Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

01.04.2018.

KAKO JE BANJALUKA POSTALA GRAD OPASNOG ZIVLJENJA!?

01.04.2018.

APRILSKI DAN 1992.: KO JE POSLAO ARKANA U BIJELJINU DA IZVRSI GENERALNU PROBU RATA U BiH?

APRILSKI DANI 1992.: Ko je poslao Arkana u Bijeljinu da izvrši generalnu probu rata u BiH?

"To je najlakše bilo napraviti upravo u Bijeljini, koju su u potpunosti držali SDS-ovci, u kojoj su sve pripreme za rat bile davno završene, u kojoj se tačno znalo ko od Bošnjaka ima čakiju, o pištolju da se i ne govori..."



APRILSKI DANI 1992.: Ko je poslao Arkana u Bijeljinu da izvrši generalnu probu rata u BiH? - 1

Piše: Jusuf Trbić

 

Na čuvenoj fotografiji Rona Haviva, koja je postala pravi simbol rata protiv Bosne, vidi se Arkanov vojnik, pod punom ratnom spremom, kako čizmom udara u glavu mrtvu ženu koja leži na trotoaru. Fotografija je snimljena iz neposredne blizine, sa nekoliko metara udaljenosti. Dvojica vojnika stoje licem okrenuti prema kameri. U to vrijeme  ulicama Bijeljine se kretala smrt i sve živo je bježalo da se sakrije. Otkud foto-reporter tako blizu, da snimi ono što će biti dovoljan dokaz za svaki sud na svijetu? Kako je došao i, što je još važnije, kako je otišao odatle, iz tog pakla, i odnio snimljeni materijal?

 

Amerikanac Ron Haviv je bio slobodni foto-reporter koji je u Bijeljinu došao s Arkanovim ljudima. Njegove fotografije ubijanja na ulicama Bijeljine, a zatim i nekih drugih gradova u Bosni, objavili su svi važniji listovi u svijetu. Nešto kasnije  su u Bijeljinu došli i  odabrani novinari, dopisnici velikih listova i TV stanica. Neki od njih nisu napisali ono što se od njih očekivalo, pa su na početku rata protjerani iz Beograda. Zašto su dovedeni u Bijeljinu, kad se znalo da oni mogu biti svjedoci zločina nad civilima koje su počinili vojnici iz druge države?

 

Odgovor je jednostavan. Bijeljina je bila generalna proba rata. Milošević je htio da provjeri hoće li  održati obećanje one velike sile koje su dale zeleno svjetlo za komadanje Bosne. Arkan je imao zadatak da kanališe zločin, da spriječi preveliko krvoproliće i ponudi svijetu dokaze da se vrše zločini nad civilima, ali u ograničenom obimu, u obimu koji neće isprovocirati reakciju, pogotovo ne vojnu intervenciju Zapada. 

 

To je najlakše bilo napraviti upravo u Bijeljini, koju su u potpunosti držali SDS-ovci, u kojoj su sve pripreme za rat bile davno završene, u kojoj se tačno znalo ko od Bošnjaka ima čakiju, o pištolju da se i ne govori, u kojoj nije bilo ni najmanje opasnosti za bilo kojeg Srbina. Vojska, policija, teritorijalna odbrana, «naoružani narod», pogotovo u selima, sve strukture vlasti, sudstvo, sve firme i ustanove – sve je bilo u njihovim rukama.

 

Ostalo je samo da se presijeku veze s bosanskim medijima – i veliki, krvavi teatar mogao je da počne. Uloge su bile davno podijeljene, predstava uigrana, režija maestralna, a pripremljena je bila i publika. Nije manjkalo ni aplauza. A meni je najviše u sjećanju ostalo oduševljenje aktera i onih koji su se iz partera tiskali da i sami daju kakav doprinos, makar i minimalan, da i oni, opijeni, zapjevaju horsku pjesmu pobjede. Njihova pjesma još me ponekad budi iz sna i još me ispunjava teškim mirisom gađenja i stida.

 

 

Naslušali smo se tih prvih dana aprila (ali i kasnije)  pjesama trijumfa sa talasa Radio-Bijeljine. «Ne može nam niko ništa, jači smo od sudbine», «Ko se s nama druži, život mu je duži», «Sprem`te se, sprem`te četnici»…. A naslušali smo se i propagandnih laži kojima su nas zasipali u ogromnim količinama Radio-Bijeljina, nove Semberske novine i mediji iz Beograda i Novog Sada, posebno državna televizija. Neke laži su bile toliko apsurdne, da je bilo prosto nevjerovatno kako niko na njih nije reagovao.

 

Najveća je, svakako, bila gromoglasna priča o borbama na ulicama Bijeljine, o «muslimanskim ekstremistima» koji su, pojačani «šiptarskim teroristima», «zelenim beretkama» i snajperistima nepoznatog porijekla, zauzeli vrhove munara i svih većih zgrada, ušančili se u Gradskom parku, gdje su čak i bunker iskopali, kako je iznio Milošević u Hagu (koga li su mogli pogoditi iz parka i kako su pobjegli?), ulogorili se u Bolnici, popeli se čak i na kran u centru grada, izvirali su iz zemlje i padali s neba, a da pri tome nikoga nisu ni ranili, ni ubili, niko od njih nije  ubijen niti zarobljen, nikoga nisu pokazali novinarima i foto-reporterima, nikoga nisu izveli pred sud.  Nestali su kao magla.

 

Čak ni snajperista koji je, kako su rekli, bio na munari Atik džamije, pedeset metara vazdušne linije od Štaba SDS-a u kojem su se nalazili arkanovci, nije uspio nikoga pogoditi. Pa, da se kamenjem bacao, neko bi morao imati razbijenu glavu! Ali, i on je nestao, poput ptice, bez traga. Pričali su kako su muslimanke nosile u dimijama municiju u Patkovaču. Kome u Patkovači? Pa, u tom srpskom selu bila je kasarna! A u Kasarni – srpska vojska. Kažu da su nekakvi  «muslimanski ekstremisti» (zanimljivo je da niko od Srba nije proglašen ekstremistom) pucali  sa silosa. Ali, ni oni nisu nikoga pogodili, niko ih nije vidio, a nestali su, mada je silos bio opkoljen. Odnio ih vjetar. Srpske vlasti nisu iznijele ni jedan jedini dokaz o bilo kakvim borbama, niti su imali za to potrebe. Cijela predstava je igrana zbog svijeta i zbog onih Srba koje je trebalo ubijediti u ispravnost svega što se čini i, još više, u ispravnost onoga što će tek biti učinjeno.

 

Istina je da su prvog dana aprila Bošnjaci u nekim dijelovima grada postavili improvizovane barikade od malih kontejnera za smeće, bojeći se onoga što je dolazilo. Na barikadama je bilo po nekoliko mladića, poneki od njih s pištoljem ili lovačkom puškom. Na drugoj strani stajala je pripremljena, uvježbama i do zuba naoružana sila kojoj bi svaki incident bio dobrodošao. Barikade su istog dana pale lako, kao kamen u vodu. Za iskusne ubice to je bila dječija igra.

 

Beogradska televizija je prikazala Arkana koji gostima iz Sarajeva, članovima Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Fikretu Abdiću i Biljani Plavšić pokazuje specijalni snajper sa (zamislite) zelenom drškom, specijalno izrađen u Hrvatskoj za potrebe bijeljinskih «ekstremista». Ali, snajperista nigdje nije bilo. Predstava je upotpunjena kad je Krizni štab SDS-a, na čijem je čelu tada bio Ljubiša Savić Mauzer, iznio ključni dokaz velike laži. Bio je to spisak ubijenih muslimanskih ekstremista, tih žestokih, teško naoružanih i na sve spremnih fanatika koji su bili tako opasni, da Srbima u Bijeljini, u borbi protiv njih, nisu bili dovoljni ni mnogobrojni policajci, ni vojska, ni teritorijalna odbrana, ni civilna zaštita, ni hiljade naoružanih ljudi po selima i u gradu, već su u pomoć pozvali Arkanove profesionalne ubice, da bi se odbranili. I kad su ti opasni ekstremisti pobijeni, mir je zavladao istoga časa.

 

Na tom spisku je ukupno 40 imena, sa sljedećim podacima:

 

Ziberi Ajruš, rođen 1968. godine; Maid Sinanović; Salko Nargalić Ćosa (1960.g.); Ešef Beganović (1960); Alija Mujkić (1927); Sead Krajnović, otac i dva sina Komšići: Mustafa, Rijad i Ado,  Bejtula (1956),  Hamijeta (1953) i Abdirami (1954) Pajaziti; Husein Dizdarević (1941); Sabit Arifović (1935); Redžep Šabanović, njegova žena Tifa i sin Admir; Husein Geljo (1933); Haso Imširović (1929); Feriz Karasuljić (1959); Bisera Bišanović, njene kćerke Nermina (1954) i Mirsada (1962) i unuk Damir Danović (1976); Antonija Ostojić (1926); Zvonko Lazarević (1972); maloljetna braća Ibrahim i Almir Belkić; Ivica Vrhovac (1945); Dževad Osmanović (1978); Dževad Jašarević (1956); Elmazi Mersim (1969); Muhamed Mulabdić ( 1964); Majda Izić (1929); Bego Šindrić (1942); Huso Benić i jedna neidentifikovana osoba. Uz njih i: Milo Lukić, Mirjana Ilić i Radmila Novaković.

 

To su, dakle, ti strašni borci, «muslimanski ekstremisti» koji su zaprijetili da zauzmu Bijeljinu i pobiju sve Srbe. Ti mirni Albanci koje smo svi viđali kako vrijedno rade u buregdžinicama, te žene od 60 godina koje su se, kako kažu, verale na munare i krovove sa snajperima u rukama, ti stari ljudi koji su izvirivali kroz prozore ili iza taraba, pa ih pogodio metak. Poznavao sam porodicu Bišanović. U njihovu kuću su, vjerovatno na zahtjev nekog od komšija, kako se to i kasnije često dešavalo, upali arkanovci i odmah zapucali. Ubili su staru Biseru, njene dvije kćerke, 15-godišnjeg unuka i stanarku, Srpkinju, kroz zatvorena vrata kupatila. A zatim i psa. Valjda je lajao. Biserinog sina, koji je slučajno bio u susjednoj kući, spasio je sutradan komšija Srbin, kad su ga poveli. Poznavao sam mesara Redžepa Šabanovića. Imao je suviše veliku kuću, na koju je neko bacio oko. Starog Sabita je pogodio metak dok je gledao kako ubijaju dobre i mirne Komšiće. Dva brata  Belkića su odveli u park i streljali ih. Poznavao sam Milu Lukića, koji je četnicima bio trn u oku, jer je bio brat narodnog heroja Veljka Lukića Kurjaka i čovjek koga su poštovali svi Bijeljinci. ).  Lukići su bili poznati antifašisti, a Milo se dodatno zamjerio četnicima, jer nije dozvolio da sruše spomenik njegovom bratu. Uz njega su arkanovci ubili i očevice zločina – Antoniju Ostojić i mladića Zvonka Lazarevića, kome su nakon toga skinuli pantalone da vide je li obrezan. Kad se ispostavilo da nije, odmah je saopšteno da su ga ubili muslimani. Niko nije mislio o apsurdu – da su »muslimanski ekstremisti» ušli u opkoljenu Bijeljinu, da bi, pokraj svih arkanovaca, vojske, policije i rezervista ubili baš Milu Lukića, čovjeka od 70 godina, i nikog drugog.

 

 

Jedan mi je očevidac pričao kako je Šešelj savjetovao svoje bijeljinske sljedbenike: ako muslimani ne ubiju ni jednog Srbina, moraju ga ubiti oni, jer kako će se sve prikazati kao sukob, ako budu ginuli samo muslimani? Pa je stari Milo Lukić bio kao naručen. Arkanovci nisu znali ko je ko, ubijali su one na koje su prstom pokazali domaći «rodoljubi» ili one koje su nasumice pogodili, poput Mire Ilić koju su pogodili na prozoru, ne znajući ko je ( objavilis u najprije da je ona Srpkinja, pa kad je utvrđeno da je Hrvatica, prestali su je pominjati

 

Znao sam i starog Gelju, i Majdu Izić koja je imala 72 godine… Spisak ubijenih «muslimanskih ekstremista» objavljen je u prvom broju SIM novina od 15 maja 1992. godine. Zapitao sam se stotinu puta: koliko je mojih sugrađana Srba stalo pred taj spisak, i zastidjelo se?

01.04.2018.

KONJICKO DRVOREZBARSTVO - DUSA U TEKSTURI DRVETA

01.04.2018.

TIHI POSTJUGOSLOVENSKI RATOVI

01.04.2018.

SEMSUDIN GEGIC SHEMS : DNEVNIK SEOBENOG LICA (X)

01.04.2018.

KOSOVSKI POLITICARI PORUCILI ALEKSANDRU VUCICU: "NECETE OD KOSOVA NAPRAVITI DRUGU BOSNU"

KOSOVSKI POLITIČARI PORUČILI VUČIĆU: "Nećete od Kosova napraviti drugu Bosnu"

Veselji iznio tvrdnju da je došlo do "neodgovornog ponašanja srpskih institucija", dodajući da je "nerealna ideja Srba da od Kosova naprave drugu Bosnu, pokušavajući da bez saglasnosti kosovskih institucija uspostave Asocijaciju (Zajednicu srpskih opština - ZSO)".


KOSOVSKI POLITIČARI PORUČILI VUČIĆU: 'Nećete od Kosova napraviti drugu Bosnu'

Predsedavajući kosovske skupštine i lider DPK Kadri Veselji izjavio je, povodom hapšenja Marka Đurića, da niko ne može da dođe na Kosovo i provocira izjavama. 

Dodao je i da neće dozvoliti "bosnizaciju" ili podjelu Kosova.

 

Veselji je u intervjuu za agenciju Kosova press rekao da "snažno podržava akciju hapšenja Marka Đurića, jer je bez dozvole ušao na teritoriju Kosova" i visoko je ocijenio policijsku operaciju, rekavši da je to "najprofesionalnija policija, koja je uprkos riziku obavila posao, ne povredivši nikoga", prenosi RTK na srpskom jeziku. 

Navodi se da je Veselji iznio tvrdnju da je došlo do "neodgovornog ponašanja srpskih institucija", dodajući da je "nerealna ideja Srba da od Kosova naprave drugu Bosnu, pokušavajući da bez saglasnosti kosovskih institucija uspostave Asocijaciju (Zajednicu srpskih opština - ZSO)". 

"Nikad nećemo to dozvoliti, vrlo sam jasan u tom pogledu... Ali neka se razočaraju, istovremeno neka i polude oni koji misle da će moći da grade paralelizam ili da će moći da nametnu odluke Kosovu izvan institucija Kosova. To važi i za Srpsku listu i za opoziciju”, rekao je Veselji. 

On je dodao da će "Asocijacija (ZSO) biti formirana, ali po zakonima i ustavu Kosova". 

Lider DPK je govorio i o deportaciji turskih državljanja, navodeći da se "tako nešto više nikada neće ponoviti". 

"Ovo pitanje mora da se razjasni i svako ko je umiješan moraće da snosi odgovornost", izjavio je Veselji i dodao da, kada bi ministar spoljnih poslova bio iz redova DPK, ministar “bio smjenjen za dva minuta”. 

Veselji je rekao da je bio "postiđen načinom privođenja i deportacije turskih državljana za Tursku" i da je "tražio izvinjenje članovima porodice privođenih".

  
01.04.2018.

DRAGAN COVIC REDOVAN GOST NA USTASKOM SKUPU

REDOVAN GOST NA USTAŠKOM SKUPU: Blajburg smeta Austriji, ali ga Dragan Čović redovno "hodočasti" za šta iz budžeta izdvaja...

Svoje mišljenje o morbidnoj neonacističkoj komemoraciji hrvatski član Predsedništva BiH prethodnih godina je više nego jasno iznosio u samom Blajburgu, držeći skandalozne govore kojima je odavao počast stradalim ustašama.



REDOVAN GOST NA USTAŠKOM SKUPU: Blajburg smeta Austriji, ali ga Dragan Čović redovno 'hodočasti' za šta iz budžeta izdvaja... - 1

Brojne austrijske organizacije i udruženja pokrenuli su žestoku kampanju za zabranu okupljanja hrvatskih neonacista u Blajburgu.

 

Na “jednom od najvećih neonacističkih skupova u Evropi”, kako je komemoraciju u Blajburgu nazvala austrijska organizacija “AK Pliberk Bleiburg”, već godinama je redovan gost i hrvatski član Predsedništva BiH Dragan Čović.

 

Naime, otkako je u oktobru 2014. godine zasjeo u fotelju člana Predsjedništva, lider HDZ BiH nije propustio nijedno okupljanje u austrijskom gradiću pored kojeg su, navodno, jugoslovenski partizani strijeljali nekoliko hiljada ustaških zlikovaca.

 

- Svake godine u maju se nadomak Blajburga sastaje više hiljada nacionalista iz Hrvatske i hrvatske dijaspore. Pod plaštom crkvene komemoracije odaje se počast NDH, koja je kolaborirala s nacističkom Njemačkom i relativizuju se njihovi zločini. Među učesnicima su visoki crkveni predstavnici, pa sve do neonacista iz mreže “Krv i čast”. Tu je okupljen cijeli spektar ekstremne desnice iz Hrvatske, što Blajburg čini najvećom fašističkom manifestacijom u Evropi - navodi se u saopštenju “AK Pliberk Bleiburg”, pri čemu se od austrijskih vlasti traži zabrana tog skupa.

 

"Blic” je prije dva dana od kabineta hrvatskog člana Predsjedništva BiH tražio zvaničan odgovor na pitanje da li će Dragan Čović i ove godine prisustvovati navedenom skupu u Blajburgu, te kakav je njegov stav o pokrenutoj inicijativi o zabrani okupljanje sljedbenika ustaške ideologije na teritoriji Austrije. Odgovor iz Čovićevog kabineta nije stigao.

alt 

Međutim, svoje mišljenje o morbidnoj neonacističkoj komemoraciji hrvatski član Predsedništva BiH prethodnih godina je više nego jasno iznosio u samom Blajburgu, držeći skandalozne govore kojima je odavao počast stradalim ustašama.

 

- Na desetine hiljada hrvatskih vojnika bez suđenja i milosti je mučeno i ubijeno. Najveći broj žrtava je bila hrvatska mladost u svojim ranim dvadesetim godinama, čime je tragedija Blajburga i Križnog puta za naš narod još veća.

Tome smo se došli pokloniti, izreći svoje duboko poštovanje, zapaliti svijeće i moliti sa svima vama za njihov vječni mir – govorio je Dragan Čović na blajburškoj komemoraciji u maju 2015. Zanimljivo je da je te godine glavni pokrovitelj tog neonacističkog skupa bio Hrvatski narodni sabor BiH, na čijem čelu se nalazi upravo Čović.

 

Hrvatski član Predsjedništva BiH i slijedeće godine je “hodočastio” ustaško svetilište u Blajburgu, a tada je iz sredstava za interventno korištenje tekuće budžetske rezerve institucija BiH sa 3.000 KM počastio banjalučku biskupiju, koja je organizovala odlazak na “komemoraciju blajburških žrtava”. Čović je i prošle godine pohodio Blajburg, gde se među 15.000 okupljenih našao priličan broj onih koji su bili odjeveni u ustaške odore.

Za razliku od Čovića, ali i kompletnog političkog vrha Hrvatske koji redovno odaju počast poginulim ustašama, s neonacističkim mitingom u Blajburgu ne slaže se poznati hrvatski istoričar Tvrtko Jakovina.

 

- Ne verujem u mogućnost zabrane tog skupa, ali spriječavanje okupljanja radikalnih desnih grupa i isticanja ustaške ikonografije bio bi dobar prvi korak. Šteta je da takva inicijativa dolazi s 25 godina zakašnjenja i velika je sramota da ta inicijativa dolazi iz Austrije, a ne iz Hrvatske - kaže Jakovina.

 

Maskiranje pravih motiva

 

Inicijativi za zabranu održavanja skupa u Blajburgu do sada se pridružilo više od 20 austrijskih organizacija, kulturnih udruženja i političkih partija. Oni traže zabranu planirane komemoracije 13. maja, jer je, kako smatraju, riječ o fašističkom okupljanju koje nije dozvoljeno po austrijskom Ustavu. I gradonačelnik Blajburga Stefan Visočnig izjavio je da nije srećan zbog tog okupljanja, jer, kako je rekao, misli da se "crkveni kontekst zloupotrebljava kako bi se zamaskirali pravi motivi".

01.04.2018.

SARAJEVSKI SEFARD RODJEN U KONCENTRACIJSKOM LOGORU NA RABU

01.04.2018.

NEW YORK TIMES BRUTALNO ISMIJAO ,,VUKOVE" I MILORADA DODIKA: ,,VRIJEME SU UGLAVNOM PROVELI OBILAZECI CRKVE, PIJUCI SA LOKALNIM USIJANIM GLAVAMA U ENTITETU RS-a

NEW YORK TIMES BRUTALNO ISMIJAO „VUKOVE“ I DODIKA: „Vrijeme su uglavnom proveli obilazeći crkve, pijući sa lokalnim usijanim glavama u RS-u“

Američki list Banju Luku opisuje kao „najentuzijastičniji proruski grad izvan Rusije“



NEW YORK TIMES BRUTALNO ISMIJAO 'VUKOVE' I DODIKA: 'Vrijeme su uglavnom proveli obilazeći crkve, pijući sa lokalnim usijanim glavama u RS-u'

Zloglasni Putinovi 'Noćni vukovi' su nedavno boravili u Bosni i Hercegovni, što je izazvalo mnogo zabave i podsmijeh u BiH“, objavljeno je juče u New York Timesu. List je posvetio opširan tekst dolasku bajkerske grupe u BiH, koji je najavljen kao svojevrsni pokazatelj rastućeg ruskog utjecaja.

 

NYT navodi da su tetovirani bajkeri, koji su pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država, zbog hladnog vremena, motore ostavili u Moskvi i došli u bh. entitet kombijima.

Vrijeme su uglavnom proveli obilazeći crkve i pijući sa lokalnim usijanim glavama u RS-u, koja bi htjela da bude država - naveo je američki list.

Između ostalog, navode i izjavu Srđana Puhala koji je rekao da „izgledaju patetično, čak i ja sam viši od njih“. On se slikao sa bajkerima u Banjoj Luci, koju američki list opisuje kao „najentuzijastičniji proruski grad izvan Rusije“.

 

Prenijeli su i izjavu bivšeg zamjenika ministra odbrane BiH Emira Suljagića koji je rekao da Putinovi bajkeri “nisu baš ambasadori dobre volje”, navodi Nezavisni istraživački centar NICK.

Ističu kako je entitetski predsjednik Milorad Dodik, koji je primio predstavnike bajkera, nedavno nabavio puške za policiju, te insistira da ne želi nasilje i da želi da se RS odvoji mirno od BiH i uključi u EU.

 

„Šanse za to su ravne nuli, možda i zbog toga što RS polaže pravo na teritoriju, kao što je Brčko, koja im ne pripada i zato što ima naviku da kleveće Bošnjake kao fanatike“, piše američki list.

 

(SB/N1)

 

01.04.2018.

LSV OSUDILA UVREDE VOJISLAVA SESELJA: "RIJECNIK MRZNJE I SIRENJE STRAHA PREDSTAVLJA OPASNOST ZA NASE DRUSTVO

LSV OSUDILA UVREDE VOJISLAVA ŠEŠELJA: "Rječnik mržnje i širenje straha predstavljaju opasnost za naše društvo"

Liga socijaldemokrata Vojvodine najoštrije je osudila pretnje i uvrede koje je lider Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj uputio novinarki dnevnog lista Danas Jeleni Diković i aktivistkinjama organizacije “Žene u crnom“.



Image result for vojislav Seselj karikature

Image result for vojislav Seselj karikature

Image result for vojislav Seselj karikature

Image result for vojislav Seselj karikature

Image result for vojislav Seselj karikature

Image result for vojislav Seselj karikature

Image result for vojislav Seselj karikature

Image result for vojislav Seselj karikature

- Vojislav Šešelj je svoje “junaštvo“ pokazao u sudnici Specijalnog suda za ratne zločine u toku suđenja optuženima u slučaju ubistva 1.303 civila bošnjačke nacionalnosti u selu Kravica kod Srebrenice.

 

Rječnik mržnje i širenja straha, koji je svojstven Vojislavu Šešelju, predstavlja veliku opasnost za naše društvo.

 

Devedesete godine svjedoče o posljedicama politike mržnje koju su promovisali i sprovodili Šešelj i njemu slični, kažu u LSV i dodaju da je posebno opasno nereagovanje državnih organa, koji Šešelju dopuštaju da širi mržnju.

 

- Hoće li država reagovati i početi da poštuje svoj Ustav i zakone? Šešelj je oduvijek bio političar loših namjera, koji nije vodio računa o interesima države i građana.

 

Njegovu bahatost, bezobrazluk i zle namjere, potrebno je što prije zaustaviti - poručili su iz Lige socijaldemokrata Vojvodine.

 

Podsjećamo, Vojislav Šešelj je prije nekoliko dana u Beogradu također vrijeđao i Majke Srebrenice optuživši ih da su "ogromno bogatstvo stekle na krvi možda ubijenih sinova i muževa a možda im je “lijepo da glume kako su žrtve da bi dobijale pare da optužuju srpski narod za genocid”.

 

 

 

(Patria/SB)

01.04.2018.

SEJFUDIN TOKIC UPOZORAVA: "MILORAD DODIK POKUSAVA DA DESTABILIZIRA BiH PO MODELU 'UKRAJINIZACIJE"

TOKIĆ UPOZORAVA: "Dodik pokušava da destabilizira BiH po modelu 'ukrajinizacije'"

Predsjednik Bošnjačkog pokreta i kandidat ove političke organizacije za člana Predsjedništva BiH Sejfudin Tokić reagirao je danas povodom kontinuiranog medijskog istupanja Milorada Dodika, aktuelnog predsjednika RS-a, kojim se protivi uključenju BiH u NATO, navodeći "da Dodikovi stavovi neće utjecati na usaglašeni strateški spoljnopolitički cilj države Bosne i Hercegovine - uključenja u ovaj najveći politički i vojni savez".




TOKIĆ UPOZORAVA: 'Dodik pokušava da destabilizira BiH po modelu 'ukrajinizacije''

- Agresivno deklarativno protivljenje predsjednika SNSD-a Milorada Dodika uključenju BiH u NATO, nema većeg političkog začaja jer ne predstavlja legitimni niti legalni stav entiteta RS i neće uticati na usaglašeni strateški spoljno politički cilj države BiH uključenja u ovaj najveći politički i vojni savez u svijetu - ističe Tokić u saopćenju za javnost.

Kako nadalje navodi, medijski istupi Dodika predstavljaju tek opredjeljenje stranke SNSD koja je radikalno promijenila svoja programska opredjeljenja i od najglasnijeg zagovaranja ulaska BiH u NATO je pod ruskim utjecajem postala najveći protivnik euroatlanskih integracija.

Tokić smatra da je takva proruska politika Dodika pokušaj sistematske destabilizacije BiH po modelu "ukrajinizacije", te da je suprotna opredjeljenju ogromne većine građana BiH koji bi na referendumu potvrdili opredjeljenja i odluke organa i institucija po ovom pitanju.

- Zbog legitimiteta funkcije predsjednika manjeg bh. entiteta, Dodik bi morao prestati iznositi stavove svoje političke stranke u funkciji predsjednika entiteta koja su potpuno suprostavljena stavovima bošnjačkog i hrvatskog naroda u ovom dijelu BiH - navodi Tokić.

U vezi s tim, Bošnjački pokret poziva Sjedinjene Američke Države i druge potpisnice Mirovnog sporazuma da putem institucija OHR-a ne dozvole očiti pokušaj uvođenja BiH u političke ambicije Ruske Federacije i destabilizaciju cjelokupnog regiona.

 

 

(Fena/SB)

01.04.2018.

BiH: IZVJESTAJ O STANJU NACIJE - NIKAD LOSIJE

01.04.2018.

VLADO RAGUŽ, DOBITNIK PLAKETE GRADA SARAJEVA : MOJI HRVATIĆI MI KAŽU DA SAM NAJVEĆI BALIJA!

Vlado Raguž, dobitnik Plakete Grada Sarajeva : Moji hrvatići mi kažu da sam najveći balija!






Pa, gdje ste dosad, k'o da je Sarajevo preko svijeta? Ja dođem očas posla! Ovim riječima dočekao nas je Vlado Raguž, Bosanac i Hercegovac, kod Matića u kafani u rodnim Domanovićima kod Čapljine. I dok se pitamo kako čovjek s osamdeset i dva ljeta dođe iz Sarajeva očas posla, on pokazuje svoj Golf i dodaje: „Ide k'o sam đavo!“

Raguž će 6. aprila primiti Plaketu Grada Sarajeva kao zaslužni građanin, i jučer nam je pokazao da razbira bolje i politiku i situaciju u državi od ovih, kako kaže, što ne silaze s ekrana.

– Bolje će proći krdo magaraca s lavom na čelu nego čopor lavova s magarcem na čelu – govori Vlado.

Čovjek koji je proputovao cijeli svijet – Amerika, Sirija, Saudijska Arabija, Kenija, Egipat, Liban… ima šta ispričati:

– Ja ne volim hrvatovanje, srbovanje ni bošnjakovanje. Ljude dijelim na one koji umiju i ne umiju, mogu i ne mogu, imaju i nemaju mozga. Daj da mi vidimo od čega ćemo živjet. Meni ovdje kažu ovi moji hrvatići: „Vlado, ti si najveći balija.“ Ma, nisam ja balija, ja sam Bosanac i Hercegovac. Imam bosanski pasoš, odjavio sam hrvatsku putovnicu, to nije moje.

Kaže da mu je satisfakcija što je izabran za dobitnika Plakete Grada Sarajeva, pogotovo jer je već 14 godina u penziji. A penziju je zaradio kao direktor sarajevskog „Pokopa“, preduzeća kojem je udario temelje.

– Nisu me zaboravili. A ja nisam rođeni Sarajlija. Ja sam 1949. godine otišao u Sarajevo. U meni teče krv komunalna, sportska i Željina krv – navodi on.

Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva dobio je davne 1987. godine. S politikom je, kaže, raskrstio kad je potpisan Dejtonski mirovni sporazum.

– Bio sam u HDZ-u do 1994. godine. I u Mostaru sabor. Ustaje jedan i govori: „Mi ovaj rat moramo nastaviti, moramo nastaviti…“ A ja ustanem i kažem: „Ljudi, dajte ovog čovjeka izbacite, oduzmite mu riječ, ovo je skandal što govori.“ Međutim, oni počnu zviždati i bukvalno me izbace iz sale. Tada sam završio s politikom – prisjeća se.

U dvorištu njegove kuće u Domanovićima spomenik ocu Mirku, koji se tu rodio.

Kraj kuće svoje kćerke, koja živi u Makarskoj, Vlado je podigao simboličan spomenik. Na njemu su njegova majka i njena četiri sina. Među njima i Vlado.

Veliki prijatelj

– Moja unučad da znaju ko su im preci, ko im je dedo. Zato sam ove spomenike podigao – pojašnjava.

U kući na zidovima brojna priznanja, zahvalnice, plakete. Na zidu pored vrata grbovi Fudbalskog kluba Željezničar i portret Davorina Popovića Pimpeka.

– E, kad se sjetim druženja u kultnom FIS-u. Sve me nekakva sjeta i tuga obuzme danas, kad dođem pred onaj FIS. Neka priča šta god ko hoće, Sarajevo je najljepši grad na svijetu. A Davorin je bio moj veliki prijatelj – govori Vlado, a oči mu se napuniše suzama.

Nema više moje Sofije

– Moja supruga Sofija umrla je prije tri godine. Imam sina u Sarajevu i kćerku u Makarskoj. Kad mi dosadi u Domanovićima, odem u Sarajevo. Odem i u Makarsku. U jednom danu ako treba. Otkako je otišla moja Sofija, ima ta praznina… Sve je u redu, imam ja društvo, imam djecu. Ali, nema Sofije – kaže Vlado.

Taksista htio da ga vozi do Beča

Među brojnim anegdotama koje nam je prepričao, kaže da je najveći dojam na njega ostavila nedavna situacija u jednom taksiju u Sarajevu.

– Pita me taksista: „Jesi li ti Vlado Raguž?“ Kažem da jesam. On me izgrli, izljubi, kaže: „Reci šta ti treba, ako treba do Beča da te vozim.“ „Ne treba ništa, čovječe, šta je bilo“, pitam ga. Kaže: „Moja je žena umrla prije 25 godina i ja sam te molio da mi daš grobno mjesto i ti si to uradio mimo svih pravila. Dužan sam ti do kraja života.“ E, te stvari su mi najveća nagrada – prisjeća se Raguž.

E.Trako (Avaz)

01.04.2018.

EVROPSKI PARLAMENT SE MORA OGRADITI OD IZJAVE HRVATSKE PRETSTAVNICE MARIJANE PETIR PROTIV BiH

01.04.2018.

FRA DRAGO BOJIC: USKRS GOVORI O BOGU KOJI JE PROTIV ZLA I NASILJA

Fra Drago Bojić: Uskrs govori o Bogu koji je protiv zla i nasilja






Uskrs kao najveći i najvažniji kršćanski blagdan koji slavi Isusovo uskrsnuće, blagdan je nade, rađanja, novih početaka. Povodom Uskrsa o simbolici ovog praznika, o čovjeku i njegovim nadama je govorio teolog, direktor Internacionalnog multireligijskog interkulturnog centra IMIC fra Drago Bojić.

Govoreći o simbolici Uskrsa Drago Bojić ističe da se o uskrsnuću i blagdanu Uskrsa može govoriti samo iz perspektive vjere i Božijih obećanja, povjerenja u Boga i nade da zadnju riječ u ljudskom životu neće imati zlo, patnja, nepravda, pa ni smrt. On naglašava da se kršćanska vjera temelji na uskrsnoj nadi koja sve karte stavlja na Božiju dobrotu i milosrđe, koja radikalno vjeruje u Boga života.

Bojić podsjeća da mnogi ljudi s onim što se dogodilo Isusu iz Nazareta poistovjećuju i vlastita iskustva. I to ne bez razloga i ne bez utemeljenja u životu.

“Mnogi ljudi su pretrpjeli ili trpe nepravde, doživjeli su teške izdaje, poniženja i uvrede. Mnoge je u životu rastužila i slomila nepravedna smrt najbližih. Mnogi poput Isusa upućuju vapaje Bogu i pitaju se zašto ih je ostavio. Zato se uskrsni Bog doživljava kao Bog koji daje smisao i nadu u svijetu u kojem je tako puno besmisla i beznađa. Isusovo uskrsnuće prekida Božiju šutnju i odsutnost u ovome svijetu, pa je blagdan Uskrsa i blagdan utjehe”, naglasio je.

Fra Drago Bojić dodaje da se uskrsnuće ne tiče samo vječnog života i čovjekove vjere u život poslije smrti.Ono se tiče i sadašnjeg života, vjere i uvjerenja, da je život veća vrijednost od smrti, dobro od zla, istina od laži.

“Ono se tiče preobrazbe vlastitog života i svijeta u kojem se živi. Uskrsnuće potiče na izlazak iz ovozemaljskih grobova, na uklanjanje kamenja koje nas sputava u ljudskosti, na odustajanje od svega onoga što u naš život unosi smrt. Smrt se ne pojavljuje samo na koncu naših života, ona je često prisutna usred života i pojavljuje se kao nedostatak smisla, kao apatija i gorčina, kao trauma i kompleks, kao sputanost i blokada, kao bešćutnost i ravnodušnost spram drugih, kao izopačenost i dijaboličnost”, mišljenja je on.

Govoreći o tome koje moralne istine promišljati na ovaj praznik, Bojić je naveo da Bog nije dopustio da trijumfiraju zlo i nasilje, te da Uskrs govori o Bogu koji je protiv zla i nasilja i koji je na strani onih što nepravedno pate, te da bi to trebalo potaknuti ljude da ne čine nepravdu i da se solidariziraju s onima koji ju trpe.

“Uskrs govori o Bogu koji oslobađa, pa bi to ljude trebalo ponukati da se bore protiv svih oblika ropstva, pa i robovanja vlastitim strahovima, glupostima, zloćama. Uskrs govori i o Bogu kojemu je stalo do svakog čovjeka i svakog života. Blagdan Uskrsa pripada svim ljudima. To trebaju imati na umu kršćani koji Boga žele privatizirati, uskratiti ga drugima, koji manipuliraju Bogom za svoje vlastite interese, koji Boga žele okrenuti protiv drugih ljudi. Nema ništa strašnije i opasnije od takve preuzetnosti i doista je i tužno i razočaravajuće da u to upadaju mnogi svećenici i biskupi, pa i najveći kršćanski blagdan često koriste kako bi se razračunavali s neistomišljenicima, napadali druge i drugačije, unosili nemire i razdore među ljude, a samo zato da bi održali moć koju imaju”, podvukao je fra Drago Bojić.

On dodaje da se uz blagdan Uskrsa vežu mnogi običaji, ali da je uskrsno vrijeme puno mirnije i stišanije nego što je to primjerice slučaj s božićnim vremenom.

“Uskrs poziva na tišinu, mir, sabranost, meditaciju, povratak sebi, vlastitoj nutrini. Blagdane treba oslobađati neukusnih religijsko-političkih manifestacija i od njih ne treba praviti javne parade”, poručuje fra Drago.

(Kliker.info-Fena)

01.04.2018.

PRVA I JEDINA EVANGELISTICKA CRKVA U VRIJEME AUSTROUGARSKE UPRAVE

SMATRA SE JEDNOM OD NALJEPŠIH GRAĐEVINA U SARAJEVU, ALI: Znate li za šta je prvobitno služila Likovna akademija?

Objekat današnje Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu je prva i jedina Evangelistička crkva u vrijeme austrougarske uprave. Naširoko se smatra jednom od najljepših građevina u Sarajevu.



SMATRA SE JEDNOM OD NALJEPŠIH GRAĐEVINA U SARAJEVU, ALI: Znate li za šta je prvobitno služila Likovna akademija?

Izgrađena je 1899. po nacrtima čuvenog češkog arhitekte Karla Paržika u romaničko-vizantijskom stilu kao centralna podkupolna građevina. Nakon austrougarske okupacije BiH, 1878. godine, broj evangelista u Sarajevu se znatno povećao, pa se javila potreba za izgradnjom prve evangelističke crkve. 

Glavni pokretač izgradnje bio je Austrijanac Filip Balif.

 

Objekat je proglašen kulturno-historijskim spomenikom i nalazi se na listi zaštićenih objekata Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa.

 

Po završetku Prvog svjetskog rata najveći dio evengelista napustio je Sarajevo skupa sa austrougarskom vojskom, pa je Crkva izgubila svoju funkciju. 

Krajem 70-tih godina Vlado Nagel, jedan od posljednjih sarajevskih evangelista, prepisao je imovinu Evangelističke crkve gradskim vlastima, koje su 1981. godine u renoviranu i adaptiranu zgradu smjestile Akademiju likovnih umjetnosti.

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
59630597

Powered by Blogger.ba