Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

08.03.2018.

U TRIBUNALU OBJAVLJENI DOKAZI: "SKORPIONE" JE KONTROLISAO JOVICA STANISIC, SEF DB SRBIJE

U TRIBUNALU OBJAVLJENI DOKAZI: "Škorpione" je kontrolisao Jovica Stanišić, šef DB Srbije

Vojni vještak optužbe izjavio je i da je Simatović imao “vodeću ulogu” u obuci specijalnih snaga SAO Krajine u centru u Golubiću kod Knina, koji je uspostavljen preko Kapetana Dragana. Simatović je “planirao, napravio program obuke i imao položaj nadređenog” u Golubiću, rekao je Theunens.




U TRIBUNALU OBJAVLJENI DOKAZI: 'Škorpione' je kontrolisao Jovica Stanišić, šef DB Srbije - 1


Odbrana bivšeg šefa Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije Jovice Stanišića opovrgavala je da su paravojna jedinica Željka Ražnatovića Arkana i formacija “Škorpioni” bile u sastavu SDB-a Srbije tokom ratova u Hrvatskoj i BiH.

Vojni vještak optužbe Reynaud Theunens rekao je da je SDB Srbije imala “komandu i kontrolu” nad “Škorpionima” i Arkanovim jedinicama, iako one zvanično, po dokumentima koje je proučio, nisu bile u njenom sastavu. Theunens je posvjedočio da su “Crvene beretke”, odnosno Jedinica za specijalne operacije, bile u formacijskom sastavu SDB-a Srbije.
 
Za Ražnatovićevu “Srpsku dobrovoljačku gardu” (SDG) i “Škorpione” Theunens, kako je rekao, nije pronašao dokaze da su zvanično bile u sastavu SDB-a Srbije, ali je Služba imala komandu i kontrolu nad tim formacijama.
 
Po optužnici koja Stanišića i njegovog pomoćnika Franka Simatovića Frenkija tereti za zločine u Hrvatskoj i BiH, Arkanove jedinice i “Škorpioni”, koje su neke od tih zlodjela počinile, bile su jedinice SDB-a Srbije. Stanišića, koji je od 1992. bio šef SDB-a Srbije, i njegovog pomoćnika Simatovića optužnica tereti za progon, ubistva, deportacije i prisilno premještanje hrvatskih i muslimanskih civila tokom ratova u Hrvatskoj i BiH.
 
Stanišićev branilac Wayne Jordash pitao je Theunensa “da li je Stanišić mogao da naredi Ražnatoviću Arkanu da ide u borbu 1991. godine”. Vještak je odgovorio da nije vidio dokument da je Stanišić direktno naređivao Arkanu, ali da ratni dnevnik Ratka Mladića dokazuje da je Ražnatovićeva jedinica bila na ratištu neposredno pošto je Stanišić obećao da će je tamo poslati.
 
Kao potvrdu za zaključak da su Arkanove snage uživale “podršku SDB-a Srbije”, Theunens je naveo činjenicu da se ta formacija nesmetano vraćala u Srbiju nakon što je na ratištima u Hrvatskoj i BiH učestvovala u operacijama zauzimanja teritorija koje su smatrane srpskim, što je, po njemu, bio i cilj Službe.
 
Theunens je citirao izvještaj obavještajaca JNA iz oktobra 1991., da “Arkan ide u akciju nakon što je JNA očistila sela i čini zločine”, pri čemu “uživa podršku SDB-a Srbije”, čiju legitimaciju “navodno posjeduje”.
 
Stanišićeva Odbrana osporavala je i da je vrh SDB-a Srbije kontrolisao Dragana Vasiljkovića zvanog Kapetan Dragan, koji je u Kninskoj krajini 1991. obučavao i predvodio specijalnu srpsku jedinicu. Theunens je ostao pri iskazu da je Kapetan Dragan bio tijesno povezan sa Službom, koja ga je, po dokumentima koje je proučio, i dovela u zemlju iz inostranstva.
 
Vještak je, međutim, naznačio da nije pronašao dokaze o direktnoj vezi između Kapetana Dragana i Stanišića.
 
Branilac Jordash predočio je dokumente SDB-a Srbije po kojima je Služba još 1990. provodila tajni nadzor Kapetana Dragana, smatrajući ga potencijalno opasnim po ustavni poredak Srbije. Theunens je uzvratio pozivajući se na izvještaj Simatovića iz aprila 1991. o razgovoru s Kapetanom Draganom o njegovom angažovanju u skladu sa planovima koji su mu predstavljeni.
 
“Taj dokument sugeriše da SDB Srbije nije Kapetana Dragana vidjela kao prijetnju”, rekao je Theunens.
 
Vojni vještak optužbe izjavio je i da je Simatović imao “vodeću ulogu” u obuci specijalnih snaga SAO Krajine u centru u Golubiću kod Knina, koji je uspostavljen preko Kapetana Dragana. Simatović je “planirao, napravio program obuke i imao položaj nadređenog” u Golubiću, rekao je Theunens.
 
Unakrsno ispitivanje Theunensa, Stanišićev branilac nastavit će u utorak, 13. marta, javlja BIRN BiH.

08.03.2018.

HRVATSKA I SRBIJA FALSIFICIRAJU ISTINU U BOSNI I HERCEGOVINI

BiH TREBA DA KONTROLISE STA SE DESAVA MUSLIMANIMA U HRVATSKOJ I SRBIJE, A NE DA HRVATSKA I SRBIJA DA KONTROLISU BOSANSKE HRVATE I BOSANSKE SRBE U BiH



Trilateralni sastanak između članova Predsjedniištva Bosne i Hercegovine, predsjednika Srbije i predsjednice Hrvatske za Vijesti.ba je komentarisao akademik Muhamed Filipović. On  smatra da se radi o apsolutno neproduktivnim sastanciima koji su ostatak ordinacije koju je Dejton nametnuo.

“Ti sastanci proizilaze iz dejtonskog stava koji je dao pravo Srbiji i Hrvatskoj da kontrolišu stanje srpskog i hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini kao da je Bosna i Hercegovina nešto učinila Srbima ili Hrvatima, pa sad njihove matične države treba da kontrolišu to da li su oni u dobrom ili lošem stanju, a tim se zapravo falsificira istina prošloga rata. I Srbija i Hrvatska su napale Bosnu i Hercegovinu a to jasno proizilazi iz presuda međunarodnih sudova koji su utvrdili da su Hrvati počinili Udruženi zločinački poduhvat a Srbi počinili genocid u Bosni i Hercegovini”, rekao je Filipović za Vijesti.ba.

– Trebalo bi obrnuto da se radi, da mi imamo pravo da kontrolišemo da li je svaki Bošnjak siguran u Srbiji i Hrvatskoj zbog toga što su oni počinili pomenute zločine. Prema tome radi se o apsurdu Dejtonskog sporazuma, rekao je Filipović.

Iako iz Srbije i Hrvatske stalno ponavljaju da poštuju suverenitet Bosne i Hercegovine upravo potreba da se to nešto posebno naglašava, bez da se to podrazumijeva, ne otkriva to da se u suštini suverenitet BiH zapravo ne poštuje. Filipović smatra da Hrvatska i Srbija putem izbornog zakona, i nametanja komunističkog principa konstitutivnosti naroda,  nastoje da i dalje nastave vršiti kontrolu nad Bosnom i Hercegovinom, te da je  verbalno izražavanje poštivanja suvereniteta Bosne i Hercegovine od strane Srbije i Hrvatske upravo, politički nekorektno.

Filipović je komentarišući diskusiju po pitanju granice između Bosne i Hercegovine, kazao da Izetbegović ne bi uopće trebao da se upušta u rasprave te vrste na način da se to pitanje svodi na odnos između Bošnjaka u Srba. Radi se, smatra Filipović, o interesu države kao cjeline a očito je da Srbije želi zavladati cjelokupnim hidropotencijalom rijeke Drine.

(Kliker.info-Vijjesti)

08.03.2018.

KO SMO MI BOŠNJACI?


Autor odgovara na pitanje
KO SMO MI BOŠNJACI?
Autor: Daniel Toljaga
Objavljeno: 12. October 2015
Daniel TOLJAGA: Nacionalni identitet današnjih bosanskih Srba, odnosno bosanskih Hrvata se formira veoma kasno, tek polovinom 19. stoljeća, kada se Bošnjaci pravoslavne, odnosno, katoličke vjeroispovijesti, a pod znatnim lobiranjem srbijanskih i hrvatskih političkih misionara, odrođuju od bošnjačkog nacionalnog korpusa i na temelju zajedničke vjeroispovijesti počinju nacionalno identifikovati sa susjednim pravoslavnim Srbima, odnosno katoličkim Hrvatima. Tijekom austro-ugarskog perioda, Kallayev pokušaj očvršćivanja jedinstvene bošnjačke nacije bio je osuđen na propast, iz razloga što je proces identifikacije pravoslavaca sa srbima, i katolika sa hrvatima, bio daleko odmakao, pa tako i nije mogao uspjeti, jer su integracioni impulsi dolazili od okupatora – Austro-Ugarske, a ne iznutra. Poslije njegove smrti zabranjen je i bosanski jezik, 1907. godine, mada je rječnik bosanskog jezika skoro 200 godina stariji od prvog rječnika srpskog jezika.
Bosna i Bošnjaci se prvi put spominju u 10 stoljeću u djelu Konstantina Porfirogeneta u djelu “O upravljanju carstvom” (De administrando imperio) . Zemlja i narod su dobili ime po rijeci Bosni. Porfirogenet naziva Bošnjake “Dobri Bošnjani.” Varijacija ovog imena u izvorima je česta ovisno o tome jesu li oni latinski, bizantski, ugarski, slavenski, turski, bosanski: Bathinus, Bo(a)s, Bosthicus, Bosthoensis, Bosniensis, Bosona, Bosana, Bissena, Bessena, Bosonium, Bosnae, Bosnia, Boznne, itd. Kroz historiju u srpsko-hrvatskim prijevodima originalnih izvora, manipuliranje lingvistike i negiranje postojanja Bošnjaka i Bosne postaje norma kroz pristrasna tumačenja prošlosti.

Od 10 stoljeća, Bosna se vremenom razvila od male “zemljice”, koja nije činila više od 20% sadašnje Bosne i Hercegovine, u samostalno bosanskog kraljevsto nekoliko stoljeća kasnije koje je uključivalo oko 70% današnjeg prostora Bosne i Hercegovine i znatan dio današnje Crne Gore i Hrvatske.

Sve do dolaska Osmanlija, stanovnici Bosne bez obzira na vjersku pripadnost (heretičku, katoličku, pravoslavnu) nazivali su sebe Bošnjanima. Ovaj stari oblik imena našeg naroda, vremenom se, kao i jezik, mijenja u moderni oblik Bošnjaci, baš kao i oblici imena susjednih naroda – Srblji, Horvati, Albanezi itd. Od sredine XIX. stoljeća, zbog slabljenja turske prevlasti i brzog osamostaljivanja Srbije i Crne Gore i jačanja autonomije Hrvatske (unutar Austro-Ugarske), Bošnjaci-pravoslavci, sve češće se izjašnjavaju kao Srbi, a Bošnjaci-katolici kao Hrvati. Bošnjaci-muslimani ostaju pri svom imenu, koristeći naziv Bošnjak.

“Neuk i neobaviješten čovjek često brka pojmove Bošnjak, Bosanac, Musliman, Bosanski Musliman, musliman. To je pretežno onaj naš sloj i soj koji nije razvijao u sebi nikakve pojmove o vjeri i naciji. To je onaj soj u kojeg nema pojmova o općem već samo o vlastitom.” – Alija Isaković (Bošnjački saboru, Sarajevo 27. septembra 1993.)

U srednjovjekovnoj Bosni, Bošnjaci su bili pripadnici heretičkog vjerovanja Crkve Bosanske i nisu priznavali ni katoličku ni pravoslavnu crkvu. Šta više, od ovih crkava im je konstantno prijetila opasnost progona; sam rimski papa je tijekom srednjovjekovne Bosne poslao nekoliko križarskih ratova na našu zemlju sa ciljem uništenja bošnjačke hereze (pr. 1235-38, 1358 i dr.). Prisilne konverzije heretičkih Bošnjaka na katoličanstvo, odnosno pravoslavlje, su postepeno uzimale svoga maha. Slomom Bosne od strane Turaka 1467. godine i kroz period Otomanske Bosne, Bošnjaci postepeno primaju Islam.

Nacionalni identitet današnjih bosanskih Srba, odnosno bosanskih Hrvata se formira veoma kasno, tek polovinom 19. stoljeća, kada se Bošnjaci pravoslavne, odnosno, katoličke vjeroispovijesti, a pod znatnim lobiranjem srbijanskih i hrvatskih političkih misionara, odrođuju od bošnjačkog nacionalnog korpusa i na temelju zajedničke vjeroispovijesti počinju nacionalno identifikovati sa susjednim pravoslavnim Srbima, odnosno katoličkim Hrvatima. Tijekom austro-ugarskog perioda, Kallayev pokušaj očvršćivanja jedinstvene bošnjačke nacije bio je osuđen na propast, iz razloga što je proces identifikacije pravoslavaca sa srbima, i katolika sa hrvatima, bio daleko odmakao, pa tako i nije mogao uspjeti, jer su integracioni impulsi dolazili od okupatora – Austro-Ugarske, a ne iznutra. Poslije njegove smrti zabranjen je i bosanski jezik, 1907. godine, mada je rječnik bosanskog jezika skoro 200 godina stariji od prvog rječnika srpskog jezika.

Anglo-saksonsko shvatanje “nacije” se ne može dovoditi u bilo kakvu vezu sa bogatim historijskim nasljeđem ljudi ovih krajeva. Sasvim je prirodno da autohtoni narodi Balkana — Bošnjaci, Srbi i Hrvati — na sebe gledaju kao na etno-nacionalne grupe, kao što je to slučaj i sa nekim drugim narodima – npr. Jevrejima. Stoga, mi u nacionalnom smislu nismo ni Bosanci, ni Hercegovci, ni (Bosanski) Muslimani, nego isključivo Bošnjaci.

Akademik Muhamed Filipović vidi dilemu između bosanstva i bošnjastva kao “dio jedne veoma duge i složene kampanje revizije historije. Želja je protagonoista te kampanje da nas vrate unazad na vremena kada je bilo problematično da li mi kao Bošnjaci uopšte postojimo.” On je istakao da je ovo vid “osporavanja bošnjačkog identiteta, što je osnovni vid osporavanja Bosne“ te dodao: “Ako Bosna nema svoj narod koji je imenom, istorijom i sadržajem svog identiteta vezan za tu zemlju i državu, onda ona nije supstancijalna istorijski. Onda se ona svodi na Srbe i Hrvate kao jedine istorijske nacije.”

Prof. dr. Muhamed Filipović pojašnjava da su svi ljudi na prostoru Bosne u etničkom smislu bili Bošnjaci “i to tokom cijele naše povijesti, a posebno u vrijeme državne samostalnosti (srednjovjekovne) Bosne. Zatim smo bili isto u vrijeme Osmanskog carstva, bili smo naime Bošnjaci, sve dok propaganda iz Srbije i Hrvatske, koja počinje od sredine 19 stoljeća, nije počela unositi srpsku i hrvatsku nacionalnu svijest u naše pravoslavce i katolike.”
Istaknuti bošnjački intelektualac, Adil Zulfikarpašić napominje da su prije procesa kroatizacije i posrbljavanja našeg naroda i “katolički i pravoslavni pisci u Bosni, naročito franjevci u 16., 17. i 18. vijeku pisali o bosanskom jeziku, a sebe nazivali Bošnjacima.”
Prof. dr. Mustafa Memić se slaže, i ističe: “Od sredine XIX stoljeća od kada su se javljali nacionalni pokreti Srba i Hrvata, vodila se permanentna borba među ovim nacionalnim pokretima da prisvoje što veće dijelove bosanskih teritorija i da se bosanski jezik ukine. Od tada počinje proces bosanskih pravoslavaca i bosanskih katolika da se oni tretiraju nacionalno kao Srbi i Hrvati, iako su do tada svi bili Bošnjaci… Taj proces se putem nacionalističkih propagandi dalje razvijao da on danas predstavlja osnovnu smetnju razvoja ovih prostora kao jedinstvene, geografske i ekonomske cjeline.”

Primjera radi, Teofil (Bogoljub) Petranović je bio utemeljitelj srpskih propagandnih aktivnosti u Bosni. Kao plaćenik srbijanske Vlade, Petranović je 60-tih godina 19 stoljeća oko sebe okupio čitavu mrežu istomišljenika, koji su radili na širenju srpskog nacionalnog identiteta među bošnjačkim pravoslavcima, ali i među dijelom bosanskih Vlaha, koji su bili pogodni za utapljanje u srpski nacionalni okvir. Fra Grga Martić, koji je živio u Sarajevu u isto vrijeme kada i Petranović, u svojim Zapamćenjima navodi da je Teofil Petranović bio glavni organizator srpske propagande u Bosni. U predgovoru Petranovićevoj knjizi – Srpske narodne pjesme iz Bosne i Hercegovine – Novak Kilibarda piše da je Petranović “cijenio ukazano povjerenje [Vlade Srbije], pa je za vrijeme svoga boravka u Sarajevu od 1862. do 1869. godine neprekidno širio srpsku propagandu…” Nadalje, Kilibarda navodi da je Petranović “kao povjerenik srpske vlade u Bosni dobijao više novčane potpore nego ijedan drugi povjerenik.”

Utemeljitelj hrvatskih propagandnih aktivnosti u Bosni bio je plaćenik hrvatske vlade – Stjepan Radić. Redarstvo ga je zatvorilo i osudilo na izgon iz Bosne zbog hrvatskih propagandnih aktivnosti, a potom ga otpratilo parobrodom do Rijeke. Kako opisuje u svom životopisu, Stjepan Radić je u Petrogradu, u društvu javnih pregalaca postigao da predaje o tkz. “pravu Hrvatske i Hrvata na Bosnu i Hercegovinu s gledišta zemljopisnoga, kulturnoga i narodno-gospodarskog, a najviše sa gledišta čisto narodnoga, radi toga jer se bosanski muslimani, koji su svi Slaveni i najstariji narod u Bosni, sve više priznaju hrvatima u narodnom i političkom smislu.” Bitno je napomenuti da su i brojni katolički misionari još od srednjeg vijeka radili na širenju katolicizma u Bosni, a bili su poslati upravo od rimskog pape da suzbiju heretičko vjerovanje Bošnjaka. Međutim, ovi misionari nikada nisu širili hrvatstvo, stoga ni bošnjački katolici nisu imali razloga da se tako osjećaju niti su se tako osjećali. Sve do dolaska braće Radića u Bosnu, nijedan bošnjački katolik se nije izjašnjavao kao bosanski Hrvat. Propagandne aktivnosti braće Radića bile su usmjerene ka iskorjenjivanju termina Bošnjaci i ulijevanju hrvatske narodne svijesti među Bošnjake katoličke, ali i Bošnjake islamske vjeroispovijesti.

Čitav ovaj fenomen, u svojoj čuvenoj pjesmi “Pjesma Bošnjaku,” koju je objavio list Bošnjak 2. VII. 1891. godine, opisao je i Safvet-beg Bašagić riječima:
“Znas Bošnjače, nije davno bilo,
Sveg’ mi sv’jeta nema petnaest ljeta,
Kad u našoj Bosni ponositoj,
I junačkoj zemlji Hercegovoj,
Od Trebinja do Brodskijeh vrate,
Nije bilo Srba ni Hrvata.
A danas se kroz svoje hire,
Oba stranca ko u svome šire. […]
Oba su nas gosta saletila,
Da nam otmu najsvetije blago,
Naše ime ponosno i drago.”


Bošnjački katolik Fra. Ivan Frano Jukić (1818. -1857.), koji je koristio pseudonim Slavoljub Bošnjak, je u svom proglasu 1848. godine zapisao:
“Mi Bošnjaci njekad slavni narod sad jedva da smo živi nas samo kao očenutu glavu od stabla slavjanskog gledaju priatelji naukah i žale nas…. Vrime je da se i probudimo od dugovične nemarnosti; dajte pehar, te carpite iz studenca pomnje mudrost, i nauk; nastojte da najpred naša serca očistimo od predsudah, fatajmo za knjige i časopise, vidimo što su drugi uradili, te i mi ista sredstva poprimimo, da naš narod prosti iz tminah neznanstva na svitlost isitne izvedmo.”

Milovan Đilaš svjedoči o Bošnjacima iz sandžačkog kraja, za vrijeme bivše Jugoslavije:
“Taj naziv… je tradicionalan već od srednjeg vijeka: muslimani koje sam ja poznavo u Bijelom Polju i družio se sa njima uvijek su govorili da su Bošnjaci. U mojoj porodici je bio sluga musliman, Bešir Zulević iz okoline Rožaja. Bio je nepismen – ja sam ga naučio pismenosti – što nije bilo teško, jer je bio veoma bistar…uvijek je govorio da je Bošnjak. A i Vuk Karadžić je upotrebljavao taj termin – Bošnjaci.” (Milovan Ðilaš i Nadežda Gaco: Bošnjak Adil Zulfikarpašić; isto vidi: Polje, br. 36)

Prof. dr. Darko Tanasković, najpriznatiji jugoslovenski orijentalist, o bošnjaštvu kao nazivu kojim se označava etnopolitička koncepcija, kaže da je “suština u stavu da u staroj istorijskoj zemlji Bosni, starijoj i od Srbije i od Hrvatske, kao njeno autohtono stanovništvo, s neprekinutim etničkim, kulturnim, psihičkim, pa i državotvornim kontinuitetom od ranog srednjeg vijeka do danas, žive Bošnjaci i da je to jedino njima odgovarajuće narodno i nacionalno ime.” (Polje, br. 36).

U potrazi za receptom posrbljavanja Bošnjaka, osvrnimo se na Načertanije (1844), Ilije Garašanina. U svom programu Načertanije on narod Bosne naziva Bošnjacima – bez obzira na vjersku pripadnost – i jasno ih razlikuje od Srba u Srbiji: “Ako Bošnjaci ne bi ovo primili, to bi otuda kao sigurno sledovalo raskomadanje Srba na provincijalna mala knjaževstva…” Nadalje, govori o procesu preobražavanja srpstva u Bosni, koje počinje polovinom 19 stoljeća podudarajući se sa periodom u kojem su pisane Načertanije, i sjedinjenju istih sa Srbijom: “…ako bi se pre ovog opšteg sojedinjenja Srbstva što osobito u Bosni preobražavati počelo….K ovome treba dakle učiniti da se Bošnjaci i ostali Slaveni obrate…” Nadalje, predlaže da se: “nekoliko mladih Bošnjaka u srpsku službu državnu prima da bi se ovi…obučavali i za takove činovnike pripravljali koji bi ono što su u Srbiji naučili posle u svom otečestvu u djelo privesti mogli.” Da bi plan Velike Srbije tekao bez većih problema, Garašanin smatra da bi se trebala pisati i opšta historija Bosne gdje se “ne bi smela izostaviti slava i imena nekih muhamedanskoj veri prešavsi Bošnjaka” i nadalje napominje da bi ova historija trebala da bude oprezno pisana i to isključivo “u duhu narodnog jedinstva Srba i Bošnjaka” i od strane “čoveka vrslo sposobnog i duboko pronicavajućeg.” Meta njegovog programa bili su i katolički Bošnjaci: “Na istočnog veroispovedanija Bošnjake veći upliv imati neće biti za Srbiju težak zadatak. Više predostrožnosti i vnimanija na protiv toga iziskuje to, da se katolički Bošnjaci zadobijedu. Na čelu ovih stoje franjevački fratri.”

Jedan od najcjenjenijih historičara u svijetu, po pitanju historije svih južnoslavenskih zemalja, Dr. Nada Klaić u svome djelu “Srednjovjekovna Bosna – Politički Položaj Bosanskih Vladara do Tvrtkove Krunidbe”", (Zagreb, 1989.), naučno je ustvrdila da Bosna nikada nije bila ni hrvatska ni srpska. Zemlja Bosna je po Dr. Nadi Klaić potpuno posebna i po narodu i po kulturi i po svojemu postanku. Dr. Nada Klaić dolazi do sljedećih konstatacija:
“….No, ove nevješte projekcije o srpstvu Bosne vrijede isto koliko Šišićevo dokazivanje o hrvatsvu Bosne. Međutim nekritički izvještaj Konstantina Porfirogeneta o Sklavinijama može poslužiti kao podloga za zaključke samo onom historičaru kome nije odveć stalo do historijske istine. On je uglavnom iste vrijednosti kao i Dukljaninove vijesti o vladanju hrvatskih ili srpskih vladara nad Bosnom. To su tek povremeni izleti susjednih vladara koji nisu niti su mogli izmijeniti stoljetni položaj bosanskih zemalja, jer su one bez Hrvata i Srba odavno išle svojim, od njih posve odijeljenim putem. Carevi podaci za taj posao ne mogu biti mjerodavni, a još manje vješta konstrukcija barskog nadbiskupa koji piše sredinom 12. stoljeća.”

“….Posve razumljivo da Ćirkoviću za njegovu teoriju o srpstvu Bosne ne mogu poslužiti niti Konstantinovi podaci o naseljenju Srba, jer ih car, a znamo i zašto, stavlja u Srbiju, Paganiju, Zahumlje i Travuniju te Konavle po kriteriju 10-og stoljeća kad su sve te zemlje priznavale bizantsku vlast. Prema tome, ako se sam car nije hvalio da je Bosna od naseljenja srpska, a sigurno bi to vrlo rado učinio,onda kritičkom historičaru ne preostaje drugo nego i na osnovi careva teksta tvrditi da je Bosna od početka bila Bosanska [tj. pripadala je Bošnjacima svih religija].”

U “Samogenocidu na Popisu Stanovništva” (Aljazeera BiH), upozorio sam na sljedeće:
“Nadolazeći popis stanovništva predstavlja još jednu historijsku priliku da Bošnjaci mirnodopskim putem izgube političku moć i dijelove teritorija na kojima predstavljaju većinsko stanovništvo ukoliko se nacionalno podjele na vjerske i geografske grupacije.
Činjenica jeste da se mnogi Bošnjaci još nacionalno izjašnjavaju kao ‘Muslimani’, ‘Bosanci’, ‘Hercegovci’, ali isto tako i kao ‘Bošnjaci-muslimani’ i ‘Muslimani-Bošnjaci’ i slične varijante.

Ukoliko se ovakvo izjašnjavanje oslika na popisu stanovništva, ono će rezultirati brojčanim smanjenjem stvarnog broja Bošnjaka, što će nadalje doprinijeti slabljenju naše političke moći, a padom brojnosti Bošnjaka doći će i do sužavanja našeg etničkog teritorija, jer će u nacionalno mješovitim sredinama Hrvati i Srbi preko noći postati većina i time preuzeti kontrolu nad našim teritorijem.

Bošnjaci su ključni faktor opstojnosti Bosne i Hercegovine. Da se pitalo Srba i Hrvata, Bosna bi odavno bila u sastavu Velike Srbije, odnosno Velike Hrvatske. Svako slabljenje bošnjastva doprinosi slabljenju Bosne i Hercegovine i njenom eventualnom raspadu, a i našem položaju u njoj i izvan nje.”

Slijedi izvanredno zapažanje Alije Isakovića o temi Bošnjaštva izneseno na bošnjačkom saboru u ratom opkoljenom Sarajevu 27. septembra 1993:
“Neuk i neobaviješten čovjek često brka pojmove Bošnjak, Bosanac,Musliman, Bosanski Musliman, musliman. Nažalost, u taj svijet spadaju i neki naši novinari i neki naši ljudi na visokim položajima. Jednostavno, ima svijeta kojeg to do sada nije zanimalo.
To je pretežno onaj naš sloj i soj koji nije razvijao u sebi nikakve pojmove o vjeri i naciji. To su najčešće oni ljudi koji misle da su izuzetno napredni, izvan i iznad običnog puka. To je onaj soj u kojeg nema pojmova o općem već samo o vlastitom.

U velikoj mjeri to je i svojevrsna mimikrija kakvu ima i životinjsko carstvo.
Dakle, Bošnjak je tradicionalno nacionalno ime bosanskohercegovačkih muslimana, sandžačkih muslimana i svih drugih muslimana koji govore bosanskim jezikom.

Osim nas koji se znamo, u samoj Turskoj je skoro šest miliona Bošnjaka (iz više generacija), a danas ih ima od Kanade do Novog Zelanda.

U sovjetskim naučnim djelima i enciklopedijama, u turskim enciklopedijama i u nekih drugih naroda koji su s nama imali historijske kontakte, mi smo uvijek predstavljani kao Bošnjaci.
Termin Musliman (u nacionalnom smislu), koji je uveden u popis stanovništva 1971., zamijenjen je terminom Bošnjak na posljednjem Bošnjačkom saboru, septembra 1993. godine, na kojem je jednodušnom aklamacijom vraćeno ovo narodno viševjekovno ime, u atmosferu potpune saglasnosti i olakšanja da se to natezanje s imenom okonča, bez velikih riječi i bez ikakvih prenemaganja, tumačenja i pravdanja…

Savez komunista uveo je za nas termin Musliman umjesto Bošnjak da bi se Musliman asimilirao u musliman, a musliman može biti bilo koje nacije.

Citirao bih o ovome izvanredno zapažanje dvojice naših vrsnih intelektualaca dr. Enesa Karića i dr. Rešida Hafizovića u njihovom pogovoru knjizi Emira Šekiba Arslana ‘Zašto su muslimani zaostali, a drugi napredovali?,’ Sarajevo 1993. godine:
‘Napokon, kada je naše historijsko pamćenje postalo isto sto i posvemašnji zaborav, tada su nas, opet drugi, oslovili imenom Muslimani, ali samo zato da bi najavili lovnu sezonu na Muslimane, do istrebljenja. Zar naša svakodnevnica nije najbolje svjedočanstvo za to? Nisu nas, naime, oslovili Muslimanima s ciljem da nas podsjete na porijeklo naših pravih duhovnih korijena i da nas nepogrešivo upute na već zaboravljenu duhovnu zavičajnost, već da bi nam, uz podsmijeh i prezir, priznali pravo na etnicitet koji nikako nema pravo na sopstvenu prošlost i na sopstveni duhovni kontinuitet. A ako bi nam to pravo i priznali kad su nas već bili usmjerili da koračamo tuđim putem i da budemo sudionici tuđe historije i tuđe kulturne tradicije.’

Ostaje termin musliman (u vjerskom smislu) i piše se malim “m”, malim početnim slovom kao i kršćanin, hrišćanin, protestant…

Termin musliman označava svakoga od milijardu pripadnika islamske vjere, bez obzira na to gdje žive, kojim jezikom govore i bez obzira koje su nacije.

Poznato je da svaki od islamskih naroda ima svoje narodno ime. Termin Bosanac (i Hercegovac) potpuno je jasan i označava svakoga ko je rođen u Bosni i Hercegovini ili je to stekao življenjem u BiH.

To je regionalni, geografski termin, a može biti i državni. U tome ima i sličnosti s terminom Srbijanac i Srbin.

Srbin ne mora biti Srbijanac, kao sto Bošnjak ne mora biti Bosanac. Ima čak i obrazovnih pojedinaca koji misle da se pod termin Bošnjak može podvesti Bošnjak-musliman, Bošnjak-katolik, Bošnjak-pravoslavac.

To su proizvoljnosti, čak štetne proizvoljnosti koje mirišu na neku vrstu bh. unitarizma. Naši bh. pravoslavci su Srbi, a katolici Hrvati. Zna se od kada je to tako (druga polovica 19. vijeka) i zna se zašto. To se mora uvažavati, inače bismo ličili onima koji prave neko novo sveto trojstvo u tome. To ne.”








08.03.2018.

PROF.DR. SENADIN LAVIC : STA DANAS ZNACI "KONSTITUTIVNOST NARODA" SPRAM KONSTITUTIVNOSTI GRADJANA?

08.03.2018.

SPC CRTA SVOJE GRANICE SRBIJE

08.03.2018.

HDZ-ova EUROPARLAMENTARKA KOMENTARISALA UREDJENJE BiH, PA SE NEVIDJENO IZBLAMIRALA

KAKO LI JE OBRAZOVANIM EU POLITIČARIMA S NJIMA: HDZ-ova europarlamentarka komentarisala uređenje BiH, pa se neviđeno izblamirala

Uistinu je zastrašujuće da neko u ovako malo rečenica pokaže ovoliku količinu neupućenosti i neznanja, a Šuica je samo jedna u plejadi hrvatskih europarlamentaraca koji iole politološki potkovanu osobu posljednjih mjeseci istinski uveseljavaju svojim nebuloznim tumačenjima i tvrdnjama o konsocijacijama, federalizaciji i građanskom konceptu.


KAKO LI JE OBRAZOVANIM EU POLITIČARIMA S NJIMA: HDZ-ova europarlamentarka komentarisala uređenje BiH, pa se neviđeno izblamirala

Zastupnica HDZ-a u Evropskom parlamentu Dubravka Šuica jučer je izjavila da građanski koncept nije univerzalna evropska vrijednost niti univerzalno primjenjiv u Evropskoj uniji.

 

- Upravo je obrnuto od onog što se tvrdi iz Sarajeva. Više je primjera višenacionalnih, konsocijalnih demokracija u Europskoj uniji, koje zbog prirode sastava svog stanovništva nemaju tendenciju biti građanskima u smislu konstrukcije vlasti na principu jedan građanin- jedan glas, kazala je Šuica sudjelujući u političkom magazinu Argumenti Naše tv iz Mostara.

 

U BiH smo već navikli od HDZ-ovih i drugih nacionalnih političkih opcija opetovano slušati ovakve i slične tvrdnje koje se, međutim, ne potkrepljuju nikakavim konkretnim primjerima ili dokazima, valjda se nadajući da će neka laž postati istinita samo ako je dovoljno puta ponove. Problem je, međutim, što velika većina evropskih država jeste građanski uređena i ne poznaje koncept konstitutivnih naroda, uključujući i one multietničke poput Velike Britanije, Španije i Švicarske. Činjenica da ove države imaju određen stepen decentraliziranosti i svojim regijama omogućavaju viši ili manji stepen autonomije, ne mijenja činjenicu da su njihovi politički sistemi zasnovani na građaninu a ne bilo kakvom kolektivu kao temelju, i da se vlast bira po većinskom građanskom principu. Jedini sličan primjer BiH je Belgija čiji ustav definiše postojanje „tri zajednice“ koje čine državu.


Dalje je Šuica, govoreći o tome što su smjernice Evropske unije za institucionalne reformame u BiH ona je kazala da su smjernice EU iskazane u nekoliko navrata u rezolucijama Evropskog parlamenta, a to su poštivanje konstitutivnosti naroda i ostvarivanje prava svakoga od tri naroda i ostalih.

 

No, rezolucije koje Šuica spominje nisu nikakve zvanične smjernice Evropske unije, nego jedna jedina usvojena rezolucija u Evropskom parlamentu predložena i izlobirana upravo od hrvatskih zastupnika. Takve rezolucije nisu obavezujuće. One imaju nadasve simboličan karakter. Ipak, stavrna vlast EU leži u Evropskoj komisiji i Evropskom vijeću, a iz tih institucija ne postoji zvaničan stav o „federalizaciji“ BiH. No, upečatljivo je kako hrvatske nacionalističke garniture ovdje zloupotrebljavaju federalizam. Federacija kao zajednica više političke jedinice je čest i legitiman koncept u uređenju evropske država, no federalizacija sama po sebi nipošto ne podrazumijeva etnoteritorijalizaciju kako podmeće HDZ.

 

Šuica dalje tvrdi:

 

-U konačnici ni sama Europska unija nije utemeljena na građanskom konceptu, čak nije ni federacija, već unija suverenih država tj. konfederacija.

 

Po svojoj nesuvislosti i nebuloznosti ova izjava se posebno ističe. Dakle, Evropska unija jeste unija suverenih ali nezavisnih država. No kakva je tu konkretno poveznica i logika s Bosnom i Hercegovinom koja ima hiljadugodišnju kontinuiranu državnost i nije nastala nikakvim činom ujedinjenja? Čak ni multietničnost EU nije usporediva s primjerom BiH, jer kod prve je upravo slučaj ulaska desetina različitih naroda u jednu državu uniju, što sa Bosnom i Hercegovinom svakako nije slučaj. Također, netačna je i tvrdnja da je EU konfederacija. Ako bismo govorili u njenom uređenju, EU je u suštini mješavina i federalnog i konfederalnog modela. Po svojim nadležnostima EU se može označiti kao tipična federacija u monetarnim odnosima, poljoprivredi, trgovini i zaštite sredine, a konfederacija u unutrašnjoj, socijalnoj i ekonomskoj politici, dok u vanjskoj politici djeluje kao međunarodna organizacija.


Dakle, uistinu je zastrašujuće da neko u ovako malo rečenica pokaže ovoliku količinu neupućenosti i neznanja, a Šuica je samo jedna u plejadi hrvatskih europarlamentaraca koji iole politološki potkovanu osobu posljednjih mjeseci istinski uveseljavaju svojim nebuloznim tumačenjima i tvrdnjama o konsocijacijama, federalizaciji i građanskom konceptu. Možemo samo zamisliti kako je onim obrazovanim evroparlamentarcim s njima.

 

 

(D.Hadžović)



Prof.dr. Senadin Lavić : Šta danas znači “konstitutivnost naroda ...


08.03.2018.

BAKIR IZETBEGOVIC: NISAM DOBAR ZA ONE KOJI KOJI GRADE MOSTOVE KOJIMA ZATVARAJU BiH, DA PLANIRAJU REFERENDUME O OTCJEPLJENJU OD BiH

Bakir Izetbegović u Pressingu : “Međunarodna zajednica se uzda u SDA,to je kičma političkog života u BiH”




Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine i predsjednik SDA Bakir Izetbegović gostujući u Pressingu na N1 kazao je percepcija u javnosti vrlo loša, a da rezultat nije uopšte loš.

Kako podnosite sve ove krize? Kažu da ste glavni problem u BiH i regiji?

“Vjerovatno jesam onima koji bi da troše resurse BiH, da ne plaćaju, da grade mostove kojima zatvaraju BiH, da planiraju referendume o otcjepljenu od BiH, da prave teritorijalne i institucionalne kapsule unutar BiH. Mi smo ta brana 27 godina”, kazao je Izetbegović u Pressingu na N1.

Vidjeli smo da ste bili prilično suzdržani na trilaterali u Mostaru dok su ostali učesnici bili srdačni, izljubili se, a vi stajali po strani.

“Ko se s kim ljubio, ko se kako pozdravljao, ja to nisam registrovao. Ja sam radio ono što je moj posao tamo. Evo, ovo o čemu sam sad govorio. Imamo otvorena pitanja između dvije države, želim da ih riješimo. Troše nam vodu iz Drine, iz Buškog jezra, ne plaćaju. Pokušavali smo da te stvari riješimo. Vrijeme je bilo da uradimo neke stvari. Dok god stvari idu onako kako meni odgovara, mogu biti na oko pasivan. Kada stanu stvari, kada ne idu, naravno da ću se intenzivnije suprostavaljati i tražiti rješenje”, naveo je Izetbegović

Kako je kazao, sve ono što je u Reformskoj agendi zacrtano je išlo.

“Percepcija u javnosti je vrlo loša, a rezultat nije uopšte loš. Ako imate par milijardi KM prikupljenih poreza više nego u prethodnom periodu, to je direktni pokazatelj jačanja privrede. Neke stvari su išle dobro, kada su zapele i ja sam počeo malo jače da se suprostavljam, da bivam glasniji. Prilazim kraju mandata, želim neke stvari da zatvorim, možda postajem malo nervozniji s godinama”.

S godinama ili zbog zbivanja na sceni?

“Nakon odlaska gospodina Konakovića, mi smo otvorili proces u Goraždu, Konjicu i Tuzlasnkom kantonu”, kazao je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine i predsjednik SDA Bakir Izetbegović gostujući u Pressingu na N1

Konferencija za medije u Mostaru je bila na rubu incidenta. Vučić vas je čak optužio da ne govorite istinu.

Naime, dva su prijedloga bila od strane Vučića kada govorimo o granici i centralama. Jedan je bio da se rade devijacije, da Srbija prelazi na našu stranu, a druga je bila da se na 99 godina da pravo služnosti ili kako Srbi kažu, službenosti. To su stvari koje ne rješavaju predsjednici. Mislim da druga dvojica članova ne bi imala ništa protiv o ta dva rješenja i ne vide problem. Ja vidim da jeste problem”, kazao je Izetbegović.

“Ako su poklopili zemljište, u funckiji tih elektrana, ako su protekle milijarde kubnih metara Drine, a nismo dobili pare, za mene je to problem. Ja to ne mogu prebijati preko koljena. Srbija nam nudi neizgrađeno zemljište. Ko je Bakir Izetbegović? Nije to moja ni Čovićeva ni Ivanićeva ćaćevina. Nisam spreman predati zemlju. Oni se takstativno nisu tu izjasnili. Čović je kazao da se nada da ću napraviti iskorak ka srbijanskom prijedlogu. Ne možemo razgovarati ozbiljno dok eksperti ne sjednu i ne pripreme neke prijedloge”, kazao je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine i predsjednik SDA Bakir Izetbegović gostujući u Pressingu na N1.

Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine i lider SDA Bakir Izetbegović gostujući u Pressingu na N1 kazao je da je lider HDZ-a i predsjedavajući Predsjedništva BiH Dragan Čović “pomalo u panici kada je u pitanju gubitak susptance u hrvatskom narodu”.

Govoreći o odnosima sa Čoviće, Izetbegović je kazao da je bilo dosta dobro raspoloženje prilikom predaje Upitnika.

“Preko hiljadu smo odluka donijeli konsenzusom. Bude tu prepirki, suprostavljenih politika. Gospodin Čović je pomalo u panici kada je u pitanju gubitak supstance u hrvatskom narodu. On se boji da bi mogli da izgube poziciju kroz smanjenje supstance. Mislim da tu Hrvatima treba pomoći, a ne ovako kako to radi gospodin Čović, zaboraviti Hrvate u RS, zaboraviti Hrvate u Sarajevu, Tuzli, Zenici i sve koncentrirati dole”, kazao je Izetbegović za N1.

Šta ste vi spremni da učinite da se Hrvati osjećaju bolje u BiH?

Teoretsko pravo svakom građaninu dati, da se kandiduje i da glas za koga hoće. A praktično povećati šanse Hrvatima da izaberu Hrvata u Predsjedništvu. Oni traže nemoguću stvar, potpuno poništenje onoga što je građanski princip, zauvijek zaboraviti presudu Sejdić-Finci, Pilav, Zornić i ostale, staviti ih u stranu i napraviti izborno tijelo gdje Hrvati biraju Hrvata. To je mimo svakog demokratskog standarda. Mi smo upozoreni od Vijeća za vanjske poslove Evropske unije da ne napravimo nijedan korak koji nas odaljava od implementacije presude Sejdić-Finci”, kazao je Izetbegović.

Je li u pravu bivši predsjedavajući Vijeća ministara BiH Zlatko Lagumdžija kada kaže da je u međunarodnim krugovima sazrelo uvjerenje da, kad se već ne može srušiti Dodikov SNSD ili Čovićev HDZ, da građanske stranke uz SBB treba da sruše SDA?

“Ne bih rekao. Ne vidim tamo prave snage koja bi radila ovaj posao koji radi SDA, u tome bloku koji ste spomenuli. Sve te koalicije za koje je izgledalo da će se raspasti, da ne mogu opće da iznesu, opstale su zahvaljujući upornom radu ljudi iz SDA. Sve jedno po jedno smo mi ustvari uradili. Koordinacioni mehanizam, direktno sam ga ja odradio, prilagodnu SSP-a sam uradio sa gospođom Merkel. Kada je u pitanju aktivacija MAP-a, ja sam otišao kod ambasadora i ubijedio ih da smanje doživljaje sa talinskim uslovom, da idemo u tome smjeru. Dakle, kada je u pianju evropski i NATO put, direktno mi iz SDA smo to uradili”.

Dragan Čović je demantirao da je na sastanku u Briselu sa predsjednikom EPP pominjao islamsku državu, kalifat, što ste vi kazali da su bile njegove riječi. Evo sad prilike, zašto ste to onda rekli ako nije tačno?

“Zato što je rekao. Ono što je poslije ponovio u javnosti, da je građanska republika jest jedako islamska republika. Da je građanski princip u BiH dovesti neumitno do islamske republike, da to vodi stvaranju islamske države nakon čega sam rekao da ću napustiti sastanak, izaći pred novinare i reći šta je kazao”.

Zašto niste izašli?

“Zato što je prestao sa takvim stvarima”.

Lider SDA i član Predsjendištva BiH Bakir Izetbegović govorio je u Pressingu na N1 o Izbornom zakonu.

Očekivalo se da će jedna od glavnih tema u Mostaru biti Izborni zakon. Tek ste ga onako usput pomenuli. Šta se tu dešava? Hoće li Valentin Inzko, visoki predstavnik u BiH, na kraju presječi, iskoristit bonske ovlasti i nakon maja koji ste dobili kao rok da to riješite, proglasiti novi izborni zakon?

“On je to nagovijestio i čudnu je diplomatsku grešku napravio. Sad će svi da dignu ruke i da čekaju da to Inzko riješi, da dođe neki taj za

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
58352434

Powered by Blogger.ba