Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

02.03.2018.

KARIKATURE PREDRAGA KORAKSICA CORAXA

02.03.2018.

KEMAL KURSPAHIC: KORUPCIJA KAO SUDBINA

02.03.2018.

VETERANI HVO-a ODUSTALI OD BLOKADE

VETERANI HVO-a ODUSTALI OD BLOKADE




VETERANI HVO-a ODUSTALI OD BLOKADE ... - Slobodna Bosna






VETERANI HVO-a ODUSTALI OD BLOKADE HERCEGOVINE: Kolegama iz Armije BiH poslali su pomoć da nastave blokadu Tuzle! (VIDEO)



/////////////////////////////////////

APEL POLJOPRIVREDNIKA BIVŠIM BORCIMA: "Deblokirajte saobraćaj u Tuzlu, poljoprivrednici trpe strahovite gubitke"!

Udruženje poljoprivrednika Federacije BiH poziva borce da deblokiraju saobraćaj na Šićkom Brodu i da se za riješavanje svojih problema obrate nadležnim institucijama.



APEL POLJOPRIVREDNIKA BIVŠIM BORCIMA: 'Deblokirajte saobraćaj u Tuzlu, poljoprivrednici trpe strahovite gubitke'!

"Iako imamo razumijevanje za njihove zahtjeve, borci moraju biti svjesni da su blokadom ključne prometnice u kantonu potpuno blokirali i poljoprivrednu proizvodnju", saopćili su iz Udruženja poljoprivrednika Federacije BiH.


Ističu da su mljekari iz Tuzlanskog kantona u velikom problemu jer već dva dana ne mogu prevoziti proizvedeno mlijeko prema dobavljačima. 

"Ako se blokada nastavi, mlijeko će propasti pa će poljoprivrednici pretrpjeti ogromne štete. Podsjećamo da je Tuzlanski kanton veliki proizvođač mlijeka i da je mljekarstvo najrazvijenija grana poljoprivede u BiH od koje žive hiljade porodica. Zbog njih i u njihovo ime apeliramo da slijedite primjer vaših saboraca iz drugih djelova zemlje i napustite Šićki Brod. Ne smijete se za vaša prava boriti nauštrb drugih kategorija društva. I među nama ima onih koji su se borili za ovu zemlji i danas zaslužujemo da nam omogućite da neometano radimo naš posao", navodi se, između ostalog u saopćenju Udrušenja poljoprivrednika Federacije BiH.

02.03.2018.

HRVATSKA ZAGOVARA PROPAST BOSNE I HERCEGOVINE

Vedran Đulabić, profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu : Hrvatska zagovara propast Bosne i Hercegovine





Europski pučani Hrvatsku , s Mađarskom i Poljskom, svrstavaju u skupinu država nazvanu „bolesne demokracije“. Jedan od razloga zbog kojih se Hrvatska ne uspijeva demokratski i ekonomski razvijati je nereformirana javna uprava u kojoj cvate klijentelizam, a glavni kriterij zapošljavanja i napretka u tom sustavu nije sposobnost nego podobnost.

Među rijetkim intelektualcima koji se danas javno usuđuju kritizirati vladavinu Andreja Plenkovića i Kolinde Grabar-Kitarović je stručnjak za javnu upravu Vedran Đulabić, izvanredni profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu.

Đulabić stanje u društvu analizira s pozicija pravne struke, poštivanja zakona i Ustava, objašnjava, između ostalog, kako (ne)funkcionira javna uprava u Hrvatskoj te kako su i kojim potezima premijer Plenković i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović direktno udarili na vladavinu prava.

  • Kako komentirate činjenicu da se danas Hrvatska nalazi u skupini država „bolesne demokracije“, poput Poljske i Mađarske koje su današnjim vlastima, i najdraži i najbliži saveznici?

– Možemo pokušati zavaravati vlastito biračko tijelo, ali ne možemo dugo zavaravati političku i društvenu javnost izvan Hrvatske koja je dosta upoznata s pravim stanjem stvari. U ovom slučaju na koji se referirate očito je riječ o reorijentaciji vanjske politike na liniju tzv. uspravnice, u kojoj tražimo prijatelje u državama poput Mađarske i Poljske, zemljama za koje vidimo da u Europi ne figuriraju kao uzori demokratskog ponašanja.

Ne znam zašto se guramo u isti koš s njima? Bilo bi bolje da tražimo saveznike u nekim drugim državama, poput Austrije, Njemačke ili nekih drugih država koje nam mogu biti uzori u razvoju demokracije ili u pogledu organizacije države. Hrvatska bi trebala preuzeti ulogu lidera na Balkanu, ako taj pojam uopće smijemo upotrijebiti u hrvatskoj javnosti.

 

Ne možemo biti lideri Austriji, Njemačkoj, Francuskoj ili Finskoj, ali možemo biti lideri i uzori BiH, Srbiji, Crnoj Gori, Albaniji i Kosovu. Uostalom, tu ne postoji ni prepreka jezičnog razumijevanja, još uvijek se s velikim brojem tih država razumijemo i možemo s njima bez problema komunicirati, razmjenjivati iskustva i ideje.

Kad se Srbija demokratizira i odluči hoće li s EU ili Rusijom, zasigurno ima potencijal preuzeti lidersku ulogu na Balkanu. Za sad je to onemogućeno prvenstveno zbog političkog vodstva u toj zemlji. Posjet predsjednika [Srbije Aleksandra] Vučića Zagrebu još je jednom jasno pokazao o kakvom se političaru radi. Takva razina manipulacije, eklatantnog iznošenja neistina o vlastitoj ulozi u Domovinskom ratu u Hrvatskoj usprkos tome što postoji video zapis koji svjedoči suprotno, izvrtanje činjenica u svoju korist, pokazuje da se ne radi o političaru u kojeg se može imati elementarno povjerenje, a ono je pretpostavka liderske uloge.

  • S gotovo svim navedenim zemljama Hrvatska je u ovom trenutku posvađana iako su joj i premijer i predsjednica iskusni diplomati.

– Ne znam jesmo li baš posvađani, ali činjenica je da imamo neka neugodna i otvorena pitanja i da nismo u sasvim skladnim odnosima. Čak i s onim državama s kojima bi po prirodi stvari trebali biti u dobrim odnosima. Tu prvenstveno mislim na Sloveniju i Bosnu i Hercegovinu.

Spornu situaciju oko granice sa Slovenijom uopće nismo dobro predstavili međunarodnoj političkoj javnosti. Zato ispadamo država koja ne poštuje međunarodno pravo. Nismo uspjeli jasno komunicirati da smo mi upravo zbog poštovanja međunarodnog prava izišli iz arbitraže sa Slovenijom. Neprestano je trebalo ponavljati na temelju kojeg točno članka kojeg međunarodnog ugovora smo izišli iz arbitraže, a ne samo reći da je došlo do kompromitacije arbitražnog postupka. Ovako ispada da je Slovenija sve to okrenula u svoju korist i tvrdi da je Hrvatska zemlja koja ne poštuje vladavinu prava i ne provodi presude međunarodnih institucija. Svaki razuman europski političar će stati na stranu vladavine prava i u toj igri Hrvatska ispada negativac koji ne poštuje međunarodno pravo. Nadam se samo da tako neće biti i s drugim državama s kojima imamo granične sporove.

S Bosnom i Hercegovinom isto nemamo pretjerano idilične odnose jer zagovaramo politiku osnivanja trećeg entiteta, a to je po, mom sudu, put u propast države BiH. To je možda kratkoročna dobit trenutnim političkim predstavnicima Hrvata u BiH, ali dugoročno je riječ o lošoj politici jer ide prema cementiranju nacionalističkog koncepta države koji će dovesti do dodatnih podjela i sukoba među narodima u toj državi. U BiH treba rastakati kako bošnjački, tako i hrvatski i srpski nacionalizam i jačati građansku državu ako se na dugi rok želi dobro toj državi i narodima koji u njoj žive.

  • Kako ocjenjujete dosadašnji mandata premijera Plenkovića?

Kad je riječ o potpori i promociji ideji vladavine prava, premijer Plenković je ozbiljno podbacio jer je situacija sa smjenjivanjem ministara iz redova Mosta direktni udar na vladavinu prava u Hrvatskoj. Ta je smjena učinjeno protuzakonito i protuustavno, jer Hrvatska ima parlamentarni sustav vlasti u kojem Vlada i njezini članovi proizlaze iz predstavničkog tijela, pred njim dobivaju povjerenje i samo je Hrvatski sabor taj koji i, to povjerenje može uskratiti i smijeniti ih.

Zbog toga mi se čini da je vladavina prava erodirala jer je i predsjednica Grabar-Kitarović napravila neke poteze koji predstavljaju ozbiljan udarac na vladavinu prava. Predsjednica je javno poručila da neće oduzeti odlikovanja osobama osuđenima za ratne zločine, iako propisi koji su na snazi u Hrvatskoj jasno nalažu drukčije postupanje. Tako su dvije ključne državne institucije poduzele direktne korake protiv vladavine prava. Kad takve poruke i ponašanje dolaze iz samog vrha države, od dvije institucije koje imaju formalnu političku moć, što onda uopće očekivati od nižih razina vlasti?

  • Koje su institucije trebale reagirati na to da premijer i predsjednica direktno ruše vladavinu prava u državi? Je li trebao reagirati Ustavni sud?

– Mislim da se radi o takvim potezima na koje je morao reagirati širi krug društvenih aktera, od akademske zajednice, preko medija, stranaka opozicije u Hrvatskom saboru, pa čak i Ustavni sud jer se radi o dvije najviše pozicije izvršne vlasti u Hrvatskoj. Zamislite da se takva situacija dogodi u nekoj državi razvijene demokracije u koju se često volimo ugledati? Nastala bi prvorazredna politička i društvena kriza.

Ovih dana do nas je došla vijest o tome da je ministar vanjskih poslova u Nizozemskoj podnio ostavku jer lagao da je bio na sastanku koji se dogodio prije deset godina. Prilikom podnošenja ostavke izjavio je da Nizozemska zaslužuje ministra vanjskih poslova u kojeg neće sumnjati. Sad to usporedite s ponašanjem naših političara, u ovom slučaju premijera i predsjednice koji izravno krše pozitivne propise. To je prošlo bez značajne reakcije, a kamoli ikakvog političkog skandala.

  • Kako komentirate činjenicu da je i predsjednik Ustavnog suda uhvaćen u plagiranju doktorata i to da imamo pravu poplavu plagiranih diploma i znanstvenih radova, naročito među političarima?

– O slučaju doktorske disertacije trenutnog predsjednika Ustavnog suda Republike Hrvatske se već duže vrijeme piše po medijima. Taj, a i drugi slični slučajevi na ovim prostorima prolaze kao neki lakši prijestupi, jer je uobičajeno da studenti prepisuju na ispitima i, dapače, to se smatra pokazateljem svojevrsne snalažljivosti koje ih kvalificiraju za kasnije odgovorne položaje u društvu.

Takva se situacija onda prelijeva i na druge sfere društva, pa ne čudi što se predsjednik Ustavnog suda koristi svim pravnim mehanizmima kako bi ukazao da oni koji su ga prijavili nisu u pravu te da saborski odbor nema nadležnost, kao da se radi nekom formalnom pravnom postupku.

  • Koliko izostanak reformi javne uprave koči razvoj i napredak Hrvatske, u kojoj mjeri to generira krizu u kojoj se nalazimo?
Objavio/la haler u 17:22, 0 komentar(a), print, #

02.03.2018.

HUTBA REISA KAVAZOVICA: SVJEDOCIMO BESPOSTEDNOJ PROPAGANDI PROTIV BOSANSKIH MUSLIMANA

02.03.2018.

PRVI MART, 26 GODINA KASNIJE: NISTA NOVO, SARAJEVO BLOKIRANO, BARIKADE NA SVIM VAZNIM CESTAMA

PRVI MART, 26 GODINA KASNIJE: Ništa novo, Sarajevo blokirano, barikade na svim važnim cestama  

Ispred balvana koji su popriječili cestu nekoliko desetaka ljudi, demobiliziranih boraca, a ispred njih osvijetljen logorskom vatrom transparent sa fotografijom: "PRAVDA ZA PARAGU, HANEFIJU PRIJIĆA"



PRVI MART, 26 GODINA KASNIJE: Ništa novo, Sarajevo blokirano, barikade na svim važnim cestama    - 1

Piše: SENAD AVDIĆ


Poznanik koji je prekjučer, vraćajući se iz Hercegovine, satima u automobilu stajao pred blokiranim tunelom na Ivanu poslao mi je pred večer fotografiju sa "licinog mjesta".

 

Ispred balvana koji su popriječili cestu nekoliko desetaka ljudi, demobiliziranih boraca, a ispred njih osvijetljen logorskom vatrom transparent sa fotografijom: "PRAVDA ZA PARAGU, HANEFIJU PRIJIĆA". Kakva je nepravda pogodila dotičnog Prijića-Paragu da njegovi suborci nisu imali drugog načina da je isprave nego su bili prisiljeni  blokirati jednu od frekventnijih saobraćajnica u državi i kao taoce drže stotine i hiljade vozača i putnika?

 

 

Hanefija Prijić, ratni zapovjednik jedne manje postrojbe Armije BiH, nalazi se trenutno u zatvoru u Italiji. Prije 20-ak godina  osuđen je na 15 godina zatvora na sudu u Travniku zbog ubistva trojice italijanskih humanitaraca  na  cesti između Gornjeg Vakufa i Novog Travnika. Odmah nakon što se čulo za taj strašni zločin nad ljudima koji su iz najplemenitijih namjera došli pomoći ljudima u BiH, u Srednjoj Bosni se otvoreno govorilo da iza zločina stoji gornjevakufski "borac iz naroda" Hanefija Prijić Paraga.

 

 

IVAN SEDLO RAZGOVORA NEMA

 

Pronašao sam nekoliko nedjelja nakon tog zločina Prijića i čudnu, raspojasanu, družinu njegovih odmetnutih desperadosa u jednom zabačenom selu izvan Gornjeg Vakufa u kojem su se bili ulogorili i iz kojeg su (na konjima!) kretali u ratne pohode. Mrk, nekomunikativan, podozriv prema neznancu, opak, tipična  seoska kabadahija kojeg je rat pretvorio u srednjobosanskog Pancha Villu, Paraga nije bio voljan za razgovor. Na moje pitanje je li njihov komandant odgovoran za ubistvo i pljačku Talijana, jedan njegov borac mi je hladno ponudio jeziv odgovor: "Nema veze. Koga je Paraga ubio, on ga je i zakopao, a Italijani nisu bili zakopani. Dakle, nije..."

 

Armijom BiH u tom dijelu srednje Bosne (Gornji Vakuf- Bugojno) zapovijedao je Selmo Cikotić, koji je nakon rata obavljao sve važne funkcije u vojsci, odnosno oružanim snagama. Izvjesno vrijeme, odmah nakon rata, se okušao i u diplomaciji, sve dok ga vlasti  Sjedinjenih Američkih Država, gdje je bio vojni ataše, nisu vratili nazad u Sarajevo. Razlog su, navodno, bili nerazriješeni i nekažnjeni ratni zločinu počinjeni u zoni odgovornosti za koju je bio odgovoran. Cikotić je danas savjetnik Bakira Izetbegovića, koji je nekoliko puta u zadnje vrijeme ponovio kako su zločini koje je počinili Armija BiH "bili vaninstitucionalni, dok je njihovo kažnjavanje bilo institucionalno".

 

Hanefija Prijić je "institucionalno" uhapšen i suđen nekoliko godina nakon rata u trenutku kada je bio odbornik (Stranke za Bosnu i Hercegovinu) u Skupštini Srednjobosanskog kantona. Nisu to vlasti učinile sa previše entuzijazma i iskrenosti , njegovo procesuiranje uslijedilo je nakon višegodišnjeg pritiska Ambasade Italije u Sarajevu. Još tokom rata Italijani su  imali sve činjenice i dokaze vezane za zločin nad njihovim građanima humanitarcima, kao i imena odgovornih. Italijanske vlasti od početka nisu bili zadovoljne visinom i kvalifikacijom kazne, pa je Prijić prije nekoliko mjeseci na njihov zahtjev ponovo uhapšen u Njemačkoj. Da li će mu se iznova suditi u Italiji, još nije poznato.

 

VETO NA VETERANE

 

Izdvojio sam primjer sa barikade na Ivanu da bih pokušao ilustrirati konfuznost, protivrječnost, pa i apsurdnost boračkih zahtjeva koji su ih proteklih dana "izmamili" na proteste, ali istovemeno pokazati vlastitu zbunjenost svim tim događajima. Imam svo razumijevanje svijeta za demobilizirane borce koji su mjesecima "parkirani" ispred (bivše) zgrade Vlade Federcije. Neke od njih sam sretao na položajima, paklenim linijama odbrane Sapne, Kalesije, Teočaka 1993. i 1994. godine.

 

Uzgred, za razliku od njih, ni na jednom ratištu u zoni odgovornosti Drugog korpusa, a obišao sam ih mnogo, od Gradačca i Brčkog, do Teočaka i Olova, nikada nisam ni čuo ni vidio ministra boračkog Salka Bukvarevića. Nije mnogo bogatija i sadržajnija ni ratna biografija njegovog glavnog savjetnika, Šerifa Patkovića, oni su svoj status i karijeru, očito, gradili na drugim, poltičkim i ideološko-stranačkim bojišnicama.

Nije mi, međutim, ni izbliza jasno šta suštinski, plaćajući to zdravljem i životima, traže i zahtijevaju ratni veterani ispod šatora u Alipašinoj ulici?

 

Ako je tačna tvrdnja nekih predstavnika vlasti da posljednji borački protesti koji su paralizirali Federaciju BiH nisu spontani, nego su, naprotiv, organizirani i sinhronizirani, zašto taj ko ih je "sinhronizirao" nije boračke zahtjeve ujednačio, artikulirao, učinio razgovjetnim i čitkijim.

 

Onaj moj poznanik sa početka teksta uspio se preksinoć nekako dokopati svog stana u Sarajevu, međutim jedan drugi, koji živi u Vogošći, nije bio te sreće, prenoćio je kod rodbine u gradu u kojem  je, inače, proveo četiri ratne godine nakon što su ga agresori protjerali  iz Vogošće. Znaju li nezadovoljni ratni veterani koji su blokirali Sarajevo, da su građani glavnog grada osjetljivi, frustrirani, bijesni..kada ih neko ponovo blokira, drži u ponižavajućem, bespomoćnom stanju? Je li organizatorima njihovog "spontaniteta" (koji su hiperosjetljivi na mogućnost blokade aerodroma, jer ga doživljavaju kao vlastitu stranačku lovinu, babovinu!) poznato da se u kući obješenog ne priča o konopcu, pa se tako ne blokiraju i izoliraju oni koji su skoro četiri godine bili opkoljeni i odsječeni od svijeta?!

 

Prekjučer je za građane Bosne i Hercegovine bio  poseban dan jer su najviši predstavnici Evropske unije najjasnije do sada u Sarajevu potvrdili evropsku budućnost ove zemlje. Možda ne toliko svečan i važan kao istog dana prije 26 godina kada su isti ti građani na referendumu odabrali nezavisnost i suverenost svoje zemlje. I tada, 1. marta 1992. godine, kao i ovog februara- marta radost i svečani ton pomutile su barikade, bespomoćne kolone automobila, prometna izolacije. Na istom onom mjestu na Ivanu gdje se prije dva dana tražila pravda za svirepog ratnog zločinca Paragu, ubicu humanitaraca, tog davnog prvog marta blokiran je promet, navodno, zbog srpskog svata ubijenog na Baščaršiji. Analogija jeste gruba, pa i (svjesno) petjerana, ali o tome su trebali voditi računi oni koji blokiraju promet, mrcvare pošten svijet, izazivajući njihov bijes i srdžbu, umjesto da probude empatiju i solidarnost.

02.03.2018.

MIRO LAZOVIC: NA REFERENDUM 1992. SU IZASLI MNOGI BOSANSKI SRBI SA BOSANSKIM HRVATIMA I BOSNJACIMA I GLASALI ZA SUVERENU I NEZAVISNU BiH

MIRO LAZOVIĆ: „Uvjeren sam da je dobar dio srpskog naroda 1992. izašao i glasao na referendumu, a najveća opasnost za BiH su...“

Za Vijesti.ba govorio je Miro Lazović, nekadašnji predsjednik Skupštine Republike Bosne i Hercegovine



MIRO LAZOVIĆ: 'Uvjeren sam da je dobar dio srpskog naroda 1992. izašao i glasao na referendumu, a najveća opasnost za BiH su...'

Razgovarala: Nevena Ćosić

 

 

Na svečanoj akademiji povodom 1. marta, Dana nezavisnosti BiH, poručili ste da današnja BiH nije država iz referendumskog pitanja. Gdje su najočitije razlike?

 

Današnja BiH nije država iz referendumskog pitanja, jer su građani 1992. glasali za nezavisnu državu BiH ravnopravnih naroda i građana na cijeloj njenoj teritoriji, glasali su za državu punih ljudskih prava i sloboda, što danas nije slučaj. Danas imamo BiH koja je iz referendumskog pitanja očuvala samo okvir, svoju cjelovitnost, ali je taj okvir putpuno haotičan i on nije u skladu sa sadržajem referendumskog pitanja. 

 

Danas nemamo ni demokratsku državu BiH, niti imamo državu u kojoj su u potpunosti zaštićena ljudska prava na cijelom njenom prostoru. Imamo podijeljenu BiH, ali i etničke podjele koje su rezultat agresije na BiH i koje se održavaju političkim sredstvima od strane onih protagonista koji bi i dalje željeli da ostvaruju ratne ciljeve.

 

Današnja BiH suočava se sa svim svojim slabostima, koje su rezultat tih ratnih ciljeva. Put naše države u EU ugrožen je jer neki pojedinci iz RS i zapadne Hercegovine smatraju da BiH treba izgrađivati na onome što je suprotno evropskim principima i standardima. Dugo vremena će proteći dok BiH ne postane država zžiz referendumskog pitanja.

 

Je li prije 26 godina bilo više BiH nego što je to danas slučaj?

 

Prije 26 bio je raspad SFR Jugoslavije. Da je bilo pameti, ta država bi se sačuvala. No, tu državu je razrušio velikodržavni koncept iz Beograda Slobodana Miloševića. Dakle, teza kako su drugi rušili Jugoslaviju, a Milošević je branio, nije tačna. Upravo je obratno bilo.

 

Bosanskohercegovački narodi su 1990. i 1991. godine nastojali očuvati taj prostor zajedničke države, ali je SDS rušio sve projekte i prijedloge koji su išli ka očuvanju tadašnje Jugoslavije.

 

Zbog toga smatram da je današnja BiH rezultat agresije Miloševićevig režima iz 1992. godine. 

Ipka, uz sve svoje slabosti, današnja BiH postepeno i polako izgrađuje svoju samostalnost. Bio sam optimista i 1992. godine da će se BiH očuvati, a optimista sam i danas da će naša država, uz sve probleme i izazove sa kojima se suočena, na kraju pobijediti svoje unutrašnje neprijatelje, jer smo vanjske pobijedili.

 

Većina političara iz RS godinama je jednoglasna u poruci - 1. mart nije i ne može biti praznik srpskog naroda u BiH. 

 

Uvjeren sam da je dobar dio srpskog naroda 1992. godine izašao i glasao na referendumu, uprkos svim prijetnjama i opstrukcijama koje su tada pravljene. Ne slažem se sa ocjenama iz RS da je 1. mart bio okidač za rat. Naprotiv, mislim da je okidač za rat držao Slobodan Milošević i da ga je on upotrijebio 1992., a da su Bosanci i Hercegovci htjeli potpuno suprotno. Dakle, htjeli su državu ravnopravnih naroda i građana.

 

Takođe, uvjeren sam da će 1. mart ostati jedan od najznačajnijih datuma u modernoj istoriji BiH. No, kao političar, spreman sam na to da u BiH otvorimo dijalog o novom zakonu o državnim praznicima u kojem će se naći datumi koji će moći integrisati bh. državu. Ovo je jedina država koju državni praznici dijele. 

 

Dakle, spreman sam da budem jedan od inicijatora razgovora o novom zakonu o državnim praznicima zbog mladih generacija koje odrastaju u podjelama. Državni praznici trebalo bi da integrišu bh. društvo i da se obilježavaju na cijelom prostoru BiH. 

 

Šta su, prema Vašem viđenju, najveće opasnosti za državu BiH u budućnosti? 

 

Najveća opasnost za BiH su retrogradne politike koje nikako da odustanu od politika koje su poražene 1992. godine i koje su nedavnim presudama haškog tribunala označene kao udruženi zločinački poduhvat. Tu mislim na politiku SDS-a iz 1992. godine, ali na politiku Herceg-Bosne. 

 

Mora se odustati od politika etničke dominacije i etničkih podjela, te se okrenuti građanskim pravima na način kako je Evropa organizovana. Potreban nam je radikalni raskid sa dosadašnjim politikama koje građane BiH drže kao taoce. Već 26 godina se valjamo u blatu etničkih podjela, koje nikome ne mogu donijeti ništa dobro, pa ni onim narodima u čije ime se vrši takva politika.

 

Umjesto toga, moramo uvesti politiku koja će na bazi razgovora i dogovora, nalaženja kompromisa i balansa između nacionalnog i građanskog pitanja, uređivati odnose u BiH. 

 

(Vijesti.ba)

 

02.03.2018.

"HDZ BiH VODI OKUPATORSKU POLITIKU NAD BH. HRVATIMA"

ZUKAN HELEZ BEZ DLAKE NA JEZIKU: "HDZ BiH vodi okupatorsku politiku nad bh. Hrvatima"

Povodom izjava zamjenice predsjednika HDZ BiH Borjane Krišto kako će poslije oktobarskih izbora doći do krize, ukoliko se ne implementiraju izmjene Izbornog zakona u skladu sa željama HDZ BiH, Zukan Helez, potpredsjednik Socijaldemokratske partije BiH, podsjeća Krišto da se u BiH još uvijek nije dogodila privatizacija naroda od strane političkih stranaka.




ZUKAN HELEZ BEZ DLAKE NA JEZIKU: 'HDZ BiH vodi okupatorsku politiku nad bh. Hrvatima'

„U BiH još nije uspostavljen i zakonom ozvaničen ekskluzivitet predstavljanja naroda, onako kako bi to HDZ želio, niti će se isti ikada dogoditi. Čak i kada bi smo stvari posmatrali sa aspekta HDZ-ovih ustaljenih političkih floskula o legitimnom i neprikosnovenom predstavljanju hrvatskog naroda, onda bi taj isti HDZ BiH trebao imati legalno osvojenih 400 do 500.000 glasova Hrvata u BiH, a ne 70 do 80 hiljada, što znači nešto više od 15 posto ukupnog biračkog tijela bh. Hrvata. Želim skrenuti pažnju HDZ-u da ne postoji slučaj u svijetu parlamentarne demokratije da stranka koja osvoji četiri do pet posto glasova na nivou države, uz otvorene prijetnje, bude jedan od ključnih faktora izvršne vlasti.

 

Također bih podsjetio Borjanu Krišto da, ukoliko zaista voli svoj narod tokom svih ovih mjeseci i godina, a ne samo pred izbore, se dohvati gorućih tema koje tište taj isti narod. Naime, gospođa Krišto dolazi iz Livna, koje je središte Kantona 10 ili kako to HDZ BiH voli reći "Hercegbosanske županije", u kojoj HDZ ima neprikosnovenu i konstantnu vlast, a koja iz godine u godinu bilježi najveće odlive stanovništva i prednjači u iseljavanju.

 

Javnost podsjećam da tamošnju kantonalnu vlast čine upravo stranke po želji Dragana Čovića, odnosno HDZ, SDA i SNSD i da je pravo čudo da tamo, umjesto „europskog kantona“, imamo beznađe sa pretenzijama pretvaranja kantona u administrativno-geografsku površinu bez ljudi, što je još jedan u nizu argumenata protiv izmjena Izbornog zakona po želji HDZ BiH.

 

Žao mi je da za HDZ BiH, za njenog predsjednika i njegovu zamjenicu tzv 'hrvatsko pitanje' počinje i završava sa željom i težnjom ka zakonskim rješenjem koje bi obezbijedilo trajno budžetsko egzistiranje "Hrvata nad Hrvatima" okupljenih oko HDZ-a, dok su istinska i realna hrvatska, bošnjačka i srpska pitanja dijametralno različita od ambicija HDZ BiH i njihovih, što javnih, što prešutnih partnera, a imaju zajednički imenitelj zvan egzistencija i dostajanstven život.

 

Borjana Krišto vjerovatno sa razlogom ispoljava preuranjenu nervozu, a pogotovo imajući u vidu koncentraciju vlasti sa kojom HDZ BiH raspolaže tokom ovog mandata bez ikakvih konkretnih rezultata, što u potpunosti demaskira stvarne namjere HDZ BiH i njihovu okupatorsku politiku nad bh. Hrvatima, a koja sa narodom ima veze samo koliko traje izborna kampanja i izborni dan“, kaže Helez.

 

 

(Vijesti.ba/SB)

02.03.2018.

PUTIN TVRDI DA RUSIJA IMA NOVO NUKLEARNO ORUZJE

02.03.2018.

PODIJELJENE ŠKOLE: MI NA JEDNOM, ONI NA DRUGOM SPRATU

02.03.2018.

SPORNA IZNIMKA OKO USTAŠKOG POZDRAVA

Sporna iznimka oko ustaškog pozdrava



Ustaški pozdrav „Za dom spremni“ bio je i ostao protuustavan, a njegovo korištenje kažnjivo, osim iznimno u grbu veteranske udruge HOS


Preporuke Vijeća za suočavanje sa posljedicama vladavine nedemokratskih režima izazvale su žestoke reakcije s lijeva i desna. Dok desnica i neki iz Katoličke crkve žale što nije zabranjena i zvijezda kao simbol komunizma, ljevica i srpska manjina sramotnim ocjenjuju što je ustaški pozdrav dopušten na grbu veteranske udruge Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) na komemoracijama njihovim poginulima.

Osuda NDH i zabrana korištenja njenih simbola; petokraka nije problematična, iako se upozorava da ona nije samo simbol antifašizma, nego i zločina nakon 1945; ustaški pozdrav „Za dom spremni“ bio je i ostao protuustavan, a njegovo korištenje kažnjivo, osim iznimno u grbu veteranske udruge HOS na komemoracijama pripadnicima stranačke paravojske HOS poginulima u ratu u Hrvatskoj početkom devedesetih – to je sažetak preporuka Vijeća za suočavanje sa posljedicama vladavine nedemokratskih režima nakon godinu dana rada. Dakle, otprilike opis stanja kakvo je sada.

Član Vijeća, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta Željko Tanjić odmah je izrazio ogorčenje jer nije zabranjena i zvijezda kao simbol komunizma, desni političar Zlatko Hasanbegović nazvao je preporuke „trulim kompromisom“, predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke i član HDZ-ove vladajuće koalicije Milorad Pupovac kaže kako je dopuštanje upotrebe ustaškog pozdrava na grbu veteranske udruge na HOS-ovim komemoracijama „štetno i uvredljivo za sve narode koji su bili žrtve ustaškog režima“, a socijaldemokrati su taj potez nazvali „sramotnim“.

Nije sretna ni manja stranka vladajuće koalicije – narodnjaci.

„Tim dijelom nismo zadovoljni. Mislimo i dalje stojimo, kao što smo i do sada stajali na stavu da takav pozdrav u javnosti nije dobrodošao“, kaže potpredsjednik Vlade narodnjak Predrag Štromar.

Petokraka nije problematična, iako se upozorava da ona nije samo simbol antifašizma
Petokraka nije problematična, iako se upozorava da ona nije samo simbol antifašizma

Član Vijeća, sveučilišni profesor povijesti Ivo Goldstein za naš program kaže kako je njegov motiv za rad u Vijeću bio opasnost da se izjednače ustaški režim i jugoslavenski socijalizam, i zadovoljan je što je to izbjegnuto. Zadovoljan je i osudom NDH, ali je izrazito nezadovoljan iznimkom oko ustaškog pozdrava u grbu veterana HOS-a:

„Sada je na realnoj društveno-političkoj situaciji, sudskoj praksi da se vidi kako će to funkcionirati, što će biti dopušteno u javnom prostoru, a što neće. Uostalom, Vijeće ne donosi nikakve zakone ni podzakonske akte, nego je to preporuka. Sve ostaje na Vladi da se vidi.“

Sveučilišni profesor i aktivist za ljudska prava Žarko Puhovski za Radio Slobodna Europa kaže kako se ustaška ikonografija odnosi na nešto što je bilo isključivo zlo, i treba je zabraniti jer podsjeća na zlo i na zločine.

„Meni je sumnjiva ta ocjena da bi to bilo dopušteno unutar HOS-ovih znakova, jer treba samo pogledati literaturu ili se prisjetiti: Tuđman je proveo godinu dana nastojeći da spriječi HOS, uvijek sa istim argumentom – 'da je to udbaška podvala koja nas hoće vezivati uz NDH.' A HOS je bio stranačka vojska stranke koja je na izborima 1992. godine imala program Hrvatske do Zemuna. Dakle, nije istina da to devedesetih godina nema veze s NDH“, kaže Puhovski.

Što se zvijezde tiče, Puhovski kaže da je petokraka zvijezda, kao i križ – dvoznačni simbol, i da nije trebalo raspravljati o njoj kao simbolu tog nedemokratskog režima:

„Tu je trebalo uzeti formulaciju: 'Nije dopušteno korištenje znakova SFRJ i Saveza komunista, odnosno Komunističke partije'. Time bi stvar bila jednostavnije riješena.“

Predstojnica katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Rijeci Sanja Barić superlativima je ocijenila dokument koji je nastao kao rezultat jednogodišnjeg rada vijeća, a što se tiče iznimke oko ustaškog pozdrava u grbu veteranske udruge, kaže kako je „neobično rješenje, kojeg zovemo 'službena tolerancija inače neustavne prakse' ustavnopravno dozvoljeno, upravo zbog iznimno uskog i vrlo preciznog dosega.“ Njezin kolega, predstojnik iste katedre u Zagrebu Branko Smerdel kaže da dokument nije riješio – ništa.

"Ne može se nešto istovremeno proglasiti neustavnim i ustavnim, ništa ne može istovremeno biti i zabranjeno i dozvoljeno, niti zakonodavac niti sud niti Vlade ne mogu prosuđivati kada bi se neka norma Ustava primijenila, a kada se ne bi", poručio je profesor Smerdel.

Voditeljica Centra za suočavanje s prošlošću Documenta Vesna Teršelič konstatirala je u izjavi za RSE da „većina pitanja ostaje otvorena,“ ali je pozdravila „Dokument dijaloga“ koji je nastao kao rezultat jednogodišnjeg rada Vijeća, kao dokaz da je dijalog, bar na ovoj razini moguć i koji može biti referentna točka za dalje rasprave.

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
57804653

Powered by Blogger.ba