su izbori za predsjednika Republike Hrvatske, koji dolaze za par godina, pa se kroz ovo političko djelovanje stvaraju pretpostavke za podršku iz BiH sadašnjoj predsjednici Hrvatske", rekao je Kovačević.

 

Kovačević smatra da  međunarodna zajednica mora započeti aktivniji angažman kod takvih osoba koji svojim političkim djelovanje predstavljaju opasnost za moderne, zapadne demokratske principe, koji političkim utjecajima koriste institucije kao što su CIK i Ustavni sud BiH za svoje ciljeve, te ih na neki način politički izolirati. 

 

"Očito da je Ambasada SAD-a na svojoj koži uvidjela kako izgleda politika Dragana Čovića, a osjetno je kako je ova njegova priča pošla nakon sastanka kod kancelarke Angele Merkel, gdje bi pomenuti mogao otići na popravni ispit ili biti »izbačen iz škole« ako ne bude poštovao europske principe i standarde.  Ostaje otvoreno pitanje angažmana SAD-a, tvorca Daytonskog mirovnog sporazuma, o tome hoće li se osloniti na politike europskog nedjelovanja, koja su tokom perioda 1992-1995 rezultirale genocidom i najstrašnijim zločinima ili će se SAD opet samostalno uključiti kako bi se od Bosne i Hercegovine napravila normalna zemlja, u kojoj osobe poput Čovića više neće moći biti nikakav problem", zaključio je Kovačević.

 

 

 

(vijesti.ba/SB)

16.05.2018.

UBISTVA VODE KA NOVOM NASILJU: PAPA FRANJO OSUDIO UBIJANJE PALESTINACA I POZVAO NA DIJALOG

UBISTVA VODE KA NOVOM NASILJU: Papa Franjo osudio ubijanje Palestinaca i pozvao na dijalog

Papa Franjo je danas osudio ubijanje Palestinaca na granici Gaze i Izraela, kazavši kako ubistva samo vode ka novom nasilju, prenosi Reuters. Poglavar rimokatoličke crkve je pozvao na dijalog i uspostavljanje mira i pravde na Bliskom istoku.



UBISTVA VODE KA NOVOM NASILJU: Papa Franjo osudio ubijanje Palestinaca i pozvao na dijalog

Izražavam veliku bol zbog ubijenih i ranjenih, molim se za sve one koji pate. Korištenje nasilja nikada ne vodi ka miru. Rat izaziva rat, a nasilje izaziva nasilje – rekao je Papa Franjo pred nekoliko hiljada ljudi na centralnom vatikanskom trgu.

 

Izraelske snage su u ponedeljak ubile više od 60 Palestinaca tokom demonstracija u blizini granice u Gazi.

 

 

(Fena/SB)

16.05.2018.

TAJNA SARAJEVSKIH STOGODIŠNJAKINJA

TAJNA SARAJEVSKIH STOGODIŠNJAKINJA: Nana Ajka napunila 104 godine, a Aziza sa 103 posti SVAKI RAMAZAN, vole DRUŽENJE i...

"Ostala je bez muža 1984. godine. Ali bez obzira na težak život, mama je uvijek voljela dobro druženje i pjesmu", ispričale su kćerke Zumreta i Zineta.



TAJNA SARAJEVSKIH STOGODIŠNJAKINJA: Nana Ajka napunila 104 godine, a Aziza sa 103 posti SVAKI RAMAZAN, vole DRUŽENJE i...

Najstarije mještanke opštine Stari Grad su nane Ajka Lokmić koja ima 104 i Azizu Karić sa 103 godine.

Vedra i sa osmijehom na licu nana Ajka je 104. rođendan proslavila 4. maja. Rođena je davne 1914. godine.
Ova nana je siroče iz Prvog svjetskog rata koje su u Sarajevo rođaci doveli kada su joj bile četiri godine, a već 100 godina živi u ulici Mejlijina, na Kovačima – u staroj bosanskoj kući.

 

Ima četvoro djece, sedmoro unučadi i jedno praunuče. Nana Ajka kaže da ima divnu starost, da se svi brinu za nju i ugađaju joj. Ona je i veliki gurman, a najviše voli domaću hranu.

 

– Hrana više nije kao nekad i zato su ljudi i bolesni. Dok sam mogla uvijek sam sijala i imala domaće – sjetno se prisjeća Ajka, dok komšije tvrde da uvijek pravila najbolje baklave i ružice u mahali.


– Ostala je bez muža 1984. godine. Ali bez obzira na težak život, mama je uvijek voljela dobro druženje i pjesmu – ispričale su kćerke Zumreta i Zineta.

 

Ajka kaže da je život prije bio dosta jednostavniji. Preživjela je tri rata, a na životu je održalo druženje s porodicom i želja za životom. Kako kaže najmlađa kćerka Zumreta, Ajka je do 100. godine živjela potpuno sama, dok je posljednje četiri godine uvijek neko od porodice s njom.

 

– Prije četiri godine umrla joj je i posljednja prijateljica u mahali, tako da trenutno ovdje više nema ove generacije – ispričala je Zumreta.

 

S druge strane nana Aziza je nedavno napunila 103. godinu, a u Starom Gradu živi već 31 godinu.

– Rodom je iz okoline Sokoca, ima tri kćerke i dva sina, koja su nažalost preminula – ispričala je Azizina snaha.

 

I u ovoj dubokoj starosti zdravlje je dosta dobro služi. Iako ima problema sa sluhom, nana Aziza može nazvati kćerke telefonom.

16.05.2018.

RAMAZANSKA PORUKA REISA KAVAZOVICA : RAMAZAN JE PRILIKA ZA PREPOROD NAŠIH DUŠA

Ramazanska poruka reisa Kavazovića : Ramazan je prilika za preporod naših duša




Povodom mubarek mjeseca ramazana koji nastupa večerašnjim zalaskom sunca reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović uputio je danas vjernicima Ramazansku poruku koju prenosimo u cijelosti:

– U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.

Hvala Allahu Uzvišenom, Stvoritelju Milostivom.

Hvala Mu na blagodati vjere, mira i domovine.

Neka su mir i blagoslov Božiji nad svim vjerovjesnicima i nad Muhammedom, a.s., njegovom časnom porodicom i plemenitim sljedbenicima.

Braćo i sestre.

Pred nama je mjesec posta, pun praštanja i Božije milosti, našeg odricanja i darežljivosti.  Sutra je prvi dan šehri ramazana. Ramazan zbog događaja koji su se u njemu desili zauzima istaknuto mjesto među mjesecima u našem kalendaru. U njemu je noć Lejletu-l-kadarska kada je počela objava Časnog Kur'ana. U tom odabranom mjesecu zrake Božanskog svjetla u svom punom sjaju ogrijale su ljudsku dušu i srce, prosvijetlile ljudski razum i ukazale na puteve sreće i spasa.

Danas kada sve više ljudi progovara jezikom nepovjerenja potrebni smo Riječi Božije koja nam pomaže da pogledamo i odbacimo koprenu koja nam se nameće, da u ljudima vidimo ono najbolje i da se sa onima s kojima se ne slažemo okupimo oko zajedničke riječi. Zato, draga braćo i sestre, provedite ovaj mjesec uz posljednju Božiju objavu, uz njene poruke i pouke.

Ramazan je za muslimane ovih prostora bio mjesec Kur'ana. Naši dobi preci su u ramazanu vidjeli mjesec prilika. Bio je to mjesec u kojem su se posebno natjecali u dobru. Neka opet bude tako. Ponovo oživimo naše džemate i džamije, i stare vjere plamen u našim zajednicama. Ne pozivajmo druge u dobro riječima nego postupcima.

Ramazan je prilika za preporod naših duša ali i naše zajednice. Posteći mi postajemo svjesni vlastitih slabosti, nemoći i granica ali i toga šta snagom svoje volje možemo postići. Pokažimo solidarnost prema onim slabijim u našim mahalama, našoj zajednici i društvu općenito. Posebno vas pozivam da preuzmemo zajedničku odgovornost za izbjeglice, migrante i žrtve trgovine ljudima kojih je ovih danas sve više u našim gradovima. Država treba ponuditi rješenja za ovo pitanje a mi moramo pokazati ljudskost i solidarnost i pomoći prema svojim mogućnostima.

Braćo i sestre,

Svima vama u domovini i iseljeništvu želim sretne i blage ramazanske dane i da u njima zasluže Božiji oprost i milost.

Ramazan šerif mubarek olsun, stoji na kraju Ramazanske poruke reisu-l-uleme Kavazovića.

(Kliker.info-INS)

16.05.2018.

PLAN KAKO ZAUSTAVITI COVICA: "MORATE GA 'IZBITI' IZ PREDSJEDNISTVA BiH, PA ONDA MU REZATI..."

PLAN KAKO ZAUSTAVITI ČOVIĆA: "Morate ga 'izbiti' iz Predsjedništva BiH, pa ONDA MU REZATI..."

Realizaciju Čovićevog plana moguće je zaustaviti njegovim političkim porazom




PLAN KAKO ZAUSTAVITI ČOVIĆA: 'Morate ga 'izbiti' iz Predsjedništva BiH, pa ONDA MU REZATI...'

U povodu obilježavanja 15. maja, Dana odbrane Tuzle danas je u ovom gradu upriličena tematska sjednica gradskog i kantonalnog odbora Demokratske fronte (DF) na kojoj je kao poseban gost govorio predsjednik stranke Željko Komšić.Komšić je u susretu s novinarima rekao da postoji nekoliko bitki koje su 1992. godine na određen način odredile tok rata u Bosni i Hercegovini. Jedna od njih se dogodila i na Brčanskoj Malti u Tuzli 15. maja 1992. godine.

"Imate sličnu situaciju i u Sarajevu, 2. maja, ali i na nekim drugim mjestima u BiH, kada se na početku rata lomilo sve. Da li će BiH pasti ili ne. Ali, tada se agresoru pokazalo da BiH ima snagu i ljude koji su spremni da je brane. Tada su BiH i njeni branioci uspjeli pokazati zube i reći da im neće uspjeti ono što su mislili da urade od te zemlje", rekao je Komšić.

Predsjednik DF-a kaže i da BiH ima snage te da se mora odbraniti od svih današnjih pošasti koje joj se nameću i stvaraju teret.

"Dušmani, ali uz saučešće političara generalno u BiH, uspjeli su postići da u jednom dijelu ljudima u BiH oduzmu nadu da može biti bolje, a najgore je kada im to uradite. To najbolje vidite po broju ljudi koji odlaze iz BiH i što je najgore, taj trend se ne zaustavlja", rekao je Komšić.

Međutim, naveo je da će BiH preživjeti kao država i tu nema nikakve dileme, samo je pitanje kakva će biti i u kojem vremenskom roku. 

"Ne znam šta bih radio da ima i malo ideje da će Dragan Čović i njegovo društvo uspjeti u ralizaciji plana 'B' kako ga on zove. Toliko sam ubjeđen da on u tome neće uspjeti, bez obzira na sve pritiske, podršku koju ima i u zemljama regije i drugim krugovima u svijetu koji nisu tako nevažni. Kada BiH nismo dali od 1992. do 1995. godine sad bi bilo besmisleno", dodao je Komšić.

Kako je dalje nastavio, realizaciju Čovićevog plana moguće je zaustaviti njegovim političkim porazom.

"To demokratski ostaje na raspolaganju. Morate ga 'izbiti' iz Predsjedništva BiH, oduzeti mu jednu od poluga moći, pa onda ići jednom političkom akcijom u kojoj ćete mu rezati političke i društvene grane na kojima on sjedi, plašeći Hrvate prije svega Bošnjacima, a pri tome izdajući Hrvate. Svi njegovi planovi i prijedlozi kako je on zamislio - promjene Izbornog zakona BiH, izbor članova Predsjedništva BiH i u konačnici promjene ustava vodi ka tome da će vam Hrvati kao narod biti stacionirani i zgusnuti samo na području jednog djela BiH, tamo gdje su stoljećima živjeli zajedno Hrvati, Bošnjaci i Srbi. Za njih tu nema budućnosti i to zahvaljujući politici HDZ-a koja radi protiv vlastitog naroda", rekao je Komšić.

Na novinarski upit šta bi bilo sa Hrvata, naprimjer na području Tuzlanskog kantona, ukoliko bi došlo do realizacije plana, Komšić je rekao:

"To možete pitati i mene koji živim na području Sarajevskog kantona. Ostali bi da živimo, ali, ono kako mi želimo politički da se izrazimo i kako mi glasamo, ne bi bilo važno. Da pojednostavim, moram banalizovati stvari i molim da mi bude oprošteno – usvajajući ono što Dragan Čović traži, vjerovali ili ne, čak ni kardinal Puljić, koji živi u Sarajevu, ne bi mogao nikada biti u Domu naroda, ali ni kandidat za člana Predsjedništva BiH, a posebno da bude izabran. I kako na to pristati? To je pogubno za hrvatski narod u koji se Čović voli toliko zaklinjati"  
16.05.2018.

DRZAVA U INTERESU POLITICARA, A NE GRADJANA

Jedinstvena Bosna i Hercegovina
<< 05/2018 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
54442958

Powered by Blogger.ba