Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

06.04.2018.

ZLATKO DIZDAREVIC : GLOBALIZIRANA SIMETRIJA KLONIRANIH

Zlatko Dizdarević : Globalizirana simetrija kloniranih





ponedjeljka u Sarajevu treba da bude promovirano treće, dopunjeno izdanje moje knjige »Hiljadu i druga noć« koja je prvi put objavljena prije šest godina. Izdavač Goran Mikulić iz kuće Rabic rekao mi je da knjigu i danas traže pa se zato odlučio na ovaj potez. Činilo mi se to pomalo čudnim, promocija davno objavljenog posebno. Onda mi je kazao da prelistam ponovo vlastitu knjigu. Veli, kao da si zaboravio podosta onoga što si napisao onda. Možda su neke su stvari danas uočljivije nego onda«.

Piše : Zlatko Dizdarević (Novi list)

Ostao sam pomalo zatečen. »Hiljadu i druga noć« i danas je storija o vlasti, bahatim bogatunima i sirotoj izigranoj raji, lukavstvima, pasjalucima i prevarama na Orijentu. Odjednom, to se sada na puno načina čita kao u nas. To su priče koje, hoćeš-nećeš, jesu dramatično svjedočenje o novom trijumfu nasilne »simetričnosti« bahatih planetarnih interešdžija nad onima što ih se proglasilo da su »asimetrična« duha, imaginacije i individualizma društvima nepokorenim interesima globalnih vladara.

Tekstove koji su objavljeni u prvom izdanju ove knjige pisao sam s Bliskog istoka minule decenije, mahom za Novi list. Obuhvatili su i prvu godinu takozvanog Arapskog proljeća, kada su mnogi unaokolo još bili egzaltirani svekolikom krvavom demokratskom srećom što je preplavila Istok. Džihadisti i slični preuzeli su stvar u svoje ruke organizovano i ciljano. Zapad i poslušnici su to upisali u svoje pobjede. Sumnja u te tvrdnje u svijetu je proglašena izdajom. To je, međutim, druga priča za neku drugu knjigu. Ostaju ona tri pomenuta, mučna razloga za pitanje – gdje smo svi mi bili u tim pričama i šta nam se to dodatno desilo u minuloj deceniji zbog čega, vjerovatno, jedna knjiga ranije napisana i čitana prevashodno povodom Orijenta, izgleda da se ima razloga pročitati ponovo, na drugi način i s mnogo više prepoznavanja nas samih u njoj. I uz razložnu gorčinu koje nema kada se baviš isključivo nekim drugim, a ne i odjednom sobom.

Recimo, o odnosu Zapada prema Istoku, skoro na šaljiv način tada, onako sasvim usput, zabilježio sam prije osam godina i ovo: …U starom zamku Al Azraq, u istočnoj pustinji Jordana, na mjestu gdje je 1917. u vrijeme »Velikog arapskog revolta« protiv Otomanske imperije stolovao Lorens od Arabije, čuo sam turistkinju iz Italije kako usplahireno pita: »A je li ovo ono mjesto gdje je ratovao Peter O ’Tool?« Neko je odgovorio: »Nije gospođo, ovdje je ratovao Lorens od Arabije…Kaže dama, pomalo uvrijeđeno: Pa zar to nije isto! Mnogo, premnogo sličnih pa i čudnijih pitanja i konstatacija o tom svijetu tamo naslušao sam se kroz minulu deceniju u društvima naravno, dominantnih učitelja civiliziranosti i njihovog prirodnog prava na nadređenost i superiornost. Pa i sa samih političkih vrhova, do grla uvaljenih u krvave procese takozvane demokratizacije preračunate u barele i dolare.

O pravoj »Hiljadu i jednoj noći« i novoj sudbini knjige napisao sam tada i ovo što sada silno priliči i našim prostorima koji nisu Istok: »…Mnogo štošta što je bilo nekada podrazumijevajuće slobodno, sada je agresivno napadnuto, prikriveno ili otvoreno, a brani se snagom suda ili tužilaca. Moćna prebogata klasa koristi sve blagodeti zapadne razularenosti, ali je prva u nametanju navodnog tradicijskog i religijskog ’čistunstva’ bez granica. Narod se smije i šali na tuđi račun, uglavnom dobronamjerno i bez zlobe. Prebogati i istinski siromašni smiju se drugačije. Srednjeg sloja, gradske raje, zadovoljnih činovnika, onih što pristojno žive od svog rada, na Bliskom istoku skoro više i nema. Čak ni onoliko koliko ih je bilo u vremenima kada su se rađale priče iz »Hiljadu i jedne noći…« Prečesto mislim kako je eliminacija te sretne srednje klase na Istoku projekt. Zato što taj sloj otvara put slobodama i demokraciji, ma šta ta riječ ovdje značila…

O nama, podjednako kao i o njima, ima jedna kratka, ali ubitačno »dovoljna« rečenica koja sažima sve i povodom godina koje sada živimo. Ona, napisana u junu 2010. godine, glasi: »Mnogo toga u arapskom svijetu ne ide više uobičajenom linijom, polako, ali naprijed. Stvari su krenule brzo, ali unatrag!«

Kuda to vodi?

Uz puno drugih mjesta na kojima se odgovor može danas naslutiti pa i prepoznati, evo jednog iz priče o posjetu »Bošnjakima« što su nekada davno, nakon Prvog svjetskog rata put prema sreći, ali i opstanku tražili ukrcavajući se na izbjegličke brodove prema nepoznatom. Potucali su se i do Palestine, a odatle protjerani po pustinjama oko Mrtvog mora stizali do Jordana kao konačnog odredišta. Prije deset godina, bio sam u jednom domu onih koje zovu »Bošnjaki«. Glava familije, stari dedo Valid, koji je na put bez povratka ponio uspomene na smokve i šipke uz Neretvu, Trebižat, Bregavu, kazivao je sjetno: » Koliko ste samo srećni što znate ko ste i odakle ste, gdje vam je korijen, a šta vam je identitet. I koliko mahnitluka činite igrajući se tim identitetom…Mi više toga nemamo. Djeca nam ne znaju odakle su. Nikada nisu vidjela svoju postojbinu, pa ni moju rođenu Palestinu, iako za vedrih noći odavde vidimo svjetla Jeruzalema, na dohvat ruke a nedohvatljiv. Oni onaj jezik ne znaju, a uskoro ih neće imati ko ni naučit.« Šta danas ovim povodom kazati.

Ne tako davno, pa i prije decenije, za nas su te tamo storije bile bliže literaturi nego brutalnoj realnosti. Danas je »Palestinaca« temeljem vlastitih, objašnjivih odluka i razloga, iz dana u dan u našim kućama sve više i više. Tužnih što su morali ići, sretnih što su otišli.

Priče što su napisane za »Hiljadu i drugu noć« prije bezmalo decenije, tada su čitane na jedan način. Nova realnost je ponudila i drugi. Tekst »Asimetrični um«, recimo, nametnuo mi se za ovu priliku kao priča o »simetričnom umu…« U knjizi je napisano: »Kada god čujem ljude iz Evrope, a čujem često, kako komentarišu svijet Bliskog istoka, u širokoj lepezi od gađenja do uglađene pristojne suzdržanosti, sjetim se knjige Ivlina Beringa »Istorija modernog Egipta«. Iz nje sam davnih osamdesetih, kao mlađani entuzijast, pokušavao da saznam u kakav to strani svijet idem, kada su me poslali tamo za novinskog dopisnika. Dotični Bering, kasnije lord Kromer, bio je svojevrsni vladar Egipta, naravno u ime britanske kraljice, od 1883. do 1907. godine. Upoređujući orijentalnu, arapsku »pamet« a onom »zapadnom«, on je bio za to doba čak i veoma benevolentan kazujući: »Nedostatak preciznosti, koji se lako degeneriše u lažljivost, u stvari je glavna karakteristika orijentalnog uma…Uma Orijentalca…kojem kao i njegovim pitoresknim ulicama, upadljivo nedostaje simetrija…«

Da ne izvodim sada još zaključaka kojima bi trebalo skrenuti pažnju na novi smisao današnjeg prosuđivanja o tome gdje je ko bio i gdje je sada. Evo napisanog onda: »…Tih davnih godina poprilično sam simpatisao ocjene pomenutog Lorda jer je i nehotično otkrio tu divnu ’asimetričnost’ svakog slobodnog ljudskog uma. Uma koji vrluda, ne pokorava se, bježi ustranu pa se vraća, zaostaje i istrčava… Iz perspektive i ondašnjeg i današnjeg Zapada simetričnost uma, pravolinijski usmjerena, ravna, uglačana, pod konac i svakako doživljavana kao izrazita vrlina – zapravo je i najveći problem zbog kojeg se Orijent najčešće ne može razumjeti. Zato ni prihvatiti. I dobro je što se ne razumije, ako već ne može mimo »simetrije«. Tako su svojevremeno ti asimetrični mogli dostizati ono što su dostizali u matematici, astrologiji, medicini, dok su simetrični spaljivali Giordana Bruna zbog njegovog »svemira«…

Odlazim na Bliski istok često i dalje, nakon »konačnog povratka« odande. Asimetrični, vidim, dolaze sebi. Baš onako kako mi otklizavamo kroz kukavičluk prema konačnoj predaji – bezličnoj, poslušničkoj, poražavajućoj i globaliziranoj simetriji kloniranih. Čak i na njihovom repu. Lijep napredak i u trenu, što decenija za Orijent doista jeste. I o tome bi Šeherezada mogla pričati hiljadu noći. I još dvije. Najmanje.

06.04.2018.

DODIJELJENE ŠESTOAPRILSKE NAGRADE GRADA SARAJEVA

DODIJELJENE ŠESTOAPRILSKE NAGRADE GRADA SARAJEVA: Evo imena svih laureata

Dobitnik priznanja "Počasni građanin Grada Sarajeva" je Stjepan Mesić, bivši predsjednik Republike Hrvatske.



DODIJELJENE ŠESTOAPRILSKE NAGRADE GRADA SARAJEVA:  Evo imena svih laureata


Gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka i predsjedavajući Gradskog vijeća Igor Gavrić večeras su u auli sarajevske Vijećnice laureatima Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva uručili priznanja, a nagrađeno je nekoliko zaslužnih organizacija i pojedinaca.


U kategoriji kultura i umjetnost Šestoaprilsku nagrada Gradu Sarajeva dobio je bh. glumac i direktor Kamernog teatra 55 Emir Hadžihafizbegović, a u kategoriji zdravstva i socijalne zaštite nagradu je dobio ljekar dr. Ismet Gavrankapetanović.


U kategoriji obrazovanja dobitnica nagrade je profesorica Tatjana Ljujić-Mijatović.


U kategoriji privrede, nagrada je dodijeljena Centrotrans-Eurolinesu, u kategoriji sporta Karate klubu Bosna, dok je u kategoriji "Ostali" nagradu dobio Odred policije za specijalne namjene Lasta. 


Dobitnik priznanja "Počasni građanin Grada Sarajeva" je Stjepan Mesić, bivši predsjednik Republike Hrvatske.


Ovo se priznanje dodjeljuje i stranim državljanima koji su ostvarili naročit doprinos razvoju i afirmaciji Grada, razvoju međunarodnih i međuljudskih odnosa, na načelima solidarnosti, demokratičnosti, humanosti i tolerancije među ljudima.


Dobitnici priznanja "Plaketa Grada Sarajeva" su Vlado Raguž, prof. dr. Kurt Kalcher i Kulturni centar "Kralj Fahd", a ovo se priznanje dodjeljuje za doprinos razvoju Grada u oblastima privrede, kulture, obrazovanja, nauke, zdravstva i drugim oblastima života i rada.


Nagradu "Graham Bamford" koja se dodjeljuje pojedincima, građanima BiH i stranim državljanima, za iskazanu izuzetnu građansku hrabrost, solidarnost, humanost i altruizam, posthumno je dobio Irhan Fočo, a istu nagradu je dobio i Kenan Ćubara.


Laureati su zahvalili vijećnicima Gradskog vijeća Sarajeva na ukazanom povjerenju, naglasivši da im dodijeljena priznanja predstavljaju čast i podstrek u daljem radu.

 

Šestoaprilska nagrada u kategoriji kultura i umjetnost uručena je poznatom bosanskohercegovačkom glumcu i direktoru Kamernog teatra 55 Emiru Hadžihafizbegoviću.

"Nagrađen sam prije šest mjeseci kada sam bio kandidat Odreda policije za specijalne namjene Lasta i sama ta kandidatura bila mi je nagrada. Kad se sve slegne, vjerovatno ću tek shvatiti značaj ove nagrade. Znate, kad dobijate velike nagrade u drugim gradovima, zahvalite se žiriju i publici, odete na svečanu večeru i ne osjećate neku veliku odgovornost u svemu tome, ali kada dobijete nagradu u gradu u kojem se budite, idete na posao, ulazite u pekare, tramvaje, nagradu ljudi s kojima ste svaki dan, e onda je to odgovornost i obaveza. U vremenu koje je pred nama svima, odgovornost je da ono što radimo radimo najbolje", rekao je Hadžihafizbegović prije nego je pročitao SMS poruku u kojem mu reditelj Kokan Mladenović čestita na nagradi.

 

Odredu policije za specijalne namjene Lasta dodijeljena je Šestoaprilska nagrada u kategoriji Ostali.

U oblasti zdravstva i socijalne zaštite, Šestoaprilska nagrada pripala je uglednom ljekaru Ismetu Gavrankapetanoviću. 

"Uzbuđen sam. Želim se zahvaliti majkama bolesne djece koje su me predložile za nagradu. Ponosan sam i sretan. Volim ovaj grad i njegove ljude. U njemu najljepše dišem i kao da njegovu dušu dodirujem svaki dan iznova. Godine iza mene su najteže godine historije ovog grada. Zahvaljujem bogu koji mi je dao mogućnost da barem dijelom olakšam tegobe njegovih građana. Sarajevo je za mene puno više od ovog prelijepog grada. Sarajevo je san za bolji i pravedniji svijet. Hvala svima", kazao je Gavrankapetanović prilikom preuzimanja nagrade.

06.04.2018.

ULTIMATIVNI ZAHTJEV SDP BiH : "SMJENA CIK-A JE PRVI KORAK U SPRJECAVANJU IZBORNE KRADJE"

Ultimativni zahtjev SDP BiH : “Smjena CIK-a je prvi korak u sprječavanju izborne krađe”






SDP BiH smatra da je narušeno povjerenje građana u izborni proces i Centralnu izbornu komisiju kao instituciju koja treba da provodi ovaj proces nakon posljednjih afera dostiglo svoj maksimum.S druge strane, snažno protivljenje SNSD-a usvajanju izmjena zakona koje podrazumijevaju uvođenje dodatne kontrole identiteta glasača, kao i uvuđenje video nadzora i skeniranja glasačkih listića, kao i HDZ-ova blokada rada Doma naroda kako bi se onemogućilo usvajanje ovog zakona, jasan je znak namjere da se zadrži sadašnji izborni sistem koji obilježavaju brojne izborne nepravilnosti.

Pored toga, uloga pojedinih članova CIK-a je sve samo ne nezavisna i čestita i veoma opterećuje proces priprema izbora.Iz svega toga i politički laici mogu izvući zaključak da se sprema velika krađa izbora koja na sve načine mora biti spriječena.SDP pozdravlja okupljanje političkih stranaka u neformalnu koaliciju za fer i poštene izbore čiji je cilj spriječiti izborne krađe i zloupotrebu institucija u svrhu izborne kampanje, te je u tom smislu imenovalo svog predstavnika u koordinaciju ovih stranaka.

SDP BiH smatra da pored svih aktivnosti koje će biti provedene u sprječavanju izborne krađe, prva koja treba uslijediti je smjena Centralne izborne komisije i formiranje privremene komisije za provođenje izbora. Time bi se povećala transparentnost procesa, vratilo povjerenje i smanjile zloupotrebe u interesu pojedinačnih stranaka.

Pozivamo i predstavnike međunarodne zajednice da se uključe u sprječavanje izbornih krađa i prekrajanja volje građana u skladu sa najvišim standardima koji vrijede u državama iz kojih dolaze i u skladu sa sličnim iskustvima iz regije kada je formiranje nezavisnih privremenih tijela vraćalo povjerenje i građana i političkih stranaka u izborne procese.

SDP BiH će tražiti parlamentarnu raspravu o nedavnim aferama u čijem se središtu našla Centralna izborna komisija, a do same sjednice Predstavničkog doma Parlamenta BiH će biti obavljene konsultacije sa drugim parlamentarnim strankama i kreiran zajednički stav o narednim koracima sa ciljem sprječavanja izborne krađe, te smjene CIK-a i formiranja privremenog tijela za provedbu izbora.

(Kliker.info-SB)

06.04.2018.

BIVSI BRITANSKI AMBASADOR IVOR ROBERTS, O SAD, EU I SLOBODANU MILOSEVICU

Bivši britanski ambasador Ivor Roberts: Milošević bio proamerički i antiruski nastrojen kao malo ko



“Taj prijedlog mnogo govori o stanju politike u Srbiji i na Balkanu”, navodi u autorskom tekstu bivši britanski ambasador u SRJ.

Kako navodi, za Zapad je Milošević ratni zločinac, a za veliki dio Srba je pored toga i čovjek koji je odgovoran za kolaps životnog standarda, izolaciju Srbije i gubitak teritorija na kojem su Srbi bili većina, prenosi B92.

“Prema tome, djeluje da odavanje počasti takvom čovjeku djeluje da nema mnogo smisla… Međutim, veliki dio Srba Miloševića vidi i kao simbol otpora Zapadu i čovjeka koji je predvodio borbu za srpske nacionalne interese”, ističe Roberts i dodaje:

“Poznavao sam Miloševića bolje nego većina stranaca – sreo sam ga mnogo, mnogo puta tokom pregovora o ratovima u Bosni i na Kosovu i nema sumnje da je imao šarma i harizme. Ipak, teško da će bilo koji objektivni analitičar reći da Milošević za rezultate koje je postigao za svoju zemlju i region zaslužuje da postane besmrtan u bronzi. Dakle, šta se dešava?”

On navodi da u Evropi trenutno postoji podjela na zemlje koje vjeruju da je najbolja mogućnost za mir i prosperitet pri EU i NATO i drugu stranu koja sve zasniva na “uskim nacionalnim interesima i romantičnim interpretacijama prošlosti”.

Kako kaže, drugoj grupi zemalja se od beskrajnih zahtjeva koje EU ima za svoje kandidate više sviđa “moskovski model”: “Vlada koju vodi jedan moćan muškarac, a kojeg podržava još moćnih ljudi, gdje je korupcija razumno diskretna i gdje pažnju ljudi okupiraju šovinizmom”.

“Naravno, Moskva želi da svoje interese promoviše u toj grupi i nije tajna da će Rusija učiniti sve što treba kako bi osigurala da pravoslavne zemlje bivše Jugoslavije ne uđu u NATO. To je ono što je iza navodnog pokušaja da se ubije bivši predsjednik i premijer Crne Gore Milo Đukanović – da Crna Gora ne uđe u NATO, iza pokušaja da se Zoran Zaev spriječi da dođe na vlast u Makedoniji i iza izjava lidera RS Milorada Dodika koji više vremena provodi u Moskvi pijući čaj sa Putinom nego u svojoj Banjaluci”, navodi Roberts.

On tu ističe da je Miloševićeva vrijednost za Moskvu u tome što na njega gledaju kao na nekoga ko se suprotstavio Zapadu, ali i dodaje: “Iako oni koji su ga poznavali znaju da je malo balkanskih političara bilo toliko proamerički i antiruski nastrojeno kao Milošević”.

“Upravo je to razlog zbog kojeg bi njegova statua u srcu Beograda bila prst u oko proevropskim snagama Srbije i nije iznenađenje da je glavni zagovornik statue trenutni ministar spoljnih poslova Srbije Ivica Dačić, poznati rusofil i čovjek kojeg je Rusija nedavno odlikovala. Dačićev odgovor na to je bio – nikada sankcije Rusiji, nikada članstvo u NATO”, ističe Roberts.

Osim toga, on u tekstu navodi da između Srbije i Rusije postoji “bromance”odnos.

“Suprotno tome, na ulazak u EU se gleda kao na nešto što će riješiti sve probleme koje zemlje imaju sa ekonomijom, nezaposlenošću i odlaskom mladih”, dodaje Roberts.

On ističe i da Evropska unija “nema nikakav plan za region, već ga pušta u ruke Rusije”.

“Dok sam bio u Beogradu tokom devedesetih godina prošlog vijeka pomagali smo da se tamo održi plamen demokratije u najmračnijim trenucima tog regiona. Vašington i London prave velike greške napuštajući ovaj dio Evrope i bilo bi bizarno ako bi čovjek, koji predstavlja sve ono protiv čega smo se borili, sada zbog našeg nemara postane besmrtan u bronzi”, zaključuje Roberts.

(Kliker.info- Vijesti.me )

06.04.2018.

TREBEVICKA ZICARA PONOVO U FUNKCIJI : OBNOVLJEN POSLJEDNJI SRUSENI SIMBOL SARAJEVA

06.04.2018.

'NIKE' NAPRAVIO PATIKE SA 'CVIJETOM SREBRENICE'

06.04.2018.

ZENE U CRNOM U BEOGRADU OBILJEZILE POCETAK OPSADE SARAJEVA

06.04.2018.

MIRO LAZOVI: NAZIVAJUCI NAS BOSNJACKIM STRANKAMA, DRAGAN COVIC NAS ZELI DISKREDITIRATI

06.04.2018.

FINCI UPOZORAVA: "USTASKI ZLOCINI IZ NDH OSTAJU VELIKA MRLJA DO DANAS"

FINCI UPOZORAVA: "Ustaški zločini iz NDH ostaju velika mrlja do danas"

Onima koji se bune što u hrvatskom dijelu Mostara postoje ulice Jure Francetića i Jure Bobana ne smeta što se u Sarajevu škola zove po Mustafi Busuladžiću, osvjedočenom antisemiti, upozorava predsjednik Jevrejske zajednice BiH Jakob Finci.




FINCI UPOZORAVA: 'Ustaški zločini iz NDH ostaju velika mrlja do danas'

Predsjednik Jevrejske zajednice BiH Jakob Finci upozorava da je vlast u Hrvatskoj našla način da prihvati obilježja kojima se veliča ustaška Nezavisna Država Hrvatska /NDH/, te da zločini ustaša ostaju velika mrlja do današnjeg dana. Finci u intervjuu Srni ističe da je vlast u Hrvatskoj "obrazložila da pozdrav `Za dom spremni!` nije ustaški nego vojne formacije - Hrvatske oružane snage /HOS/".
"Kad god se približava 10. april /dan osnivanja NDH/ uvijek se iščekuje na koji način će pokušati da taj datum obilježe oni koji još u snovima žive tu tvorevinu", napominje Finci.

On navodi da "čak i čudnovata komisija koju je Hrvatska formirala za totalitarne režime pokušava da izjednači fašizam i komunizam, kojeg u Jugoslaviji nikad nije bilo".

"Uslovljava se da, ako ne može da se upotrebljava pozdrav `Za dom spremni!`, ne može nigdje biti ni zvijezde petokrake, što je van pameti", naglašava Finci.

Uz podsjećanje da je od oko 70.000 Jevreja, koliko ih je početkom Drugog svjetskog rata živjelo u bivšoj Jugoslaviji, stradalo blizu 85 odsto, Finci napominje da je NDH za četiri godine trajanja nanijela mnogo zla, ne samo Jevrejima, nego i Srbima i ostalima.

"Ostali su nepresuđeni mnogi koji su se ogriješili ne samo o ljudska, nego i Božija prava", naglašava Finci i ukazuje na činjenicu da su ustaše u ubijanju Jevreja, Srba i ostalih nehrvata bile toliko surove da su ih na to upozoravali čak i Nijemci.

Prema njegovim riječima, ni 45 godina mirnog perioda suživota nije uspjelo da izbriše ružne tragove zločina iz Drugog svjetskog rata.

On upozorava da onima koji se bune što u hrvatskom dijelu Mostara postoje ulice Jure Francetića i Jure Bobana, ne smeta što se u Sarajevu škola zove po Mustafi Busuladžiću, osvjedočenom antisemiti.

Finci potvrđuje da Jevreji u posljednjem građanskom ratu u BiH nisu doživjeli stradanje kakvom su bili izloženi u Drugom svjetskom ratu.

"Jevrejska zajednica u BiH i humanitarna organizacija `La benevolencija` 1992. godine dočekale su rat prilično spremne zato što je bilo očito da će nakon dešavanja u Sloveniji i Hrvatskoj rat doći i u BiH, mada se narod nadao da će biti izbjegnut.

Mi smo organizovano evakuisali, pogotovo iz Sarajeva, uglavnom stare i djecu", napominje Finci.

Prema njegovim riječima, više od 40 odsto evakuisanih Jevreja vratilo se u Sarajevo, što je procentalno daleko više nego što se vratilo Srba i Hrvata, pa i Bošnjaka koji su za vrijeme rata napustili Sarajevo.

"Danas u BiH imamo nešto manje od 1.000 Jevreja koji žive u šest jevrejskih opština - Sarajevo, Mostar, Zenica, Tuzla, Banjaluka i Doboj. BiH je jedna od rijetkih zemalja u Evropi u kojoj nema antisemitizma i mi kao Jevreji smo time zadovoljni", naglašava Finci.

Najveća jevrejska zajednica danas je ponovo u Sarajevu, gdje jevrejska opština broji oko 800 članova, dok u Republici Srpskoj jevrejska zajednica ima oko 200 članova - po stotinu u Doboju i Banjaluci.

 

 

(Srna/SB)

06.04.2018.

OPSADA SARAJEVA: ČETVRT VIJEKA LAŽI, ĆUTANJA I PORICANJA

06.04.2018.

SKOJEVKA I ILEGALAC NADJA BISER-TASO: SARAJEVO JE OSLOBODJENO I945 I 1992, ALI FAŠIZAM NIJE POBJEDJEN

06.04.2018.

PLAN KOJI NISU OSTVARILI 93.: KAKO PREKO IZBORNOG ZAKONA BOŠNJAKE PRETVORITI U EVROPSKE PALESTINCE

PLAN KOJI NISU OSTVARILI 93.: Kako preko izbornog zakona Bošnjake pretvoriti u evropske Palestince

Ne može biti nikakvog suvislog opravdanja, a kamoli pristanka, da se tamo gdje su Bošnjaci većina uvode dodatni mehanizmi blokada i entoteritorijalizacije političkog odlučivanja, a tamo gdje su manjina poput RS-a ili Mostara, da se prešutno odobrava princip proste vladavine većine.



PLAN KOJI NISU OSTVARILI 93.: Kako preko izbornog zakona Bošnjake pretvoriti u evropske Palestince

Piše: Danijal HADŽOVIĆ

 

"Neki europski lideri nisi bili spremni da imaju muslimansku državu u srcu Balkana, plašeći se da bi to mogla postati baza za izvoz ekstremizma."

Ovo su bile riječi nikog drugog do Billa Clintona kojima je objašnjavao indolentnost zapadnih sila na stravične zločine koji su se tokom agresije na međunarodno priznatu državu BiH odvijali nad njenim muslimanskim stanovništvom. S obzirom da su kao demografska većina prijetili da ostvare dominaciju u novoproglašenoj državi, etničko čišćenje muslimana u Evropi tadašnji zapadni lideri su ignorisali, relativizovali i čak i prešutno odobravali, što je najbolje oličeno u rečenici tadašnjeg britanskog premijera Johna Majora koji je masovne zločine u BiH opisao kao „bolnu, ali i realističnu obnovu kršćanske Evrope“.

Upravo će ovaj strah od muslimanske države i muslimanske dominacije, koji je ciljano raspirivan iz velokohrvatskih i velikosrpskih krugova, uveliko doprinijeti da u Daytonski sporazum budu ugrađeni svi invaliditeti koji sprečavaju da BiH funkcioniše kao normalna država. Podijeliti Bosnu i Hercegovinu bilo je nepoželjno, jer je to značilo s druge strane formiranje većinski muslimanske države, pa makar i teritorijalno male. Stoga je priznata Republika Srpska kao, uprkos genocidnim zločinima ugrađenim u njene temelje,, „zaštitini“ mehanizam koji treba spriječiti da većinsko stanovništvo u BiH ostvari dominaciju. No, ni nagrađivanje genocida samo po sebi nije bilo dovoljno, pa su uz to još obezbijeđeni i mehanizmi poput prava veta svakog od članova Predsjedništva, entitesko glasanje, etničke kvote i domovi naroda što na državnom, što na federalnom nivou, putem kojih etnički predstavnici bez obzira na svoj ukupan demokratski legitimitet mogu blokirati doslovno svaku odluku.

 

Ovi kočničarski mehanizmi od početka su imali za cilj, a recimo to otvoreno – spriječiti demografsku i samim tim demokratsku većinu da bude većina, i umjesto toga etablirati nekakav konsocijacijski model u kome se donošenje odluka i funkcionisanje sistema ostavlja na milost volji i konsenzusu „predstavnika konstitutivnih naroda“.

 

No, i pored odluke, istina, naknadno nametnute, da su sva tri naroda konstitutivna u svakom dijelu BiH, mehanizmi zaštite konstitutivnosti nisu svugdje jednako primijenjeni. Entitet Republika Srpska je unitaran i de facto građanski uređen, gdje se vlast bira i odluke donose prostom demokratskom većinom, dok Vijeće naroda ima krajnje ograničenu zakonodavnu ulogu u  zaštiti „vitalnih nacionalnih interesa konstitutivnih naroda“.

 

U isto vrijeme, u Federaciji BiH postoji Dom naroda gdje predstavnici konstitutivnih naroda imaju mehanizam blokade svake odluke. Problem iz vizure HDZ-.a je, međutim, što se federalni Dom naroda popunjavao na način da je pripadniku svakog konstitutivnog naroda i svakom kantonu garantovao po jedno mjesto. A to je značilo da je i poneki Hrvat koji nije na političkim linijama HDZ-a ulazio u njega. A Hrvatima nije  dovoljno samo ustavno obezbijediti stepen vlasti i mehanizme blokoade koji uveliko nadilaze njihov udio u ukupnom stanovništvu. 

 

Svu tu hrvatsku vlast valja zakonski osigurati HDZ-u kao jedino „legitimnom“, pa je upravo stoga krenula politička ofanziva na promjene pravila za izbor članova Predsjedništva i delegata u Domu naroda, preko kojih se nastoji obezbijediti vlastita apsolutna vlast. No tu se opet došlo do problema koji i u ovako sklepanom sistemu ipak ima i određenu težinu – demokratske većine. Naime, ne postoji način, barem ne onaj parlamentarni i demokratski, da se volja 10% HDZ-ovih glasača nametne ostalim 90% koji joj se protive?

 

No, ako ne može demokratski, onda može mješavinom bjesmočune propagande o tobožnoj ugroženosti, žestokim lobiranjem po svijetu i pokušajima da se preko Ustavnog suda koji uz sumnjiva obrazloženja usvaja Ljubićeve apelacije i Izborne komisije koja ima mogućnost nametanja novog izbrnog zakona, promijeni i sam Ustav i karakter ove zemlje mimo redovne procedure.

 

Ostvarivanjem ove zamisli Federacija deset kantona bi se preobrazila u federaciju Dodikovih Srba, Čovićevih Hrvata i Bošnjaka, jer HDZ-ov prijedlog izmjena izbornog zakona upravo ide u pravcu da se srpski i hrvatski klub u domovima naroda gotovo u potpunosti popunjavaju iz onih kantona u kojima Srbi i Hrvati imaju većinu, što bi SNSD-u i HDZ-u dalo prevlast, a glasove Hrvata iz Sarajeva ili Srbina iz Mostara praktički učinilo bezvrijednim.

 

S provođenjem ovakvih ustavnih rješenja Bošnjaci, koji čine 2/3 stanovništva u Federaciji BiH, postali bi politički marginalizovan faktor koji zahvaljujući mehanizmima domova naroda dolazi u poziciju taoca volje i milostinje SNSD-a i HDZ-a. I dok traje bjesomučna dreka i histerija o tobožnjoj ugroženosti hrvatskog naroda, reforme koje se kroz tu dreku nastoje proturiti zapravo vode ka dodatnom političkom obespravljivanju Bošnjaka kao cjeline.

Stoga bi predstavnike zapadnih sila koji su Bošnjacima suptilno sugerirali da „popuste“ oko HDZ-ovih zahtjeva, pitali kako se to konkretno uklapa u koncept na kojem su njihove zemlje uređene gdje su svi građani jednaki pred zakonom s jednakim pravom glasu i gdje nijedna pojedinac na osnovu svoje grupne pripadnosti ne smije uživati bilo privilegije bilo diskriminaciju? Možemo li zamisliti da neko Englezu sugerišu da bi njegov glas u Velikoj Britaniji trebao vrijediti pet puta manje od glasa Škota pa da vlast dijele pola-pola, umjesto što engleska volja redovno na izborima „majorizira“ Škote?

Ako se, slijedeći HDZ-ovu logiku, načelo konstitutivnosti naroda realizira u prvom redu kroz instituciju doma naroda koji ima da se popunjava tako da u njega ulaze striktno „legitimni“ predstavnici konstituvnih naroda, dakle s onih prostora gdje ti narodi čine većinu, zašto taj princip treba da bude ograničen samo na nivo države i Federacije BiH? Zašto se isti princip zaštite konstitutivnosti ne traži i u Republici Srpskoj, nego je umjesto toga HDZ-u i njegovim ideolozima sasvim prihvatljiv većinski način odlučivanja koji u njemu vlada? I trebamo li onda HDZ-ov princip odlučivanja primijeniti možda i na Grad Mostar?

Ne može biti nikakvog suvislog opravdanja, a kamoli pristanka, da se tamo gdje su Bošnjaci većina uvode dodatni mehanizmi blokada i entoteritorijalizacije političkog odlučivanja, a tamo gdje su manjina poput RS-a ili Mostara, da se prešutno odobrava princip proste vladavine većine. Pristati na ovakva rješenja značilo bi pristati na učvršćivanje već uvedenog institucionaliziranog terora manjine nad većinom, političkog obespravljivanja jednog cijelog naroda i dodatno stvaranje od 2 miliona ljudi u ovoj zemlji građana drugog reda čiji glas zbog njihove etničke pripadnosti ima da vrijedi dvostruko ili trostruko manje od glasova ostatka. Šta je to, nego najgrublja diskriminacija i antidemokratija imati sistem u kome volja 2 miliona ljudi ima da vrijedi jednako kao volja njih 500.000? Šta bi bilo, nego potpisivanje političkog samoubistva i stvaranje od Bošnjaka građana drugog reda, pristati na koncept gdje HDZ na teritorijalnom principu ima svu hrvatsku i 50% ukupne vlasti u Federaciji, bez obzira na ukupan broj Hrvata?

Ako se na takva rješenja moralo u prošlosti pristati pod pritiskom zločina genocida, udruženih zločinačkih poduhvata, protjerivanja, haubica i indolentnosti zapadnih sila, danas se pod pritiskom HDZ-ovih jalovih prijetnji, lobiranja po svijetu, pa i pritisaka iz pojedinih krugova EU zasigurno ne mora. Nepristajanje ni na promil dodatnog derogiranja građanskog koncepta i osnovnih demokratskih načela minimum je ispod kojeg probosanske stranke ni pod koju cijenu ne smiju ići.

06.04.2018.

MESIC U SANDZAKU : ALIJA JE U RATU POMAGAO HRVATSKOJ I TO ZAPAD ZNA

Mesić u Sandžaku : Alija je u ratu pomogao Hrvatskoj i to zapad zna




Bivši predsjednik Republike Hrvatske danas je kazao kako je Alija Izetbegović bio zaslužan da se rat u Hrvatskoj što prije završi.

Obraćajući se na svečanoj sjednici povodom 5. travnja, Dana mladih Sandžaka, u Glavnom uredu Bošnjačkog nacionalnog vijeća (BNV), Mesić je naglasio da je cilj Miloševića bio stvarati veliku Srbiju i etničku čistu, te poručio da se postkonfliktni period mora završiti na civilizirani i najbolji način kroz brz ulazak regije u Europsku uniju (EU).

“Da bi to napravio on je morao osvajati tuđi teritorij. Na redu je bila Hrvatska, Bosna i Hercegovina, a računao je na Crnu Goru i obje pokrajine, da se to podrazumijeva da je to Srbija. Jasno je da mi na to nismo mogli pristati. Milošević nije htio ni federaciju, ni konfederaciju. Varao je svijet da se bori za Jugoslaviju”, rekao je Mesić dodavši da je Milošević varao i Srbe da će živjeti u jednoj državi.

Prema riječima Mesića vojska (tadašnja Jugoslavenska narodna armija) je uvidjela da je Milošević, odnosno Srbija ta koja može održati život tog inertnog skupog mehanizma i vojni vrh je procijenio da treba podržati Miloševića.

“Milošević nije želio novi politički dogovor. Moj prijedlog je bio, u Predsjedništvu Jugoslavije, da svi konstitutivni elementi federacije proglase samostalnost i da isti dan potpišemo konfederalan sporazum na tri do pet godina, pa ako stvari idu idemo dalje, ako ne svako sebi, ali bez rata. Nažalost, rat je bio vrlo krvav, preko 100.000 mrtvih, a granice se nisu promijenile ni milimetra”, konstatovao je Mesić uz upit čemu je rat trebao.

Mesić je iznio stav da je najbolji način da dođe do funkcioniranja regije Jugoistočne Europe ubrzanje ulaska u Europsku uniju kako bi se digao standard onih dijelova koji nisu imali šansu da se razviju.

Uz naglasak da, ako su dobro organizirani znaju ciljeve posebno je apelirao na mlade da kroz svoje organizacije budu više agresivni i da traže europsko ujedinjenje.

Podsjetivši da je u Bosni i Hercegovini Alija Izetbegović zabranio mobiliziranje mladih Bosanca da idu u JNA i rat u Hrvatskoj kazao je da je to bila velika pomoć. Istakao je i da je poziv političkih predstavnika Bošnjaka u Sandžaku mladima da ne idu na ratišta dao doprinos miru.

“Vaša odluka da mladi ne idu u JNA, da ne idu ratovati u Sloveniju i Hrvatsku, a kasnije u Bosni, opet je bio jedan doprinos bržem uspostavu mira. Na kraju to je shvatio i svijet, Zapadna Europa, shvatila je Amerika da se mora umiješati da se rat što prije završi. Sada rješavamo gospodarski problem i tu mladi opet trebaju dati najviše”, poručio Mesić i uputio čestitke povodom 5. travnja, Dana mladih Sandžaka.

Predsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća (BNV) Sulejman Ugljanin, koji je lider i osnivač Stranke demokratske akcije (SDA) Sandžaka, je, govoreći o važnosti obilježavanja ovog datuma, podsjetio da je SDA Sandžaka 5. travnja 1991. godine donijela odluku o bojkotu regrutacije i mobilizacije u JNA i pozvala narod da ne sudjeluje u ratu ni protiv jednog jugoslavenskog naroda.

“To je bio jasan stav, ako treba da se gine ginućemo kod svoje kuće kao ljudi, a ne kao agresor. Nekad će historija kazat da li smo bili u pravu. Zahvaljujući roditeljima iz tog vremena danas nemamo poginulih, nismo agresori. Nakon našeg odlučnog stava mnogi roditelji srpske nacionalnosti čija djeca nisu otišla bili su nam neizmjerno zahvalni”, poručio je Ugljanin.

Na svečanoj sjednici BNV-a, povodom Dana mladih Sandžaka, pored vijećnika, prisustvovali su predstavnici Bošnjačkog nacionalnog vijeća u Crnoj Gori, predsjednici sandžačkih općina, bošnjački političari iz zemalja regije, univerzitetski profesori i javne ličnosti, piše  n1.

(Kliker.info-Dnevnik)

06.04.2018.

DAN PREDA: "TREBAM SASTANKE SA RELIGIJSKIM LIDERIMA, BH. POLITICARI SU PESIMISTI"

DAN PREDA IMA RJEŠENJE ZA BiH: "Trebam sastanke sa religijskim liderima, bh. političari su pesimisti"

"Željeli smo da on ohrabri mlade ljude u BiH da ostanu ovdje, da se bore za svoju domovinu, zemlju, da je razvijaju. Da je Europa sa nama. Oni treba da znaju da nisu ostavljeni, da nisu sami i da će svakako oni svoju budućnost graditi u Europi", poručio je Kavazović.



DAN PREDA IMA RJEŠENJE ZA BiH: 'Trebam sastanke sa religijskim liderima, bh. političari su pesimisti'

Christian Dan Preda, izvjestitelj Evropskog parlamenta za Bosnu i Hercegovinu, izrazio je danas u Sarajevu uvjerenje da će BiH biti članica Evropske unije jer ova zemlja ima sve neophodne resurse i preduslove da to ostvari.  

Dan Preda je u poslijepodnevnim satima imao sastanak sa reisu-l-ulemom Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Huseinom ef. Kavazovićem, a nakon toga se obratio i mladima iz svih dijelova BiH.

 

Prvenstveno se zahvalio reisu za poziv sa kojim se, kako je kazao, već sreo u Briselu, a sada i u Sarajevu.

 

- Veoma sam sretan jer obično kada govorim sa nekim iz BiH vidim pesimizam. Svi vaši političari su pesimisti. Trebam sastanke sa religijskim liderima kako bi našao optimizam. To smo i dobili - pojasnio je Dan Preda.

 

Imao je, kako je kazao, vrlo interesantan sastanak i sa Međureligijskim vijećem i tu se sreo sa mladim katolicima, jevrejima, muslimanima i pravoslavcima. U poslijepodnevnim satima danas, sastao se sa mladim ljudima iz različitih dijelova BiH sa kojima je razgovarao o budućnosti ove zemlje na njenom putu prema EU.

 

- Ubijeđen sam da će BiH biti član EU i da imate sve neophodne resurse i preduslove da to ostvarite. I to je ustvari do BiH, a ne do EU. Integracija BiH će biti provedena od Bosanaca i Hercegovaca i mi čekamo na vas - istakao je Dan Preda.

 

Reisu-l-ulema Islamske zajednice BiH Husein ef. Kavazović izjavio je, nakon sastanka sa Dan Predom, da su razgovarali vrlo kratko o pitanjima koja su vezana za BiH, za Islamsku zajednicu.

 

- Željeli smo da on ohrabri mlade ljude u BiH da ostanu ovdje, da se bore za svoju domovinu, zemlju, da je razvijaju. Da je Evropa sa nama. Oni treba da znaju da nisu ostavljeni, da nisu sami i da će svakako oni svoju budućnost graditi u Evropi - poručio je Kavazović.

 

To je, dodao je, cilj današnjeg druženja sa mladim ljudima.

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
56375542

Powered by Blogger.ba