Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

13.03.2018.

GODINE ISTRAGE I SUMLJIVIH KREDITA U ENTITETU RS-A

GODINE ISTRAGE I SUMLJIVIH KREDITA U ENTITETU RS-a


Hapšenje direktorica IRB RS Snežane Vujnić, 2016

Hapšenje direktorica IRB RS Snežane Vujnić, 2016

Međunarodni monetarni fond (MMF) traži da razvojne banke oba bh. entiteta do juna budu stavljene pod superviziju agencija za bankarstvo, uz ocjenu da negativno djeluju na bankarsko tržište.

Kako je MMF utvrdio u u nedavno objavljenoj analizi, Investiciono razvojna banka (IRB) Republike Srpske i Razvojna banka Federacije BiH imaju povlašten položaj u odnosu na druge banke. Pri tome entiteti vrše direktne uticaje na razvojne banke i one do sada nisu podlijegale kontroli bankarskih regulatornih tijela.

Milionske istrage, hapšenja, nepotizam i sumnjivi krediti obilježili su 12 godina rada IRB Republike Srpske. Ni Razvojna banka Federacije BiH nije bila bez afera, ali su problemi ipak više bili uočljivi u RS. Godinama i predstavnici nevladinog sektora upozoravaju na sumnjive dodjele kredita koji nikada neće biti vraćeni, i na, za ekonomske pojmove, nenormalan uticaj izvršne vlasti na dodjelu kredita.

Kako se radilo dovoljno pokazuje i optužnica pred Sudom BiH protiv direktorice IRB RS Snežane Vujnić i još 15 osoba zbog sumnje da su oštetili banku za više od 120 miliona maraka.

Imali smo situacije da su se davali višemilionski krediti firmama koje se kasnije nisu ni bavile više tom djelatnošću -
Ivana Korajlić

​"Čak smo prijavljivali davno nekada i sukobe interesa. Sami kriterijumi su veoma netransparentni. Imali smo situacije da su konstantno iste kompanije, koje su konstantno u gubicima i nisu bile nikako u situaciji da vraćaju kredite i ispunjavaju obaveze, konstantno dobijale sredstva. Nakon što je uspostavljena situacija da se preko Vlade RS direktno dodjeljuju krediti, tek tada je postalo još dodatno netransparentnije. A nije osigurano, niti su javnosti davane informacije o samom povratu sredstava i da li su ta sredstva uložena zaista u ono što im je bila namjera. Imali smo situacije da su se davali višemilionski krediti firmama koje se kasnije nisu ni bavile više tom djelatnošću", ističe Ivana Korajlić iz Transparency Internationala BiH.

Snežana Vujnić je i pored hapšenja ostala direktorica IRB-a. BN TV je ovih dana objavio i šokantne podatke o nepotizmu u IRB-u. Prema njihovim navodima, Vujnićeva je zaposlila svog sina i zaovu, a direktor gotovo svakog sektora takođe ima zaposlenog nekog od užih članova porodice. U IRB-u, na naš upit nisu htjeli komentarisati te objave.

Bolja kontrola bi trebala doprinijeti transparentnosti, ali situacija se neće tako lako promijeniti sve dok neko ne bude snosio odgovornost za ono što se činilo, smatra ekonomista Zoran Pavlović.

"Ljudi koji su u Vladi RS očigledno misle da su monitorinzi ili praćenje rada nešto što ne mora da se, na neki način, poštuje. Oni su pošli time da rade šta hoće, a onda se ispostavi da to šta rade vidi MMF i neki njihovi eksperti i da to baš i ne može i ne bi smelo. Tako da kada se posmatraju razvojne banke i u RS i u FBiH, one su vrlo često postale rezervni izvor finansiranja onih koji su na neki način u bliskoj vezi poslovnoj, političkoj ili nekoj trećoj sa vladajućom garniturom", navodi Pavlović.

Zoran Pavlović: Razvojne banke i u RS i u FBiH su vrlo često postale rezervni izvor finansiranja onih koji su na neki način u bliskoj vezi poslovnoj, političkoj ili nekoj trećoj sa vladajućom garniturom
Zoran Pavlović: Razvojne banke i u RS i u FBiH su vrlo često postale rezervni izvor finansiranja onih koji su na neki način u bliskoj vezi poslovnoj, političkoj ili nekoj trećoj sa vladajućom garniturom

IRB RS je, kaže Pavlović, "plasirala mnogo sredstava po raznim osnovama bez velikog ustručavanja, jer je veliki kreditni odbor, koji je na zahtjev MMF-a kasnije i ukinut, u tom odboru su sjedili i predsjednik Vlade RS, ministar finansija i uopšte ljudi iz Vlade, pa je Vlada sama odobravala sredstva kome je htjela, onoliko novaca koliko je taj neko tražio, uz hipoteku ili garantovanje koje su oni sami prihvatali".

"Tako je značajan iznos sredstava plasiran i neće biti nikad vraćen. To se i dalje vodi kao 'plasirana sredstva'. Jedina sredstva koja su bila plasirana objektivno na pravi način su ona namijenjena za stambene kredite za mlade parove i kredite za mlada i srednja preduzeća sa mogućnošću zapošljavanja koja su išla kroz oficijelni bankarski sistem", navodi Pavlović.

Interesantno je i da Narodna skupština RS, kao do sada jedini kontrolni i nadzorni organ rada IRB-a, još nije razmatrala izvještaj o radu IRB-a ni za 2015 godinu. Opozicija stalno traži da se na dnevni red povede rasprava o aktivnostima koje su se dešavale u IRB RS.

IRB nije samo leglo nepotizma već i korupcije i kriminala i isisivanja novca iz javnog sektora putem tzv. razvojnih projekata -
Adam Šukalo

"Znamo šta se dešavalo u vezi istraga u IRB-u. Smatram da, s obzirom da u IRB-u, osim bavljenjem bankarskim sektorom upravljaju i sa šest fondova, npr. Fondom za upravljanje nekretnina i potraživanja van teritorije RS, da je u njihovoj nadležnosti i Direkcija za privatizaciju, jasno je da tu, i pored ovih informacija koje se tiču nepotizma, da IRB nije samo leglo nepotizma već i korupcije i kriminala i isisivanja novca iz javnog sektora putem tzv. razvojnih projekata", komentariše poslanik u klubu PDP-a u Narodnoj skupštini RS Adam Šukalo.

"I zbog činjenice", dodaje "da mnogi kolaterali ne mogu uopšte da se naplate od strane IRB-a, jasno je da je riječ o organizovanoj pljački koja je sistemski osmišljena još za vrijeme vlade Aleksandra Džombića".

"To se nastavilo i ono što je žalosno u RS je da ni za nepotizam ni za korupciju, ni za organizovanu korupciju u toj instituciji još niko nije procesuiran. Upravo iz tog razloga RS i BiH ne mogu se pridružiti EU poslije takve afere i takve insttitucije na takav način postavljene. To je naravno i MMF ovaj put locirao i iz tog razloga traži hitne reforme. Ali, ne trebamo očekivati od MMF-a da će MMF biti neko ko će tražiti procesuiranje odgovornih za ovakvo stanje u IRB-u", ističe Šukalo.

Premijerka Republike Srpske Željka Cvijanović najavljuje promjene u radu IRB-a:

"Ono što jeste namjera jeste da se ojačaju razvojne banke za koju mi inače smatramo da je ona zaista odradila svoj dio posla, toga su svjesni isto tako i ljudi iz MMF-a", prokomentarisala je premijerka.

No na javni upit o nepotizmu u IRB-u nije čak najavila ni da će provjeriti navode.

"Ne znam, ne vjerujem da je tako. Ne znam, ja zaista ne znam, hoćete da vam ja objasnim a zaista ne znam. Pitajte direktoricu Investiciono razvojne banke", odgovorila je Cijanovićeva.

Da situacija nije puno drugačija ni u Razvojnoj banci Federacije BiH pokazuju i odluke Vlade FBiH s početka februara ove godine, kojima se nalaže entitetskoj Finansijskoj policiji i Agenciji za bankarstvo Federacije BiH da, u okviru svojih nadležnosti, u roku od 60 dana, izvrše kontrolu poslovanja Razvojne banke i da izvještaje dostave Federalnoj vladi. Problemi u radu Razvojne banke FBiH primjetni su već mjesecima, jer nema plasiranja kredita. Nisu imenovani i izvršni direktori. Tužilaštvo BiH je još prije par godina povelo istragu o dodjeli sumnjivih kredita, a mediji su godinama pisali o višemilionskim kreditima davanim tajkunima.

Ukoliko bude ispoštovano obećano MMF-u, entitetske razvojne banke biće obavezne da na web stranicama ubuduće objavljuju godišnje izvještaje eksterne revizije banaka i svih fondova kojima upravljaju.Eksterne revizije bi trebale raditi ugledne međunarodne revizorske firme. Ali, ipak, da li će se nešto promijeniti u radu razvojnih banaka u entitetima, definitivno zavisi od rezultata istražnih radnji o dodijeljenim sumnjivim kreditima.

13.03.2018.

RUSKI HUMANITARNI CENTAR U BANJALUCI: FONDACIJU VODI ADVOKAT KOJI JE BRANIO KARADZICA I CRNOGORSKE PUCISTE

RUSKI HUMANITARNI CENTAR U BANJOJ LUCI: Fondaciju vodi advokat koji je branio Karadžića i crnogorske pučiste

Na čelu Upravnog odbora Fondacije „Ruska humanitarna misija“ je advokat Goran Petronijević, koji je branio Bratislava Dikića, prvooptuženog za pokušaj državnog udara u Crnoj Gori; Petronijević je zajedno sa Dikićem i čelnicima Srbske časti i Noćnih vukova iz Niša organizovao anti-NATO proteste



RUSKI HUMANITARNI CENTAR U BANJOJ LUCI: Fondaciju vodi advokat koji je branio Karadžića i crnogorske pučiste


Piše: Avdo Avdić

 

 

Nakon proruskih humanitaraca u maskirnim uniformama, sa fantomkama i dugim cijevima, red je došao i na autohtone ruske humanitarce. Tako je u utorak ministar zdravstva i socijalne zaštite Republike Srpske Dragan Bogdanić potpisao Memorandum o saradnji sa predstavnicima „neprofitne organizacije za podršku humanitarnim programima Ruska humanitarna misija“.

 

„Ministar Dragan Bogdanić i i direktor Aleksej Polkovnikov potpisali su danas Memorandum o saradnji i realizaciji humanitarnih i dobrotvornih programa u cilju podrške jačanja mira“, saopćeno je iz Ministarstva zdravstva RS.

 

Da li to podrazumijeva formiranje humanitarnog centra, sličnom onom u Nišu, vlasti Republike Srpske nisu saopćile. Uglavom, u saopćenju je navedeno da će se se provoditi humanitarne aktivnosti iz oblasti zdravstva i socijalne zaštite.

 

„Potpisivanje Memoranduma o saradnji omogućiće ostvarivanje tehničkih, organizacionih, informacionih, konsultativnih i drugih oblika saradnje, radiće se na zajedničkom organizovanju manifestacija i usluga u cilju realizovanja humanitarnih i dobrotvornih programa“, piše u saopćenju za medije Ministarstva zdravstva RS.

 

Kao gosti, potpisivanju Memoranduma prisustvovali su Sergej Sevčuk, finansijski direktor „Ruske humanitarne misije“, dr. Branimir Nešić, rukovodilac Regionalnog predstavništva „Ruske humanitarne misije na Balkanu“, Ana Ivljeva, treći sekretar Ambasade Ruske Federacije u BiH. 

 

BITNA MI JE ISTINA

 

No, jedna osoba posebno se izdvaja - advokat Goran Petronijević. On je predsjednik Upravnog odbora Fonda „Ruska humanitarna misija“ sa kojim su vlasti RS-a potpisale Memorandum o saradnji. Jednostavnom pretragom uvjerit ćete se da je Petronijević dugogodišnji „humanitarni radnik“.

 

Bio je član advokatskog tima Radovana Karadžića, bio je jedan od organizatora anti-NATO protesta u Nišu, ali ono što je najbitnije - Petronijević je bio branilac Bratislava Dikića, bivšeg komandanta srbijanske žandarmerije optuženog da je, uz pomoć ruskih obavještajaca, pokušao izvršiti državni udar u Crnoj Gori kako bi spriječio ulazak te zemlje u NATO.

 

Krajem januara Bratislav Dikić, prema pisanju podgoričkih medija, otkazao je punomoć advokatu Petronijeviću, jer je želio priznati krivicu, ali mu je njegov branilac - zabranio.

 

„Bitna mi je istina, a ne odbrana“, kazao je Bratislav Dikić tokom suđenja zbog optužbi da je pokušao izvesti državni udar u Crnoj Gori. Advokat Petronijević nedugo nakon toga oglasio se putem ruske agencije Sputnjik.

 

„Pretili su nam, prisluškivali advokate odbrane, onemogućavali odbranu, tome treba dodati rigidan stav Sudskog veća prema svemu što odbrana predlaže. Jednom rečju, postupak može da se meri sa kafkijanskim, u pravom smislu te reči.

 

Ovo je jedan potpuno nakaradan postupak u neljudskim uslovima u odnosu na odbranu, u odnosu na okrivljene, u odnosu na sve, uz njegovo visočanstvo, ’patrijarha istine‘, čuvenog Sinđelića“, kazao je krajem januara Goran Petronijević. 

 

NATO PROTESTI

 

Upravo je advokat Petronijević u martu 2016. godine zajedno sa Bratislavom Dikićem bio organizator anti-NATO protesta u Nišu. Na jednoj od brojnih fotografija sa tog skupa u društvu Gorana Petronijevića i Bratislava Dikića nalazi se i vođa Srbske časti - Bojan Stojković. S njima je tada bio i Nemanja Ristić, presuđivani ubica iz Srbije i član beogradskog podzemlja. 

 

Pola godine kasnije, Dikić je uhapšen prilikom pokušaja državnog udara u Crnoj Gori, dok je za Nemanjom Ristićem raspisana Interpolova potjernica. Zbog zakonskih prepreka, Ristić nikad nije izručen Crnoj Gori, a u decembru 2014. uslikan je sa ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom.

 

Od preostalih osoba sa fotografije - Goran Petronijević je postao branilac optuženog Bratislava Dikića, dok je vođa Srbske časti Bojan Stojković postao počasni predsjednik Udruženja POVERS. To je udruženje koje okuplja potomke veterana Republike Srpske, koji su krajem prošle godine nabavili najmanje stotinu vojnih uniformi i koji su u sportskim salama širom RS uvježbavali „strojev korak“.

 

Zajedno sa Petronijevićem, Dikićem, Ristićem i Stojkovićem u Nišu je, na anti-NATO protestima bio i Saša Savić, vođa Noćnih vukova Srbije koji je, prema vlastitom priznanju, učestvovao u organizovanju barikada u Ukrajini. 

 

Upravo bi Savić, zajedno sa Objavio/la haler u 23:06, 0 komentar(a), print, #

13.03.2018.

RAVNOGORSKI CETNICKI POKRET JE FASISTICKI, KOLABORACIONISTICKI, IZDAJNICKI I ZLOCINACKI: TAJ POKRET JE NASTAVAK SRPSKE NACIONALISTICKE IDEOLOGIJE

Emir Ramić : Zašto bosanskohercegovačke elite šute o postrojavanju Ravnogorskog četničkog pokreta u Višegradu?






Četnički pokret je fašistički, kolaboracionistički, izdajnički i zločinački. Taj pokret je nastavak srpske nacionalističke ideologije, politike i prakse koja ima svoj kontinuitet punih 200 godina i na čijim osnovama je na državu Bosnu i Hercegovinu izvršena agresija, a nad njenim građanima, posebno Bošnjacima genocid. 
 
Postrojavanje Ravnogorskog četničkog pokreta danas  u Višegradu je znak kontinuiranog, fašističkog djelovanja zločinačke organizacije koja za cilj ima likvidaciju Bošnjaka kao naroda i Bosne i Hercegovine kao države. 
 
To što politički establišment manjeg bosanskohercegovačkog entiteta odobrava djelovanje takve zločinačke organizacije sa fašističkim ciljevima je znak da ta vlast zapravo počiva na tom pokretu, njegovoj ideologiji, ciljevima i praksi. 
 
Ali zašto kontinuirano šuti bosanskohercegovački politički establišment na djelovanje pokreta koji zapravo negira i Bošnjake i Bosnu i Hergevinu? 
 
Zašto kontinuirano šuti antifašistčka Evropa, Amerika, Kanada, svijet na otvorenu propagandu fašističkih ciljeva i ideologija koji su navodno trebali biti poraženi još u Drugom svijetskom ratu? 
 
Bosanskohercegovačka i svijetska šutnja prema ekspanziji četničkog pokreta je znak da fašizam nije pobjeđen, da ljudska prava i slobode nisu zaštičeni, da zavjetovano ne poslije holokausta nije zaživjelo, da čovjek i civilizacija nemaju odgovore na agresivno genocidne izazove fašizma, ističe u izjavi za javnost profesor Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida, Kanada.
(Kliker.info)
13.03.2018.

EMIR RAMIC: ZASTO BOSANSKOHERCEGOVACKE ELITE SUTE O POSTROJAVANJU RAVNOGORSKOG CETNICKOG POKRETA U VISEGRADU?

Emir Ramić : Zašto bosanskohercegovačke elite šute o postrojavanju Ravnogorskog četničkog pokreta u Višegradu?





Četnički pokret je fašistički, kolaboracionistički, izdajnički i zločinački. Taj pokret je nastavak srpske nacionalističke ideologije, politike i prakse koja ima svoj kontinuitet punih 200 godina i na čijim osnovama je na državu Bosnu i Hercegovinu izvršena agresija, a nad njenim građanima, posebno Bošnjacima genocid.


Image result for draza mihailovic i cetnicki  ravnogoski pokret fotos


Image result for draza mihailovic i cetnicki  ravnogoski pokret fotos


Image result for draza mihailovic i cetnicki  ravnogoski pokret fotos
Image result for draza mihailovic i cetnicki  ravnogoski pokret fotos


Image result for draza mihailovic i cetnicki  ravnogoski pokret fotos

Image result for draza mihailovic i cetnicki  ravnogoski pokret fotos

Image result for draza mihailovic i cetnicki  ravnogoski pokret fotos
Image result for draza mihailovic i cetnicki  ravnogoski pokret fotos
Image result for draza mihailovic i cetnicki  ravnogoski pokret fotos

Image result for draza mihailovic i cetnicki  ravnogoski pokret fotos



Image result for dodik covic karikature fotos

13.03.2018.

SRDJAN PUHALO : PSIHOPATIJA ENTITETA REPUBLIKE SRPSKE

Srđan Puhalo : Psihopatija Republike Srpske




Na tematskoj sjednici Skupštine opštine Srebrenica održanoj 05. marta srpski odbornici su odlučili da zlatna plaketa bude dodijeljena predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku.

Piše: Srđan Puhalo (Frontal)

Nekoliko dana kasnije profesor na Pravnom fakultetu Mile Dmičić izjavljuje „da je Dan Republike sekularni praznik ne samo srpskog naroda, već i bošnjačkog i hrvatskog naroda jer su svi oni i ostali građani, kako je rekao, učestvovali u stvaranju RS.“

 

Šta je zajedničko za ove dvije izjave?

Zajedničko je odsustvo morala, ljudskosti i elementarne kulture.

Zašto?

Budimo pošteni Milorad Dodik ništa značajno nije uradio za Srebrenicu ni kao Srbin ni kako političar, ni kao čovjek. Iz perspetive Srbina on je nije „oslobodio“, on nije ubijao ljude, on nije organizovao asanaciju terena. Imamo mi naše političare i naše vojnike koji su sve to odradili za nas i koji su sada na izdržavanju kazni širom Evrope. Realno, oni su mnogo više zaslužili da ponesu ovo zlatno priznanje. Da li je Dodik kao čovjek zaslužio ovo priznanje opštine Srebrenica?

Naravno da nije, jer njegov političko djelovanje je samo nastavak onoga što se 1995. godine desilo u Srebrenici. Odbijanje da se pojavljuje na komemoracijama u Potočarima 11. jula, negiranje presuda iz Haga, pretvaranje ratnih zločinaca u heroje, Republiku Srpsku je pretvorilo u moralnu „crnu rupu“ Evrope. Kada pogledamo odnos Milorada Dodika prema žrtvama u Srebrenici ne vidimo bilo kakvo kajanje i empatiju, što mnogo govori o njemu kao čovjeku.

Obrni okreni nagrada koju mu je namijenio načelnik Grujičić njemu ne pripada.

Kada se govori o izjavi profesora Dmičića on je formalno u pravu, jer u ustavu Republike Srpske i piše da su „Srbi, Bošnjaci i Hrvati konstitutivni narodi, Ostali i građani, ravnopravno i bez diskriminacije učestvuju u vršenju vlasti u Republici Srpskoj.“ Ono što ne piše u Ustavu Republike Srpske, a što profesor Dmičić svjesno prećutkuje je kako su Bošnjaci i Hrvati učestvovali u stvaranju Republike Srpske.

Profesor ustavnog prava Mile Dmičić

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Bilo bi interesantno da nam profesor pojasni ulogu logora Keraterm, Omarska i Trnopolje u stvaranju Republike Srpske.
Bilo bi dobro da nam profesor pojasni ulogu masovnih grobnica Tomašice, Jakarine Kose, Korićanskih Stijena, rudnika Sase, Omeragića kuća u Višegradu u stvaranju Republike Srpske.
Bilo bi interesantno da nam profesor pojasni ulogu silovanja u višegradskom hotelu Vilina Vlas i Karamanovoj kući u Miljevini, na stvaranje Republike Srpske.
Bilo bi dobro da nam profesor pijasni kako je rušenje katoličke crkve na Petrićevcu i džamije Ferhadije uticalo na stvaranje Republike Srpske.

Na svim ovim mjestima Bošnjaci i Hrvati su bili glavne žrtve i profesore Dmičiću one jesu ugrađene u temelje Republike Srpske.

Volio bih da mi profesor Dmičić navede jadan, samo jedan primjer sa proslave Dana Republike Srpske u kojem se Bošnjaci i Hrvati spominju i gdje se uvažava njihovo postojanje u Republici Srpskoj, ili gdje se govori o njihovom stradanju.

Nema tog primjera profesore, džaba ćete ga tražiti, nema ga.

Društvo u Republici Srpskoj je moralno uništeno. Šta je dobro, a šta loše zavisi od procjene Milorada Dodika. Prošlost se falsifikuje, relativizuje u skladu sa trenutnom političkom agendom. Crvka služi vlastima a ne hrišćanskim principima, RTRS partiji a ne građanima, prosveta, sudstvo, tužilaštvo i policija pognute glave gledaju moralni sunovrat Republike Srpske. Mediji sve to samo prenose.

Neka nam je Bog na pomoći.

13.03.2018.

ZELJKO KOMSIC: JOS NIJE KASNO, UJEDINJENJE LJEVICE S NOVIM LIDEROM

Željko Komšić : Još nije nkasno, ujedinjenje ljevice s novim liderom




Lider Demokratske fronte govori o stanju u BiH, izborima i mogućim rezultatima, potpuno uvjeren da za kongres ujedinjenja ljevice još ima vremena. Ali trebaju volja i povjerenje.

Gospodine Komšiću, ima li još ikakve šanse da se ljevica ujedini?

– Što se mene tiče ima, čak da to bude i formalno.

Ne mislimo samo na ujedinjenje DF-a i SDP-a.

– Ne, ne mislim ni ja. Pristalica sam šire priče. S tim da, što se nas u DF-u tiče, to i jeste bila vrsta zvanične ponude da se ide u formalno ujedinjenje dvije stranke i da se normalno tome može priključiti ko god se nalazi u toj priči. I dalje stojim na stajalištu da se to može završiti relativno brzo i mislim da bi to bio pravi efekat.

SDP, DF i GS

Nekim sam ljudima rekao: garantujem vam spektakularnu izbornu pobjedu s tim. Ali, da bi ostali odnosi između nas čisti u toj priči, predsjednik te ujedinjene stranke ne treba da bude niti aktuelni predsjednik SDP-a, niti ja. Mislim da bi to bio fer potez u smislu da se odmah izbjegnu priče ko je koga nadmudrio, progutao… Garantujem da nam onda ni SDA ne bi mogla parirati s izbornim rezultatom, niti bilo ko ako to uradimo. Mislim da ima dovoljno vremena da se to uradi, ne trebaju neke strašne pripreme. Treba vrsta dogovora i povjerenja, pa neka kongres ujedinjenja izabere koga hoće, postoje razni modaliteti. I dalje tvrdim da postoji ta vrsta spremnosti, barem kod nas u DF-u. E da li postoji spremnost kod drugih, to je već drugo pitanje. Mislim da je “nedostatak vremena” samo izgovor.

U posljednjim nastupima, većinom iz SDP-a, DF-u se prebacuje da neće sa Našom strankom, neće sa Građanskim savezom…

– Nije tako, mi nemamo problema kad je ta vrsta saradnje u pitanju. Ja shvatam poziciju Naše stranke, od početka te priče su rekli: “Da, mi podržavamo tu ideju, ujedinite se prvo vi koji ste se razjedinili, pa onda da pričamo, ali eto mi nećemo u tu priču bilo kakvog formalnog zajedničkog nastupa, mada smo tu.” Meni je to OK, pošteno, odmah znamo na šta da računamo. Što se tiče GS-a, ja vidim da naši ljudi s njima rade. Imamo u Mostaru tu priču sa organizacijom GS-a Mostar. Dakle, nema te vrste problema, niti ja imam tu vrstu problema da mogu raditi sa bilo kim.

Zašto bi onda SDP bio protiv toga?

– Ne znam zašto. Možda zato što SDP sebe računa kao stranku koja nosi taj brend socijaldemokratije i stranku koja nosi tu cijelu ideju. Ja u tome tražim razloge zašto ima malo, ma ne mogu reći, otpora. Niko nikad nije rekao direktno “ja odbijam to”. Priča je uvijek bila – nemamo vremena, kako ćemo to sad stići u ovoj gunguli oko predizborne kampanje da se tome posvetimo… Mada ja mislim da bi baš bilo dobro da se sad tome posvetimo, pa čak i u ljeto da se tome posvetimo ako treba.

Mislim da je to SDP-ov razlog jer ljudi u SDP-u sebe doživljavaju kao one koji nose ideju. Naravno, pošteno govoreći, priznajem da je SDP ipak brend u toj priči, članica su Socijalističke internacionale, proglasili su sebe nekim ko baštini ideju socijaldemokratije… OK, poštujem ja i tu vrstu mišljenja o sebi, ali činjenica je da treba praviti nešto novo.

Kad bi bio krajnji rok da se napravi novo ako bi se sa tim novim izlazilo na izbore?

– Pa, kad je i krajnji rok da se predaju liste, tad morate nastupiti kao jedinstven subjekt. To je ljeto. Ima vremena. Organizacijske pripreme traže da se procedure provedu kroz infrastrukturu stranaka, da se izaberu delegati, a sve se to može provesti relativno lako. Moje mišljenje je, a rekao sam to nekim ljudima iz SDP-a, da garantujem da ne treba više od mjesec za sve pripreme ako se uhvatimo posla odmah. I to je pravi efekat.

Šta bi to značilo za Vašu već najavljenu kandidaturu za člana Predsjedništva BiH?

– Ako takva nova struktura kaže “ne, ti nisi taj”, ne ostaje ti ništa drugo nego da poštuješ takvu odluku, jer zagovaraš tu priču. A ako ti kažu “da, ti jesi taj”, onda ideš u to. Ali, kad zagovaram ideju te vrste jedinstva, onda sam unaprijed pristao da poštujem političke odluke rukovodstva eventualno te novonastale stranke.

Kako objasniti sistemsko lutanje ljevice oko broja kandidata za Predsjedništvo BiH? Reakcija Željka Komšića “evo ja ću biti kandidat” je, kao većina Komšićevih odluka, bila emotivna, ali u međuvremenu je SDP lutao s pričom od jednog do četiri kandidata ljevice.

– SDP je, bar kako su oni meni rekli, pravio priču o tri kandidata, znači tri od svih koji u tome učestvuju, a ne samo SDP-ovih kandidata. Tako je meni rečeno. Drugo, rekao sam i Nikšiću i ljudima u SDP-u i nekim ljudima s kojim smo imali sastanke: u ovoj sadašnjoj situaciji, možete mi vjerovati, a i ne morate, ja nisam pretjerano sretan zbog odluke da idem u tu kandidaturu.

Čoviću se treba suprotstaviti

To jednostavno pravi puno problema. Nema više veze što pravi privatnih problema, ali pravi puno tenzije, tektonskih pokreta u političkom životu BiH i meni je to jasno, ali ne možemo pustiti HNS, HDZ i Čovića da rade ovo što rade. Ovome se treba suprotstaviti i suprotstavljaš se svim onim metodama koje imaš na raspolaganju, političkim, demokratskim… Jedna od njih jeste ne dati mu da uđe u Predsjedništvo BiH, pa nek’ on priča šta god hoće. Svakako mu je priča koju lansira Hrvatima, kao pretežno svom biračkom tijelu, po meni, besmislena i gubi više uporište. Treba mu se suprotstaviti, u ovom političkom trenutku u Bosni i Hercegovini najvažnije je to zaustaviti. Druga stvar, koja je isto tako bitna, zamislite da ja to nisam uradio? Šta bi onda bilo? Šta bi mi onda rekli? Što ga puštaš, a možeš ga zaustaviti?

Šta kaže matematika? Građani opravdano računaju: ljevica s jednim kandidatom može dobro proći, ali šta će s više kandidata? Da li je to rasipanje glasova?

– Ne slažem se s tom vrstom matematike. Postoji li ikakva garancija, teoretska, praktična da kad stranke kažu mi te podržavamo kao kandidata, da će i članstvo tih stranaka glasati za tebe? Nema garancije, jer ne glasaju stranke, glasaju birači, a oni većinom nisu u strankama. Dakle, vi se obraćate biračima, a ne strankama. Često navodim kao primjer: imali smo prošle izbore i znam ljude koji su ubijeđeni ljevičari i bili su nezadovoljni kandidatima koje je tada izbacivala ljevica i svoj su glas dali Radončiću.

Znam takvih ljudi, imam ih i u stranci. Mi, koji se bavimo politikom, zaboravljamo da stranka jeste važna, odnosi u stranci jesu važni, saradnja među strankama je važna, bitka među strankama je važna, ali ti ideš pred birače, a ne stranke. Ne biraju te na kongresu stranke, već tražiš glas ljudi koji nisu članovi stranke. Podršku onih koji ne vole određenu političku opciju. Ništa nam ne znači i da se teoretski dogovorimo i kažemo “da, glasaćemo svi za jednog kandidata” da će nas poslušati birači, pa čak ni u našoj stranci.

Ipak, na više glasova se može računati s jednim kandidatom, nego sa dva ili tri.

– Što se mene tiče OK, ali znate kako se kaže: “Svako ima svoju nafaku.”

Objavio/la haler u 15:36, 0 komentar(a), print, #

13.03.2018.

KRESIMIR ZUBAK: MILORAD DODIK I DRAGAN COVIC SU IDEOLOSKA I POLITICKA BRACA

Krešimir Zubak: Dodik i Čović su ideološka i politička braća





Krešimir Zubak ima izuzetnu pravosudnu i političku karijeru. Bio je predsjednik Okružnog suda u Doboju, a od 1980. do 1984. doministar pravosuđa u SR BiH. Nakon toga postaje predsjednik Višeg suda u Doboju do 1992., do trenutka kada je sa porodicom protjeran iz Doboja.

Na Ustavotvornoj skupštini Federacije BiH 1994. je izabran za prvog predsjednika. Učestvovao je u Dejtonskim pregovorima 1995. i tada odbio potpisati sporazum. Potpisao ga je na svečanosti u Parizu  u decembru 1995. godine.

U intervjuu za novinsku agencija Patria govori o aktuelnoj političkoj situaciji, bh. političarima i odnosu međunarodne zajednice i Brisela prema Bosni i Hercegovini.

Patria: Period rata u BiH se i 23 godine nakon sukoba javlja kao kamen spoticanja u zemlji. Takvo stanje generira etničke tenzije i nesigurnost. Trpe uglavnom obični građani. U drugim dijelovima Evrope također imamo primjere stradanja u prošlosti. Uzmimo samo primjer Njemačko-francuskog rata. Danas su te dvije zemlje ekonomske sile i važni strateški partneri. Kao to postići u BiH?

Zubak: Često se kao primjer uspješnog prevladavanja međusobnih sukoba uzima primjer Njemačke i Francuske. Na taj primjer ponekad ukazuju i predstavnici međunarodne zajednice. Ratovi između Francuske i Njemačke i njihovo prevladavanje mogu biti primjer za odnose između npr. BiH i Srbije, ili Srbije i Hrvatske. Naši problemi su problemi međunacionalnih odnosa koji su problematični bili i u prošlosti, ali su do krajnosti eskalirali tijekom rata “1992-1995”. Radi se, dakle o unutardržavnom sukobljavanju što je puno kompleksnije.

Pa i pored toga razdoblje od 23 godine od prestanka rata trebalo bi biti dovoljno za prevladavanje međunacionalnog sukobljavanja koje je i danas na političkoj sceni u Bosni i Hercegovini.

Zašto je to tako? Odgovor je, po meni, jednostavan. Mir koji živimo je nepravedni mir. On je proistekao iz Daytonskog sporazuma-nametnut je. Kao takav, nepravedan, on će, po mojoj ocjeni, perpeturirati unutarnje sukobe u većoj ili manjoj mjeri izražene, ali u svakom slučaju permanentne.

Po mom sudu BiH je potreban pravedan mir koji bi proizišao iz unutarnjeg društvenog dogovora-nešto što su svojedobno uradili Španjolci. Taj društveni dogovor trebao bi prolaziti od realnog stanja, a prije svega od činjenice da je BiH višenacionalna država i na tome tražiti rješenja za prevladavanje budućih sukoba u gradnji zajedničke države, imajući u vidu iskustvo drugih višenacionalnih država, koje su demokratske, ekonomski razvijene, socijalne, sekularne države. Drugim riječima dokaz su da i višenacionalne države mogu biti uspješne.

Patria: Međunarodni zvaničnici govore da je Bosni i Hercegovini mjesto u Evropi. I da je EU napravila historijsku pogrešku prema BiH jer nije zaustavila stradanja devedesetih. S druge strane, Brisel ničim ne pokazuje da želi raskrstiti sa političarima iz BiH koji stalno generiraju te krize. Nije li to malo licemjerno ponašanje Brisela?

Zubak: Ne bih rekao da je licemjerje. Mislim da jednostavno lutaju i ne znaju kojim putem i kako pomoći da se prevlada stanje u BiH. Evidentno je da su odustali upotpunosti od prakse nametanja rješenja. Primjenjuju novu metodu: prepuštaju domaćim političarima da rješavajući unutarnje probleme istovremeno i politički sazrijevaju. Ta praksa je logična, ali kao što se vidi ne daje rezultate. Štoviše neki političari žele to iskoristiti i revidirati ono što je međunarodna zajednica učinila u BiH u smislu donošenja zakona i drugih važnih odluka. Osobno sam mišljenja kako su rano i naglo odustali od ranije prakse. Još smo mi daleko od sazrijevanja, nismo ni u pubertetu.

Patria: Vjerujete li još uvijek da jednu retrogradnu političku opciju može pobijediti ideja da Hrvati, kao autohtoni narod Bosne i Hercegovine, moraju biti konstitutivni na cijelom prostoru BiH, a ne samo u jednom dijelu zemlje? Isto pitanje se može odnositi na Bošnjake i Srbe? Može li se u BiH pomiriti građansko i nacionalno?

Zubak: Konstitutivnost Bošnjaka,Hrvata i Srba na cijelom teritoriju BiH je najčvršća garancija očuvanja cjelovitosti BiH. Mnogi borci za tkz.građansku državu-pri čemu misle na građanstvo s kraja 19.stroljeća,-uopće nisu svjesni da bi ono vodilo raspadu BiH. Čudim se i onim koji žele rastočiti BiH i koji se deklariraju kao tvrdi nacionalisti, kako ne vide da u njima imaju saveznike, jer im takvo “građanstvo” daje alat za podjelu. Takav vid građanstva mi već imamo u pojedinim područjima BiH, a ogleda se u apsolutnoj dominaciji brojnijih nad malobrojnijim konstitutivnim narodima.

Suvremena građanska društva i države podrazumijevaju i individualna i kolektivna prava. Ona nisu suprostavljena i međusobno se ne isključuju, nego prožimaju.

Patria: Ima li HS BiH snage da se odupre dominaciji HDZ-a na sljedećim izborima?

Zubak: Hrvatska stranka BiH želi biti alternativa HDZ-u BiH. HDZ BiH je kleptokratski i klijentelistički organizirana stranka, tako djeluje i tako shvata politiku i obnašanje vlasti. Pozivanje na nacionalne interese samo je paravan.

Patria: Može li se politika HDZ-a u bilo kojem scenariju odmaknuti od politike Dodikovog SNSD-a.

Zubak: Oni su ideološka i politička braća.

(Kliker.info-NAP)

13.03.2018.

PROF.DR. SLAVO KUKIC: STO SE MENE TICE, VRIJEME JE CINJENJE, PA, KOM' OPANCI, KOM' OBOJCI!

Prof. dr. Slavo Kukić : Što se mene tiče, vrijeme je činjenje,pa, kom’ opanci, kom’ obojci !




Poruka, koju prije koji dan na konvenciji hrvatskih socijaldemokrata izreče lider SDP BiH, zaslužuje da ju se i citira. Vi u Hrvatskoj, reče tom prigodom Nikšić, „imate jedan HDZ i svi znamo kakve probleme imate. Mi u BiH, nažalost, imamo tri HDZ-a: bošnjački, hrvatski i srpski. Zamislite onda koliko mi imamo problema.“

Piše: prof.dr. Slavo Kukić

Sva istina o tužnoj nam stvarnosti je baš u tome. U činjenici, dakle, da je oblikuju tri etnonacionalističke filozofije – ili Nikšićevim jezikom, tri nacionalna HDZ-a – ali i da im je, ne zaboravimo i taj detalj, u tome pri ruci logistika koju dobivaju od različitih segmenata društva. Sarajevski me prijatelj, recimo, u momentu dok se spremam na pisanje, uputi na tekst „Kome smeta 6. april kao Dan grada Sarajeva“. Pročitah i zgrozih se. Jer, baš on svjedoči o logistici koja, u ambicijama da se izvrši revizija historije, servisira jedan od nacionalnih HDZ-a ove zemlje – ali i o njihovoj umreženosti s religijskim zajednicama, radikalnim dijelovima tih zajednica prije svega. Jer, obračun sa aktualnim Danom grada Sarajeva se, u konkretnom slučaju, želi inicirati baš iz toga miljea – a bošnjački HDZ će, osjeti li plodno tlo, čitavu priču finalizirati. I kapitalizirati dakako. U protivnom, od nje će se ograditi kako to učini i u vezi s inicijativom vlastitih „skojevaca“ o potrebi obračuna s Titom. Na njegovu žalost, prve reakcije od strane javnosti prepoznatljivih – akademika Durakovića i Filipovića posebice – mu ne idu na ruku. I morati će, koliko god mu to nije priraslo srcu, ponovo reterirati.

Srpski HDZ, opet – ili ono što se u svakodnevnoj upotrebi krsti kao SNSD – je još suroviji. Ni na kraj pameti njemu da državu i društvo oblikuje prema svojoj slici i prilici – i da to bude u interesu njezinih građana dakako. Naprotiv, njegov prvi čovjek iz dana u dan ponavlja kako je BiH i promašena i nemoguća država. I kako je vrhunac političke mudrosti da se zajedno sjedne za stol, to isto konstatira i, bez tutorstva sa strane – jer, veli, RS će svako nametnuto rješenje rezolutno odbaciti – vidi kako se najbezbolnije razići. Jer, ustvrdi i ovih dana čelnik ove inačice HDZ-a, BiH u stvarnosti ionako više ne postoji, ona je samo teritorija, ne i država – ali zato, država jeste, i biti će dovijeka, RS.

Ali i ona, „vječna RS“, može biti jedino onakva kakvom je zamišlja Dodik sam. I tolerirati se ne može nikakvo, tome suprotstavljeno mišljenje. Na svojoj koži to je prethodnih dana osjetio i biskup banjalučki nakon izjave kako su u tom dijelu BiH u zadnjem ratu uništene sve crkve i druga crkvena imovina, te kako puževim korakom ide i njihova obnova zbog, kako Komarica pojasni, „birokracije Milorada Dodika koji ne daje dozvole ili se molbe prikazuju kao nekompetentne“. Nije, međutim, trebalo ni nekoliko sati da mu vožd očita lekciju – i skrene mu pažnju da vodi računa o tome gdje živi. Jer, takvim upozorenjima Komarica, pita li se Dodika, samo „unosi bespotreban nemir“ – i zato mu poručuje da ime RS-a i njegovo prestane prozivati kako bi ostvario pravdu, i pravo na život svojoj pastvi.

Ako je, pak, tako – a, očito, jeste – nejasno je čemu Dodikova utrka za pozicije države koju ne priznaje? Jer, već neko vrijeme najavljuje svoju kandidaturu za člana državnog predsjedništva, a ovih dana obznani i kako mu je, od ukupno četrnaest mandata u zastupničkom domu u državnom parlamentu koji pripadaju RS-u, ambicija osvojiti i njih čak deset. Ne dovodi li, hoću reći, to njegove negacije BiH pod znak pitanja? I ne služe li mu one kao novi instrument manipulacije vlastita biračkog tijela. Ili drugim riječima, kada sve to prođe, kada se, on i njegovi, uvale na državne jasle, retoriku će uskladiti s novim stanjem stvari – a narod će, kao i svaki put do sada, mučeći se kako sastaviti kraj s krajem, i njegovu predizbornu priču zaboraviti.

No sve te verzije HDZ-a – i bošnjačka i srpska – su samo loše kopije. Original je, neka izvine gospodin Nikšić, ipak original – barem što se tiče pogubnosti njegova činjenja u odnosu na budućnost naroda u ime kojeg sve to čini. Prvi čovjek originala, recimo, ne odustaje od prikazivanja svoga djelovanja kao najsnažnijeg „promicanja evropskih vrijednosti“. Činio je to i na nedavnom predavanju u hrvatskoj metropoli, s kojega mi za oči zape teza da, bude li njegove mudrosti i kod ostalih, a mudrost je poštovanje odluka Ustavnoga suda, i reforma izbornog zakonodavstva po scenariju gospođe Krišto, valjda se tako zove – koja zaprijeti da je bez reforme, koja podrazumijeva dvije izborne jedinice u Federaciji, upitna i sama država – Bosni i Hercegovini nije nikakav problem na evropskomu putu sustići, pa i prestići, Crnu Goru i Srbiju. A na tom putu bi, pita li se „prvog“ u Hrvata, na najveću pomoć mogla računati baš kod istočnih susjeda, posebice njihova prvog čovjeka, koji je, veli Čović, najsnažniji integrirajući faktor zapadnog Balkana. I kod, da ne zaboravim, „majke Rusije“, s čijim se ambasadorom u BiH, valjda baš zbog toga, svako malo, često gotovo koliko i njegov banjalučki suborac, i sam sastaje i dogovara zajedničke akcije. I koji mu, kao uoči 8. marta, svaki put nanovo – nakon temeljite informacije, koju o političkoj situaciji u zemlji od druga Dragana osobno dobije – obeća kako će Rusija uvijek pružati potporu Bosni i Hercegovini u njezinu nastojanju da se izgradi kao zemlja dva entiteta i tri konstitutivna naroda, posebice kad su izmjene Izbornog zakona po srijedi.

Naravno, svaki put se i slože kako pomoć „majke Rusije“ ne podrazumijeva brigu o Hrvatima s prostora RS-a – niti što se Izbornog zakona, niti što se elementarnog im prava na život na djedovini tiče. Na njegovu nesreću, međutim, u vezi s tim se s njima ne slažu, niti šute ostali – oni koji u ime Hrvata također zbore posebice. Naprotiv, kako vrijeme odmiče sve su glasniji – i sve češće horski istupaju.

Nedavno ga, primjerice, a povodom Dodikova ataka na biskupa banjalučkog, po tko zna koji put prozvaše prvaci Hrvatske stranke i HDZ 1990. Jer, kažu, u predizbornoj godini Dodikove prijetnje, na koje ni da prstom maknu sve njegove sluge iz Čovićeva tabora, mogu biti isto što i metak u leđa poglavara banjalučke biskupije. A prvi čovjek Posavske stranke ide još i dalje – da razloge šutnje nad kontinuiranim silovanjem Hrvata na prostoru RS-a pronalazi u uvjerenju HDZ-a, njegova prvog čovjeka posebice, kako je njihova sudbina unutarnje pitanje ovog dijela zemlje. I kako zbog toga, o vapajima biskupa Komarice da se i ne govori, ne treba u pitanje dovoditi partnerstvo koje je potpora i njegovu vlastitom preživljavanju. Dapače, biskupu se treba uputiti upozorenje kako je krajnje vrijeme da, s tim što radi zaštite vlastite vjerske pastve čini, definitivno prestane.

No, da cijenjeni biskup ima debelih razloga za optužbe, a i pozive u pomoć, svjedoče podaci koje nedavno u Banjoj Luci, na okruglom stolu „Hrvati – katolici u entitetu RS-a u BiH – stanje i perspektive“ iznesoše ljudi iz redova Katoličke crkve. Na prostoru od Bosanskog Šamca do Bosanskog Novog je, pročitah, po 1991. godine živjelo 145 tisuća Hrvata – pri čemu na širem banjalučkom prostoru oko 72 tisuće, a u Posavini 73 tisuće. Danas, međutim, na području 15 župa derventskoga dekanata, koji pokriva najveći dio Posavine, i u kojem je živjelo blizu 50 tisuća katolika, ostalo ih je, slovom i brojem, 760. Pametnu dosta. I pravi odgovor onima koji bi rado ušutjeli biskupa Komarica i sve učestalije mu pozive u pomoć. No, sve to Čovića, a ni one koji ga okružuju, ne brine. Dapače, na novom neumskomu predizbornom „znanstvenomu skupu“, kojeg upriličuje ovih dana, žrtvi Hrvata toga dijela zemlje on će ponovo pretpostaviti izborni zakon koji ga čini besmrtnim.

Kako se svemu tome suprotstaviti – pa iz kojeg god bosanskohercegovačkoga HDZ, originala ili njegovih kopija, dolazilo? I je li to više uopće moguće? Želim vjerovati da jeste. I želim vjerovati u Nikšićevu, izrečenu također na konvenciji hrvatskih socijaldemokrata, da ćemo ih pobijediti i mi i oni, uz dodatak, doduše, kako će „naša pobjeda biti tri puta teža, ali i slađa“.
Razlozi mome uvjerenju su višestruki. Razlog je, prvo, u činjenici da je, prema najnovijim pokazateljima, BiH treća zemlja u svijetu po nezaposlenosti – odmah iza dviju afričkih zemalja, Džibutija i Konga – i da je probijena i najniža granica ljudske izdržljivosti. Razlog je, potom, u podacima o razmjerima korupcije, koje nedavno objavi Transparency International u BiH – i prema kojima ona ima obilježja društvene pošasti, u području zapošljavanja posebice – ali i podacima kako se svijest o korupciji probija i u najšire dijelove stanovništva.

Razlog je, na koncu, u realnoj mogućnosti da se na kraj stane i izbornim krađama, kojima je desetljećima produžavan vijek trajanja etnonacionalista. Nedavno je, recimo, objavljen podatak da je u 102 općine, u kojima je kontrola izvršena, na biračkim spiskovima registrirano preko pet tisuća umrlih osoba. Kako stvari stoje, s njima se – a i onima u slijedećih četrdesetak općina iz kojih podaci o umrlima na biračkim spiskovima još uvijek nisu dostupni javnosti – u listopadu neće moći računati. I ne samo s njima. Ne bude li iskorišten poziv na vitalni nacionalni interes – a iskoristiti ga mogu jedino Dodik i Čović – neće se moći pobjeđivati ni zahvaljujući krađama na biračkim mjestima. Spriječiti će ih optičko skeniranje biračkih listića, videonadzor i biometrijski čistači otisaka prsta. A nakon toga? Budemo vidjeli. Što se mene tiče, vrijeme je činjenje. Pa, kom’ opanci, kom’ obojci.

13.03.2018.

MILORAD DODIK POTPUNO VAN KONTROLE, VEC DANIMA VRIJEDJA BISKUPA KOMARICU

HRVATSKI MEDIJI UPOZORAVAJU: "Dodik potpuno van kontrole, već danima vrijeđa biskupa Komaricu"!

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik nastavio je s uvredama i optužbama na račun banjolučkog biskupa Franje Komarice, a svemu je dodao tvrdnje kao se "hrvatska politička elita gnuša" biskupovih istupa u kojima on podsjeća na ratne progone Hrvata-katolika s područja današnje RS i upozorava na prepreke koje se postavljaju povratku prognanih, piše hrvatska novinska agencija HINA, čiji je tekst prenijela većina medija u Hrvatskoj.



HRVATSKI MEDIJI UPOZORAVAJU: 'Dodik potpuno van kontrole, već danima vrijeđa biskupa Komaricu'!

U intervjuu koji je u ponedjeljak navečer emitirala sarajevska komercijalna televizija TV 1 Dodik je otišao tako daleko da je ustvrdio kako njega prognani Hrvati zapravo podržavaju više nego neki Srbi pa stoga nema razloga da im on priječi povratak.

 

"Hrvatska politička elita gnuša se Komaričinih izmišljotina i podvala", izjavio je Dodik očigledno aludirajući na činjenicu da nakon njegovih ranijih napada i prijetnji upućenih banjolučkom biskupu niko od istaknutijih hrvatskih dužnosnika iz HDZ BiH u tijelima vlasti u toj zemlji nije stao u Komaričinu obranu, primjećuje se u tekstu HINE.

 

Posljednji Dodikov napad na banjalučkog biskupa dogodio se prošle sedmice, kada je austrijski list Kurier citirao biskupa koji je upozorio na katastrofalnu poziciju u kojoj se nalazi Crkva na teritoriju današnje RS. Dodik je Komarici nakon toga zaprijetio da više ne smije spominjati ni njega niti Republiku Srpsku, a u biskupovu odbranu stao je samo bošnjački dopredsjednik RS Ramiz Salkić.

 

"Bez obzira što je (biskup) čovjek Crkve, pitam ga kako ga nije sramota da to iznosi i nanosi šteti svima ovdje", kazao je Dodik za TV 1 brutalno zaoštravajući ovaj sukob.

 

Glavni urednik Katoličkog tjednika BiH Josip Vajdner, u reakciji na službenim stranicama Katoličke tiskovne agencije BiH (KTA), ocijenio je kako je biskup Komarica na Dodikovoj meti jer podsjeća na neugodne činjenice koje govore o ratnim zločinima i neravnopravnosti Hrvata i u današnjem vremenu, što najbolje dokazuje završni val etničkog čišćenja koji je uslijedio upravo u vrijeme kada je Dodik postao apsolutnim vladarom u RS-u.

 

"Kako se predsjednik Dodik i njegove strukture brinu dokazuje podatak da 31 župu Banjolučke biskupije, koja se nalazi na prostoru RS-a, danas nastanjuje tek 4 360 katolika – što je polovica od broja iz 1996. A prisjetimo li se kako su neke župe, poput Sokolina, koje su 1991. imale skoro 1 500 katolika, potpuno nestale, sve će nam se samo kazati", napisao je Vajdner.

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
59588322

Powered by Blogger.ba