Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

12.05.2018.

SEHIDSKO MEZARJE VELJACI U BRATUNCU : HILJADE LJUDI NA DZENAZI SABIDU HALILOVICU

Šehidsko mezarje Veljaci u Bratuncu : Hiljade ljudi na dženazi Sabidu Haliloviću




U Memorijalnom kompleksu i šehidskom mezarju Veljaci u Bratuncu danas je klanjana dženaza i obavljen ukop Sabida Ibrahimovića, stradalog tokom rata, čiji su posmrtni ostaci ove godine identifikovani.Na današnjoj dženazi, 12. kolektivnoj koja je klanjana u Bratuncu, prisustvovalo je nekoliko hiljada ljudi, a dženazu je predvodio tuzlanski muftija Vahid ef. Fazlović.

Aldin Ibrahimović je danas ukopao oca Sabida Ibrahimovića.

“Teško da se može naći utjeha. Mnogo je vremena prošlo. Godine čekanja. Cijelo to vrijeme nije prestala tuga i nada. Nadam se da ćemo naći mir. Oca nisam zapamtio, zadnji put sam ga vidio kada sam imao tri godine”, kaže Ibrahimović, čiji je otac, kada je ubijen, imao 31 godinu.

Ramiz Ibrahimović je Sabidov stariji brat i kaže da brata pamti po dobrom. Utjeha je da će znati gdje mu je bratov mezar.

“On je malo mlađi od mene. Izgubio sam još jednog brata. Dobro smo se pazili, bili smo oslonac jedni drugima“, kaže Ramiz.

Salih Dubičić, zamjenik načelnika općine Bratunac, smatra da se istina o stradanju Bošnjaka Bratunca mora znati.

“Da bismo došli do suživota, mora se saznati istina. Moramo znati gdje su naši najmiliji. Mi još uvijek tragamo za masovnim grobnicama. Počinioci zločina trebaju biti kažnjeni”, kaže Salih Dubičić.

Ramiz Salkić, potpredsjednik RS-a i svjedok događaja iz 1992. godine, smatra da proces identifikacije nestalih ide sporo.

“Ove godine, više nego ikada, porodice iskazuju svoje nezadovoljstvo brzinom procesa identifikacije i pronalaska nestalih. Neprihvatljivo je da 23 godine od završetka rata nemamo informacije gdje se nalaze masovne grobnice. Razumijem ogorčenje porodica. Moramo naći načina da oni koji su ekshumirani budu identificirani, te da se nestali pronađu”,rekao je Salkić.

Šuhra Sinanović, predsjednica udruženja „Žene Podrinja“, kaže da se još uvijek traga za 280 ubijenih osoba sa područja Bratunca.

“Na 26. godišnjicu stradanja Bošnjaka u Bratuncu ukopali smo samo jedno tijelo. Tragamo za još 280 osoba. Do sada smo u mezarju ukopali osam NN osoba, jer nemamo bližih srodnika da bi mogli biti identifikovani. Oni su 1992. godine ubijeni sa imenom i prezimenom, a danas nemaju ime i prezime. Umjesto njihovih podataka, stoje podaci u kojoj su masovnoj grobnici pronađeni. Zločinci treba da budu kažnjeni za počinjena nedjela”, rekla je Sinanović.

Do sada je na mezarju Veljaci ukopano oko 300 osoba, a 40 osoba ukopano je na porodičnim i mjesnim mezarjima prije formiranja mezarja u Veljacima.Na području općine Bratunac do sada su pronađene 73 masovne grobnice.

(Kliker.info-AA)

12.05.2018.

POTRESNA KOLUMNA DRAGANA BURSACA: SMRT BOSNJAKA UZIVO U BRCKOM

POTRESNA KOLUMNA DRAGANA BURSAĆA: Smrt Bošnjaka uživo u Brčkom

"Priča je ružna i loša za našu profesiju. On je [Stojanović] platio Adolfu [Jelisiću] da ubije te muslimane da bi oni to slikali", posvjedočio je jedan od iskusnijih i istaknutijih srpskih ratnih fotoreportera,



POTRESNA KOLUMNA DRAGANA BURSAĆA: Smrt Bošnjaka uživo u Brčkom




alt

Piše: Dragan Bursać


altBoban Stojanović, autor prve snuff fotografije balkanske, za svoj 'poduhvat' je dobio uglednu nagradu World Press Photo 

Prije tačno 26 godina u Brčkom je počeo sa radom logor "Luka". Dani kao i svaki drugi na majskom suncu ponad Save. Goran Jelisić puši cigaretu i zadovoljno se smješka. Ide ka kvoti 200. Zapravo, vrlo brzo je došao do brojke od 175 i malo je zastalo. Nervozan je. Ubija ljude, a malo mu je.

 

Stiže kamion sa novim kontingentom "ustaškog" i "balijskog" mesa. Među ljudima su i Husein Kršo i Hajrudin Muzurović. Ljudi pokupljeni sa posla, natovareni kao samar i dovezeni u logor. Jelisić ih gleda površno.

 

Prvo strijeljanje

 

Baca cigaretu i polako se upućuje ka Krši i Muzuroviću. Dva udarca preklopnim kundakom "škorpiona" za dobrodošlicu u "Luku". Onda mali rulet, prije velikog ruleta. Jelisić dvojici pridošlica objašnjava da je on "bog i batina", da je samozvani Hitler i da je, usput, od srpskog rukovodstva, komandant logora. Dva, do prije par sati slobodna, čovjeka ne mogu procesuirati toliko kodova zla koje im Jelisić isporučuje uz udarce kundakom dok ih vodi do zida.

 

"Sad ćete biti strijeljani", saopštava im lokalni Hitler, dok uz njih privodi još desetak ljudi. "Ja imam običaj pucati sa leđa u potiljak, a ako neko preživi, ide na šaht, dok ne iskrvari. To su moja pravila. Ni vi niste ništa bolji."

 

Kratak, rezak zvuk "škorpiona" zaparao je staro skladište. Ljudi su popadali. Husein i Hajrudin su se samo pogledali. Nemoguće, živi smo. Da l' je dobro ili loše, niko to ne zna.

 

Iskričave misli je prekinuo Jelisićev smijeh. Valjda je izbrojao još desetak mrtvih. Dakle 185. Falilo mu je još 15 ljudi za njegovu kvotu. Kvotu monstruma kome je sistem zločinački dozvolio da se igra. Da ništi život. U toj potjeri za kvotom dokidanja u sistemu logora "Luka" prošlo je oko 3.500 ljudi, a pobijeno je nekoliko stotina civila.

 

Ali, to Hajrudina i Huseina ne zanima. Živi su! I osluškuju kako se gasi sunce i životi oko njih.

 

Tri dana mučenja

 

A samo dan poslije Jelisić Goran - Hitler sa Monikom Ilić-Karan nastavlja igricu "ispunjavanja kvote". Jelisić muči na smrt Nazu Bukvić, majku pet kćeri. Muči je odsijecajući joj dio po dio tijela, e da bi žena priznala gdje su joj kćerke. Kćerke koje bi srpski paravojnici silovali. Majka ćuti i, nakon 74 sata proklete bolne vrtoglavice, umire. Smrt dolazi kao spas.

 

Monika Ilić je zadužena za probijanje podrebrice muškarcima krhotinama pivskih flaša i odsijecanje penisa. Čitave litre krvi je uz jauke prosula, a kesu penisima nakupila. Pa se smijala. Do neba, dok su ljudi ćutali i velikom Bogu se molili.

 

Pa su se tih prvih noći Hajrudin i Husein navikli na smrt koja liže iz pomrčine iznad Save. Pa su se sjedinili sa tijelima koja su poluživa iskasapljena pulsirala pored njih. Polumrtvi, unakaženi i opet živi. Pa su čuli krike Stipe Galoševića, kome je Jelisić odrezao uši, a onda, u omiljenom piru, tražio da mu neko od zatvorenika presudi. Kako ljudi nisu htjeli dići ruku na nevinog čovjeka, onda ga je Jelisić odveo do poznatog monstruoznog šahta, da iskrvari. Ali, malo je to krvarenje. Naprosto logoraš Galošević je bio živ, pa mu je Hitler "pomogao" pucnjem iz "škorpiona", pucnjem smrti.

 

Još jedan, još malo pa 200, mutilo se u mutnom umu Gorana Jelisića.

 

Igra oko automobila

 

Ali, to nije bilo dovoljno. Već narednih dana Hitler lokalni je pokazao neobičnu inventivnost u ubijanju. Ili, bolje reći, narednih noći. Izvodio je zarobljenike ispred svog automobila i naredio ima da trče oko auta. Ljudi, ogoljeni i odstranjeni od svoje ljudskosti, poput kakvih kućnih ljubimaca, pod budnim okom naoružanih stražara, trčali su oko kola. A onda, u jednom momentu Jelisić pali farove i ko je osvijetljen, pogađate, biva ubijen. Igra se igrala nekoliko noći. Bošnjaka je sve manje, a Jelisiću je ostalo još nekoliko dana do 14. maja, kada je trebao otići na ratište.

 

alt

Husein Kršo i Hajrudin Muzurović su se u smrti pridružili stotinama svojih sunarodnika, kaže autor 

 

Samo, Jelisić ubica je bio kukavica, nekako mu je bilo draže koristiti pušku za ubijanje nenaoružanih civila, nego za vojna dejstva. Sam je odlagao svoj cilj. A cilj je 200 ubijenih Bošnjaka i Hrvata. Gospode, da li si vidio takvo zlo?

 

I Husein Kršo i Hajrudin Muzurović bi ostali samo brojevi i slova u ovoj priči ratnih zala u Bosni i Hercegovini da se nije desio još jedan slučaj, preciznije - još jedan monstrum.

 

Safari na ljude i najbliža smrt

 

Dok je po Brčkom Jelisić ubijao, u Beogradu, u Klubu književnika, na istom onom mjestu gdje je stvarana ideologija krvi i tla sa Dobricom Ćosićem na čelu, pojavio se nekakav Bojan Stojanović, fotograf-amater, osoba koja je pošto-poto trebala da dođe na naslovne strane. I to ne samo srbijanskih, nego i svih svjetskih medija. A šta je zamislio bolesni um i čime se pohvalio pijanom književnom društvu? Donijeće im na stare stolove umrljane visikjem, čvarcima i dosadom "slike smrti tako bliske kakvu svijet nije vidio".

 

I uspio je Bojan Sojanović sa svojim jatakom u bolesnoj namjeri. Našao je asasina, koji će mu pred fotoobjektivom ubiti nedužne ljude, zarad svoje bolesne mašte, državne podrške i krvnikove "kvote".

Naknadno je, u knjizi Sandre Vitaljić Rat slikama, Srđan Ilić, jedan od iskusnijih i istaknutijih srpskih ratnih fotoreportera, rekao doslovno ovo:<

12.05.2018.

MEHMED SPAHO O POLOZAJU BOSNJAKA 1919. GODINE

MEHMED SPAHO O POLOŽAJU BOŠNJAKA 1919.: "Zbog ovakvog nebratskog postupka pravoslavnih, očajavam nad našom budućnosti"

Mehmed je bio bošnjački političar i vođa Jugoslavenske muslimanske organizacije (JMO) između dva svjetska rata. Uspostavom Kraljevina SHS Bošnaci su zapali u veoma težak položaj. Ubistva, pljačke i zlostavljanje bošnjačkog stanovništva postali su svakodnevna pojava, a nove vlasti nisu činile gotovo ništa da to spriječi. Za ilustraciju političkog stanja i raspoloženja Bošnjaka u 1919. donosimo vam pismo upravo Mehmeda Spahe, nekom svom prijatelju (nema adrese) od 14. oktobra 1919.





Mehmed Spaho prvi slijeva

//////////

„Prilike su se kod nas iza tvog odlaska silno promijenile. Bezobzirna i pristrasna uprava u Bosni, a i u ostalim krajevima vrlo je hrđavo djelovala na raspoloženje muslimana i katolika. Vidjeli su da se iza ideala narodnog jedinstva za koje je kratko bio oduševljen, krije isključivo gospodstvo ne jednog plemena, već samo jedne vjere. Samo pravoslavni smatraju se punopravnim državljanima, oni uživaju sve moguće povlastice. Koriste se koruptivnom upravom, a katolici i još više muslimani ne mogu kod vlasti da nađu ni najprimitivnije pravne zaštite. Još ni jedan ubojica, pljačkaš, zločinac koji je zlodjelo počinio na Muslimanima nije kažnjen. Jedan stražar pravoslavni ubio je u Visokom bez ikakva povoda kancelistu Dujmušića, katolika i osuđen je na 5 mjeseci zatvora. A ako Musliman ili katolik pokušaju da se brane od napada pravoslavnih onda se autoritet državne vlasti javlja u punoj snazi i zatvaraju se i dužni i nedužni. Tako su nedavno prijedorski Muslimani bili napadnuti i braneći se ubili jednog pravoslavnog. Vlada je odmah zatvorila 70 najuglednijih Muslimana, među njima mnoge, koji su godine u politici zajedno s pravoslavnim radili. Od napadača nije ni jedan zatvoren. Na sprovodu je jedan Srbin rekao, da u ovoj zemlji nema nikome mjesta, ko nije Srbin i srpske vjere. Muslimanima se i dekretima ministarstva oduzima i slobodna zemlja, a o odšteti nema ni govora, tako da već mnogi – prije imućni sada gladuju. I svi drugi trgovački i slični poslovi, ako vlada u njima ima riječ, oduzimaju se muslimanima i daju pravoslavnima, kao npr. prodaja soli, duhana i dr. Za Šćepanove izvoznice (Šćepan Grđić, povjerenik Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu, o.a.) bolje znadeš i ti.

 

Muslimani činovnici pritjerani su svi u kraj, a među pravoslavnim imade ih bez potrebne spreme. Jedan je takav gonio stare Muslimane na kraljev dan u pravoslavnu crkvu i silio ih da drže svijeće. Možeš misliti, kako je to na njih djelovalo. Znaš da smo i u parlamentu brojem poslanika silno prikraćeni i da su nam nametnuti ljudi, koji u narodu nemaju nikakva oslona. Pet takvih poslanika dobilo je na vakufskim izborima na 10. o. m. po 8 glasova i ako su i novcem i prijateljima i vladinim aparatom agitirali. Naša je organizacija (JMO, o.a.) dobila preko 1.000 glasova. I Šerif (Arnautović, direktor vakufa, pristalica radikala, o. a.) je propao, njegov Halilbašić (Mustajbeg, predsjednik, jedan od muslimanskih političara pod austrougarskom upravom, o.a.) dobio je jedva 70 glasova. – U Sandžaku i albanskim predjelima naše države su prilike još mnogo gore. Šaljem ti memorandum (Memorandum muslimanskih izaslanika iz Novopazarskog Sandžaka, objavljen je u Pravdi, 72, 11 X 1919, o. a.) što su ga Muslimani iz ovog kraja predali, pa da vidiš grozota što su ih pretrpjeli.

Razumijem potpuno tvoje oduševljenje za narodno jedinstvo, ali onakav nebratski postupak pravoslavnih, koji su sada sami na vlasti, stvara najgore raspoloženje i ja – da ti iskreno reknem – počinjem očajavati nad našom budućnosti. O kakvoj elastičnosti, liberalnosti i toleranciji kod naše braće druge vjere ili barem kod onih koji vladaju, nema ni govora. Šola (Atanasije Šola, predsjednik Zemaljske vlade, o.a.) je, koga ti smatraš liberalnim i ispravnim, vuk u janjećoj koži, posve pristran. On je kriv današnjem stanju. Pribičević i njegovo društvo oslanjanju se u bosanskim pitanjima na njega i njegove drugove. I ja se slažem s tobom da se oko načela,  a ne oko osoba treba okupljati, ali načela treba da se i u ovim poslovima uprave ukazuju, a da ne ostaju na papiru. Mogao bi ti ovom svemu još mnogo pisati, ali držim da je ovo dosta“.

12.05.2018.

VIŠE HILJADA VJERNIKA NA VRELU BUNE

VIŠE HILJADA VJERNIKA NA VRELU BUNE: Dovište u Blagaju je jedno od najstarijih i najmasovnijih u BiH, ali i šire

U tradiciji bh. muslimana dovišta su duboko ukorijenjena i utkana u živo biće vjerske i duhovne prakse. Kao takvo, blagajsko dovište se izdvaja i poslije Ajvatovice zauzima primat - kazao je za Fenu muftija Dedović.



VIŠE HILJADA VJERNIKA NA VRELU BUNE: Dovište u Blagaju je jedno od najstarijih i najmasovnijih u BiH, ali i šire

Na vrelu Bune u Blagaju danas se održava centralna manifestacija ovogodišnjih "Dana mevluda i zikra" koja je ove, kao i prethodnih godine, okupila više hiljada vjernika iz svih krajeva naše zemlje i svijeta.

 

Na centralnoj svečanosti, koja je započela učenjem dijelova Kur'ana, u jedinstvenom ambijentu blagajske tekije imami, derviši i šejhovi uče tradicionalni mevlud i zikr.

 

Dovište u Blagaju, po riječima mostarskog muftije Salema ef. Dedovića, jedno je od najstarijih i svakako najmasovnijih ne samo unutar BiH, već i šire, a njegova višestoljetna tradicija govori o kontinuitetu i raskoši kulturnog i duhovnog života, čiji tragovi sežu mnogo dublje u povijest od dolaska Osmanlija na ove prostore.

 

- U tradiciji bh. muslimana dovišta su duboko ukorijenjena i utkana u živo biće vjerske i duhovne prakse. Kao takvo, blagajsko dovište se izdvaja i poslije Ajvatovice zauzima primat - kazao je za Fenu muftija Dedović.

 

dani-mevluda-i-zikra-u-blagaju-2018-2

 

Blagajsko je dovište, kaže muftija, mjesto koje objedinjuje zajednicu vjernika u dobru i osnažuje 'naš duh da istraje u očuvanju svoga vjerskog, kulturnog, tradicijskog, jezičnog i nacionalnog identiteta na ovom prostoru Hercegovine'.

 

"Dani mevluda i zikra" glavna su godišnja vjerska i kulturna manifestacija Muftijstva mostarskog u čijoj realizaciji, osim Muftijstva, sudjeluju i Medžlis Islamske zajednice Mostar, Karađoz-begova medresa, BZK Preporod Mostar i Tarikatski centar BiH.

 

Ovogodišnja manifestacija održava se pod pokroviteljstvom reisu-l-uleme Islamske zajednice u BiH Huseina-ef. Kavazovića, a bit će zatvorena 14. maja naučnim skupom „Bošnjaci u Hercegovini kroz historiju".

 

 

 

(Fena/SB)

12.05.2018.

KEMAL KURSPAHIĆ: ZEMLJA NA AUTOPILOTIRANJU

Kemal Kurspahić : Zemlja na autopilotiranju




Ove nedjelje Bosna i Hercegovina se u dva uticajna centra svjetske politike, Njujorku i Berlinu , uz umjerene pohvala za prohodavanje na evropskom putu – ispunjavanje upitnika za članstvo u EU; usvajanje zakona o akcizama kao uslova za odobravanje sredstava Međunarodnog monetarnog fonda; trilateralni sastanak članova državnog Predsjedništva s predsjednicima Srbije i Hrvatske … – predstavila i kao zemlja koju u odsustvu ujedinjujuće politike i vizije usmjerava neka vrsta autopilota. I kojoj je, za bilo kakav napredak ka evropskim integracijama, i dalje kritično potrebna međunarodna pomoć i savjet.

Piše : Kemal Kurspahić (RSE)

U Njujorku je međunarodni visoki predstavnik Valentin Inzko uspio da i od nečega što bi, kao 53. ritualni polugodišnji izvještaj Savjetu bezbjednosti, moglo postati dosadno napravi politički horror dokument citirajuću u footnotama autentične ratnohuškačke ili bar ratom zastrašujuće ili ratom prijeteće izjave najodgovornijih za očuvanje mirne Bosne.

Predsjednik Republike Srpske već je odavno šampion u najavama raspada države i otcjepljenja Republike Srpske. Ovom prilikom citirane su, pored ostalih, njegove sljedeće izjave:

“Garantujem da će nam nezavisnost Republike Srpske pasti u krilo kao zrela jabuka. Bosna i Hercegovina je neodrživa.”

“Srpski narod danas ima dvije države – Srbiju i Republiku Srpsku.”

“Mislim da bi treći entitet, koji bi imao ista prava kakva sada imaju Republika Srpska i Federacija, znatno ojačao hrvatsku poziciju.”

Ovog puta mu se – u prizivanju trećeg entiteta ili nekog drugog načina koji će osigurati da Hrvati “sami biraju svog predstavnika” – pridružuju i visoki hrvatski zvaničnici:

“Ja sam siguran da ćemo mi ostvariti jednakopravnost. Hoće li to biti osigurano putem tri federalne jedinice ili šest, to je pitanje umjetnosti. Mora biti sporazum. Ja mogu sanjati o trećem entitetu. Mogu sanjati o nekoj drugoj organizaciji…” (Dragan Čović).

“Budite sigurni da ako ne bude izmjena izbornog zakona i ako Hrvati ne budu u mogućnosti da biraju svoje vlastite predstavnike, to će biti kraj Bosne i Hercegovine.”

Kao primjer zapaljive retorike navode se i izjave kojima se veličaju osuđeni ratni zločinci.

“Presuda nije iznenađenje ali će ojačati uvjerenje srpskog naroda da je general Mladić heroj i patriota. U nemogućoj situaciji, on je organizovao vojsku Republike Srpske i spasio srpski narod od genocida.” (Dodik).

“Presuda je zločin protiv svakog oficira HVO i cijelog hrvatskog naroda i kao takva neće doprinijeti pomirenju u BiH, koje je sada najpotrebnije.” (Čović).

Ovu kolekciju zlih slutnji moguće obnove sukoba upotpunjavaju i novije izjave više bošnjačkih čelnika (Bakira Izetbegovića, Fadila Novalića i Fahrudina Radončića) među kojima se – s obzirom na njegov status “prvoga u Bošnjaka” – izdvaja Izetbegovićeva izjava:

“Proizvodićemo mobilne haubice, već proizvodimo puške, proizvodićemo dronove, konsolidovaćemo proizvodnju svih vrsta municije i raketnih sistema itd. To je namijenjeno tržištu ali i za ‘ne-daj-Bože’.”

U kontekstu tako suprotstavljenih politika, u kojima se obnavlja neposredno predratno miloševićevsko-tuđmansko razumijevanje o podmirivanju velikodržavnih apetita na račun Bosne i Hercegovine, jasno je zašto ni od koga traženi “izvještaj Republike Srpske” generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija ima samo jednog promotora i čitaoca: Rusiju.

Taj izvještaj u znatnoj mjeri se bavi dokazivanjem kako nema nikakvih nepoželjnih ruskih uticaja na srpski entitet i kako je najveća prijetnja bezbjednosti regiona i čak Evrope to što Bosna i Hercegovina postaje “sigurno utočište džihadista” uz pozivanje i na izvještaje hrvatske tajne službe predsjednici Hrvatske kako se islamske radikalne grupe “sve više koncentrišu u BiH neposredno uz granicu sa Hrvatskom i da u BiH živi između 5.000 i 10.000 islamskih radikala”.

Predstavljajući stanje u Bosni i Hercegovini u tako mračnim tonovima entitetska vlada, nasuprot zahtjevima za ukidanje funkcije i uloge Visokog predstavnika i zamjenu stranih sudija u državnom Ustavnom sudu domaćim sudijama, samo doprinosi uvjerenju međunarodnih faktora da ni približno nisu ispunjeni uslovi za ukidanje kancelarije Visokog predstavnika, među kojima je i nalaz da je politička situacija u Bosni i Hercegovini stabilna a zemlja nepovratno na putu evropskih – ili, još bolje: euroatlantskih – integracija.

Isto tako, insistiranje kako Republika Srpska dosljedno poštuje “izvorni Dejtonski sporazum” moralo bi početi od poštovanja člana 1 Dejtonskog Ustava u kojem se kaže: “Republika Bosna i Hercegovina, čije će zvanično ime od sada biti Bosna i Hercegovina, nastaviće svoje zakonsko postojanje po međunarodnom pravu kao država čija je unutrašnja struktura modifikovana kako je ovdje predviđeno i u svojim današnjim međunarodno priznatim granicama”.

Po “izvornom Dejtonu”, dakle, jasno je kako je i Republika Srpska kao entitet unutar Bosne i Hercegovine ozakonjena tek u Dejtonu i kako neustavno obilježavanje 9. januara kao datuma nastanka Republike Srpske predstavlja i nepoštovanje Dejtonskog sporazuma.

Troglavo Predsjedništvo države je, izgleda, uspjelo da se za radnom večerom s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel u Berlinu   uzdrži od licitiranja katalogom uzajamnih sumnjičenja, optužbi i napetosti i da se vrati kući zabavljeno slaganjem Rubikove kugle i rješavanjem kvadrature kruga kako je proces sporazumijevanja o Izbornom zakonu – nakon što su izbori već raspisani za 7. oktobra – opisao Izetbegović.

12.05.2018.

"MILORAD DODIK SE PONASA DZUKACKI, MORALA SAM MU ODGOVORITI": "ON JE MILIJARDER, UZIMA OD TAKO SIROMASNOG NARODA..."

"DODIK SE PONAŠA DŽUKAČKI, MORALA SAM MU ODGOVORITI": "On je milijarder, uzima od tako siromašnog naroda..."

Mislim da još nismo dotakli dno. Kada je riječ o BiH, pročitala sam neke informacije da je to područje Evrope gdje žive najsiromašniji ljudi, a mi upravo pričamo o gospodinu Dodiku koji je milijarder



'DODIK SE PONAŠA DŽUKAČKI, MORALA SAM MU ODGOVORITI': 'On je milijarder, uzima od tako siromašnog naroda...' - 1

Slavna pjevačica i muzička ličnost Jelena Karleuša kazala je da je "morala uzvratiti Dodiku na isti način da bi je bolje razumio".

Zašto svi šutimo na nepravdu?

 

"Vi ćutite, ali ja nisam neko ko ćuti. Zašto se ja uopšte bavim ovom temom, a ne nadležni ograni, policija, sudstvo? U tom grmu leži zec i jedna tužna istina svih nas na Balkanu, a to je da muzička ličnost mora da koristi svoju popularnost na ovakav način nažalost. Ja često iznosim stavove na Twitteru i skoro pa uvijek izazove tektonske poremećaje, ne samo u Srbiji, nego na Balkanu. To je ono što mi svi mislimo, a samo rijetki od nas smiju da kažu. Ja sam primjer da su građani kontaktirali jednu pjevačicu i tražili joj da skrene pažnju na jedno zvjersko ubistvo mladog čovjeka. Ja sam rekla da im pomogu pomoći jer se ne plašim ničega, skoro ničega, možda samo za svoju djecu, za sebe ne", kazala je Karleuša za N1 i dodala:

 

"Ja bih samo na tu temu dodala, ne znam za vas Emela, ali ja sam majka dvoje djece. U ime svih majki i očeva ja hoću da iskoristim svoj glas koji se daleko čuje i ludu hrabrost da se istjera pravda za jednog momka, da se danas ili sutra ni meni ni bilo kome ne bi desilo".

 

 Na pitanje da  li ima prijetnji, Karleuša je odgovorila:

 

"Mene je uvijek strah, ali ne dozovoljavam da me odvoji od onoga što se zove čestitost, ispravnost. Tako se svi dijelimo, na dobre i loše ljude, ja drugu podjelu ne znam. Ja sam ljudski odreagovala, nisam nikoga imenovala, a jedan čovjek se osjećao prozvanim i na grub način odgovorio. Ja nemam nikog iza leđa, moj muž je sportista, ja sam majka dvoje djece, pjevam. Nemam političare i tajkune iza sebe, naravno da treba da brinem, ali..", dodala je Jelena Karleuša.

 

Komentar na tvit koji je uzburkao regiju?

 

"Baš sam hrabra i pismena. Mislim da, ne znam odakle da počnem. Ajde ovako: Nazivajući mene pjevaljkom, jedan čovjek koji sebe zove predsjednikom je pokazao kakav stav ima prema ženama. Čak i moju profesiju podaštava. Ja nisam pjevaljaka, ja sam muzička ličnost. S druge strane, ako sam ja pjevaljka, onda je dama ona koja se vozi njegovim helikopterom o trošku siromašnih građana sa nanogicom oko noge. Ona je za njega dama, u toj konstalaciji ja pristajem da budem pjevaljka. Ne dozvoljavam nikome da me vrijeđa i napada na taj način. Ja se njega ne plašim, to neka mu bude jasno. S druge strane, ja njega nisam pomenula imenom, sam se prepoznao i upao u mrežu i zamku. Koliko znam, tog čovjeka niko ne voli. Njegovo ponašanje je upravo onakvo kakve izjave daje "džukačko". Ja sam morala da, bez obzira što znam da budem jako fina, morala uzvratiti na isti način da bi me bolje razumio", poručila je Karleuša.

Dodala je da pojedinac ne može ništa uraditi sam, ali da građani okupljeni u grupu može uraditi dosta.

 

 

"Ovdje svi ćute. S druge strane, pošto pričamo o narodu u Banjaluci i ljudima koji su srpske nacionalnosti, prosto mi je šokantno da Srbija ne reaguje što ne znači da neće. Mislim da je potrebno više ovakvih ljudi sa svake strane, ne samo ovdje, nego i kod vas.".

 

Slavna "JK" je kazala da je ovo njezina tema, koliko i svačija druga.

 

"Ovo je moja tema koliko i svačija druga, a to što ja kad nešto kažem o tome svi pričaju, pa čemu služi moja popularnost? Da se bogatim? Pa ja sam bogata žena, udata sam za bogatog sportistu. Ja ne moram da pjevam. Ja stvarno ne moram ovo da radim, ali ljudski kao žena i majka koja želi da joj djeca odrastaju u boljem okruženju. Apelovala sam puno puta na kolege i generalno javne ličnosti. Svi oni zajedno da se skupe, nemaju pratilaca na društvenim mrežama koliko i ja. Sigurna sam da svi misle kao ja. Zašto svaka moja izjava izaziva ovoliku dramu? Zato što smo, izgleda, mi svi ovce na Balkanu i vode nas prema klanju. I onda jedna mala neposlušna ovčica istrči i svi je gledaju, a duboko u sebi znaju da sam upravu", istakla je Karleuša.

 

Dodala je da smo kao narod mnogo siromašni i gladni, što se koristi.

 

"Mi smo mnogo siromašni, mnogo smo gladni kao narodi. Mi smo zastrašeni i niko neće da radi ovo što ja radim jer čuva onih 200-300 eura koje će zaraditi, a vladajuća struktura vlada time, strahom, pritiskom i represijama. Sve dok se narod bude plašio neće biti poboljšanja. Glavna moć je u narodu, finalno pomirenje može da dođe kad postanemo mnogo gladniji i mnogo bijesni. Mislim da još nismo dotakli dno. Kada je riječ o BiH, pročitala sam neke informacije da je to područje Evrope gdje žive najsiromašniji ljudi, a mi upravo pričamo o gospodinu Dodiku koji je milijarder. Uzimati od tako siromašnog naroda, moraš mnogo da budeš bezobrazan i opušten, da od najsiromašnijeg naroda ti postaneš milioner. Opet kažem, ja imam, ali ovi koji nemaju mi nisu jasni", istakla je Karleuša i dodala:

"Još i da nema muzike, stvarno bi bili najtužniji na ovim prostorima. Onda bismo trebali počiniti kolektivno samoubistvo, kao Balkan smo doživjeli jedno dno beznađa".

Jedinstvena Bosna i Hercegovina
<< 05/2018 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
54442863

Powered by Blogger.ba