Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

20.01.2018.

DR. SLAVEN KOVACEVIC O NOVOJ REZOLUCIJI VIJECA EVROPE: "PORUKA JE JASNA - EVROPSKI A NE HDZ-ovi IZBORNI PRINCIPI"!

DR. SLAVEN KOVAČEVIĆ O NOVOJ REZOLUCIJI VIJEĆA EVROPE: "Poruka je jasna - evropski a ne HDZ-ovi izborni principi"!

Doktor političkih nauka Slaven Kovačević smatra da nacrt nove rezolucije Vijeća Evrope o BiH snažno afirmira evropski princip da svaki građanin mora imati pravo da bira i da bude biran u bilo koji organ vlasti, te da je potrebna temeljita promjena Ustava BiH a tek potom i izbornog zakonodavstva.




DR. SLAVEN KOVAČEVIĆ O NOVOJ REZOLUCIJI VIJEĆA EVROPE: 'Poruka je jasna - evropski a ne HDZ-ovi izborni principi'!

-Sadržaj nacrta rezolucije Vijeća Europe iz Strassbourga govori nam da su izvjestioci veoma dobro upoznati sa političkom situacijom u Bosni i Hercegovini, posebno sa stanovišta vladavine prava koja podrazumijeva provođenje presuda Europskog suda za ljudska prava. Ono što jeste ključno odnosi se na univerzalni europski izborni princip, odnosno da svaki građanin mora imati pravo da bira i da bude biran u bilo koji organ vlasti, što Bosna i Hercegovina može obezbijediti jedino usaglašavanjem Ustava BiH sa navedenim presudama Europskog suda za ljudska prava, a nakon toga donošenjem potpuno novog izbornog zakonodavstva. Upozorenje je jasno: ili Bosna i Hercegovina hoće primijeniti evropske izborne standarde i principe ili od euro-atlantskih integracija nema ništa, kazao je Kovačević.
 
Kovačević kaže kako je vladavina prava veoma ozbiljan institut u svakoj zemlji Evrope, tako da se neće dozvoliti da Bosna i Hercegovina, radi interesa pojedinaca iz reda pojedinih političkih elita, dobije bilo kakav popust u tome pogledu.

 

-Ako pojedini domaći zvaničnici pozivaju na provođenje Oduke Ustavnog suda BiH po apelaciji Bože Ljubića, onda je to nekonzistentno, jer s druge strane imate četiri presude Europskog suda za ljudska prava, koja se po njima trebaju ostaviti po strani, jer im vidno zadiru u osobne interese, koje oni to vješto upakiraju u politološki i pravno nepostojeći termin "legitimnog predstavljanja naroda" što je potpuno drugačije od "legitimnog političkog predstavljanja" kako to kaže Ustavni sud BiH ili recimo jedan od osnovnih demokratskih principa, gdje se takvo političko predstavljanje dobija glasom birača na izborima, rekao je Kovačević.
 
On upozorava da se presudi Europski sud za ljudska prava nedvojbeno kaže da je Ustav BiH donesen pod prisilom, da je u pregovorima oko zaustavljanja rata, također pod prisilom nametnut termin "konstitutivni narodi" te se vlast u BiH poziva da prvo izmijeni Ustav BiH i uskladi ga sa presudama iz Strassboruga, pa da onda dođe i do reforme izbornog zakonodavstva.

 

-Ako neko misli da se radi o slučajnostima, da se baš ovi termini koriste i u nacrtu rezolucije Vijeća Europe iz Strassbourga, taj se grdno vara. 
 
Da zaključimo, sada je očevidno da politika HDZ-a i njihova ideja o izmjenama Izbornog zakona BiH, jednostavno rečeno, nije u skladu sa europskim izbornim principima i standardima, odnosno da tako nešto neće moći biti prihvaćeno od strane evropskih institucija. To vam, dakle, znači da bez provođenja sve četiri presude Europskog suda za ljudska prava, Bosna i Hercegovina ne može računati na kandidatski status, a samim time biće joj ugrožen i put ka euro-atlantskim integracijama, kazao je Kovačević u razgovoru za Vijesti ba.


20.01.2018.

BERNARD KOUCHNER: "MILORAD DODIK JE DEMAGOG KOJI FLERTUJE S OPASNOM I ZAPALJIVOM RETORIKOM"!

BIVŠI ŠEF FRANCUSKE DIPLOMATIJE: "Dodik je demagog koji flertuje s opasnom i zapaljivom retorikom"!

Bernard Kouchner je bivši francuski ministar vanjskih poslova u vladi Nicolasa Sarkozyja, a 2010. godine ga je Jerusalem Post proglasio 15. najutjecajnijim Jevrejom na svijetu. Humanitarna organizacija koja pruža medicinsku pomoć žrtvama oružanih sukoba čiji je suosnivač, Ljekari bez granica, 1999. godine dobila je Nobelovu nagradu za mir.




BIVŠI ŠEF FRANCUSKE DIPLOMATIJE: 'Dodik je demagog koji flertuje s opasnom i zapaljivom retorikom'!

Kouchner je za Al Jazeeru govorio o trenutnoj političkoj situaciji u regiji zapadnog Balkana, erointegracijama i budućnosti Evropske unije.

 

- Dok se na Crnu Goru i Srbiju trenutno gleda kao na najozbiljnije kandidate, postoje zemlje na Balkanu koje su strateški važne za EU i koje su demonstrirale volju i želju. Ne smijemo zanemariti Kosovo. Nigdje u regiji - ustvari, nigdje u Evropi - ljudi nisu toliko entuzijastični kada je u pitanju EU. Slažem se s tim da će Kosovu biti potrebno više podrške da bi se uklonile prepreke i da bi se uspostavila nova i dugotrajna veza sa Srbijom, posebno sada, nakon tragičnog ubistva Olivera Ivanovića, ali Kosovari zaslužuju tu podršku.

 

Govoreći o BiH, Bernard Kouchner je naznačio Dodika kao realnu opasnost za mir, ne samo u BiH nego i u široj regiji.

 

- Dodik je demagog koji flertuje s opasnom i zapaljivom retorikom, koja bi mogla napraviti polazno mjesto za izazivanje nestabilnosti u regiji.

 

Na pitanje kako gleda na budućnost Evropske unije, Kouchner je rekao, da je EU, uprkos svemu, na dobrom putu.

 

- Moramo prepoznati izazove s kojim se suočavamo i razviti strategije s kojim bi uvidjeli prednosti koje ti izazovi predstavljaju. Ti izazovi uključuju utjecaj novih tehnologija na način na koji organiziramo naše društvo i ekonomiju, primjerice u oblasti transporta, važnost zajedničke akcije kako bi zaštitili naš okoliš, promjenjiva priroda zapošljavanja kao odgovor na vještačku inteligenciju i globalizaciju, kao i rast ekstremizma u politici. EU može igrati važnu ulogu u svijetu tako što će osigurati da naši građani imaju koristi od rješavanja ovih važnih pitanja. Uprkos Brexitu i drugim problemima, EU je na dobrom putu ka globalnom liderstvu, kao osiguranju demokratije, ekonomskih uspjeha i vladavini prava za građane svih članica.

20.01.2018.

DODIK PRODAJE MAGLU, A IZETBEGOVICA BEOGRAD BEZ RAZLOGA NAPADA

"DODIK I JA SE NE PODNOSIMO": "On prodaje maglu, a Izetbegovića Beograd bez razloga napada, sa Vučićem se dopisujem..."

"Mislim da su kontroverze koje su uslijedile nakon Izetbegovićevih izjava bile nepotrebne, budući da je odnos Bosne i Hercegovine sa Kosovom pitanje iz oblasti vanjske politike, o kojoj odlučuje Predsjedništvo. U tom predsjedništvu, srpski član ima mogućnost da pokrene mehanizam zaštite vitalnog entitetskog interesa u pogledu određenih odluka i lako to može spriječiti. Dakle, dajte da se poštujemo, imajmo razumijevanja za stvari koje su drugima važne i krenimo na druge teme kako bismo donijeli više stabilnosti i prosperiteta cijelom regionu".



'DODIK  I JA SE NE PODNOSIMO': 'On prodaje maglu, a Izetbegovića Beograd bez razloga napada, sa Vučićem se dopisujem...'

"Poznajem gospodina Dodika već mnogo godina. Ja sam poslije rata bio austrijski ambasador u BiH. Bili smo na "ti".On je dijete jedne fine antifašističke kozarske porodice. Bio je miljenik međunarodne zajednice. Bio je konstruktivan i pragmatičan. Kasnije je promijenio mnoga svoja mišljenja. Mi se nismo zvanično sreli već neko vrijeme, ali kada se sretnemo, kao što smo se sreli u decembru u Banjaluci, na dan održavanja manifestacije "Ličnost godine" u organizaciji Nezavisnih novina, što je odlična godišnja manifestacija, ja bih rekao da je naš odnos korektan. Istovremeno, kao visoki predstavnik, ja sam i dalje veoma zabrinut u vezi sa nekim stavovima koje on zagovara i njihovim eventualnim destabilizujućim posljedicama na ovu zemlju", kaže u razgovoru za Danas Valentin Inzko, visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH, odgovarajući na pitanje da li, uopšte, ima kontakte sa predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom, koji ne krije da je u izuzetno lošim odnosima sa Inzkom i izriče oštre kritike na njegov račun.

 

 Dodik, ali i Rusija, optužuju vas za srbofobiju. Kako komentarišete takve optužbe?

 

- To je smiješno. Dodik zna, i svaki Srbin pravoslavac zna da sam ja od 1986. ktitor Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Beogradu i dobrotvor srpskih pravoslavnih crkava od Njujorka, gde je na Uskrs 2017. izgorjela srpska pravoslavna crkva, do Mostara, gde je veleljepna pravoslavna Saborna crkva uništena tokom rata. Mislim da nije korektna ocijena nazvati me srbofobom. Nema loših naroda. Ja sam to ponovio i nakon presude Mladiću. Ako pogledate moje izvještaje Savjetu bezbjednosti UN, uključujući i posljednji, vidjećete da se u njima jednako govori i o problemima koji dolaze iz Federacije kao i onima iz RS. Jedan primjer je neprovođenje izmjena u kantonima koje bi garantovale konstitutivnost srpskog naroda u Federaciji BiH. Ja sam takođe protestovao i u pisanoj formi protiv uništavanja ćiriličnih naziva na putnim oznakama u Federaciji. To su pitanja do kojih je meni stalo, dakle, da neki kantoni u Federaciji moraju učiniti više. Takođe, naglašavam probleme sa nedovoljnom zastupljenošću Srba u Domu naroda Federacije. Ipak, nažalost moram izvještavati i o komentarima i potezima koji dolaze iz RS, a kojima se osporava suverenitet zemlje, kao što je zagovaranje otcjepljenja od strane nekih političara iz RS, ili odbacivanje sudskih odluka. Moj mandat je da osiguram provođenje mirovnog sporazuma, tako da ako neko kaže da zemlja treba da se raspadne, mislim da je logično da moram reći šta mislim. Ali to nema nikakve veze sa srbofobijom.

 

 Kako ocjenjujete aktuelnu situaciju u BiH?

 

- Nažalost, političke stranke su, izgleda, već u predizbornom raspoloženju. To je prilično preuranjeno, s obzirom da su izbori tek u oktobru. U narednim mjesecima možemo očekivati dosta političkog aktivizma i negativne retorike, što će usporiti tempo reformi i uticati na političku klimu. To BiH sebi ne može priuštiti i to njenim građanima sigurno nije potrebno. Čak su i ministri spoljnih poslova država članica EU izrazili žaljenje zbog činjenice da su retorika podjela koja se ukorenila u prošlosti i preuranjena predizborna kampanja usporili tempo reformi i uticali na političku klimu. Međutim, u BiH jeste došlo do određenih pomaka, ali za obične građane nedovoljno. Ova zemlja je preduzela neke pozitivne korake u pravcu implementacije Reformske agende i trenutno se nastoje završiti odgovori na sva od ukupno oko 3300 pitanja iz Upitnika EU. Usvojen je Zakon o akcizama, u cilju izgradnje autoputeva, potpisan je Sporazum o transportu i usvojena je Strategija o ruralnom razvoju. Druga stvar je osjećaj hitnosti koji je jako bitan. BiH nema više vremena za gubljenje, posebno sa stanovišta mladih ljudi, koji odlaze u zabrinjavajućem broju.

*

Koji su, prema vašem mišljenju, najveći izazovi za stabilnost BiH? Može li se očuvati "dejtonska BiH"?

 

- Naravno da može. To pitanje postoji samo u medijskim spinovima i njega često plasiraju neki političari. Hitan prioritet i izazov jeste postići sporazum oko izborne reforme, što će olakšati neometano provođenje izbornog procesa i uspješnu implementaciju izbornih rezultata u oktobru 2018. Ovo nije najveće pitanje, ali jeste najhitnije da bi se omogućilo provođenje normalnih izbora, ili, drugim rečima, treba sprečiti "mostarizaciju", odnosno stanje u kojem se u Mostaru nisu održali izbori od 2008. Osim toga, važno je nastaviti napore u pravcu evroatlantske integracije, a rezultati tih napora treba da se materijalizuju. Govoreći u širim okvirima, BiH treba socijalne, ekonomske i druge reforme, u kojima će jačanje vladavine prava biti srž svih napora. Ova zemlja treba da rješava svakodnevne probleme građana, od kvaliteta javnih usluga do funkcionisanja i efikasnosti zdravstvenog sistema i borbe protiv korupcije, što je jedna šira pošast u Jugoistočnoj Evropi. Građani BiH zaslužuju lidere koji su voljni da se zalažu za istinski napredak i koji gledaju u budućnost. Bosni i Hercegovini i regionu ne treba stalno okretanje iza sebe i gledanje u turbulentnu prošlost, što ovu zemlju drži u stanju konstantne napetosti.

 

Kako ocjenjujete nedavnu proslavu Dana RS i poruke koje je tom prilikom javnosti uputio Dodik, uključujući one o nezavisnosti?

 

- Prije svega, dozvolite da jasno kažem - Bosna i Hercegovina je, od njenog jednoglasnog prijema u puno članstvo Ujedinjenih nacija 22. maja 1992, međunarodno priznata država, čiji su suverenitet i teritorijalni integritet zagarantovani međunarodnim pravom i Dejtonskim mirovnim sporazumom. Prema Mirovnom sporazumu, entiteti nemaju pravo na otcepljenje od Bosne i Hercegovina i postoje isključivo po osnovu Ustava BiH. Sve drugo je samo prodavanje magle - prazna priča čiji je cilj postizanje kratkoročnih političkih poena. Niko unutar međunarodne zajednice, uključujući i mene, nije protiv toga da RS ima svoj dan. Na primer, 21. novembar, dan kada je potpisan Dejtonski sporazum 1995, koji se, uostalom, već obilježava u RS. Ali to se mora organizovati u skladu sa pravnim okvirom i bez diskriminacije. Ustavni sud BiH je procijenio ustavnost obilježavanja 9. januara kao Dana RS i utvrdio da je to neustavno. Vladavina prava je kamen temeljac demokratije i to znači da su odluke suda konačne i obavezujuće. Nepoštivanje vladavine prava stavlja vas na pogrešnu stranu zdravog razuma, kao i na pogrešnu stranu evropskih vrijednosti. To čoveku oduzima pravo da se zove legalistom ili da tvrdi da njeguje evropske demokratske vrednosti.

 

Kako komentarišete izjave Bakira Izetbegovića o Kosovu koje su izazvale veliku buru u Srbiji?

 

- Bakir Izetbegović je govorio o dalekoj mogućnosti u budućnosti. Međutim, on je rekao i on tačno zna da je bez srpskog člana Predsedništva, Ivanića, priznanje Kosova apsolutno nemoguće. Nema načina da do toga dođe. S druge strane, budimo iskreni, samo nekoliko dana kasnije, predsjednik Turske Erdogan, koji je priznao Kosovo, veoma je toplo dočekan u Beogradu. I to sa sevdalinkom i pjesmom na turskom jeziku. Mislim da su kontroverze koje su uslijedile nakon Izetbegovićevih izjava bile nepotrebne, budući da je odnos Bosne i Hercegovine sa Kosovom pitanje iz oblasti vanjske politike, o kojoj odlučuje Predsjedništvo. U tom predsjedništvu, srpski član ima mogućnost da pokrene mehanizam zaštite vitalnog entitetskog interesa u pogledu određenih odluka i lako to može sprečiti. Dakle, dajte da se poštujemo, imajmo razumijevanja za stvari koje su drugima važne i krenimo na druge teme kako bismo donijeli više stabilnosti i prosperiteta cijelom regionu.

 

Kako gledate na odnose Srbije i BiH, uključujući veze Beograda i Banjaluke?

 

- Uprkos ponekad disonantnim tonovima, siguran sam da će BiH i Srbija u srednjeročnom i dugoročnom periodu održati dobre odnose kao prvi susjedi. Oni trebaju jedni druge politički i ekonomski. Regionalna saradnja i dobrosusjedski odnosi su deo procesa pristupa u EU i nadam se da će odnosi između ove dve zemlje biti na najvišem mogućem nivou. Srbija je potpisnica Opšteg okvirnog sporazuma za mir i prihvatila je da u potpunosti poštuje suverenu jednakopravnost BiH. Meni je drago da predsjednik Vučić uvek ističe kako voli RS, ali istovremeno ističe i kako poštuje teritorijalni integritet i suverenitet BiH.

 

 Da li ste u kontaktu sa predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem?

 

- Mi se poznajemo nekoliko godina i u kontaktu smo SMS-om. Jedan drugom čestitamo praznike. Ali već izvjesno vrijeme se nismo vidjeli. Sreo sam se sa premijerkom Anom Brnabić na Bledu u septembru. Održali smo veoma dobar i konstruktivan sastanak. Što se tiče predsjednika Vučića, ja ću pokušati da se sastanem s njim prije proljeća. Predsjednik Tadić je bio prvi predsjednik Srbije koji je posjetio Srebrenicu, a Aleksandar Vučić je to isto uradio 2015. On je i ponovo došao u ovaj tragični gradić uprkos prijašnjoj ružnoj "dobrodošlici" i finansijski pomaže. Budući da je Srbija potpisnica Dejtona, mi smo uvek mogli razgovarati o pitanjima koja se odnose na region ili na implementaciju Mirovnog sporazuma. Ovih dana sam se sastao i sa predsjednicom Hrvatske, Kolindom Grabar Kitarović. To vam je, znate, isto kao i u nekoj porodici, međusobne posjete su uvek korisne i prijatne. Prije nekoliko dana bio sam na parastosu u Srbiji. Bilo je veoma tragično, jer je umrla relativno mlada, plemenita osoba. Ali smo zaključili da nije dobro viđati se samo na tužnim događajima.

 

Kako komentarišete ubistvo srpskog političara Olivera Ivanovića na Kosovu? Kako će taj tragični događaj uticati na nastavak briselskih pregovora Beograda i Prištine?

 

- To je zaista pretragična vest! Ne postoje adekvatne riječi! Nisam mogao verovati, bio sam šokiran. Nešto u meni se slomilo. Jedan Vili Brant se ne rađa svaki dan. Lično sam poznavao gospodina Ivanovića, ne baš dobro, ali smo se susretali, i iskoristio bih ovu pr

20.01.2018.

MILITANTNI HUMANITARCI

20.01.2018.

HISTORIJSKI DOKUMENTI POTVRDJUJU : U SREBRENICI 1942 GODINE. BOSNJACI OD POKOLJA SPASILI 3.500 SRBA

Historijski dokumenti potvrđuju : U Srebrenici 1942. Bošnjaci od pokolja spasili 3.500 Srba









Slučajevi hrabrosti i solidarnosti u Drugom svjetskom ratu nisu bili rijetki, a ljudi kakav je bio tuzlanski muftija Šefket efendija Kurt bilo je mnogo. Zalaganjem tih danas pomalo i zaboravljenih heroja otpora fašizmu spašeno je hiljade nevinih života a njihove priče, ako su uopšte zapisane, pohranjene su u prašnjavim i oronulim arhivima Bosne i Hercegovine.

Uloga koju su Bošnjaci imali u otporu fašizmu, tokom Drugog svjetskog rata, velika je i od neprocjenjivog značaja, a broj onih koji su izravno i sa punom sviješću o posljedicama takvog čina stupili u otvorenu konfrontaciju sa ustaškim fašizmom ne može se sa sigurnošću znati.

Politika progona

Historija, međutim, bilježi i pamti veliki broj slučajeva u kojima su se Bošnjaci i njihovi vjerski i politički lideri usprotivili praksi ustaškog terora koji je provođen pod okriljem NDH-azijske politike progona srpskog i jevrejskog stanovništva.

I dok se mnogo pisalo o onima koji su pristupajući NOB-u kročili na put vojnog otpora i neposredne borbe protiv politike zločina o desecima i stotinama onih koji su djelovali civilnim putem i neposrednim ljudskim aktivizmom malo je pridavano pažnje u zvaničnim historiografijama i njihova imena danas su skoro i zaboravljena.

Ime tuzlanskog muftije Šefketa efendije Kurta ponukalo nas je da sprovedemo malo istraživanje o primjerima gdje su Bošnjaci neposredno spriječili planove NDH o pogromu srpskog stanovništva i uz pomoć direktorice Instituta za historiju u Sarajevu došli smo do podataka o slučaju kada su Bošnjaci Srebrenice od pokolja spasili 3.500 Srba.

Radeći na istraživanju slučajeva hrabrosti i spašavanja u Drugom svjetskom ratu, historičarka Milišić došla je do dokumenta iz kojeg se jasno vidi da je 1942. u srebreničkom srezu planirano masovno ubistvo 3.500 Srba iz Srebrenice i okolnih mjesta.

Ustaška Crna legija

Milišić objašnjava da su područje srebreničkog sreza zauzela ustaška Crna legija i da je s njihovim dolaskom na prostore istočne Bosne počeo organizirani teror nad stanovništvom srpske nacionalnosti. Taj je teror svoj vrhunac trebao doseći pogromom srebreničkih Srba.

„Ne treba zaboraviti činjenicu da je početkom aprila 1942. Srebrenicu zauzela Crna legija, pod vodstvom Jure Francetića. Ustaški teror je dostigao vrhunac u ljeto 1942. a naređenje za pokolj Srba tog područja izdao je natporučnik Kurelac. Sakupljeno je oko 3.500 Srba, muškaraca, žena i djece sa područja srebreničkog sreza i zatvoreno u barake, a jame za njihovo ubijanje bile su spremne, ali zahvaljujući komšijama muslimanima nije došlo do toga.“

Sretna okolnost htjela je da jedan ustaški oficir plan povjeri jednom srebreničkom uglednom Bošnjaku, koji nije oklijevao da o tome obavijesti viđenije sugrađane, a zatim zajedno s njima krene u operaciju osujećivanja ustaškog plana istrebljenja Srba.

„Ustaški logornik Slavko Oraščić u povjerenju je saopštio nekim muslimanima, građanima Srebrenice, tačnije Nazifu Klančeviću da Kurelac priprema pokolj svih zatvorenih Srba i kaže se da je na intervenciju građana muslimana došlo naređenje iz Tuzle da se svi Srbi puste na slobodu“.

U teškim ratnim uslovima i u zemlji koja je bila još uvijek nerazvijena obavijestiti ustašku komandu u Tuzli o namjerama njihove ekspoziture u Srebrenici nije bilo jednostavno, ali nepostojanje saobraćajne infrastrukture nije spriječilo srebreničke Bošnjake da traže intervenciju.

Depeša iz Tuzle

„I pored te činjenice Bošnjaci Srebrenice 1942. godine su se oduprli zlu, oduprli su se zovu zločina i zločinaca i oni su saznali da će se izvršiti pokolj nad Srbima. Hitno su se organizovali na jednom sastanku i uputili su depešu u Tuzlu. Tada nije bilo telefona, mobitela i televizije, i jedino sredstvo komunikacije su depeše koje su se protezale do 10 godina iza Drugog svjetskog rata dok nije telefonski saobraćaj uspostavljen i izgrađen“.

Milišić objašnjava da ovo nije bio prvi pokušaj ustaškog pokolja Srba srebreničkog sreza. U ljeto 1941. godine, na pravoslavni praznik Vidovdan, pohapšeni su ugledniji srebrenički Srbi, ali i tada su oslobođeni na intervenciju lokalnog bošnjačkog stanovništva, koje nije dozvolilo da se izvede pokolj njihovih komšija.

„Tada nije došlo do masovnog hapšenja, samo su uhapsili uglednije građane srpske nacionalnosti jer je, kaže se u jednom dokumentu, bila intervencija da se Srbi masovno ne hapse. Dakle mještani su već u ljeto 1941. intervenisali i Srbi su pušteni iz zatvora. A uhapšeni iz okolnih sela su zadržani u zatvoru do ustanka u augustu 1941“.

Kako će se kasnije uspostaviti svi napori srebreničkih bošnjaka bili su „uzaludni“, jer će ustaše u srebreničkom srezu izvršiti svoje zločinačke planove. Pokolj koji su napravili u junu 1943. bio je strašan i svirep, kaže Milišić.

Pokolj iz 1943.

„Kurelac je sredinom juna 1943. izvršio pokolj Srba, nekoliko muslimana i par Jevreja u Srebrenici i obližnjim selima. Osobno je poubijao predsjednika kotorskog suda Muhameda Aganovića, njegovu suprugu i troje djece te upravnika pošte Džemaludina Plisku“.

Motiv za ubijanje Aganovića, Pliske i nekolicine drugih srebreničkih Bošnjaka bila je njihova opredijeljenost da sarađuju i pomažu partizanske jedinice u istočnoj Bosni.

Prilikom kratkotrajne partizanske kontrole Srebrenice, priča Milišić, Aganović je u svojoj kući ugostio rukovodioce NOB-a, a Plisko je bio ubijen samo zbog jedne paušalne i neprovjerene optužbe koja ga je teretila da je protivnik NDH i da podržava antifašistički pokret.

„Kada su partizani u junu 1943. oslobodili Srebrenicu nekoliko je partizana odsjelo kod Aganovića i onda su ustaške vlasti, prilikom ponovne okupacije Srebrenice, to iskoristili kao motiv da ga ubiju. Jedan od motiva, koji se spominje u literaturi, je bio i taj što je Aganovićeva supruga bila po nacionalnosti Srpkinja, što lično mislim da apsolutno nije bilo važno u ovom slučaju. Najmlađe njegovo dijete imalo je 13 mjeseci. Džemaludina Plisku je, s druge strane, optužio neki Rom ustaškom poručniku Kurelcu da je protivnik ustaške države i da je saradnik partizana i ovaj ga je ustrijelio pred poštom 14. juna 1943.“.

Pronalazak dokumenta

Iako se slučaj spašavanja srpskog stanovništva Srebrenice u Drugom svjetskom ratu rijetko spominje dokument koji „pamti“ događaje i glavne aktere sačinjen je u avgustu 1945, a pronašao ga je Tuzlanski historičar Đorđe Lazarević u jednom zapisniku Zemaljske komisije za zločine Bosne i Hercegovine.

Od tada njegovo postajanje gotovo da je bilo namjerno prešućivano, priča Milišić koja je cijeli dokument i događaje koje opisuje znanstveno obradila i predstavila u studiji Primjeri tolerancije, pomoći, pokušaja zaštite progonjenih (O jednom malo poznatom dokumentu).

Jasmin Agić (Aljazeera)

20.01.2018.

DANAS SE MALO ZNA: BOŠNJACI U SREBRENICI 1942. OD POKOLJA SPASILI 3.500 SRBA

DANAS SE MALO ZNA: Bošnjaci u Srebrenici 1942. od pokolja spasili 3.500 Srba

Slučajevi hrabrosti i solidarnosti u Drugom svjetskom ratu nisu bili rijetki, a ljudi kakav je bio tuzlanski muftija Šefket efendija Kurt bilo je mnogo. Zalaganjem tih danas pomalo i zaboravljenih heroja otpora fašizmu spašeno je hiljade nevinih života a njihove priče, ako su uopšte zapisane, pohranjene su u prašnjavim i oronulim arhivima Bosne i Hercegovine, piše Al Jazeera Balkans




DANAS SE MALO ZNA: Bošnjaci u Srebrenici 1942. od pokolja spasili 3.500 Srba


Image result for efendija sefkat kurt

  Šefket efendija Kurt  

///////////////////////////////////////////////

Uloga koju su Bošnjaci imali u otporu fašizmu, tokom Drugog svjetskog rata, velika je i od neprocjenjivog značaja, a broj onih koji su izravno i sa punom sviješću o posljedicama takvog čina stupili u otvorenu konfrontaciju sa ustaškim fašizmom ne može se sa sigurnošću znati.

 

Politika progona

 

Historija, međutim, bilježi i pamti veliki broj slučajeva u kojima su se Bošnjaci i njihovi vjerski i politički lideri usprotivili praksi ustaškog terora koji je provođen pod okriljem NDH-azijske politike progona srpskog i jevrejskog stanovništva, piše Al Jazeera Balkans.

 

I dok se mnogo pisalo o onima koji su pristupajući NOB-u kročili na put vojnog otpora i neposredne borbe protiv politike zločina o desecima i stotinama onih koji su djelovali civilnim putem i neposrednim ljudskim aktivizmom malo je pridavano pažnje u zvaničnim historiografijama i njihova imena danas su skoro i zaboravljena.

 

Ime tuzlanskog muftije Šefketa efendije Kurta ponukalo nas je da sprovedemo malo istraživanje o primjerima gdje su Bošnjaci neposredno spriječili planove NDH o pogromu srpskog stanovništva i uz pomoć direktorice Instituta za historiju u Sarajevu došli smo do podataka o slučaju kada su Bošnjaci Srebrenice od pokolja spasili 3.500 Srba.

 

Radeći na istraživanju slučajeva hrabrosti i spašavanja u Drugom svjetskom ratu, historičarka Milišić došla je do dokumenta iz kojeg se jasno vidi da je 1942. u srebreničkom srezu planirano masovno ubistvo 3.500 Srba iz Srebrenice i okolnih mjesta.

 

Ustaška Crna legija

 

Milišić objašnjava da su područje srebreničkog sreza zauzela ustaška Crna legija i da je s njihovim dolaskom na prostore istočne Bosne počeo organizirani teror nad stanovništvom srpske nacionalnosti. Taj je teror svoj vrhunac trebao doseći pogromom srebreničkih Srba.

 

"Ne treba zaboraviti činjenicu da je početkom aprila 1942. Srebrenicu zauzela Crna legija, pod vodstvom Jure Francetića. Ustaški teror je dostigao vrhunac u ljeto 1942. a naređenje za pokolj Srba tog područja izdao je natporučnik Kurelac. Sakupljeno je oko 3.500 Srba, muškaraca, žena i djece sa područja srebreničkog sreza i zatvoreno u barake, a jame za njihovo ubijanje bile su spremne, ali zahvaljujući komšijama muslimanima nije došlo do toga."

 

Sretna okolnost htjela je da jedan ustaški oficir plan povjeri jednom srebreničkom uglednom Bošnjaku, koji nije oklijevao da o tome obavijesti viđenije sugrađane, a zatim zajedno s njima krene u operaciju osujećivanja ustaškog plana istrebljenja Srba.

 

"Ustaški logornik Slavko Oraščić u povjerenju je saopštio nekim muslimanima, građanima Srebrenice, tačnije Nazifu Klančeviću da Kurelac priprema pokolj svih zatvorenih Srba i kaže se da je na intervenciju građana muslimana došlo naređenje iz Tuzle da se svi Srbi puste na slobodu".

 

U teškim ratnim uslovima i u zemlji koja je bila još uvijek nerazvijena obavijestiti ustašku komandu u Tuzli o namjerama njihove ekspoziture u Srebrenici nije bilo jednostavno, ali nepostojanje saobraćajne infrastrukture nije spriječilo srebreničke Bošnjake da traže intervenciju.

 

Depeša iz Tuzle

 

"I pored te činjenice Bošnjaci Srebrenice 1942. godine su se oduprli zlu, oduprli su se zovu zločina i zločinaca i oni su saznali da će se izvršiti pokolj nad Srbima. Hitno su se organizovali na jednom sastanku i uputili su depešu u Tuzlu. Tada nije bilo telefona, mobitela i televizije, i jedino sredstvo komunikacije su depeše koje su se protezale do 10 godina iza Drugog svjetskog rata dok nije telefonski saobraćaj uspostavljen i izgrađen".

 

Milišić objašnjava da ovo nije bio prvi pokušaj ustaškog pokolja Srba srebreničkog sreza. U ljeto 1941. godine, na pravoslavni praznik Vidovdan, pohapšeni su ugledniji srebrenički Srbi, ali i tada su oslobođeni na intervenciju lokalnog bošnjačkog stanovništva, koje nije dozvolilo da se izvede pokolj njihovih komšija.

 

"Tada nije došlo do masovnog hapšenja, samo su uhapsili uglednije građane srpske nacionalnosti jer je, kaže se u jednom dokumentu, bila intervencija da se Srbi masovno ne hapse. Dakle mještani su već u ljeto 1941. intervenisali i Srbi su pušteni iz zatvora. A uhapšeni iz okolnih sela su zadržani u zatvoru do ustanka u augustu 1941".

 

Kako će se kasnije uspostaviti svi napori srebreničkih bošnjaka bili su "uzaludni", jer će ustaše u srebreničkom srezu izvršiti svoje zločinačke planove. Pokolj koji su napravili u junu 1943. bio je strašan i svirep, kaže Milišić.

 

Pokolj iz 1943. godine

 

Objavio/la haler u 15:17, 0 komentar(a), print, #

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
75394907

Powered by Blogger.ba