Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

01.05.2018.

MEDJUNARODNI PRAZNIK RADA : RADNICI SU NAJVECA IZVOZNA ROBA BiH!

Međunarodni praznik rada : Radnici su najveća izvozna roba BiH!




„Umjesto da se radnici koji rade u državnim ustanovama i oni koji rade kod privatnika -organizuju i izađu pred Vladu i traže veće plaće, uvezan staž, traže zakone koji će natjerati poslodavce da osiguraju svoje radnike, zakone kojima će se definirati radno vrijeme, zakone koji će natjerati poslodavce da svoje radnike tretiraju kao ljude a ne kao robove – 1. maj  kod nas podrazumijeva jedan „dobar dernek”, jednu cjelodnevnu pijanku koja nema veze sa traženjem radničkih prava…. I šta da se slavi? Da se slavi recesija, da se slave vikendice, milonske kuće i bijesni auto-parkovi korumpiranih vlastodržaca i nezasitih poslodavaca. Čast izuzecima! Valjda ljudi slave i alkoholom zalivaju svoja mala i neredovita primanja, nezavršene kuće, neuplaćene doprinose i osiguranja, vlastita otpuštanja s posla, neuplaćene rate kredita…“

Ne, nije prethodne rečenice izgovorio neki ovdašnji sindikalni lider ili političar koji je zadržao minimum socijalne osjetljivosti. Izgovorio ih je prije 8 godina sadašnji glavni maglajski imam Nevres ef. Hodžić.  Jeste njego motiv za izgovoreno ukazivanje na njegovom vjerom zabranjenu upotrebu alkohola, ali niko ne može osporiti dobro sročenu detekciju postojećeg i socijalnog i psihološkog stanja u kojem se i godinama poslije nalazi ono što uopšteno nazivamo „radničkom klasom“.

 SINDIKATI KAO OTUĐENI CENTRI NEMOĆI

Mali „čador“ u središtu Zenice 30. aprila teško je prolaznicima ukazivao na povod njegovog postavljanja.

„Šta je ono?“ postavljaju si međusobno pitanja dokoni ili ne podnevni šetači.

„Ne znam, vidim dijele neki sok, nešto reklamiraju, ko će ga znati..“

Tek će pogled sa jedne strane postavljenih stolova ukazati da je u toku aktivnost Saveza samostalnih sindikata BiH. Anketiraju građane na temu „Koliko se poštuju moja osnovna radnička prava?“

Da, dobro ste pročitali. Prvog maja 2018. godine sindikalci pitaju slučajne prolaznike o poštivanju radničkih prava kako bi eto kreirali dokumente i strategiju svoje organizacije. Ići će, kažu sindikalci, jutrom 1. Maja da na kapiji Arcelor Mittala razgovaraju sa  radnicima koji dolaze u prvu odnosno izlaze iz noćne smjene. Da, upravo taj razgovor radnici godinama čekaju i uljepšaće im Praznik rada.

Isto će veče jedan od čelnika SSSBiH u debatnoj tv emisiji pravdati sebe i organizaciju. Pravdaće se predstavniku federalne vlade o tome koliko su legalni, da li plaćaju doprinose uposlenicima sindikata, kako troše sindikalnu članarinu i raspolažu imovinom, umjesto da sindikat „preispituje“ vladu, najvećeg dužnika za neuplaćene doprinose i poreze putem javnih preduzeća

Dočekala je vlast da sve godinama skupljane slabosti sindikata, od inertnosti, međusobne frakcijske borbe za (dobro plaćene ) pozicije unutar organizacije do koketiranja sa politikom, sada im budu vraćene poput bumeranga…

Za razliku od federalnih kolega, sindikat u Republici Srpskoj se odlučio za nastavak “aktivne i miroljubive koegzistencije“ sa vlastima.

„Nema protesta povodom 1. Maja, dajemo veću šansu pregovorima i opštem kolektivnom ugovoru,“ reći će predsjednica Saveza sindikata RS Ranka Mišić.

Vjerovatno su sindikati u pravu što ne organizuju provmajske proteste. Koliko bi uopće oni bili masovni ? Onaj najbrojniji dio zaposlenih su budžetski korisnici, koji, dok su im redovne plate na tako nešto neće ni pomisliti. Radnicima u trgovini, građevinarstvu i još nekim sektorima 1. maj će biti normalan radni dan.

Možda bi najbrojniji radnički skup ovdašnji sindikati imali da ga organizuju negdje u Evropi, kamo je hiljade mladih i manje mladih vjerovatno zauvijek otišlo. Oni su najbolji i najveći izvosni resurs Bosne i Hercegovine, svih njenih entiteta, kantona i distrikta.

RADNIŠTVO NIJE „U MODI“

Bljutavo zvuče i prvomajske čestitke koje ovih dana upućuju političke stranke i nihovi funkcioneri. U stvari, možda su u pravu oni koji kažu da ne treba žaliti „radničku klasu“. Oni su glasači, oni su izabrali ovu i ovakvu socijalno bekrupuloznu, lično nezajažljivu i pri tome i nesposobnu vlast. Oni i šute i trpe ovakvu vlast i ovakve sindikate koji kao štite njihova zakonska (sve manja) prava.

„Radnici, vi koji ste potplaćeni, obespravljeni, natjerani na egzodus iseljavanja, kao i nezaposleni kojima je došlo do grla, iscrpili ste sve mogućnosti pravnih postupaka u zaštiti svojih prava, samo zajedničkom borbom osigurajte budućnost sebi i svojim obiteljima. Tvornice su djelo vaših ruku i ne dozvolite  manipulacije državnih birokrata da upravljaju vašom sudbinom i vašim životima!“

Izvod je ovo iz ovogodišnjeg prvomajskog proglasa kojeg je uputila Socijalistička radnička partija Hrvatske. Ona za razliku od ovdašnjih sličnih još uvijek egzistira. Pojam radništva jednostavno u sadašnjoj BiH „nema prolaza“. Posljednjih je godina sa radom prestalo osam partija i stranaka koja su u nazivu imala pojam „radnička“. I to nešto govori.

Objavio/la haler u 23:25, 0 komentar(a), print, #

01.05.2018.

KRITIKA IZ NJEMACKE: ,,HRVATSKA POSTALA TROJANSKI KONJ EU INTEGRACIJA ZBOG DRAGANA COVICA I HDZ-a"

NAKON AUSTRIJE, KRITIKA I IZ JOŠ MOĆNIJE NJEMAČKE: „Hrvatska postala trojanski konj EU integracija zbog Čovića i HDZ-a“

Centar za politiku demokratizacije (DPC) nedavno je objavio ospežnu analizu o krahu inicijative EU za BiH, a dio ove studije posvećen je i odnosu Hrvatske prema evropskim integracijama BiH...



NAKON AUSTRIJE, KRITIKA I IZ JOŠ MOĆNIJE NJEMAČKE: 'Hrvatska postala trojanski konj EU integracija zbog Čovića i HDZ-a' - 1





U tom kontekstu, u izvještaju se govori o sukobu Vlade Hrvatske sa pojedinim zemljama članicama EU zbog prekomjerne identifikacije sa političkim stavovima HDZ-a BiH i lidera ove političke partije Dragana Čovića. Konstatovano je da se "Hrvatska pretvorila u trojanskog konja EU integracija".

 

Autor studije Bodo Weber, u razgovoru za Vijesti.ba pojasnio je da politika Hrvatske, nažalost, već dugo ne uspijeva da razlikuje interese bh. Hrvata od politike "ravnopravnosti konstitutivnih naroda" HDZ-a BiH, koja pod navodnom borbom za kolektivna prava Hrvata u BiH, zapravo brani uništavanje vladavine prava od strane svih vladajućih elita u BiH, te sistem patronaže, kontrole nad svim udiom državnih resursa od čega najmanje korist imaju građani, a još manje kad ne žive u Hercegovini.

 

"U svojoj nekritičnoj pre-identifikaciji sa vodećom politikom bh. Hrvata, Vlada Hrvatske od prošle godine došla je u otvoren, ali dosad nejavan konflikt sa Evropskom komisijom, te praktično sa skoro svim drugim državama članicama EU.

 

U okviru pripreme zajedničke pregovaračke pozicije EU za sastanak Vijeća SAA između EU i BiH, prošlog ljeta došlo je do konflikta sa Zagrebom koji nije htjio prihvatiti da u tu pismenu poziciju ulazi konstatacija da princip 'jednakost građana' dosad nije granatovan u ustavnom sistemu BiH.

 

Zagreb je insistirao da se to izbaci, te da se stavi 'ravnopravnost naroda'. A jednakost građana spada među osnovne principle EU acquis, tj. pravne stečevine Unije", istakao je Weber.

 

On je mišljenja da Zagreb svojim ponašanjem u vezi sa BiH, ne samo da ugrožava jedinstvenu politiku EU, nego i nažalost daje argumente svima unutar EU koji su protiv daljeg proširenja Unije, uključujući one koji su svojevremeno bili protiv učlanjenja Hrvatske.
 

(Vijesti.ba)

 

01.05.2018.

MEDJUNARODNI PRAZNIK RADA 1. MAJ

MEDJUNARODNI PRAZNIK RADA


Nemiri na Trgu Žitne burze u Chicagu

Prvi maj ili Međunarodni praznik rada je praznik kojim pripadnici i simpatizeri radničkog pokreta obilježavaju sjećanje na svoja dostignuća, odnosno žrtve koje su njihovi pripadnici radničkog pokreta podnijeli kako bi se izborili za veća radna prava.

1. maja nije točan komemorativni datum nemira koji su izbili na Trgu Žitne burze u Chicagu 1886. godine a koji se smatraju glavnim događajem koji je inspirirao ovaj praznik. Da se upravo 1. maja komemorira kao datum koji obilježava pravo na 8 sati rada, 8 sati sna i 8 sati prava na vlastiti život odlučila je jednoglasno američka Federacija organiziranih sindikata na konvenciji u listopadu 1884., dvije godine ranije. Međunarodni postaje 1890. godine i danas je službeni praznik u preko 80 zemalja a u još toliko zemalja se neslužbeno slavi, često uz uličnim nemirima.




Nemiri na Trgu Žitne burze u Chicagu

Cijelo 19. stoljeće bilo je obilježeno bezdušnim iskorištavanjem radnika. Niske nadnice i višesatni dnevni rad, od 12, čak i 18 sati za odrasle pa i djecu, iscrpljivao je ljude koji su u svim zemljama razvijenog kapitalizma štrajkovima zahtijevali dostojnije uvjete rada i života. Štrajkaški pokreti doživjeli su najveći zamah u SAD-u.[1]

Praznik rada ima svoj korjen u događanjima koji su započeli 1.5.1886. Vodeći američki sindikati inspirirani pobjedom svojih kanadskih drugova, godine 1884., zahtijevaju donošenje zakona kojim bi se ustanovilo maksimalno osam sati rada dnevno. Taj je zakon trebalo donijeti do 1.5. no to se nije dogodilo. Procjenjuje se da je tad na istoku SAD-a počelo štrajkati između 300 tisuća i pola milijuna radnika. Subota je tad još bila radni dan. U mimohodima u Milwaukeeu se procjenjuje da je sudjelovalo oko deset tisuća radnika, u Chicagu 30-40 tisuća, u New Yorku deset tisuća. U utorak 4.5. u Chicagu je padala kišica, a u povorci je bilo, procjenjuje se, ne manje od 600 i ne više od 3000 mirnih prosvjednika. Masa je ključala gnjevom, jer je policija dan prije pucala na radnike okupljene oko čikaške tvornice poljoprivrednih strojeva McCormick – koju su poslodavci zatvorili u lockoutu još u veljači – kada je ubijeno najmanje dvoje, a prema nekim tvrdnjama i šest prosvjednika. Vođe prosvjeda pozivale su na očuvanje pribranosti i nenasilje. Isto je tako bilo i kad se povorka približila Trgu žitne burze. Sam je gradnočelnik Chicaga Carter Harrison Stariji slobodno stajao uz povorku koja je mirno prolazila i na trenutke se zaustavljala da bi im vođe uputile kratke govore. Na kišici se povorka polako razilazila u vrijeme 10-minutnog govora britanskog socijalista Samuela Fieldena kad je policija oko 10:30 na masu potkraj njegova govora uz upozorenje da se prosvjednici raziđu izvela napad u formaciji kojom je skup željela razjuriti. Iz gomile je u tom trenutku netko prema policiji u napadu bacio svežanj dinamita s upaljenim fitiljem. Nakon toga policija je otvorila paljbu u radnike. Već pri prvoj salvi ubijeno je četvoro prosvjednika. nakon pucnjave koja je trajala pet minuta prosvjednici su se razbježali, a na cesti je ostalo pedesetak ubijenih. kasnije se navodi i podatak o više od 70 ranjenih, a tadašnje su novine izvještavale o 60 ranjenih policajaca. Leci koje je policija pritom zaplijenila bila je povod da dan poslije policija u raciji na redakciju socijalističkog radničkog lista Arbeiter-Zeitunga uhitila sedmoricu aktivista, za bacanje dinamita optužila je anarhiste, a sedmorica su osuđena na pogubljenje vješanjem, bez obzira što nitko od njih nije optužen da je osobno bacio bombu, već su optuženi da su svojim zapaljivim govorima podstakli nekoga, ko god on bio, da baci bombu.[2]

Povjesničar Howard Zinn je, uz pomoć ranijih istraživača, definitivno kao bombaša označio Rudolpha Schnaubelta. Policija ga je dvaput uhićivala pa puštala, nakon čega je pobjegao iz SAD-a. Pokazalo se da je bio provokator u interesu onih koji su radnički pokret željeli razbiti.

Godine 1889. u Parizu, na stotu obljetnicu Francuske revolucije, na prvom kongresu Druge radničke internacionale jednoglasno je odlučeno da se od 1890. godine na 1. svibnja obilježava čikaški pokolj mirnim povorkama kao znak značenja radnika u civilizacijskim dosezima.

Ubrzo je, kao dotadašnji znak mučeništva ubijenih u Chicagu, kao simbol radničkog bunta prihvaćen crveni karanfil.[3]

Otada se u SAD, a kasnije i u svim zemljama svijeta, Međunarodni praznik rada obilježavao velikim paradama i demonstracijama, koje su najčešće organizirali socijalistički, komunistički, anarhistički i drugi lijevo orijentirani pokreti.

Nakon Oktobarske revolucije, Prvi maj je postao državni praznik u SSSR-u, a potom i u drugim komunističkim državama. Kao državni praznik ga je ustanovila i Hitlerova Njemačka.

Zbog komunističkih konotacija, u SAD se radnički pokret odrekao Prvog maja, i kao Praznik rada slavi prvi ponedjeljak u septembru.

Nastojeći Prvom maju oduzeti njegov sekularni karakter, Katolička crkva je 1.5. proglasila Danom sv. Josipa radnika.

01.05.2018.

SLAVEN KOVACEVIC: ,,TESKO JE USAGLASITI EVROPSKE PRINCIPE SA IZRAZITO DISKRIMINACIJSKIM PRIJEDLOGOM HDZ-a"

DOKTOR POLITIČKIH NAUKA, SLAVEN KOVAČEVIĆ: „Teško je usuglasiti evropske principe sa izrazito diskriminacijskim prijedlogom HDZ-a“

Doktor političkih nauka Slaven Kovačević mišljenja je da na predstojećem sastanku političkih stranaka u FBiH neće biti postignut dogovor o izmjenama Izbornog zakona BiH jer je „teško usuglasiti evropske principe i standarde, s jedne strane, sa jednim izrazito diskriminacijskim prijedlogom HDZ-a sa druge strane, tako da tu baš i nema previše prostora za neki kompromis“.



DOKTOR POLITIČKIH NAUKA, SLAVEN KOVAČEVIĆ: 'Teško je usuglasiti evropske principe sa izrazito diskriminacijskim prijedlogom HDZ-a'

„Moja su očekivanja usmjerena na to, da bi bilo dobro da međunarodna zajednica, ovdje prevashodno mislim na Sjedinjene Američke Države kao zemlju kreatora Okvirnog mirovnog sporazuma iz Daytona, da se založi za moderne zapadne demokratske principe i da razgovore artikulira na takav način da to nije samo formalizirano poštivanje Odluke Ustavnog suda BiH, kako bi se stavio štrih na "učinjen posao" (Job Done), već da se učesnicima razgovora o izmjenama Izbornog zakona BiH, kaže koja je to donja crvena linija ispod koje se ne može ići. Isto mislim i na predstavnike Evropske unije, koji su izgleda spremni zažmiriti na prijedloge koji sadrže izrazito diskriminatorne prijedloge i koji nisu u skladu sa europskom pravnom stečevinom, evropskim principima i standardima“, kazao je Kpvačević, prenose Vijesti.ba.

 

Kovačević smatra da je potrebno izmjenama Izbornog zakona BiH učvrsti evropske vrijednosti u Bosni i Hercegovini uz puno poštivanje modernih, zapadnih, demokratskih principa.

Kovačević smatra da ne bi trebalo biti posljedica po raspisivanje izbora, kao ni bilo kakvih posljedica u implementaciji izbornih rezultata.

 

„Oni koji kažu da može doći do blokade u implementaciji izbornih rezultata, to vidno rade kako bi izvršili dodatni pritisak na međunarodnu zajednicu, a i same učesnike pregovora. Dakle, ako primijenimo ovaj ostatak Izbornog zakona BiH, tamo jasno piše da CIK utvrđuje kriterije za popunu Doma naroda FBiH, gdje to tijelo ne može postupiti drugačije osim u skladu sa Ustavom FBiH, a to znači da je prvi ulazni podatak popis iz 1991. godine, a drugi da iz svakoga kantona treba biti delegiran po jedan pripadnik svakog od konstituentih naroda, ako ga ima u skupštinama kantona“, rekao je Kovačević.

 

On napominje da teorija jasno kaže da svaka zemlja ima svoj suverenitet i da se on nalazi u rukama njenih građana, pa isto tako kaže da se suverenitet ne može dijeliti niti prenositi.

 

„Zašto ovo kažem? Jednostavno, zato što neko suverenitet nastoji uzeti iz ruku građana Bosne i Hercegovine i prenijeti ga na narode, gdje još k tome koristi samo prvu polovinu alineje 10, preambule Ustava BiH, gdje se kao ustavotvorni elementi spominju još i Ostali i građani BiH. To nije nimalo pošteno, nije po slovu Daytona, gdje je Anex 4, odnosno Ustav BiH zamišljen kao balans između etničkog i građanskog koncepta, što mnogi zaboravljaju, nastojeći steći dodatne ovlasti forsirajući samo etnički element. To što je neko pripadnik konstituentnih naroda, apsolutno ne znači da treba imati veća prava od Ostalih i građana BiH, što se kroz navodne "pozitivne diskriminacije" želi postići. Ono što građani mogu prenijeti na izabrane zvaničnike zove se "politička moć odlučivanja" kada oni koji dobiju dovoljno glasova na izborima postaju legitimni politički predstavnici. Kako je rekao Jean-Jacques Russo, jedan od izraza suvereniteta jeste da svi građani učestvuju u donošenju svih zakona, što mogu ostvariti samo na način da prenesu političku moć odlučivanja na svoje legitimne političke predstavnike, koji se biraju na izborima. Dokle god je Dom naroda FBiH zakonodavni organ, njemu moraju moći pristupiti svi građani FBIH“, decidiran je Kovačević.

 

01.05.2018.

VRATITE MI VJERU U LJUDE!

01.05.2018.

NIŠTA LAKŠE OD UMIRANJA

01.05.2018.

SLAVO KUKIĆ: DRAGAN ČOVIĆ ĆE VRLO BRZO PRESTATI KUKURIJEKATI

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
58636153

Powered by Blogger.ba