Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

24.05.2018.

DOBBERT : RUSIJA TROSI 1.4 MILIJARDE DOLARA NA DEZINFORMISANJE

24.05.2018.

TOPLO I HLADNO IZMEDJU TRUMPA I KIMA

TOPLO I HLADNO IZMEDJU TRUMPA I KIMA


Toplo i hladno između Trumpa i Kima

Sada su stvari drugačije od vremena kada su Trump i Kim međusobno izmjenjivali uvrede

Američki predsjednik Donald Trump izjavio je kako postoji "šansa" da se povijesni samit sa sjeverenokorejskim liderom Kim Jong-unom ipak ne dogodi sljedećeg mjeseca.

"Sjever" mora ispuniti neke uvjete, rekao je Trump prilikom dočeka južnokorejskog predsjednika Mun Džae-ina u Bijeloj kući. Prethodno je Pyongyang rekao da bi samit mogao odgoditi ukoliko Washington bude ustrajavao na unilateralnoj denuklearizaciji. Dugo očekivani samit planiran je za 12. jun u Singapuru.

Međunarodna javnost iščekuje da li će do samita doći kako je planirano ili će biti odgođen za neko drugo vrijeme ili se možda neće ni održati. Američki predsjednik Donald Trump nije bio sasvim precizan, te je ostavio prostor za nagađanje:

"Postoje određeni uvjeti koje mi tražimo i nadam se da će oni biti ispunjeni. Ukoliko se to ne dogodi, neće biti sastanaka. Iskreno, to bi trebao biti zanačajan sastanak i za Sjevernu Koreju i za cijeli svijet. Ako se ne dogodi kako je planirano možda će se održati u neko drugo vrijeme".

Predsjednik SAD je kazao da se stav Sjeverne Koreje promijenio nakon drugog Kimovog posjeta Kini.

Glasnogovornik južnokorejskog predsjednika Yoon Young-chan izjavio je, pak, da su se predsjednici suglasili da se nastavlja sa pripremama samita12. juna.

"Dvojica čelnika razgovarali su o najnovijem stajalištu Sjeverne Koreje o Južnoj Koreji i SAD-u i načinima uklanjanja eventualne nestabilnosti koja bi mogla proizaći nakon prve denuklearizacije Sjevera ikada", rekao je Yoon.

I američki državni tajnik Mike Pompeo je kazao da se nastavljaju pripreme za 12. jun, no on je pohvalio Kinu za povijesni pritisak na Sjevernu Koreju.

U međuvremenu se Pyongyang složio da novinarima južnog susjeda dopusti da promatraju razmontiranja prvog nuklearnog mjesta. Prethodno su im bile uskraćene vize, no idućih dana će se pridružiti predstavnicima svjetskih medija koji će posjetiti Punggye-ri. To se smatra gestom dobre volje, ali i tu bi moglo doći do odgode zbog, kako kažu, lošeg vremena.

Područje na planinskom sjeveroistočnom dijelu, smatra se glavnim nuklearnim objektom Sjevera i jedinim aktivnim centrom za nuklearna testiranje u svijetu. Ono se provodi u sustavu tunela iskopanih u blizini planine Mantap.

Punggye-ri, područje na planinskom sjeveroistočnom dijelu, smatra se glavnim nuklearnim objektom Sjevera
Punggye-ri, područje na planinskom sjeveroistočnom dijelu, smatra se glavnim nuklearnim objektom Sjevera

Analitičari naglašavaju važnost samita i podsjećaju da su sada stvari drugačije od vremena kada su Trump i Kim međusobno izmjenjivali uvrede, jer retorika je jedno, a sada je u pitanju dogovor u kojem je svaki detalj bitan.

Tu je važan i spin koji ima južnokorejski predsjednik. On želi iskoristiti priliku za dobrobit svoje zemlje, iako je i dalje otvoreno pitanje da li je prekomjerno naglašavao spremnost Kim Džong-una na pregovore.

Politički, predsjednik Trump je mnogo investirao u sastanak sa Kimom, zato i većina američkih dužnosnika i izvanjskih promatrača smatraju da se nastavlja s pripremama za susret u Singapuru.

Washington je jasno rekao da želi vidjeti "punu i nepovratnu denuklearizaciju", Pyongyang ponavlja da se neće odreći nuklearnih mogućnosti sve dok ne bude siguran od "američke agresije".

"Sve je na tankom ledu", smatra Koo Kab-woo, profesor za sjevernokorejske studije na sveučilištu u Seulu.

Značajan signal, kažu analitičari, biće sama ceremonija uništavanja mjesta za nuklearno testiranje raketa, jer će ono pokazati kakvo je zapravo raspoloženje Sjevera.

Pyongyang je u posljednjih godinu dana obavio testiranja nuklearnih raketa i tvrdi da posjeduje dalekometne rakete s nuklearnim bojevima glavama koje mogu doseći teritorij SAD. Zbog nuklearnih testova, Sjeverna Koreja suočila se sa snažnim ekonomskim sankcijama.

24.05.2018.

AMERIKA JACA VOJNI ANGAZMAN NA BALKANU

BRINE IH RUSKI UTICAJ: Amerika jača vojni angažman na Balkanu

Komitet za vojne poslove Zastupničkog doma američkog Kongresa dao je zeleno svjetlo Nacionalnom odbrambenom aktu za fiskalnu 2019. godinu (NDAA), prenosi Slobodna Evropa.


BRINE IH RUSKI UTICAJ: Amerika jača vojni angažman na Balkanu

Posebna sekcija u ovom godišnjem aktu je odvojena za region Zapadnog Balkana. Odredbe koje se daju ovlaštenja ministru odbrane da poduzme posebne radnje kada je u pitanju region.

 

"Ova sekcija će dozvoliti Sekretaru za odbranu da pojača angažman i vojnu saradnju koristeći programe i aktivnosti pod poglavljem 16, odjeljkom 10, Koda Sjedinjenih Država, za region Zapadnog Balkana uključujući Republiku Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, Republiku Kosovo te Republiku Makedoniju", kaže se u odobrenju.

 

Situacija u Bosni i Hercegovini je dobila posebnu pažnju. Izborni zakon te održavanje fer izbora su istaknuti kao prioritet.

 

"Komitet je zabrinut za dugotrajnu stabilnost i sigurnost u regionu Zapadnog Balkana. Etničke tenzije, ekonomski izazovi i maligni vanjski uticaji pridonose nestabilnosti u regionu. Komitet je također zabrinut oko predstojećih izbora u Bosni i Hercegovni. Od potpisivanja Dejtonskog ugovora 1995. Bosna i Hercegovina je zadržala rast u razvoju demokratskih institucija i izbora. Komitet ohrabruje Bosnu i Hercegovinu da promptno i efektivno odgovori na ustavne izazove i da održi slobodne i fer izbore u oktobru 2018.", navodi se u ovom aktu.

 

Ruske aktivnosti na Zapadnom Balkanu, posebno propagandne i medijske, izazivaju zabrinutost kod američkih zastupnika.

congg

"Komitet ostaje duboko zabrinut zbog pojačavanja pokušaja Ruske Federacije da ostvari svoj uticaj na Zapadnom Balkanu. Komitet osuđuje rusko učešće u pokušaju državnog udara protiv Vlade najnovije članice NATO-a, u oktobru 2016 (Crne Gore). Komitet jer također zabrinut zbog ruskih informativnih operacija na Balkanu uključujući propagandu I nastojanja da istaknu postojeće etničke tenzije", upozoravaju zastupnici.

Eurotlanske integracije te nastavak primicanja zemalja Zapadnog Balkana NATO-u i EU trebaju biti u posebnom fokusu kako američkih tako i evropskih vlasti, stoji u odobrenju.

 

"Komitet je ohrabren snažnim partnerstvom koje se nastavlja razvijati između zemalja Zapadnog Balkana sa Sjedinjenim Državama. Ova partnerstva su vitalna za jačanje sigurnosti, stabilnosti i prosperiteta u regionu. Komitet također ohrabruje evropske partnere i saveznike da nastave sa jačanjem veza sa regionom.

 

Također, komitet se nada i podržava, nastavak rada mnogih u regionu prema ciljevima integrisanja u euroatlansku zajednicu, uključujući NATO i EU. Nastavak napretka ovih zemalja prema pridruživanju u NATO i EU osigurava stabilan okvir kroz koji se može postići veća stabilnost i sigurnost u Centralnoj Evropi. Komitet također primjećuje da bi Ministarstvo odbrane trebalo nastaviti sa pojačanom vojnom saradnjom i angažmanom u regionu", preporuka je Komiteta za vojne poslove, prenosi RSE.

24.05.2018.

PARLAMENT FBiH USVOJIO ZAKLJUCKE: DEMOBILISANI BORCI ZADOVOLJNI

PARLAMENT FBiH USVOJIO ZAKLJUČKE: Demobilisani borci zadovoljni, evo šta im je obećano...



Prvim od tih zaključaka vlasti su obavezane da najkasnije u roku od 30 dana upute u hitnu parlemantarnu proceduru prijedlog zakona o pravima demobiliziranih boraca i članova njihovih porodica, u koji će biti ugrađeno i pitanje javne objave boračkog registra te pitanje boračkog dodatka.



PARLAMENT FBiH USVOJIO ZAKLJUČKE: Demobilisani borci zadovoljni, evo šta im je obećano...

Demobilizirani borci koji su danas protestirali ispred sjedišta Federalnog parlamenta u Sarajevu razišli su se večeras oko 21.00 sat zadovoljni onim što su im njihovi predstavnici saopćili kao zaključke tematske sjednice Predstavničkog doma o stanju i aktuelnoj problematici u oblasti boračko-invalidske zaštite.

 

Prvim od tih zaključaka vlasti su obavezane da najkasnije u roku od 30 dana upute u hitnu parlemantarnu proceduru prijedlog zakona o pravima demobiliziranih boraca i članova njihovih porodica, u koji će biti ugrađeno i pitanje javne objave boračkog registra te pitanje boračkog dodatka.

 

Drugim zaključkom Predstavnički dom se obavezao da će najkasnije za 30 dana razmotriti nacrt zakona o boračkim udruženjima od posebnog društvenog značaja, s tim da u tom tekstu bude ugrađeno i pitanje broja i finansiranja boračkih udruženja.

 

Protest boraca trajao je od početka današnje sjednice Predstavničkog doma. Stalno su demonstranti isticali da ne odustaju od tri zahtjeva koja su postavili vlastima i prije. Zahtjevaju uvođenje boračkog dodatka braniteljima koji nisu zbrinuti nijednim od aktuelnih zakona iz boračke legislative, javnu objavu boračkog registra jer smatraju da među sadašnjim korisnicima boračkih prava ima i nelegalnih te prestanak finansiranja svih udruženja boraca u FBiH budući da od rata naovamo postoji mnoštvo tih asocijacija.

 

Za vrijeme protesta, u zgradi Parlamenta i ispred nje bilo je pojačano prisustvo policije s pancirima i šljemovima. Prostor između demonstranata i glavnog ulaza u zgradu dijelila je zaštitna ograda.

23.05.2018.

NATASA KANDIC: DEKLARACIJA O FORMIRANJU REKOMA BI MOGLA BITI POTPISANA U JULU

Nataša Kandić ne odustaje : Deklaracija o formiranju REKOMA bi mogla biti potpisana u julu



Deklaracija o osnivanju Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim kršenjima ljudskih prava na području SFRJ mogla bi da bude potpisana u julu na samitu u Londonu, izjavila je u srijedu koordinatorka projekta Nataša Kandić.

“Incijativu za osnivanje REKOM-a podržali su predsednici Srbije, Makedonije, Crne Gore, Kosova i bošnjački član predsedništva BIH”, izjavila je Kandić na skupu “Mapa puta za REKOM i jačanje regionalne mreže za pomirenje”.

Kandić je dodala da je zadatak da inicijativu potpišu predsednici svih država nastalih raspadom SFRJ kako bi REKOM, kao jedan od indikatora pomirenja, bio osnovan i okončao misiju do kraja 2025. godine.

Predsednik Koordinacije srpskih udruženja porodica nestalih, poginulih i ubijenih lica sa prostora bivše Jugoslavije Dragan Pjevač ocenio je da je inicjativa REKOM-a na aparatima i infuziji i da je neophodno napraviti plan B.

Kandić je navela da se ne slaže da je incijativa na infuziji jer postoji politički trenutak koji će rezultirati potpisivanjem Deklaracije ili u julu ili nešto kasnije.

Dodala je da ukoliko koraci predviđeni Mapom puta za REKOM budu ostvareni u predviđenim rokovima, REKOM može biti osnovan već u junu 2020. godine, početi da radi u aprilu 2022, i okončati misiju do kraja 2025. godine, koja je kao ključna navedena i u novoj Strategiji EU za Zapadni Balkan.

Prema njenim rečima, Deklaracija bi trebalo da bude potpisana na samitu u okviru Berlinskog procesa u Londonu, u julu, ili najkasnije do kraja 2019. godine, nakon čega će uslediti izbor članova i formiranje Komisije i izrada statuta.

Kandić je dodala da su činjenice glavni argumenti Koalicije za REKOM koja je pripremila mapu puta – Akcioni plan za osnivanje i početak rada te komisije. Podsetila da je 2025. predviđena kao moguća prekretnica u odnosima EU i Zapadnog Balkana i da EU jasno poručuje da neće “uvoziti konflikte” zbog čega insistira na uspostavljanju dobrosusedskih odnosa i pomirenju kao preduslovima za održivu regionalnu bezbednost i saradnju.

“U Akcionom planu za sprovođenje nove strategije za Zapadni Balkan osnivanje REKOM-a izričito se navodi kao mera potrebna za napredak u toj oblasti”, rekla je Kandić i dodala da je utvrđivanje činjenica u vezi sa žrtvama rata, nestalim i mestima zatvaranja neophodno za napredak u procesu institucionalnog i društvenog pomirenja na prostoru bivše Jugoslavije.

Predstavnica hrvatskog Dokumenta Vesna Teršelič navela je da je cilj formiranja REKOM-a da omogući preživelim da pričaju o strahotama rata kroz koje su prošli.

Koalicija za osnivanje REKOM-a pokrenuta je 2008. i okuplja više od 2.200 organizacija i pojedinaca, a prema oceni Kandić REKOM je odgovor na jačanje ekstremizma i fašizma u regionu.

Na skupu je rečeno da je u okrviru tog projekata REKOM izdvojio 100.000 evra za podršku malim organizacijama civilnog društva, i da će tim organizucijama dodeljivati grantove od 4.000 evra koje aktivnostima treba da ojačaju napore u rešavanju sudbine i problema žrtava.

(Kliker.info-RSE)

23.05.2018.

DAVOR DRAGICEVIC: ZNAM KO JE UBIO MOG SINA

Davor Dragičević: Znam ko je ubio mog sina



Davor Dragičević podnio je danas Okružnom javnom tužilaštvu Banja Luka novih 300 prijava krivičnog djela, kako je navedeno, ubistva njegovog sina Davida.I ove prijave su podnesene protiv nepoznatog i još uvijek slobodnog počinioca, a u narendim danima će ih biti još.

Dragičević u izjavi novinarima tvrdi “da zna ko je ubio njegovog sina”. Na pitanje zašto bi neko ubio njegovog sina, ustvrdio je da je David “bio drugačiji, ponosan, hrabar, nije se uklapao u sistem, a bio je svjetla budućnost ove zemlje”.

– Znam motive, ali još ih ne mogu reći, niti imena ubica. To ćemo reći na kraju – ustvrdio je.

Ponavlja da je njegov sin, nakon što je ubijen, položen u rječicu Crkvenu 24. marta u ranim jutarnjim satima, te da nije tačno ono što je policija tvrdila na spornoj konferenciji za štampu 26.marta.

– To je montiran proces i to tvrdim od prvog dana. Tražimo samo istinu i pravdu. Kada oni kažu istinu, pravda će biti zadovoljena – ustvrdio je on.

Protiv Davora Dragičevića su rukovodni ljudi MUPRS-a podnijeli prijave za klevetu, a on najavljuje da će istu podnijeti protiv ministra unutrašnjih poslova RS-a Dragana Lukača, jer je “iznio neistinu da je David opljačkao jednu kuću u Banjoj Luci”, u noći nestanka.

(Kliker.info-Fena)

23.05.2018.

KOMLETNA ARHIVA HASKOG TRIBUNALA : U VIJECNICI OTVOREN INFORMATIVNI CENTAR O MEDJUNARODNOM KRIVICNOM SUDU ZA BIVSU JUGOSLAVIJU MKSJ

Kompletna arhiva Haškog tribunala : U Vijećnici otvoren Informativni centar o MKSJ


Simboličnim presijecanjem vrpce u Vijećnici je otvoren Informativni centar o Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), javlja Anadolu Agency (AA).

Centar su otvorili gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka, u ime predsjednika Mehanizma za međunarodne krivične sudove Gabrielle Melntyre i bivši sudija MKSJ Fausto Pocar. Radi se o više od 400.000 dokumenata iz sudskih procesa pred Tribunalom.

Upriličeno je i otvaranje originalne sudnice haškog Tribunala, koju je Mehanizam, kao pravni sljednik MKSJ donirao Gradu Sarajevu. Na ceremoniji su uručena i priznanja zaslužnim za uspostavu tog centra, te otvorena izložba „Opsada Sarajeva kroz presude MKSJ“.

Gradonačelnik Skaka izrazio je zadovoljstvo što je ova administracija Grada Sarajeva uspjela realizovati jako značajan projekat koji će u budućnosti biti jako važan.

“Centar će imati istraživački dio. Mi ćemo se truditi da aktivnosti ovog Centra, pored što će nas njegovo postojanje upozoravati i opominjati, budu i edukativne, da s fakultetima unutar cijele BiH, Evrope i svijeta, otvorimo smjerove gdje će se istraživati zločini i ono što se dešavalo u periodu 1992-1995.”, rekao je Skaka.

Izrazio je zadovoljstvo što su uspjeli realizovati i to da originalna sudnica dva iz Haga stigne u Sarajevo.

“I ona će biti dio ovog Informativnog centra. Riječ je o 400.000 dokumenata koji se nalaze u elektronskoj formi, koji su sada dostupni. Centrom se rukovodi iz Odjela Gradske uprave”, rekao je gradonačelnik Sarajeva.

O značaju Centra govorio je i bivši sudija MKSJ Fausto Pocar navodeći da je zapravo njegova ideja bila da se kreira ovaj Centar.

“Zapravo, ono što je jako bitno napomenuti jeste da je ideja da se svi ti dokumenti koji su bili dostupni u Međunarodnom krivičnom sudu, učine dostupnim svim ljudima koji su zainteresovani za njih. Ono što je bitno jeste da postoji neko tijelo koje je zaduženo da prikuplja, evidentira i arhivira takvu građu”, pojasnio je Pocar.

On je također napomenuo važnost postizanja pomirenja na području na kojem su se dešavali zločini.

“Ovo je vaš centar. Nasljeđe Međunarodnog krivičnog suda je u vašim rukama”, dodao je Pocar.

Gabrielle Mclntyre smatra da je Informativni centar projekat ovog grada.

“Građani i cijela zajednica će ovim Centrom da imaju pristup svim presudama iz proteklog perioda. Bitno je pomenuti da je dokumentacija Međunarodnog krivičnog suda u elektronskoj formi. Bit će omogućen pristup svim podacima, odnosno dokazima koji su bili korišteni tokom postupaka Međunarodnog krivičnog suda”, kazala je Mclntyre.

Da je arhiva Haškog tribunala arhiva naše savremene historije smatra predsjedavajući Vijeća gradonačelnika za Informativni centar Ivo Komšić.

“Preko ovog Informativnog centra bit će dostupna kompletna arhiva Haškog tribunala. To je potrebno s obzirom na to da je Haški tribunal prestao sa radom. Smatram da je to najvažnija stvar kojom raspolažemo. Ova arhiva je najveća vrijednost kojom raspolaže ova država. Možda je od ovog samo veća vrijednost zbirke Zemaljskog muzeja”, pojasnio je Komšić.

(Kliker.info-AA)

23.05.2018.

PREDSJEDAVAJUCI VIJECA MINISTARA BiH DENIS ZVIZDIC: MORA SE POSTOVATI USTAV, A NE PARTIJSKE INSTRUKCIJE

Denis Zvizdić : Mora se poštovati Ustav, a ne partijske instrukcije



Ustav Bosne i Hercegovine nedvosmisleno navodi da su njene institucije isključivo nadležne za pitanje migracija, viza i azila te da je BiH svojim Ustavom normirala da će poštovati međunarodne konvencije i standarde koje reguliraju osnovna ljudska prava, kao što je Ženevska konvencija I – IV o zaštiti žrtava rata s Dopunskim protokolima te Konvencija koja se odnosi na status izbjeglica s pratećim Protokolom.

To je istaknuto u saopćenju predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Denisa Zvizdića zbog, kako je pojašnjeno, pravilnog informiranja javnosti, a slijedom paušalnih izjava pojedinih dužnosnika u vezi s pitanjem migranata.

Zvizdić stoga smatra potrebnim sve sudionike još jednom podsjetiti na važeće ustavne i zakonske odredbe, s ciljem osiguranja vladavine prava kao jednog od temeljnih principa modernih društava i demokratija.

Politika useljavanja

– Svi dužnosnici u BiH imaju obavezu da poštuju i provode Ustav i zakone, a ne partijske instrukcije, te je neophodno zaustaviti praksu koja u BiH već predugo traje, samovoljnog i neutemeljenog interpretiranja ustava i zakona – potcrtao je.

Također, napomenuo je da je, u skladu s odredbama Zakona o Vijeću ministara BiH te Zakona o ministarstvima i drugim organima uprave BiH, Ministarstvo sigurnosti nadležno da kreira, stara se i provodi politiku useljavanja i azila u BiH, kao i da uređuje procedure i način organizacije službe vezano za kretanje i boravak stranaca u BiH, dok je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice nadležno za staranje o pravima i pitanjima izbjeglica i osoba pod supsidijarnom zaštitom u BiH, nakon utvrđivanja njihovog statusa.

Osim toga, podsjetio je da BiH ima i Zakon o azilu kojim se regulira način postupanja i procedure u slučaju masovnog priliva migranata, postupanja nadležnih službi, kao i pravā i zaštitā koje migranti uživaju.

– U tom kontekstu, a u skladu s Poglavljem III Zakona o azilu, Vijeće ministara je nadležno da, na osnovu prijedloga Ministarstva sigurnosti u slučaju masovnog priliva migranata, donese potrebne odluke i planove u cilju privremene zaštite, što je Vijeće ministara i uradilo na sjednici održanoj 15. maja, kada je usvojen nacrt Plana jasno definiranih hitnih mjera te Koordinaciono tijelo za migracije preimenovano u Operativni štab – podsjetio je predsjedavajući Vijeća ministara BiH.

Zvizdić je ukazao da je, u skladu s navedenim, Vijeće ministara BiH jedino tijelo koje je, shodno važećim zakonima, nadležno da donosi odluke i mjere s ciljem adekvatnog rješavanja novonastalih okolnosti te da se u slučaju migranata, kao i osoba koje su u procesu traženja azila, radi o realizaciji nadležnosti BiH u cilju implementacije preuzetih međunarodnih konvencija i obaveza.

U tom smislu, naglasio je, sam Ustav BiH u članu III stav 2. jasno navodi da će svaki entitet pružiti svu potrebu podršku vladi BiH da ispoštuje preuzete međunarodne obaveze.

– Stoga je neophodno ukazati na bezuspješan pokušaj zamjene teza prema kojoj niži nivo vlasti, u ovom slučaju MUP Hercegovačko-neretvanskog kantona, određuje mjesto i način na koji će biti smješteni migranti, što je u suprotnosti sa važećim zakonima i može se tumačiti i kao potpuno neustavna zabrana slobode kretanja, koja je Ustavom zagarantovano pravo svim osobama na teritoriji BiH, izuzev kada je to zakonom drugačije određeno – istaknuto je u saopćenju predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH.

Utvrđivanje odgovornosti

Dakle, zaključio je Zvizdić, Vijeće ministara BiH je postupalo isključivo u skladu sa svojim ovlaštenjima, dok će Operativni štab za pitanje migracija preuzeti predviđenu ulogu s ciljem davanja prijedloga za rješavanje daljnje problematike vezane za pitanja smještaja i pružanja zaštite migrantima u BiH.

Na kraju je napomenuo da će biti proveden postupak zbog utvrđivanja odgovornosti za neovlašteno plasiranje u javnosti proizvoljnih i nepostojećih zaključaka Vijeća ministara BiH, posebno u dijelu koji govori o “izolaciji i praćenju migranata radi sprečavanja miješanja sa domicilnim stanovništvom”, s obzirom na to da bi zaključci, osim što su izmišljeni, bili i u suprotnosti s međunarodnim standardima u vezi s pružanjem zaštite osobama koja u BiH izraze namjeru ili su u postupku traženja azila.

(Kliker.info-Oslobođenje)

23.05.2018.

MILORAD DODIK U ODBRANI DRAGANA COVICA: USTASTVO JE SAMO POLITICKI REFLEKS

Dodik u odbrani Čovića: Ustaštvo je samo politički refleks



Image result for dragan covic i milorad dodik karikature

Dan nakon posjete Blajburgu, gdje se zajedno sa poštovaocima lika i djela Ante Pavelića, Jure Francetića, Mile Budaka… poklonio ustašama iz cijelog svijeta, hrvatski član predsjedništva BiH Dragan Čović je stiskom ruke u Mostaru sa Miloradom Dodikom obznanio novu-staru koaliciju.

Tako je ozvaničena politička romansa koja ne poznaje nikakve prepreke, ni ideološke, ni nacionalne, pa na kraju ni one za koje mnogi misle da su nepremostive. Jer, kao što nam je to objasnio Dodik, o takvim stvarima ne priča sa svojim partnerom Čovićem. O Jasenovcu i Blajburgu ne pričaju, o veličanju ustaštva kod njih nema zbora,” za dom spremni” preskaču… Na kraju, koga briga za te “male” razlike, kad ih povezuje ljubav prema magarčenju sopstvenog naroda.

A mi i ne zaslužujemo bolje. Ne zaslužujemo bolje kad svjesno i pri zdravom razumu podržavamo ovakve ljude.

Ljude koji jedan dan pričaju o strahu od strašnih koljačkih pohoda Pavelićevih jurišnika, a drugi se pognu pred njegovim poštovaocima.

Ljude koji izjednačavaju Blajburg sa Jasenovcem.

Ljude koji antifašističku prošlost svojih predaka prodaju za malo vlasti.

E, upravo takvim ljudima pripada Milorad Dodik, naš predsjednik.

Podsjetimo se malo.

“Ubijali su nas gdje su stigli, bez povoda. Očigledno su u tome uživali jer nikada nisu stali, prestali, čuli zov i plač majke i djeteta”, govorio je Milorad Dodik.

“Pokušavam da savladam svoju tugu koju sam naučio još kao dječak, kada me je djed doveo ovdje u Jasenovac i nisam shvatao o čemu se radi. Kasnije sam shvatio da je taj osećaj bio strah, strah od ustaša, od NDH-a.”

Ovo su riječi predsjednika RS sa komemoracije žrtvama Jasenovca, koje su, ispostaviće se, bile samo politički refleks.

Jer, da je Dodiku stalo do srpskih žrtava, do antifašističke prošlosti srpskog naroda, do njegovih predaka stradalih od ustaškog noža, ne bi tako lako prešao preko tog straha o kome je govorio.

Ne bi, na kraju, na najgori mogući način, na “srpskoj” televiziji podržao svog velikog prijatelja Dragana Čovića i njegove mimohode po Blajburgu.

Da, dobro ste čuli. Dodik je bez imalo zadrške, samo mjesec dana od svog govora o zovu i plaču majke i djeteta iz Jasenovca, dao svesrdnu podršku Čoviću u odavanju počasti ustašama, koljačima iz Jasenovca i ostalih stratišta po NDH.

A kako i ne bi, kad je, kako kaže, sve to samo politički refleks, a u politici “U” na čelu se gleda iz druge perspektive. U slučaju Dodika, ovaj put prijateljski.

“Pa Čović je predstavnik hrvatskog naroda i je li neko očekivao da on ne bude na tim mjestima. I ja budem na mjestima gdje je stradao srpski narod. Naravno da to ne izjednačavam, ali je to je stvar političkoga refleksa i mi o tome ne pričamo. Sve moja govore koje sam ja imao u Jasenovcu i tamo, nikada o tome ne pričamo. Naprosto smatramo da je to u redu praksa. Ja ne pratim gdje on ide, kad dolazi, šta govori u tom pogledu. To je sasvim logičan refleks jednog predstavnika hrvatskog naroda, kao što je logično da ja kao predstavnik srpskog naroda na politički način posmatram mnoga mjesta stradanja srpskog naroda”, rekao je Dodik sinoć na RTRS-u i na taj način pljunuo na sve žrtve zločinačke Nezavisne Države Hrvatske.

Pljunuo i pokazao šta znači biti beskičmenjak koji zarad malo vlasti, zarad svog ličnog i partijskog interesa pogne glavu pred onima koji slave koljače, pred onima koji zatiru antifašizam, pred ustašama… dajući im podršku u njihovim pohodima po Blajburgu.

Kad se neko ovako ogoli, pitanje je samo šta će biti sljedeće. Koja će to biti nova gesta.

Možda, ulica Križnog puta Hrvata u Banjaluci kao zavjet koaliciji i prijateljstvu? Jer, ONI “naprosto smatraju da je to u redu praksa”.

Milovan Matić (Buka)

23.05.2018.

DOKTORA STANICA UBILI JER JE POMAGAO BOSNJACIMA, A SADA MU PODIZU SPOMENIK KAO SRPSKOJ ZRTVI

Doktora Stanića ubili jer je pomagao Bošnjacima, a sada mu podižu spomenik kao srpskoj žrtvi




U Kozjoj Luci kod Foče otkriven je spomenik za 54 srpska borca i sedam civilnih žrtava srpske nacionalnosti iz ove mjesne zajednice. Riječ je o još jednom u nizu spomenika jedinstvenog izgleda koji su otkriveni na nekoliko lokacija u ovoj općini, i ništa ne bi bilo sporno da među imenima na spomeniku ne stoji ime Stanić (Jova) Sekul (1943-1992).
Riječ je, naime, o doktoru Sekulu Staniću, čuvenom pedijatru i načelniku fočanske bolnice sve do decembra 1992. godine. Čovjeku koji je u danima fočanskog pakla pomagao svojim kolegama i pacijentima bošnjačke nacionalnosti, onoliko koliko je mogao i na način na koji je mogao u tim okolnostima, spašavajući ih od sigurne smrti. Sam nije dočekao kraj rata, prema raspoloživim informacijama, ubijen je u decembru 1992. godine u Policijskoj stanici u Miljevini, a njegova smrt je sve do danas ostala nerasvijetljena.Kako se onda Stanićevo ime našlo na spomeniku u Kozjoj Luci, među imenima poginulih srpskih vojnika, uz poruku “Dadoste živote za Republiku Srpsku, vječna vam slava i hvala”, kada se do kraja života suprotstavljao progonu i ubistvima svojih komšija, kolega i prijatelja, zbog čega je i sam ubijen, sa sigurnošću nam nije mogao objasniti ni Srđan Stanković, predsjednik boračke organizacije u Foči. On tvrdi da su na spomeniku ispisana imena srpskih boraca i civila koji vode porijeklo iz Kozje Luke, a poginuli su na različitim mjestima, neki od njih i u okolini Sarajeva.

“Ja sam čuo da je dr. Stanić poginuo u Miljevini, a on je iz sela koje pripada Mjesnoj zajednici Kozja Luka, kako je poginuo to nikada nije rasvijetljeno, a bilo je raznih informacija, sve je moguće, ja o tome ne znam sigurno”, kazao nam je Stanković, dodajući da su imena koja su se našla na spomeniku predlagali većinom mještani Kozje Luke.

Članovi boračke organizacije uz podršku lokalne zajednice, ali i resornog ministarstva u Vladi RS-a, očito se nisu libili da na spomenik žrtvama stave ime doktora koji je ubijen u Policijskoj stanici u Miljevini pod sumnjivim okolnostima, a da se u međuvremenu nisu potrudili saznati pravu istinu, niti zatražiti istragu, iako su o tome pisali i svjetski mediji.

Među lokalnim Srbima u Foči ima i onih koji su zgroženi ovim činom, ali o tome ne žele javno govoriti.

“Ubili ga pa ga stavili na spomenik, koji bezobrazluk”, kaže jedan od njih.

Navodno su Stanića konopcima zadavili dvojica braće iz Bileće, koje je iz zatvora pustio i u Miljevinu doveo Pero Elez, iako u tadašnjim policijskim izvještajima stoji da je Stanić počinio samoubistvo.

Doktor Sekul Stanić rođen je 7. aprila 1943. u okolini Foče. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Beogradu 1971. i četiri godine kasnije zaposlio se u fočanskoj bolnici, čiji je direktor bio od 1985. do decembra 1992. godine.

Doktor Sekul Stanić
Doktor Sekul Stanić

Ubijen je 17. decembra 1992. u Policijskoj stanici Miljevina, nakon što je proteklih mjeseci pomagao svojim kolegama, pacijentima i prijateljima drugačijeg imena.

Mediji su pisali o hrabrom čovjeku koji je pomagao svojim sugrađanima i spašavao ih iz okupiranog srpskog područja. Pomogao je i velikom broju trudnica i zaštitio mnoge žene od maltretiranja i silovanja. Svojim pacijentima koji su samo zbog svoje religije bili u životnoj opasnosti, omogućio je bijeg iz grada, a u znak protesta protiv paljenja bošnjačkih kuća, zapalio je vlastitu.

Jedino priznanje, nagradu “Duško Kondor”, koje je doktor Sekul Stanić dobio posthumno 2011. godine, za građansku hrabrost i afirmaciju građanske hrabrosti, dodjelila mu je nevladina organizacija “Gariwo”.

(Kliker.info-Klix)

23.05.2018.

NEVIDJENI BLAM DRAGANA COVICA: PRIMLJEN JE U RUSKU A NE EVROPSKU AKADEMIJU

NEVIĐENI BLAM DRAGANA ČOVIĆA: Primljen je u rusku a ne evropsku Akademiju inženjera, a to nije jedina laž koju je izrekao!

Hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović pohvalio se prije dva dana kako je izabran za redovnog člana "jedne od najuglednijih evropskih institucija iz područja tehničkih nauka Međunarodne inženjerske akademije (International Academy of Engineering)". Istina je, ipak, nešto drugačija - niti je Čović izabran za "redovnog člana", kako je naveo, niti je u pitanju "ugledna" institucija, barem ako je suditi po njenom članstvu...



NEVIĐENI BLAM DRAGANA ČOVIĆA: Primljen je u rusku a ne evropsku Akademiju inženjera, a to nije jedina laž koju je izrekao!

Kako se navodi na web stranici Akademije, radi se o instituciji koju su 1991. godine osnovali "ruski inženjeri", a čije je sjedište u Moskvi.

A o kakvoj se "prestižnoj" Akademiji radi najbolje dokazuje činjenica da je prije HDZ-ovog "pronositelja evropskih vrijednosti" počasnu nagradu dobio – kazahstanski diktator Nursultan Nazarbayev, objavio je Žurnal.

 

Ukoliko želite postati član Akademije, piše na službenoj stranici, morate platiti "pristupnu pristojbu" koju određuje Vijeće Međunarodne akademije inženjera. Osim pristupne, godišnja članarina je 50 dolara, a na službenoj stranici je objavljena i uplatnica na kojoj je naveden račun otvoren u Sber banci. Toliko o ugledu "jedne od najuglednijih evropskih institucija" - piše Žurnal.

 

U to smo se i sami uvjerili pregledom stranice Akademije.

alt

- Akademija je osnovana 1991. godine, te uključuje nacionalne akademije inženjeringa, odjele i predstavništva širom svijeta, a osnovne smjernice određene su posebnim karakteristikama i potrebama razvoja svake od država članica Akademije - napisao je Kabinet hrvatskog člana Predsjedništva BiH u saopćenju za javnost objavljenom 21.5.2018. godine.

 

Za razliku od Čovićevog saopćenja, u rubrici historijat, na službenoj stranici Akademije, ima malo više činjenica.

 

- Krajem 1991. godine, na temeljima Inženjerske akademije SSSR-a, Akademiju su osnovale zemlje, bivše članice Sovjetskog saveza. One su osnovale Međunarodnu akademiju za inženjerstvo koja je 10. februara 1992. godine registrovana u Ministarstvu pravde u Moskvi - piše na službenoj stranici, po Čoviću, "ugledne evropske Akademije".

 

Iz kabineta Dragana Čovića također su naveli kako je hrvatski član Predsjedništva BiH izabran za "redovnog člana" spomenute akademije, što je još jedna neistina. Čović je, naime, kako piše na web stranici, dopisni član Akademije.

alt

Veliku podršku prilikom osnivanja Akademije, piše također na službenoj stranici, pružili su "počasni predsjednici i akademici Ruske akademije nauka".

 

Kabinet Dragana Čovića, naravno, i ove činjenice prešućuje. Ali zato ističe da je on postao članom "Srednjoevropskog odjela Međunarodne tehničke akademije sa sjedištem u Beču". U saopćenju nije navedeno da je sjedište Akademije u Moskvi.

 

- Ova prestižna Akademija trenutno ima više od 1.300 članova iz preko 40 zemalja svijeta, među kojima su premijeri i predsjednici država, istaknuti naučnici, javne osobe, te čelnici velikih naučnih struktura - istaknuto je iz Čovićevog kabineta.

 

O kojim se državama radi, najbolje se uvjeriti na službenoj stranici Akademije. Idemo redom – Ukrajina, Kazahstan, Tajvan, Gruzija, Armenija, Bjelorusija, Azerbejdžan, Rusija, Uzbekistan, Kirgistan, Tadžikistan, Peru... 

 

Predsjednik Centralno-evropskog odjela Akademije, čije je sjedište u Beču, zove se Branko Katalinić. Radi se o hrvatskom profesoru mašinstva koji je 27. oktobra 2016. godine u Mostaru organizovao simpozij DAAAM. Pokrovitelj simpozija bio je hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović.

23.05.2018.

CORAXOV KUTAK: BAJKA O SESELJU I CETIRI MALA ,,VUCICA" NECE SE SRETNO ZAVRSITI

CORAXOV KUTAK: Bajka o Šešelju i četiri mala „vučića“ neće se sretno završiti

Kad se učenik ruga učitelju



Ilustracija: CORAX/Peščanik/Danas




CORAXOV KUTAK: Bajka o Šešelju i četiri mala 'vučića' neće se sretno završiti


Ratni zločinac Vojislav Šešelj se već mjesecima, pa i godinama pita šta to bi od njegovog učenika, u šta li se samo pretvorio Aleksandar Vučić?

 

Kod njega je prošao pubertet, adolescentsko i tinejdžersko doba, bio brucoš i kicoš, a vida ga sada, konstatuje radikal, kao da me ne poznaje...

 

 

(D.B.)

23.05.2018.

DRAGAN COVIC JE POSTAO CLAN RUSKE, A NE EVROPSKE INZINJERSKE AKADEMIJE!

ZAJEDNO SA KAZAHSTANSKIM DIKTATOROM: Čović je postao član ruske, a ne evropske inžinjerske akademije!

Čović nije postao član jedne od najuglednijih evropskih institucija iz područja tehničkih nauka nego član Akademije koju su 1991. godine osnovali „ruski inženjeri“, a čije je sjedište u Moskvi. O kakvoj se „prestižnoj“ Akademiji radi najbolje dokazuje činjenica da je prije HDZ-ovog „pronositelja evropskih vrijednosti“, počasnu nagradu dobio – kazahstanski diktator Nursultan Nazarbayev



ZAJEDNO SA KAZAHSTANSKIM DIKTATOROM: Čović je postao član ruske, a ne evropske inžinjerske akademije!

Piše: AVDO AVDIĆ

 

Kada je prije tri dana Kabinet hrvatskog člana Predsjedništva BiH priopćio javnosti da je „prof. dr.sc. Dragan Čović izabran za redovitog člana Međunarodne inženjerske akademije“, prešućena je ključna činjenica. 

 

ŠTA JE POSTAO ČOVIĆ

 

Čović nije postao član, kako je naziva njegov Kabinet, „jedne od najuglednijih evropskih institucija iz područja tehničkih nauka“. Čović je postao član Akademije koju su 1991. godine osnovali „ruski inženjeri“, a čije je sjedište u Moskvi. O kakvoj se „prestižnoj“ Akademiji radi najbolje dokazuje činjenica da je prije HDZ-ovog  „pronositelja evropskih vrijednosti“, počasnu nagradu ove Akademije dobio – kazahstanski diktator Nursultan Nazarbayev!  

 

Ukoliko želite postati član Akademije, piše na službenoj stranici, morate platiti „pristupnu pristojbu“ koju određuje Vijeće Međunarodne akademije inženjera. Osim pristupne, godišnja članarina je 50 dolara, a na službenoj stranici je objavljena i uplatnica na kojoj je naveden račun otvoren u Sber banci. Toliko o ugledu „jedne od najuglednijih evropskih institucija“.

 

„Akademija je osnovana 1991. godine, te uključuje nacionalne akademije inženjeringa, odjele i predstavništva širom svijeta, a osnovne smijernice određene su posebnim karakteristikama i potrebama razvoja svake od država članica Akademije“, napisao je Kabinet hrvatskog člana Predsjedništva BiH u priopćenju za javnost objavljenom 21.5.2018. godine.

 

Za razliku od Čovićevog priopćenja, u rubrici historijat, na službenoj stranici Akademije, ima malo više činjenica.

 

„Krajem 1991. godine, na temeljima Inženjerske akademije SSSR-a, Akademiju su osnovale zemlje, bivše članice Sovjetskog saveza. One su osnovale Međunarodnu akademiju za inženjerstvo koja je 10. februara 1992. godine registrovana u Ministarstvu pravde u Moskvi“, piše na službenoj stranici, po Čoviću, „ugledne evropske Akademije“.

 

Veliku podršku prilikom osnovanja Akademije, piše također na službenoj stranici, pružili su „počasni predsjednici i akademici Ruske akademije nauka“.

 

NIJE MOSKVA NEGO BEČ

 

Kabinet Dragana Čovića, naravno, i ove činjenice prešućuje. Ali zato ističe da je on postao članom „Srednjoevropskog odjela Međunarodne tehničke akademije sa sjedištem u Beču“.  U priopćenju nije navedeno da je sjedište Akademije u Moskvi.

 

„Ova prestižna Akademija trenutno ima više od 1300 članova iz preko 40 zemalja svijeta, među kojima su premijeri i predsjednici država, istaknuti naučnici, javne osobe, te čelnici velikih naučnih struktura“, istaknuto je iz Čovićevog kabineta.

 

O kojim se državama radi, najbolje se uvjeriti na službenoj stranici Akademije. Idemo redom – Ukrajina, Kazahstan, Tajvan, Gruzija, Armenija, Bjelorusija, Azerbejdžan, Rusija, Uzbekistan, Kirgistan, Tadžikistan, Peru... 

 

Predsjednik Centralno-evropskog odjela Akademije, čije je sjedište u Beču, zove se Branko Katalinić.  Radi se o hrvatskom profesoru strojarstva koji je 27. oktobra 2016. godine u Mostaru organizovao simpozij DAAAM. Pokrovitelj simpozija bio je hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović.

 

(zurnal.info) 

23.05.2018.

EMIR SULJAGIĆ : NE HRVATSKO, NEGO MUSLIMANSKO PITANJE

Emir Suljagić : Ne hrvatsko, nego muslimansko pitanje



Odluka policije Hercegovačko-nertevanskog kantona da  zaustavi autobuse sa izbjeglicama na Ivan-sedlu nije imala apsolutno ništa sa nesretnicima koji bježe sa Bliskog istoka. Nije u pitanju odsustvo humanosti i solidarnosti – tačnije, nije u pitanu samo to – nego se radilo o vrlo svjesnom pokušaju da se policijom naoružanom dugim cijevima izdejstvuje i uspostavi granica na Ivan-sedlu.

Piše : Emir Suljagić (Inforadar)

Nekoliko je stvari potrebno objasniti radi konteksta.

Prvo, da nema nikakve sumnje da ilegalno imenovani komesar MUP-a HNK-a tu odluku nije smio donijeti bez nedvosmislenog naloga Dragana Čovića.

Foto: Zaustavljanjem migranata na Ivan-sedlu Čović predstavio dio svog plana “B”

Drugo, uvjerenje da država treba tražiti dozvolu od nižih nivoa vlasti da bi na njihovoj „teritoriji“ provodila državnu politiku proizlazi iz tzv. mehanizma koordinacije. Riječ je o mehanizmu koji je prvobitno zamišljen da omogući Bosni i Hercegovini da govori „jednim glasom“ sa EU.

SPORNI MEHANIZAM KOORDINACIJE

Na kraju je rezultirao de facto promjenom Ustava BiH ispod stola. Dogovoren je iza zatvorenih vrata i o njemu se pregovaralo dva puta: jednom su o tome razgovarali Bakir Izetbegović i Milorad Dodik, a drugi put Izetbegović i Dragan Čović.

Odlukom, odnosno objavljivanjem odluke o mehanizmu koordinacije kantoni su dobili veto na pitanja iz isključive nadležnosti države Bosne i Hercegovine, uključujući i vanjsku politiku.

Nasilni pokušaj uspostave granice na Ivan-sedlu proizlazi odatle, iz Čovićevog pokušaja da nametne principe na kojima se temelji mehanizam koordinacije kao temeljni princip funkcionisanja države.

Treće, rječnik kojim prvaci HDZ-a, uključujući i samog Čovića, govore o izbjeglicama skoro je identičan rječniku rukovodstva udruženog zločinačkog poduhvata sa sjedištem u Zagrebu iz ljeta 1992. i proljeća 1993. godine.

Naime, Franjo Tuđman i rukovodstvo Hrvatske, odnosno njihovi klijenti u BiH, bili su opsjednuti „demografskom agresijom“ muslimanskih izbjeglica iz onih dijelova zemlje koje su okupirale jugoslovenske i srpske snage.

Strah od brojnosti muslimana provijava kroz skoro sve od nekih 75 snimljenih razgovora koje je Tuđman vodio sa svojim saradnicima. Jedan od ilustrativnijih primjera je i vjerovatno posljednji razgovor između Tuđmana i Alije Izetbegovića prije formalnog okončanja hrvatske agresije na BiH u martu 1994. godine.

Foto: Franjo Tuđman i Gojko Šušak, projektori UZP-a u BiH

U junu 1992., naime, Tuđman s prezirom, na isti način kao što danas govori Čović,kaže:

„Da li je primljeno u te provincije oko sto tisuća Muslimana, u provincije 8 i 10?“

Danas, nažalost, u vlasti u ovoj zemlji nema nikoga da kaže ono što je Izetbegović tada rekao:

„Pa i da jeste, to je naša država.“

Upravo, ako je ovo bila generalna proba za ono što treba da uslijedi nakon izbora 2018. godine, reakcija države, naročito onog dijela države koja je pod kontrolom SDA, je bila – smiješna. Federalni ministar unutrašnjih poslova Aljoša Čampara – u tom trenutku zauzet borbom za kandidatsku poziciju Denisa Zvizdića – tek je u ranim popodnevnim satima uspio dati krajnje smušenu izjavu iz koje je bilo jasno da je mnogo bliži tome da kao i 1992. počne pakovati kofere za hidžru, nego da radi ono za šta je plaćen.

SDA SE OPET „ZALEDILA“

Izetbegović – koji se poslovično zaledi u svakoj strateški bitnoj situaciji – uspio je progovorit tek kasno poslijepodne, dajući izjavu koja je u potpunosti pojeftinila napore ministra sigurnosti Dragana Mektića da u djelo provede odluku državnih organa. Kao i u maju 1992. godine, kao i svaki put kada se država nalazi u egzstencijalnom trenutku, SDA se – zaledila.

Incident na Ivan-sedlu indikator je najmanje dvije stvari: da Čović ima drskosti da krene u izazivanje nereda nakon izbora i po cijenu nasilja, i da će SDA ponovo, ako odluka o tome bude u njenim rukama, i državu i narod ostaviti na cjedilu.

Čović je očito ohrabren desničarskom i islamofobnom atmosferom u susjedstvu, ali i šire na kontinentu, spreman krenuti u dovršavanje projekta Franje Tuđmana. U tom smislu očito se oslanja podršku i prešutno odobravanje zemalja članica EU u proteklih nekoliko godina da kidnapuje prvo presudu Sejdić-Finci, zatim Izborni zakon, a sada i kompletan politički proces u Bosni i Hercegovini.

Početak devedesetih je vrlo poučan kada je riječ o snazi ljudske sposobnosti poricanja stvarnosti. Ono što većina građanske javnosti i danas odbija da vidi jeste da suština hrvatskog pitanja nije u rješavanju hrvatskog pitanja, jer ono, naime, ne postoji. Suština je u tome da se tobožnjim rješavanjem hrvatskog pitanja stvori pravo muslimansko pitanje.

A povijest nestanka evropskih, osmanskih muslimana u periodu između 1821. do 1921. vrlo je instruktivna kada je riječ o tome na koji se način muslimansko pitanjerješava kako u našoj zemlji, tako i na Balkanu.

23.05.2018.

MUHAREM BAZDULJ : DJURDJICA HONORIS CAUSA

23.05.2018.

MILORAD DODIK ŠOKIRAO JAVNOST SA SVOJOM IZJAVOM

23.05.2018.

MILORAD DODIK PODRZAVA DRAGANA COVICA U VELICANJU USTASA I NJIHOVIH ZLOCINA

SKANDAL: "Dodik PODRŽAVA Čovića u veličanju USTAŠA I NJIHOVIH ZLOČINA"

„Na ovaj način predsjednik Republike Srpske pokazuje da su mu interesi hrvatskog naroda, nažalost, ispred srpskih žrtava, što je potpuno neprihvatljivo i to je ono što osuđuje Predsjedništvo SDS.



SKANDAL: 'Dodik PODRŽAVA Čovića u veličanju USTAŠA I NJIHOVIH ZLOČINA'

Predsjedništvo Srpske demokratske stranke osuđuje i smatra neprihvatljivu izjavu predsjednika RS Milorada Dodika kojom opravdava postupak lidera HDZ-a Dragana Čovića, kada je u pitanju njegov odlazak na komemoraciju ustaškim vojnicima u Blajburg, izjavio je danas predsjednik SDS Vukota Govedarica.

 

Ističući da se sva civilizovana društva zgražavaju nad postupkom predsjednika HDZ, Govedarica kaže da u zgražavanju nad ovakvim činom poseban osjećaj imaju Srbi s obe strane Drine.

„Na ovaj način predsjednik Republike Srpske pokazuje da su mu interesi hrvatskog naroda, nažalost, ispred srpskih žrtava, što je potpuno neprihvatljivo i to je ono što osuđuje Predsjedništvo SDS. 

Da je to tako pokazuje i činjenica svojevremenog davanja na indirektan način predaje arhivske građe u Jasenovcu koja je, kako sva javnost zna, data za vrijeme prvog mandata vlade koalicije Sloga, na čijem čelu se nalazio Milorad Dodik, otišla iz RS i na kraju došla u ruke Hrvatske“, istakao je Govedarica.

Naglasio je da je poistovjećivanje srpskih žrtava iz koncentracionog logora sa ustaškim dželatima je za svaku osudu. 

„Ne znam kako će Dodik izjavu datu u emisiji RTRS „ Ukrštenica“ objasniti svoju porodicama poklanih žrtava u Drakuliću, Šargovcu, Motikama i svim poklanim Srbima u Drugom svjetskom ratu koji su na zvjerski način ubijani na brojnim stratištima kao što su Jadovno, Jasenovac, jame u Hercegovini… „, upitao je predsjednik SDS.

Govedarica navodi da predsjednik Republike Srpske i SNSD ima prava sebi tražiti koalicione partnere, ali nema pravo poistovjećivati srpske žrtve sa ustaškim dželatima. 

„Pošto je Dodik kazao da je Čovićev odlazak u Blajburg jedan prirodni politički refleks, onda je u potpunosti neprirodan politički refleks predsjednika Republike Srpske i SNSD. Primjetili smo da je Dodik danas svoj nastup u emisiji RTRS pokušao prepraviti i ispraviti, ali smatramo da je u pitanju neprihvatljiv čin i Dodik bi u svakom slučaju morao da se izvini javnosti u RS“, poručio je Govedarica.

22.05.2018.

DENIS ZVIZDIC: VIJECE MINISTARA ODLUCUJE GDJE CE MIGRANTI BITI SMJESTENI

ZVIZDIĆ OŠTRO KRITIKOVAO ČELNIKE MUP HNK-a: Vijeće ministara odlučuje gdje će migranti biti smješteni!

Tvrdi da je Vijeće ministara BiH postupalo isključivo u skladu sa svojim ovlaštenjima, dok će Operativni štab za pitanje migracija, kao tijelo koje uz uključenje nižih nivoa vlasti, na način predviđen postojećom odlukom i uz potrebno dopunjavanje sa predstavnicima drugih relevantnih institucija i službi, preuzeti predviđenu ulogu s ciljem davanja prijedloga za rješavanje daljnje problematike vezane za pitanja smještaja i pružanja zaštite migrantima u BiH.



ZVIZDIĆ OŠTRO KRITIKOVAO ČELNIKE MUP HNK-a: Vijeće ministara odlučuje gdje će migranti biti smješteni! - 1

Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić oglasio se povodom situacije s migrantima u našoj zemlji ističući da je radi pravilnog informisanja javnosti, a slijedom paušalnih izjava pojedinih dužnosnika u vezi s migranatima, sve sudionike potrebno podsjetiti na važeće ustavne i zakonske odredbe, s ciljem osiguranja vladavine prava kao jednog od temeljnih principa modernih društava i demokratija.

 

"Svi dužnosnici u Bosni i Hercegovini imaju obavezu da poštuju i provode Ustav i zakone, a ne partijske instrukcije, te je neophodno zaustaviti praksu koja u BiH već predugo traje, samovoljnog i neutemeljenog interpretiranja ustava i zakona. S tim u vezi, potrebno je naglasiti da Ustav Bosne i Hercegovine nedvosmisleno navodi da su institucije BiH isključivo nadležne za pitanje migracija, viza i azila, te da je BiH svojim Ustavom normirala da će poštovati međunarodne konvencije i standarde koje regulišu osnovna ljudska prava, poput Ženevske konvencije I - IV o zaštiti žrtava rata sa Dopunskim protokolima; Konvenciju koja se odnosi na status izbjeglica sa pratećim Protokolom, itd.", kazao je Zvizdić. 

Ističe da je u skladu sa odredbama Zakona o Vijeću ministara BiH, te Zakona o ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine, Ministarstvo sigurnosti nadležno da kreira, stara se i provodi politiku useljavanja i azila u BiH, kao i da uređuje procedure i način organizacije službe vezano za kretanje i boravak stranaca u BiH, dok je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH nadležno za staranje o pravima i pitanjima izbjeglica i osoba pod supsidijarnom zaštitom u BiH nakon utvrđivanja njihovog statusa.

"Osim prethodno spomenutog, Bosna i Hercegovina ima i Zakon o azilu kojim se reguliše način postupanja i procedure u slučaju masovnog priliva migranata, postupanja nadležnih službi, kao i prava i zaštita koje migranti uživaju. U tom kontekstu, a u skladu sa Poglavljem III Zakona o azilu, Vijeće ministara je nadležno da na osnovu prijedloga Ministarstva sigurnosti u slučaju masovnog priliva migranata donese potrebne odluke i planove u cilju privremene zaštite, što je Vijeće ministara i uradilo na 142. sjednici od 15. maja kada je usvojen nacrt Plana jasno definiranih hitnih mjera, te Koordinaciono tijelo za migracije preimenovano u Operativni štab", rekao je Zvizdić. 

Ističe da je Vijeće ministara BiH jedino tijelo koje je, shodno važećim zakonima, nadležno da donosi odluke i mjere s ciljem adekvatnog rješavanja novonastalih okolnosti te da se u slučaju migranata, kao i osoba koje su u procesu traženja azila, radi o realizaciji nadležnosti BiH u cilju implementacije preuzetih međunarodnih konvencija i obaveza. 

"U tom smislu sam Ustav BiH u članu III stav 2. jasno navodi da će svaki entitet pružiti svu potrebu podršku vladi BiH da ispoštuje preuzete međunarodne obaveze. Stoga je neophodno ukazati na bezuspješne pokušaj zamjene teza prema kojoj niži nivo vlasti, u ovom slučaju MUP Hercegovačko-neretvanskog kantona, određuje mjesto i način na koji će biti smješteni migranti, što je u suprotnosti s važećim zakonima i može se tumačiti i kao potpuno neustavna zabrana slobode kretanja, koja je Ustavom zagarantovano pravo svim osobama na teritoriji BiH, izuzev kada je to zakonom drugačije određeno", naveo je predsjedavajući Vijeća ministara BiH. 

Tvrdi da je Vijeće ministara BiH postupalo isključivo u skladu sa svojim ovlaštenjima, dok će Operativni štab za pitanje migracija, kao tijelo koje uz uključenje nižih nivoa vlasti, na način predviđen postojećom odlukom i uz potrebno dopunjavanje sa predstavnicima drugih relevantnih institucija i službi, preuzeti predviđenu ulogu s ciljem davanja prijedloga za rješavanje daljnje problematike vezane za pitanja smještaja i pružanja zaštite migrantima u BiH. 

"Na kraju je potrebno napomenuti da će se sprovesti postupak radi utvrđivanja odgovornosti za neovlašteno plasiranje u javnosti proizvoljnih i nepostojećih zaključaka Vijeća ministara BiH, posebno u dijelu koji govori o 'izolaciji i praćenju migranata radi sprečavanja miješanja sa domicilnim stanovništvom' s obzirom da bi isti, osim što su izmišljeni, bili i u suprotnosti sa međunarodnim standardima u vezi sa pružanjem zaštite osobama koja u BiH izraze namjeru ili su u postupku traženja azila", zaključio je Zvizdić.

22.05.2018.

SKUP "PRAVDA ZA DAVIDA": ZAPADNE ZEMLJE UKLJUCIT CE SE U ISTRAGU O SMRTI DAVIDA!

SKUP "PRAVDA ZA DAVIDA": Zapadne zemlje uključit će se u istragu o smrti DAVIDA!

-Niko od institucija ne zna gdje je moja duša. Nikada vam neću oprostiti Davida – poručio je Davor Dragičević.

Kako je rekao, niko ni marku nije digao sa njegovih računa na koje su građani uplaćivali pare, te je poručio da svakodnevno dobija pisma od brojnih građana.



SKUP 'PRAVDA ZA DAVIDA': Zapadne zemlje uključit će se u istragu o smrti DAVIDA!

Davor Dragičević, otac tragično nastradalog Davida, poručio je sa Trga Krajine u Banjaluci da se na Anketnom odboru ne dešava ništa, kao ni u Narodnoj skupštini RS, osim njegovog govora.

 

-Danas sam bio na sastanku s Ombudsmenom BiH, a iduće sedmice imam sastanak sa jednom stranom delagacijom – rekao je on i dodao da će obavijestiti i zemlje potpisnice Dejtonskog sporazuma.

 

Dragičević je sa Trga najavio i podnošenje tužbi svakodnevno.

 

-Niko od institucija ne zna gdje je moja duša. Nikada vam neću oprostiti Davida – poručio je Davor Dragičević.

Kako je rekao, niko ni marku nije digao sa njegovih računa na koje su građani uplaćivali pare, te je poručio da svakodnevno dobija pisma od brojnih građana.

 

Istakao je da su se na Trgu okupili da se upale svijeće za Davida, ali da on zna kada će upaliti svoju.

alt

Foto: Goran Obradović

 

Kao i svaku veče do sada, i večeras se mogla čuti Davidova pjesma “Klinac u getu”.

 

Iz grupe “Pravda za Davida” su rekli da će za 12. jun organizovati davanje krvi u Zavodu za transfuziju.

22.05.2018.

MILORAD DODIK IZJEDNACIO JASENOVAC I BLEIBURG

KRITIKA IZ PDP-a: "Dodik izjednačio Jasenovac i Bleiburg, ponizio srpski narod, a svesrdno brani Dragana Čovića, umjesto...“

„... da osudi povampirenje ustaštva i uznemirujuće poruke koje se šalju iz Bleiburga“



KRITIKA IZ PDP-a: 'Dodik izjednačio Jasenovac i Bleiburg, ponizio srpski narod, a svesrdno brani Dragana Čovića, umjesto...'

„Izjednačavanje ustaškog Bleiburga i Jasenovca u kojem su upravo ustaše pobile skoro 800.000 Srba, Jevreja i Roma, zastrašujuće je i ponižavajuće za srpski narod i za zdrav razum svakog živog bića“, navedeno je u saopštenju PDP-a, u kojem su reagovali na izjave Milorada Dodika, predsjednika RS.

 

"Predsjednik Republike Srpske, umjesto da osudi povampirenje ustaštva i uznemirujuće poruke koje se šalju iz Bleiburga, svesrdno brani Dragana Čovića, koji ne izostaje sa ustaških skupova sa porukama 'Za dom spremni'. Dodik pravda Čovića, stavljajući ustaše iz Blajburga u istu ravan sa zbrisanim srpskim življem, među kojima je i 75.000 djece", stoji u saopštenju PDP-a.

 

Navode da je jasnije i zašto je Dodik predao jasenovačku građu Hrvatima i zašto Srbi više ne posjeduju dokaze o zatiranju Srba koje je počinila NDH.

 

"Ustaški Bleiburg i Jasenovac, najveći logor smrti, nisu, niti mogu da budu isto i Partija demokratskog progresa sa gnušanjem odbacuje ovu vrstu poređenja", saopšteno je iz PDP-a.

 

(Vijesti.ba/NN)

22.05.2018.

PALESTINA U HAGU PODNIJELA KRIVICNU PRIJAVU PROTIV IZRAELA

raženje pravde : Palestina u Hagu podnijela krivičnu prijavu protiv Izraela



Država Palestina , kao jedna od potpisnica Rimskog statuta, podnijela je Međunarodnom krivičnom sudu (ICC) u Hagu prijavu protiv Izraela koja pokriva “sve izraelske zločine i kršenja prava naroda Palestine u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti povezane s izraelskim kolonijalnim režimom širenja naselja na Zapadnoj obali, uključujući i Istočni Jerusalem”, navodi se u saopćenju palestinske Nacionalne komisije odgovorne za saradnju s ICC-jem.

Kako prenose agencije, planirano je da se palestinski ministar vanjskih poslova Riyad Maliki tokom dana sastane s glavnom tužiteljicom ICC-ja Fatou Bensoudom kako bi predao prijavu.

Maliki će pozvati sud da preuzme odgovornosti i dužnosti u ostvarenju pravde za palestinski narod i da Izrael, okupacijsku silu, smatra odgovornim za kontinuirane zločine i kršenja ljudskih prava, navodi se u saopćenju.

Privođenje odgovornih pravdi

U nastavku se kaže da je ICC kompetentan organ za istragu aktuelnih izraelskih zločina povezanih s ilegalnim kolonijalnim širenjem naselja i za krivični progon onih koji počine takve zločine.

“U tom kontekstu država Palestina provodi svoje pravo kao država članica statuta ICC-ja da prijavi tužilaštvu zločine koje su počinili zvaničnici Izraela, okupacijske sile, nad palestinskim narodom”, navodi se u saopćenju koje prenosi palestinska agencija Wafa.

“Od ICC-ja se očekuje da pokrene krivičnu istragu ratnih i zločina protiv čovječnosti koje je počinio Izrael. Došlo je vrijeme da se ustanovi odgovornost izraelskih ratnih zločinaca i da se oni privedu pravdi.”

(Kliker.info-AJB)

22.05.2018.

NIKAD GORI SUKOB EVROPE I AMERIKE: RUSIJA I KINA NE MOGU VJEROVATI KAKAV SU POKLON DOBILI

NIKAD GORI SUKOB EVROPE I AMERIKE: Rusija i Kina ne mogu vjerovati kakav su poklon dobili

Skupa su izgrađivali svijet još od 1945., zahvaljujući Trumpu tome je kraj, na korist Rusije i Kine





Prvo je u doba Georga Busha mlađeg prije 15 godina invazija na Irak bilo ono što je stalo između EU-a i SAD-a. Deset godina poslije između dva velika, tradicionalna saveznika ispriječilo se otkriće da je SAD prisluškivao mobitel Angele Merkel. Foreign Policy podsjeća da dvije sile, dva nosiva stuba svjetskog poretka, uspostavljenog nakon Drugog svjetskog rata, nisu uvijek slijedili isti politički put, što se ogledalo i u praksi.

 

No, nikada do sada rascjep nije bio tako dubok kao odluka Donalda Trumpa da povuče SAD iz nuklearnog sporazuma s Iranom i da stane uvoditi protekcionističke trgovinske mjere čak i svojim bliskim saveznicima. Ovaj put raskol je toliko dubok da je u pitanje doveo decenijama dugo razdoblje stabilnosti i prosperiteta na Zapadu, a dovodi već i do toga da iz toga profitiraju druge dvije svjetske sile; Rusija i Kina. U korijenu svega su odluke Bijele kuće s Trumpom unutra, ali to ide i dalje.

 

RAZMIMOILAŽENJE OKO CILJEVA

 

Dvije strane se sukobljavaju oko osnovnih principa, dovodeći u pitanje zajedničke vrijednosti i pristup svijetu koji je definirao odnose Evrope i Washingtona od 1940-ih. "U ranijim razmimoilaženjima oni se nisu slagali oko načina za postizanje cilja", kaže Charles Kupchan, koji je bio zadužen za praćenje evropske politike u Nacionalnom sigurnosnom vijeću u Obaminoj administraciji.

 

"Ovo je prvi put da se razmimoilaze oko ciljeva", kazao je. Evropski državnici Trumpom su bili zabrinuti još od dana njegove kandidature za predsjedničke izbore, kada je propitivao NATO savez i bunio se protiv onoga što je nazivao nepoštenom trgovinom europskih zemalja. No, tijekom prve godine njega u uredu ipak je po EU vladao osjećaj olakšanja da njegovi postupci nisu slijedili njegovu retoriku.

 

A onda se dojam normalnosti raspao nakon poruka potpredsjednika Mikea Pencea, ministra odbrane Jamesa Mattisa, pa i bivšeg državnog sekretara Rexa Tillersona i bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost H. R. McMastera. Orijentacija administracije, ispostavilo se, odlaskom Tillersona i McMastera postala je još i agresivnija. Evropljani, koji sada rade na očuvaju iranskog nuklearnog sporazuma, ostali su, kažu, zatečeni Trumpovim naglim povlačenjem iz sporazuma i uvođenjem ekonomskih sankcija Teheranu, sve to uprkos tome što se Iran potpuno pridržavao uvjeta sporazuma iz 2015.

"S ovakvim prijateljima, kome trebaju neprijatelji?", napisao je na Twitteru prije nekoliko dana predsjednik Vijeća Evrope Donald Tusk. Julianne Smith, koja je potpredsjedniku Joe Bidenu u njegovo vrijeme bila zamjenica savjetnika za nacionalnu sigurnost, a sada je među vodećim ljudima u Centru za novu američku sigurnost, kaže da se evropski saveznici osjećaju izdanim i da su gnjevni. "Neki od njih sada već drže posmrtna slova odnosima SAD-a i EU-a", kazala je.

 

ZAŠTITA EVROPSKIH KOMPANIJA

 

Državnici Velike Britanije, Njemačke i Francuske istakli su svoju potpunu odlučnost da se i dalje pridržavaju sporazuma s Iranom i obećali su da će nastaviti raditi s preostalim sudionicima sporazuma kako bi ga držali na životu. To su poručili jedan dan nakon samita EU-a o tome da se sporazum zaštiti uprkos povlačenju SAD-a. Evropa se priprema na još dramatičnije poteze protiv onoga što mnogi državnici vide kao jednostrani američki pokušaj da usmjeri cijelu svjetsku diplomatiju.

 

Predsjednik EK Jean-Claude Juncker kazao je da će Bruxelles u petak početi aktivirati mjere kojima će štititi evropske kompanije od udara američkih sankcija zbog poslovanja s Iranom. Takve mjere aktivirale su se već i u 1990-ima kao odgovor na sankcije SAD-a Kubi i drugim zemljama, ali zapravo nikada nije bilo potrebe da se i primijene. Juncker je rekao i to da će Evropska investicijska banka biti na raspolaganju kako bi pružila podršku evropskim investicijama u Iranu.

Trump prijeti evropskom vanjskopolitičkom suverenitetu, rekao je bivši švedski premijer i ministar vanjskih poslova Carl Bildt na konferenciji u petak. Evropa je posebna ljutita i zbog toga što Trump, dok pravi probleme oko nastavka poštivanja ugovora s Iranom, istovremeno navodno obećava kineskim tele-operaterima poslove, uprkos tome što su te firme godinama kršile režim sankcija tako što su poslovale s Iranom. "Iranski sporazum je kap koja je prelila čašu", komentirao je Kupchan.

 

Sukob oko Irana došao je u vrijeme kad su EU i SAD od mogućeg trgovinskog rata udaljeni samo nekoliko sedmica. To je nevjerojatno stanje, jer su Washington i Bruxelles prije samo dvije godine bili u intenzivnom pripremanju sporazuma o slobodnoj trgovini koji je sada na umoru.

Predsjednik SAD-a i mnogi njegovi ljudi uporno su napadali evropske trgovačke običaje i prijetili su da će uvesti dodatne tarife na niz evropskih proizvoda. Ovog proljeća Trumpova administracija uvela je visoke carine na uvoz čelika i aluminija iz niza zemalja, uključujući i iz nekih NATO-ovih članica. Trump je za EU uveo odgodu do 1. juna, no dogovor se ne nazire. Trump, zapravo, posebno napada Njemačku, tražeći od nje da povuče svoju podršku velikom energetskom projektu Rusije, i to kao uvjet za stalno izuzeće od carina na čelik.

 

EVROPA KOPA ROVOVE

 

Trump čak prijeti i evropskim kompanijama koje sudjeluju u tom projektu. U međuvremenu Evropa kopa rovove. U četvrtak Emmanuel Macron rekao je da ne može biti ozbiljnih bilateralnih razgovora sve dok Washington ne da Europi stalno izuzeće od carina na čelik. A i Bruxelles priprema vlastite protuudare carinama u vrijednostima od milijardi dolara na kultne marke američkog izvoza poput Levi's traperica ili Harley-Davidsona.

Ambasador EU-a u SAD-u David O'Sullivan rekao je za FP da je EU ta koja nastoji sklapati nove sporazume diljem svijeta. "Mi smo oni koji otvaraju nova tržišta. Mi smo oni koji će biti u centru najveće mreže slobodne trgovine koju je svijet ikada vidio." Sa svojim fiksacijama na kvote i deficite u trgovini, te fokusiranjem na stare industrije poput čelika i automobila, Trumpova administracija slijedi mentalitet koji je doveo do protekcionizma u 1930-ima, rekao je O'Sullivan.

 

"Ne vidimo kako bismo mogli izbjeći sukob u trgovini sa SAD-om", kazao je. Sukob oko trgovine ne odnosi se samo na čelik, viski ili BMW-ove automobile, nego na prirodu svjetske ekonomske arhitekture koju je SAD pomogao graditi na ruševinama Drugog svjetskog rata. A čak i uprkos ovakvom sukobu, SAD i EU još uvijek imaju zajednički interes u suzbijanju kineskih trgovačkih praksa koje su kršenje pravila Svjetske trgovinske organizacije. Primjerice, dampinške cijene svega, od čelika o solarne energije.

 

U takvom stanju Trumpova administracija trpa tržišnu ekonomiju EU-a u isti koš s kineskim državnim kapitalizmom i na oboje primjenjuje istu žestoku retoriku. Riječ je o izjavi američkog ministra za trgovinu Wilbura Rossa iz ove sedice po kojem su "i Kina i EU daleko protekcionistički pozicionirane od SAD-a". Smith, bivša službenica iz Obamine administracije, kazala je da sve to skupa razbija veze koje su branile i izgrađivale svjetski poredak dulje od 70 godina.

Ona je rekla da je u Obaminom uredu naučila da je predsjednikov prvi telefonski poziv u slučaju krize skoro uvijek bio prema Londonu, Parizu ili Berlinu. To je vrijedilo čak i u mračnim danima nakon američke invazije na Irak. Uprkos gorkim osjećajima oko tog rata, takvo se raspoloženje nije širilo na druga pitanja, nije odražavalo promjenu u sveukupnoj filozofiji. "Ovo sad je gore od tog stanja, a može postati i prokleto puno gore", kazala je Smith.

 

 Ako se tradicionalni saveznici definitivno raziđu, oni kojima će to koristiti bit će Rusija i Kina. Obje zemlje imat će puno lakši posao u prekrajanju svjetskog poretka. "Putin se osjeća privremenim pobjednikom ovakve nove situacije", kazao je Norbert Röttgen, predsjednik vanjskopolitičkog odbora u Bundestagu za Financial Times.

 

"On čak ne može sasvim vjerovati koliko je imao sreće." A nije sasvim niti sigurno da će novi američki predsjednik biti u stanju popraviti štetu, kaže Kupchan, jer populističke struje postoje s obje strane Atlantika koje se protive suzbijanju nacionalizama, liberalnoj demokraciji, ljudskim pravima, većem ekonomskom povezivanju.

22.05.2018.

SUDIJA USTAVNOG SUDA BiH ZLATKO KNEZEVIC: PREPORUKE VENECIJANSKE KOMISIJE NISU OBAVEZUJUCE, ALI BiH SE NE TREBA PONASATI "MIMO SVIJETA"

Sudija Ustavnog suda BiH Zlatko Knežević : Preporuke Venecijanske komisije nisu obavezujuće, ali BiH se ne treba ponašati “mimo svijeta”



Delegacija Venecijanske komisije došla je u BiH, kako bi predstavnicima domaćih političkih stranaka pružila stručnu pomoć u procesu kontinuiranih rasprava o neophodnim izmjenama u izbornom zakonodavstvu, s fokusom na izbor delegata u federalnom Domu naroda. Najveći dio delegacije čine eksperti iz potkomisije za izborno zakonodavstvo Venecijanske komisije.

Sudija Ustavnog suda BiH Zlatko Knežević u razgovoru za naš portal kaže da dolazak Venecijanske komisije predstavlja dobru praksu u kojoj se, na osnovu molbe država ili međunarodnih organizacija, u konkretnom slučaju Savjeta Evrope, ovo tijelo uključuje u pružanje dobrih usluga.

Kako pojašnjava, Venecijanska komisija, kao najznačajnija svjetska pravna grupa, daje pregled najvažnijih svjetskih standarda u nekoj oblasti sa eventualnim preporukama u odnosu na potencijalni zakonski tekst.

“Očekujem izuzetno dobru namjeru delegacije Venecijanske komisije. Na prvoj plenarnoj sjednici biće predočene preporuke ili oblici mišljenja”, ističe Knežević, koji je i član Venecijanske komisije.

Budući da su politički lideri u FBiH zatražili mišljenje Venecijanske komisije u vezi sa izmjenama Izbornog zakona BiH koje se odnose na izbor delegata u Dom naroda FBiH, potrebno je naglasiti da se Venecijanska komisija o tom pitanju ranije očitovala kao prijatelj suda prilikom rasprave po apelaciji “Bože Ljubića”. Naime, ona je 2016. godine zaključila “da se čini da je sistem izbora delegata u Dom naroda FBiH propisan Ustavom Federacije BiH u skladu sa evropskim i drugim međunarodnim standardima u oblasti izbora”.

“Zaključak iz 2016. godine direktno se dovodi u vezu sa odlukom Ustavnog suda BiH, koja je jedna od posljedica ili uzroka tadašnjih pregovora. Venecijanska komisija prvenstveno može i hoće da međunarodne i evroposke standarde izbornog zakonodavstva cijeni prema onome što BiH ima u svom izbornom zakonodavstvu. Nažalost, mi smo u BiH imali negativnu priliku da nam je dio zakonodavstva, uključujući i izborno, mijenjan ili miješan prema različitim pravnim školama i standardima zbog situacije koju smo imali sa učešćem raznih pravnih škola iz inostranstva i sa zanemarivanjem naših interesa unutar BiH, kako god ih mi artikulisali”, upozorava Knežević.

Uvjeren je da će delegacija Venecijanske komisije izvršiti pregled svojih ranijih mišljenja i postojećih nacrta, te dati neki oblik preporuka u kojem pravcu bi izborno zakonodavstvo BiH trebalo da ide.

Knežević napominje da Venecijanska komisija nema nijedan naredbodavni instrument i da njene preporuke nisu obavezujuće, ali da Savjetu Evrope, kao jednoj od najznačajnijih evropskih institucija, sigurno puno znači ono što će ova komisija zaključiti.

“Niko u BiH nije rekao da ova država ne želi postati punopravan član EU, ili da ne želimo da otvorimo pregovaračka poglavlja ili da ne želimo primjenjivati evropske standarde. Ukoliko želimo ući u neki klub, onda moramo prihvatiti određene stvari tog kluba. Naša je stvar kako ćemo unutar zemlje primijeniti standarde na koje nam ukaže Venecijanska komisija na izborno zakonodavstvo. To je nacionalni kontekst ili široko polje primjene, ali je bitno da ključne standarde primijenimo”, smatra Knežević.

Na pitanje Vijesti.ba kakvu poruku će BiH poslati EU ukoliko domaći političari budu ignorisali preporuke Venecijanske komisije, Knežević odgovara kako se “gora poruka šalje kada kao država ne izvršavamo odluke Ustavnog suda BiH”.

“Mi se kao sistem počinjemo igrati vrlo ozbiljnim stvarima i klizimo ka društvenom stavu u kojem više ništa nije bitno, osim pojedinačnog interesa. Svako smatra da je njegov pojedinačni interes primarni u odnosu na kolektivni”, upozorava ovaj sudija Ustavnog suda BiH.

Prema njegovim riječima, ignorisanje preporuka Venecijanske komisije, ma kakve one bile, nije dobra praksa.

“U konačnici, šta ćemo zaključiti o tim preporukama, da li ćemo ih u potpunosti ili djelimično primijeniti, ali ne valja ako se ‘ponašamo mimo svijeta'”, naglašava Knežević.

Iako je član Venecijanske komisije, on neće učestvovati u razgovorima i izradi preporuka u vezi sa izmjenama Izbornog zakona BiH.

“Postoji dobra praksa da nacionalni predstavnici u Venecijanskoj komisiji ne učestvuju u tim razgovorima kada je riječ o njihvoj zemlji. Takođe, nacionalni predstavnici ne učestvuju u diskusijama na planarnoj sjednici. Smatra se da se na taj način štiti kako dignitet nacionalnog predstavnika, tako i dignitet ukupnosti Venecijanske komisije”, pojašnjava Knežević.

(Vijesti.ba)

22.05.2018.

PRIJE 26 GODINA RBIH POSTALA CLANICA UN: HISTORIJSKI TRENUTAK BOSANSKOHERCEGOVACKE DRZAVE, ALI I TRENUTAK POCETKA DEKONSTRUKCIJE HILJADUGODISNJE TRADICIJE

Prije 26 godina RBiH postala članica UN : Historijski trenutak bosanskohercegovačke države, ali i trenutak početka dekonstrukcije hiljadugodišnje tradicije

22. maj 1992. godine RBiH je dobila svoje internacionalno priznanje od 175 zemalja članica UN-a. To je učinjeno nakon donošenja Rezolucije 755 – prijem BiH u UN, od 20. maja 1992. godine. Da bi jedna tvorevina bila država nije dovoljno da ima vlast i teritoriju već međunarodno priznanje.
Piše : Emir Ramić 
Datumom prijema u UN RBiH je, kao sukcesor SFRJ, postala ugovorna strana svih konvencija i sporazuma koje je ratificirala SFRJ. U radu Ujedinjenih naroda BiH sudjeluje preko stalnih predstavništava u Njujorku, Ženevi, Beču, kao i pri UNESCO-u u Parizu. RBiH je u UN primljena poslije proglašavanja nezavisnosti i međunarodnog priznanja zemlje u aprilu 1992. godine.

Tog dana, 6. aprila, RBiH su priznale države tadašnje Evropske ekonomske zajednice, današnje Evropske unije, a dan kasnije i Sjedinjene Američke Države i Kanada.  Za vrijeme svog višegodišnjeg članstva u UN BiH je izabrana za nestalnu članica Vijeća sigurnosti UN-a, u razdoblju od 2010. do 2012. godine. U januaru 2011. godine BiH je dobila i jednomjesečno predsjedanje ovim tijelom. No, bez obzira na članstvo u UN, na RBiH je nastavljena i izvršena bespoštedna agresija i genocid. 


Članstvo u UN je podrazumijevalo cjelovitost, nepodijeljenost i suverenitet, ali i internacionalnu odbranu  države BiH. Umjesto spomenutih vrijednosti države koje su garantovane Poveljom UN dobili smo refašizaciju koja razognjištavanjem prije svega Bošnjaka od BiH na najbolji način pokazuje potpunu izgubljenost historijskih vrijednosti na kojima su zanovane UN i EU.
Agresija na RBiH rezultirala je genocidom nad Bošnjacima, dramatičnim uništavanjem jedne evropske države, raseljavanem i progonom stotina hiljada stanovnika, etničkim „čišćenjem“ i licemjernim saučesništvom internacionalne zajednice u instaliranju entiteta manjeg bosanskohercegovačkog entiteta kao rezultata genocida i agresije. Agresorima i večini članova internacionalne zajednice BiH je još uvijek nepoznata i nemoguća država.
U tom razbosnačenju naše države antibosanski elementi poslije oružnog djela agresije i genocida šire anticivilizacijsku kampanju da BiH navodno nema državnog naroda koji bi svojim porijeklom, historijskom i državnom tradicijom bio nosilac i čuvar najboljih bosanskohercegovačkih vrijednosti. To je temeljna konstanta antibosanstva srpskog i hrvatskog nacijskog pothvata koji svoju filozofiju zasniva na lažima umjesto na istini, krivdi umjesto na pravdi sve sa ciljem izjednačavanja zločinaca i žrtava.
 
Ali prijem RBiH u UN je ipak važan historijski događaj jer je ona tada primljena u svjetsku organizaciju bez dejtonskog genocidnog entiteta, bez vašingtonskog entiteta, bez dejtonskog ustava i sa zastavom s ljiljanima. Ljiljan je simbol historijskog kontinuiteta bosanskohercegovačke državnosti. Ljiljan je bio simbol dinastije Kotromanića u srednjovjekovnoj Bosni i simbol antifašističkog, odbrambenog otpora u zadnoj agresiji i genocidu na RBiH. Dejtonska zastava krši Povelju UN i osnovno ljudsko pravo na ustavnost, da se zastave mogu mijenjati isključivo u proceduri predviđenoj legalnim ustavom.
Pravo na kontinuitet državnosti je imperativ prava. U suprotnom bi države mogle nastajati i nestajati ilegalnim metodama to jest agresijama i genocidima. Dejtonska zastava je ilegalna i po osnovu Presude Međunarodnog suda pravde za genocid protiv manjeg bosanskohercegovačkog entiteta koja podrazumijeva zahtjev da se ne smiju priznati rezultati genocida. 
Odani građani znaju da sadašnja BiH nije ona za koju se borila Armija RBiH. Ali isto tako znaju da buduće mlade generacije moraju same sebe usrećiti rušenjem inicijalne kapsule na kojoj se zasniva kontinuirana refašizacija bosanskohercegovačke države i kontinuirano razognjištavanja bosanskohercegovačkog čovjeka, prije svega bošnjačkog čovjeka, od bosanskohercegovačke zemlje, teritorije, države i društva. Zato građani BiH, u matici i dijaspori, moraju razvijati državnu svijest. 22. maj 1992. godine je dan kada su građani dobili priliku da kroz državu afirmišu i oblikuju svoju nacionalnu, državnu  svijest.
Zato 22. maj 1992. godine treba ugraditi u svijest naše djece s porukom da BiH nije država s kojom se može manipulisati već je to vječna državna, historijska i teritorijalna  kategorija. Moramo naučiti da držimo državnu tradiciju BiH u matici i dijaspori, jer nama drugi govore i kroje šta je BiH. Moramo razvijati svjesnost o državi BiH, jer veliko nacionalistički antibosanski projekti sa istoka i zapada danas još više rade na rušenju države BiH putem implementacije zaborava historijske tradicije države BiH.
(Autor je direktor Instituta za izučavanje genocida – Kanada )
22.05.2018.

TUNEL D-B: U SARAJEVU OTVORENA IZLOZBA ,,PRIJEDORSKI LOGORI I MASOVNE GROBNICE"

TUNEL D-B: U Sarajevu otvorena izložba „Prijedorski logori i masovne grobnice“

U znak sjećanja na stradanje nesrpskog stanovništva Prijedora i okoline 31. maja u Prijedoru, u brojnim drugim gradovima u BiH, ali i širom Evrope obilježava se „Dan bijelih traka“





Izložba fotografija "Prijedorski logori i masovne grobnice" otvorena je danas u okviru memorijalnog programa "Prijedor '92 - Da se ne zaboravi" u Spomeničkom kompleksu Tunel D-B u Sarajevu.

 

Posjetioci su na desetinama fotografija, panoa i novinskih isječaka mogli uvidjeti razmjere zločina počinjenog u Prijedoru 1992. godine, koji se obilježava kao "Dan bijelih traka".

 

Predsjednik Regionalnog saveza udruženja logoraša regije Banja Luka i bivši logoraš Omarske, Manjače i Trnopolja Mirsad Duratović istakao je da je na današnji dan, prije 26 godina, počeo napad na nesrpsko stanovništvo u općini Banja Luka.

 

Naglasio je da su izložbu već predstavili u Minhenu, Bonu, Zagrebu, Varaždinu i mnogim drugim gradovima, te da je konačno i Sarajevo došlo na red.

 

„Građani BiH, a posebno glavnog grada, trebali bi se informirati o historiji agresije koja se desila na svakom pedlju ove zemlje i zbog toga smo se odlučili da dio Prijedora donesemo u i Sarajevo“, poručio je. Istakao je i da postoji mnogo neispričanih priča, kao što je Prijedor te da je izložba nastavak saradnje Saveza i Fonda memorijala Sarajevo.

 

Predstavnik Fonda memorijala Sarajevo Irfan Gazdić pojasnio je da pored izložbe, posjetioci mnogu vidjeti video-projekcije i umjetničke instalacije kako bi dijelom iskusili ono što s dešavalo u Prijedoru 1992. godine.

 

„Prijedor je dostatan primjer na kojem se može pokazati fašistička politika koja je izvršila agresiju i najteže ratne zločine u BiH, uključujući i genocid“, istakao je Gazdić te dodao da je Prijedor "epicentar" masovnih grobnica i koncentracionih logora.

 

Naglasio je da će izložba biti otvorena do 31. maja, kada se obilježava "Dan bijelih traka".

 

Potpredsjednica Federacije BiH Melika Mahmutbegović smatra da je Prijedor dio 'univerzalne bosanske tragedije' koja se desila 1992. godine.

 

„Prijedor je doživio strašan zločin, ali je, nažalost, dugo vremena bio neprepoznat kao jedna tragedija ogromnih razmjera“, kazala je.

 

Smatra značajnim da je postavka upriličena upravo u Sarajevu te da prijedorska tragedija to i zaslužuje.

 

„Naša je obaveza da istinu o dešavanju u Prijedoru 'razgolitimo' i da bude prepoznatljiva i jasna zbog nas, ali i budućih generacija kako se zlo nikada ne bi nikome ponovilo“, zaključila je.

 

Potpredsjednik Federacije Bosne i Hercegovine Milan Dunović kazao je da je prijedorska priča značajna za cijelu Evropu te da je žalosno što se u BiH o tim temama govori mnogo manje.

 

Mišljenja je da građanima BiH fali svijesti i savjesti te da je ono što se desilo u Prijedoru nezapamćeno.

„Drago mi je da danas u Sarajevu imamo priliku podsjetiti se na zločine i genocid koji se desio u Prijedoru, jer je to obaveza svih nas. Ljudi koji su prošli golgotu, moraju imati mogućnosti da o tome pričaju, kako se ne bi ponovilo“, poručio je Dunović.

 

Također je naglasio da u BiH postoje i političari i političke opcije koje negiraju zločine i genocid, te da se ne može ići prema budućnosti ukoliko ne postoji svijest o dešavanjima u Prijedoru 1992. godine.

 

Potpredsjednik Republike Srpske Ramiz Salkić izrazio je značaj prisustvovanja nevladinih organizacija iz Prijedora, koji su se odlučili na dolazak u Sarajevo kako bi pokazali šta se desilo u Prijedoru 1992. godine.

Vlasti bosanskih Srba u Prijedoru su 31. maja 1992. izdale naredbu putem lokalnog radija kojom se nesrpskom stanovništvu nalaže da obilježi svoje kuće bijelim zastavama ili čaršafima, te da pri izlasku iz kuća stave bijele trake oko rukava. Tako su i počeli zločini u Prijedoru, odvođenjem stanovništva u logore, masovnim egzekucijama i drugim zločinima.

 

U znak sjećanja na stradanje nesrpskog stanovništva Prijedora i okoline 31. maja u Prijedoru, u brojnim drugim gradovima u BiH, ali i širom Evrope obilježava se „Dan bijelih traka“.

 

Prema zvaničnim informacijama iz udruženja žrtava, u Prijedoru su ubijena 3.173 civila, dok je 31.000 ljudi bilo zatočeno u logorima u okolini Prijedora. Istraživačko dokumentacijski centar iz Sarajeva navodi da je od 1991. do 1995. u direktnim vojnim akcijama ubijeno ili nestalo 5.209 građana Prijedora, od toga 4.093 Bošnjaka, 898 Srba te 182 Hrvata.

 

(Fena)

 

22.05.2018.

POVIJESNI DAN ZA BOSNU I HERCEGOVINU: PRIJE 26 GODINA BiH PRIMLJENA U CLANSTVO UJEDINJENIH NACIJA

POVIJESNI DAN ZA BOSNU I HERCEGOVINU: Prije 26 godina podignuta zastava na East Riveru, BiH primljena u članstvo Ujedinjenih nacija

Danas se navršava tačno 26 godina otkako je ispred zgrade Ujedinjenih naroda na East Riveru  postavljena zastava države Bosne i Hercegovine





Toga dana BiH je, u skladu sa rezolucijom 755 donesenom 20. maja 1992. godine, postala punopravna članica Svjetske organizacije. Istoga dana u Ujedinjene narode primljene su Hrvatska i Slovenija.

 

Generalnoj skupštini UN-a obratio se tadašnji ministar vanjskih poslova Republike BiH Haris Silajdžić, a prijemu je prisustvovao i predsjednik Alija Izetbegović.

 

Ovaj datum jedan je od najznačajnijih u savremenoj istoriji BiH.  Njime je, kao sukcesor SFRJ, postala ugovorna strana svih konvencija i sporazuma koje je ratificirala nekadašnja zajednička država.

 

Tim povodom, Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca, Hrvatsko narodno vijeće, Srpsko građansko vijeće – Pokret za ravnopravnost te Asocijacija nezavisnih intelektualaca Krug 99 u Sarajevu danas organizuju javnu tribinu “Bosna i Hercegovina – 26 godina od međunarodnog priznanja”.

 

Kako su ocijenili u Vijeću Kongresa bošnjačkih intelektualaca, 22. maj u novoj historiji BiH jedan je od najznačajnijih datuma kojem se, mišljenja su, ne pridaje adekvatna pažnja i značaj.

 

Uvodničari javne tribine, učesnici tih historijskih događaja, objasniće ulogu i značaj ovog datuma i prisjetiti se perioda međunarodnog priznanja BiH iz ličnog ugla. Govoriće i o položaju današnje BiH u međunarodnim okvirima.

 

Na tribini će učestvovati član Predsjedništva BiH od 1992. do 1995. godine Ivo Komšić, član Vlade i premijer Vlade BiH od 1992. do 1997. godine Hasan Muratović i predsjednik Skupštine BiH od 1992. do 1995. godine Miro Lazović.

 

 

(SB / BHRT)

22.05.2018.

ATEISTI SRBIJE: ,,U NASOJ DRZAVI NEMA NI 5.000 VJERENIKA SPC-a KOJI SU..."

ATEISTI SRBIJE U AKCIJI: „U našoj državi nema ni 5.000 vernika SPC-a koji su..."

Ateisti Srbije su predložili uvođenje crkvenog poreza po ugledu na način na koji se to radi u Njemačkoj, gdje se za crkve i vjerske zajednice izdvaja osam ili devet posto bruto plate za svakog zaposlenog koji se izjasnio pred poreskim organima kao vjernik





Udruženje građana Ateisti Srbije zatražilo je da država obaveže SPC da plaća porez, a vjernike da plaćaju crkveni porez od svojih zarada.

 

Podsjetili su da Srpska pravoslavna crkva iz budžeta Srbije dobije godišnje oko sedam miliona eura, i to od svih građana Srbije, bez obzira na to da li su vjernici ili nisu.

 

„Pozivamo državu da oporezuje i u sistem PDV-a uvede crkvene poslove, kao i to da umesto izdvajanja iz budžeta koji pune svi građani Srbije, verskim zajednicama omogući daleko lukrativniji porez koji bi dobijale redovnim odvajanjem od plata sopstvenih vernika. To su najbolje i najpravednije tekovine savremenog sveta, kom i sami valjda težimo“, naveli su Ateisti Srbije u saopštenju. 

 

Ateisti Srbije su predložili uvođenje crkvenog poreza po ugledu na način na koji se to radi u Njemačkoj, gdje se za crkve i vjerske zajednice izdvaja osam ili devet posto bruto plate za svakog zaposlenog koji se izjasnio pred poreskim organima kao vjernik. 

 

Naveli su da bi na taj način Srpska pravoslavna crkva prikupila daleko više novca nego što ga dobija danas od države i prikuplja na vjenčanjima, krštenjima i sahranama, uz uslov da je tačan podatak SPC da u Srbiji ima 95 posto vjernika te crkve. 

 

„Pa u čemu je problem? Ko bi se pri čistoj svesti, da ne kažemo i pri zdravoj pameti, odrekao tako basnoslovnog bogatstva? Najverovatnije je problem u tome što kada bi neko i predložio, pa onda i uveo takav porez, naprasno bi se ispostavilo da u celoj Srbiji nema ni 5.000 vernika SPC koji su spremni da plate porez za materu crkvu“, ocjenjuje se u saopštenju. 

 

Ateisti Srbije su optužili SPC da „igra na sigurno, pa dobija sedam miliona evra iz budžeta svake godine, ne plaća porez i dobija nebrojene privilegije u obradivoj i građevinskoj zemlji, nekretninama i uslugama od države“. 

 

Pozvali su vlasti da novac prikupljen uvođenjem crkve u sistem PDV-a bude iskorišten za kupovinu neophodne medicinske opreme za državne bolnice i za opremanje vrtića i škola.

 

(Nedeljnik.rs/SB) 

 

21.05.2018.

NOVAC ZA DODIKOVE 'PLAĆENIKE' U SRBIJU IZNOSI PERO SIMIĆ

21.05.2018.

DESANT NA CRVENU RIJEKU

DESANT NA CRVENU RIJEKU

Nenad Bunjac




DESANT NA CRVENU RIJEKU

Foto: Anja Rumac

Sad već čuveni riječki Hod za slobodu i specifična politička težina koju je stvorio u javnosti nedvosmislenim i odlučnim porukama sterilnoj vlasti – ne pomaže tu više niti Duh Sveti, nit’ Afrička šljiva – ostavio je u šoku ostatak Hrvatske kojeg se dojmila mogućnost da, zamislite, neposredno sudjeluju u demokraciji. Recimo, da pošalju u tri vražje matere budale ako im rade o glavi ili postavimo ravnopravna pravila igre u kojem ishod neće biti poznat kao suđenje u Dinamovim derbijima. Nazovimo boba bob, a popa pop.

KRŠĆANSKI SLET NA NAJJAČE

No, prije nego li se pozabavimo stvarnom temom komentara – klerikalnog desanta na “crvenu Rijeku” – dopustite mi da vam prikažem kakva se šizofrena ludorija odigrala to sunčano riječko jutro. Hopsizam na najjače.

S jedne strane, pokret Hod za život – jedna od bezbrojnih pro forme građanskih, de facto kršćanskih inicijativa koja je izniknula pod militantnim krilom Željke Markić kao dubokog grla Crkve – potpomognut s dvije ideološke bojne Narod odlučuje i Pobuna protiv Istanbulske konvencije, svećeničkim oratorijskim zdrugom, par autobusa iz Dalmatinske zagore, novotkrivenih zaljubljenika u hrvatski nacizam iz riječkog zaleđa plus moliteljski vod zabrinutih drugotnih, otputili su se s Mosta hrvatskih branitelja – ofkors, Domovinski rat je njihovo ekskluzivno vlasništvo – slavodobitno prema centru. Prvo ih je dvanaest mladih anarhistica podjebavalo po principu “e meni se baš ne da tu prođeš jer moja vagina je bar moje vlasništvo, ali cesta zato nije tvoja. Biraj, moja vagina ili slobodan prolaz?”. Logično ili ne, uhitile ih „kornjače“.

I slijedi grand finale: pjevaju se budnice ispred Gradskog poglavarstva, “mračnog komunističkog bastiona”, jecaju Thompson & Škoro, fratri grme i prijete Ognjem paklenim svim neprilagođenim crkvenim kanonima, majke psihodelično zibaju kolica, uz pratnju „spontano okupljene publike“ u majicama dizajniranih seksualno korektnim slet bojama tipa roze, zelene, bijele i plave.

Nisam provjerio, ali čini mi se da su baloni punjeni helijem, a siguran sam da je dizajner sleta saboter ubačen od strane LGBT zajednice.

Vele, bilo je tisuću i pol Riječana, policijski dron ih je pobrojao k’o kokoši. Nisam niti jednog prepoznao, kamoli poznatog, a do prve autobusne stanice u Iloku sretnem bar trojicu. Znam, bio sam među njima, iako su mi simpatije bile tamo gdje se orilo “No pasaran” i “Bandiera rossa”.

I gledam te militantne majke, djecu koja razdražljivo urlaju zbog toplinskog udara i razmišljam da sam to dijete o kojem skrbi po naputcima Starog zavjeta, što bih joj točno rek’o? Vozi više doma ludaro, gladan sam i usran, jeb’la te misa na otvorenom na plus 35°C, pa da triput Škoro drži liturgiju. No, šlagvort dana dali su mi svećenici koji su došli vidjeti “što radi konkurencija”: dočekala ih je raspjevana publika i punk band koji je nemilosrdno pržio. Kakav epski moment, stvarnost se sažela u kristalan znak.

Vjerujem da su pisali Velikom prelatu Opus Dei da im objasni što su zapravo vidjeli.

A SAD DOSTA ZAJEBANCIJE, DRŽAVNA POSLA NASTUPAJU

Naravno, najbitniji dio priče ostao je zamagljen, iako su se na skupu Hod za slobodu usputno spomenuli tih tema. Otkud taj nagli interes klerikalne desnice za Rijeku, Kvarner i Istru? Kako su uspjeli u mjesec dana dovesti Marka Perkovića Thompsona na granice Grada, iako mu je nedvosmisleno rečeno da “poruke njegovih pjesama nisu dobrodošle na Kvarneru”? Ok, uspio je održati koncert zbog šlampavosti lokalne administracije Kostrene i čuvenog riječkog tolerantnog stava “jednom ćemo preživjeti”, ali nisu tu stali.

Niti desetak dana poslije, referendumska inicijativa Pobuna protiv Istanbulske proistekle iz spomenutog političkog inkubatora, optužila je gradonačelnika Obersnela, ali SDP i HDZ kao politički potpuno jednake političke stranke, nastojeći im derogirati nacionalni prefiks. Na stranu što se riječki gradonačelnik Obersnel s pravom usprotivio stupidnoj inicijativi na ime gradskog proračuna – zovite Bandića, njemu ide taj karitativni rad s štandovima – ali uslijedio je novi udarac riječkom načinu života.

Ničim izazvana smjena glavnog urednika Edija Prodana, vječnog riječkog člana deska Novog lista, domaćeg čovika koji i zna izvrsno pisati dok ne drži škale lošijima od sebe, smijenio je stanoviti Anto Ravlić, u čijem bogatom životopisu stoji da je honorirao u Večernjem listu, progovorio par mudrih besjeda s Thompsonovim managerom i kao bildanje profesionalnog kredita, odnedavno figurira kao navodni „tihi vlasnik“ riječkog portala Torpeda. I na koncu, dogodila se organizacija „kondom revolucije“ zbog koje se riječka urbana inteligencija propela na stražnje noge.

Sve ti atipični događaji usred Rijeke, od Thompsona preko Markićke, Ravlića i serije indoktrinirajućih crkvenih inicijativa, u nepunih mjesec dana? Daleko sam ja od teoretičara urote, ali takav slijed događaja ne može biti slučajan. Netko, a pretpostavlja se i tko, uložio je znatne novčane resurse, veze, kadrove i energiju da bi se sve opisano ostvarilo. Pitanje od milijun hostija jest tko & zašto?

Foto: Anja Rumac

Foto: Anja Rumac

HDZ VIŠE NE ZANIMA HRVATSKA, NITI KOME ĆE JE OSTAVITI

Kvarner i Rijeka imaju snažnu intuiciju i senzibilitet kad su u pitanju ljudske slobode i „naš način života“, otud i ime skupa Hod za slobodu. Nitko nema posve jasnu širu sliku o uzročno posljedičnim odnosima, ali prati ih osjećaj ugroženosti i trajne nelagode. Na žalost, niti u ovom slučaju nisu u krivu.

Kako dobro upućeni insajderi tvrde, riječ je o zajedničkoj inicijativi s velikim političkim potencijalom U ime obitelji i desnog krila HDZ-a koji su ispravno zaključili dvije stvari; nemaju političku podršku premijera Plenkovića i postoji bazen potencijalnih, neopredijeljenih birača na Kvarneru i Istri koje samo treba nacionalno inervirati i politički usmjeriti po viđenom scenariju „krvi, tla i unutarnjeg neprijatelja“. Profil njihovih birača, „profesionalnih“ hrvatskih branitelja, religioznih fundamentalista i ruralne populacije riječkog zaleđa, svjedoči studioznom pristupu stranačkih stratega. Počinje bitka za svaki birački glas, što je posebice važno obzirom na prognoze o nestabilnoj parlamentarnoj većini nakon skorih izbora. Jest riječki glas, ali se računa.

Ujedno, činjenica da se organizacijski odbor Hoda za život potrudio javno politički izjednačiti SDP i HDZ kao klijentističke stranke s izgubljenim nacionalnim identitetom, poruka biračima je da dugo priželjkivana politička opcija tzv „Trećeg puta“ nije u rukama lijeve inteligencije nego militantne desnice. Slični politički primjeri i metode u Poljskoj, Rumunjskoj i Mađarskoj gdje su se na razvalinama nacionalnih stranaka ugušenih u korupciji, pojavile pobjedničke stranke & pokreti čiji su kredibilitet garantirali Crkva, starozavjetni moral i kršćanski kapital, svjedoče o realnosti plana.

No, najluđa činjenica u priči je da HDZ operativna vlast više ne zanima, tulum je završio big bangom, a svita oko premijera Plenkovića preživjela je sve turbulencije i realizirala cilj: dočekala je presjedanje EU-om, sa svim političkim i kadrovskim privilegijama. Tko će vladati Zemljom Nedođijom više nije njihova briga, jedino žele „zaštititi bokove“ od naknadne političke diskreditacije i možebitnog kaznenog progona.

Objavio/la haler u 22:55, 0 komentar(a), print, #

21.05.2018.

NA SLUČAJ UBISTVA IVANOVIĆA PADA PRAŠINA

NA SLUČAJ UBISTVA IVANOVIĆA PADA PRAŠINA


Grafit u Beogradu podseća na ubijenog kosovskog političara Olivera Ivanovića

Autorka Nadie Ahmeti, priredila Amra Zejneli Loxha

Ubistvo srpskog političara iz Mitrovice Olivera Ivanovića postepeno postaje slučaj "pod stalnom istragom".

Pet meseci od Ivanovićevog ubistva ispred partijske kancelarije u Severnoj Mitrovici, nadležni organi kažu da ne uspevaju da osiguraju potrebne informacije za rasvetljavanje slučaja.

Predstavnici civilnog društva ocenjuju da ovaj slučaj ulazi u slučajeve ubistava javnih ličnosti koja su se desila pre, tokom i nakon rata, a ostala su nerasvetljena.

Zvaničnici Vlade Kosova naglašavaju da se istraga nastavlja, ali dodaju da zvanični Beograd ne pokazuje volju za saradnju sa kosovskim institucijama kako bi se počinioci ovog zločina otkrili i suočili sa pravdom.

Ministar pravde Abeljard Tahiri naglašava da postoji zastoj u istrazi zato što Beograd nije odgovorio na zahteve Kosova.

"U međuvremenu, naše institucije nastavile su sa radom na istrazi i nećemo stati. Poduzećemo sve napore kako bi ubice Olivera Ivanovića izašle pred lice pravde", ističe Tahiri za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Ministarstvo pravde Kosova je nekoliko dana od Ivanovićevog ubistva poslalo četiri zahteva Vladi Srbije. I srpske vlasti su od kosovskih zatražile razmenu informacija oko istrage. Na kraju, dve strane su više okrivljavale jedna drugu nego što su sarađivale.

Kosovski ministar Tahiri kaže da je Kosovo spremno za saradnju. S druge strane, predstavnici Instituta Kosova za pravosuđe navode da je postala ustaljena praksa da se na slučajeve ubistava javnih ličnosti "uhvati prašina".

Ehat Miftaraj iz ovog instituta sumnja da će se ovaj slučaj rasvetliti zbog mnogih nejasnoća, kao što je ona da je prvu istragu u slučaju pokrenulo Osnovno tužilaštvo u Mitrovici, umesto Specijalnog tužilaštva. Nedostatak saradnje sa Srbijom, dodaje on, takođe utiče na proces.

"Radi se o ubistvu jednog političkog lidera, a znamo da takvi slučajevi, ukoliko institucije ne uspeju da u kratkom periodu da ih rasvetle, vremenom postaje još teže da se to postigne", smatra Miftaraj. On dodaje da kosovskim liderima nikada nije nedostajala volja da daju izjave o tome kako je važno da se ubistva političara reše, ali u praksi, malo toga je poduzeto.

"Nisu uspeli ni da omoguće dovoljan broj sudija koji bi slobodno, nezavisno mogli da obavljaju svoju dužnost kako treba", dodaje on.

Inače, početkom marta istraga o ubistvu Olivera Ivanovića prešla je na Specijalno tužilaštvo Kosova. Do tada, istragu su sprovodili albanski i srpski tužilac Osnovnog tužilaštva u Mitrovici.

Oliver Ivanović je ubijen 16. januara ispred prostorija svoje stranke SDP u centru Severne Mitrovice.

21.05.2018.

VULINOVA ILI DRZAVNA POLITIKA SRBIJE PREMA EU

VULINOVA ILI DRZAVNA POLITIKA SRBIJE PREMA EU


Aleksandar Vulin

Aleksandar Vulin

Šta je spoljna politika Srbije, šta je njena politika prema Kosovu, a šta prema Evropskoj uniji (EU) – pitanja su koja su se mogla čuti tokom zasedanja Odbora Skupštine Srbije za Kosovo, na kojoj je vladina Kancelarija za Kosovo predstavljala svoj godišnji izveštaj.

Isto pitanje, deo političke opozicije, ali i javnosti postavlja i nakon što je ministar odbrane u Vladi Srbije, Aleksandar Vulin, izjavio da bi "trebalo razmisliti o promeni spoljne politike, ako je za EU ključan samo odnos prema kosovskom problemu".

Predsednica Vlade Srbije Ana Brnabić, ovim povodom je poručila da "Vulin ima pravo na svoje mišljenje, ali da je državna politika nešto drugo".

Pojedini poslanici vladajuće koalicije u izjavi ministra Vulina nisu međutim prepoznali ništa suprotno zvaničnoj politici, dok poslanici opozicije – i proevropskog i suprotnog opredeljenja – pitaju na šta je Vulin uopšte reagovao, ako je Srbija sama pristala da pregovara i o poglavlju 35, na čijem se kraju nalazi zahtev za potpisivanjem pravno obavezujućeg sporazuma Srbije i Kosova.

Treba podsetiti da najviši zvaničnici Srbije, mada su više puta navodili da će pregovaračko poglavlje 35 biti najteže uz uveravanja da Srbija na kraju pregovaračkog procesa sa EU neće priznati nezavisnost Kosova, evropski kurs nikada nisu dovodili u pitanje.

"Stateški cilj Srbije je Evropska unija i od tog puta nećemo odustati", ponovila je i sada predsednica Vlade Brnabić, upitana da li Srbija razmišlja da promeni svoju spoljnu politiku.

Zato je i iznenadilo kada je ministar odbrane Aleksandar Vulin to učinio reagujući na izjavu šefa delegacije EU u Srbiji, Sema Fabricija da je "odnos prema Kosovu ključni uslov za ulazak Srbije u EU".

Na pitanje – da li je izjava ministra Vulina kontradiktorna u odnosu na državnu politiku – Milovan Drecun, predsednik Odbora za Kosovo i poslanik vladajuće Srpske napredne stranke odgovora – Nije.

"Srbija je opredeljena na spoljnopolitičkom planu sa strateškim ciljevima. Ključni cilj je članstvo u EU i mi tim putem nastavljamo. Istovremeno, Srbija je jasno stavila do znanja da ako bi nam neko postavio uslov u određenoj fazi da moramo da priznamo Kosovo kao državu da bismo postali članica EU, onda ne može da prihvatimo takav uslov", rekao je Drecun.

Srbija ide prema EU: Drecun (na fotografiji: zastava EU i Srbije na zgradi Skupštine Srbije)
Srbija ide prema EU: Drecun (na fotografiji: zastava EU i Srbije na zgradi Skupštine Srbije)

Da takav uslov do sada nije postavljen prihvata i sagovornik Radija Slobodna Evropa (RSE), baš kao što su mnogo puta do sada istakli i najviši zvaničnici države.

Zašto je onda Vulin potegao mogućnost promene spoljne politike zbog izjave Fabricija u kojoj se ni ne pominje priznavanje nezavisnosti?

"To pitajte gospodina Vulina, a gospodin Fabrici bi, što se mene tiče, trebalo da nam pojasni kakav je stav Brisela po pitanju pravno obavezujućeg sporazuma, šta treba da piše, ko treba da ga potpiše...", dodaje Drecun.

Poslanicima opozicije, članovima skupštinskog Odbora za Kosovo, sada nije jasno šta je državna politika Srbije i da li izjava Aleksandra Vulina predstavlja i zvaničan stav države.

"Ako ne bude reakcije predsednika države ili Vlade u ovom slučaju, mislim da se to može smatrati spoljnom politkom Srbije", rekao je u izjavi za RSE nekadašnji ministar za Kosovo u Vladi Mirka Cvetkovića, Goran Bogdanović, danas opozicioni poslanik iz redova Socijaldemokratske stranke.

Goran Bogdanović, fotoarhiv
Goran Bogdanović, fotoarhiv

"Vreme će pokazati da li je Vulin glasnogovornik koji treba da pošalje prve signale o novom putu državne politike", dodaje Slaviša Ristić koji je u Skupštinu Srbije ušao na listi Dveri - Demokratska Stranka Srbije.

"Ako hoće da menja politiku Srbije, dobrodošao je u Parlament, neka pošalje predsednicu Vlade koja će predložiti Skupštini da odustane od evropskih integracija", ističe poslanica opozicionce Demokratske strane Gordana Čomić.

Na pitanje RSE – kako bi takva inicijativa, ako bi do nje uopšte i došlo, prošla među poslanicima – odgovara Gordana Čomić ispred svoje poslaničke grupe, za koju kaže da je "za Evropu, za modernizaciju, za dijalog, za osnovne vrednosti i Demokratske stranke i društva u Srbiji koje se pretače u politiku realnosti, odgovornosti i suočavanja sa činjenicama danas u Srbiji. To znači Evropa i normalizacija odnosa Beograda i Prištine".

Poslednji stav koji je izneo ministar Vulin, kao i neki raniji njegovi stavovi se, prema mišljenju Dušana Janjića iz Foruma za etničke odnose razlikuju od politike koju su vlade u kojima su bili Aleksandar Vučić i aktuelni šef diplomatije, nekadašnji premijer Ivica Dačić parafirali još 2013. godine, kada je potpisan Briselski sporazum.

Zato, ističe Janjić, Aleksandar Vučić ne bi trebalo da prećuti takve istupe, a njegovo ćutanje bi se, dodaje, moglo razumeti na dva načina.

"Ako bismo Vučićevo ćutanje shvatili kao znak odobravanja, onda znači da se u potaji zapravo sprema 'zatvaranje nogom vrata' EU i okretanje ka Rusiji. A, ako je ovo izraz taktike Vučićeve, onda je ovo ozbiljan znak krize. Zapravo, znak da Vučić nije svemoćan kako ga mnogi vide i da oni koji se kunu da su mu najbliži saradnici, mogu da vode potpuno suprotnu politiku. Tu mislim na Vulina, (Ivicu) Dačića, (Nenada) Popovića. Sve ih je više što vreme odmiče...", reči su Janjića.

Aleksandar Vulin nije jedini ministar od koga se mogu čuti izjave koje ne zvuče harmonično sa zvaničnom politikom Vlade i predsednika Srbije.

Tako je i ministar Ivica Dačić u više navrata ponavljao da Srbija neće priznati Kosovo zbog ulaska u EU, pa čak i najavljivao da će Vučiću predložiti da povuče potpis s Briselskog sporazuma.

21.05.2018.

POLITIČKI SUKOBI PREKO LEDJA MIGRANATA

21.05.2018.

MASOVNO ISELJAVANJE SA BALKANA DOVEST CE DO SLOMA REGIJE

DRAMATIČNO UPOZORENJE: Masovno iseljavanje sa Balkana dovest će do sloma regije

European Council On Foreign Relations (ECFR) panevropski je think tank osnovan 2007. godine koji ima urede diljem Europe, od Madrida preko Berlina do Sofije.



DRAMATIČNO UPOZORENJE: Masovno iseljavanje sa Balkana dovest će do sloma regije

ECFR se bavi odnosima unutar Evropske unije kao i vanjskom politikom, a objavljuje i brojne publikacije i analize koje imaju utjecaj na odluke evropskih lidera.

 

Stoga vrijedi obratiti pažnju na 31-straničnu analizu objavljenu na službenim stranicama ECFR-a koja se bavi problematikom masovnog iseljavanja iz zapadnog Balkana, a koju je pod naslovom The Way Back: Brain Drain and Prosperity in the Western Balkans objavila bosanskohercegovačka stručnjakinja za evropske integracije Alida Vračić. U analizi koja se najviše odnosi na odlazak kvalificiranog kadra Vračić se pozabavila i slučajem Hrvatske, odnosno masovnog iseljavanja hrvatskih građana, te taj primjer navodi kao upozorenje ostalim zemljama s područja bivše Jugoslavije koje žele postati članice Europske unije.
 
U Makedoniji se 69 posto sveučilišnih radnika želi iseliti 
 
Analiza započinje podsjećanjem na rezultate ankete provedene u Makedoniji među ljudima zaposlenim u visokom obrazovanju - sveučilišnim profesorima, asistentima itd. - iz prosinca prošle godine, koja je pokazala da bi se 69 posto njih odselilo kada bi za to imali priliku. Dapače, njih 20 posto se već prijavilo za poslove u inozemstvu. Istraživanje iz 2010. je pak pokazalo da su zemlje Balkana od 1995. izgubile oko 70 posto kadrova u znanosti, što je samo jedan primjer šokantnog odljeva mozgova iz regije. 
 
Masovni odlazak iz regije događa se i u sektoru zdravstva, čega je između ostalog ilustracija i podatak liječničkog udruženja BiH iz 2016. - te godine je iz susjedne zemlje otišlo oko 300 visoko kvalificiranih liječnika. ''Bosanskohercegovački mediji su tada izračunali da obrazovanje jednog doktora državu košta oko 150 hiljada eura, što sugerira da BiH godišnje na edukaciju zdravstvenog osoblja troši oko 50 miliona eura, a ti ljudi onda odlaze u inozemstvo'', navodi se u analizi koju je objavio ECFR.
 
Iz Hrvatske se ljudi iseljavaju i zbog korupcije, nacionalizma i primitivizma 

 
Napominje se da ''rekordno iseljavanje kvalificiranog kadra ima trenutne posljedice za cijelu regiju'' i da postoji prijetnja nefunkcioniranja javnih usluga poput zdravstva. Podsjeća se i da je u vrijeme socijalističke Jugoslavije bilo iseljavanja s ovih prostora, no da je većinom bila riječ o niskokvalificiranim radnicima te da je sredinom 1970-ih oko 1,1 milijun radnika iz Jugoslavije radilo u inozemstvu. 
 
Alarmantan je i podatak da će zapadnom Balkanu trebati oko šest decenija da s aktualnim prosječnim ekonomskim rastom od 3 posto godišnje dostigne ekonomski nivo Evropske unije. 
 
Ipak, analiza koju je objavio ECFR ističe da ekonomski razlozi nisu jedini koji potiču ljude na iseljavanje. Baš se u vezi s tim navodi primjer Hrvatske koja je u EU ušla 2013. - istraživanja su pokazala da Hrvati odlaze i zbog korupcije, primitivizma i nacionalističkog šovinizma koji vlada u hrvatskom društvu. Podsjeća se i da je iz Hrvatske od 2013. otišlo više od 500 doktora starosti od 24 do 46 godina te dodaje kako su se ''ljudi nadali da će ulazak u EU biti poticaj ljudima da ostanu i napreduju u Hrvatskoj, no zapravo se iseljavanje ubrzalo''.
 
Regionalni lideri se odbijaju suočiti s neugodnom istinom 
 
Sve to su ''neugodne istine'' s kojima se lideri u regiji odbijaju suočiti: ''Indikativan je izostanak javne političke rasprave o iseljavanju. Neovisno o tome jesu li moralno osramoćeni, nekompetentni ili nezainteresirani, politički lideri na zapadnom Balkanu se odbijaju pozabaviti pitanjem zašto im stanovnici odlaze, a kamoli učiniti nešto oko tog problema.'' Političke elite regije ne donose nikakve strateške odluke u vezi s masovnim iseljavanjem, ističe se u analizi, te su potpuno nesposobne uhvatiti se u koštac s tim izazovom.
 
Naglašava se da razvijenije zemlje EU-a, naročito Njemačka, imaju veliku ekonomsku korist od iseljavanja s Balkana, ali da EU izražava zabrinutost zbog tog trenda. 
 
No postoje i neke prednosti iseljavanja, pod uvjetom da se oni koji su se iselili s vremenom vrate u svoje domovine. Primjerice, jedno istraživanje je pokazalo da 20 posto zaposlenih u finansijskim sektorima u BiH, Hrvatskoj i Srbiji imaju diplome sa stranih univerziteta. Stoga je ''ključni izazov promovirati cirkularnu migraciju'' koja bi zemljama u regiji omogućila bolju povezanost s razvijenim svijetom.
 
Potrebna je nova migracijska politika Evropske unije 
 
Vračić kao ključne zaključke svoje zanimljive analize navodi sljedeće: 1. zapadni Balkan će još godinama biti mjesto za izvoz pametnih i obrazovanih ljudi unutar migracijske dinamike koju kontroliraju odredišne zemlje, 2. Javna rasprava o odljevu mozgova iz regije je površna jer se ignoriraju potencijalne koristi za regiju, 3. Ulazak u EU ne jamči zaustavljanje iseljavanja nego ga može i ubrzati, 4. Vlade u regiji trebaju prekinuti svoju šutnju o ovoj tematici i pokrenuti ozbiljnu raspravu utemeljenu na provjerenim podacima, 5. EU treba snažnije početi promovirati cirkularnu migraciju i 6. Članice EU-a trebaju harmonizirati svoju migracijsku politiku prema zemljama zapadnog Balkana.
 
Ipak, ističe se da se poboljšanja ne mogu očekivati sve dok se i među vladama regije i unutar EU-a ne počne ozbiljnije ba
viti ovim fenomenom.

21.05.2018.

"UBIJTE ME, JA SAM DAVID": "PRIJATELJSKA I RODITELJSKA PROBUDILE SU REGION I SVIJET"

"UBIJTE ME, JA SAM DAVID": “Prijateljska i roditeljska PROBUDILE su region i svijet”


– Oni su naša djeca koja nastavljaju sa svojim obavezama, da žive, da rade, da uče i da se smiju od srca baš onako kako ih je on nasmijavao. Hvala ovoj djeci za sve. Za hrabrost, za iskrenost za dostojanstvo a na nama ostaje da tražimo izmjene zakona i hvatanje zločinaca – rekao je Davor.



'UBIJTE ME, JA SAM DAVID': 'Prijateljska i roditeljska PROBUDILE su region i svijet'

Davor Dragičević otac tragično nastradalog Davida i večeras je podsjetio da još nema zvaničnih novih informacija uz isticanje imena onih koji su kako kaže saučesnici u ubistvu.

 

– I danas smo podnijeli tužbe i podnosićemo ih 100 godina – dodao je Davor.

Otac pokojnog Davida nazvao je demonima one koji stoje iza ubistva, saučesnike i ubice i naručioce.

 

– David je izdahnuo 23.3. u intervalu između 22 i 23 časa. Sve dokaze čuvam za sebe, ako institucije ne budu imale volju,pozicija ili opozicija, idem do kraja, idemo do kraja – poručio je Davor Dragičević sa Trga Krajine u Banjaluci.

alt

 

 

Članovi grupe “Davidovih 12” sa fotografijom pokojnog mladića, tokom izvođenja pjesme “Klinac u getu”, okružili  su centralno mjesto na kojem se već gotovo dva mjeseca polaže cvijeće i pale svijeće u znak podrške.

 

– Davidovi drugari su 25. marta pokrenuli grupu koja je već sutradan imala 20.000 članova. Pozvali su svoje drugare i Davidove roditelje na Trg. Par časova prije okupljanja održana je famozna pres konferencija. Oni već 57 dana pokazuju svoju hrabrost prema nečemu što je anomalija sistema u kojem živimo. Govorili su: Ubijte me, ja sam David! Mi ostali smo stali uz njih svjesni da ćemo ispred njih iskočiti ako ih neko pokuša povrijediti. Te dvije ljubavi, prijateljska i roditeljska probudile su region i svijet. David je ime koje će do kraja života lebdjeti na usnama svih nas. Oni su pobjednici jer su probudili našu svijest jer smo mi ti koji su kovači svoje sudbine. Razbili su medijski mrak i pokrenuli političare i sada će pustiti da vide da li su institucije sposobne da donesu pravdu – pročitano je u pismu u ime članova grupe “Davidovih 12”.

Istakli su da će uvijek biti tu ako bilo ko pokuša sakriti istinu o zločinu nad bilo kojim djetetom.

 

– Oni su naša djeca koja nastavljaju sa svojim obavezama, da žive, da rade, da uče i da se smiju od srca baš onako kako ih je on nasmijavao. Hvala ovoj djeci za sve. Za hrabrost, za iskrenost za dostojanstvo a na nama ostaje da tražimo izmjene zakona i hvatanje zločinaca – rekao je Davor.

21.05.2018.

PROF. DR. SLAVO KUKIC: PREKO POCASNOG DOKTORA DO DRUSTVA KOJEMU SE NE PRIPADA

Prof.dr. Slavo Kukić : Preko počasnog doktorata do društva kojemu se ne pripada



Zadnjih dana za oko mi zapeše podaci koji, što se normalna svijeta tiče, pale sve alarme. U BiH, čitam, barem trećina stanovništva živi na granici siromaštva ili i ispod nje. Ili, prema zvaničnim podacima, a stvarnost je puno ružnija od toga, 17.000 osoba sebi ne mogu priuštiti ni jedan obrok dnevno – i narodne kuhinje su im, kako bi preživjeli, jedini spas.

Piše : Prof.dr. Slavo Kukić

I dakako, sve to ni ne može završiti drugačije no što završava. Prema službenim pokazateljima – jer ta brojka je, ima li se u vidu da se zbog odlaska privremeno odjavljuje maksimalno svaka treća, prije četvrta osoba, mnogo veća – zemlju je od početka godine napustilo skoro šest tisuća njezinih građana. Pri čemu to, ne zaboravimo, nerijetko čine čitave obitelji.

No sve to, kako stvari stoje, nije u žiži interesa vlasti, onih koji su mukama i glavni uzrok. Ali, zato je okupiraju detalji koji kod civilizirana svijeta izazivaju zgražanje. Najnovije je, recimo, pitanje migranata i izbjeglica na prostoru BiH. Posebna je, dakako, priča kako su se u našoj zemlji oni uopće našli, što je dovelo do promjene migrantsko-izbjegličke rute i zašto ona ovog časa ide baš preko BiH? Neovisno o tome, činjenica je da je sve veći pritisak migranata i izbjeglica, s Bliskog i Srednjeg istoka posebice – i da se s ljudima, koji se nađu na bosanskohercegovačkom prostoru, mora nešto činiti.

Državne vlasti su, istina, neke mjere i usvojile. Ali, za koga? Jer, odnos prema njihovim mjerama je identičan onom prema izbjeglicama. Logika je, hoću reći, na prostoru moje „države“ vaše ingerencije vrijede koliko i lanjski snijeg. Policija HNK, recimo, na granici kantona prije koji dan zaustavi i prema utvrđenom odredištu pola dana onemogući prijevoz tristotinjak osoba. Država, doduše, prijeti, čak i kaznenim progonom. Ali, koliko to pije vode ako, recimo, predsjednik RS-a daje do znanja kako sabirne centre za izbjeglice na prostoru toga dijela zemlje ni u ludilu neće dopustiti – i to porukom kako nitko u Sarajevu, pa ni državna vlast, ne može njima u RS-u određivati kako će se u politici prema migrantima ponašati. Što sve to znači? Jednostavno, da se državnu vlast ne priznaje.

Ili, lider HDZ-a, koji je i član kolektivnog šefa zemlje, kao da jedva dočeka da se raspišu izbori i da odbaci čak i teorijsku mogućnost daljeg traganja za rješenjima u vezi s osporenim dijelovima Izbornog zakona. Naprotiv, budući nisu usvojeni zahtjevi za izmjene, koje je zemlji ultimativno tresnuo o stol, HDZ je, tako nekako reče, pripremio „plan B“ – i isti uključio istog časa kada je Izborna komisija službeno raspisala izbore.

Naknadno je, pritisnut pitanjima, pojasnio kako taj, dakle „plan B“, podrazumijeva intenzivniju suradnju i poslijeizborno koaliranje s Dodikom i njegovima. Ostala je, međutim, u zraku visjeti sumnja kako na to baš i nije mislio – osim ako mu ta suradnja znači potporu u CIK-u kako bi, i na federalnoj i na državnoj razini, došao do Doma naroda koji mu i slijedeći izborni mandat osigurava logiku i daljih ultimatuma i novih ucjena.

Problem je, međutim, i prvom u HDZ-u i etnonacionalistima uopće, što je takva pamet, osim kod prvih susjeda – pogledajte Kolindinu priču o BiH kao drugoj domovini Hrvata koji u njoj ponikoše, ali i Vučićevo priznavanje suvereniteta BiH uz istodobno apsolutno slaganje s Dodikom koji taj suverenitet svakodnevno negira – i u svijetu dešifrirana. O tome svjedoče i sve učestalije reakcije kojima su izloženi iz centara svjetske moći – a zbog kojih će cijenu platiti, ne oni nego siroti narod ove zemlje.

Iz Evropske komisije je, recimo, i zvanično potvrđeno kako će BiH na dostavljene odgovore na Upitnik dobiti novih petstotinjak pitanja, kojima se traže dodatna pojašnjenja. Koja pitanja i pojašnjenja u vezi s čim? Ne znam. Ali, ne dvojim da će među njima biti i ono o broju stanovnika prema popisima iz 2013. godine. Jer, odgovori na Upitnik sadrže dvije vrste podataka – jedne iz Vijeća ministara, druge od Vlade RS-a. A takvih situacija u odaslanim odgovorima, što s duhom Evrope nema nikakve veze, imate do mile volje.

Ili, iz Ambasade SAD, na Čovićevo da nakon raspisivanja izbora izmjene Izbornog zakona „ne dolaze u obzir“, uzvratiše kako se čini da on „ni ranije nije bio zainteresiran za postizanje kompromisa, a za kompromis nije zainteresiran ni sada“.

Ili, i tu ću s nabrajanjima stati, ambasadori SAD, Velike Britanije, EU-a i OESS-a upozoriše vodstvo državnoga parlamenta zbog odbijanja da u dnevni red zastupničkog doma uvrsti dostavljeni im Prijedlog zakona o sprečavanju sukoba interesa – uz dodatak kako je sukob interesa u našoj zemlji alarmirajuće rasprostranjen – i da, zbog činjenice da nositelji javnih funkcija osobne interese stavljaju ispred interesa građana, ostavlja izravne negativne posljedice na ljude u BiH. Ali, koga sva ta upozorenja iz svijeta zanimaju? One koji imaju vlast, i koji su uzrok kalvarije građana ove zemlje, sigurno ne. Oni, naprotiv, guraju po svome. A osokoljuje ih se, ponovit ću još jednom, i iz susjedstva, pa i mimo njega.

BiH službeno, tako se njegov dolazak po najnovijem tretira, posjeti turski predsjednik. Po onome što mediji prenesoše, nisu ga dočekala sva tri, nego samo jedan, član državnoga predsjedništva iz reda Bošnjaka. A ta činjenica i sama za sebe dovoljno govori.

U momentu, potom, dok ovaj tekst nastaje, nema informacija o porukama koje Erdogan u Sarajevu odasla. No, ne dvojim da će, živi bili pa vidjeli, one biti manje državničke, a puno više navijačko-političke – s ciljem da se utječe na procese u BiH.

Ali, to ne priječi jedan sarajevski univerzitet da mu dodijeli počasni doktorat – i time ga svrsta među rijetke kojima se takva čast ukazuje. Istina je, doduše, da je čast Erdoganu ukazalo privatno sveučilište – i da je, kako stvari stoje, u njemu i turski kapital i turska uprava – a to, onda, čitavoj priči daje drugi predznak. Lideru HDZ-a, naprotiv, takva je počast došla od najvećeg javnog sveučilišta u Hrvata – onog u Zagrebu.

Čovićev počasni doktorat, istina, nije imao sudbinu svih prethodnih – a od 1913. godine ih je na tom sveučilištu dodijeljeno stotinjak. Jer, svi osim njegova su, ako dobro razumjeh, dodjeljivani jednoglasno – i uz buran pljesak i opće svečano raspoloženje onih koji su odluku donosili. U Čovićevom slučaju, međutim, nije bilo ni jednog ni drugog. Od odluke se, naprotiv, ili suprotstavljanjem ili uzdržanošću, ogradi skoro trećina članova sveučilišnog senata – a jedan od njih pobroja i razloge zašto takvu odluku smatra avanturom.

Komisiju, koja je izvještaj o dodjeli počasnoga doktorata sačinila, a i članove Senata, profesorica Filozofskog fakulteta podsjeti na činjenice koje imaju sasvim drugačije značenje od onoga koje im komisija u izvještaju navede. Ne može, smatra ona, HR HB biti razlog Čovićeva svrstavanja među stotinu počašćenih – on koji je nastavljač ideje HR HB – jer je kao projekt u Hagu osuđena i hrvatskom narodu u BiH je nanijela veliku štetu.

No, tome se može dodati i još ponešto. Znači li to, među inim, da bi rektor i senat zagrebačkog sveučilišta pozdravili sličan potez beogradskog univerziteta – da, recimo, Mili Martiću, ili ljudima koji danas slijede njegovu ideju, dodijeli počasni doktorat zbog svega što je radio u paradržavnoj tvorevini „republika srpska krajina“? I uz obrazloženje kako je sve to činio za slobodu srpskog naroda i zbog prava na srpsku državu u Hrvatskoj?

Ne može, nastavlja profesorica Čilić, razlog Čovićevoj počasti biti ni podatak, a iznesen je u izvještaju, da je bio direktor mostarskog Sokola. Jer, veli, u toj firmi je gospodin za vrijeme rata „logoraše bošnjačke nacionalnosti koristio za prisilni rad“ – i zagrebačko sveučilište se ne bi smjelo „opteretiti hipotekom pristajanja na tako teške kompromitacije u kontekstu ratnih logora“.

Vode ne pije ni argument komisije o „Čovićevom zalaganju za vladavinu prava“ jer su, podsjeća uvažena profesorica, protiv istog vođena tri sudska procesa, ni „nečasne radnje poput političkog kadroviranja na Mostarskom sveučilištu“, ali ni šurovanje s Dodikom, koji je među najodgovornijima za činjenicu da Hrvati nestaju u „BiH, napose u RS-u“ – a Čović s njim, usprkos tome, „već godinama njeguje prijateljske odnose i izvrsno surađuje“.

No uvaženoj profesorici je, jer živi u drugoj državi, puno toga i promaklo. Zaboravila je, recimo – zadržat ću se samo na jednom detalju, a takvih je na stotine – da je počasni doktor zagrebačkog sveučilišta, i opet pozivom na interes Hrvata, formirao i stranačku, gotovo privatnu akademiju kako bi akademikom proglasio i sebe sama. Ali, zato mu ni na kraj pameti da javnosti na uvid stavi reference zbog kojih bi akademikom trebao biti. Zašto? Zato što, tvrde upućeniji od mene, u svome intelektualnom opusu nema, ako bi ga vrednovalo ozbiljno sveučilište, referenci ni za izvanrednog profesora, kamo li akademika – navodno, jednu knjigu i još pedesetak stranica stručnog, ne i znanstvenoga teksta koje je sam, bez upetljavanja drugih potpisao. A toliko ljudi iz svijeta ozbiljne znanosti iza sebe ostave za godinu dana.

No, „senatori“ su se, zaludu upozorenja, svrstali uz hadezeova rektora koji je odlučio prvaku sestrinske stranke počasnim doktoratom odati priznanje. I uz obrazloženje za koje se, neka mi bude oproštenu, ne može reći ništa drugo no da je idiotsko. Čovića, obratite pažnju na rektora Borasa, „valja proglasiti počasnim doktorom jer brojne Hrvate koji se iseljavaju iz BiH prioritetno upućuje u Hrvatsku, čime se snažni odjeci depopulacije u Hrvatskoj manje brojčano očituju“.

Što reći na to? Bože sačuvaj! Pa, zar je tako što uopće moguće izgovoriti? Ako se, hoće „umni“ rektor reći, Hrvati iz BiH iseljavaju, neka se iseljavaju u Hrvatsku. Samo što ne kaže kako to treba i poticati. Doista idiotski – i monstruozno dakako. Jer, poruka bi morala biti bukvalno suprotna. Mora se, drugim riječima, činiti sve da Hrvati BiH ne iseljavaju – ni u Hrvatsku, ni u Njemačku i druge zemlje – nego da ostaju tamo gdje su im i preci, pa i njegovi jadan bio, stoljeća proživjeli.

Ali, suprotno tome, najzaslužnijega za kalvariju jednog naroda, hrvatskoga u BiH – k tome još uz obrazloženje kako je njegova kalvarija i osnovni razlog priznanja koje se dodjeljuje – se svrstava u društvo Tesle, Ružičke, Mažuranića, Preloga, da ne nabrajam više imena od kojih su puna usta. U društvo, dakle, onih kojima ni po čemu ne pripada. Ajme.

21.05.2018.

DA LI JE SMRĆU JUGOSLAVIJE UMRLA I SOLIDARNOST

21.05.2018.

AP, REUTERS, POLITICO, AL MONITOR...: PISANJE SVJETSKIH MEDIJA O ERDOGANOVOJ POSJETI SARAJEVU

AP, REUTERS, POLITICO, AL MONITOR...:Evo šta pišu svjetski mediji o Erdoganovoj posjeti Sarajevu

Turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan boravio je u radnoj posjeti Sarajevu gdje je kao počasni gost prisustvovao 6. Kongresu Unije evropskih-turskih demokrata u Olimpijskoj dvorani Zetra u kojoj se okupilo nekoliko hiljada građana BiH, ali i Turaka iz zapadnoevropskih zemalja.



AP, REUTERS, POLITICO, AL MONITOR...:Evo šta pišu svjetski mediji o Erdoganovoj posjeti Sarajevu

Erdogan je skup, koji je ranije najavio kao predizborni, iskoristio da dobije podršku od iseljenih Turaka od kojih njih više od tri miliona imaju pravo da glasaju na prijevremenim predsjedničkim i parlamentarnim izborima 24. juna, s kojima se uvodi čvrsti predsjednički sistem umjesto parlamentarne demokratije, pišu svjetski mediji, prenosi Radio Slobodna Evropa.

 

To je jedini predizborni skup koji će Erdogan napraviti u Evropi, nakon što su Austrija, Njemačka i Holandija najavile da ih neće dozvoliti, kao i prošle godine uoči referenduma o ustavnim promjenama, piše agencija Associated Press.

 

Erdogan je toplo dočekan u Sarajevu u kojem on i Turska uživaju veliku podršku, pogotovo među Bošnjacima, koji Tursku vide kao glavnog pokrovitelja i zaštitnika, piše američka agencija.

 

Zbog odbijanja EU, Balkan traži investitore u Turskoj