Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

18.01.2018.

KOLINDA GRABAR-KITAROVIC SE POKLONILA ZRTVAMA DARIJA KORDICA

KOLINDA SE POKLONILA ŽRTVAMA DARIJA KORDIĆA: Nakon posjete Ahmićima napisala: 'Ovo je naša trajna zadaća'

Kordić je na Haškom sudu pravomoćno osuđen jer je "kao visoki regionalni političar planirao i poticao zločine počinjene u Ahmićima 16. travnja 1993. i s njima povezanim zaseocima Šantići, Pirići i Nadioci" s ciljem "etničkog čišćenja tog područja". Sud je ustvrdio da je Kordić izdavao zapovijedi zbog kojih je 16. travnja 1993. u Ahmićima ubijeno 116 Bošnjaka, među kojima su bile 32 žene i 11 djece mlađe od 18 godina.






Kolinda Grabar Kitarović posjetila je danas Ahmiće iako to nije bilo najavljeno.

 

Hrvatska predsjednica se poklonila žrtvama Ahmića kod spomen-obilježja i položila cvijeće. Podsjećaju kako je u Ahmićima 16. aprila 1993. godine ubijeno 116 Bošnjaka među kojima je bilo 33 žena i djece.

 

kolinda-grabar-kitarovic-ahmici

 

Ured predsjednice RH sat vremena nakon objave vijesti, medijima je poslao saopštenje u kojemu stoji:

 

"Predsjednica odala počast žrtvama u Ahmićima i Križančevu selu

 

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović odala je počast žrtvama i položila cvijeće na spomen obilježje za 116 ubijenih Bošnjaka, među kojima 33 žene i djece.

 

"U Ahmićima i Križančevom selu iskazala sam pijetet žrtvama rata u Srednjoj Bosni. Moramo učiniti sve da nijedna majka više nikada ne oplakuje dijete ili supruga izgubljenog u ratu na ovim prostorima. To je trajna zadaća nas i svih budućih generacija"". Isto je objavljeno i na njenom Twitteru.

 

kolinda-grabar-kitarovic-ahmici

 

 

Za taj zločin, inače najveći pokolj u sukobu Bošnjaka i Hrvata, u Haškom tribunalu po zapovjednoj odgovornosti osuđen je Dario Kordić.

Podsjetimo, 16. travnja 1993. vojnici HVO-a u Ahmićima su ubili 116 bošnjačkih civila, među kojima je bilo i 11 djece, uključujući i tromjesečnu bebu.

 

Kordić je na Haškom sudu pravomoćno osuđen jer je "kao visoki regionalni političar planirao i poticao zločine počinjene u Ahmićima 16. travnja 1993. i s njima povezanim zaseocima Šantići, Pirići i Nadioci" s ciljem "etničkog čišćenja tog područja". Sud je ustvrdio da je Kordić izdavao zapovijedi zbog kojih je 16. travnja 1993. u Ahmićima ubijeno 116 Bošnjaka, među kojima su bile 32 žene i 11 djece mlađe od 18 godina.

Košić: Kordić je moralna veličina


Treba napomenuti da dio vrha Katoličke crkve u Hrvatskoj ne samo da ne priznaje Kordićevu krivnju za Ahmiće koju je ustvrdio sud, nego smatra da je Kordić "moralna veličina".

Kordića je po odsluženju kazne u austrijskom zatvoru na zagrebačkoj zračnoj luci dočekao i biskup Vlado Košić, poznat po svojim ekstremno desnim stavovima.

Košić je, naime, posjećivao Kordića dok je taj zločinac još uvijek bio u zatvoru, nakon čega je ustvrdio: "Ja sam pošao u susret Kordiću kao njegov prijatelj jer sam zavolio tog čovjeka posjećujući ga u zatvoru u Grazu".

Prilikom dočeka ratnog zločinca Kordića na povratku iz austrijskog zatvora, biskup Košić ustvrdio je da je Kordić "moralna veličina", a tom prilikom mu je pred kamerama poljubio ruke.

 

18.01.2018.

OLIVER IVANOVIC SAHRANJEN U BEOGRADU

18.01.2018.

KOSOVO I SRBIJA: OD RAKETE DO NISA

18.01.2018.

PROFESOR SLAVO KUKIC: SARAJEVSKI ISTUP GRABAR-KITAROVIC TREBA POZDRAVITI, HRVATI NE ZIVE SAMO OD STOCA DO LIVNA

Profesor Kukić o posjeti predsjednice Hrvatske : Sarajevski istup Grabar-Kitarović treba pozdraviti, Hrvati ne žive samo od Stoca do Livna






Da li je, zbog odnosa Dragana Čovića i njegove politike prema BiH, vršen pritisak iz svjetskih centara moći i na Zagreb to ne mogu sa sigurnošću reći. Ako, pak, jeste, i ako je sarajevski istup Grabar Kitarović posljedica toga, pritisak je proizveo efekte i treba ga pozdraviti, kaže u intervjuu za Vijesti.ba sveučilišni profesor Slavo Kukić komentirajući posjetu predsjednica Hrvatske Bosni i Hercegovini.

–  Kako ste vidjeli poruke koje su poslane nakon sastanka hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović sa članovima Predsjedništva BiH?

KUKIĆ: Bosna i Hercegovina je toliko – historijski, kulturološki, čak obiteljski – izmrežena sa Hrvatskom i sa Srbijom naravno da jedini način njihovog funkcioniranja je funkcioniranje koje relativizira državne granice kao što se to radi u nordijskim zemljama. Istina, vrlo često se to u Bosni i Hercegovini ne razumije ili ne želi razumjeti. Istina je, nažalost, da se i sa jedne i sa druge strane granice vrlo često prelazi mjera dobrog ukusa u odnosima s BiH kao suverenom državom – i da se želi popovati u vezi s rješenjima koja su vezana za njezinu sadašnjost i budućnost.

Posjeta gospođe Grabar Kitarović, treba priznati, i poruke koje je odaslala, predstavljaju novinu u odnosu na stil koji ju je znao karakterizirati u zadnjih godinu dana. Ili još konkretnije, njezine poruke, barem ono što je lansirano u javni prostor, su na fonu nade svakog normalnog čovjeka da bi takva komunikacija u međudržavnim odnosima mogla biti nastavljena i u budućnosti. Ja mislim da je takva komunikacija i u interesu Bosne i Hercegovine i u interesu Hrvatske, kao što je i svako „zatezanje konopca“ u tim odnosima  i protiv jedne i protiv druge.

S druge strane, istina je da Grabar Kitarović nije prešla granicu diplomatske komunikacije ni kada su u pitanju neka politička rješenja u Bosni i Hercegovini, a zbog kojih joj je prigovarano. Kad to govorim mislim prije svega na izborni zakon. Gospođa predsjednica je ostala u granicama tog fer diplomatskog vokabulara. Podsjetit ću, rekla je da je izborno zakonodavstvo unutarnje pitanja Bosne i Hercegovine ali da presude Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda BiH nalažu Bosni i Hercegovini mjere kojima će iste biti ispoštovane. Mislim da to nije nešto što treba shvatiti kao popovanje ili kao nedobrosusjedski gaf – iako, ruku na srce, državnički bi još više bilo da o tome nije ni progovorila je se radi o jednom iz seta unutarnjih piranja same BiH. Ali, ako se već upustila, treba priznati, bila je izričita – ni ona ni itko iz Hrvatske vlasti ne želi sugerirati rješenja koja bi u Bosni i Hercegovini bila usvojena. I ja želim vjerovati da bi to mogao biti dobar znak. E sad, hoće li je takav odnos prema BiH i držati, ostaje da se vidi. Bilo bi dobro ako bi se to dogodilo.

– Ili je sve izrečeno bilo pod pritiskom?

KUKIĆ: To ne mogu tvrditi, samo komentiram ono što su fakti. Jer, pažljivo sam slušao konferenciju za novinstvo, i to što je kazano je u granicama fer pleja. I ja se, evo, nadam, želim vjerovati da će se takva komunikacija će se i nastaviti – i što se tiče odnosa Zagreba prema Sarajevu, ali i što se tiče odnosa Sarajeva prema Zagrebu?

– HDZ je pod velikim utjecajem Zagreba. Da li su sada iz Zagreba odlučili da idu nešto fleksiblnije sa pomirujućim porukama, kako bi jednostavno sanirali neke posljedice radikalne politike Dragana Čovića koja prijeti blokadom svih procesa?

KUKIĆ: Je li, zbog odnosa Dragana Čovića i njegove politike prema BiH, vršen pritisak iz svjetskih centara moći i na Zagreb to ne mogu sa sigurnošću reći. Ako, pak, jeste, i ako je sarajevski istup Grabar Kitarović posljedica toga, pritisak je proizveo efekte i treba ga pozdraviti. Jer, sasvim je izvjesno da  je sarajevski vokabular Grabar Kitarović drugačijih od mnogih joj u zadnjih pet-šest mjeseci.

Što si, pak, Čovića tiče, to je sasvim druga priča. On je, nema dvojbi, pokušao iskoristiti i zadnji kredit kako bi izmijenio izborni zakon, barem u onom dijelu koji njemu osobno jamči opstanak u fotelji člana Predsjedništva. Nažalost, on to čini na način da nudi rješenje koje i postojeću razinu diskriminacije među Hrvatima unutar BiH pojačava. Pri tome, da budem krajnje precizan, mislim na Hrvate sjeverno od Ivana, dakle Hrvate Središnje Bosne i svih drugih dijelova Federacije, ali i Hrvate iz RS. Ili još konkretnije, njega zanima samo dvadesetak posto hrvatskog biračkog tijela nad kojim ima apsolutnu kontrolu, i s kojim može ostvariti svoje dugoročne, ali i dugoročne interese svoje interesne grupe.

Taj pritisak je, što se mene tiče, legitiman, ali ne vjerujem da on može dobiti i potrebnu potporu institucijama zakonodavne vlasti BiH. Ne vjerujem, potom, da na plodno tlo, što se svjetskih centara moći tiče,  mogu pasti i njegove, a i priče njegove interesne grupe, o legitimnosti narodnog predstavljanja kojima se često operira. Jer, svjetski demokratski standardi se ne temelje na toj vrsti legitimiteta nego na onom koji polazi od jednakog prava svakog građanina.

– Iz Hrvatske stranke i HDZ 1990 oštro istupili u vezi sa apelacijom gospođe Krišto, kazavši da HDZ-ov zahtjev kao i apelacija po kojoj se izbacuje odredba da se iz svakog kantona u Dom narod delegira po jedan delegat iz svih konstitutivnih naroda, kako su kazali sahranjuju Hrvati Srednje Bosne. Kako to komentirate?

KUKIĆ: Na tu reakciju, priznajem, nisam naišao. No, ako je takva, na pravom je tragu. Jer, nema dvojbi da se predloženim promjenama izbornog zakona potpuno ignorira činjenica da Hrvati ne žive samo na prostoru od Stoca do Livna nego da i danas, izvan tog prostora, barem što se rezultata popisa iz 2013.godine tiče, živi više od 50 posto Hrvata. Također, predloženim rješenjima potpuno se ignorira i Hrvate sa prostora RS-a, gdje ih je po popisu iz 1991.godine živjelo 200 tisuća, a i danas ih je registrirano nekih tridesetak tisuća. Potpuno se, potom, ignorira Hrvate iz regije Bihaća, Hrvate sarajevskog kantona, prostora Bosne uopće. Prema tome HS i HDZ 1990 su na pravom tragu jer se postojeća diskriminacija koja se i ne odnosi samo na Hrvate nego i na Bošnjake i na Srbe gdje su nominalno u manjini, tim predloženim rješenjem samo povećava i kada su u pitanju i Hrvati i Bošnjaci, a Srbi i po predloženim izmjenama – zanimljivo je zašto na to ne reagira Milorad Dodik kao „zaštitnik“ Srba – ostaju građani drugog reda na prostoru Federacije.

Nihad Hebibović (Vijesti)

18.01.2018.

DZEMAL BIJEDIC JE VOLIO BOSNU I HERCEGOVINU

Džema je volio BiH, Hercegovinu malo više, a možda Velež ponajviše





Džema je volio BiH, Hercegovinu malo više, a možda Velež ponajviše


„Mi smo revoluciju vojevali i za to da se jednom za svagda utvrdi čija je ovo zemlja Bosna i Hercegovina, da ne bude ni carska ni spahijska, da ne ostane provincija u pozadini, oko koje se kusuraju velikosrpska i velikohrvatska buržoazija i bosanski begovat.“

Osamnaesti januar 1977. godine za Džemala Bijedića trebao je da bude nešto naporniji radni dan nego obično. Raspored aktivnosti za taj utorak trebalo je da izgleda ovako: ujutro je bilo planirano da kao predsjednik Saveznog izvršnog vijeća – SIV-a (Vlada SFRJ) isprati Josipa Broza Tita na putovanje u Libiju i Egipat, poslije toga plan je bio da avionom odleti u Sarajevo na sjednicu CKSKJ BiH, nakon sjednice i ručka s drugovima da se u poslijepodnevnim satima vrati u Beograd. No, od planiranog Džemal Bijedić je jedino uspio da svoga prijatelja i Maršala isprati na put. Avion u kojem je bio Džemal Bijedić s članovima posade nije sletio u Sarajevo nego se srušio na planini Inač iznad Kreševa. Predsjednik SIV-a i svi članovi posade su poginuli, uključujući i suprugu Raziju. Mogli bismo reći da je u tom momentu Bijedić bio u usponu svoje političke karijere. U aprilu 1977. godine napunio bi 60 godina, bio je aktuelni predsjednik Vlade Jugoslavije, blizak prijatelj i saradnik Josipa Broza i, prema glasinama, jedan od njegovih mogućih nasljednika.

Danas šira javnost o Džemi zna onoliko koliko mediji pišu o njemu. Pogrešno bi bilo reći da oni koje zanimaju život i djelo Džemala Bijedića nemaju gdje da nađu kvalitetan sadržaj o tome. Dvije knjige vrijedne su pažnje. Prva je objavljena tokom 1985. godine pod nazivom „Džemal Bijedić i njegovo vrijeme“, autora Dragana Bartolovića. Druga knjiga djelo je Husnije Kamberovića – „Politička biografija Džemala Bijedića“. Vrijedan izvor predstavlja i dokumentarni serijal koji je producirala Federalna televizija o životu i djelu Džemala Bijedića. S druge strane, bh. štampa u poslijeratnom periodu ličnost i djelo Džemala Bijedića tretira dosta površno i bez analitičkog pristupa. Protokolarno, jednom godišnje, na dan njegove pogibije štampani mediji objave tekst o godišnjici tragičnog događaja. Druga prilika kada mediji pišu o Džemi jeste poznata dilema ili teorija zavjere: da li je Džema ubijen?

Revolucionarni put

Priču o Džemalu Bijediću možemo početi 101 godinu ranije, kada je Adem-aga Bijedić, trgovac iz Mostara, 22. aprila 1917. godine dobio sina. Sin je dobio ime Džemal, što u arapskom jeziku znači „ljepota“. Tradicionalni odgoj kod Džemala, iliti Džeme pobijedila je ljevičarska ideja pred sam početak Drugog svjetskog rata. Pored vizije kako stvoriti pošteniji i bolji svijet, Džema se još zanimao i za muziku, pa je svirao bubnjeve u RKUD Abrašević, te radio u „Muslimanskoj biblioteci“ i sportskom klubu „Velež“. Iz Drugog svjetskog rata izašao je sa 28 godina kao major OZNA-e (Odjeljenje za zaštitu naroda). Pred njim je bila prilika da gradi društvo o kojem je sanjao još od svoje devetnaeste godine kada je postao član SKOJ-a, a malo zatim i član SKJ-a.

Revolucionarni put Džema počinje 1939. godine, kada je prvi put uhapšen zbog svojih ljevičarskih ideja. U periodu 1939. do 1941. četiri puta je bio hapšen. Svake godine po jednom. Posljednji put uhapšen je u junu 1941. godine i u zatvoru je proveo mjesec. Sredinom 1942. Džema izlazi iz Mostara i preko Igmana i Bjelašnice dolazi u Sarajevo. Tokom Drugog svjetskog rata Bijedić je uglavnom boravio na teritoriji Bosne i Hercegovine. Djelovao ja na području Tuzle, Rogatice, Sarajeva, Mostara, Srebrenika, Vlasenice i Gradačca, gdje je upoznao svoju buduću suprugu Raziju Ferhatbegović. Obnašao je mnoge dužnosti i predstavljao je klasičnog partizanskog oficira čije su osnovne reference bile ilegalni i obavještajni rad.

Usponi i padovi

Politička aktivnost Džemala Bijedića, od završetka rata pa sve do momenta pogibije, imala je svoje uspone i padove. Politički razvoj Džemala Bijedića može se posmatrati u više etapa. Od prve poslijeratne funkcije kao pomoćnika ministra policije u Vladi NRBiH, pa do one najvažnije funkcije koju je Bijedić tokom života obnašao – predsjednika Vlade SFRJ u periodu 1971-1977. godine. Preciznije, Džeminu političku karijeru možemo valorizirati na dva nivoa. Jedno je ono što je Džema uradio kao predsjednik SIV-a, a drugo je njegovo djelovanje na republičkom nivou.

Husnija Kamberović u svojoj knjizi, između ostalog, sistematično istražuje Džemin politički život s oba navedena nivoa.

U kontekstu Bosne i Hercegovine, Kamberović ističe tri polja aktivnosti u njegovoj karijeri: a) integracija Hercegovine u BiH, b) borba za ravnopravnost BiH u jugoslavenskoj federaciji i c) afirmacija muslimanske nacije.

Do momenta kada je imenovan za jugoslavenskog premijera, Džema je skupa s Brankom Mikulićem, koristeći kapacitete funkcija koje su obavljali, snažno radio i djelovao na industrijalizaciji, emancipaciji i obnovi zemlje nakon rata. Bosna i Hercegovina je u Drugi svjetski rat ušla kao industrijski nerazvijena zemlja. Prateći rezultate popisa stanovništva iz 1931. godine, Seka Brkljača, u tekstu pod nazivom “Bosna i Hercegovina u prvim godinama Drugog svjetskog rata od 1939. do 1941. godine”, navodi da je u našoj zemlji tek 6,7% radno sposobnog stanovništva živjelo od industrije, rudarstva i zanatstva. Ostatak se odnosio na poljoprivredne djelatnosti. Poslijeratno strateško odustajanje od poljoprivrede i odluka da se krene u industrijalizaciju Bosnu i Hercegovinu je stavila pred veliki izazov. Prije svega, obnoviti uništeno tokom rata, a onda pokrenuti nove industrijske pogone. Da obnova nije išla baš jednostavno govori nam podatak da je ’60-ih godina na 10.000 stanovnika bilo samo 3,6 bolesničkih postelja, na jednog ljekara bilo je 2.390 stanovnika, da je 30% stanovništva bilo nepismeno, a svega 27% putnih komunikacija predstavljalo je puteve I i II kategorije.

Kako bi se pokrenula industrija i popravilo opšte stanje, početkom ’60-ih republičke vlasti odlučile su se na pokretanje velikih privrednih organizacija poput Željezare Zenica, Aluminijskog kombinata u Mostaru, Energoinvesta, Rafinerije nafte u Bosanskom Brodu itd. Svi ovi privredni subjekti ’80-ih godina predstavljali su privredne gigante – ne samo na području BiH nego i značajne privredne subjekte u Jugoslaviji. Završena izgradnja i elektrifikacija pruge Sarajevo – Ploče 1. juna 1969. godine predstavljala je značajan iskorak u povezivanju kontinentalnog dijela BiH s jadranskom obalom. Vožnja od Sarajeva do Ploča trajala je samo 2 sata i 44 minuta.

Džemal Bijedić u svemu ovome ima zasluge jer se bez njegove podrške kao visokopozicioniranog republičkog funkcionera teško išta moglo ostvariti. Ono čemu danas možemo da svjedočimo, a u čemu Džema ima svoje zasluge, jesu: Univerzitet u Mosta

18.01.2018.

POGIBIJA DZEMALA BIJEDICA: NAJVECA JUGOSLOVENSKA MISTERIJA?

Pogibija Džemala Bijedića: Najveća jugoslavenska misterija?






Godina je 1977. Osamnaesti januar. Na Batajničkom aerodromu Josipa Broza Tita put Libije pozdravima ispraćaju svi njegovi najbliži saradnici i drugi istaknutiji funkcioneri jugoslavenskog političkog života. Među njima i Džemal Bijedić, Mostarac, Titov čovjek od povjerenja i ličnost izvanrednog državničkog umijeća, s kojim se uvijek i o svemu, kad je to trebalo, savjetovao kao sa najboljim prijateljem.

Ni slutili nisu da je stisak njihovih ruku bilo ujedno i njihovo posljednje viđenje. Istog dana, kada se Titova čelična ptica uspješno otisnula sa zemlje i poletjela za Tripoli, sa Surčina je na pistu u Batajnici sletio Bijedićev avion kojim je žurno trebao putovati u Sarajevo na zakazanu sjednicu Centralnog komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine. Aerodrom u Sarajevu, tog dana, nije dočekao Džemala Bijedića.

Istraga

U nesreći na planini Inač, koja se nalazi iznad Kreševa, živote su izgubili Džemal Bijedić i njegova supruga Razija, oba pilota, Murat Hanić i Stevan Leka, podsekretar Bijedićevog kabineta dr. Smajo Hrle, lični Bijedićev pratilac Zijad Alikalfić, zatim aviomehaničar Ilija Jevđenović i Anđelka Muzička, domaćica u rezidenciji predsjednika Saveznog izvršnog vijeća.

Vijest o smrti Džemala Bijedića, koji je tada bio predsjednik Savezne vlade, izazvala je nevjericu i šok među građanima, pa je u cilju utvrđivanja uzroka nesreće provedena i detaljna istraga. Istraga, koja je završena izvještajem 25. marta 1977. godine, obuhvatila je tehničke aspekte, stanje i ispravnost aviona, uvjete pod kojima se let odvijao, kvalifikacije članova posade kojima je let bio povjeren   i magnetofonski snimak razgovora između posade i kontrole letenja. Istraga je, međutim, otkrila i izvijesna neslaganja Izvještaja Grupe za kontrolu letenja i konačnog Komisijskog izvještaja, što se, prije svega, očitovalo u nepodudaranju vremena kada je zabilježeno posljednje javljanje.

Prvobitno, za članove posade su određeni Stevan Leka i Branko Vujičić, obojica prvi piloti, ali je Vujičića, prema odluci tadašnjeg šefa pilota Vazduhoplovne službe SIV-a, zamijenio Murat Hanić koji je, prema zaključku Komisije, ”bio pilot ispod proseka”.

Kad je riječ o avionu kojim  se prevozio Bijedić, potvrđeno je da se radi o letjelici koja je proizvedena u SAD-u 1975. godine, dakle dvije godine prije nesreće, i koja je bila opremljena tada najsavremenijom navigacionom tehnikom potrebnom za letenje. Analizom magnetofonskog zapisa zaključeno je da u razgovoru posade i nadležnog kontrolora leta nije bilo ikakva govora o nedostacima avionskih uređaja.

Ono što je intrigantno jeste izračun Komsije koja je, analizom različitih faza letenja, ustanovila da je avion u greben planine Inač (visok 1366 metra) udario brzinom od 378 km/h, što je daleko veća brzina od propisane. Pored brzine, kao glavnog uzroka nesreće, Komisija je naglasila da je tome u određenoj mjeri doprinijela i slaba koordinacija Vazduhoplovne službe SIV-a koja ovom letu nije, premda je to morala, dala adekvatan značaj i ljudstvo za izvršavanje specijalnog zadatka. Na terenu je akcijom traganja i spasavanja rukovodio kadar republičkog SUP-a BiH.

Pretraživanjem terena, u kojem je učestvovao velik broj pripadnika JNA i radnika bezbjednosti, upravljali su tad, pored SUP-a BiH, najutjecajniji ljudi službi državne i javne bezbjednost SUP-a Sarajevo i Centra SDB Sarajevo: Duško Zgonjanin, Marko Petrović, Dragiša Tanasković, Faik Sadiković i Halid Prcić.

”Ubit će me, mnogo znam”

  Tragična sudbina Džemala Bijedića duboko je uzdrmala jugoslavensku političku javnost, tim više jer je riječ o pogibiji jednog od najznačajnijih saradnika Josipa Broza Tita. Džemalov rođak, Bahrudin Bijedić, svojevremeno je u feljtonu objavljenom u sarajevskom sedmičniku Dani, pisao o zavjeri koju je Džemalu Bijediću skovala JNA.

U svom svjedočenju naglasio da je Džemal sebi bliskom krugu ljudi često govorio ”Ubit će me, mnogo znam”. ”Kod mene je boravio 22. oktobra 1976.”, prisjećajući se pisao je Bahrudin, ”u još nedovršenoj vikend-kući u Trnovu. Bio je veseo i raspoložen, na ledini na kojoj smo improvizirali stolove i vatru, tako dragu njemu  u planinskom ambijentu. Jedno vrijeme je razgovarao sa prijateljima, a kasnije im je neke stvari rekao na uho. Uglavnom je bilo riječi o velikoj napetosti u državi. ‘Dolazi do razmirica među ljudima koji su jednom nogom u grobu. Tito je Jovankin zarobljenik, ne može se njemu prići bez njene dozvole. Žele ga razdvojiti od Kardelja.

Ne znam šta da radim. Tito želi da mi povjeri treći mandat. Ja ne želim više u Vladi ljude starije od mene.” I bez uvida u Bahrudinove zapise, posve je jasno, uzmemo li u obzir onovremene političke prilike, da se Džemal Bijedić svojom bliskošću sa Titom i političkim utjecajem u usponu, ali i sve izvijesnijom mogućnošću da će jednog dana možda baš on doći na čelo države, ozbiljno zamjerio onima koji su ga zbog toga sa političke scene željeli ukloniti. To, razumije se, nije bio Tito, ali se isto ne može reći i za krug ljudi u vrhu JNA.

Stanišićeva misija?

Tragom Bahrudinove tvrdnje pisao je i Mirko Šagolj koji je 2008. godine u sarajevskom listu Oslobođenju u štampu predao tekst u kojem je tvrdio da mu se jedne prilike, u Beogradu, obratio čovjek nepoznatog identiteta, ispričavši mu kako i pod kojim uslovima je došlo do avionske nesreće. Taj misteriozni izvor je, prema Šagoljevim riječima, tada bio major JNA i prvi je skupa sa svojom ekipom stigao na mjesto tragedije.

Utvrdili su, između ostalog, da je visinomjer aviona prije polijetanja očigledno namjerno naštiman pokazujući 20 metara veću visinu od stvarne. Kad je završen uviđaj njegovih ljudi, u međuvremenu je stigla i savezna vojno-policijska ekipa koja  je stavljena pod kontrolu Jovice Stanišića. “To je, podsjetimo”, pisao je Šagolj, “onaj zloglasni policajac, koji je u vrijeme diktature Slobodana Miloševića nanio i Srbiji i bivšoj Jugoslaviji mnogo zla, a danas je haški optuženik.”

Bilo kako bilo, premda je navedenim teorijama zavjere teško pronaći valjane i konkretne dokaze, što ih, pak, do pronalaska istih ne čini i nemogućima, neospornom ostaje činjenica da je pogibija Džemala Bijedića predstavljala nenadoknadiv gubitak za Jugoslaviju, a posebno Bosnu   i Hercegovinu, kojoj je posvetio cijeli svoj intelektualni i politički rad.

Alen Zečević (INS)

18.01.2018.

ZA OBAMU TERORISTI, ZA MILORADA DODIKA HUMANISTI

18.01.2018.

POLITICKA OFANZIVA SDP-a: "ZELIMO FORMIRATI PROEVROPSKI BLOK KAKO BISMO EVROPU DOVELI U BiH"!

POLITIČKA OFANZIVA SDP-a: "Želimo formirati proevropski blok kako bismo Evropu doveli u BiH"!

SDP BiH je pokrenuo inicijativu za osnivanje Proevropskog bloka, kao trećeg, alternativnog, političkog bloka u Republici Srpskoj, koji želi da promoviše moderne evropske politike sa fokusom na ekonomiju.




POLITIČKA OFANZIVA SDP-a: 'Želimo formirati proevropski blok kako bismo Evropu doveli u BiH'!


Inicijativa je pokrenuta pod motom “Ako želimo da zaustavimo masovni odlazak naših ljudi u Evropu, moramo Evropu dovesti u BiH”.

 

Učesnici sastanka bili su predstavnici Nezavisne bosanskohercegovačke liste, Saveza za bolju budućnost, Naše stranke, Demokratske fronte, Stranke za BiH, Komunističke partije, Nezavisnog bloka, Brčanskog demokratskog pokreta, Saveza za novu politiku, Privrednog narodnog pokreta BiH, Partije socijalne pravde, HS BiH – Tomislav Tomljenović te predstavnici Udruženja Tender.

 

Osnovni pravac djelovanja će biti temeljen na politikama multietičnosti, slobode i ravnopravnosti svakog građanina, poštovanja vladavine prava, borbe protiv kriminala i korupcije, privlačenja stranih i domaćih investicija te ubrzanom pristupu evropskim integracijama, kako bi što prije sa zemljama regije uskladili proces pridruženja Evropskoj uniji. Na taj način bi se Bosna i Hercegovina pokrenula sa mjesta zvanično najbjednije, najkorumpiranije i zemlje sa najvećom stopom nezaposlenosti u Evropi.

 

„Proevropski blok nema nikakve povezanosti sa novim koalicijama Domovina 1 i 2, koje se okupljaju oko SDA. Današnjem sastanku su prisustvovali predstavnici stranaka i udruženja građana, kao i istaknuti javni radnici i intelektualci, a u budućnosti smo takođe zainteresovani za razgovore sa svim strankama, udruženjima građana i drugim učesnicima javnog života u RS, koji dijele iste vrijednosti“, naveo je Draško Aćimović, potpredsjednik SDP BiH.

18.01.2018.

PROF. DR. ESAD BAJTAL: OVO NISU POLITICKE STRANKE VEC INTERESNE GRUPE

Profesor Bajtal pojašnjava : Ovo nisu političke stranke već interesne grupe




Sociolog Esad Bajtal kazao je  u emisiji N1 direktno da u Bosni i Hercegovini umjesto politika imamo interesne grupe koje se lažno predstavljaju kao stranačke strukture.On je  bio gost N1 televizije u sarajevskom studiju dok je u gošća naše televizije u Zagrebu bila prof. Senada Šelo Šabić. Bajtal je komentarišući posjete predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar – Kitarović kazao da u politici uvijek postoje skriveni ciljevi.

Kakve poruke smo danas mogli čuti u Sarajevu?

”Imate tu deklarativnu ravan, ali politika je jedna djelatnost koja ima nešto i ono što nije namjenjeno javnosti. Politika se ne može pohvaliti dosljednjošću, postoje skriveni ciljevi, strategije i taktike”,rekao je profesor Bajtal večeras u programu N1 televizije.

Na pitanje urednice i voditeljice emisije Jasmine Demirović šta u BiH treba mijenjati, profesor Bajtal je ocjenio da se prije svega treba promijeniti ”inercija po kojoj se sve politizira”.

”Treba da se mijenja jedna inercija po kojoj se sve stvari ovdje politiziraju. Gledajte Izborni zakon, zakon je pravna kategorija koja je potpuno ispolitizirana. To je naš problem, što se ovdje sve ispolitizira. Čak i odluke koje se donesu u Strasbourgu. Ista se igra igra i oko Izbornog zakona koji je potpuno ispolitiziran do te mjere da smo se navikli na tu činjenicu. Struka je ona koja mora rješavati, koja će nalagati politici, politika mora biti izvršitelj onoga ko je iznad nje”,poručio je Bajtal.

Mnogo pažnje javnosti privukli su dosadašnji pokušaji dogovora oko izmjena Izbornog zakona, a profesor Bajtal smatra da u ovom pogledu nema mjesta ni za optizmizam niti za pesimizam.

”Tu nema mjesta ni optimizmu ni pesimizmu. Oni naprosto brinu o svojim interesima, grupnim i pojedinačnim. Sva se igra oko Izbornog zakona da oni koji su ovu zemlju doveli u situaciju da je najsiromašnija u Evropu, žele i dalje mimo rezultata vlastitog vladanja, žele ostati na političkoj sceni. Nije teško prepoznati osjećaj moralnog sljepila aktera političke scene u BiH. Postići cilj po svaku cijenu, ostati tamo gdje jesu uprkos poraznim rezultatima vlastite vladavine”, kazao je on.

No situacija nije mnogo bolja ni u susjednim zemljama. Gost N1 televizije zapitao se da li danas ijedna zemlja regiona ima bolji život nego u doba Jugoslavije.

 ”Mi vidimo da škripi u svim ovim zemljicama regiona. Treba da dođe nešto drugo, da dođu politike. Umjesto politika imamo interesne grupe koje se lažno predstavljaju kao stranačke strukture. Zato se one bore za svoje ciljeve, a ne za interese ljudi. Oni nikako da shvate da svojim igrama zagorčavaju život nama koji gledamo u njih. Dok god su interesne igre u prvom planu neće biti onog rezultata koji se očekuje od ozbiljne politike i političara. Ovdje se uporno ponavaljuju, ovdje uporno vlada inercija nemogućeg jer su se prećutno ili javno dogovorili da se održi status quo. Ima li igdje da se bolje živi nego što se živjelo u Jugoslaviji? Moraju se cijeniti želje građana. Nisu političari oni koji trebaju odlučivati o nama već provoditi ono što mi od njih tražimo”, ocijenio je Esad Bajtal gostujući u emisiji N1 direktno.

18.01.2018.

KOLINDA GRABAR-KITAROVIC POSJETILA AHMICE



Kolinda Grabar-Kitarović Ahmićma i Križančevom selu : Iskazala sam pijetet žrtvama rata u srednjoj Bosni


Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović posjetila je danas Ahmiće iako to protokolom nije bilo najavljeno, piše agencija Patria.

Grabar Kitarović poklonila se žrtvama Ahmića kod spomen-obilježja i položila cvijeće. U Ahmićima je 16. aprila 1993. ubijeno 116 Bošnjaka, među kojima je bilo 33-oje žena i djece. Ovaj zločin otkrili su pripadnici mirovnih snaga UN-a.

U Ahmićima je ranije bio predsjednik Ivo Josipović, koji je kazao da bi Grabar-Kitarović trebala posjetiti Ahmiće.

Hrvatska predsjednica posjetila je i Križančevo Selo kod Viteza.

“U Ahmićima i Križančevom selu iskazala sam pijetet žrtvama rata u srednjoj Bosni. Moramo učiniti sve da nijedna majka više nikada ne oplakuje dijete ili supruga izgubljenog u ratu na ovim prostorima. To je trajna zadaća nas i svih budućih generacija”, kazala je hrvatska predsjednica.

Hrvatska predsjednica posjetila je i Križančevo Selo kod VitezaUred predsjednice Republike Hrvatske

Grabar-Kitarović danas završava zvaničnu posjetu Bosni i Hercegovini obilaskom nekoliko općina na području srednje Bosne u kojima su Hrvati većinsko stanovništvo.

Prvobitno planirana trodnevna posjeta skraćena je za jedan dan, pa je obilazak Tuzle, Dervente i Orašja otkazan, a razlozi za to isključivo su organizacijske prirode.

Iz krugova bliskih predsjednici saznaje se da će taj dio sjeverne Bosne posjetiti u martu, kad njen ured bude privremeno izmješten u Brodsko-posavsku županiju.

Zbog vremenskih uvjeta otkazan je i planirani obilazak franjevačkog samostana na Gučoj gori kod Travnika, pa će predsjednica posjetiti Novu Bilu, Vitez, Žepče i Usoru.

Zvanična posjeta hrvatske predsjednice Bosni i Hercegovini privukla je veliku pažnju bosanskohercegovačkih medija.

Hrvatska prijatelj Bosne i Hercegovine

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović poručila je jučer u Sarajevu da je Hrvatska uvijek bila i ostat će prijatelj Bosne i Hercegovine i snažan zagovornik jednakopravnosti svih njenih naroda i građana.

Istovremeno je, nakon susreta sa članovima Predsjedništva Bosne i Hercegovine, izrazila žaljenje zbog nepotrebnih političkih sukoba između zvaničnika dvije države proteklih sedmica, uključujući i optužbe koje su iz Bosne i Hercegovine stizale na njen račun.

“Nažalost, često su mi pripisivane izjave koje nisam davala”, kazala je.

Dodala je i da je u Sarajevo došla da bi poslala jasne i nedvosmislene poruke o politici Hrvatske i ličnim stavovima prema Bosni i Hercegovini.

“Moja prva dužnost je štititi nacionalne interese Hrvatske i hrvatskog naroda, ali isto tako želim graditi mir i prijateljstvo sa susjednim državama. Nema zemlje s kojom je to potrebnije raditi nego s Bosnom i Hercegovinom. Hrvatska je obvezna pozorno pratiti zbivanja u Bosni i Hercegovini i prijateljski ukazivati na te procese, a to se nikako ne može tumačiti kao miješanje u unutarnja pitanja”, rekla je Grabar-Kitarović.

Izetbegović za komunikaciju

Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović izjavio je bh. medijima da je lično zagovornik komunikacije i rješavanja otvorenih pitanja s Hrvatskom dijalogom te da je tokom razgovora s predsjednicom Grabar-Kitarović insistirao na tome da se počnu preduzimati konkretni koraci u tom pravcu.

“Insisistirao sam da se pojača komunikacija i da se ide naprijed. Pritom sam se pozvao na standarde, institucije i zakone koji su doneseni od međunarodnih organizacija u kojima smo članice i mi i Hrvatska, odnosno kanimo biti članica. To su Ujedinjene nacije i Evropska unija. Jedna od tih institucija je i Haški sud i moramo poštivati njegove odluke i pokazati pijetet (prema žrtvama)”, rekao je Izetbegović.

(Kliker.info-Aljazeera

//////////////////////////////////////

HRVATSKA PREDSJEDNICA O POSJETI AHMIĆIMA: 'Na mjesta pijeteta volim odlaziti u tišini' - 1

HRVATSKA PREDSJEDNICA O POSJETI AHMIĆIMA: 'Na mjesta .
Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
75133818

Powered by Blogger.ba