Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

28.02.2018.

SRETAN DAN NEZAVISNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine

28. februara 1995. godine Skupština Republike Bosne i Hercegovine u Sarajevu, donijela je odluku kojom je 1. mart proglašen Danom Nezavisnosti Bosne i Hercegovine.



Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine


1. mart se obilježava kao Dan nezavisnosti Bosne i Herecgovine još od 1992. godine. Naime, 29. februara i 1. marta 1992. godine, u Bosni i Hercegovini, održan je referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine od SFRJ. Većina Bosanaca i Hercegovaca izjasnila se tada pozitivno - glasali su za demokratsku i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana.

Prema statističkim podacima, na referendum je izašlo oko 64,31% građana s pravom glasa, a za nezavisnost BiH glasalo je njih oko 99,44%. Mnogi bosanskohercegovački Srbi su, prema instrukcijama njihovog političkog vrha, bojkotovali referendum, misleći da će tako onemogućiti ispravnost i legalnost istog.

BiH je dakle, proglasila svoju nezavisnost 1. marta 1992. godine, a kao odgovor na referendum, srpske paravojne formacije postavljaju barikade u Sarajevu i drugim bosanskohercegovačkim gradovima u kojima počinje prava agresija na građane BiH.

Zemlje članice Evropske zajednice su 6. aprila 1992. godine, a dan kasnije i Sjedinjene Američke Države priznale Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu i suverenu državu. Republika Bosna i Hercegovina je 22. maja 1992. godine postala članica Organizacije ujedinjenih naroda. Nažalost, u isto vrijeme oružani sukobi u pojedinim dijelovima Bosne i Hercegovine prerasli su u pravu agresiju i ratni požar, koji je prouzrokovao ogromne ljudske žrtve i patnje, kao i materijalna razaranja.

Uspješnim otporom građana Republike Bosne i Hercegovine agresiji i zalaganjem Vlade Republike Bosne i Hercegovine za multietničku i demokratsku državu ravnopravnih naroda, BiH je očuvala svoj državnopravni i historijski kontinuitet. U američkom gradu Daytonu 21. novembra 1995. potpisan je mirovni sporazum, čime je neslužbeno završena agresija na BiH. Konačni sporazum potpisan je u Parizu 14. decembra 1995. godine, a Dejtonski sporazum potvrdio je Bosnu i Hercegovinu kao samostalnu i suverenu državu u evropskoj porodici država.

Prema ugovoru Bosna i Hercegovina sastoji se iz dvije administrativne jedinice: Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, te Brčko distrikta, koji ima poseban status i ne pripada nijednom entitetu. Ustav je donesen na temeljima Dejtonskog mirovnog sporazuma. Po tom ustavu Bosna i Hercegovina je priznata kao nezavisna, suverena država sa punim pravnim subjektivitetom temeljena na vrijednostima mira i pomirenja spremna za euroatlantske integracije. Bosna i Hercegovina se nalazi pod svojevrsnim međunarodnim protektoratom, gdje vlast drži kancelarija OHR-a (tzv. Ured Visokog predstavnika).

28. februara 1995. godine Skupština Republike Bosne i Hercegovine u Sarajevu donijela je odluku kojom je 1. mart proglašen Danom Nezavisnosti Bosne i Hercegovine.

Iskreno od srca, želimo Vam sretan DAN NEZAVISNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE!
28.02.2018.

NOVI KORAK BiH KA EVROPSKOJ UNIJI

28.02.2018.

BAKIR IZETBEGOVIC: "S HRVATSKOM ZELIMO NAJBOLJE MOGUCE ODNOSE, ALI TO NE OVISI SAMO OD NAS"!

IZETBEGOVIĆ GOVORIO ZA ZAGREBAČKI GLOBUS: "S Hrvatskom želimo najbolje moguće odnose, ali to ne ovisi samo od nas"!

Bakir Izetbegović, bošnjački član Predsjedništva BiH, dao je intervju Globusu u kojem je naglasio želju BiH da s Hrvatskom izgradi najbolje moguće odnose. "Ali ako Hrvatska nastavi s ignoriranjem interesa, stavova i prava BiH, naši odnosi ne mogu ići uzlaznom linijom', reako je Izetbegović.




IZETBEGOVIĆ GOVORIO ZA ZAGREBAČKI GLOBUS: 'S Hrvatskom želimo najbolje moguće odnose, ali to ne ovisi samo od nas'!


Izetbegović je kazao za Globus da se hrvatska javnost treba suočiti s istinom o ratu u Bosni i Hercegovini  ali i s dugogodišnjim nerješavanjem niza otvorenih pitanja na štetu BiH.

 

-Do građana Hrvatske je dolazila reducirana i iskrivljena slika stanja i odnosa u BiH. Izjave koje sam davao hrvatskim medijima su skraćivane do besmisla. Zato sam i otišao u jednu gledanu emisiju na HRT da pojasnim kako stvari izgledaju iz bošnjačkog i bosanskohercegovačkog ugla. Naravno da istina koja se nekome ne dopada izaziva burne reakcije, ali, nadam se, i otrežnjenje. Hrvatska javnost se treba suočiti sa istinom o ulozi Hrvatske u ratnim dešavanjima u BiH, ali i sa dugogodišnjim nerješavanjem niza otvorenih pitanja na štetu BiH, kazao je Izetbegović, pojašnjavaćuji razloge zbog kojih je nedavno gostovao na HTV-u.

 

Izetbegović je kazao da o sukobima koji mogu dovesti do rata pišu svi regionalni, a u zadnje vrijeme i svjetski mediji.

 

'Zašto bih ja izbjegavao da govorim o tome i pravio se da ne vidim kud nas može odvesti sve opasnija i drskija politika Milorada Dodika? Dodik je odlikovao Karadžića i druge koji su osuđeni za ratne zločine i genocid u Srebrenici, nabavio 2.500 jurišnih pušaka, u više navrata kazao da je njegov plan pocijepati BiH. Šutnja na ovakve izjave bi samo ohrabrila i ubrzala donošenje opasnih odluka od strane radikalnih snaga u entitetu RS.

 

Zato neću šutjeti. Govoriću, I bit ću jasan. Moja je ustavna obaveza da štitim teritorijalni integritet i suverenitet BiH i odlučno ću se suprotstaviti svakom nasrtaju na BiH, svakom pokušaju njene daljnje etno-teritorijalne podjele. Svi koji se usude da krenu u takve nepromišljenje avanture snosit će odgovornost za ono što će se u tom slučaju neminovno desiti. BiH su pokušali podijeliti i devedesetih, i svi smo svjedoci kakve je posljedice dogovor u Karađorđevu imao za BiH.

 

Zamjena je teza tvrditi da ja „prijetim ratom“ kada kažem da ću braniti državu. Rat prizivaju oni koji prijete razbijanjem BiH, kazao je Izetbegović.

 

Govoreći o odnosu s hrvatskom predsjednicom, bošnjački član Predsjedništva BiH je kazao da su se u posljednje vrijeme sreli dva puta, ali da ti razgovori, na žalost, nisu rezultirali time da se brojna otvorena pitanja između dviju zemalja konačno počnu rješavati.

 

'S Hrvatskom želimo najbolje moguće odnose. Ali ako Hrvatska nastavi s ignoriranjem interesa, stavova i prava BiH, naši odnosi ne mogu ići uzlaznom linijom', istaknuo je Izetbegović i dodao:

 

'Zašto se, recimo, već 22 godine izbjegava dogovor o tome da se BiH vrati njena imovina u Hrvatskoj, ili da nam se počne plaćati pravična naknada za korištenje vode iz Buškog jezera, ili da se BiH prije početka izgradnje Pelješkog mosta garantira izlaz na otvoreno more, što je pravo koje nam pripada po Konvenciji UN o pravu mora?

 

Zašto Hrvatska uopšte ne razgovara sa BiH o izgradnji Pelješkog mosta, iako se to od nje izričito traži pismom Evropske komisije? Kada bismo ta pitanja počeli rješavati u duhu dobrosusjedske saradnje to bi relaksiralo naše odnose'.

 

Osvrnuvši se na Dodikovo naoružavanje policije u RS-u, Izetbegović je kazao da su nabavili deseterostruko više pušaka od realnih potreba tog entiteta.

 

'Nabava tolike količine pušaka koje inače koristi vojska, a ne policija, uznemiravajuća je poruka za sve normalne i dobronamjerne ljude u BiH i regiji', mišljenja je predsjednik SDA.

 

Govoreći o izmjeni izbornog zakona BiH, koji je posebno važan tamošnjim Hrvatima jer se žale na majorizaciju od većinskog bošnjačkog naroda, Izetbegović je kazao da je za izmjene potreban konsenzus svih parlamentarnih stranaka. Kazao je da su razgovori uz medijaciju međunarodne zajednice u toku, a smatra da prepreku rješenju predstavljaju maksimalistički zahtjevi HDZ-a BiH.

 

Na pitanje Globusa, zašto se bošnjačka politička elita oštro protivi bilo kakvoj varijanti da Hrvati dobiju svoju teritorijalno-političku jedinicu, da BiH postane federacija triju republika, i ne bi li upravo to jamčilo Bosni i Hercegovini jedinstvo i čuvalo je od potencijalnih nacionalnih separatizama, Izetbegović je rekao da je takva mogućnost historijski isprobana nasilnim pokušajem uspostavljanja tzv. Herceg-Bosne.

 

'Rezultat je bio da su sa tih područja protjerani Bošnjaci i Srbi i uklonjeni tragovi njihovog postojanja. Počelo je rušenjem pravoslavne crkve u Mostaru, nastavljeno rušenjem bukvalno svih džamija, završeno rušenjem Starog mosta. Porušena je Hercegovina i Srednja Bosna, dojučerašnji saborci Bošnjaci su satjerani u konc-logore, počinjeni nevjerovatni zločini o kojim možete pročitati sve u presudi Haškog tribunala Prliću i ostalima za udruženi zločinački poduhvat. Hrvati su bili najveći gubitnici tog poduhvata, i brojčano i moralno. Zato je najbolje i ne pominjati „treći entitet“ ili bilo kakve etno-teritorijalne političke jedinice', rekao je Izetbegović.

28.02.2018.

PREDSJEDAVAJUCI PREDSJEDNISTVA BiH DRAGAN COVIC UPUTIO JE GRADJANIMA BiH CESTITKU POVODOM DANA NEZAVISNOSTI BiH

MOŽDA SE I DODIK PRIDRUŽI ČOVIĆU U ČESTITKAMA: „Dan nezavisnosti obilježavamo kao historijsku potvrdu opstojnosti...“

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Dragana Čovića uputio je građanima BiH čestitku povodom Dana nezavisnosti. Njegovo pismo prenosimo u cjelosti:



MOŽDA SE I DODIK PRIDRUŽI ČOVIĆU U ČESTITKAMA: 'Dan nezavisnosti obilježavamo kao historijsku potvrdu opstojnosti...'


„Dan nezavisnosti obilježavamo kao historijsku potvrdu opstojnosti naše domovine Bosne i Hercegovine, zajednice tvorbenih i ravnopravnih naroda - Srba, Bošnjaka i Hrvata, i svih njenih žitelja.

 

Pozivam vas da ga dostojanstveno obilježimo i prisjetimo se vrijednosti koje smo kroz ostvarenu nezavisnost dobili u naslijeđe. Nezavisnost i suverenost su skupo plaćen zalog budućnosti naše domovine, svih njenih naroda i građana, te stoga obavezuju na izuzetnu društvenu i državničku odgovornost.

 

Opredijelivši se za nezavisnost opredijelili smo se i za konstitutivnost, jednakost i ravnopravnost svih naših naroda i građana, što tu vrstu opredijeljenosti čini moralnom, ljudskom i ustavnom obavezom.

 

Udružimo snage u promociji tih vrijednosti, njihovom snaženju u našoj domovini, kako bismo izgradili ambijent povjerenja, pomirenja i zajedništva.

 

Uskladimo naše društvene vrijednosti i odnose s evropskim standardima, podignimo ljestvicu. Naši narodi i građani zaslužuju to! Budimo tolerantni i otvoreni jedni za druge jer nas vežu zajedničke ideje jednakopravnosti i slobode.

 

Prihvatimo naše razlike kao naše trajno bogatstvo i čvrst temelj na kojem ćemo izgraditi zajedništvo i sretniju budućnost za sve nas.

 

Sretan vam Dan nezavisnosti!“

 

(Vijesti.ba)

 

28.02.2018.

NEPREPOZNATLJIVI MILORAD DODIK: ,,BOSNA I HERCEGOVINA NEMA STA DA SE BRINE"

NEPREPOZNATLJIVI MILORAD DODIK: „Bosna i Hercegovina nema šta da se brine“

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik kazao je danas za N1 da očekuje pobjedu na izborima u oktobru i da ''Bosna i Hercegovina nema šta da se brine'' jer će ''sve raditi po Ustavu''




NEPREPOZNATLJIVI MILORAD DODIK: 'Bosna i Hercegovina nema šta da se brine' - 1

Lider SNSD-a je u razgovoru sa Zvonkom Komšićem poručio da ''nije baborga''. Komentarisao je svoj današnji boravak u zgradi Predsjedništva Bosne i Hercegovine u Sarajevu.

 

''Nije to prvi put da sam bio tamo, nije ni važna zgrada koliko je važna atmosfera. Ja ću se kandidovati za člana Predsjedništva, svi relevantni pokazatelji, čak i naših političkih protivnika, pokazuju da je to izvjesna pobjeda. Poradićemo na tome veoma žestoko.

 

Nama je stalo da u Predsjedništvu provodimo politike u skladu sa Ustavom. Bosna i Hercegovina nema šta da se brine, ona je ono što je po Ustavu i ja ću to poštovati'', kazao je Milorad Dodik u razgovoru za N1.

 

Prema njegovom mišljenju, današnji događaj, predaja odgovora iz Upitnika Evropske komisije, veoma je važan za BiH. Dodao je da evropski put ne treba biti zaustavljen, ali da odgovori moraju biti u skladu s Mehanizmom koordinacije.

 

''Mi ne mislimo da treba zaustaviti evropski put, mi smo za to da se krećemo, ali evropski odgovori moraju biti u skladu s Mehanizmom koordinacije. Mislim da smo to postigli.

 

I imamo situaciju da imamo i neke različite odgovore na ista pitanja. Biće ključno na koji će način Evropska komisija reagovati.

 

Veoma je važno da se uvaže različitosti i da se pokuša graditi oko svega konsenzus.

 

Naravno, ja mislim da je dobro kretati se prema Bosni i Hercegovini, da je ovo u redu. Postoje oni koji bi rekli moglo je i prije. Ali desilo se danas.

 

Imajući u vidu da je na najvišem nivou Evropske unije, bilo je logično da ja tu budem. Ceremonija koja nije dugo trajala, ali je važna. Ovo nije kraj, ovo je teški početak.

 

Ostajemo privrženi evropskom putu, ali želimo u svakom segmentu da budemo vidljivi kao Republika Srpska'', rekao je Dodik.

 

Odgovorio je i na pitanje o kojem je proteklih sedmica bilo mnogo govora. Hoće li dolaziti na posao u zgradu Predsjedništva ukoliko pobijedi na izborima.

 

''Ima mogućnosti i tehnika da se to upotrijebi, biću biran u Republici Srpskoj, primarna odgovornost je Republika Srpska.

 

Kada bude trebao konsenzus naći ćemo načina, ili neposrednim razgovorom ili linkom ili... Svakako, onda kad se bude moralo i trebalo.

 

Da vam pravo kažem, ne mislim tamo provoditi svaki dan'', rekao je Dodik u razgovoru za N1.

 

U izbornu pobjedu, ne sumnja.

 

''To je nesporno, to i Mladen (Ivanić) zna. U ovom trenutku je preko 120.000 razlike između mene i njega u moju korist. Meni je sasvim svejedno ko je s njihove strane, idem na pobjedu i mogu postaviti koga hoće.

 

Oni su pobijeđeni onog trenutka kada su počeli voditi politike koje nisu u skladu s politikama Republike Srpske. I to im narod neće oprostiti'', poručio je predsjednik Republike Srpske.

 

(N1)

28.02.2018.

CEREMONIJA U PREDSJEDNISTVU BiH: COVIC I ZVIZDIC PREDALI JUNCKERU ODGOVORE NA UPITNIK EK

CEREMONIJA U PREDSJEDNIŠTVU: Čović i Zvizdić predali Junckeru odgovore na Upitnik EK

Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Dragan Čović i predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić na zvaničnoj ceremoniji u Sarajevu danas su uručili predsjedniku Evropske komisije Jean-Claudeu Junckeru odgovore na Upitnik Evropske komisije za pripremu Mišljenja o zahtjevu BiH za članstvo u Evropskoj uniji.



CEREMONIJA U PREDSJEDNIŠTVU: Čović i Zvizdić predali Junckeru odgovore na Upitnik EK

Bh. lideri nazvali su čin predaje odgovora na Upitnik važnim korakom u procesu približavanja BiH članstvu u Evropskoj uniji, a predsjedavajući Zvizdić napomenuo je da su priprema i usaglašavanje tih odgovora predstavljali najkompleksniju fazu u dosadašnjem procesu ispunjavanja obaveza iz evropske agende.

 

upitnik-odgovori-sarajevo-1

 

U procesu odgovaranja na Upitnik učestvovalo je 1.100 različitih institucija sa svih nivoa vlasti. Upitnik upućen BiH sadržavao je 3.242 pitanja te 33 poglavlja pravne stečevine EU, a komesar Hahn uručio ga je 9. decembra 2016. godine predsjedavajućem Zvizdiću.

 

Upitnik Evropske komisije za pripremu mišljenja o zahtjevu za članstvo analitički je instrument politike proširenja EU koji Evropska komisija koristi da bi ocijenila spremnost države koja je podnijela zahtjev za članstvo da stekne status kandidata i otvori pregovore o pristupanju Uniji.

 

dodik-predsjednistvo-bih

28.02.2018.

PREDSJEDNIK EVROPSKE KOMISIJE EU JEAN-CLAUDE JUNCKER ODRZAO LEKCIJU BH. PARLAMENTARCIMA

JUNCKER ODRŽAO LEKCIJU BH. PARLAMENTARCIMA: "Nacionalizam je otrov..."(FOTO)

"Mir, to je puno više nego kraj neprijateljstava. Mir, to je puno više nego potpisati sporazuma. Mir, to je hrabrost kako bismo nadišli stara neprijateljstva i probleme iz prošlosti. U Evropi smo odlučili organizirati Evropu temeljem prava. Temelj prava je jači od oružja", naveo je Junkcer.



JUNCKER ODRŽAO LEKCIJU BH. PARLAMENTARCIMA: 'Nacionalizam je otrov...'(FOTO) - 1

"Htio bih da radite s nama, s visokim predstavnikom, sa Federicom Mogherini, povjerenikom Hahnom, sve u duhu jedinstva kako bi Komisija preporučila vašu kandidaturu za pristup EU", poručio je predsjednik Evropske komisije EU Jean-Claude Juncker bh. parlamentarcima.

On je istakao da je lično vezan za perspektivu BiH unutar Evropske unije, te da će Evropska komisija proučiti odgovore i početi pripremati mišljenje. 

"Ovaj put je prirodan put za vašu državu. Vi ste integralni dio Evrope, teritorija, povijesti i kulture. Trebamo poboljšati, konsolidirati historiju i geografiju Evrope. Vaša budćnost je EU. EU je zajednica vrijednosti i na tome se temelji sva buduća integracija. Ovo je vaš izbor. Taj izbor je učinila i svaka članica EU. EU nije nikada sama po sebi bila evidentna, ona je izbor", kazao je Juncker u obraćanju u Parlamentu BiH. 

"To je i vaš izbor, mi ga podržavamo i on je zahtjevan. Nećete ništa postići ako ništa ne date. Ali to već znate. Tražit ćemo napore, građana, vođa i sve to kako biste obavili ove potrebne reforme i prešli sve faze za pristup. Premostite razdore, govorite jednim glasom. Razdori vode ka paralizi, zakašnjenju, a to nije dobro za građane", istakao je Juncker. 

Kazao je da se na proces priključivanju EU ne gleda kao na tehnički proces, nego je to pristup duhu i način života - koj se živi zajedno. 

"Za to se trebaju ujediniti sve snage. Potrebni su i administrativni resursi, želja da zajednički učinite sve što je potrebno da budete članica EU. Vaš izbor je izbor za buduće generacije. Mi dugujemo mladosti da se angažiramo s uvjerenjem i da provedemo sve reforme da bismo im dali održivu budućnost za BiH", rekao je Juncker bh. parlamentaricma nakon što je preuzeo odgovore na Upitnik Evropske komisije. 

"Evropa nas uči o nama samima, traži da gledamo dalje od kulturnih razlika, razlika jezika, da nađemo harmoničnu koegzistenciju" - poruka je Junckera. 

"Ja volim biti Luksemburžanin, to je patriotizam. To je plemenito, ali volim biti Evropljanin. Zato je potrebno da živim u miru, redu i u Evropi. Takav patriotizam nema veze sa nacionalizmom. Nacionalizam je otrov i suprotan evropskim vrijednostima", kazao je. 

"Revolitran sam kada čujem stranke kako drže ksenofobične govore. Uvijek ću se boriti protiv takvih govora. Mir je puno više nego kraj neprijateljstava, potpisa sporazuma. To je svakodnevna borba i hrabrost", poručio je dodavši da je Evropa organizovana temeljem prava koje je veće od oružja. 

Čestitao je političkim liderima i predstavnicima na svemu što su postigli u sferi EU puta, kazao da trebaju nastaviti ali i zamolio ih: 

- "Molim vas da ujedinite svu energiju u evropsku agendu. I da ostvarite suradnju i koordinaciju. To podrazumijeva otvorenu demokratiju. Ona ne postoji bez kompromisa i smisla za suradnjom".

- "Ne možete ostati na ideološkim pozicijama. Ako želite biti EU - treba vam niz reformi za vaše građane. Treba zaključiti korupciju... To nije povoljno za ulaganje. Treba zaključiti sve teritorijalne sukobe prije pristupa. U EU treba uvesti stabilnost, a ne nestabilnost"
, izjavio je predsjednik Evropske komisije.

 

Istakao je da će se uvijek boriti protiv ksenofobičnih govora.

"Mir, to je puno više nego kraj neprijateljstava. Mir, to je puno više nego potpis sporazuma. Mir, to je hrabrost kako bismo nadišli stara neprijateljstva i probleme iz prošlosti. U Evropi smo odlučili organizirati Evropu temeljem prava. Temelj prava je jači od oružja", naveo je Junkcer.

Istakao je da Evropska unija nije država, ali da vladavina prava ima svoju punu vrijednost.

"Bez borbe protiv korupcije nemamo vladavinu prava. Treba provesti reformu pravosudnih institucija. Ustavni sud je utvrdio da postoje problemi, zbog toga je neophodno odmah provesti presudu", istakao je Junkcer.

Prema njegovim riječima, ne možemo izgraditi budućnost ukoliko građani ne budu u središtu političkih djelovanja.

"Građanima nisu važni apstraktni pojmovi, ideološke debate. Njima je potrebna pravednost svakodnevnog života, mogućnost zaposlenja i da svi budu pravno jednaki", naveo je Juncker.

Dodao je da treba na svakom mjestu graditi etiku kompromisa, jer tako treba graditi budućnost.

"Potrebno je pokrenuti čitav niz reformi. Tako ćete odgovoriti na zahtjeve vaših građana. Kriminal i korupcija nisu pogodni za strana ulaganja. Trebamo uvesti stabilnost u Evropu, a ne nestabilnost. Zbog toga je neophodno riješiti granične nesuglasice", rekao je Juncker.

"Živjela Bosna i Hercegovina, živjela Evropa" - kazao je na koncu svog obraćanja bh. parlamentaricma Jean-Claude Juncker.

28.02.2018.

BiH PREDALA ODGOVORE NA UPITNIK EVROPSKE KOMISIJE

28.02.2018.

PROPUSTI TUZILASTVA U PROCESIMA PROTIV DRAGANA COVICA: ANALIZA OSCE-a O VISOKOJ KORUPCIJI LIDERA HDZ-a

PROPUSTI TUŽILAŠTAVA U PROCESIMA PROTIV ČOVIĆA: Analiza OSCE-a o VISOKOJ KORUPCIJI lidera HDZ-a

Tužilaštvo KS-a optužilo je u julu 2011. Čovića za zloupotrebu položaja, odnosno da je od 2000. do 2001, kao ministar finansija, omogućio preduzeću “Lijanovići” neplaćanje posebnih taksi na strojno iskorišteno meso peradi, čime mu je pribavio imovinsku korist. Kantonalni sud u Sarajevu oslobodio ga je optužbe u maju 2012, a kasnije je Vrhovni sud FBiH potvrdio tu presudu.



PROPUSTI TUŽILAŠTAVA U PROCESIMA PROTIV ČOVIĆA: Analiza OSCE-a o VISOKOJ KORUPCIJI lidera HDZ-a - 1

U analizi Misije OSCE-a u BiH zasnovanoj na praćenju 67 predmeta korupcije, a koji su okončani pred domaćim sudovima od januara 2010. do septembra 2017. godine, njih 14 označeno je kao visoka korupcija. U izvještaju se u nekoliko navrata spominje aktuelni predsjedavajući Predsjedništva BiH i lider HDZ-a Dragan Čović, koji je za tri godine koliko je obavljao dužnost ministra finansija, bio optužen čak tri puta. Sudilo mu se pred kantonalnim sudovima u Mostaru i Sarajevu, te u Sudu BiH, piše Oslobođenje. 

 

Pitanje nadležnosti

 

Optužnicom iz aprila 2009, Čović kao zamjenik premijera i ministar finansija FBiH, te Edhem Bičakčić kao premijer FBiH optuženi su da su zloupotrijebili položaj tako što su odobrili dodjelu sredstava iz budžeta FBiH za 1999. i 2000. za rješavanje stambenih pitanja djelatnika u tijelima zakonodavne, izvršne i sudske vlasti BiH i FBiH. Prema optužnici, pribavili su drugom korist od 3.671.398,76 KM, a za taj iznos su oštetili budžet. Korisnici ovih sredstava bili su političari, diplomate, direktori preduzeća, bivši vojni generali, sudije, tužioci i drugi. Sud BiH ih je u aprilu 2010. oslobodio optužbe, što je Apelaciono vijeće kasnije i potvrdilo.

 

Optužnicom iz januara 2010, Čović je sa još šest osoba optužen da je 1999, kao zamjenik premijera i ministar finansija, te kao predsjednik i predsjedavajući UO JP Hrvatske pošte i telekomunikacije d.o.o. Mostar, zloupotrijebio položaj odbora HPT-a u procesu prenosa većinskog vlasničkog udjela HPT-a u Eronetu, vrijednog 4.674.059 KM, na tri privatna preduzeća: Hercegovina osiguranje, Alpina Comerc i Croherc AG. Kantonalni sud u Mostaru je sve optužene oslobodio krivice u junu 2011.

 

Tužilaštvo KS-a optužilo je u julu 2011. Čovića za zloupotrebu položaja, odnosno da je od 2000. do 2001, kao ministar finansija, omogućio preduzeću “Lijanovići” neplaćanje posebnih taksi na strojno iskorišteno meso peradi, čime mu je pribavio imovinsku korist. Kantonalni sud u Sarajevu oslobodio ga je optužbe u maju 2012, a kasnije je Vrhovni sud FBiH potvrdio tu presudu.

 

Oznaku visoka korupcija nosi i predmet koji se u Kantonalnom sudu u Sarajevu vodio protiv bivših premijera FBiH Bičakčića i Nedžada Brankovića. Optuženi su da su u 2000. djelujući kao premijer (Bičakčić) i direktor Energoinvesta (Branković) zloupotrijebili položaj tako što su protivno relevantnim propisima omogućili optuženom Brankoviću da stekne vlasničko pravo nad stanom u Sarajevu vrijednosti 217.983 KM, čime su navodno oštetili Energoinvest i budžet FBiH. Oslobođeni su krivice u martu 2012, da bi Vrhovni sud FBiH u odnosu na Brankovića potvrdio presudu, dok je za Bičakčića donio presudu kojom se odbija optužba s obzirom na to da ga je Sud BiH pravosnažnom presudom iz januara 2011. oslobodio krivice za isto krivično djelo.

OSCE u analizi ukazuje i na niz pitanja koja izazivaju zabrinutost u vezi sa kvalitetom istraga, krivičnog gonjenja i presuđivanja u ovim predmetima. Tako je do stanja nesigurnosti u pogledu nadležnog tužilaštva došlo u predmetu protiv Čovića i drugih pred Kantonalnim sudom u Mostaru.

 

Naime, Tužilaštvo HNK-a otvorilo je istragu u ovom predmetu nakon što je 2003. zaprimilo krivičnu prijavu od Finansijske policije FBiH. U junu 2005. kantonalni tužilac je predmet poslao Tužilaštvu BiH, a prema saznanjima kojima raspolaže Misija OSCE-a, Tužilaštvo BiH je predmet zadržalo godinu i tri mjeseca, nakon čega ga je vratilo Tužilaštvu u Mostaru, koje optužnicu podiže u januaru 2010. Iako je istraga trajala sedam godina, kantonalni tužilac je istražne radnje poduzimao samo u periodu 2003. i 2004, te 2008. i 2009. U ovoj optužnici uočeno je i neadekvatno navođenje svojstva u kojem je optuženi počinio zloupotrebu položaja, a manjkava je i u pogledu formulisanja subjektivnog elementa krivičnog djela.

 

“Tužilac je propustio da ispravno utvrdi iznos koristi pribavljene sebi ili drugima i ekonomske štete koju su optuženi navodno izazvali postupanjem. Drugim riječima, Tužilaštvo je u fazi istrage naredilo finansijsko vještačenje, ali je propustilo da rezultate iz izvještaja vještaka uskladi sa činjeničnim opisom optužbe”, stoji u analizi.

 

Neadekvatne primjene odredbi koje se odnose na sukob nadležnosti osjetile su se i u predmetu protiv Bičakčića i Brankovića, gdje je Vijeće Kantonalnog suda u Sarajevu neobjašnjivo propustilo da odluči po podnesku odbrane, u kojem je pokrenuto pitanje suđenja dva puta za isto djelo u odnosu na prvooptuženog, s obzirom na to da se u odnosu na iste činjenice u to vrijeme protiv njega vodio postupak i pred Sudom BiH. Propust ovog vijeća da prepozna sukob nadležnosti kritizirao je i Vrhovni sud FBiH.

image 

 

Mora se naglasiti da je i Sud BiH u vlastitom povezanom postupku protiv Bičakčića propustio da odluči o pitanju sukoba nadležnosti. Pored toga što je ugrozila prava optuženog, ova situacija dovela je i do bespotrebnog trošenja resursa.

 

Neki od nedostataka uočeni su i u predmetu koji se u Sudu BiH vodio protiv Čovića i Bičakčića, koji nije bio usklađen u pogledu identifikacije načina ili vida izvršenja zloupotrebe položaja.

Analizirani su i predmeti visoke korupcije, poput onog protiv Stipe Prlića, Zorana Bakule i Nevena Kulenovića (slučaj Gibraltar) koji se vodio pred Sudom BiH i koji prema Misiji zorno ilustruje probleme koji utiču na finansijske aspekte istrage u predmetima visoke korupcije.

 

Bobar i Martinović

 

U složenom predmetu protiv delegata u federalnom Parlamentu Tomislava Martinovića i drugih pred Sudom BiH, potvrđena optužnica imala je ozbiljnih manjkavosti, jer su bitna obilježja djela za koja su se optuženi teretili nedostajala u svih 12 tačaka optužnice. Optužnica nije ispunjavala osnovne uslove propisane ZKP-om BiH, a neki od najvidljivijih nedostataka ispravljeni su tokom suđenja, kada je tužilac dostavio izmijenjenu optužnicu. Martinović i još 10 osoba bili su optuženi da su između 1998. i 2006, djelujući u različitim svojstvima službenih osoba u Vladi i MUP-u HNK-a, zloupotrijebili položaj. Martinović je pravomoćno oslobođen.

 

Veroljub Janjičić (direktor Bobar osiguranja) i Darko Jeremić (predsjednik UO Bobar osiguranja) u bijeljinskom sudu su osuđeni na osnovu sporazuma. Optuženi su da su oštetili Bobar osiguranje a.d. Bijeljina za oko osam miliona KM. Jeremiću se u predmetu Bobar banka sudi i pred Sudom BiH, dok je Janjičić predložen kao svjedok.

 

Oznaku visoka korupcija nose i predmeti protiv Steve Savića (bivši načelnik Zvornika), Abdulkadira Tutnjevića (nekad direktor Šipad Vranice), Sretena Telebaka (bivši direktor ŽRS-a), Tihomira Gligorića (bivši direktor Uprave za geodetske i imovinskopravne poslove RS-a), te Dragana Pajića (bivši gradonačelnik Brčko distrikta).

27.02.2018.

KO SU DRAGO GRBAVAC I UDRUGA ZABORAVLJENIH BRANITELJA BiH: VELICALI PRALJKA I UZP, A SADA BI I DA BLOKIRAJU FEDERACIJU

KO SU DRAGO GRBAVAC I UDRUGA ZABORAVLJENIH BRANITELJA BiH: Veličali Praljka i UZP, a sada bi i da blokiraju Federaciju

Udruga zaboravljenih branitelja, koju predvodi Grabovac, naivno se pravdao da o tome ništa ne zna, poznata je po veličanju Slobodana Praljka i ostalih pripadnika udruženog zločinačkog poduhvata osuđenih u Hagu.




KO SU DRAGO GRBAVAC I UDRUGA ZABORAVLJENIH BRANITELJA BiH: Veličali Praljka i UZP, a sada bi i da blokiraju Federaciju - 1

Drago Grbavac, predsjednik Udruge zaboravljenih branitelja BiH, zaprijetio je da će sutra blokirati cijelu Federaciju BiH.


– U deset sati će biti blokirana Federacija, granični prijelazi. Blokirat ćemo i Sarajevo -izričit je Grabovac.

On i njegovi sljedbenici, da li slučajno, na to su se odlučili baš u danu kada Bosna i Hercegovina treba predati odgovore na Upitnik Evropske komisije i kada u Sarajevo stižu predsjednik Evropske komisije Jean-Claude Juncker, potpredsjednica Evropske komisije i visoka predstavnica za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federica Mogherini i evropski komesar za politiku proširenja i susjedstva Johannes Hahn.

 

Udruga zaboravljenih branitelja, koju predvodi Grabovac, iako se on u izjavi Faktor naivno pravdao da o tome ništa ne zna, poznata je po veličanju Slobodana Praljka i ostalih pripadnika udruženog zločinačkog poduhvata osuđenih u Hagu.

 

Ako se Grbavac ne sjeća tog veličanja podsjećamo ga na saopćenje UZB Zapadnohercegovačog kantona.

 

– UZB/ŽZH izražava svoju duboku sućut obitelji prerano umrlog hrvatskog generala Slobodana Praljka,koji je svojim činom pokazao i dokazao svoju veličinu,veličinu jednog od najvećih hrvatskih sinova,a ujedno izražavajući nadu kako će njegova smrt konačno ujediniti hrvatski narod ka potpunom ostvarenje vjekovnog sna Hrvata u BiH i RH o potpunoj slobodi i konstitutivnosti koju do sada nije dobio . navodi se, između ostalog, u reagiranju UZB Zapadnohercegovačog kantona.

 

Također je navedeno da se “zahtjeva od svih aktualnih političkih hrvatskih vlasti u RH i BiH da upotrijebe sva dozvoljena zakonska sredstva u osporavanju osuđujućih presuda našim Haškim uznicima jer su iste presude plod neutemeljenih navoda jednog ispolitiziranog suda koji nije radio u interesu pravde već nepravde od svog osnutka s čime se slažu sve vladajuće stranke hrvatskog naroda u BiH i RH”.

27.02.2018.

ŠTRPCI 25 GODINA POSLE: PRAVDA NA ČEKANJU

27.02.2018.

OVAKVA EVROPSKA UNIJA NIKADA NECE BITI SPREMNA ZA BALKAN

Džihić: Ovakva EU nikada neće biti spremna za Balkan



EU zabavljena vlastitim problemima: Vedran Džihić

EU zabavljena vlastitim problemima: Vedran Džihić
//////////////////////////////

Nakon punih 14 mjeseci (najduže u regiji), Bosna i Hercegovina će u srijedu 28. februara uručiti visokim zvaničnicima Evropske unije, odgovore na Upitnik Evropske komisije (EK). U Sarajevo tim povodom stižu predsjednik EK Žan Klod Junker (Jean-Claud Juncker), visoka predstavnica za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federika Mogerini (Federica Mogherini) i evropski komesar za politiku proširenja i susjedstvo Johanes Han (Johannes Hahn).

Vedran Džihić, naučni savjetnik na austrijskom Institutu za međunarodnu politiku i predavač na Univerzitetu u Beču, kaže da je i pored kašnjenja u pripremi odgovora, to ipak znak da se mogu prevladati blokade, koje su dio standardne politčke prakse u BiH.

RSE: BiH će konačno predati ispunjen Upitnik koji je iz Evropske komisije stigao u decembru 2016. To je napredak koji će predstavnici vlasti u BiH moći ponuditi kao konkretan rezultat visokim evropskim zvaničnicima. Da li je to dovoljno?

Džihić: Ja bih rekao - i da i ne. Imajući u vidu cjelokupnu konstrukciju BiH, svaki dogovor je napredak ali, svakako, u apsolutnom smislu to nije napredak jer se izgubilo dosta vremena u pripremi odgovora na Upitnik. U poređenju s drugim zemljama koje su bile u procesu proširenja, BiH ide isuviše sporo. Izgubljeno je mnogo dragocjenog vremena, tako da se proces usporavao umjesto da je dobio ubrzanje.

Mogerini i Junker 28. februara stižu u Sarajevo
Mogerini i Junker 28. februara stižu u Sarajevo

Kao napredak se može ocijeniti zbog nečega što se krije iza Upitnika a to je da bh. vlasti, satkane od ovakvih elita i zasnovane na postojećem institucionalnom okviru, ipak su uspjele izroditi nešto pozitivno i doći do konzensusa. To pokazuje da takva vrsta "tehničke vježbe" koju smo vidjeli i u procesu vizne liberalizacije može osloboditi konstruktivnu energiju. To nije dovoljno ali, određuje pravac u kojem bi se BiH trebala kretati i razvijati. Paralelno se mora raditi na onom na čemu se još uvijek nedovoljno radi a to su reforme, ili suštinska pitanja bh. institucionalne državne arhitekture. Ona je u suštini kočnica procesu priključivanja bilo čemu, a posebno EU.

RSE: Tu mislite na dejtonsku konstrukciju BiH?

Džihić: Upravo to. To je taj destruktivni element ugrađen u dejtonsku BiH, gdje se uvijek mogu pokrenuti i ostvariti blokade. To je upisano u srž dejtonske BiH ali, to je i način ponašanja bh. elita koje su zasnovane na principu blokada i na instrumentaliziranju nacionalnih i etničkih pitanja. Već 10 – 15 godina se tvrdi da se u BiH mora desiti transformacija od Dejtona do Brisela, ali ona se još nije desila. To i dalje ostaje ključna paradigma bh. državosti ili moguće funkcionalne državnosti. Put od dejtonske do briselske faze trebalo je preći mnogo brže.

RSE: Da li je slika kompletnija ako dodamo često prisutnu neiskrenost bh. političara kad kažu da žele svoju zemlju uvesti u EU?

Džihić: To je integralni dio onog što ja nazivam evropski-mimikrijski procesi. Tu od početka imamo mnogo pretvaranja jer znamo da ovakva vrsta političko- elitnog kompleksa ne želi da se desi bilo kakva promjena nego da se očuva status quo. Taj status omogućava njihovo bitisanje, tako da oni ne žele fundamentalnu reformu koja bi morala biti po matrici EU. Svaka vrsta transparentnosti, otvorene institucionalne saradnje, generalni interes ispred vlastitih interesa političara, vladavina prava – sve je to otrov za njihovo održavanje na vlasti.

Ali, ponavljam, ako se i takve elite uspiju uvući u kontekst u kojem moraju biti, bar zbog imidža u Briselu ili odgovornosti prema dijelu birača, i postignu male pomake, to je u ovakvoj konstrukciji maximum. Ipak, moram naglasiti da to BiH neće dovesti do cilja, za to je potrebna promjena i elita i institucionalnog okvira a možda i pristupa Evropske Unije prema BiH.

RSE: Da li bi nova generacija političara mogla "povući reforme"?

Džihić: Svakako. Konkretni dogovori na Upitnik koji su ekvivalent skriningu svih reformskih polja su baza za EU da koncipira perfektan odnos prema BiH a i za neke moguće sljedeće političare u BiH, da započnu reforme. Taj posao je trajao dugo, ali iz toga se može napraviti nešto konstruktivno. Međutim, pitanje je da li s ovakvom dejtonskom BiH može doći do promjena na izborima, da li se mogu pojaviti nove političke elite jer postojeće uzurpiraju izborni proces i dominiraju u javnosti, itd. Ali, ako postoji želja da se jednom dođe do funkcionalnije države, to mora biti prioritet. Ne vidim za sada takvu opredijeljenost.

RSE: Kako vidite perspektivu članstva u EU zemalja Zapadnog Balkana nakon usvajanja Strategije proširenja, s obzirom da osim 2025. kao moguće godine za pristup Srbije i Crne Gore, nema konkretnih datuma i da su države praktično u različitim predpristupnim fazama?

Džihić: Čuli smo od predsjednika Evropske komisije, Žan Klod Junkera, u prethodnih nekoliko dana "balkanske turneje", da je godina 2025. samo mogućnost, ako reforme u Srbiji i Crnoj Gori budu išle zaista onakvim tempom kakve se očekuju. Mislim da Strategija jeste važan iskorak, ali se ništa suštinski nije još promijenilo, s tim što je došlo do jedne dodatne opasnosti u cijelom procesu a to su velika očekivanja - očekuje se puno od Strategije, očekuje se puno od samita u Sofiji... Ako se zaista ne dese ključne reforme i pravi pomaci u regiji, to može dovesti do procesa otrežnjenja i buđenja, u sličnom stanju kojeg smo imali i prije Strategije.

"Put od dejtonske do briselske faze trebalo je preći mnogo brže", smatra Džihić
"Put od dejtonske do briselske faze trebalo je preći mnogo brže", smatra Džihić

To je jedna letargična Evropska unija, zabavljena vlastitim problemima, a njih ima trenutno jako, jako mnogo. Sad imamo veliku debatu o budžetu, pa pitanje Poljske i Mađarske, koje se suštinski protive ovakvoj Evropskoj uniji, zatim postavlja se pitanje kako će izgledati nova reformska dinamika Evropske unije. Tu su prijedlozi njemačke kancelarke Angele Merkel (Angela Merkel) i francuskog predsjednika Emanuela Makrona (Emmanuel Macron) koji žele Europskoj uniji dati nove impulse. Sve skupa znači da suštinski još uvijek postoji previše znakova pitanja.

Ja mislim da u ovom momentu ne možemo da nađemo pravi odgovor da li će Strategija za Zapadni Balkan donijeti pravu promjenu. Kad podvučemo crtu, jasno je da prijema Zapadnog Balkana u Evropsku uniju neće biti ako EU, kao politički projekat, ne osmisli samu sebe, i suštinski i institucionalno, kao jednu novu zajednicu zasnovanu na demokratskim vrijednostima. To znači, bez cijepanja članica na liberalni blok, desno populistički ili neki drugi... Ako ne dođe do suštinskog procesa u Evropskoj uniji, mislim da takva i rastrgana EU nikada neće biti spremna za prijem zemalja Zapadnog Balkana i da će onda, naravno, i 2025. biti makulatura, tj. promašena godina, prijedlog bez bilo kakve vrijednosti.

27.02.2018.

ČLANOVI CENTRALNE IZBORNE KOMISIJE BOSNE I HERCEGOVINE CIK

Članovi Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine














27.02.2018.

DIREKTOR IFIMES-A ZIJAD BEĆIROVIĆ: ČLANOVI CIK-A BiH TREBAJU PODNIJETI OSTAVKU

Direktor IFIMES-a Zijad Bećirović: Članovi CIK-a BiH trebaju podnijeti ostavku




Zijad Becirovic

///////////////////////////////////////////


Članovi Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine




































....................................

Direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane Zijad Bećirović smatra da bi članovi Centralne izbore komisije BiH trebali podnijeti ostavku, nakon što su mediji objavili da će se na jednoj od sjednici tog tijela razmatrati način izbora delegata u Dom naroda FBiH, koji je ocijenjen kao diskriminatoran.

Riječ je o materijalima u kojima se predlaže da se Hrvati iz nekih kantona u FBiH, poput Sarajevskog, Tuzlanskog i Bosansko-podrinjskog kantona, ubuduće ne biraju u Domu naroda Parlamenta FBiH, kao i to da se iz nekih kantona u isti dom ne biraju Srbi ili Bošnjaci.

Analitičari ocjenjuju da HDZ BiH i Dragan Čović uz pomoć CIK-a pokušavaju izglasati takav izborni zakon koji će osigurati da u Domu naroda sjede samo Hrvati iz zapadne Hercegovine, gdje je glavno glasačko tijelo te partije, dok bi hiljade Hrvata iz Bosne bilo diskriminirano.

Bećirović je u Dnevniku 3 na FTV podsjetio da je Ustavni Sud Bosne i Hercegovine naznačio da se promjene Izbornog zakona BiH moraju izvršiti u okviru zakonodavca, da je zakonodavac u BiH Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, te da je svako drugo djelovanje protuzakonito i protuustavno, „pa tako i djelovanje Centralne izborne komisije BiH u ovom slučaju“.

Bećirović je dodao da je za očekivati da Centralna izborna komisija BiH snosi sankcije zbog svog djelovanja. Istakao je da je CIK izgubio kredibilitet, te da kao takav ne može sprovesti izbore, odnosno da je za očekivati da članovi CIK-a podnesu ostavku te da se imenuje nezavisna i nepristrana Centralna izborna komisija koja će profesionalno sprovesti izbore u BiH u oktobru ove godine.

Na pitanje šta je krajnji cilj predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića koji najviše zagovara izmjenu Izbornog zakona BiH, Bećirović smatra da je krajnji cilj i Čovića ali i Milorada Dodika disolucija Bosne i Hercegovine.

„Ako ste pažljivo slušali govor Dodika u Banja Luci upućen dijaspori, to je bila najava za rat u BiH, gledajući analitički, dok djelovanje Dragana Čovića ima cilj da destabilizira BiH“, smatra Bećirović, prenosi Patria.

„Njemu čak nije cilj ni izbor u Predsjedništvo BiH, ni po ovom ni po izmijenjenom zakonu, već je njegov cilj da dođe do eskalacije konflikta, koji bi doveo do disolucije BiH, i sva ta nastojanja su usmjerena ka tome“, smatra Bećirović.

(Kliker.info-NAP)

27.02.2018.

GRADJANSKI SAVEZ :DODIK I COVIC SPREMAJU NASILJE, FBiH MORA NAORUZATI POLICIJU

Građanski savez : Dodik i Čović spremaju nasilje,FBiH mora naoružati polic






Građanski savez (GS) najoštrije, u saopštenju, osuđuje navode iznesene u Jutarnje listu o spremnosti vlasti Aleksandra Vučića da ponovo ratuje protiv BiH, uz punu saradnju sa Republikom Hrvatskom.

Saopštenje GS-a prenosimo u cjelosti.

Takve izjave su jasan dokaz da je Vučić isti danas kao i onda kada je sa govornice Narodne Skupštine Republike Srbije pozivao na ubistvo „sto Muslimana za jednog Srbina”.

GS smatra da nabavka oružja od strane MUP-a RS, stvaranje paravojnih jedinica u tom entitetu, uz prijetnje otcjepljenjem i narušavanjem ustavnog poretka od strane Milorada Dodika i Dragana Čovića, predstavljaju dovoljan dokaz za sve građane BiH da se se osovina Dodik-Čović sprema na nasilje.

Mi u GS smatramo da je promjenom politike međunarodne zajednice od podrške izgradnji normalne države BiH na aktivnu podršku političkim snagama koje žele da unište BiH, došlo vrijeme da svi u BiH koji vole našu zemlju izvade glavu iz pijeska i otvore oči i suoče se sa stvarnošću.

Kroz našu bližu i dalju istoriju mi koji volimo samo ovu zemlju smo mogli i morali naučiti da smo loše prošli svaki puta kada smo bili slabi. Naime, slabost priziva agresiju.

GS stoga priziva vlasti u Federaciji BiH da ubrzano pokrenu postupak nabavke oružja u omjeru 2:1 u za MUP FBiH u odnosu na MUP RS.

Smatramo da je dobro organizovana i naoružana policijska struktura u FBiH najbolji garant mira i poruka svima u regionu da nismo spremni još jednom da budemo žrtvena janjad rastućeg neofašizma i ekstremnog nacionalizma u susjedstvu koji ima svoje eksponente i u našoj zemlji.

Nabavke sedam do osam hiljada automatskih pušaka kalibra 7,62 za MUP RS, kako je Dodik najavio, predstavlja kraj procesa paralelnih oružanih snaga na teritoriji Bosne i Hercegovina. Naime, to nije policijsko naoružanje, niti je u tim količinama potrebno za korištenje u borbi protiv terorizma kako lažno tvrde zvaničnici MUP-a RS. Radi se o vojnom naoružanju, što ustvari znači da MUP RS postaje vojna formacija veličine Oružanih snaga BiH.

GS pozdravlja otvorenost visokog predstavnika u BiH, Valentina Incka, koji je jasno rekao da je MUP RS nabavio vojno naoružanje u neobjašnjivo velikim količinama.

Također, pozdravljamo sličnu izjavu Ambasade Sjedinjenih Američkih Država. Laži o navodnoj spremnosti međunarodne zajednice da štiti Dejtonski poredak bile bi kontraproduktivne jer bi neprijateljima naše zemlje dale još vremena da balans vojnih kapaciteta dodatno pogoršaju na štetu BiH.

Javnost treba da zna da je razlog što je MUP RS u stanju da bez posljedica nabavlja vojnu opremu taj što je Europska unija na prečac odlučila da zatvori svoju policijsku misiju i napusti BiH 2012. godine otvarajući mogućnost za ovakav negativni scenarij. Nadalje, vojna misija EU, EUFOR, je spala na svega nekoliko stotina vojnika raspoređenih na 17 lokacija i ne može se realno očekivati da EUFOR obavi svoju funkciju, odnosno da očuva mir, u trenutku kada osovina Dodik-Čović krene u ostvarenje svojih paklenih namjera.

Na kraju, pozivamo sve koji za sebe tvrde da vole BiH da prestanu sa politikantskim laganjem javnosti i uvide realnost u kojoj se nalazimo prije nego bude prekasno. Istorija ne poznaje drugostepeni organ. I svima će suditi po onome što su govorili i radili, ne po namjerama.

(Kliker.info-Oslobođenje)

27.02.2018.

TURSKI PREDSJEDNIK ERDOGAN: ŽELIMO DA NAM SVE BOSANSKE ŽRTVE HALALE

Turski predsjednik Erdogan: Želimo da nam sve bosanske žrtve halale





Povodom obilježavanja 25. godišnjice od sticanja nezavisnosti Bosne i Hercegovine u Ankari se održava Simpozij “Alija između Istoka i Zapada”.

Na Simpoziju u kompleksu Congresium u glavnom gradu Turske učestvuju brojni saradnici i poznavaoci rada prvog predsjednika Predsjedništva Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića, a među njima su bivši turski ministar obrazovanja Nabi Avci, lider pokreta Nahda iz Tunisa Rashid al-Gannushi, generalni sekretar Unije muslimanskih učenjaka Ali Qaradawi i pisac Suleyman Gunduz.

Predsjednik Republike Turske Recep Tayyip Erdogan učesnicima se obratio video-porukom.

Podsjetivši kako je u sarajevskoj bolnici posjetio Izetbegovića prije njegove smrti, Erdogan je kazao kako mu je Alija tom prilikom ostavio oporuku da brine o Bosni i Hercegovini.

Erdogan je kazao kako u kontekstu ispunjenja te oporuke Turska pruža stalnu podršku cijelom Balkanu i Bosni i Hercegovini.

“Želimo da nam sve bosanske žrtve halale što u tim crnim danima braći nismo bili u mogućnosti pružiti veću podršku i spriječili masakre nad njima”, poručio je Erdogan.

U uvodnom izlaganju na otvaranju Simpozija bivši turski ministar obrazovanja Avci je kazao da su Turska i BiH kao bratske zemlje potpisale potrebne protokole i kako sada djeca u Turskoj uče bosanski, a djeca u BiH kao izborni predmet u školama uče turski jezik.

“Tako smo omogućili važnu stvar da se naša djeca, koja su se godinama razumjela srcem, sada razumiju i jezikom. Uvjeren sam da je time zadovoljna i duša Alije Izetbegovića”, kazao je Avci.

Ukazujući na lik i djelo Alije Izetbegovića, Avci je kazao da je on bio rijedak primjer intelektualca koji je u 21. stoljeću mogao spojiti bogati intelektualni kapacitet sa praktičnim političkim djelovanjem.

Podsjetivši na nekadašnju izjavu Alije Izetbegovića da rat gube oni koji počnu ličiti na svog neprijatelja, Avci je kazao je to bio veliki intelektualac i lider koji je Bosnu izveo iz rata.

Još jedan od učesnika Simpozija u Ankari Gannushi je kazao kako Alija Izetbegović nije bio samo lider BiH, već i važan lider svih muslimana. Dodao je da su muslimani danas ostali bez takvih lidera.

“On je bio šansa za Bosnu. Snage u Bosni su bile odlučne da unište tamošnje muslimane. Evropljani nisu ništa činili po tom pitanju, već su bili nijemi na to. Izetbegović je pokazao borbu za primjer i izborio se za prava njegove zemlje“, kazao je Gannushi.

Ističući kako je bosanska armija pokazala primjer dostojanstvene borbe, Gannushi je kazao kako je Alija Izetbegović uz Bosnu spasio i islam.

Ugledni turski pisac Gunduz kazao je danas u Ankari kako je Alija Izetbegović bio jedan od tvoraca savremene bosanske misli.

“Alija Bosnu nije gledao kao parče zemlje, već kao poligon za spas čovječanstva“, kazao je Gunduz i dodao kako je pod vodstvom Izetbegovića očuvana multikulturalnost u Bosni.

(Kliker.info-AA)

27.02.2018.

KAKO NAS VIDE DRUGI

KAKO NAS VIDE DRUGI: "Sarajevo je jedini grad u Evropi u kojem nije potrebna policija kako bi čuvala jevrejske institucije"!

Njemački novinar Erich Rathfelder tekst počinje tako što opisuje scenu kako on sa prijateljima sjedi u kafiću preko puta katedrale u Sarajevu. „Zvona zvone. Nekoliko časnih sestara izlazi iz crkve. Djeca se igraju na platou ispred crkve gdje se nalazi i statua Pape Ivana Pavla II koja je tu postavljena prije tri godine. Pitam prijatelje da li šta primjećuju? Nakon dugog ćutanja Georg iz Traunsteina odgovara: `Ne vidim grafite`."



KAKO NAS VIDE DRUGI:  'Sarajevo je jedini grad u Evropi u kojem nije potrebna policija kako bi čuvala jevrejske institucije'! - 1


alt

 

„Kada moji prijatelji, kolege ili poznanici svojim prijateljima, poznanicima ili kolegama govore o namjerama da putuju u Bosnu, moraju im objasniti neke stvari. „Šta, ideš u Bosnu? Kako neko može putovati u zemlju u kojoj je prije 25 godina u ratu počinjeno toliko zločina i silovano toliko žena. Zar to nije opasno?", piše pored ostalog Erich Rathfelder u listu „Die Tageszeitung" (taz).

 

Erich Rathfelder tekst počinje tako što opisuje scenu kako on sa prijateljima sjedi u kafiću preko puta katedrale u Sarajevu. „Zvona zvone. Nekoliko časnih sestara izlazi iz crkve. Djeca se igraju na platou ispred crkve gdje se nalazi i statua Pape Ivana Pavla II koja je tu postavljena prije tri godine. Pitam prijatelje da li šta primjećuju? Nakon dugog ćutanja Georg iz Traunsteina odgovara: `Ne vidim grafite`."

 

„Zaista. U gradu u kojem žive uglavnom muslimani (85 posto) nalazi se spomenik papi i „niko u gradu nije došao na ideju da oskrnavi bistu pape porijeklom iz Poljske. Zgrada jevrejske zajednice, sinagoga i Jevrejski muzej nikada nisu napadnuti. Sarajevo je jedini grad u Evropi u kojem nije potrebna policija kako bi čuvala jevrejske institucije."

 

„Turisti su iznenađeni. Dakle, još uvijek postoji duh tolerancije, duh suživota različitih religija i naroda u tom gradu. Uprkos razarajućem ratu i opsadi srpskih trupa od 1992. do 1995. godine".

 

Rathfelder dalje piše o turističkim destinacijama u Sarajevu, posebno Baščaršiji i njenim malim zanatskim radnjama, buregdžinicama, bosanskim restoranima brze hrane i kafanama u kojima se služe alkoholna pića. On piše da se uprkos milionima artiljerijskih granata ispaljenih na Baščaršiju, tragovi rat skoro ne vide.

 

„Bosna je, kažem prijateljima, sada, više od 20 godina poslije rata postala najsigurnije mjesto u Evropi. Ovdje nema napada, a u Sarajevu žene mogu noću same doći kući". Nakon toga ušutim. To, iako je istina, zvuči kao turistička reklama. Sada nisam pomenuo da Bošnjaci, dakle bosanski muslimani, koji u ratu nisu samo bili žrtve nego su, kao u Srebrenici, masovno ubijani, ne vrše osvetu. Posjetioce ne treba opterećavati sa previše informacija. U tom slučaju im se mora detaljno govoriti o bosanskom islamu, stavu bosanskih muslimana, mržnji, a osjećaj za osvetom bi samo škodio njihovoj vlastitoj duši. Taj islam je drugačiji od istočnog radikalnog islama", piše Rathfelder u tekstu koji je objavio „taz" i navodi da BiH posjećuje veliki broj turista, kako iz susjednih zemalja, kao što su Srbija i Hrvatska, tako i iz cijele Evrope, Italije, Francuske, Njemačke, Austrije, ali i Turske i arapskih zemalja.

27.02.2018.

PROF. DR. ASIM MUJKIC: PROBOSANSKI IDENTITET JE TESKO UGROZEN

Prof. dr. Asim Mujkić: Probosanski identitet je teško ugrožen





Asim Mujkić je ugledni bh. sociolog i filozof. Filozofski fakultet u Sarajevu, Odsjek Filozofija i sociologija završio je 1991. godine, nakon čega je upisao postdiplomski studij na istom fakultetu. Magistrirao je 1998. godine na temu Neopragmatizam Richarda Rortyja. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, 2002. godine odbranio je doktorsku disertaciju Antiesencijalistički karakter filozofije pragmatizma. Profesor je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.

Patria: Kako tumačiti nedavno glasanje SNSD-a i HDZ-a da Srbi ne budu konstitutivni u kantonima sa hrvatskom većinom? Šta je tu pragmatično?

Mujkić: Glasanje srpske političke elite da Srbi ne budu konstitutivni u hrvatskim kantonima, kao uostalom ne tako davno glasanje hrvatskog ustavnog suca protiv konstitutivnosti Hrvata u RS, odnosno na području cijele BiH, govori nam o tome da se u etnopolitici koja se predstavlja kao politika zaštite vitalnih nacionalnih interesa najmanje radi o zaštiti vitalnih nacionalnih interesa kao što je  konstitutivnost svog naroda na području cijele BiH. Tu se radi o političkom naciotvornom projektu stvaranja mini nacionalnih država, s jasno omeđenim teritorijem u kojem će živjeti jedan narod na teritoriju BiH koja se u nacionalističkim fantazijama Zagreba i Beograda od 1930-tih do danas smatra ničijom, praznim prostorom kojeg treba isparcelisati i ograditi, ukratko, nacionalizirati.

Državotvorni projekt podrazumijeva uspostavu i održanje jasne etničke većine na određenom zamišljenom prostoru, ponajprije oružanom silom a potom raznim diskriminatornim postupcima, uz što je moguće niži procenat drugih, manjina. Zbog toga se odluka o konstitutivnosti svih naroda na cijelom teritoriju BiH doživljava kao vrhunska nepravda jer potkopava sva ona zalaganja i investicije u nacionalno teritorijalno zaokruženje unutar BiH. Pa cijeli rat se vodio da bosanskohercegovački narodi ne bi bili konstitutivni na cijelom prostoru BiH nego na zauzetim prostorima koji će biti nukleusi budućih jednonacionalnih državica.

Patria: Nakon izricanja presuda u Tribunalu u Hagu, činilo se da možemo odahnuti i krenuti u procese pomirenja na Zapadnom Balkanu. Odmah nakon što su presude donesene, one su negirane sa svih strana. Danas, ni dva mjeseca kasnije, niko te presude i ne spominje. Kakav je krajnji cilj Tribunala u Hagu?  

Mujkić: Ako bih rad Haškog tribunala mogao izraziti u jednoj slici bila bi to ona iz ratnog Sarajeva kad francuski „unproforac“ uništava dokaz da je snajperski metak došao sa srpskih položaja na Grbavici. Šta hoću time da kažem? Nažalost, primarni cilj Haškog tribunala nije bio osuda nacionalističke ideologije koja stoji iza ratnih dejstava u BiH, pa je ta ideologija poslije rata samo promijenila svoje glasnogovornike i operativce i nastavila djelovati do današnjeg dana u BiH. Samo unutar takvog pristupa koji ostaje slijep za ideološko-političku dimenziju konačnog rješenja prvenstveno srpsko-hrvatskog pitanja kao primarnog pokretača najužasnijih događaja u ovom dijelu svijeta, moguće je da imamo ‘općinski’ genocid koji se ‘odnekud’, ‘iz vedra neba’ desio i da Srbija i Hrvatska ostanu manje-više pošteđene ogromne odgovornosti koju su imale u udruženim zločinačkim pothvatima, odnosno, u masakriranju i komadanju svog susjeda.

To je ta, rekao bih, ideologija ‘containmenta’, odnosno zadržavanja i gledanja događaja i svega što se zbiva samo unutar granica jedne države, bez slijeđenja logike stvari koja bi nas nužno odvela preko granica do jednog regionalnog konteksta. Namjesto da u svojim procesuiranjima krene odozgo prema dole, Haški tribunal je krenuo odozdo prema gore, od anonimusa kao što je Tadić da bi kroz mukotrpan rad konačno došao do Miloševića, Karadžića, Mladića, ‘hrvatske šestorke’ itd., zbog čega je sve trajalo toliko dugo i koštalo užasno mnogo. Pa i tako, okolnim putem, došlo se do frapantnih saznanja i utvrđene su nepobitne činjenice i osuđeni su notorni ubice i zlikovci, što je od historijskog značaja i zbog čega Hagu dajem pozitivnu ocjenu.

Patria: Duže vrijeme neki mediji u Srbiji otvoreno prizivaju rat, a slični glasovi se mogu čuti  i od nekih hrvatskih medija. Čemu služi medijsko ratno huškanje naših komšija – susjeda? Da li ciljanom izazivanju straha kod komšija?Ili se strahom želi opravdati enormna kupovina naoružanja. Ili..?     

Mujkić: S jedne strane ozbiljno su se primakle europske integracije. One dezintegrativne nacionalističke snage hvata nervoza. Oni u Europu žele ući sa što boljim pozicijama, što većom suverenošću i autonomnošću, sa što jačom pozicijom unutar BiH, kako ne bi bili pometeni ili se, ne daj Bože, našli iza rešetaka. Dodatni poticaj  za takvo djelovanje vide u plimi političkog desničarenja koja zahvata cijeli kontinent i koji je izuzetno konzervativan sa elementima antisemitizma i islamofobije pa je stoga važno Bošnjake u što je moguće u većoj mjeri projicirati kao neki bliskoistočni strani element u skladu s vodećim orijentalističkim predožbama, svesti ih na projiciranu muslimansku dimenziju njihove drugosti. Bošnjačkim nacionalistima također odgovara taj viktimizirajući kontekst, koji se razvija, koji je idealan za unutrašnje homogeniziranje i tlapnje o potrebi za nacionalnim jedinstvom, jer nacionalizam u ovom regionu djeluje po principu spojenih posuda.

Onda svemu tome dodamo destruktivnu ulogu Rusije, kojoj je prioritet potkopavanje europskog projekta kroz podršku ultradesničarskim pokretima, pa blaženu nezainteresiranost SAD i tipičnu europsku neodlučnost koja proističe iz njezine ideološke ograničenosti na neoliberalistički minimalizam koji se svodi na sigurnost i povoljni ambijent za strane ulagače. Sve u svemu to je više nego dobra prilika da se ona ideologija koja nije osuđena dodatno mobilizira i u najvećoj mogućoj mjeri ostvari unutrašnje podržavljenje etničkih cjelina u BiH. Što se tiče naoružanja, mislim da je Dejtonskim sporazumom preciziran obim naoružanja koji zemlje u regionu mogu imati. Da li je to prekršeno ili nije, ne znam, ali time valjda treba da se bavi neko u Sarajevu.

Patria:  Posljednje što se čulo od Evropske unije je da nije određena godina prijema balkanskih država, da će Evropa poticati prijem i, čak, jednom godišnje držati sastanke sa liderima regiona. To izgleda optimistično, a i države mogu raditi na svom prosperitetu.   

Mujkić: Mišljenja sam da je europski pristup ovom dijelu svijeta od početka bio pogrešan fokusirajući se na pojedinačne države. To je ta logika ‘containtmenta’. Države bivšeg srpsko-hrvatskog govornog područja koje su bile akteri i poprišta užasnih nacionalističkih iživljavanja s početka devedesetih, koje nije poznavalo granice, morale su imati drugačiji, kolektivni tretman ako ni zbog čega drugog onda barem zbog Vukovara i Srebrenice koji nisu bili neki unutardržavni incidenti već su involvirali značajnu prekodržavnu infrastrukturu. Separatni prijem, recimo Hrvatske u EU, samo je dao krila njenim nacionalističkim snagama da sada s europskim legitimitetom i s povlaštene pozicije osnaže svoj kolonijalni stav prema ostalima, osobito prema BiH i da se na taj način, sada legitimno kao Europejci izravno upliću i vrše pritiske u BiH. Ne smijem ni zamisliti šta će biti sutra, kada i Srbija postane članica, a BiH ostane izolirano ostrvce.

Na Bosnu će se sručiti sve srpske frustracije vezane za gubitak Kosova i intenzitet tog negativnog transfera će se pojačavati kako Kosovo postaje sve udaljenije od Srbije. Već imamo najavu Deklaracije o kulturnom i edukativnom prisajedinjenju RS i Srbije. Prijem u Europsku uniju, odsustvo odlučnosti da se kažnjavaju promotori nacionalističkih ideologija, koje za sobom imaju evidentne rezultate u destabilizaciji i destrukciji, samo legitimira takve snage i ohrabruje da budu još radikalniji u svom nastupu. Što se tiče prosperiteta, moramo znati da su vladajuće političke klase u ovim državama uglavnom parazitske. Nema tu stvaralaštva,  proizvodnje, već samo razlaganja, rasparčavanja i financijski unosnog cirkuliranja, preprodaje nečeg što je neko davno prije njih proizveo. Pa oni problem nezaposlenosti rješavaju tako što se rješavaju svog radno sposobnog stanovništva koje odlazi na Zapad. Time smo ušli u posljednju fazu etničkog čišćenja, čišćenja vlastitih naroda. To je krajnji domet ove višedecenijske nacionalističke avanture u kojoj se nalazimo.

Patria:  Kako je moguć ovaj balkanski paradoks: Bukte nacionalizmi, patriotizmi i brojni kolektivizmi, a  nikada nije bilo više korupcije, kriminala, sistemske pljačke države i državnog novca. Lopovluk je redovno branjen bajagi nacionalnim interesima. Da li je u tim okolnostima uopšte moguć obračun sa korupcijom?   

Mujkić: Tu nema ničega protivrječnog. Korupcija je konstitutivni element vlasti u postjugoslavenskim republikama. Tzv. Baršunasta revolucija od Makedonije do Estonije kojom je srušen komunizam odvijala se na dva kolosijeka, kolosijeku nacionalizma, odnosno ponovnog preuzimanja svoje nacionalne države, i kolosijeku kapitalističke transformacije koja je za nacionalnu državu trebala osigurati vladajuću klasu koja je preuzimala svoje nacionalne države. Pobunjeni građani koji su isprva tražili socijalizam s ljudskim licem, a potom kapitalizam s ljudskim licem, ustvari, zbacili su neljudski socijalistički da bi završili u neljudskom kapitalističkom režimu, kojeg oličavaju kompradorske buržoazije, odnosno prevratnička klasa ljudi koju je iznio vihor revolucije, koja se time našla u prilici da zagospodari aparaturom moći koja im je omogućila pristup javnim resursima i njihovom raspolaganju po svojoj volji i potrebama.

Korupcija ide uz rehabilitaciju ili stvaranje države nacije, a nacionalni interes je ustvari, kada ga analiziramo, interes vladajuće grupe. Proizvod nacionalističkih baršunastih revolucija bio je žestoko klasno raslojavanje koje je prisutno u svim istočnoeuropskim zemljama, a pogotovo u našem regionu, na klasu posjednika političke, kulturne i ekonomske moći, koja dijeli identične interese bez obzira na etnički predznak, i klasu kojoj je uredbama ratnih vlada najprije oduzeto vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju, dok su oni ginuli držeći linije, a kad su se vratili s linija, na ulaznim kapijama njihovih pogona koji su u međuvremenu privatizirani i rasparčani, zatekli su obavijest da više nisu potrebni, da su na čekanju. Namjesto ekonomske jednakosti koja se nekada ticala svog doslovnog udjela u vlasništvu ponuđena im je politička jednakost, naime da su od sada svi jednaki u svom srpstvu, bošnjaštvu i hrvatstvu. Po toj političkoj jednakosti najbogatiji i najmoćniji pripadnik njegovog naroda, jednak je njemu najsiromašnijem, a vlasništvo, sada očišćeno od komunističkih fantazija, je postalo isključivo privatna stvar i sav teret svoje nepovoljne materijalne egzistencijalne situacije prebačen je na pleća pojedincu koji se, kako reče jednom Bakir Izetbegović, u toj tranziciji ‘nije snašao’. Taj će nesnalažljivi bijednik duhovnu utjehu za materijalne teškoće svog privatnog života naći kod svoga klera. I tako se zatvara krug nacionalističke hegemonije.

Stvaranje povoljnog ambijenta za kapitalističku inicijativu kod nas išlo je pod ruku s etničkim čišćenjem, pljačkom pogona, ratnim profiterstvom. Lopovluk, otimanje, korupcija, prevara idu prirodno u ovoj prvoj fazi kapitalističke akumulacije. Kada se jednog dana ustabili klasna vladavina, kada se hegemonijska klasa osjeti sigurna u svom položaju i otetom materijalnom posjedu u granicama svoje nacionalne države, ustabiliće se i vladavina zakona. Tada će nastupiti onaj famozni ponedjeljak s pravnom državom koji nam je obećan 1990. godine.

Patria: Traži se izmjena izbornog zakonodavstva. Zdrav razum i demokratija kažu da Ostali moraju imati sva prava kao tri druge nacije. Evropa govori i o sasvim drugačijim rješenjima. Oni bi ovdje napravili sistem kakav u svojoj državi ne bi nipošto dopustili. Može li Evropa u BiH srušiti vlastite principe slobode i demokratije? 

Mujkić: Kako sam rekao i na početku razgovora, glasati protiv konstitutivnosti svog naroda sasvim je u skladu s projektom etničke teritorijalizacije svoje grupe, a etnička teritorijalizacija grupe ne znači ništa više do onog što sam maločas pomenuo, naime osiguranje statusa i materijalnog posjeda vladajuće elite etnopolitičkih poduzetnika koja se naziva državotvornom, patriotskom, autentičnom narodnom. Izborni zakon treba po njihovom mišljenju da prati te trendove. Još je Marx o tome pisao kako je tajna vladavine nacionalističke hegemonije u tome da se partikularni interes vladajuće grupe uspješno prikazuje kao opći. Dakle, sasvim je konzistentno s većine Hrvata koja živi u Bosni konstitutivnost prenijeti na njegovu hercegovačku manjinu ili biti nezainteresiran za položaj Srba tamo gdje oni prema mišljenju srpskih lidera i ne treba da budu.

Što se tiče Europe u svemu tome, ona naravno ne može odustati od fundamentalnih vrijednosti na kojima počiva, ali postizanje tih vrijednosti u BiH moguće je na više načina. Kada bi se BiH transformirala u tri etnička entiteta s jasnom dominacijom jednog od tri naroda, kada bismo unutar BiH imali mini nacionalne države, vrlo lako je zamislivo uvođenje liberalno-demokratskih principa uz sve moguće garancije manjinskih prava. Mehanički zbir ove tri očišćene nacionalne mini državice kao liberalnih demokratija, kakve su uostalom i Hrvatska, i Slovačka i Poljska itd., dao bi mehaničku liberalno-demokratsku BiH kompatibilnu s vrijednosnim europskim okvirom i ovakav način razmišljanja možete prepoznati u inicijativama HDZ i SNSD-a.

Arhitektonika BiH sada izgleda ovako. Što više idemo od baze, od općinskog nivoa ka višim instancama vlasti sve je manje liberalno-demokratskih, europskih, a sve više etnopolitičkih elemenata. Kao neko ko je istinski zainteresiran i za kolektivna prava, moj pristup je obrnut. Što više idemo prema dole, prema lokalnoj zajednici sve više treba da bude zaštitnih mehanizama kolektivnih prava, dakle tamo gdje ljudi uistinu žive i gdje ih se zaštita njihovih prava najviše tiče, čiju bi primjenu nadzirao recimo državni Dom naroda. Da imamo takav pristup, odnosno da smo stvarno zainteresirani za položaj i prava svog naroda, nikada se ne bi desilo da glasamo protiv mjera koje predviđanju njegovu konstitutivnost i zastupljenost, a ovako takozvana zaštita vitalnih nacionalnih interesa u državnom vrhu prikazuje se kao jedna apstrakcija, bolje i jednostavnije reći – ubleha.

Patria: Može li se obnoviti multietnička tolerancija i jedinstvo različitosti koje smo nekada imali u BiH?  

Mujkić: Rat protiv BiH je rat upravo bio protiv multetničke tolerancije i jedinstva različitosti. Cilj rata protiv BiH je bio da se prenese netrpeljivi, svemrzilački, isključivi, a Đipalo Junuz bi rekao natakareni nacionalistički virus na ljude u BiH. Sjetimo se vremena prije početka rata, nacionalistički osjećaji su u BiH sistematski proizvođeni. Predano se radilo na tome da se stvore uslovi u kojima će manifestacija nacionalizma biti jedini poželjni javni obrazac ponašanja. Želimo li danas znati ko je u tom nacionalističkom ratu pobijedio pogledajmo oko sebe.

Objavio/la haler u 04:53, 0 komentar(a), print, #

27.02.2018.

SLUČAJ VUČIĆ

Slučaj Vučić





Image result for viktor ivancic


‘Mi Vučići smo odavno razumeli da možemo da se ostvarimo kao istorijske ličnosti samo ako zanemarimo ličnu istoriju. Da imam biografa, uopšte ne bih umeo da mu ispripovedam svoja sećanja. Taj bi bio osuđen pisati pod naslovom ‘Aleksandar Veliki: istorija jednog zaborava”

Piše: Viktor  Ivančić- Novosti

Nitko pouzdano ne zna kako se građanka u utorak s predstavnicima obitelji nestalih hrvatskih branitelja zatekla u rezidenciji predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, moguće je da je naprosto slijedila novinske naslove tipa ‘Obitelji nestalih kod Vučića’ i završila na tome važnom mjestu ne bi li skupa s ostalima apelirala na uvaženog državnika ‘da utječe na nadležne institucije u Srbiji da konkretiziraju potragu za podacima o nestalima’, no kada se poslije službenoga dijela posjeta zavukla u ugao sale s čašom tople kisele vode u ruci izgledala je tako zgužvano da joj je jedan od predsjednikovih savjetnika prišao pun sažaljenja ili, možda, tihe diplomatske pohote.

‘A šta vi ovde radite?’ pitao je ljubazno.

‘Tražim nestalu osobu, kao i svi ostali’, odvratila je građanka.

‘Takođe hrvatskog branitelja?’

‘A ne, nipošto. Ovaj je bio solidan četnik.’

‘Ma nemojte? To bi predsedniku moglo biti interesantno.’

‘Pa s tim sam i računala. Da će gospodinu predsjedniku nestali četnik biti zanimljiviji od nestalih Hrvata. Znam da ga za ove potonje boli đon, ali za prvog bi ga moglo žignuti i negdje drugdje. Stoga sam se, takoreći, ilegalno prikrpala delegaciji iz Hrvatske.’

‘A šta, taj vaš je zaista bio četnik?’

‘Bez ostatka. Šešelj mu je bio vjenčani kum i krsni kum njegove djece. Za vrijeme rata je, na primjer, održao uspaljeni politički govor u Glini obećavajući prisutnima da srpska Krajina i Banija ‘nikada neće biti hrvatske’, te da će ‘živeti u Velikoj Srbiji, jedinstvenoj srpskoj državi’. A ostao je upamćen i po tome što je kao najmlađi poslanik u Skupštini Srbije pozivao da se za svakog ubijenog Srbina ubije stotinu muslimana.’

‘I onda nestao u ratu?’

‘A ne, nipošto. Četnikovao je on i nakon rata. Bio je, recimo, Miloševićev ministar informiranja, i to u vrijeme kada je likvidiran novinar Slavko Ćuruvija. Kasnije je srpsku Skupštinu zanosno proglašavao ‘sigurnom kućom za Karadžića i Mladića’. A još kasnije je po Bulevaru Zorana Đinđića lijepio table s natpisom ‘Bulevar Ratka Mladića’… Nestao je tek poslije toga.’

‘Kako nestao? Kamo je mogao da nestane?’

‘A tko to zna, moj gospodine’, sumorno je rekla građanka. ‘Vidite kakvo je vrijeme došlo, da četnici nestaju bez traga i objašnjenja… Mnogo je takvih mučenika odnio poratni vihor. Bar da imamo neke tragove, da mu nađemo grob i zemne ostatke. Možda trune u bespućima europske mirotvorne politike. Možda je mučki umoren zarad euroatlantskih integracija. Možda je bačen u neku jamu ili zakopan masovnu grobnici. Možda je čak nestao u funkciji predsjednika Republike. To bi za njega, kao uvjerenog četnika, bilo kao da je skončao u devetom krugu pakla.’

‘Zar je tako nešto moguće?’

‘Kako da ne. Imali smo u Hrvatskoj slučaj jednoga okorjelog ustaše koji je nestao u funkciji ministra kulture. Poslije su ga našli, i to živog. A sumnja se da i na mnogim drugim lokacijama ima ustaških ostataka. Samo nitko neće da kopa.’

‘A kako se zove ta nestala osoba?’

‘Aleksandar Vučić.’

Objavio/la haler u 00:02, 0 komentar(a), print, #

26.02.2018.

PODJELA BOSNE I HERCEGOVINE PO SCENARIJU CENTRALNE IZBORNE KOMISIJE CIK

Slavo Kukić: Podjela Bosne i Hercegovine po scenariju Centralne izborne komisije

Slavo Kukić



Slavo Kukić: Podjela Bosne i Hercegovine po scenariju Centralne izborne komisije


Da farsa bude veća, događa u vrijeme pojačanog pritiska centara svjetske moći – Evropske unije i Sjedinjanih Američkih Država posebice – da se do reforme izbornoga zakonodavstva ipak dođe. Ali, umjesto da se za njihov pritisak pokaže razumijevanje, i da ga se podrži, CIK se, i samo on znade zašto, odlučuje za sasvim drugu drugu logiku. U javnost protura dokument koji znači definitivnu podjelu države po scenarijima iz prve polovice devedesetih

Piše: Slavo Kukić

Na trenutak me ohrabri stav izvjestitelja Evropskoga parlamenta da je građanska država budućnost i Bosne i Hercegovine – i da će njezini političari prije ili kasnije o njoj kao konceptu ustavnog uređenja morati razgovarati. Ali, zanimljivo je da je to prešućeno – da na izvjestiteljevu „provokaciju“ ne reagira nitko od etnopoglavica. Zašto? Nema dvojbi kako je razlog tome procjena da se ne isplati talasati. Ili drugim riječima, da Christianu Dan Predi u vezi s iznijetim mu stavovima treba prešutjeti, ali istodobno i činiti ono što je i do sada činjeno – dovršavati projekt definitivne podjele zemlje. Po etničkim šavovima dakako.

Da se radi baš o tome svatko, iole normalan, se mogao uvjeriti i u tjednu iza nas. Zadnjih godinu dana, naime, HDZ je odbijao priznati konstitutivnost Srba u Hercegovačko-neretvanskom kantonu. I nikada Dodik – kojemu je, sluša li se ono što zbori, interes Srba tobože iznad svega – zbog toga nije specijalno pjenio. Ono po principu, ili ćeš Čoviću Srbe priznati ravnopravnim građanima i konstitutivnim narodom ili ti daleko kuća od moje. U tjednu iza nas, naprotiv, on na najuvjerljiviji način dade do znanja da mu poput lanjskog snijega nisu samo Srbi s dvije strane Neretve, u HNK-u, nego i u Federaciji uopće.

Na zasjedanju državnoga parlamenta, još konkretnije, esdepeov zastupnik predloži zaključak kojim se četiri kantona, u kojima procese kontroliraju Čović i njegovi, pozivaju da, kako u usvojenoj inicijativi piše, izmijene i dopune svoje ustave „s ciljem osiguranja ustavne ravnopravnosti Srba, kao i da se u ustavima kantona, gdje to do sada nije učinjeno, precizira i osigura ustavna ravnopravnost bosanskog i srpskoj jezika, te latinice i ćirilice“.

Da će HDZ glasovati protiv takve inicijative znalo se. Jer, da je konstitutivnost i ravnopravnost Srba u kantonima pod njegovom šapom dio vlastitog mu opredjeljenja,  inicijative u državnom parlamentu ne bi ni bilo. Umjesto toga, Srbima povratnicima u HNK-u svako malo gore obnovljene kuće, vinovnici se ne pronalaze, i nesretnim ljudima se šalje poruka da tu, gdje su im grobovi i očeva i djedova, zbog krvnih zrnaca više nisu dobro došli.

Kome je, međutim, mogla na pamet pasti pomisao da će se HDZ-u u osporavanju predložene inicijative pridružiti i zastupnici SNSD-a – spodobe poput kojekakvih košaraca i njima sličnih. No, digli su ruku, a inicijativa je, zaludu njihovo protivljenje, usvojena zahvaljujući glasovima Saveza za promjene – ili Dodikovim vokabularom, glasovima „izdajnika“ RS-a i srpstva. Naknado se, istina, pokaza da protivljenje inicijativi skupine „košarci“ nije rezultat vlastite joj savjesti nego, naprotiv, naloga kojeg dobi od banjalučkog vožda. Jer, pojasni ovih dana lider SNSD-a, protiv inicijative su iz razloga što je u njoj prepoznata opasnost da se sutra u parlamentu proturi neka druga, inicijativa kojom bi se nametale obveze RS-u – ona u vezi s bosanskim jezikom ili neka njoj slična. I prema tome, tako pročitah Dodikovu poruku, ako je opredjeljenje između tih nameta i žrtve dijela vlastitih sunarodnika, onih izvan dometa njegova begovata, odluka je jasna – radi RS-a na oltar žrtvi prinose se Srbi Federacije, pa u kojem god dijelu toga entiteta da su.

Ovakvo postupanje je naišlo na oštre osude. Zanemarimo pri tom reakcije stranaka građanskoga, posebice lijevog političkog spektra – jer one su inicijativu u državnomu parlamentu i pokrenule pa se kritički odnos prema protivljenju istoj podrazumijeva. Ali podjednakog, čak i snažnijeg intenziteta su reakcije stranaka Saveza za promjene. Protivljenje inicijativi je, kažu, pokazatelj poslušničkog odnosa Dodika prema Čoviću. A on se, dodaju, dade prepoznati i na terenu. U Grahovu, konkretiziraju, ljudi nemaju ni dom zdravlja – i, iako je tamo SNSD na vlasti, da bi se liječili, moraju lutati od općine do općine – srpskoj djeci se, potom, i ne samo u Grahovu, nameće hrvatski program obrazovanja i tome slično.

Reakcije, međutim, nisu izostale ni među strankama hrvatskog političkog spektra. Iz Hrvatske stranke, tako, poručuju kako je protivljenje „inicijativi u biti provedba suludoga političkoga pakta Čović-Dodik koji su spremni pokopati interese Hrvata u RS-u, odnosno Srba u FBiH, a sve u cilju genocidnoga čišćenja i zaokruživanja teritorija“. I, što se mene tiče, sva istina bi mogla biti baš u tome. U prilog navedenom, uostalom, svjedoči i najnovija priča o načinu kako se Centralna izborna komisija (CIK), koja je pod dirigentskom palicom ovog dvojca, priprema za implementaciju rezultata predstojećih izbora u slučaju da se ne usvoje promjene Izbornoga zakona koje ultimativno traži HDZ, njegov lider prije svega.

U javnost je, naime, dospio dokument kojeg je CIK ovih dana trebao usvojiti. I sve to se, da farsa bude veća, događa u vrijeme pojačanog pritiska centara svjetske moći – Evropske unije i Sjedinjanih Američkih Država posebice – da se do reforme izbornoga zakonodavstva ipak dođe. Ali, umjesto da se za njihov pritisak pokaže razumijevanje, i da ga se podrži, CIK se, i samo on znade zašto, odlučuje za sasvim drugu drugu logiku. U javnost protura dokument koji znači definitivnu podjelu države po scenarijima iz prve polovice devedesetih – sada, istina, dograđenu dealovima koje je dogovorio banjalučko-mostarski dvojac destrukcije. Jer, po njemu, po CIK-ovu dokumentu – koji doista nije zaslužio da mu se posvećuje ništa veći prostor od ovoga – Hrvata nema u Sarajevu, Tuzli, bihaćkoj krajini, zamalo, a za ljubav Dodiku, ni u livanjsko-duvanjskomu kraju. No, ni Bošnjaka nema u HNK-u, Livnu, Posavini, a na nestajanje su osuđeni i u srednjoj Bosni.

Što reći? Što se mene tiče, CIK-ov „radni materijal“ – jer tako ga, zbog snažne javne osude, naknadno označi predsjednica ove institucije – je udar na temeljna građanska i ljudska prava, i primjer segregacije kakav je u zadnjih stotinu godina malo gdje u Evropi uopće zabilježen. No, on je i udar na ustavni poredak, baš kako ga ovih dana ocijeniše i prvaci stranaka koje u federalnom parlamentu, promatra li ih se zbirno, i danas imaju većinu. I koji stoga, uz poziv OHR-u da udar po scenariju Čovića i Dodika, a u izvedbi CIK-a, spriječi, najaviše da će po hitnom postupku podnijeti zahtjev za ocjenu ustavnosti odredbe Izbornog zakona koja gospođi Hadžiabdić i ostatku družine iz CIK-a omogućuje ulogu instrumenta podjele zemlje po etničkim šavovima, pa i scenarijima iz prve polovice devedesetih – a sve to, da se ne lažemo, za ljubav Čoviću koja se, radi li se o CIK-u, teško dade dovoditi u pitanje.

Još značajniji od toga je podatak da na najnovije akcije CIK-a kao na udar na ustavni poredak gledaju i neke stranke s hrvatskim predznakom. Ovih dana naletjeh na stav Hrvatske stranke da se nikakvim izbornim pravilima ne može ignorirati ustavna odredba po kojoj će u Domu naroda iz svakog kantona biti najmanje jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin ako je u njegovo zakonodavno tijelo izabran najmanje jedan zastupnik iz svakog od tih naroda. U momentu završavanja ove analize, potom, pročitah zajedničko saopćenje Hrvatske stranke i ogranaka HDZ 1990 u Srednjoj Bosni i Zeničko dobojskom kantonu – koji se, zanimljivo, sve češće oglašavaju mimo šutljive centrale, što tjera na razmišljanje hoće li zbog njezina zatvaranja očiju pred Čovićevim devrovima po šavovima popucati i zasad jedina potencijalna alternativa HDZ-u unutar hrvatskog biračkog tijela. Jer, dok centrala šuti, njezini ogranci u Srednjoj Bosni i Zeničko dobojskom kantonu, zajedno s Hrvatskom strankom, upozoravaju kako je u „radnom materijalu“ CIK-a „prepoznatljiv zloćudni  rukopis Čovića i najbližih mu suradnika“ kojim se pokušava „končano i bez  skrivanja  iskasapiti  hrvatsko  političko i fizičko biće iz  Sarajeva, Zenice, Tuzle, Travnika, Bugojna… “. Nekoliko dana prije toga, na koncu, jedna druga stranka s hrvatskim predznakom, Hrvatski narodni savez BiH, ode i korak dalje – odbaci tvrdnje čelnika HDZ-a da su izmjene Izbornog zakona uopće ključno nacionalno pitanje za Hrvate BiH. A njegove, i teze HDZ-a – jer, važnije od Izbornog zakona je, kažu, da odlaze tisuće mladih i hrvatska sela i gradovi ostaju opustošeni – označi najobičnijim manipuliranjem i izluđivanjem onih koji su još uvijek tu.

Gnušanje javnosti, očito, nije mogla ignorirati ni prva među tvorcima scenarija udara na ustavni poredak, predsjednica CIK-a. Od medija provaljeno ona je, kad je vrag odnio šalu, pokušala relativizirati. K’o biva, radi se samo o radnim materijalima stručnih službi, nikako i o definitivnom stavu tijela kojem je na čelu. I isti ne kane pretvarati u odluku ako stranke usuglase rješenje za odredbe Izbornoga zakona koje je Ustavni sud proglasio ništavnima. A to bi, prevedeno na operativni jezik, trebalo značiti, ne prihvati li se prijedlog HDZ-a i podjela zemlje po njegovu scenariju, CIK će je izvesti po scenariju radnog materijala o kojem se – iako lideri oporbe tvrde da su ga usuglasile predsjednica CIK-a i zamjenica predsjednika HDZ-a – članovi CIK-a trebaju tek izjasniti. Što bi to, međutim, imalo značiti nego pritisak na političke prvake koji odbijaju Čovićev prijedlog, posebice zna li se da radni materijal dospije u javnost u vrijeme kada političare na kompromis pokušavaju privoljeti SAD i EU.

Kakva je sudbina CIK-ova „radnog materijala“ teško je reći. No, već sada je jasno da on, baš kao i HDZ-ov prijedlog, također razlikuje Hrvate – ali i, iako u kontekstu ove analize o tome ne kanim detaljnije, Bošnjake u istoj mjeri – prvog i drugog reda. U prilog tome, uostalom, svjedoči i struktura delegata za Dom naroda FBiH prema „radnom materijalu“ CIK. Prema kojemu, nadpolovična većina delegata Hrvata bi dolazila iz dva kantona, Zapadnohercegovačkog i Hercegovačko-neretvanskog – u kojima, dodajmo i to, živi oko 200 tisuća, tek 35% svih Hrvata u BiH. Ostatak, oko 340 tisuća, odnosno 65% Hrvata, birali bi svega 47% delegata u navedenom domu federalnog parlamenta. Pa, zar oni CIK-ovim „radnim materijalom“ nisu tretirani građanima drugog reda – na isti način, dakle,  kako su tretirani i hadezeovim prijedlogom izmjena i dopuna Izbornog zakona?

Ali, koga to zanima. Jer, ideja projektanata ne mari za ljude. Noj su, naprotiv, u prvom planu scenariji kako, preko podjele države, ostvariti druge ciljeve. Doduše, pitate li njih, projektande ideje podjele, reći će vam kako im je u središtu svega briga za vlastiti narod. Ja sam, međutim, siguran da narod s tim nema nikakve veze. Naprotiv, po srijedi je posvećenost pitanju kako onemogućiti evropske vrijednosti, pravnu državu posebice – i kako vlastitu kožu spasiti od onoga što im se, u uvjetima njezina djelovanja, sve opasnije nadvija nad glavom. Od zatvora. A narod je, ni kriv ni dužan, samo smokvin listi – i žrtveno janje dakako. Kao, uostalom, i sve dosadašnje godine i desetljeća.

26.02.2018.

PORTRETI ZRTAVA RATA I HEROJI MIRA

'Lično': Portreti žrtava rata i heroja mira



Lično donosi priču o ljudima koji su bili žrtve rata, a sada su heroji mira

Lično donosi priču o ljudima koji su bili žrtve rata, a sada su heroji mira

////////////////////////////////////////////

Krajem februara počinje turneja izložbe „Lično“, autora Velije Hasanbegovića. Prvo će biti prikazana u Domu kulture Jajce.

„Lično“ je izložba portreta u crno biloj tehnici, na velikom formatu, koja donosi priču o ljudima koji su bili žrtve rata, a sada su heroji mira. Uz portrete se nalazi kratka lična poruka svakoga od njih. O izložbi, ali i o fotografiji u vremenu Interneta i smart telefona, razgovaramo sa Velijom Hasanbegovićem.

RSE: Zašto baš naziv Lično za izložbu?

Hasanbegović: Naziv Lično upravo iz razloga što se radi o dvadeset portreta ljudi, koji su proživjeli ratne golgote od 1992. do 1995. godine, koji su prošli ratne torture kao civilne i vojne žrtve rata, koji su bili zatvoreni u logorima i koji su skupili snage da izađu i u javnosti podijele svoje ratne priče, odnosno ono što su preživjeli u logorima. Radi se o postavci fotografija od dvadeset portreta, crno bijelog formata 140 x 110 centimetara. Htio sam da u taj format njihovih portreta, kroz njihov pogled, ispričam priču o onome što su oni preživjeli tokom vremena, koji su proveli u zarobljeništvu.

RSE: Odakle uopšte takva ideja?

Hasanbegović: Ideja se rodila prije neke dvije godine, kada su me iz CRS-a pozvali na jedno javno govorenje, a to se desilo u Doboju. Krenuo sam u Doboj, sjeli smo, bila je puna sala. Izašli su njih trojica, ispred svakog naroda po jedan, jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin. Počeli su pričati svoje priče, ono što su preživjeli, svoje traume. Slušajući to šta pričaju i kroz šta su sve prolazili, da budem iskren, nije mi bilo jednostavno slušati. Izašao sam iz te prostorije, uzeo sam telefon, čisto onako da malo skrenem misli, otvorio društvene stranice i vidio da ljudi pozivaju na rat. To se desilo upravo u toj sedmici pred referendum u RS-u.

Sa jedne strane sam čuo tri strašne priče, sa druge strane sam pogledao na društvene mreže, gdje ljudi huškaju jedne protiv drugih. Onda se u meni probudio revolt, neka nervoza. Htio sam, u tom momentu, da skrenem pažnju, da ljudi pokušaju da ne razmišljaju o ratu.

Kada se to završilo, pri povratku iz Doboja ka Sarajevu, razmišljao sam na koji način i kako ja mogu da doprinesem, šta mogu da uradim da se još više obznane njihove priče, da izađu u javnost njihove priče. Na pamet mi je pala ideja da uradim portrete. Doslovno, od momenta rađanja te ideje do realizacije je proteklo nekih dva mjeseca. Skupili smo ih sve na jedno mjesto, uradio sam fotografije i prva izložba je bila u martu 2017. godine u Historijskom muzeju u Sarajevu.

RSE: Portreti o prošlosti, sa porukom za budućnost. Zbog čega je bitna ova izložba?

Hasanbegović: Ti portreti govore o prošlosti, o onome šta su oni preživjeli. Njihove oči, izraz lica i sve to na portretu, govori o prošlosti. Trebalo mi je da vidim kako oni razmišljaju o budućnosti. Na kraju mi je pala ideja da jednostavno oni sami napišu neku poruku. Dao sam im mjesec dana vremena da napišu svoju poruku ispod portreta. Kada su oni poslali svoje poruke, ni jedna, apsolutno ni jedna, ne sadrži mržnju, ni osvetu, ni revanšizam, nego govori o budućnosti i da se ono, što su oni preživjeli, više nikada nikome ne desi.

RSE: Sada nova turneja izložbe počinje u Domu kulture u Jajcu. Gdje će sve izložba biti prikazana?

Hasanbegović: Poslije Jajca ima još Banja Luka, Sarajevo, ići će kroz čitavu BiH, Tuzla, Mostar i tako dalje. Planirano je, ali ćemo vidjeti, od mogućnosti realizacije, novca i svega ostalog.

RSE: Izložbu Lično, građani BiH su već mogli da vide, ali i iz ostatka svijeta. Kakve bile reakcije?

Hasanbegović: Kada sam postavio izložbu, prvo sam htio da oni uđu, da oni pogledaju svoje portrete, da vidim njihove reakcije. Najjača reakcija je bila gospođe psihoterapeuta, koja radi sa njima, koja ih priprema za javno govorenje. Kada je vidjela portrete, odjednom je prišla meni i počela da plače. Znači, ona radi sa njima zadnjih šest godina, zna ih u dušu, svakoga. Kroz svaki portret je uhvaćena njihova priča, svaki portret priča zasebno njihovu priču.

Ostali građani, koji su uspjeli da pogledaju izložbu, su pokazali pozitivne reakcije i to u smislu da im nije jednostavno to gledati jer stojite ispred portreta koji vas gleda direktno u oči. Naravno, dolaze neki ljudi, pa mogu preispitati svoje stavove o svemu. Izložba ima i neki psihološki efekt.

Mogu da najavim da će, što se tiče Sarajeva, ponovo biti izložba postavljena 2. maja u Ars Aeviju i to povodom zatvaranja Modula memorije.

RSE: Dugo se bavite fotografijom. Kako ocjenjujete danas ovu vrstu medija, obzirom na Internet, društvene mreže, smart telefone, gdje je svakome omogućeno, da u svakom momentu fotografiše i objavljuje te sadržaje?

Hasanbegović: Puno škljocamo, ali nigdje fotografija. Premalo je fotografija. Za nešto je loše, za nešto je dobro. Danas je fotografija pristupačan medij svakome. Dobra je stvar što se ljudi time bave i što fotografišu. Bilo bi dobro da malo o tome i razmisle.

Na internetu je danas prisutno dosta časopisa i video materijala o tome kako napraviti dobru fotografiju. Moja poruka bi im bila da pogledaju malo te stranice, neka prosurfaju, ima i besplatnih knjiga. U neko moje vrijeme, kada sam se počeo baviti fotografijom, nisi imao mogućnost kupiti knjigu, pa i ako je neko imao, posudiš, pročitaš i vratiš. Na žalost, nije bilo puno literature. Danas je pristupačna. Da bi se poboljšao kvalitet i da bi ljudi napravili bolju fotografiju, za njihov arhiv, bilo bi dobro da se informišu na koji način to postići.

Ono što mene boli jest da se gubi čar fotografskih radnji. Ljudi su izgubili osjećaj da odu u neku fotografsku radnju, odnesu fotografije na stiku jer nema više filma, pa izrade te fotografije, da im ostane za arhiv. Te slike pohranjujemo na diskove, na mobitel, na neke medije, desi se kvar, izgubimo sav materijal i gdje smo bili nigdje, šta smo radili, ništa. Kada pogledamo po svijetu, u Evropi, evo i u komšiluku, Hrvatskoj i Sloveniji, te fotografske radnje i danas rade. Ljudi se bave i analognom fotografijom. Imamo kupiti materijala, i crno-bijelog, da radimo analognu fotografiju. Na žalost, ovdje kod nas, to izumire. Lijep je osjećaj kada uzmeš fotografiju u ruke da je pogledaš, to je jedan totalno drugi čar.

RSE: Kako se u BiH njeguje umjetnička fotografija, dokumentarna, ili je još uvijek u prednosti news fotografija?

Hasanbegović: Na žalost, news fotografija. Danas svi imamo mobitele, svi imamo kamere. Uzmemo je, treba nam deset sekundi da napravimo fotografiju tog momenta. Ne razmišljajući šta i kako, pošaljemo je na portale. Portali to objave da bi dobili neki klik. Rijetko koja medijska kuća ovdje njeguje dokumentarnu fotografiju i taj fotografski narativ. To je sada tako, ko zna šta će biti u budućnosti. Nadam se da će biti malo drugačija priča.

26.02.2018.

REHABILITACIJA ZLOČINACA :DRAŽA JE REHABILITOVAN, NEKA SE PRIPREMI MLADIĆ

REHABILITACIJA ZLOČINACA NA NAUČNOJ OSNOVI: Draža je rehabilitovan, neka se pripremi Mladić

Izvrtanje historije specijalnost je savremenih srpskih historičara, pa se zato i pišu knjige u kojima je Mladić pozitivna ličnost.




REHABILITACIJA ZLOČINACA NA NAUČNOJ OSNOVI: Draža je rehabilitovan, neka se pripremi Mladić - 1


Piše: Tomislav Marković

 

Istoričari se retko bave bliskom prošlošću i nedavnim događajima, jer nema neophodne vremenske distance koja bi omogućila objektivan pogled na predmet istraživanja. Neprevreli događaji, nedostupnost svih relevantnih izvora, živi akteri, kontroverze koje se pletu oko savremenosti sprečavaju istoričare da se pozabave aktuelnim temama. Međutim, i među istoričarima ima hrabrih poslenika koji su spremni da prenebregnu sve otežice i neustrašivo zarone u živo klupko tekuće istorije. Jedan od njih je i dr Bojan Dimitrijević sa beogradskog Instituta za savremenu istoriju. Pre nekoliko nedelja Dimitrijević je objavio biografiju Ratka Mladića pod naslovom koji odiše poštovanjem spram glavnog junaka knjige – Komandant.

U svom biografskom delu Dimitrijević je došao do neslućenih otkrića, a ključno je ono koje je saopštio publikumu u intervjuu za Večernje novosti: "Tokom istraživanja građe za knjigu o generalu Mladiću nisam uspeo da pronađem ključni dokaz da je on naredio likvidaciju zarobljenika, niti bilo ko drugi iz Vojske Republike Srpske." Eto, izgleda da se genocid u Srebrenici desio nekako spontano, sam od sebe, valjda u naletu inspiracije, niko za njega nije kriv, ako je tog genocida uopšte i bilo. Jer, kako kaže Dimitrijević, "nisam pokušavao da odgonetnem koliko je bilo žrtava u Srebrenici, već da hronološki složim događaje i nađem pravi razlog zašto je izvršena ta operacija".

 

Asanacija duhovnog terena

 

Zašto bi se istoričar koji piše biografiju Ratka Mladića osuđenog za genocid u Srebrenici patio da utvrdi broj žrtava u tom pokolju? Počinioci genocida su se već dovoljno potrudili da otežaju prebrojavanje žrtava tako što su ih premeštali u sekundarne i tercijarne grobnice, a naš istoričar nema nameru da kvari posao onima koji su se potrudili da uklone tragove svog gnusnog zločina.

 

Ako se zataškavanje zločina seljenjem leševa iz jedne u drugu grobnicu zove asanacija terena, ono što radi Dimitrijević moglo bi se nazvati asanacijom duhovnog terena. Važna je samo dobra podela rada i da svako radi svoj posao. Vojnici, kao neka vrsta fizičkih radnika, ubijaju, vrše etnička čišćenja i poneki genocid, potom uklanjaju tragove svojih zlodela, a intelektualci su tu da svojim autoritetom, takoreći na naučnoj osnovi, relativizuju zločine i genocid, zamagle činjenice i  opravdaju pokolje. Neko se služi puškom i nožem, neko tastaturom, ali svi rade na istom zadatku, po nalogu boginje Nacije.

 

Zanimljiv je naučni metod koji Dimitrijević koristi u svom radu. Recimo, čuvenu Mladićevu izjavu prilikom ulaska u Srebrenicu istoričar ne doživljava kao dokaz da je general imao nameru da tu nekog ubije. Evo kako glasi Mladićeva izjava: "Evo nas 11. jula 1995. u srpskoj Srebrenici. Uoči još jednog velikog praznika srpskog poklanjamo srpskom narodu ovaj grad. I, napokon, došao je trenutak da se posle bune protiv dahija osvetimo Turcima na ovom prostoru." Dimitrijević na to kaže da je "general Mladić voleo da daje bombastične izjave" i dodaje: "Slično je govorio u drugim situacijama, ali ih kamera nije 'zabeležila'. Voleo je da pokazuje svoju snagu na neadekvatan način. Ali ta izjava se danas uzima kao optužnica protiv njega."

 

Čista nepravda! Kad general najavljuje osvetu, a nekoliko dana posle toga vojska pod njegovom komandom pobije više od 8.000 zarobljenih civila, onda to nema nikakve veze jedno sa drugim niti vojni zapovednik može da se smatra odgovornim za genocid ili da je, ne daj bože, imao nameru da se osveti. Zgodna je ta Dimitrijevićeva logika; nema tog zločinca koji njenom primenom ne bi ispao nevinašce. Šteta što je Dimitrijević odlutao u bespuća istorije. Mogao je da napravi sjajnu karijeru kao advokat mafije.

 

Rehabilitacija zločinaca na naučnoj osnovi

 

Izdavanje knjige Komandant pomogao je čuveni mecena Milorad Dodik, inače obožavalac Ratka Mladića, a Dimitrijević je kao polaznu tačku u pisanju biografije iskoristio Mladićeve radne beležnice, što sve zajedno govori u prilog objektivnom pristupu koji čitaocu prosto bode oči. Za zaključke do kojih je Dimitrijević došao i zbog kojih je i objavio knjigu, a koji se svode na negiranje presude Haškog tribunala i rehabilitaciju Mladića, nije bilo neophodno pisanje "naučne biografije". Dovoljno je bilo da se zaviri na neki opskurni nacionalistički forum ili otvori neki od nebrojenih tabloida gde se veličaju razni koljači na čelu sa Mladićem i Karadžićem. Ili prelista neka od Mladićevih hagiografija koje marljivo ispisuje Ljiljana Bulatović.

 

Međutim, ni hagiografkinja ni forumaši ni tabloidioti ni hiljade drugih fanova klanja i genocida nemaju ono što ima dr Bojan Dimitrijević. Niko od njih nije doktor istorijskih nauka niti naučni saradnik Instituta za savremenu istoriju. Mogu oni da imaju potpuno istovetne zaključke i stavove, ali samo Dimitrijevićevi tekstovi nose sa sobom oreol naučnog autoriteta. Kada pijani navijač kliče Ratku Mladiću kao srpskom heroju, to je glas marginalca koji se može prenebregnuti, ali kada ugledni istoričar to isto čini u svojim naučnim radovima, onda to ima neuporedivo veću težinu.

 

Dimitrijević spada u red onih istoričara koji su svoj naučni autoritet uvek spremni da stave u službu nekog srpskog koljača. Rehabilitacija Ratka Mladića nije nikakvo iznenađenje niti incident u njegovom opusu. Pre bi se moglo reći da predstavlja logičan nastavak jedne uzorne revizionističke karijere. Pre nego što je pristupio dokazivanju Mladićeve nevinosti, Dimitrijević se intenzivno bavio rehabilitacijom nešto starije Mladićeve braće po kami i koljačkoj ideologiji.

 

Svjedok odbrane neodbranjivih zločinaca

 

Kao istaknuti član Demokratske stranke i pomoćnik ministra odbrane, Dimitrijević je postao član Državne komisije za utvrđivanje okolnosti pogubljenja generala Dragoljuba Draže Mihailovića. Komisija se mahom bavila potragom za Dražinim grobom, potpuno neuspešno, ali su usput radili i na rehabilitaciji vođe četničkog pokreta. Zajedno sa Kostom Nikolićem, Dimitrijević je pisao monografije o Mihailoviću, u kojima se, kako kaže istoričar Milan Radanović, "potiskuje komandna i politička odgovornost generala Mihailovića za zločine i kolaboraciju formacija koje su priznavale njegovu komandu".

 

Potom se Dimitrijević tokom sudske rehabilitacije Draže Mihailovića pojavio kao svedok, tvrdeći da je "nemačka vojska tokom Drugog svetskog rata povremeno sarađivala sa partizanima, a Dragoljuba Mihailovića su doživljavali kao vođu pokreta otpora". Šteta što to nemačka vojska nije znala tokom bitke na Neretvi; takvo saznanje bi ih sigurno odvratilo od saradnje sa četnicima i ustašama protiv partizana i ranjenika. Sud je uvažio Dimitrijevićevo svedočenje i njegov naučni autoritet, pa je Draža rehabilitovan.

To nije bio kraj Dimitrijevićeve karijere kao svedoka odbrane neodbranjivih zločinaca. Pojavio se pred sudom i u procesu rehabilitacije Nikole Kalabića, gde je svim snagama pripomogao da četnički koljač bude rehabilitovan. To što je tokom rata Kalabić komandovao pokoljima nad civilima po Srbiji Dimitrijevića nije mnogo zanimalo, baš kao što ga povodom rehabilitacije čiča Draže nije zanimao pokolj 67 meštana Vranića iz decembra 1943. godine. Kad su mu u studiju RTS-a prikazali odlomak iz filma Problem percepcije Ivana Mandića sa svedočanstvima preživelih iz Vranića, Dimitrijević se samo nasmejao, odmahnuo rukom i klanje žena i dece proglasio sitnicama koje prate građanske ratove.

 

U toku je sudski proces rehabilitacije predsednika kvislinške vlade Milana Nedića, a to je prilika koju Dimitrijević nipošto ne bi propustio. I tu se pojavio, naoružan autoritetom istoričara, kako bi oslobodio Nedića odgovornosti za holokaust. Dimitrijević je prvo objektivno ustvrdio da "vlada Milana Nedića nije vršila progon, niti likvidacije Jevreja u Srbiji već su to činile isključivo nemačke formacije policije i Vermahta". Svedočanstva preživelih zatvorenica logora Staro sajmište koje govore da su ih hapsili srpski žandarmi, izgleda, nisu ostavila bog zna kakav utisak na Dimitrijevića. Zašto bi istoričar više verovao žrtvama nego zločincima?

Na drugom svedočenju Dimitrijević je rekao da "Jevreji nisu bili u nadležnosti Nedićeve vlade, već nemačkih snaga i da se ne može reći da je Nedićeva vlada pomagala, nego 'samo vršila evidenciju Jevreja'".

 

Naravno, "vršenje evidencije Jevreja" nema nikakve veze sa holokaustom, baš kao što ni Mladićeva najava osvete u Srebrenici nema nikakve veze sa genocidom. Dimitrijevićeva logika je neumoljiva, nema te činjenice koja bi preživela u dodiru s ovom mašinom za mlevenje istine u krvavu kašu.

 

Od Draže do Mladića

 

Dimitrijevićev razvojni put, koji je vijugao od revizije Drugog svetskog rata i rehabilitacije saradnika okupatora do rehabilitacije Ratka Mladića, pokazuje da bavljenje prošlošću uvek ima veze sa sadašnjim trenutkom. U suštini, reč je o rehabilitaciji jedne zločinačke ideologije koja je delovala tokom Drugog svetskog rata da bi reprizu doživela 1990-ih. Ravnogorski pokret, Milana Nedića i Ratka Mladića spajaju velikosrpska ideologija, isti ciljevi i iste ubilačke metode.

 

Četnički pokolji muslimanskog stanovništva u istočnoj Bosni tokom Drugog svetskog rata doživeli su reprizu u pokoljima koje su u istom kraju vršile srpske snage tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Program četničkog pokreta iz septembra 1941, koji predviđa omeđivanje i zaokruživanje srpskih zemalja etničkim čišćenjem, istovetan je programu koji su zamislili Miloševićevi intelektualci, a na terenu sprovodile vojne snage. Homogena Srbija četničkog ideologa Stevana Moljevića, koja predviđa stvaranje "velike Srbije", poklapa se sa planovima Miloševićeve, Karadžićeve i Mladićeve soldateske.

 

Objavio/la haler u 21:08, 0 komentar(a), print, #

26.02.2018.

BORIS DEŽULOVIĆ : ZA DOM SE SPREMITE ČETNICI

BORIS DEŽULOVIĆ: „Za dom se spremte, četnici!“

Kako, recimo, u etnički čistom Višegradu, tačno dakle na mestu najvećih četničkih pokolja nad Bošnjacima, četnička mrtvačka glava ‘ne predstavlja nikakvu bezbednosnu pretnju’, a ista takva četnička mrtvačka glava na kapiji srpske ambasade u Sarajevu iznenada postane bezbednosna pretnja?



BORIS DEŽULOVIĆ: 'Za dom se spremte, četnici!'

Jeziva poruka prošle je srede, na Sretenje - tačno dakle na Dan državnosti Republike Srbije - sačekala zaposlenike srpske ambasade u Sarajevu: nepoznata su lica na ulazu u zgradu ambasade okačila plakat sa stilizovanom mrtvačkom glavom i ukrštenim kostima te natpisom „Četnici“.

 

„Niti smo šta radili, niti preduzimali, ni ambasada, niti Srbija, da bi se tako reagovalo“, izjavio je srpski ambasador u Sarajevu Stanimir Vukićević. „Razlog može da bude današnja proslava državnog praznika, i da se na taj način pokaže raspoloženje jednog dela bošnjačke populacije koji želi incidente, i ne želi normalizaciju odnosa između zemalja u regionu“. „Postavljanje agresivnog plakata na dan kada se obeležava jedan od najvažnijih datuma u istoriji srpskog naroda jeste umobolan čin onih koji bi voleli da Srbija i Bosna i Hercegovina ostanu u večnom sukobu“, dodao je ministar inostranih poslova BiH Igor Crnadak. „Ovo nije samo poruka za Srbiju, već i poruka za Srbe koji žive u Republici Srpskoj i BiH!“

 

„Plakat sa mrtvačkom glavom na ulazu u Ambasadu Srbije u Sarajevu najveća je provokacija upućena Srbima od završetka rata do danas“, upozorio je naposletku i predsednik Republike Srpske Milorad Dodik. „To jasno govori ko remeti mir i stabilnost u BiH i regionu, i samo je još jedan dokaz da Srpska nema šta da traži u BiH. U ovakvoj BiH sudbina srpskog naroda i Srpske potpuno je neizvesna“.

 

Ukratko, ako sam ja celu stvar dobro razumeo, obična jedna lobanja sa ukrštenim kostima, odštampana na komadu papira i okačena na vrata srpske ambasade, među bosanskim Srbima izazvala je opšti nemir i

strah, a među srpskim političarima u Bosni i Hercegovini upravo vulkanski bes.

 

Bio sam ubeđen da se neko zajebava. Srbi premrli od straha zbog mrtvačke glave na kapiji srpske ambasade? Dodik popizdeo zbog lobanje sa ukrštenim kostima, „najveće provokacije upućene Srbima od završetka rata do danas“?!

 

Rekao bi Bili Piton: „Ajde?“

 

Ja bih se, recimo, u čiča Dražin grob zakleo da su istu takvu mrtvačku glavu sa ukrštenim koskama tetoviranu na svojim silikonskim nadlakticama nosili oni mišićavi dizelaši iz humanitarnog udruženja Srbska čast, kad su se ono pre mesec dana Mili Dodiku pred nosom baškarili po klupama Narodne skupštine Republike Srpske. Ista takva mrtvačka glava, setiće se valjda gdekoji Srbin, vijorila se i kad su četnici nedavno na godišnjicu ulaska srpske vojske 1918. marširali Banjalukom: ista se mrtvačka glava, recimo, kliberila i na onoj crnoj zastavi što su je po Vlasenici nosili mladi srpski maturanti.

 

Ista se takva mrtvačka glava, uostalom, svakoga jula kliberi na zastavama, kokardama, šubarama, majicama, šoljama i ostaloj četničkoj galanteriji na štandovima vašara na Mrakovici, na obeležavanju godišnjice bitke na Kozari, ista se mrtvačka glava kliberi sa oznojenih majica utegnutih nad stomacima ocvalih četnika pod šatrama Kočićevog zbora na Manjači: video ih je i vojvoda Mile, morao ih je videti, sa istim tim mrtvačkim glavama svakoga augusta nazdravlja čokanjčićima mlake ravnogorske šljivovice.

 

Konačno, ista mrtvačka glava sa sve ukrštenim kostima preti sa zastava pripadnika Ravnogorskog pokreta Otadžbine Srpske, što se svake godine negde u ovo vreme Višegradom postrojavaju na obeležavanju godišnjice hapšenja neprežaljenog đenerala Draže Mihailovića. Kao što će pretiti i za koji dan, 13. marta, kad se u lepom, starom gradu Višegradu, „gde duboka Drina vekovima teče“, opet pod mrtvačkom glavom bude „ašikovalo s Dražom skoro svako veče“.

 

Pa ipak, sve ove godine nijednom se iz Banjaluke nije čulo da „jedan deo populacije želi incidente i ne želi normalizaciju odnosa u regionu“, niti se čulo da su mrtvačke glave „umobolan čin onih koji bi voleli da Srbija i Bosna i Hercegovina ostanu u večnom sukobu“. Đavo će znati zašto, ali nisu mrtvačke glave tada vojvodi Mili bile „provokacija upućena Srbima“, niti su mu „jasno govorile ko remeti mir i stabilnost u BiH i regionu“: nijedna ta lobanja s koskama nije bila „samo još jedan dokaz da Srpska nema šta da traži u BiH“, niti da je „u takvoj BiH sudbina srpskog naroda i Srpske potpuno neizvesna“ - čak ni kad su na lanjskom postrojavanju primati postrojeni pod mrtvačkom glavom fizički napali reportersku ekipu televizije N1.

 

Umesto toga, predsednik Srpske je tada - neće se vojvoda Mile setiti, davno beše, ima skoro cela godina - svečano izjavio kako „pripadnici Ravnogorskog pokreta kao heroji i spasioci Srpske imaju sva prava da paradiraju u nezavisnoj RS“, dodavši kako oni, pazi sad, „ne predstavljaju nikakvu bezbednosnu pretnju“. Predsednikovu izjavu overio je i MUP Republike Srpske zvaničnim saopštenjem kako „nema saznanja da su pripadnici Ravnogorskog pokreta Otadžbine Srpske počinili neko krivično delo“ i kako se „protiv njih ne vodi istraga“, ponovivši predsednikovu ocenu da „oni nisu pretnja nikome“.

 

Kako, međutim, ista lobanja sa kapije srpske ambasade, kad se ukaže u Banjaluci, Vlasenici ili na Kozari, nije nikakva poruka, niti bilo kome niti ikome? Kako, recimo, u etnički čistom Višegradu, tačno dakle na mestu najvećih četničkih pokolja nad Bošnjacima, četnička mrtvačka glava „ne predstavlja nikakvu bezbednosnu pretnju“, a ista takva četnička mrtvačka glava - sa sve natpisom „četnici“, da ne bi bilo nikakvih istorijskih nesporazuma - na kapiji srpske ambasade u Sarajevu na Sretenje, dakle tačno na Dan državnosti Srbije, iznenada postane i nedvosmislena poruka i bezbednosna pretnja? I to ne bilo kome i svakome, već samo „za Srbiju i za Srbe koji žive u Republici Srpskoj“?

 

Kako, u pičku materinu? Kako, kad su četnici - kako ono - „heroji i spasioci Srpske“? Kako, to ja ne razumem, četničkih mrtvačkih glava ne trebaju da se boje Bošnjaci u Višegradu niti igde u Bosni i Hercegovini, kako ih se ne boje Srbi na Manjači ili u Banjaluci - kako ih se ne boje u Republici Srbiji, gde je, šta bi rekao Vuk, zvanično rehabilitovana i crna zastava sa lobanjom i ruka koja ju je podigla - a isti Srbi, ista Republika Srbija i ista Republika joj Srpska premru od straha kad ista takva mrtvačka glava, u obe oči je jebem, osvane na srpskoj ambasadi u Sarajevu?

 

Nije valjda da su četnici pretnja Srbiji, nije valjda da Srbi sa njima imaju neka ružna iskustva?

Biće, eto, da imaju, jer su - praktički istog onog istorijskog dana kad je četnička lobanja prvi put prestravila Srbe - iz Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske potvrdili da je Direkcija za promet naoružanja i vojne opreme RS-a pribavila sve potrebne saglasnosti i od kragujevačke Zastave naručila dve i po hiljade automatskih pušaka. „Nabava oružja je jedan od segmenata obuke i jačanja spremnosti policije da se suprotstavi raznim oblicima napada na javni sistem“, objasnio je novinarima predsednik Srpske Milorad Dodik.

 

Biće, rekoh, da je to, nema šta drugo da bude: četnička mrtvačka glava jeste, samo podsećam, „umobolan čin“ i „incident“ usmeren „protiv normalizacije odnosa u regionu“, „poruka za Srbiju i Srbe koji žive u BiH te „najveća provokacija upućena Srbima od završetka rata do danas“: ukratko, školski „oblik napada na javni sistem“. „U takvoj BiH sudbina srpskog naroda i Srpske potpuno je neizvesna“, rekao je tako vojvoda Mile, pa naručio šleper sa dve i po hiljade automatskih pušaka. Valjda zato - nema zbog čega drugog - da bi „sudbinu srpskog naroda“ napravio „potpuno izvesnom“.

 

Kad je to, uostalom, bilo da je naoružavanje Srba loše završilo, je li ijednom u vasceloj savremenoj istoriji zlo i naopako ispalo kad bi prečanskim Srbima iz kragujevačke Zastave stigao šleper automatskih pušaka?

 

(Portal Novosti)

 

26.02.2018.

IFIMES : BiH PRED DONOŠENJEM NOVOG IZBORNOG ZAKONA ,,LEX ČOVIĆ"

IFIMES : BiH pred donošenjem novog izbornog zakona „Lex Čović“





Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES je povodom najave promjena odnosno donošenja novog Izbornog zakona BiHpripremio analizu mogućih posljedica najavljenih selektivnih promjena izbornog zakona. Iz analize „BiH i novi izborni zakon: BiH pred donošenjem novog izbornog zakona ‘Lex Čović’“ izdvajamo najvažnije i najzanimljivije dijelove.

Zašto bi Odluka Ustavnog suda BiH u povodu apelacije Bože Ljubića bila prioritet u realizaciji međunarodne zajednice kada se na implementaciju presude „Sejdić –Finci“ čeka skoro devet godina?! Zašto bi navodna prava Hrvata imala prioritete u rješavanju, danas već na kriminalan način preko CIK-a, a to  ne  bila prava Židova, Roma, žena ili osoba iz konstitutivnih naroda koji žive u drugom entitetu, a radi se o presudama Europskog suda za ljudska prava i na koje se čeka godinama? Grad Mostar čeka lokalne izbore od 2008. godine i to mora biti prioritet međunarodne zajednica, a ne kriminalne promjene Izbornog zakona preko CIK-a i zloupotreba Doma naroda Parlamentarne skupštine FBiH u režiji Dragana Čovića – „Lex Čović“.

Centralna izborna komisija (CIK) Bosne i Hercegovine je ponovno u središtu skandala, sada već u svezi sa pokušajima protuustavnog mijenjanja Izbornog zakona BiH u saradnji sa političkim opcijama koje sustavno podrivaju opstojnost i integritet Bosne i Hercegovine. Dvojac Milorad Dodik (SNSD – Savez nezavisnih socijaldemokrata) i Dragan Čović (HDZ – Hrvatska demokratska zajednica), ključni lideri navedenih političkih opcija, će predstojeće Opće izbore u BiH, zakazane za 7. listopad/oktobar 2018. godine, pokušati iskoristiti za stvaranje/eskalaciju krizne situacije koja bi im poslužila za razbijanje Bosne i Hercegovine.

Skandal sa CIK-om Bosne i Hercegovine je kulminacija dugotrajnih antidržavnih napada i uplitanja dvojca Dodik-Čović prema najvažnijim strukturama jedne države, uz snažnu podršku Srbije i Hrvatske; od dugotrajnih napada na obrambeni sustav BiH – Oružane snage BiH, Obavještajno- sigurnosnu Agenciju (OSA) BiH, Ministarstvo sigurnosti BiH, Agenciju za zaštitu i istrage (SIPA), sve do napada na Tužiteljsko-pravosudni sustav BiH, uključujući i Ustavni sud BiH ali i ustavne sudove entiteta. Napadi na institucije Bosne i Hercegovine su i istovremeno pokušaji ovladavanja navedenim institucijama. Navedeni dvojac Dodik-Čović, uz podršku i drugih političkih opcija, kontrolira Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV), Tužiteljstvo i Sud BiH, Ministarstvo obrane BIH, Centralnu izbornu komisiju BiH i što je najopasnije, danas već, u određenom smislu i Ustavni sud BiH. Treba podsjetiti da je upravo Ustavni sud BiH poništio raniju odluku i intervenciju OHR-a na Ustav FBiH usvajajući apelaciju Bože Ljubića (HDZ), tadašnjeg predsjedavajućeg Zastupničkog doma Parlamentarne Skupštine BiH, što je do sada najjači udar na akcije međunarodne zajednice, ali i na Bosnu i Hercegovinu. Trenutno djelovanje CIK-a je samo kriminalni pokušaj realizacije odluke Ustavnog suda BiH, koji je usvojio apelaciju Bože Ljubića, jer „dvojac“ nije uspio kroz parlamentarnu proceduru BiH (koju je odredio Ustavni sud BiH) nametnuti navedenu odluku Ustavnog suda BiH.

U prilogu analize (Prilog broj 1) se nalazi odluka Ustavnog suda BiH, ali i mišljenje Ureda visokog predstavnika OHR-a (Prilog broj 2) koje je prethodno  dostavljeno u povodu javne rasprave u pogledu apelacije Bože Ljubića. Izvorno Mišljenje OHR dajemo na uvid bosanskohercegovačkoj i međunarodnoj javnosti. Mišljenje OHR nije uvaženo od strane Ustavnog suda BiH iako je mišljenje OHR apsolutno bilo protiv prijedloga Bože Ljubića „Konstatiramo u tom smislu da je podnosilac apelacije osporio određene odredbe Izbornog zakona, a da pri tome nije osporio odredbe Ustava FBiH. Ovim putem tvrdimo da odredbe Izbornog zakona jesu u skladu sa principima utvrđenim u Ustavu FBiH i da različite odredbe Ustava FBiH imaju unutrašnju konzistentnost i moraju biti primjenjivane istovremeno, uključujući konkretno putem Izbornog zakona BiH“. Suci Ustavnog suda BiH u donošenju odluke su pravno ignorirali stav i mišljenje OHR i koristili su samo one „argumente“ koji su išli u korist njihove odluke odnosno Ljubićevoj  apelaciji.

Pri tome, u potpunosti je zanemaren princip legitimnog predstavljanja naroda izveden iz europske pravne tradicije, prema kojoj se pod narodom podrazumijeva „demos“, odnosno skup svih stanovnika unutar određene države, tako da se unutar te pravne tradicije pod legitimnim predstavljanjem naroda podrazumijevaju izabrani predstavnici naroda čiji broj je srazmjeran ukupnom broju stanovnika, bez obzira na njihov etnički identitet. Unutar europske pravne tradicije ne postoje nikakvi apriorni „legitimni predstavnici“ etničkih zajednica, a u multietničkim društvima postoji praksa uvođenja dvodomnog sastava Parlamenta kao korektivnog elementa koji treba da osigura ravnopravnost u predstavljanju etničkih zajednica, te se stoga u Gornjem domu obično uvodi paritet u njihovom predstavljanju. No, principi pariteta i proporcionalnosti se međusobno apsolutno isključuju, i nije ih dopušteno miješati, kao što to u svom prijedlogu čini Božo Ljubić, a čiju logiku prihvaćaju i Ustavni sud BiH i CIK. Dakle, etničke zajednice moraju biti predstavljene u Gornjem domu po principu pariteta, i to je apsolutni uvjet, tako da nikakvo pozivanje na princip proporcionalnosti pri izboru unutar jedinica (kantona/županija) iz kojih se biraju predstavnici u Gornjem domu jednostavno nije logički održivo: svaka etnička zajednica mora imati jednak broj predstavnika u ovom Domu, a u tom smislu bi i kategorija tzv. „Ostalih“ također morala biti zastupljena istim brojem predstavnika kao i tzv. tri konstitutivna naroda, jer je paritet apsolutni uvjet i nema nikakvog razloga zbog kojeg bi „Ostali“, kao ustavno priznata kategorija, bili zastupljeni mimo principa pariteta. Nažalost, član 8. Ustava Federacije BiH u tom pogledu je dvosmislen, te dopušta manipulacije kakve je poduzeo Ljubić, a koje su uvažili Ustavni sud BiH i CIK:

(1) Delegate Doma naroda FBiH biraju kantonalne skupštine iz reda svojih delegata proporcionalno nacionalnoj strukturi pučanstva/stanovništva.

(2) Broj delegata za Dom naroda FBiH koji se biraju u svakom kantonu srazmjeran je broju stanovnika kantona, s tim što se broj, struktura i način izbora delegata utvrđuju zakonom.

Ukoliko se Dom naroda FBiH zasniva na principu pariteta, a to mu je osnovna funkcija u cilju osiguravanja ravnopravnosti, onda zastupljenost »proporcionalno nacionalnoj strukturi pučanstva« nužno otpada kao uvjet: ili su etničke zajednice zastupljene po principu pariteta, ili su zastupljene po principu proporcionalne zastupljenosti unutar strukture ukupnog stanovništva. Također, ukoliko bi se uvažila odredba da je broj delegata koji se biraju u svakom kantonu proporcionalan broju stanovnika kantona, onda se time također narušava princip paritetnog predstavljanja kantona: kantoni sa većim brojem stanovnika u tom slučaju bi morali imati veći broj predstavnika u odnosu na kantone sa manjim brojem stanovnika, tako da se princip paritetnog predstavljanja etničkih zajednica opet ne bi mogao realizirati. No, umjesto da Ustavni sud BiH razmotri i pozove na otklanjanje ovih proturječnosti unutar samog Ustava Federacije BiH, Ustavni sud BiH prihvata logičke i pravne manipulacije unutar kojih se proporcionalno i paritetno predstavljanje neprekidno miješaju, i time izlazi u susret politici HDZ BiH u kojoj se paritet zahtijeva u svim prilikama gdje Hrvati predstavljanju jasnu statističku manjinu, dok se proporcionalnost zahtijeva u svim slučajevima gdje Hrvati mogu ubilježiti i najmanju statističku većinu. Naravno, HDZ ima pravo na vlastite podvale i manipulacije, ali Ustavni sud BiH i CIK nemaju pravo da na njih nasjedaju i da zanemaruju temeljni ustavni princip prema kome se paritet i proporcionalnost apsolutno međusobno isključuju, tako da se jedan dom Parlamenta može birati isključivo po principu proporcionalnosti, a drugi dom isključivo po principu pariteta.

Na javnu raspravu[1] prije donošenja odluke bio je pozvan predstavnik CIK-a da iznese mišljenje i stav CIK-a, ali  Predstavnici CIK-a na javnoj raspravi nisu iznijeli stajalište CIK-a, nego su iznijeli osobna stajališta o predmetnom zahtjevu. Također, na javnu raspravu nisu došli predstavnici Parlamentarne Skupštine BiH koji su blokirani od strane HDZ-a, ali je zato Lidija Bradara (HDZ), predsjedavajuća Doma naroda Parlamenta Federacije BiH osigurala prisustvo i izrazila mišljenje, da ovaj Dom podrži Ljubićevu apelaciju. U svom izlaganju predstavnik Doma naroda FBiH je istaknuo da podržava apelaciju, te se osvrnuo na nedostatke u načinu funkcioniranja Doma naroda, navodi se u odluci Ustavnog suda BiH.

Nadležni organi Federacije BiH trebaju utvrditi na koji način i uz čiju dozvolu je Dom naroda FBiH mogao na javnoj raspravi podržati Ljubićevu apelaciju, znajući da su bošnjačke političke opcije protiv Ljubićeve apelacije. Isto tako stav i mišljenje Venecijanske komisije (Europska komisija za demokraciju kroz pravo) je pogrešno i tendenciozno protumačen od strane Ustavnog suda BiH iako je Venecijanska komisija istakla „čini se da je sistem prema Ustavu Federacije u skladu sa evropskim i drugim međunarodnim standardima u oblasti izbora, a budući da Izborni zakon BiH namjerava da provede u djelo relevantne odredbe Ustava Federacije BiH, također se čini da je sistem u skladu i sa ovim standardima.“ Također, iako je Venecijanska komisija navela da se Ljubićeva apelacija ne može oslanjati na standarde europskog izbornog naslijeđa za izbor delegata za Dom naroda FBiH, Ustavni sud BiH je apsolutno ignorirao ne samo ove odredbe, nego i sve stavove OHR i Venecijanske komisije.

Lex Čović

Dragan Čović želi još jedan mandat u Predsjedništvu BiH i želi do početka Općih izbora 2018 osigurati faktičku podjelu BiH sada već u kohabitaciji sa CIK-om, koji treba osigurati podjelu BiH i izbore po mjeri HDZ-a i Dragana Čovića, a unutar HDZ ovaj podrivački pokušaj izmjene izbornog zakona se već naziva „Lex Čović“. Čović unaprijed ima „zeleno svjetlo“ unutar HDZ-a, da pokuša proizvesti i eskalirati krizno stanje i povratak na stanje koje je prethodilo Washingtonskom sporazumu, tj. na Plan Owen-Stoltenberg, prema kojem se predviđa podjela BiH na tri etničke cjeline. A time se zauvijek ruši i izvorni Daytonski mirovni sporazum, utemeljen na postojanju Federacije BiH prethodno stvorene Washingtonskim sporazumom. Povratak na Plan Owen-Stoltenberg, uz stvaranje „trećeg entiteta“, predstavlja jasno rušenje ne samo Daytonskog ustava, nego i samog Daytonskog mirovnog sporazuma. Pitamo se šta garant tog sporazuma, Vlada Sjedinjenih Američkih Država, namjerava poduzeti ukoliko Čović putem manipulacija u vezi sa Izbornim zakonom BiH zaista uspije da stvori „treći entitet“ i time sruši i sam Daytonski mirovni sporazum? Međunarodna zajednica treba da odluči da li želi multietničku državu, ili podjelu BiH na etničke teritorije i njen konačni raspad.

Nove opcije međunarodne zajednice

Analitičari smatraju da se u okviru međunarodne zajednice intenzivno razmišlja o nekoliko novih opcija, jer je očigledno da se ustavne promjene ne mogu sprovesti do Općih izbora 2018, iako se intenzivno razgovara o nekim modelima „Objavio/la haler u 17:24, 0 komentar(a), print, #

26.02.2018.

SASA MAGAZINOVIC PORUCIO JUNCKERU: "NEKA PODRZI PROVEDBU PRESUDA EVROPSKOG SUDA, A NE 'VRIJEDNOSTI' 16. STOLJECA"

SAŠA MAGAZINOVIĆ PORUČIO JUNCKERU: "Neka podrži provedbu presuda Evropskog suda, a ne 'vrijednosti' 16. stoljeća"

Predsjednik Evropske komisije Jean-Claude Juncker u srijedu će boraviti u posjeti Bosni i Hercegovini. Očekivanja od predstojeće posjete za Vijesti.ba komentarisao je zastupnik SDP-a u PS BIH Saša Magazinović.



SAŠA MAGAZINOVIĆ PORUČIO JUNCKERU: 'Neka podrži provedbu presuda Evropskog suda, a ne 'vrijednosti' 16. stoljeća'

Magazinović je kazao da nova strategija za Zapadni Balkan iza koje stoji Junker prije svega bazira, iako je trenutno dnevno-političko pitanje Izborni zakon, na nekim drugim principima.

"Prije svega da politika raskrsti sa kriminalnom, odnosno da sve zemlje koje se nalaze u tranziciji uhapse svoje "sanadere", i da se pročisti politička scena, i to je osnovna stvar", smatra Magazinović.

Dodaje kako vjeruje da će Juncker spomenuti Izborni zakon, međutim ističe da Bosna i Hercegovina na putu ka EU ne može odstupati od evropskih vrijednosti.

"Građansko društvo jeste evropska vrijednost. Ako neko ovdje misli da možemo ići u EU metodama iz XVI stoljeća, taj se vara i to neće proći", rekao je Magazinović.

On je podsjetio da su presude Evropskog suda za ljudska prava zasnovane na principima koji ne mogu biti nikome sporne, pa ni za one koji tvrde da su promicatelji evropskih vrijednosti.

"Zbog toga, pomalo čudi stav u pojedinim političkim krugovima u EU ali i ovdje, da prvo proba riješiti presuda u slučaju Ljubić, pa će se tek onda vidjeti šta će se sa presudama Evropskog suda za ljudska prava. To je jedno vrlo neprincipijelno političko stanovište, jer jedan dio ljudi u međunarodoj zajednici svoju političku karijeru veže za bilo kakav uspjeh u Bosni i Hercegovini. Ova zemlja ako hoće u EU mora biti građanska, a to podrazumijeva da se vodimo evropskim vrijednostima i standardima koje ne može niko poreći a ne "vrijednostima" iz XVI stoljeća", zaključio je Magazinović u izjavi za Vijesti.ba.

 

 

(Vijesti.ba/SB)



/////////////////////////////////////

HRVATSKA STRANKA: "Vatikan očitao diplomatsku lekciju Čovićevom pokušaju političkog profiterstva"

Hrvatska stranka BiH pozdravlja posjet trojice članova Predsjedništva BiH Vatikanu, ali smatra kako je predsjedatelj Predsjedništva BiH Dragan Čović neprimjereno iskoristio prijem članova Predsjedništva kod svetoga Oca pape Franje, na kojem je nediplomatski govorio o Izbornome zakonu BiH.


HRVATSKA STRANKA: 'Vatikan očitao diplomatsku lekciju Čovićevom pokušaju političkog profiterstva'

"To je bio veliki politički gaf. Neshvatljivo je potcjenjivanje vatikanske diplomacije i neuvažavanje autoriteta pape Franje, velikoga i dokazanoga prijatelja BiH od strane jednoga državnika, nepotrebnim iscrpljivanjem oko napuhanoga unutarnjega političkoga pitanja, koje niti izbliza nije tako važno kakvu mu dimenziju daje hrvatski član Predsjedništva BIH i vođa HDZ BiH.

 

Očigledna je bila namjera da se perfidno iskoristi naklonost svetoga Oca prema BIH i njezinim narodima i građanima i da ga se uvuče u polemiku oko unutarnjih odnosa u BIH, a sve zarad osobnih izbornih interesa i jadnoga političkoga profiterstva.

 

Predsjedatelj Predsjedništva BiH Dragan Čović je dobio diplomatsku lekciju i primjeren odgovor. Sveta stolica se neće miješati u unutarnje stvari BIH, a papa Franjo je svoje goste pozvao da ulože napore da se zaustavi masovni odlazak mladih ljudi iz BiH", stoji u priopćenju iz Hrvatske stranke BiH.

26.02.2018.

ANALITICARI O MILITARIZACIJI BiH: 'SLICNO SU DJELOVALI MILOSEVICEVI ESKADRONI SMRTI, SVRHA TIH JEDINICA JE JASNA'

ANALITIČARI O MILITARIZACIJI BiH: ‘Slično su djelovali Miloševićevi eskadroni smrti, svrha tih jedinica je jasna’

Nakon pojave paravojnih struktura i naoružavanja policije u Republici Srpskoj (RS), analitičari upozoravaju da bi militarizacija u BiH mogla destabilizirati tu zemlju i regiju, piše DW.



ANALITIČARI O MILITARIZACIJI BiH: 'Slično su djelovali Miloševićevi eskadroni smrti, svrha tih jedinica je jasna'


Nakon postrojavanja članova „Srbske časti", njihovog sudjelovanja u banjalučkom defileu 9. siječnja te slikanja s Miloradom Dodikom i u Skupštini RS-a, ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić potvrdio je da sigurnosne agencije raspolažu informacijama o formiranju paravojnih jedinica u ovom entitetu.

 

Uslijedile su i alarmantne snimke o obuci djece iz RS-a u korištenju vatrenog oružja te fotografije na kojima pripadnici paravojnih organizacija poziraju s automatskim oružjem i maskama kakve su nosili članovi kriminalnih skupina i paravojnih formacija na prvim barikadama nakon referenduma za neovisnost BiH. Umjesto demanta, iz RS-a stižu protuoptužbe o postojanju paravojnih formacija u Federaciji BiH, paradžemata, vehabijskih skupina, izviđačkih kampova i klubova za borilačke vještine. Prema riječima ministra Mektića, sigurnosne agencije provjeravaju ove navode.

 

Vojni analitičar Nedžad Ahatović kaže da se pod paravojnim formacijama podrazumijevaju dodatne vojne snage koje nisu u sastavu legalnih formacija. „Paravojne jedinice se formiraju za vođenje oružane borbe izvan demokratskog političkog sustava i zakonom utvrđene političke kontrole upotrebe sile. U BiH treba razlikovati paravojne snage od raznih nevladinih udruženja koja svojim članovima žele prenositi određene vojne vještine. Razlika je u postojanju, odnosno nepostojanju vojne hijerarhije i sistema rukovođenja i komandovanja. Takvu vrstu vojne organizacije nećete naći u izviđačima, lovačkim društvima i drugim sličnim udruženjima koja, uvjetno rečeno, mogu svojim članovima pružiti dio vojne obuke.

 

Međutim, primjer jasno ustrojene vojne formacije s odjeljenjima, vodovima i četama te definiranom komandnom strukturom je četnički Ravnogorski pokret. To je simulacija stroge vojne organizacije preko koje se vrši i teorijska i praktična vojna obuka. Radi se o organizaciji koja bi, kada se naoruža, odmah bila spremna za oružanu borbu. Sličan je koncept organizacije Srbske časti gdje je teritorijalna podjela osnova djelovanja", kaže Ahatović.

 

Paravojske u ratovima devedesetih godina

 

Sugovornik DW-a ističe da je cilj formiranja i djelovanja paravojnih struktura „prvenstveno zastrašivanje", a da su metode njihovog djelovanja različite.

 

„Širok je spektar djelovanja paravojnih snaga, od zastrašivanja političkih protivnika na što su ukazivale i prve reakcije opozicije u RS-u, do etničkog čišćenja i fizičke eliminacije nepodobnih nacionalnih, političkih ili rasnih kategorija stanovništva. Paravojno djelovanje posebno je bilo izraženo devedesetih godina u ratovima u BiH, Ruandi i na Kosovu gdje su paravojne jedinice vršile ratne zločine radi zastrašivanja stanovništva, odnosno etničkog čišćenja teritorija. Slično je djelovanje „Duhova", paravojske koju je u Siriji formirao režim Bashara al-Assada, po ugledu na Miloševićeve eskadrone smrti – Šešeljevce, Bele orlove, Škorpione i Srpsku dobrovoljačku gardu, tzv. 'Arkanove tigrove'. U Ruandi je na sličan način djelovala Hutu-milicija pukovnika Bagasore. Kako je koncept djelovanja paravojski isti i svodi se na zastrašivanje, ali i upotrebu sile radi fizičke eliminacije 'nepodobnih', sigurnosne agencije moraju provjeriti sve informacije o formiranju ili postojanju takvih snaga u BiH", ističe Nedžad Ahatović.

 

Prostorije "potomaka veterana Republike Srpske" u Banjaluci i amblem njihovog ruskog uzora

Nakon navoda o postojanju paravojnih formacija u BiH, tenzije u ovoj zemlji pojačalo je i dodatno naoružavanje policije RS-a koja je, uz dozvolu mjerodavnih institucija, kupila oko 2.500 pušaka. Oružje je, prema obrazloženjima entitetskih dužnosnika, nabavljeno u sklopu modernizacije policijskih snaga, a bit će korišteno i za suzbijanje terorističkih prijetnji. Puške su nabavljene u Srbiji od kragujevačke „Zastave", a bit će isporučene u ožujku 2018. godine. Usprkos negodovanju dijela javnosti u BiH i brojnim kritikama iz regije i svijeta, entitetski predsjednik Milorad Dodik najavljuje nabavke dodatnih količina oružja. Stručnjaci tvrde da je 2.500 „dugih cijevi" dovoljno za naoružavanje dvije brigade.

 

Jasmin Ahić: „Sigurnosno zanimljive pojave ne treba podcjenjivati, ali ni precjenjivati"

 

Govoreći o upotrebi paravojnih formacija u BiH i sigurnosnim rizicima vezanim za njihovo djelovanje, profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu Jasmin Ahić ističe: „Iskristalizirala se slika gdje imamo politički fokus koji govori o strahu, paravojnim formacijama, naoružavanju i slično. A drugi diskurs pokušava razbiti sve te konstantne spinove. Bombardirani smo različitim informacijama i svaka priča koja diže tenzije dobiva maksimalnu pozornost javnosti. Najvažnije je ukazivati na sigurnosno zanimljive pojave koje ne treba podcjenjivati, ali ni precjenjivati, te raspravu o tome ostaviti službenim analizama i struci."

  

Profesor Ahić je za Deutsche Welle komentirao i naoružavanje policije u RS-u.

 

„U svakom slučaju može se i treba govoriti o svakom naoružavanju 'dugim cijevima', ali opet uzimajući u obzir relevantne stavove referentnih dužnosnika. Danas već imamo jasnu sliku da je nabavka legalna, a je li legitimna o tome se može raspravljati, jer je obujam nabavke pet puta veći od standarda za ovu oblast te je cilj namjene 'problematičan'. Cilj je borba protiv terorizma, a borba protiv terorizma se ne vodi tim i takvim konceptom i naoružanjem. Da li se radi o militarizaciji policije u RS-u, apsolutno DA. No, opet kažem ne treba precjenjivati, ali ni podcjenjivati ovo sigurnosno pitanje", kaže Ahić. On tvrdi da formiranje paravojski i dodatno naoružavanje, odnosno militarizacija, mogu ugroziti sigurnost u BiH i regiji, ne isključujući pri tome mogućnost ruskog, ali i utjecaja drugih sila na procese u BiH.

25.02.2018.

EUGEN JAKOVCIC: HRVATSKA JE TALAC ZLOCINACKE IDEOLOGIJE HERCEG-BOSNE

25.02.2018.

CEREMONIJA ZATVARANJA ZIMSKIH OLIMPIJSKIH IGARA

25.02.2018.

SEMSUDIN GEGIC SHEMS : DNEVNIK SEOBENOG LICA (IX)

25.02.2018.

TAJNI PLAN HRVATSKOG RUKOVODSTVA: "HRVATSKA ZAGOVARA PROPAST DRZAVE BiH"

TAJNI PLAN HRVATSKOG RUKOVODSTVA: "Hrvatska zagovara propast države BiH"

S Bosnom i Hercegovinom isto nemamo pretjerano idilične odnose jer zagovaramo politiku osnivanja trećeg entiteta, a to je po, mom sudu, put u propast države BiH. To je možda kratkoročna dobit trenutnim političkim predstavnicima Hrvata u BiH, ali dugoročno je riječ o lošoj politici jer ide prema cementiranju nacionalističkog koncepta države koji će dovesti do dodatnih podjela i sukoba među narodima u toj državi.




TAJNI PLAN HRVATSKOG RUKOVODSTVA: 'Hrvatska zagovara propast države BiH' - 1

Među rijetkim intelektualcima koji se danas javno usuđuju kritizirati vladavinu Andreja Plenkovića i Kolinde Grabar-Kitarović je stručnjak za javnu upravu Vedran Đulabić, izvanredni profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu.

Đulabić stanje u društvu analizira s pozicija pravne struke, poštivanja zakona i Ustava, objašnjava, između ostalog, kako (ne)funkcionira javna uprava u Hrvatskoj te kako su i kojim potezima premijer Plenković i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović direktno udarili na vladavinu prava.

  • Kako komentirate činjenicu da se danas Hrvatska nalazi u skupini država „bolesne demokracije“, poput Poljske i Mađarske koje su današnjim vlastima, i najdraži i najbliži saveznici?

 

- Možemo pokušati zavaravati vlastito biračko tijelo, ali ne možemo dugo zavaravati političku i društvenu javnost izvan Hrvatske koja je dosta upoznata s pravim stanjem stvari. U ovom slučaju na koji se referirate očito je riječ o reorijentaciji vanjske politike na liniju tzv. uspravnice, u kojoj tražimo prijatelje u državama poput Mađarske i Poljske, zemljama za koje vidimo da u Europi ne figuriraju kao uzori demokratskog ponašanja.

Ne znam zašto se guramo u isti koš s njima? Bilo bi bolje da tražimo saveznike u nekim drugim državama, poput Austrije, Njemačke ili nekih drugih država koje nam mogu biti uzori u razvoju demokracije ili u pogledu organizacije države. Hrvatska bi trebala preuzeti ulogu lidera na Balkanu, ako taj pojam uopće smijemo upotrijebiti u hrvatskoj javnosti.

 

Stranke vode ljudi bez ideja, hrabrosti i morala

  • Kako ocjenjujete rad i funkcioniranje političkih stranaka? Čini se kako u njima samima ne može zaživjeti unutarstranačka demokracija.

 

Bojim se da su političke stranke velikim dijelom okupirali ljudi bez ideja, hrabrosti i nekad čak i bez elementarnog morala. Naravno, čast izuzecima, jer u strankama ima i kvalitetnih ljudi, ali bojim se da su oni ipak u manjini. Iz takvog okruženja ne možete očekivati nove i originalne ideje koje će donijeti dobrobiti zajednici. Teško može netko tko je ovisan o postojećem sustavu ići protiv tog sustava.

 

Davno je kod nas politika prestala biti djelatnost za opće dobro i pretvorila se u djelatnost promocije vlastitih interesa i interesa svoje grupacije i bližnjih. Briga o općem dobru se velikim dijelom izmjestila u zdrave dijelove civilnog društva, akademske zajednice i medija. Nekad su tijekom povijesnog razvoja su bankari, obrtnici i trgovci bili onaj društveni sloj koji je pružio otpor kraljevom apsolutizmu i doveo do demokratskih reformi.

Danas su te skupine okrenute promociji vlastitih interesa te, u velikom broju slučajeva, uopće nisu zainteresirani za demokratizaciju društva. Dakle, ostalo nam je to nešto malo neovisnog civilnog društva, manji dio neovisnih medija i hrabrih pojedinaca iz akademske zajednice koji bi mogli biti generatori i promotori reformskih ideja koje društvo mogu pogurati naprijed. Međutim, upravo oni se trenutno nalaze pod dosta intenzivnim napadom onih društvenih struktura koje bi pod krinkom održavanja stabilnosti i zajedništva htjeli potkresati krila bio novim idejama i promjeni postojećih odnosa moći u društvu.

Ne možemo biti lideri Austriji, Njemačkoj, Francuskoj ili Finskoj, ali možemo biti lideri i uzori BiH, Srbiji, Crnoj Gori, Albaniji i Kosovu. Uostalom, tu ne postoji ni prepreka jezičnog razumijevanja, još uvijek se s velikim brojem tih država razumijemo i možemo s njima bez problema komunicirati, razmjenjivati iskustva i ideje.

Kad se Srbija demokratizira i odluči hoće li s EU ili Rusijom, zasigurno ima potencijal preuzeti lidersku ulogu na Balkanu. Za sad je to onemogućeno prvenstveno zbog političkog vodstva u toj zemlji. Posjet predsjednika [Srbije Aleksandra] Vučića Zagrebu još je jednom jasno pokazao o kakvom se političaru radi. Takva razina manipulacije, eklatantnog iznošenja neistina o vlastitoj ulozi u Domovinskom ratu u Hrvatskoj usprkos tome što postoji video zapis koji svjedoči suprotno, izvrtanje činjenica u svoju korist, pokazuje da se ne radi o političaru u kojeg se može imati elementarno povjerenje, a ono je pretpostavka liderske uloge.

 

  • S gotovo svim navedenim zemljama Hrvatska je u ovom trenutku posvađana iako su joj i premijer i predsjednica iskusni diplomati.

 

- Ne znam jesmo li baš posvađani, ali činjenica je da imamo neka neugodna i otvorena pitanja i da nismo u sasvim skladnim odnosima. Čak i s onim državama s kojima bi po prirodi stvari trebali biti u dobrim odnosima. Tu prvenstveno mislim na Sloveniju i Bosnu i Hercegovinu.