Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

05.01.2018.

AHMED BURIC: HALO, PROSINECKI!

Ahmed Burić : Halo, Prosinečki!




Konačno je Bosna i Hercegovina dobila novog selektora Reprezentacije: okončana je višemjesečna sapunica, sa natezanjem, “mahanjem” raznoraznim svjetskim zvučnim imenima, e da bi se, valjda, dalo na važnosti organima Saveza koji trebaju izabrati novog Šefa.

Piše : Ahmed Burić (Avangarda)

S jedne je strane poslovična zluradost oglašavala da je Roberta Prosinečkog izabrao dio klike koja “ne navija za Bosnu i Hercegovinu”, a s druge i zrno razuma na koje poziva bivši kapiten Reprezentacije Vlatko Glavaš, koji kaže: “Mislim da je način izbora selektora van pameti, ali ako smo već izabrali Prosinečkog, onda čovjeku treba pružiti podršku, a moju ima. Međutim, želio bih istaći da sam uvijek bio za to da na funkcijama budu domaći treneri.”

Gospodin i drug Vlatko zna da takve stvari ne idu glatko, i da uvijek valja zadržati kakvu-takvu distancu i ne ići u sukob sa lokalnom strukom. Pošteno, reklo bi se, ali ta stvar je sve, samo nije jednostavna. Pogleda li se spisak trenera koji je osvajao Premijer ligu BiH (Jovin, Džidić, Barbarić, Musemić, Jagodić, Osim, Ištuk, Karačić, Jović, Uščuplić), uz sve poštovanje, neće se moći naći na koga bi se odmah moglo uprijeti prstom i izabrati ga za selektora. Naša liga je, jednostavno, više patnja nego brend, klubovi često mijenjaju trenere ugledajući se na engleski Premiership, a pružaju manje nego u moldavskoj Diviziji Nationala. Iz te baze, jednostavno, nije moguće napraviti nadogradnju. S druge strane je Savez (ne)organiziran kao i država: u osnovi zatvorena struktura u kojoj se tačno zna čije se privilegije moraju čuvati. Odatle i stalno licitiranje Izvršnog odbora, spominjanje Lippija, Seedorfa, odugovlačenje i magla. Na kraju, nije ispalo najgore, Prosinečki je dokazan čovjek u svijetu iz kojeg dolazi, nije na vrhu, ali mi i ne možemo tražiti „top“, nego valja uzimati najbolje od onoga do koga se može doći.

Podvučeno Žutim

Veliki Žuti bio je magičan igrač, jedan od najboljih balkanskih vezista svih vremena. Ima i solidnu trenersku karijeru, koju treba, što bi se reklo, podvući žutom: radio je kao pomoćnik Slavena Bilića u Hrvatskoj, bio u Crvenoj Zvezdi i u Turskoj, krenuo u izazov u Azerbejdžanu, dobro počeo, i eto ga sada ovdje, u Sarajevu. Sa sobom uvijek vodi dvojicu pomoćnika, otvoren je, pristupačan medijima, uredno se javi na svaki telefonski poziv, nije namćor, i kad nešto želi reći zna kako se to radi. Ako ćemo iskreno, nije ovdje došao zbog para, azerbejdžanski energetski resursi prave ih puno više nego obogaljena bosanskohercegovačka privreda i krediti MMF-a.

Posao mu je, u smislu plasmana na veliko takmičenje nešto lakši u odnosu na njegove prethodnike: treba odvesti ekipu na Euro 2020, na kojem će učestvovati 24, od ukupno 55 evropskih reprezentacija. U duhu činjenice da na finansijskom planu reprezentativni fudbal gubi bitku od klupskog, prvenstvo će biti odigrano na 12 evropskih stadiona, na taj će se način rasteretiti troškovi organizacije, baš kao što je bilo i sa košarkaškim Eurobasketom 2017. Ta svježa sjećanja prizivaju i još neka moguća iznenađenja, mogućnost da neko “mali”, poput Slovenije, zasjedne na evropski tron i otvori novu stranicu evropske (fudbalske) historije.

Praznik u Sarajevu

Što se posla unutar ekipe tiče, niko, pa ni sam Robert Prosinečki nije siguran šta će i koga u ovom trenutku zateći u svlačionici: već je najavio razgovor s Lulićem i Ibiševićem, oko moguće revizije njihovih odluka o završetku igranja za reprezentaciju. Ipak, tvrdi da će se osloniti na mlađe snage i gledati naprijed. Istina, ekipu čeka smjena generacija: Robi će morati deverati „u hodu“ i eklektički „krpiti“ ekipu od onoga što ima i što njegovi skauti uspiju pronaći po evropskim klubovima uglavnom srednjeg i nižeg razreda. No, to i ne mora biti hendikep: jedno od pozitivnijih iznenađenja prošlog Eura bio je Island, čiji su igrači zarađivali kruh po francuskoj drugoj ili belgijskoj prvoj ligi.

Nisam specijalno zaljubljen u tu riječ, ali ono što će najviše trebati Robertu Prosinečkom je – hemija. U ekipi, i oko nje: jedna vrsta zajedništva i bespogovornog odnosa prema Reprezentaciji, koja se, da se ne lažemo, nije uspostavila nikad, pa ni onda kad se Bosna i Hercegovina plasirala na Svjetsko prvenstvo. Ni Ćiro, ni Baka, ni Pape nisu uspjeli stvoriti kult reprezentacije, što je, vjerovatno, posljedica raspadnutosti društva, mentaliteta i ponašanja Saveza.

Poruka Prosinečkog da se „neće baviti politikom“ je poželjna i legitimna, ali je li ostvariva u kontekstu u kojem je baš sve – politika!? Teško. Uspije li, na način na koji je Duško Vujošević u košarci, odbiti negativnu energiju samopromocije lažnih sportskih radnika, inače, uglavnom, ljudi s ruba kriminalno-političkog miljea, biće upisan kao legenda, kao Veliki Žuti, što je nadimak koji je zaradio kao igrač, obukavši dres i Reala i Barcelone. To znamo da ne može svako, kao što znamo i to da velika igračka ne garantuje veliku trenersku karijeru.

Zna to i Robert Prosinečki. Ono što možda ne zna jeste da ga je izabrala grupa ljudi koji ga glatko mogu ostaviti na cjedilu ukoliko bilo šta krene u pravcu koji bi ih mogao ugroziti. O „glavi“ će mu raditi mnogi: bivši igrači, novinari, lobbyji, jaranske šeme i neprijateljske snage. To ga može ojačati, ali i ostaviti bosonogog , baš kao Avdu, junaka iz filma Praznik u Sarajevu koji ostane bez cipela, pa ga mahalac dok ga uvode na saslušanje u bijelim čarapama prozove:

–    Halo, Prosinećki.

Čarape koje je tada, u predvečerje rata reklamirao Robi Prosinečki proizvodila je firma koja se zvala „Udarnik“.

Ni danas mu ništa nije drugo nije preostalo, nego da bude upravo to. I niko ne garantuje da će mu to biti dovoljno. No, sretno mu bilo: ako napravi veliki rezultat biće to potvrda da najbolji prave tamo gdje je najteže.

Kao i toliko puta do sada. Sretno, Žuti!

05.01.2018.

PISMO HRVATSKIH INTELEKTUALACA IZ SARAJEVA FRANJI TUDJMANU NAPISANO POCETKOM 1992. GODINE


„WASHINGTON JE DALEKO, A KADIJEVIĆ TAKO BLIZU“: Pročitajte pismo hrvatskih intelektualaca iz Sarajeva Franji Tuđmanu, napisano početkom 1992. godine...

Pismo prvom predsjedniku Republike Hrvatske napisano je u stanu književnika i novinara Mile Stojića na Alipašinom Polju u Sarajevu, a objavljeno je u zagrebačkom Vjesniku, 11. januara 1992. godine




'WASHINGTON JE DALEKO, A KADIJEVIĆ TAKO BLIZU': Pročitajte pismo hrvatskih intelektualaca iz Sarajeva Franji Tuđmanu, napisano početkom 1992. godine... - 1

Gospodine Tuđman,

 

Ovo pismo ne šaljemo ni Timesu ni Associated Pressu, odakle smo uglavnom saznali Vaše stavove o nama, već se obraćamo hrvatskoj javnosti kojoj pripada i Vaše uvaženo mišljenje.

 

Bosna i Hercegovina je pred političkim nestankom, a da njezin narod o tome nije imao priliku demokratski se izjasniti. Važna činjenica za Vas morala bi biti i to da je dio tog naroda i sedamsto pedeset tisuća Hrvata, raspoređenih na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.

 

Podvlačimo, Bosna i Hercegovina je pred prijetnjom političkog nestanka: antibosanske sile u njoj i oko nje prisvojile su si takva prava i takvu moć da ih u njihovom naumu nema tko omesti. Da se gorko našalimo: Bog je visoko, Washington je daleko, a Kadijević tako blizu. Ma koliko među sobom različite, pa i krvavo suprotstavljene, svim tim koncepcijama zajednička je politička fiks-ideja - razoriti Bosnu i Hercegovinu. Bosanskohercegovačka vlast, pak, pred svim tim stoji u potpunoj paralizi, gledajući već odavno na sve akte rastakanja Republike s “filozofskim mirom”.

 

Velikosrpska politika nastoji Bosnu i Hercegovinu cijelu uključiti u veliku Srbiju, kojoj se još uvijek tepa “nova Jugoslavija”, ili formirati unutar Bosne i Hercegovine srpsku republiku. Na žalost, oba ova plana naveliko se već ostvaruju, bilo u formi novih jugoslavenskih novčanica, bilo u obliku beogradskog tefereiča pod nazivom “Konvencija o novoj Jugoslaviji”. A sve to u debeloj, hladnoj sjeni prethodno obavljene vojne okupacije Bosne i Hercegovine, koja je reorganizacijom vojske od 3. siječnja dobila i formalni okvir. Vojska je sebi osnovala državu! Od naroda će se znati “braniti”, žestoko i efikasno, o tomu nakon zločinačkog pustošenja Hrvatske valjda više nitko i ne dvoji…

 

Na sve to dolazi Vaša politička “analiza” u kojoj bi cijepanje Bosne i Hercegovine “moglo odgovarati dugoročnim interesima sva tri naroda i interesima stabilnosti u ovom dijelu Evrope”. Vi tako, i ovom prilikom, ne propuštate pokazati svoju već dokazanu gluhoću i neosjteljivost na stvarne dugoročne interese naroda Bosne i Hercegovine, a osobito hrvatskoga.

 

Nije nam jasno kako ćete objasniti vlastitoj političkoj javnosti, kojoj ste, valjda, odgovorni, kako su se to odjedanput počeli idealno podudarati Vaši pogledi i procjena interesa s Miloševićevim i Karadžićevim? Jer upravo su oni bili i ostali najgorljiviji zagovornici razbijanja Bosne i Hercegovine, prije svega opetovanim “velikodušnim” nutkanjem zapadne Hercegovine da se pripoji Hrvatskoj. Znači li to da Vi i nemate neku konzistentnu vlastitu politiku spram “trajnoga rješenja hrvatsko-srpsko-muslimanskih odnosa” već se svaki put hvatate za rep velikosrpske inicijative, htijući otkinuti nešto i za sebe?

 

Ako je tako, onda je to neshvatljivo kratkovidno i neodgovorno spram stvarnih interesa hrvatskoga i svih drugih naroda u Bosni i Hercegovini, te jednako tako i spram stvarnih interesa Republike Hrvatske, a neuljudno i nemoralno spram muslimanskoga naroda, kojemu se u Vašoj “elaboraciji” nudi umjesto dosadašnje stoljetne države i domovine, nekakva “muslimanska enklava”.

 

Gospodine Tuđman,

 

Kao slobodni ljudi, kao Hrvati, kao državljani Bosne i Hercegovine, koja nije manje hrvatska od Hrvatske, odgovorni pred svojom poviješću, svojom zemljom, svojim narodom, svojom obitelji, mi samo možemo javno konstatirati: onaj tko u političkom uništenju Bosne i Hercegovine može vidjeti bilo kakav interes hrvatskoga, ili ikojega drugog naroda, i “uvjet trajnoga mira”, taj o stvarnom interesu hrvatskoga naroda malo zna, i taj je politički neodgovoran; onaj tko prema muslimanskom narodu u Bosni i Hercegovini kani provoditi onakvu politiku kakva se trenutno provodi prema hrvatskomu narodu u Hrvatskoj, sam sebi oduzima pravo da zastupa povijesne interese hrvatskoga naroda u cjelini.

 

To pravo možete sebi povratiti tako da se svim svojim snagama založite za cjelovitost i međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine jer je jedino to u dugoročnom interesu svih njenih naroda, pa tako i hrvatskoga.

 

S uvažavanjem

 

Miljenko Jergović, književnik; dr. Ivo Komšić, profesor; Ivan Kordić, književnik; Ivan Lovrenović, književnik; Mile Stojić, književnik

 

U Sarajevu, 6. siječnja 1992. (na Sveta Tri Kralja).

 

(FB profil Mile Stojića)

 

05.01.2018.

MIRO LAZOVIC: HDZ-ov PRIJEDLOG IZBORNOG ZAKONA VODI STAVLJANJU ETNICKIH TRAKA NA RUKE GLASACA

MIRO LAZOVIĆ: HDZ-ov prijedlog Izbornog zakona vodi stavljanju etničkih traka na ruke glasača

Ako sa tom izjavom Dragan Čović misli na svoj, odnosno prijedlog Izbornog zakona HNS-a, onda je to u suprotnosti sa Evropom i evropskim putem BiH, rekao je potpredsjednik SDP BiH Miro  Lazović, komenatarišući izjavu predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića koji je nedavno izjavio "pred nama je ključni zadatak, prvo Izborni zakon pa onda evropski put."



MIRO LAZOVIĆ: HDZ-ov prijedlog Izbornog zakona vodi stavljanju etničkih traka na ruke glasača

„Etničke izborne jedinice koje predviđa prijedlog Izbornog zakona HNS-a su pokušaj reinkarnacije osuđenog projekta Herceg Bosne iz '93. godine. On u suštini vodi stavljanju etničkih traka na ruke glasača po kojima ćemo se prepoznavati tokom glasanja, rekao da Lazović, dodajući da su to metode nacifašizma koje je Evropa davno porazila i osudila. 


Evropski put, rekao je Lazović, podrazumijeva da građani a ne etnički kolektiviteti biraju svoje predstavnike. 

„Građanski pristup je jedino rješenje za BiH i njen evropski put“, zaključio je Lazović, prenosi Patria.

 

(nap.ba/SB)

05.01.2018.

POTPISAN UGOVOR SA EBRD-om: OBEZBIJEDJENO 70 MILIONA EURA ZA NASTAVAK GRADNJE KORIDORA 5C

POTPISAN UGOVOR SA EBRD-om: Obezbijeđeno 70 miliona eura za nastavak gradnje Koridora 5C

Zamjenik predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH i ministar financija i trezora Vjekoslav Bevanda i direktor Ureda Evropske banke za obnovu i razvitak (EBRD) Ian Brown potpisali su u Sarajevu ugovor o garanciji za kredit u vrijednosti 70 miliona eura za nastavak izgradnje Koridora 5-C.




POTPISAN UGOVOR SA EBRD-om: Obezbijeđeno 70 miliona eura za nastavak gradnje Koridora 5C

Sredstva ovog kredita bit će iskorištena za izgradnju dvije dionice autoceste i dvije petlje na Koridoru 5-C, te za ugovor o saglasnosti za uvećanje kredita u vrijednosti 10 miliona eura za izgradnju dionice Prnjavor – Doboj, najavljeno je iz Ministarstva finansija i trezora BiH.

 

Kreditna sredstva za nastavak izgradnje na Koridoru 5-C omogućena su nakon što je u Parlamentu BiH usvojen set zakona o akcizama, čime su strani investitori, između kojih je i EBRD, dobili garanciju da su preduzeća koja se bave gradnjom autoputeva i puteva u BiH solventna i da će imati od čega da vraćaju kredite.

 

"Osiguranim novcem stvorit će se uslovi za građevinsku operativu, nova zapošljavanja i ekonomski rast", izjavio je Bevanda novinarima.

 

"Ovo jer prvi kreditni sporazum nakon usvajanja zakona o trošarinama. 584 miliona eura su ugovorena od kreditora. EBRD je najveći kreditor. Ključni projekat je Koridor koji će nas povezati sa pločama i Budimpeštom, i da izgradnja krene punim zamahom. Svjedičit ćete gradilištima i izgradnji autocesta", dodao je Bevanda.

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
58311705

Powered by Blogger.ba