Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

19.01.2018.

AMERICKI SENATOR BEN KARDIN: PREPUSTILI SMO ZAPADNI BALKAN RUSIJI

19.01.2018.

STA ZNACI "SRPSKI ZAVJET SUTNJE"

ŠTA ZNAČI "SRPSKI ZAVJET ŠUTNJE": Upoznajte čovjeka koji u SAD-u lovi srpske ratne zločince

Zna da neki od tih zločinaca žive u SAD-u. Tako je naprimjer nedavno uhvaćeni Jovo Asentić (65), u svojstvu vojnog oficira blokirao puteve kojima su bježali Bošnjaci iz Srebrenice 1995. godine kada je počinjen genocid. Milan Trišić, 54-godišnji Srbin iz Bosne i Hercegovine, koji je uhvaćen u Sjevernoj Karolini, priznao je krivicu da je tukao i zlostavljao bošnjačke zatvorenike, te da je američkoj službi lagao o svojoj ulozi u ratu. Njegova vojna jedinica je također bila uključena u pokolje u Srebrenici.




ŠTA ZNAČI 'SRPSKI ZAVJET ŠUTNJE': Upoznajte čovjeka koji u SAD-u lovi srpske ratne zločince - 1

Michael MacQueen živi od lova na ratne zločince. Nakon 10 godina rada na otkrivanju ratnih zločinaca sa Balkana koji se kriju u SAD-u, jedini historičar Balkana u američkoj Agenciji za imigracije i carinu (ICE) odlazi u penziju.

 

Kako piše Newsweek, MacQueen prikuplja podatke o ratnim zločincima na bilo koji način. Nekada kroz intervjue sa osobama koje su preživjele ratne strahote, nekada kroz analizu postojećih materijala o ratu ili kako se već snađe. Svjestan je da ima odgovoran posao pronalaska zločinaca koji su počinili neke od najgorih ratnih zločina na tlu Evrope nakon holokausta u Drugom svjetskom ratu.

 

Zna da neki od tih zločinaca žive u SAD-u. Tako je naprimjer nedavno uhvaćeni Jovo Asentić (65), u svojstvu vojnog oficira blokirao puteve kojima su bježali Bošnjaci iz Srebrenice 1995. godine kada je počinjen genocid. Milan Trišić, 54-godišnji Srbin iz Bosne i Hercegovine, koji je uhvaćen u Sjevernoj Karolini, priznao je krivicu da je tukao i zlostavljao bošnjačke zatvorenike, te da je američkoj službi lagao o svojoj ulozi u ratu. Njegova vojna jedinica je također bila uključena u pokolje u Srebrenici.

altFoto: Newsweek

 

Slični slučajevi stalno se pojavljuju i svjedoče o mreži ratnih zločinaca koja se uvukla u SAD. U toj zemlji je živjelo između 300 i 600 ratnih zločinaca, izvijestio je The New York Times 2015. godine. Od tada ICE je deportovao, osudio ili uhapsio novih 14 zločinaca sa Balkana.

 

Stoga se postavlja pitanje zbog čega je potrebno toliko puno vremena, čak i decenije, da se uhapse ratni zločinci koji nisu ni trebali ući u SAD na prvom mjestu?

 

MacQueen pojašnjava da je dio problema nedostatak dokumenata. Na Balkanu su srpske vojne grupe uništavale ključne dokaze uz pomoć kojih bi se utvrdilo ko je činio zločine.

 

– U postratnom periodu, većina ljudi sa Balkana koji su došli u SAD tvrdili su da su izbjeglice, i nismo imali pristup dokumentima da možemo ocijeniti ko je od njih lagao u svojoj prijavi, te da li su bili uključeni u činjenje ratnih zločina – rekao je MacQueen za Newsweek kazavši da je “naš sistem bio baziran na tome da ljudi govore istinu”.

 

Drugi problem je “zavjet šutnje”, pojašnjava Michael McVicker, pravni savjetnik u ICE-u. Ne samo da ratni zločinci šute o zločinima kada se prijavljuju i ulaze u SAD, već i njihove zajednice često odbijaju da išta kažu ili jave vlastima ko je od njihovih članova ratni zločinac.

altFoto: Newsweek

 

“Mali broj ih je sarađivao s nama. Ako svi odluče da ne dijele informacije koje bi mogle pomoći u identificiranju ratnih zločinaca, mi smo u problemu”, priznaje McVicker.

 

U takvim slučajevima, ICE se mora osloniti na ono malo dokumenata koje ima iz regije Balkana, kao i na izjave svjedoka, kojima je teško ponovo pričati o traumama iz 1990-ih godina.

 

Ratni zločinci sa Balkana u SAD-u žive mirnim životom, radeći neupadne poslove u malim gradovima gdje njihovi susjedi ne sumnjaju u njih. Tako je naprimjer jedan zločinac radio kao taksista u Minnesoti, jedan je radio kao fudbalski trener u Virginiji, a jedan kao električar u Michiganu. Žive daleko od koncentracionih kampova u kojima su sudjelovali u ratnom zločinu. Upravo takve osobe MacQueen pokušava pronaći.

“Ono što je interesantno je da dođu u SAD-u i uklope se”, rekla je Mona Ragheb, pravna savjetnica u ICE-u.

Ističe da u mnogim slučajevima imigrantske zajednice kojima ratni zločinac ne pripada prijave sumnjive osobe.

altFoto: Newsweek

 

Ali kako širom svijeta počinju novi ratovi u kojima se dešavaju ratni zločini koji zahtijevaju istraživanje, penzionisanje MacQueena je stvorilo sumnju u to da li će rat u BiH i zločinci sa Balkana i dalje biti prioritet za SAD.

 

Glasnogovornica Ministarstva pravde SAD-a Nicole Navas Oxman kazala je za Newsweek da je procesuiranje ratnih zločinaca iz BiH i dalje prioritet.

 

Nije jasno ko će nakon MacQueena nastaviti raditi na dokumentima i informacijama koje je on skupljao. ICE trenutno radi na pronalasku zamjene, ali kako ističe glasnogovornica ICE-a Jennifer Elzea, teško će biti zamijeniti talenat i posvećenost MacQueena.

 

Na neformalnoj zabavi povodom penzionisanja, MacQueen je izrazio zahvalnost što je mogao biti dio tima koji je radio na tome da SAD nikada ne budu sigurno utočište za ratne zločince.


////////////////////////////////////

WASHINGTON POST UPOZORAVA: 'Rusi preko paravojske žele da obnove sukobe u BiH'

WASHINGTON POST UPOZORAVA: 'Rusi preko ...

/////////////////////////////////////


SKANDAL NA BOGOJAVLJANJU U PODGORICI: Plivao za časni, a na grudima KUKASTI KRST, Amfilohiju to nije smetalo (FOTO)

SKANDAL NA BOGOJAVLJANJU U PODGORICI: Plivao za časni,
19.01.2018.

USVOJEN BUDZET FEDERACIJE BiH: NAKON PREDSTAVNICKOG DOMA, ODOBRIO GA I DOM NARODA

USVOJEN BUDŽET FEDERACIJE BiH: Nakon Predstavničkog doma, odobrio ga i Dom naroda

Vanredna sjednica Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine okončana je odobravanjem federalnog budžeta za ovu godinu i pratećeg Zakona o izvršenju budžeta.




USVOJEN BUDŽET FEDERACIJE BiH: Nakon Predstavničkog doma, odobrio ga i Dom naroda

Usvojene su također dopune Zakona o budžetima, kojima se gradonačelniku Mostara dozvoljava da u saglasnosti s načelnikom službe za finansije utvrđuje ovogodišnji budžet Grada budući da Mostar nema novoizabrano Gradsko vijeće.

Također je Dom naroda na današnjoj vanrednoj sjednici odobrio ovogodišnje finansijske planove Zavodu penzijskog i invalidskog osiguranja, Zavodu za zapošljavanje, Zavodu zdravstvenog osiguranja i reosiguranja te Komisiji za električnu energiju FBiH (FERK). FERK-u je data i saglasnost da u skladu sa sistematizacijom radnih mjesta, primi putem javnog konkursa nove uposlenike.

Budžet FBiH, navedena dva zakona i finansijske planove federalnih zavoda odobrio je također na vanrednoj sjednici u srijedu i Predstavnički dom, što omogućava da ovi akti mogu stupiti na snagu.

Ovogodišnji budžet FBiH ima najveći dosadašnji nominalni iznos od 2,88 milijardi KM.

Budući da su danas delegati Doma naroda ulagali amandmane na njegov sadržaj, koje Vlada nije prihvatila, posebnim zaključkom su dali u zadatak Vladi FBiH da kod izrade rebalansa, maksimalno uvaže te amandmane.

 

 

 

(Fena/SB)

19.01.2018.

KEMAL KURSPAHIC: NOSTALGIJA ZA '68.

Kemal Kurspahić: Nostalgija za ‘68.





Uticajni američki dnevnik Vašington Post (The Washington Post), objavio je 2. januara na naslovnoj strani tekst pod naslovom: “Preispitivanje haosa 1968. bez nostalgije”, kao najavu godišnjeg zasjedanja više od 1.500 članova Američkog udruženja za istoriju na kojem je povodom 50. godišnjice događaja iz 1968. godine dominirala tema “globalno i lokalno” u ‘68.

Piše : Kemal Kurspahić (RSE)

Za razliku od prethodnih “okruglih” godišnjica – uključujući i 40. prije deset godina – u panelima o domašajima i promašajima te prekretničke godine ne dominiraju više stvarni “šezdesetosmaši” nego naučna istraživanja i zaključivanja o tome najčešće predvode istoričari koji te godine još nisu bili ni rođeni.

Njihova je prednost u tome što o ‘68. mogu govoriti bez nostalgije.

Vašington Post citira uvodnik iz prvog broja magazina naslovljenog Šezdesete (The Sixties) u kojem se kaže: “Nostalgija, u svom najprimitivnijem obliku, podrazumijeva nekritičku ljubav za određenu prošlost zato što je ona – vlastita prošlost”.

U jugoslovenskom iskustvu, u kojem je povezanost za “šezdesetosmaštvom” bila neka vrsta ideološke kletve nad istaknutijim pripadnicima te generacije – sa prećutnom nepodobnošću za državne i partijske poslove i “napredovanje u službi” – u prve dvije decenije nakon 68. o tome se i nije baš javno pričalo a treća decenija proticala je u nasilnom raspadu svega jugoslovenskog u kojem je i ta godina postala tek dio davne prošlosti. (Iz te perspektive – potisnute nostalgije za vremenom generacijskog sazrijevanja i iskušenja – ovih dana s novim uvažavanjem prelistavam knjigu “Šezdeset osma – lične istorije: 80 svedočenja”, koju je povodom 40. godišnjice 1968. u izdanju Radio Beograda 2 i Službenog glasnika priredio Đorđe Malavrazić.)

Za tu godinu vežu me duboke uspomene i osjećanja zadovoljstva što sam u ranim dvadesetim – tada kao urednik u Studentu, nedjeljniku Beogradskog univerziteta – bio dijelom generacijskog traženja pravednijeg društva i svijeta i ne znajući tada koliko su to bile i težnje naših vršnjaka širom svijeta.

Vašingtonski skup istoričara prvih dana januara, posvećujući se – bez nostalgije – lokalnim i globalnim aspektima šezdesetosme, otvorio je i njenim neposrednim učesnicima i svjedocima perspektivu iz koje ta godina ima nove dimenzije i značenja.

U Americi je to bila godina masovnih protesta protiv rata u Vijetnamu; godina ubistva lidera pokreta za ljudska prava i rasnu jednakost Dr. Martina Luter Kinga (Luther) koje će nasuprot njegove životne posvećenosti nenasilnim promjenama izazvati talase nasilja u američkim gradovima; zatim ubistva predsjedničkog kandidata Demokratske stranke Roberta Kenedija (Kennedy); pa simbolična demonstracija “crne moći” na Olimpijskim igrama u Meksiku kad su dvojica američkih atletičara, Tomi Smit (Tommie Smith) i Džon Karlos (John Carlos), primajući zlatnu i bronzanu medalju, na zvuke američke himne pognuli glave i podigli pesnice s crnim rukavicama u znak protesta protiv rasne nejednakosti.

Za to vrijeme plamtjela je i Evropa. U Čehoslovačkoj će pokret za reforme i liberalizaciju pod vodstvom Aleksandra Dubčeka, nazvan i “praškim proljećem”, biti ugušen sovjetskom intervencijom i okupacijom u avgustu 68.

U Parizu su studenti u maju zauzeli Sorbonu a zatim je – nevezano za njihov pokret – počeo generalni štrajk koji je umalo doveo do revolucije u Francuskoj. “Kamen bačen u Parizu” odjeknuo je širom svijeta s demonstracijama u Berlinu, Rimu, Meksiko Sitiju (Mexico City), Londonu.

Američki istoričari, govoreći o šezdesetosmoj s pedesetogodišnje distance, zapažaju kako buntovnici te godine nisu imali zajednički program ni ciljeve, ali je u globalnoj pobuni prvi put značajnu ulogu imala televizija: učesnici pokreta za rasnu jednakost mogli su da prate i borbu afričkih naroda protiv kolonijalne vlasti; protesti protiv rata u Vijetnamu u američkim gradovima vodili su protestima u evropskim gradovima; sovjetski tenkovi u Pragu potakli su potrebu za “budnošću” u Jugoslaviji …

Da li je, u toj medijskoj demonstraciji globalne međuzavisnosti bilo potencijala i za bolje i trajnije ishode? Ne bih rekao.

Za razliku od Čehoslovačke autohtone potrebe za liberalizacijom i reformama unutar same vlasti, u Jugoslaviji su i studenti djelovali unutar sistemskih ograničenja zahtijevajući socijalnu pravdu i jednakost i osuđujući privilegije “crvene buržoazije” u čemu ih je podržao i sam Tito stavljajući tako i tačku na demonstracije čiji će se učesnici i predvodnici tog ljeta naći na zavičajnim crnim listama “sumnjivih lica”.

Pedeset godina kasnije – u svim definirajućim aspektima ‘68. – u Americi još prevlađuju napetosti i neizvjesnosti: umjesto u Vijetnamu nakon Iraka ratuje se u Afganistanu; hladni rat su zamijenili novi nuklearni strahovi i prijetnje; ovonedjeljni nacionalni praznik kojim se proslavlja borba Martina Lutera Kinga za rasnu jednakost obilježen je krajnje ozbiljnim optužbama za rasizam i samog predsjednika Sjedinjenih Država Donalda Trampa (Trump).

U takvom svijetu, i nostalgija za ‘68. nekako je razumljivija.

19.01.2018.

PROF. DR. IVO BANAC : MILORAD DODIK I DRAGAN COVIC, UZ PODRSKU MOSKVE, SVE RADE NA SPRECAVANJU ULASKA BiH U EU I NATO

Prof.dr. Ivo Banac : Dodik i Čović, uz podršku Moskve, sve rade na sprečavanju ulaska BiH u EU i NATO






Profesor emeritus na Sveučilištu Yale (na katedri vezanoj uz posebnu zakladu koja nosi ime Bradford Durfee), profesor istorije na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti (1994-1999), redovni profesor istorije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (2008. do 2017), autor i urednik više knjiga, članaka i komentara, među kojima se ističu monografije Nacionalno pitanje u Jugoslaviji: Porijeklo, povijest, politika i Sa Staljinom protiv Tita: Informbiroovski rascjepi u jugoslavenskom komunističkom pokretu, dopisni član HAZU, predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava, počasni pročelnik Odsjeka za političke nauke i međunarodne odnose na Sarajevskoj školi za nauku i tehnologiju Ivo Banac u intervjuu za Avagardu odgovara na pitanje da li je Dragan Čović “ruski čovjek” u BiH: “U to uopće ne sumjam. Ruski utjecaj se širi jugoistočnom Europom mnoštvom paralelnih ekonomskih, ideoloških i koruptivnih utjecaja. U Hrvatskoj je u ovom trenutku prilično jaka ruska agentura, posebno u energetici… Jedan od njenih krakova ide i prema Čoviću”; ima li zvanični Zagreb želju da obuzda Ćovića: “Želja vjerojatno postoji, ali to nije isto što i odlučnost za provedbu. Kada je riječ o mehanizama, to nije tako izvjesno. Čović se neko vrijeme može održati uz potporu svojih unutarbosanskih i međunarodnih saveznika, ali ukoliko Zagreb uđe u sukob s njim, on će postepeno slabiti. Dio Crkve Čovića jedva podnosi, a ima i mnoštvo protivnika izvan Hercegovine, pa čak i tamo”; da li bi ratne poruke koje dolaze iz Beograda morale da zabrinu Zapad: “Srbija se nedvojbeno sprema za rat. Njena politika – izrečena ili prešutna – traženja za uspostavljanjem države koja će obuhvatiti sve Srbe još uvijek je državna doktrina”.

Skaredna proslava neustavnog “Dana Republike Srpske”, možda i zbog “viška istorije”, odnosno burnih i tragičnih događaja koji na Balkanu smjenjuju jedan drugi, već je pala u zaborav. Međutim, da li bi i na ovu provokaciju Milorada Dodika, koju “neutralno” podržava njegov trenutno glavni saborac u BiH Dragan Čović, zaista trebalo samo odmahnuti rukom ili bi se, pak, njome trebalo ozbiljnije pozabaviti?

Profesor Ivo Banac tvrdi da se o “Danu Republike Srpske”, iako je on “iritantan, osuđen od Ustavnog suda BiH, te zapadne diplomacije, ne može reći da je suprotan duhu Daytona”. “Holbrookova velika greška bila je inkorporiranje RS-a u sustav dejtonske Bosne. Zato rušitelji Bosne, ne bez razloga, uporno tvrde da Bosna i Hercegovina (bez predznaka Republika) nije u kontinuitetu s državom koja je proglasila neovisnost marta 1992. i bila primljena u UN u maju iste godine”, kaže profesor Banac. “Nasuprot tomu, ’Dan Republike Srpske’ je prkos-praznik, kojemu je Dodik dodao niz sadržaja – civilnih i paravojnih – sve u cilju najave otcjepljenja RS-a od BiH. Zato se ova provokacija, kojoj kumuju i lideri iz Srbije, nekad u višem, nekad u nižem sastavu, obavezno uz pokroviteljstvo SPC, ne može ignorirati. Njegov je značaj upravo u tomu što zaziva raspad BiH. Tako što ne može biti nevažno.”

AVANGARDA: Vidjeli ste da na proslavu Milorada Dodika ove godine nisu došli ni predsjednik Aleksandar Vučić, ni premijerka Ana Brnabić.

BANAC: Vučić i Brnabićka imaju preča posla. Njihovo je zavoditi europsku birokraciju u prilog teze da vode novu, proeuropsku politiku, a ni europska birokracija nije posve nezadovoljna kad je zavodite slatkim lažima. Talk the talk, ali nemoj se ubiti od walk the walk. To je Vučić davno shvatio.

AVANGARDA: Šta je shvatio?

BANAC: Priča priču i radi svoje.

AVANGARDA: Ipak, kakvu politiku zvanični Beograd danas vodi prema BiH? Moram da podsjetim da je u vrijeme vlasti predsjednika Borisa Tadića iritirajuće prisustvo Milorada Dodika na svim značajnijim događajima u Beogradu tumačeno kao pokušaj tadašnjeg prvog čovjeka Srbije da na taj način potvrdi svoj u javnosti često osporavani “patriotski” potencijal; kako to objasniti danas, posebno ako znamo da Vučiću takva vrsta podrške, s obzirom na političku biografiju devedesetih, nije neophodna?

BANAC: Beograd je neiskren u politici prema BiH, ali to nije neka novost. Riječ je, dakle, o spojenim posudama: što više Dodik podriva BiH, to je manje potrebe da se Vučić javlja; kad se Vučić mora pokriti razumnom i umjerenjačkom maskom, to bolje po Dodikovo hinjeno umjerenjaštvo. Zato se Vučićevo europejstvo mjeri kosovskim aršinom, a nikad bosanskim.

Vučić je nedavno za Večernje novosti rekao kako nije nemoguće da Srbija dopusti ulazak Kosova u UN ukoliko interesi kosovskih Srba budu zadovoljeni. To kaže jer mu je jasno da Srbija neće ući u EU bez priznanja Kosova, u svakom slučaju bez promjene politike koja je dosad onemogućavala pristup Kosova međunarodnim organizacijama. Zamislite što bi se sve postiglo kad bi pristup Srbije EU bio uvjetovan i nizom koncesija u vezi s BiH. Naravno, postoji mogućnost da Moskva preuzme nadzor nad Dodikom…

AVANGARDA: Zar ga odavno nije preuzela?

BANAC: Premda je utjecaj Rusije izuzetno jak u RS-u, on još uvijek nije odlučujući.

AVANGARDA: Već ste pisali i govorili o Deklaraciji o zaštiti srpskog naroda u regionu, koja je u pojedinim krugovima u Beogradu nazvana Memorandumom 2 i koja će, kako je najavljeno, biti objavljena 15. februara. Je li iznenađenje to što će se taj dokument, sudeći barem po najavama, umjesto na sve Srbe iz susjednih zemalja, odnositi samo na one u BiH? Drugim riječima, zbog čega su Beogradu danas toliko važni Srbi u BiH?

BANAC: Što je sve u toj Deklaraciji vidjet ćemo kad bude objavljena. Ako nešto očekivano bude izostavljeno, to još ne znači da je došlo do prepravljanja ideološke strukture. Ipak, jasno je da Srbija svoja traženja u BiH i Kosovu doživljava legitimnim u pregovorima s EU. Pokretati pitanje Hrvatske ili Crne Gore u ovom bi trenutku bilo kontraproduktivno. Sve u svoje vrijeme. Naposljetku, Srbi u BiH su i brojčano i idejno i geostrateški najveći zgoditak za Beograd. Na njih se računa u svakom budućem raspletu, što bi trebalo biti jasno i u Zagrebu i u Sarajevu.

AVANGARDA: Kako ocjenjujete izjave predsjednika Predsjedništva BiH Dragana Čovića, koji  je, komentarišući obiljažavanje “Dana RS”, pokušao da bude uzdržan, “neutralan”?

BANAC: Niti je Čović neutralan, niti mu je to namjera.

AVANGARDA: Šta mu je namjera?

BANAC: Čović je Dodikov saveznik. Čak ni to ne bi bilo nešto novo da ne implicira moguće putanje službene hrvatske politike. Zato je Čović teret za Zagreb, što još ne znači da će ga Zagreb odbaciti. Ovdje ulazimo u tamne izbe unutarhadezeovskih odnosa s obje strane državne granice. Nemam nekih ekskluzivnih informacija, ali posve je jasno koje krilo hrvatskog HDZ-a favorizira Čovića.

AVANGARDA: Koje krilo? Znači li nešto to što se hrvatski ambasador Ivan Del Vechio nije pojavio na prošlogodišnjem Božićnom prijemu koji je Čović organizovao?

BANAC: To je već teže objasniti. Možda je kod hrvatskog veleposlanika pobijedio duh solidarnosti s kolegama iz EU, možda je izravno instruiran, a možda je bio trenutno indisponiran… Pokatkad me, vjerujte, današnja diplomatska scena vraća u vremena sovjetsko-kineskog sukoba, kad su ambasadori neprestano napuštali prijame ili ih bojkotirali.

AVANGARDA: Kada govorite o solidarnosti sa kolegama iz EU, pretpostavljam da aludirate na činjenicu da se ni jedan abasador zapadnih zemalja takođe nije pojavio kod Čovića na pijemu?

BANAC: Naravno.

AVANGARDA: A to što je Čovićevo slavlje svojim prisustvom uveličao jedino veleposlanik Rusije u BiH, Peter Ivancov…

BANAC: Očito su se dogovorili da mu pošalju poruku. Nažalost, koliko mogu procijeniti po medijskoj pokrivenosti, to je malo tko primijetio ili želio primijetiti. Neizravna politika je odveć suptilna za majstore poput Čovića.

AVANGARDA: Da, ali pojedini novinari i analitičari u BiH veoma izravno tvrde da je Dragan Čović “ruski čovjek u BiH”. Je li?

BANAC: U to uopće ne sumjam. Ruski utjecaj se širi jugoistočnom Europom mnoštvom paralelnih ekonomskih, ideoloških i koruptivnih utjecaja. U Hrvatskoj je u ovom trenutku prilično jaka ruska agentura, posebno u energetici. Ona ima moć ušutkavanja protivničkih glasova, za što ima mnogo primjera. Jedan od njenih krakova ide i prema Čoviću, pored znakova naklonosti ruske politike u BiH koja odjednom pronalazi lijepe riječi za “treći entitet”, itd. To znači da je Čoviću i njegovim političkim prijateljima jasno da se ne mogu osloniti na Zapad. Ostaje im samo jedno uporište.

AVANGARDA: Ono koje je zbližilo Dodika i Čovića?

BANAC: Dodik i Čović, a ne narodi koje stjecajem okolnosti predstavljaju, imaju zajedničke interese: fingiranje reforme u korist održavanja sadašnjeg neodrživog stanja, sprečavanje ozbiljnih antikorupcijskih mjera, sprečavanje ulaska BiH u EU i NATO-savez. Pored toga, pokriva ih Moskva.

AVANGARDA: Očekujete li onda i neku reakciju Zapada? Podsjećam da su poslanici Hrvatske demokratske zajednice BiH kako u parlamentu BiH, tako i u onom RS, glasali protiv prijedloga mjera za integraciju te zemlje u NATO, kao i na to da je, nakon haške presude “šestorici”, Čović zaprijetio da će integracija zemlje čiji je trenutni predsjedavajući Predsjedništva biti dovedena u pitanje.

BANAC: Reagiranje Zapada je itekako moguće, što bi ujedno bio izazov ne samo Čoviću, nego i Andreju Plenkoviću. No, bilo bi bolje da Čović ne postane žrtvom intervencije izvana.

AVANGARDA: Zašto?

BANAC: Zato što to uvijek stvara nerazumijevanja na domaćoj sceni i šteti demokratizaciji odnosa. No, ima pojedinaca, primjerice bivši visoki funkcionar američkog ministarstva vanjskih poslova Hoyt Yee, koji su predlagali takva rješenja, bez “navođenja imena”.

AVANGARDA: Pitaću Vas o tom američkom funkcioneru kasnije… Ali, hajde da najprije razjasnimo da li, iz svega što vidimo, možemo zaključiti da Vlada premijera Andreja Plenkovića podržava politiku HDZ-a BiH?

BANAC: Među mnogim ispitima za Plekovića, ovaj je najvažniji. Mogu samo reći da se nadam kako Plenković počinje uviđati svu štetu koja dolazi od Čovića, premda u javnosti govori suprotno. Ipak, što znači “kao sestrinska stranka dati (ćemo) poseban akcenat na angažman da se veliki broj naših ljudi angažira, glasuje i pomogne izbornom uspjehu HDZ-a BiH i hrvatskih stranaka na izborima u jesen ove godine”, što je Plenković izustio u Splitu prošle subote?

Objavio/la haler u 17:18, 0 komentar(a), print, #

19.01.2018.

DIPLOMATSKI SAMAR MILORADU DODIKU

DIPLOMATSKI ŠAMARI MILORADU DODIKU: „Bira partnere od kojih RS nema nikakve koristi“

Tekst sa banjalučkog portala „Buka“ prenosimo u cjelosti




DIPLOMATSKI ŠAMARI MILORADU DODIKU: 'Bira partnere od kojih RS nema nikakve koristi' - 1

Piše: Elvir Padalović

 

 

Prvo se od posjete jednog od čelnih ljudi Slobodarske partije Austrije Johana Gudenusa, na proslavi Dana RS, Vlada Austrije ogradila napominjući kako se radi o privatnoj posjeti. Isto to učinila je i sama Slobodarska partija ističući kako Gudenus nije bio ni u kakvoj funkciji ispred Vlade Austrije.

Ekološka grupacija Piz je tu posjetu parlamentarnog funkcionera FPO ocijenila kao "skandaloznu", a liberalna partija Neos zatražila je objašnjenje lidera FPO i austrijskog vicekancelara Hajnca-Kristijana Štrahea.

Podsjetimo Johan Gudenus u veoma je dobrim odnosima sa predsjednikom Miloradom Dodikom.

Posljednji diplomatski "faux pas" dogodio se zbog izjave vicekancelara Hajnca-Kristijana Štrahea koji se založio za nezavisnost RS-a. 

 

Ta njegova izjava datira iz septembra prošle godine a nju su ovih dana objelodanili austrijski opozicionari.

Štrahe je tada za RTRS izjavio da se zalaže da se "RS-u da pravo da se odvoji" od Bosne i Hercegovine.

"Volio bi da znam zašto medjunarodna zajednica insistira na multietničkoj Bosni i Hercegovini", rekao je tada Štrahe.

 

Nakon toga, austrijska vlada je ponovo izrazila podršku cjelovitosti Bosne i Hercegovine, distancirajući se od svog krajnje desničarskog vicekancelara.

Oni su naveli da Austrija podržava "suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine" i ne miješa se "u unutrašnje stvari" drugih zemalja.

Podsjećamo, kako je nova austrijska Vlada formirana u decembru 2017. godine a u njoj su predstavnici desnice Sebastijana Kurca te Slobodarska partija Hajnca-Kristijana Štrahea. Ovo je ujedno prva evropska zemlja u kojoj su na vlasti ekstremni desničari poput Štrahea.

Danas vicekancelar Štrahe priča malo drugačiju priču.

On je rekao da poštuje suverenitet BiH, ali i pravo naroda na samoopredjeljenje.

 

“Od Dejtonskog sporazuma postoji državna struktura FBiH i RS. Oba dijela zemlje biraju svog predsjednika i parlament. Deset kantona ima sopstvene zakone i izvršnu vlast”, rekao je Štrahe, odgovarajući na brojne prozivke svojih kolega.

Štrahe je podsjetio da do današnjeg dana postoji i međunarodni mandat sa visokim predstavnikom.

“Ali mi isto tako poštujemo i pravo na samoopredjeljenje naroda za održiv i neophodan mirovni proces”, rekao je danas Štrahe za austrijski radio.

Nakon slučaja Južna Osetija i posjete njenog predsjednika Banjaluci, a zbog koje je reagovala zvanična Gruzija sa svojom diplomatskom notom, ponavlja se gotovo identična priča.

 

Dodikovi "prijatelji-zvaničnici" moraju se "prati" zbog izrečenih izjava na račun RS i Bosne i Hercegovine. Sve se čini kako austrijski zvaničnici nemaju pretjerane ambicije izletati u diplomatske avanture koje idu mimo kursa zvanične evropske i austrijske politike.

 

Milorad Dodik uporno ponavlja priče kako RS ima značajne partnere i prijatelje u Evropi i svijetu, ali zasad se pokazuje da su ti partneri izabrani potpuno pogrešno.

 

Od njih RS nema nikakve koristi, osim što su to ljudi koji geografski pripadaju inostranstvu. 

Koliko god Štrahe bio uticajan u zvaničnoj politici, čini se kako su i njemu po pitanju nekih stvari, ruke zavezane.

 

Armina Galijaš, istoričarka i docentkinja sa Univerziteta u Gracu, naglašava kako Dodikova želja za internacionalnom reputacijom ide u potpuno lošem smjeru.

"Štraheova FPO okuplja oko sebe populističku desnicu, od i u kojoj Dodik ne može mnogo profitirati osim što će nanijeti Republici Srpskoj, a i sebi lično još više internacionalne izolacije i štete.

 

Proslava 9.1. sa gostima poput Tome Nikolića, Bibilova i Gudenusa govori dovoljno o Dodikovom međunarodnom značaju i ugledu", naglašava Galijaš.

Dodaje kako nije nikakva tajna da su Gudenusove posjete Banjaluci i RS prvenstveno privatnog karaktera, a političke veze tu dođu kao bonus.

"On je Štraheova veza za RS od koje i Dodik i Štrahe zasad vuku samo negativne rezultate.

Objavio/la haler u 16:47, 0 komentar(a), print, #

19.01.2018.

DRAGAN COVIC SA KINEZIMA U MOSTARU, KOLINDA GRABAR-KITAREVIC SA HRVATIMA U ENTITETU RS-a

PORAZ HDZ-ove POLITIKE U BiH: „Čović sa Kinezima, Kolinda sa Hrvatima u RS-u“

U zajedničkom obraćanju javnosti nakon održanog sastanka između članova Predsjedništva i predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović, predsjedavajući Predsjedništva BiH Dragan Čović odgovarajući na pitanja novinara o položaju Hrvata u entitetu sa srpskom većinom kazao je da Hrvata u RS-u nažalost ima koliko ih ima, da se ipak može potaknuti povratak, ali i dodao kako nikome neće "dopustiti da na tome gradi neki politički položaj"



PORAZ HDZ-ove POLITIKE U BiH: 'Čović sa Kinezima, Kolinda sa Hrvatima u RS-u' - 1

Koliko je Dragan Čović zapravo bio ozbiljan kada je govorio o poticanju povratka Hrvata u entitet sa srpskom većinom, o tome najbolje govori posjeta Kolinde Grabar-Kitarović Derventi, koja je od strane medija iz Hrvatske bila propraćena sa naročitom pozornošću. Tako Nova TV podsjeća da je sa područja RS-a protjerano 85 posto Hrvata i da su onim Hrvatima koji ipak još uvijek preživljavaju u tome entitetu ukinuta sva moguća ljudska prava.

 

Predsjednica Hrvatske je poslala poruku Hrvatima da ostanu na svojoj djedovini i da se bore za svoja prava te da će imati maksimalnu podršku iz Hrvatske. Dogovorili su i sastanak s predsjednicom u Zagrebu, u njezinom Uredu, da pokušaju nešto napraviti. 

 

Rame uz rame sa predsjednicom Hrvatske nije stajao lider HDZ-a Dragan Čović, koji navodno smatra da treba potaknuti povratak, kao što Čović stoji uz predsjednicu Hrvatske kada traži ekskluzivitet u predstavljanju Hrvata, oslanjajući se na dio hercegovačkih Hrvata koje kontroliše.

 

Međutim, očito je, u što se i zvanični Zagreb mogao uvjeriti, da je Dragan Čović Hrvate iz entiteta sa srpskom većinom, ostavio na milost i nemilost Miloradu Dodiku, istom onom Dodiku zbog kojeg se Hrvati iz tog entiteta žale zvaničnom Zagrebu da su uskraćeni za sva ljudska prava, svjesni da je Čović prodao sve Hrvate u Bosni i Hercegovini osim one koje je kupio na ovaj ili onaj način.

 

Koliko je Čoviću i doista stalo do Hrvata u manjem bosanskohercegovačkom entitetu, ponajbolje govori i to da je Čović, tek potom što je u zgradi Predsjedništva BiH pozvao predsjednicu Hrvatske da obiđu Hrvate u RS-u zajedno sa ministrom izbjeglica u RS-u Davorom Čordašom, predsjednicu Hrvatske "ispratio" na taj put, a lično se zaputio u Mostar zbog neodloživih obaveza povodom obilježavanja Kineske nove godine, odnosno nužnog prisustva muzičko-plesnom spektaklu u velikoj dvorani Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače, kojemu je Čović prisustvovao, dok je predsjednica Hrvatska sa sobom iz Dervente nosila ne baš prijatne utiske o položaju hrvatskog naroda u tome entitetu.

 

Naroda koji zna da svome članu Predsjedništva nije preči od Kineske nove godine. Znaju li to i u Zagrebu? Nakon posjete Kolinde Grabar-Kitarović i Čovićeve najluđe kineske noći, morali bi znati.

 

(Vijesti.ba)

19.01.2018.

KAKO OCUVATI DESTABILIZIRAJUCI STATUS-qUO (A NEOTPAKOVATI ZAMRZNUTE KONFLIKTE)

Kako očuvati destabilizirajući status-quo (a neotpakovati zamrznute konflikte)




Image result for novinar srdjan susnica fotos

.....................

Izdvajamo

  • Dodikov i Vučićev režim režiraju Srbima jedan simulakrum života, alternativnu realnost, lažnu istoriju i mitološko sjećanje koje ih stalno konfrotiraju sa sui generis istim takvim narodima. Raspamećuju ih preko granica podnošljivosti, a onda im tako zaluđenim i kontaminiranim mogu reći da ono što liči, miriše i izgleda kao paravojna jedinica nije to što normalni svijet vidi, već patriote humanitarci. Mogu im pričati svoje „alternativne istine“ kao što su: da je Kosovo Srbija, da je RS država, da će Hrvati dobiti treći entitet, da genocida nije bilo i da su Srbi isključive žrtve i pravednici, da je moguće zamijeniti RS za Kosovo i sjever Kosova za Preševo, da se Srbi imaju pravo i dužnost boriti za Kosovo, RS i Veliku Srbiju, da su međunarodne okolnosti takve da je sad trenutak za drugo poluvrijeme.
.......................................

Da li je ova godina taj trenutak sad ili nikada koji priželjkuje proruska velikosrpska politika ili su velikosrbi možda previše nervozni za ruski ukus? Da li će sad ili nikad momenat biti u zadnjoj ili predzadnjoj godini Trampova prvog mandata, ili će se očekivati i drugi, pa ćemo se svi krčakti u ovom status-u quo najmanje do 2024. godine? Da li će sad ili nikad momenat biti sa prvim ozbiljnim znacima vraćanja NATO misije i SAD-a u BiH? Ko to zna neka mi javi, da se na vrijeme ispalim odavde.

U Bosni i regiji, nije više moguć onakav scenario iz 1990-tih, odnosno agresija na Hrvatsku i BiH kao udruženi zločinački poduhvat zvaničnog Beograda, službi bezbjednosti i paravojnih jedinica uz učešće JNA i njenih derivata vojski RS i RSK, stavljenih u službu velikosrpske politike. Međunarodno-pravni i politički kontekst se promijenio i u regiji i u svijetu u odnosu na kraj 20. vijeka, nešto na bolje, nešto na gore. Kapaciteta za taj način konvencionalnog ratovanja, frontalnog sukoba, linija fronti, masovne mobilizacije, intenzivne upotrebe artiljerije i oklopno-mehanizovanih jedinica, RS režim jednostavno nema, a Srbija takav vid sukoba više ni ekonomski, ni politički, ni istorijski ne može da podnese. No za nastavak ostvarenja velikosrpskih i sa njima potpuno posloženih ruskih interesa, i nije više potreban tako opsežan konvencionalan rat kao 1990tih. Sasvim je dovoljan prostorno ograničen oružani sukob i nasilje niskog intenziteta u kombinaciji propagandom kampanjom „alternativne istine“, mekom moći, radikalizacijom mladih, omasovljenjem neofašističkih grupa, separatističkim akcijama i međunarodno-pravnom i „humanitarnom“ podrškom nekog velikog igrača.

To je definicija hibridnog rata i njega RS režim provodi korak po korak posljednjih 4-5 godina, uz podršku Rusije, ali i zvaničnog Beograda i vladinih i nevladinih proruskih frakcija u Srbiji. Velikosrpski nacionalizam je 1990-tih koristeći vojnu nadmoć i jugoslovenski sentiment odradio svoj „istorijski“ zadatak, odnosno genocid i istrebljenje muslimanskog i katoličkog življa sa teritorije pola Bosne i formiranje paradržavne trabant tvorevine Republike Srpske, preko koje se cijela Bosna drži kao taoc. Cilj Dodikovog režima i Rusije je pod svaku cijenu održati destabilizirajući zamrznuti sukob i status quo u BiH postignut 1995. i odbranjen 2006. godine (slomom reforme policije i ustavnih promjena), te status quo na Kosovu odbranjen 2011. (nasiljem). Ove tekovine genocida i agresije velikosrpski nacionalizam će braniti i pod cijenu dovršenja rata bilo kojim drugim, a raspoloživim sredstvima.

Naime, da bi se razumijelo gdje idu Srbi sa Dodikom i Vučićem na čelu potrebno je razumijeti nasilje na Kosovu iz 2011. godine kao vrlo značajan regionalni događaj i kasnije svjetski značajan događaj okupacije Krima i istočne Ukrajine, koji su u RS i Srbiji dočekani sa velikim ushićenjem i nadama u budućnost. Kosovo 2011. je bila neka vrsta malog ruskog univerziteta, a Ukrajina 2014. velikog ruskog univerziteta koji su prošli mnogi članovi ekstremnih grupa u Srbiji, Crnoj Gori, RS i Makedoniji, ali i proruski dijelovi srbijanskog obavještajnog i političkog aparatusa. Tu je došlo do sinergije i amalgamacije srpskih i ruskih obavještajno-propagandnih i paramilitarnih ultradesničarskih grupacija, kakva je npr. Kosovski frontu koju predvodi grupa oko ruskog psa rata Strelkova i brojnih drugih. Ovaj događaj je pokazao da ograničeni sukob i nasilje srpsko-ruskih ultradesničarskih militanata i kriminalnih klanova na Sjeveru Kosova u kombinaciji sa propagandom, mekom moći, obavještajnim i političkim djelovanjem može dovesti do odbrane status-a quo i očuvanja velikosrpskih interesa bez potpunog otpakivanja zamrznutog konflikta.

Ono što RS režim dokazuje posljednjih 3 godine jeste upravo to. Moguće je organizovanjem nelegalnog referenduma de facto osvojiti imaginarno „pravo na samoopredjeljenje“ koje će služiti za međunarodno-političke svrhe, radikalizaciju i mobilizaciju bosanskih Srba, ali ipak neotpakovati zamrznuti konflikt. Moguće je slaviti i graditi samostalnost 9-januarske, znači zločinačke, pobunjeničke, pred-dejtonske RS uprkos zabrani, a opet neotpakovati dejtonski mirovni sporazum. Moguće je organizovati militantne parade kakve su „Marš besmrtnog puka“ 9. maja ili ovu 9-januarsku paradu de facto RS-ovskih oružanih snaga i ultradesničarskih militanata, uz prisustvo zvaničnika ili diplomata iz Srbije, Rusije, Južne Osetije, Bjelorusije, a opet neraspakovati zamrznuti konflikt. Moguće je 50 km od granice sa EU i NATO zemljom dovesti bivše i aktivne specijalce i instruktore ruske službe bezbjednosti FSB i sa njima organizovati permanentnu obuku pripadnika MUP-a RS, te najavljivati formiranje ruske humanitarne baze i neke garde RS, a time neotpakovati zamrznuti konflikt. Moguće je masovno naoružati policiju vojnim formacijskim naoružanjem duge cijevi i upetostručiti policijske jedinice posebnih namjena (tzv. unutrašnja vojska) daleko nesrazmjerno realnim unutrašnjim potrebama RS, te uzurpirati vojnu bazu OS BiH u Zalužanima i pretvoriti je u vojno-policijski kamp, a opet neotpakovati zaleđeni konflikt. Dokle više? To je pitanje kako za nadležne BH službe tako i za međunarodnu zajednicu i NATO pakt.

Buduće nasilje i ograničeni sukob niskog inteziteta na koji je u krajnjoj liniji spreman RS režim, ali i proruske strukture u Srbiji, kojim bi se mogao odbraniti status quo neotpakivajući potpuno zamrznuti konflikt u Bosni, neće biti ponavljanje 1990tih, već ponavljanja Kosova 2011. i Ukrajine 2014. godine. U tu srvhu se osnivaju i propagiraju brojne velikosrpske i proruske grupacije od onih pozerskih preko ideološko potkovanih do veteranskih i militantnih spremnih za ratovanje, koje trebaju biti baza za regrutaciju i formiranje aktivnih i stalnih paravojnih jedinica. Ovo što smo do sada gledali je još uvijek pasivna faza promocije, regrutacije, obuke, naoružavanja, opremanja, planiranje upotrebe, bez njihovog stalnog rasporeda na teritoriji BiH.

Organizacija „Srbska čast“ je još jedan srpski etnofašistički brend relativno novijeg datuma, tj. nije ga bilo na barikadama na Kosovu 2011. godine na kojima su se u nasilnim akcijama izredali skoro svi srpski etnofašistički brendovi. U RS djeluje preko 50 sličnih ali fragmentiranih organizacija i grupa. „Srbska čast“ je vidljiva posljednje 2-3 godine i prema dokazima o njihovim kontaktima sa paramilitantnim organizacijama u Rusiji, Srbiji i RS, evidentno je da su oni produkt rusko-srbijanske obavještajno-propagandne djelatnosti prema BiH i Kosovu sa preciznom medijsko-reklamnom ulogom. Druga organizacije o kojoj je ovdje riječ su „Veterani RS“ i njena sekcija „Potomci veterana RS“ koja je nešto ozbiljnijeg portfolia. Imaju podružnice u cijeloj RS i okupljaju više od 300 članova, uglavnom bivše borce VRS i policije RS, radikalizovane mladiće, nacionalno ostrašćene i nažalost socijalno ugrožene i nezaposlene osobe, pa i osumnjičene ratne zločince, kakav je Damir Došen. Ova organizacije je registrovana poslije nasilja na Kosovu 2011., u maju 2012. godine u Doboju na adresi Vidovdanska 42, ali su postali vidljiviji i finansijski potkovani tek 2016. godine u jeku provođenja referenduma i organizacije prve militantne parade RS režima. Tokom 2016. i 2017. godine zakupili su i renovirali veliki i vrlo skup prostor u centru Banja Luke u Gundulićevoj ulici gdje je smješten njihov gradski odbor Banja Luka i gdje se okupljaju vikendima. Izvori njihovog finansiranja nisu javni, ali djelovanje je medijski jako vidljivo i intezivno. Lider i članovi obe ove organizacije (kao i sličnih) nemaju kapacitete da stvore paravojsku, ali imaju kapacitet da budu pripadnici takve vojske, imaju kapacitet da regrutuju i radikaliziraju mlade, reklamirajući jedan militantni etnofašizam. To je upravo osnovni smisao postojanja ovakvih organizacija meke moći i pozerskih grupacije i uopšte ovakvog militantnog show-a kojeg priređuje RS režim. Učiniti atraktivnim, učiniti seksi jedan etnofašistički srpsko-ruski mačizam i militarizam.

Znate, 1990-tih godina mobilizaciju i podizanje morala su vršili staljinistički generali JNA uz četničke medijsko-intelektualne fanfare, bezbjednosne aparatčike i gebelsovu propagandu, te uz obilatu zloupotrebu sentimenta koji su Srbi ali i drugi narodi imali prema Jugoslaviji. Danas nema JNA, te mobilizaciju, omasovljenje i bustovanje morala vrši ovakva propaganda kojoj svjedočimo zadnjih godinu-dvije, a koja dolazi iz ruske i srbijanske obavještajno-bezbjednosne klike.

Prisustvo osoba osuđenih za teška krivična djela organizovanog kriminala kakav je Igor Bilbija, koji je član pro-četničkog kriminalnog klana S.Jotića, P.Damjanovića (osnivač SOS-a) i N.Kesića (nekadašnjeg šefa banjalučkog centra RDB-a) ili pojavljivanje u priči osumnjičenog ratnog zločinca, Karadžićevog i Dodikovog malog za prljave poslove Nenada Stevandića je najindikativniji dodatak ovom propagandnom i militantnom djelovanju koji se ne smije olako shvatiti. Prvo, njihova umješanost treba da cijelu tu stvar domaćoj i stranoj javnosti ali i Putinu učini ozbiljnijom, težom, organizovanijom i da ovom političko-kriminalnom projektu privuče što više radikalizovane i nezaposlene omladine, sitnih kriminalaca i patriota. Drugo, povezanost Stevandića i lokalnog kriminalnog klana sa ovim cirkusom je težak indikator i dokaz da iza ovog obavještajno-propagandnog djelovanja stoji ozbiljnija i opasnija politička, finansijsko-organizacijska i paramilitantna struktura i in

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
73834905

Powered by Blogger.ba