Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

13.01.2018.

RASTANAK S PREDRAGOM LUCICEM

13.01.2018.

MINISTAR DRAGAN MEKTIC: IMAMO SAZNANJA O STVARANJU PARAVOJNE FORMACIJE U ENTITETU RS-a

13.01.2018.

ZNAO SAM DA MOJ GRAD JOS POSTOJI

ZNAO SAM DA MOJ GRAD JOŠ POSTOJI

Ivo Anić
Autor


ZNAO SAM DA MOJ GRAD JOŠ POSTOJI

Znao sam da ljudi još negdje moraju postojati. Nisu to ljudi od kojih zazireš i kojih se kloniš, ljudi su to pristojni, tihi, nenametljivi, ljudi kojih sretneš okupljene recimo pred kazalištem, na kakvoj dobroj premijeri. Znao sam da grad još negdje mora postojati. Nije to grad od kojeg zazireš, nije to grad od kojeg se kloniš, nepristojan, bučan, nametljiv, grad kojeg svakodnevno sretneš na ulici, na stadionu, na rivi. Znao sam da ti ljudi moraju postojati, jer sam ih sretao devedesetih, tihe i nenametljive kako bi mi na šanku kupili Feral i spremili ga žurno u torbu. Znao sam da taj grad koji je kupovao na kioscima Feral i spremao ga žurno u torbe mora još postojati. Mora. Bez obzira što se promijenio grad i što su se promijenili ljudi, ja sam nekako znao da su oni još živi, da je grad mog djetinjstva i odrastanja još živ, samo je onako tih, pristojan i nenametljiv zašutio pred navalom svega onog na što je upozoravao upravo Feral, novina od koje bi ti crno ostajalo na prstima, i nikome to nije smetalo.

Nitko nikada nije u redakciju Ferala uputio protestnu notu da mu crna tinta ostaje na prstima, pa da mora iza listanja Ferala prati ruke. Moj grad, ljudi koji žive i živjeli su u mom gradu bili su toga itekako svjesni. Bolno i duboko. Da su oprali ruke od Ferala, da se umazane ruke brzo peru, ali savjest nikako.

A Feral je bio naša savjest. Feral je bio razum u ludilu, racionalnost u histeriji, intelekt u poplavi primitivizma. I to su ti pristojni, nenametljivi ljudi znali. Svi oni za koje sam nekako znao da još negdje moraju postojati, da nisu izumrli sa Feralom kao sa zadnjim svjetlom koje se utrnulo, nekako sam znao da su onu luč koju je zapalio Feral ponijeli sa sobom u život. Onaj život pristojan, onaj život tih i nenametljiv, onaj život zbog kojeg sam sebe mrziš što ga se kloniš, što nije nepristojan, što nije bučan i što ga netko drugi živi umjesto tebe, sasvim dovoljno da te bude sram. Sram što ga živiš na takav način, da ga drugi žive umjesto tebe, bučni su umjesto tebe, nepristojni su umjesto tebe, ne zaziru kao ti od budala, umjesto tebe.

Znao sam da ljudi još uvijek moraju postojati. Oni ljudi koje civilizirani svijet voli nazivati građanima, oni ljudi koji su tako prokleto pristojni ljudi da su mi oduvijek nekako odudarali od grada u kojem sam odrastao, grada priprostih, nepristojnih batelanata, fakina, peškaruša, grada koji bi ti rekao što te ide.

I na te ljude smo računali sve ove godine. Ljude koji su se trebali od pristojnih i tihih pretvoriti u nepristojne i bučne. Na te ljude računao je Feral, jer Feral se nije ugasio zbog toga što se više ništa nije imalo za kazati, ništa za pripovjediti, Feral se ugasio jer su ga ugasili ti pristojni ljudi, ljudi koji više nisu mogli kupovati novinu koja im je ostavljala crnilo na prstima, više nisu mogli prati ruke, jer je crnila odjednom bilo previše. Previše za njih, previše za nas, previše za Feral. I tada sam iskreno posumnjao da su svi ti ljudi, taj grad zauvijek nestali u vremenu, da su se rasuli, kao duhovi iz nekih sretnijih vremena zauvijek preselili samo u priče, u legende. Istina, te ljude znao sam sretati na svemu što je ovaj grad još činilo gradom, a vukli su taj gradski leš uvijek isti ljudi, ista lica, i ti ljudi bi se pojavili iz mraka, u otmjenim kaputima i uređeni kao da idu u kazalište. I bilo nam je drago što još uvijek ima ljudi kojih se ne kloniš, ljudi koji su pristojni i tihi, ljudi koji nisu nametljivi, ljudi koji su došli da makar razbijen, makar utihnut, čuju svoj Feral, Feral koji je nastavio da živi kroz njegove osnivače.

I kada smo izgubili svaku nadu u ljude i u grad, kada smo izgubili sve iluzije i sve nade, pojave se ljudi za koje si mislio da ih nikada nećeš više vidjeti. Pojavi se grad. Grad koji se tiho, iz svih pravaca, sa svih njegovih strana okupio danas, grad tih i nenametljiv, grad pristojan i grad za kojeg si bio uvjeren da više ne postoji.

Kao i za te ljude, da više ne postoje.

Svi oni okupili su se danas da pozdrave svoj Feral. Svoje svjetlo koje je, što je Feral dalje, sve jače i sve sjajnije. Ne zbog toga što će se ti ljudi pretvoriti u bučne ili nametljive, već zbog toga što ti ljudi, a shvatio sam to danas, trebaju upravo da budu to što jesu, tihi, nenametljivi i pristojni. I da ih bude na tisuće.

Ima li veće nade za jedan grad i za njegove ljude?


/////////////////////
ŠJORA FILE NA SPROVODU PREDRAGA LUCIĆA

ŠJORA FILE NA SPROVODU PREDRAGA LUCIĆA

13.Jan 2018

foto: N1 “Koji strašan petak danas ! Za ne povirovat”, slomljena glasa ponovi Šjora File. Baš danas, u petak dvanajestoga siječnja dviiljadeiosamnaeste godine  u Splitu, na Lovrincu u po sunčana,

  • Baklje Ferala

    Baklje Ferala

      12.Jan 2018
  • Objavio/la haler u 17:24, 0 komentar(a), print, #

    13.01.2018.

    BAKLJE FERALA

    13.01.2018.

    OPROSTAJ OD PREDRAGOG PREDRAGA

    Oproštaj od predragog Predraga




    Oproštaj od predragog Predraga



    ///////////////////////////////////////

    Izdvajamo

    • Jer zapamti, i pamti tako gdje si krenuo, nećeš ti dalje sam, već ćemo sami dalje mi. Tim si, eto, životima vazda preko njihove sitne mjere, za te si živote uvijek jednog prevelikog čovjeka premal. Prevelik, prehrabar, prejak, prevoljen, predivan, predobar. Predrag
    .........................

    ‘Bit će valjda da si zato, zato što si prevelik i predrag za jedan ljudski život, otišao ranije nego što je red. Ti, uostalom, za takav red nikada nisi mario. Prevelik, prehrabar, prejak, prevoljen, predivan, predobar. Predrag’, riječi su kojima se od Predraga Lucića oprostio Boris Dežulović

    Više tisuća prijatelja i poštovatelja okupilo se na splitskom groblju Lovrincu kako bi se oprostili od Predraga Lucića, pjesnika, dramskog pisca, režisera i jednog od najvažnijih hrvatskih novinara, suosnivača Feral Tribunea. Među onima koji su njegovoj obitelji i najbližim prijateljima Viktoru Ivančiću Borisu Dežuloviću izrazili sućut bile su brojne osobe iz medijske, umjetničke, ljudsko pravaške i političke sfere. Lucić je ispraćen stihovima iz svoje zbirke pjesama ‘Mjesec iznad Splita’, koje je interpretirao glumac Rade Šerbedžija, te uz taktove pjesme ‘Always Look on the Bright Side of Life’. Oproštajni govor, koji na ovom mjestu prenosimo u cijelosti, održao je Boris Dežulović:

    Nazvali bismo te najboljim prijateljem, ali ti nisi samo više od toga. Ti si naprosto nešto drugo. Nazvali bismo te rođenim bratom, ali ti nisi samo više od toga. Ti si, jednostavno, nešto drugo. Nazvali bismo te još kojekako drugačije, ali nije za ovu priliku da te kojekako drugačije nazivamo niti da te nazivamo kako smo te nazivati običavali. Ti nisi tek više od svega toga, ti si nešto neizrecivo drugo. U jeziku u kojemu živimo nema riječi ni imenice za našega tebe, a siromašan je jezik koji za tebe nema riječi. To si jeziku, eto, jedna riječ previše, svaki put za njega prevelik, vazda preko njegove sitne mjere. Prevelik, prejak, preglasan, predobar, predrag. Previše velik za jezik kojim ćeš pisati, previše jak za gomilu nasuprot kojoj ćeš stati, previše glasan za tišinu koja će te slušati, previše dobar za vrijeme u kojemu ćemo se naći, previše drag za ljubav kojom ćemo te voljeti. Bit će valjda da si zato, zato što si prevelik i predrag za jedan ljudski život, otišao ranije nego što je red. Ti, uostalom, za takav red nikada nisi mario. Samo tako u jednom trenutku si postao pregolem za svoj život. Kažu prerano, kažu premlad. Tako se, kažu, kaže tankim rječnikom ljudske mjere, tako se računa po sitnoj mjeri ljudskog reda u kojemu postoje i mjera za život i red za odlazak. A ne postoji u tome redu mjera niti postoji u tom rječniku riječ za našega tebe koji bi prerano i premlad otišao kad god da ti je otići bilo. Jednostavno, tako prevelik navikao si nas na svoju veličinu pa te je i takvog na kraju bilo malo. Htjeli smo te još toliko, previše smo te toliko našega htjeli, pa onda bilo koliko, pa onda još samo malo, još kratko, makar premalo i prekratko.

    O tome sam ti zapravo htio pričati jer drugo već sve znaš. Mjesec dana da je još do ovog podnevnog zvona, godinu dana da traje još noć u kojoj smo pili naša sjećanja ne bismo ih se do jutra svih sjetili. Pričaju o tome, uostalom, i pričat će, bit će do podneva mjeseci i do jutra godina da se sjeti sve što je bilo i dosjeti sve što je biti moglo. Ja ti ovdje želim ispričati samo ono što ispričati nismo stigli. O tome, eto, kako smo te htjeli još samo malo, još kratko, makar premalo i prekratko, pa si nam se na koncu toliko na kraju i dao. Toga i takvoga, samo našega tebe, eto, imali smo posljednjih zajedničkih mjeseci, onih što ljudski jezik i red računaju bolest, vremena između prije i posla, tihog međuvremena kojega si posvetio samo nama i ostavio samo za nas. Želim da samo znaš, prije nego što odeš, da nikakva druga na to vrijeme nećemo ponijeti nego sjećanja lijepa i sretna.

    Imali smo mi mnogo vremena. Nisi ti mogao otići tako rano da nam ih za tobom ostane tako malo i svako je od tih vremena bilo posebno, ali nijedno kao ovo. Samo ti, prevelik i predrag, to možeš da ti odlazak pamtimo sretnim i lijepim, da ti od odlaska pamtimo smijeh, i pjesmu, i radost, i ljubav. Okupio si nas i stisnuo oko sebe i voljeli smo se oko tebe naš ti i tvoji mi i koliko god to vrijeme bilo premalo i prekratko, a svako je vrijeme s tobom premalo i prekratko, ti si na kraju opet na kraju ispao nekako predrag za nas. Mjesecima si nas pripremao za ovaj trenutak, kao da nisi htio ići dok ne budeš siguran da ćemo moći, pa ipak nije lako. S tobom ni teško bez tebe ne može biti, nego preteško. Jer zapamti, i pamti tako gdje si krenuo, nećeš ti dalje sam, već ćemo sami dalje mi. Tim si, eto, životima vazda preko njihove sitne mjere, za te si živote uvijek jednog prevelikog čovjeka premal. Prevelik, prehrabar, prejak, prevoljen, predivan, predobar. Predrag.

    portalnovosti.com

    13.01.2018.

    IZVJESTAJ ZA SENAT SAD O BiH: MILORAD DODIK PUTINOV SAGOVORNIK

    Izvještaj za Senat SAD o BiH: Dodik Putinov sagovornik






    U izvještaju nazvanom “Putinov asimetrični napad na demokratiju u Rusiji i Evropi: Posljedice po nacionalnu bezbjednost SAD” navodi se da je Milorad Dodik Putinov sagovornik u BiH.

    Izvještaj su za Senat Sjedinjenih Američkih Država (SAD) pripremili senatori iz reda Demokrata. U izvještaju nazvanom “Putinov asimetrični napad na demokratiju u Rusiji i Evropi: Posljedice po nacionalnu bezbjednost SAD”, se navodi da su dijelovi vlade u Bosni i Hercegovini izrazili želju da se priključe NATO-u.

    “Da bi se krenulo naprijed, međutim, sve tri konstitutivne nacionalnosti zastupljene u bosanskom Predsjedništvu – Hrvati, Bošnjaci i Srbi – morat će se složiti oko bosanske aplikacije za NATO i provesti odgovarajuće reforme. Republika Srpska jedna je od dvije u velikoj mjeri
    autonomne ustavne jedinice u Bosni. Većinski je srpska i održava bliske odnose s Moskvom. Prigovor RS na pridruživanje NATO bi srušio svaki dogovor. Iako je centralna vlada u Sarajevu izrazila podršku za provođenje Akcijskog plana za članstvo u NATO-u (MAP), parlamentu u RS je u oktobru 2017. godine donio neobavezujuću rezoluciju protiv potencijalnog članstva Bosne u vojnom savezu”, stoji u izjvještaju u koji je N1 imala uvid.

    Posljednjih godina Rusija je pojačala svoj odnos s predsjednikom RS Miloradom Dodikom, koji bi se mogao pokazati korisnim za ometanje Bosne u kontekstu NATO-a, navodi se u izvještaju.

    “Iako Dodik nije šef bosanske vlasti, Vladimir Putin sastao se s njim u više navrata, ne susrećući se sa centralnom vladom u Sarajevu – diplomatski protokol koji jasno pokazuje da je on ruski sagovornik. Ruska vlada je također javno izrazila svoju podršku referendumu u RS za koji je Ustavni sud utvrdio da je povrijeđeno pravo nesrba”, navodi se.

    “Ako bi Bosna trebala napraviti značajan napredak prema NATO-u, Rusija bi mogla utjecati na RS kako bi spriječila napredak. Medijski prostor već je spreman za tu mogućnost jer se mediji RS oslanjaju na anti-NATO i anti-EU sadržaj iz Sputnika u Beogradu. Ruski utjecaj u Banjaluci, de facto glavnom gradu RS, se prožima – središnji kiosci su ispunjeni majicama, šaljicama za kafu i drugim suvenirima koji veličaju Rusku Federaciju i Vladimira Putina”, navodi se u izvještaju.

    (Kliker.info-N1)

    ////////////////////////////////


    13.01.2018.

    SEFIK-EF. KURT: MUFTIJA KOJI JE SRBE SPASAVAO OD GENOCIDA

    Šefket-ef. Kurt: Muftija koji je Srbe spašavao od genocida



    Image result for sefik ef. kurt fotos


    Malo je ljudi u tragičnoj i krvavoj historiji Bosne koji zaslužuju da im se ime pamti i spominje kao što je to ime Muhameda Šefket-efendije Kurta, koji je nesebičnim zalaganjem u januaru 1942. spasio hiljade tuzlanskih Srba od pokolja.

    Taj ugledni i istaknuti muslimanski učenjak predvodio je grupu uglednih Bošnjaka koji su intervenisali kod “ustaških” vlasti da se spriječi paljenje prepune pravoslavne crkve u Tuzli na Badnju večer 1942, što je bio osvetnički plan vlasti NDH za pogibiju grupe ustaša u okolini Doboja, počinje priču o efendiji Kurtu historičarka iz Sarajeva Senija Milišić.

    “Početkom januara 1942. saznalo se da ustaše spremaju pokolj tuzlanskih Srba u znak odmazde za likvidaciju grupe ustaša zarobljenih kod Doboja, koje su četnici strijeljali na Ozrenu. Tajni ustaški odbor za istrebljenje tuzlanskih Jevreja i Srba pozvao je zloglasnog Vječeslava Montanija, kotarskog predstojnika za Brčko, koji se već ‘istakao’ po zločinima, da dođe sa svojim ustašama u Tuzlu i da uz njegovu pomoć bude izvršena odmazda nad Srbima, na način da se u pravoslavnu crkvu, punu vjernika, na Badnju večer postavi eksploziv. Nakon toga bi se razorila Srpska varoš Tuzle i pobilo i protjeralo preostalo srpsko stanovništvo.”

    Na čelu izaslanstva

    Kurt je bio izabran da bude na čelu izaslanstva koje će tražiti od njemačke komande u Tuzli da se spriječe i onemoguće ustaški planovi, što je i učinjeno, pojašnjava Milišić, a njemačka komanda, osim sprečavanja zločina, naredila je i da se odštampaju i po Tuzli polijepe plakati sa značajnim upozorenjem.

    “Nakon što se saznalo za ovaj plan, upriličena je konferencija uglednih Bošnjaka Tuzle. Odluka je bila da tročlana delegacija na čelu sa muftijom Kurtom ode kod Hochbauera, njemačkog komandanta Tuzle, i njegovog zamjenika potpukovnika Wüsta, te zatraže od ove dvojice da spriječe ustaški plan. Kada je njemačka komanda vidjela koliko je protivljenje Bošnjaka, izdala je pismenu naredbu kojom je zabranila ustašama da poduzimaju bilo kakve mjere odmazde bez njenog odobrenja. U isto vrijeme, slične akcije su poduzeli i ugledni tuzlanski Hrvati: Jure Begić, Ante Kamenjašević i drugi. Nakon svega ustaše se nisu usudile da realiziraju svoj plan. Njemačka komanda je opet, iz svojih razloga, odmah istakla plakat s upozorenjem da ‘niko ne smije nikoga zlostavljati, oduzimati ili rušiti tuđu imovinu i dirati živalj koji slavi’.”

    Zalaganje Šefket-ef. Kurta za spašavanje srpskog stanovništva nije se završilo “intervencijom” u njemačkoj komandi Tuzle i on, s nekolicinom drugih uglednih Tuzlaka, odlazi u Zagreb s namjerom da od poglavnika NDH Ante Pavelića lično zatraži da se zaštite njihovi sugrađani srpske nacionalnosti. Milišić otkriva kako ih poglavnik tada nije primio, ali jest ministar u “ustaškoj” Vladi Andrija Artuković, od koga traže da ustaše ne diraju “mirno srpsko stanovništvo”.

    Čin na koji se “odvažio” Šefket-ef. Kurt primjer je nesvakidašnje hrabrosti i požrtvovnosti, jer je svojim zalaganjem da se poštede životi tuzlanskih Srba i vlastiti život izložio pogibelji, pojašnjava Milišić kontekstualizujući njegov čin u historijske okolnosti: “S obzirom na vrijeme i okolnosti, riječ je o izuzetnom činu hrabrosti zbog kojeg je mogao i sam biti ubijen, kako od ustaša, tako i od Nijemaca.”

    Govor na dženazi

    O značaju i veličini Šefket-efendijinog čina najbolje svjedoči jedan zanimljiv i neuobičajen detalj koji se dogodio prilikom njegove sahrane, pripovijeda Milišić, i koji svjedoči o zahvalnosti koju je srpska zajednica Tuzle osjećala prema čovjeku koji im je toliko pomogao.

    “Još jedan zanimljiv detalj: kada je ef. Kurt preminuo, prota Đorđe Jovanović izrazio je želju da održi govor na njegovoj dženazi i pred više od 10.000 ljudi sišao je u grob, dočekao tabut ef. Kurta i položio ga u kabur.”

    Nažalost, danas se ime plemenitog Šefket-efendije spominje veoma rijetko, a njegova je uloga u spašavanju srpskog stanovništva Tuzle na ispravan naučni način obrađena i valorizirana tek u publikacijama iz ovog milenija. Njegov čin, smatra Milišić, trebao bi se ne samo više spominjati nego i isticati kao primjer lične hrabrosti i požrtvovnosti.

    “Zahvaljujući zalaganju ef. Kurta, u Tuzli nije došlo do masovnih zločina. U najkraćem, riječ je o odbrani zajedničkog života u tuzlanskoj regiji. Efendija Kurt je nakon rata odlikovan Ordenom bratstva i jedinstva I reda. Sve do početka 1980-ih o ef. Kurtu malo se znalo. O ratnom realizmu i odjeku rezolucija građanske hrabrosti iz 1941. godine prvi put dobijamo cjelovitu sliku u monografiji dr. Safeta Bandžovića Bošnjaci i antifašizam iz 2010. Udžbenici historije, historijske čitanke moraju donositi upravo ovakve sadržaje.”

    Šefket-efendija Kurt potječe iz porodice uglednih bošnjačkih i muslimanskih intelektualaca koji su odgajani na najčistijim temeljima islamske vjere, a potraga za znanjima odvela ga je čak do Istanbula i Damaska, gdje je usavršavao svoja teološka i znanja stranih jezika.

    Njegovo porijeklo i obrazovanje ne spominje se slučajno u priči o njegovoj hrabrosti, pojašnjava Milišić, jer je upravo milje iz kojeg je potekao podučio Šefket-efendiju temeljnim zakonima morala, temeljima koje nikad nije napustio i iznevjerio.

    Odlučnost u suprotstavljanju fašizmu

    “Muhamed Šefket-ef. Kurt rođen je u Travniku 1879. godine. Tu je završio mekteb i počeo učiti medresu pred svojim ocem Fadilom, koji je bio muderis. Otac mu je umro 1893, nakon čega on odlazi u Mostar svom djedu hadži Ahmetu, islamskom teologu, gdje je završio ruždiju i jednu godinu slušao predavanja poznatog mostarskog alima Alija Fehmi-ef. Džabića, muftije i borca za vjersku autonomiju bosanskohercegovačkih muslimana. Godine 1895. umire Šefketov djed, te on odlazi u Sarajevo, gdje se upisao u Kuršumliju medresu, iz koje nakon jedne godine odlazi u Istanbul. Studirao je deset godina, a nakon toga odlazi u Damask radi učenja arapskog jezika.”

    Po povratku sa studija obavljao je niz funkcija u vjerskom životu Bosne i Hercegovine, a njegova opredijeljenost za ideju pravde najzornije je pokazana u njegovom odnosu prema novim idejama, napretku i ideji suživota.

    U Drugom svjetskom ratu dva Šefket-efendijina sina poginula su kao partizani, čime je porodica ovog učenjaka pokazala svoju odlučnost da se suprotstavi fašizmu.

    “Vraća se 1908. godine i postavljen je za imama i hatiba hadži Ali-begove džamije i muderisa njegove medrese u Travniku. Iz Travnika odlazi 1914. u Banju Luku, gdje ostaje do 1925. godine. Nakon toga dolazi u Tuzlu. Tuzlanski muftija bio je do 1933, kada je izabran za člana Ulema-medžlisa. Imao je osmero djece; tri sina su mu ubijena u Drugom svjetskom ratu, dvojica su poginula kao partizani, a jedan je na kraju rata stradao pod nerazjašnjenim okolnostima. Tri sina diplomirala su na Zagrebačkom sveučilištu”, završava priču o Muhamedu Šefket-efendiji Kurtu historičarka Senija Milišić.

    Jasmin Agić (Aljazeera)

    13.01.2018.

    BRITANSKI GUARDIAN: RUSKI PLACENICI PODRZAVAJU SEPARATISTE BOSANSKIH SRBA

    BRITANSKI GUARDIAN: Ruski plaćenici podržavaju separatiste bosanskih Srba

    U utorak je Milorad Dodik, tvrdi lider srpske polovine Bosne, održao vojnu paradu u Banjoj Luci, u suprotnosti sa odlukom Ustavnog suda u zemlji, piše Guardia.



    BRITANSKI GUARDIAN: Ruski plaćenici podržavaju separatiste bosanskih Srba

    Ruski obučeni plaćenici pomažu uspostavljanju paravojne jedinice koja služi lideru srpskih separatista u Bosni, objavljeno je u petak u Sarajevu, prenosi britanski Guardian pisanje portala Žurnal.info.

    Ministar sigurnosti potvrdio je izvještaj, podstičući strahove od destabilizacije Balkana i otpora proširenju NATO-a, ističe Julian Borger, dopisnik Guardiana iz Washingtona.
     
    Vijest portala Žurnal.info, koja je potvrđena iz Ministarstva sigurnosti BiH, dolazi u vrijeme povećanja strahovanja Zapada zbog ruskih napora da se destabilizuje Balkan i da se odupre proširenju NATO-a u regionu.
     
    U utorak je Milorad Dodik, tvrdi lider srpske polovine Bosne, održao vojnu paradu u Banjoj Luci, u suprotnosti sa odlukom Ustavnog suda u zemlji, piše Guardia.
     
    U Žurnalovom izvještaju se navodi da jedinica "Srbska čast" - za koju se kaže da je bila obučavana u ruskom humanitarnom centru u Srbiji - bila u procesu uspostavljanja paravojne grupe koja bi se koristila protiv Dodikovih protivnika.
     
    Objavio je fotografije jedinice na ulicama Banjaluke, upravnog centra Republike Srpske, poluautonomnog entiteta unutar Bosne, stvorenog u Dejtonskom mirovnom sporazumu koji je okončao rat 1992-1995. Slike pokazuju paravojne snage koje poziraju u crnim džemperima i borbenim zupčanicama, prenosi Guardian.
     
    Izvještaj, uključujući i sliku ceremonije dodjele nagrade, kaže da je jedan od vođa grupe Bojan Stojković bio bivši srpski padobranac koji je obučen u Moskvi, a medalju je dodijelio Valerij Kaljakin, ruski general.
     
    Dragan Mektić, ministar sigurnosti BiH, rekao je da su obavještajne i sigurnosne službe svjesne prisustva i aktivnosti grupe.
     
    "Dugo smo koristili ove informacije, prikupili smo dosta informacija o tome", rekao je Mektić, dodajući da nije mogao dati više detalja dok su njegovi saradnici pripremili potpuni izvještaj za Tužilaštvo BiH.

    750
     
    U izvještaju Žurnala je rečeno da je grupa regrutovala iz srpskog kriminalnog podzemlja kako bi formirala novu paravojnu jedinicu odanu Dodiku. U njemu se navodi dokument o bezbjednosnoj službi koji kaže da su pomoćnici Dodika razgovarali o ciljevima nove jedinice sa liderima "Srbske časti", a ciljevi bi uključivali "moguću intervenciju ako opozicija nastoji opstruirati funkcionisanje vlasti".
     
    "Za takvog predsjednika vrijedi dati svoj život", napisao je Stojković pod slikom Vladimira Putina na njegovom profilu Instagrama, prema izvještaju.

    Ispod fotografija Dodika napisao je: "Ne može nam niko ništa, jači smo od sudbine".
     
    Pojava paravojnih formacija u Bosni dolazi 15 mjeseci nakon udara ruske obavještajne službe u Crnoj Gori, u kojoj su plaćenici planirali da napadnu parlament, ubiju Mila Đukanovića, prozapadnog lidera zemlje i spriječe pridruživanje NATO-u. Ova zavjera je spriječena, a Crna Gora je postala članica NATO-a u junu 2017.
     
    Bh. vlada takođe vodi članstvo u NATO-u, ali otpor Republike Srpske sa Dodikom na čelu spriječava napredak.
     
    "Ovo je dio većih promjena u međunarodnom poretku, počev od invazije u Gruziji, Siriji i Ukrajini, miješanje na američke izbore", rekao je Reuf Bajrović, bivši ministar energetike u Bosni, koji je nazvao paravojne formacije u Banjoj Luci "prelomni trenutak".
     
    "Rusi su odlučili da koriste svoje poluge na Balkanu kako bi dobili ishod koji žele: kraj Dejtonskog sporazuma i stvaranje srpske državice", piše Guardian.


    ////////////////////////////////

    KRSMANOVIĆ TRAŽI DODATNE SANKCIJE DODIKU I INTERVENCIJU VISOKOG PREDSTAVNIKA: "Zamrznuti mu svu imovinu i staviti ga..."

    "Ako SAD uvedu Dodika na crnu listu, zašto se tome ne pridruži EU? To su stvari koje očekuje svaki normalan demokrata u ovoj zemlji, koja je većin opredijeljena za EU. Mora se obračunati sa snagama koje su snage opstrukcije, snage razjedinjavanja, snage mržnje koje provode secesiju u BiH, a prodaju se kao socijaldemokrate", dodao je Krsmanović.


    KRSMANOVIĆ TRAŽI DODATNE SANKCIJE DODIKU I INTERVENCIJU VISOKOG PREDSTAVNIKA: 'Zamrznuti mu svu imovinu i staviti ga...' - 1

    Potpredsjednik NDP-a, Zdravko Krsmanović, gostujući u emisiji Parlaonica na BHT-u, prizivao je uvođenje dodatnih sankcija predsjedniku RS-a Miloradu Dodiku, uz intervencije i visokog predstavika.

     

    Rješenje za krizu u BiH je evropski put bez kompromisa, kaže Krsmanović i ističe da je, na tom putu, potrebno više jačati nadležnosti lokalnih zajednica, istovremeno smanjujući nadležnosti entiteta. 

     

    "Nisu sporni entiteti i kantoni, ali su sporna tolika njihova ovlašćenja, da su oni uzeli sve resurse, a lokalne zajednice sveli, maltene, na nivo mjesnih zajednica", rekao je Krsmanović.

     

    A nakon razvlašćenja entiteta, po Krsmanoviću, potrebno bi bilo jačati integracione procese u BiH.

     

    Pretpostavka za ostvarenje ovih ciljeva su smjena aktuelne vlasti, kaže Krsmanović, a u tome očekuje pomoć zapadnih zemalja. Uvođenje dodatnih sankcija predsjedniku Dodiku, koje bi uključivale blokadu imovine ili zabranu putovanja, moglo bi, smatra Krsmanović uticati na rezultate izbora.

     

    "Ako SAD uvedu Dodika na crnu listu, zašto se tome ne pridruži EU? To su stvari koje očekuje svaki normalan demokrata u ovoj zemlji, koja je većin opredijeljena za EU. Mora se obračunati sa snagama koje su snage opstrukcije, snage razjedinjavanja, snage mržnje koje provode secesiju u BiH, a prodaju se kao socijaldemokrate", dodao je Krsmanović.

     

    13.01.2018.

    MILORAD DODIK UZ POMOC RUSKIH I SRBIJANSKIH SPECIJALACA FORMIRA PARAVOJNE JEDINICE U RS-a

    Žurnal otkriva : Uz pomoć ruskih i srbijanskih specijalaca Milorad Dodik formira paravojne jedinice u RS-u





    Za sebe vole reći da su humanisti. Ali ako na bilo kojoj društvenoj mreži upišete „Srbska čast“ , ukazat će vam se nabildani ljudi sa fantomkama na glavama, muškarci u maskirnim uniformama sa automatskim oružjem u rukama, fotografije iz teretane, vojne obuke i postrojavanja.

    Pojavit će se i poneka fotografije na kojima se vidi da se pripadnici „Srbske časti“ brinu za sigurnost Arkanove udovice Cece Ražnatović, da su nerijetko u Moskvi i još mnogo toga. Ove novije fotografije uglavnom su nastale u Banja Luci. Ona od 12. 12. 2017. godine ipak je najupečatljivija. „Humanisti“ Srbske časti, u crnim majicama i maskirnim uniformama, fotografisani su u sali za sjednice Narodne Skupštine Republike Srpske.

    image
    PRIPADNICI “SRBSKE CASTI” U NARODNOJ SKUPSTINI RS/ŽURNAL. INFO

    U prvom sjedili su Igor Bilbija iz Prijedora i Bojan Stojković iz Niša. Oni su vođe „Srbske časti“. Igor Bilbija poznato je ime iz rubrike crna hronika. Hapšen je zbog prostitucije, lihvarstva i organizovanog kriminala. Bojan Stojković iz Niša slovi za „najjačeg Srbina“. Nosilac je ordena kojeg mu je uručio ruski general Valerij Vječesljavević Kaljakin. Zajedno sa svojim kolegama iz Srbske časti prošao je obuku u kampu 63. padobranske brigade u Nišu što je ovjekovječio i prigodnom fotografijom.

    image
    VOĐA “SRBSKE ČASTI” PRIMA ODLIKOVANJE OD RUSKOG GENERALA/ŽURNAL. INFO

    Tokom 2007. godine boravio je u u vojnoj bazi „Ševatske Livade“ u Preševu. Dio obuke je, prema izvorima Žurnala, zahvaljujući vezama sa ruskim ratnim veteranima okupljenim oko udruženja „Naslednici pobede“, prošao i u Moskvi, a formu održava u ruskom Humanitarnom centru u Nišu.

    image
    PRIPADNIK “SRBSKE CASTI” NA OBUCI U NIŠU/ŽURNAL. INFO

    „Za ovakvog predsednika vredi umreti“, napisao je Stojković na svom Instagram profilu ispod fotografije Vladimira Putina.

    Ispod fotografije sa Miloradom Dodikom napisao je: „Ne može nam niko ništa, jači smo od sudbine“.

    image
    PRIPADNIK “SRBSKE CASTI” NA OBUCI U NIŠU/ŽURNAL. INFO

    Stihove tog narodnjaka Milorad Dodik zapjevao je u maju 2016. godine, na skupu organizovanom kao kontramiting opoziciji koja je tražila njegovu smjenu. O Dodikovoj sigurnosti tada su brinuli pripadnici „Srbske časti“. Od tada su oni česti gosti Banja Luke, naročito onda kada predsjednik Republike Srpske iznosi ili provodi svoje separatističke ideje. Njihov pojačan boravak u BiH sigurnosne službe registrirale su u decembru prošle i u januaru ove godine.

    image
    PRIPADNICI “SRBSKE CASTI” NA ULICAMA BANJA LUKE/ŽURNAL. INFO

    „Srbska čast i podmladak Veterana RS Powers održale su u Narodnoj Skupštini RS sastanak na kojem se govorilo o formiranju jedinice sastavljene od ova dva udruženja , koji će učestvovati u svečanom postrojavanju i defileu povodom 9. januara, neustavnog dana Republike Srpske“, piše u dokumentima sigurnosnih agencija koje još navode da se na sastanku „razgovaralo i o eventualnim intervencijama ukoliko opozicija bude preduzimala opstrukcije rada vlasti“.

    Skupštinski prostor za djelovanje „Srbske časti“, prema istim izvorima obezbijedio je Nenad Stevandić, potpredsjednik Narodne skupštine RS. On, međutim, na pitanja Žurnala, odgovara da nije primijetio boravak niškog specijalca sa ruskim odlikovanjima Bojana Stojkovića u prostorijama Narodne skupštine RS.

    image
    MILORAD DODIK SA PRIPADNICIMA “SRBSKE ČASTI”/ŽURNAL. INFO

    „Sa Veteranima Republike Srpske sarađujem i saglasan sam da oni kao NGO mogu da koriste prostor Narodne skupštine“, kazao je Stevandić, pa potom okončao prepisku riječima – „hajd, sad zdravo. I nastavite sa naručenim tekstom“.

    Prije toga priznao je da je bio govornik na ovom skupu, na kojem su govorili predstavnici „udruženja“ Srbske časti, te predstavnici ruskog udruženja „Naslednici pobjede“. Na konferenciji, na kojoj se govorilo o potrebi anti-NATO djelovanja, govorili su još i Rajko Latinović iz Dervente kojeg su sigurnosne službe u BiH registrovale kao osobu obučavanu u vojnim kampovima u Rusiji. Među prisutnima je bio i Aleksandar Stanojević iz Doboja, bivši pripadnik MUP-a Republike Srpske, dok su glavnu riječ, ipak, vodili predsjednici udruženja Srbske časti iz RS-a i Srbije, Bojan Stojković i Igor Bilbija.

    „Predsjednik Srbske časti iz Republike Srpske Igor Bilbija vrši regrutaciju osoba iz krim miljea koji će činiti okosnicu buduće paravojne formacije, dok je omladinska organizacija Power baza za regrutovanje“, navedeno je u dokumentima sigurnosnih agencija BiH.

    image
    /ŽURNAL. INFO

    Prije tri dana, tokom obilježavanja neustavnog dana RS-a pripadnici ove paravojne formacije su, također, učestvovali u defileu na ulicama Banja Luke. Međutim, njihovo prisustvo zabilježeno je i dva dana poslije, kada su automobili srbijanskih registarskih oznaka, sa grbom „Srbske časti“ bili parkirani na nekoliko mjesta u RS-u.

    Da je vlast Milorad Dodika sklona angažiranju paravojnih i parapolicijskih jedinica pokazuje slučaj iz 2014. godine. Tada su, pred izbore, automobilima MUP-a RS-a u BiH ušli Donski Kozaci, paravojna formacija koja se nalazi na crnoj listi EU. Među njima je bio i Nikolaj Đakonov, Kozak koji je učestvovao u proruskim operacijama u Ukrajini.

    Objavio/la haler u 02:00, 0 komentar(a), print, #

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
53212089

Powered by Blogger.ba