Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

04.01.2018.

MINISTAR MIRKO SAROVIC: "MORAMO SE OKUPITI OKO OSOBE KOJA MOZE DONIJETI POBJEDU NA IZBORIMA"

ŠAROVIĆ: "Moramo se okupiti oko osobe koja može donijeti pobjedu na izborima"

"Tačno je da je više ličnosti u okviru Saveza za promjene, a posebno SDS-a, označeno kao mogući kandidati. Polazim do toga da bismo se trebali okupiti oko osobe koja bi mogla najviše da povuče i da donese prevagu na izborima, bez obzira na to o kome se radilo. SDS ima četiri, pet izvanrednih kandidata. Debatu o tom pitanju otvorićemo tek u narednim sedmicama", zaključio je Šarović.




Image result for ministar mirko sarovic


Nevjerovatna predizborna galama uopšte neće biti od koristi građanima i zemlji, ali se nadam da ćemo bar prvu polovinu godine iskoristiti za određene projekte, te da, ukoliko je moguće, radimo na dobijanju kandidatskog statusa. To jeste prvi prioritet kako Ministarstva spoljne trgovine i ekonomskih odnosa, kako i cijele izvršne vlasti u BiH, poručio je u razgovoru za TV1 resorni ministar Mirko Šarović. 

Mišljenja je da godina pred nama neće biti sjajna jer će se reforme izgubiti u predizbornoj kampanji. 

"Lično bih volio da to bude drugačije i sa svoje strane nastojaću da ipak najviše vremena u 2018. godini podredim i posvetim planovima Ministarstva. Mislim da ću u tome uspjeti, bez obzira na opštu predizbornu atmosferu koja vlada nekoliko mjeseci", kazao je Šarović. 

 

Osvrnuo se i dobijanje kandidatskog statusa u 2018. godini, uz konstataciju da to nije izgledno, ali i podsjećanje da je evropska komesarka Federika Mogerini poručila da je ovo ključna godina za sve zemlje Zapadnog Balkana, a time i za BiH, da intenziviraju reformski put.

 

"Vjerujem da će to barem malo da dopre do naših ušiju, kako ova 2018. godina ne bi bila izgubljena i kako je ne bi pojela ta isprazna predizborna retorika. Izgledi ipak postoje i rekao bih da to prevashodno zavisi od nas samih", dodao je on. 

 

Govoreći o Strategiji ruralnog razvoja BiH, koju je Savjet ministara BiH usvojio na današnjoj sjednici, ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH napomenuo je da ovaj dokument mora biti potvrđen u Parlamentu, te da se nada da će to biti urađeno 17. januara kada je zakazana sjednica Predstavničkog doma.

 

"Mislim da se radi o najvažnijem dokumentu u oblasti poljoprivrednog sektora BiH u posljednjih 10-15 godina. To je ključni, temeljni dokument koji je nedostajao. Tokom dana rekao sam da je ovo jedan od važnijih dokumenata koji je donio Savjet ministara BiH u ovom mandatu. Ovaj dokument nam pruža priliku da, pored ostalog, učestvujemo u programiranju za sredstva iz IP, odnosno pretpristupnih fondova EU. Nadam se da nismo zakasnili, s obzirom na to da sa ovom strategijom trebalo je da idemo nešto ranije. Nismo imali sva pozitivna mišljenja, a konačno smo ih dobili posljednjih dana 2017. godine. Ukoliko budemo imali šansu za programiranje, a uvjeren sam da hoćemo i učiniću sve da tako bude, možemo računati na to da kroz različite projekte i programe povučemo do 30 miliona evra na godišnjem nivou", pojasnio je Šarović. 

 

On je dodao da će proces programiranja i definisanja prioriteta BiH uslijediti nakon usvajanja Strategije, što je uobičajna procedura. 

 

"Ovaj dokument ne pravi se samo zbog pretpristupnih fondova, on je uopšte potreban BiH da planira razvoj ovog vrlo važnog sektora", naveo je Šarović. 

 

Planovi Ministarstva na čijem je čelu u godini pred nama ambiciozni su kao i u prethodnim godinama, a jedan od njih je i članstvo BiH u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji.

 

"Mnogo truda smo moji saradnici i ja lično uložili da donesemo taj benefit za zemlju. Uvjeren sam da ću svoj mandat kao ministar završiti sa učlenjenjem BiH u Svjetsku trgovinsku organizaciju. To je nevjerovatan poduhvat, ali smo vrlo blizu cilja. Sam kredibilitet zemlje, njen rejting uopšteno bi porastao ukoliko budemo jedna od članica. Nismo završili sve pregovore sa Rusijom, Ukrajinom i Brazilom, ali smo tako blizu i zbog toga gajim optimizam. Mislim da smo u stanju da preskočimo i ovu prepreku. Do kraja 2018. možda možemo i nadam se da hoćemo dobiti tu još jednu povoljnu vijest", kazao je on. 

 

Govoreći o oktobarskim izborima, Šarović je naveo kako SDS, čiji je visoki funkcioner, kao i svaka druga politička stranka, očekuje najbolji rezultat, jer želi pobjedu, promjenu i alternativu postojećoj vlasti.

 

"Od nas zavisi da li ćemo u tome uspjeti, da li ćemo se kvalitetno pripremiti i da li ćemo biti prepoznati u javnosti kao alternativa postojećoj vlasti. Svojim radom ću se potruditi da tako i bude i da nametnemo teme od kojih se živi", rekao je Šarović.

 

Komentarišući informacije prema kojima će upravo on biti kandidat za člana Predsjedništva BiH, Šarović je poručio da je o tome još rano govoriti, budući da ovo pitanje nije došlo na dnevni red razgovora u Savezu za promjene, kao ni u samom SDS-u.

 

"Tačno je da je više ličnosti u okviru Saveza za promjene, a posebno SDS-a, označeno kao mogući kandidati. Polazim do toga da bismo se trebali okupiti oko osobe koja bi mogla najviše da povuče i da donese prevagu na izborima, bez obzira na to o kome se radilo. SDS ima četiri, pet izvanrednih kandidata. Debatu o tom pitanju otvorićemo tek u narednim sedmicama", zaključio je Šarović.

04.01.2018.

MEDIJSKO RUSOFILSTVO NA BRISELSKOM PUTU

04.01.2018.

GOJKO BERIC : UDRUZENI ANTIEVROPSKI PODUHVAT

Gojko Berić : Udruženi antievropski poduhvat




Ne spadam među obožavatelje estradnih zvijezda, niti mi je taj svijet mentalno i u društvenom smislu ikada bio blizak. Što ne znači da me mnoge njihove pjesme nisu doticale u kafani i uz vino, čineći me bilo sjetnim ili euforičnim.

Piše : Gojko Berić (Oslobođenje)

To što je Zdravko Čolić jedino takvo ime koje pominjem u ovoj kolumni, stvar je proste činjenice da je on u ovom dijelu Balkana bio centralna figura u minuloj novogodišnjoj noći. Okupio je, tvrde mediji, oko 80.000 posjetilaca iz zemlje i regiona, mahom mladog svijeta, i satima ih u hladnoj sarajevskoj noći držao u mladalačkom raspoloženju.

Svaka čast! Za mnoge tinejdžere ovaj koncert će možda biti najveći muzički doživljaj u njihovom životu. Ali, koliko god je Zdravko Čolić emotivno vezan za Sarajevo, koje danas malo liči na grad u kojem je rođen i postao zvijezda (“drugi ljudi su, drugi je grad”) i koliko god Sarajevo bilo ponosno na njegovu pjevačku i ljudsku veličinu, ova obostrana ljubav ipak nije toliko stvar sadašnjosti koliko nostalgične prošlosti.

Čolić je svojim spektakularnim nastupom učinio da mnogi zaborave na sumornu stvarnost, ali slatka hipnoza je trajala tek nekoliko sati. Ne postoji mag koji je u stanju da za jednu noć popravi naše zatrovano raspoloženje, koje su nam političari priređivali prethodnih trista šezdeset i nešto dana.

I tako, prođe i to. Život se već sutradan nastavio tamo gdje je stao u novogodišnjoj noći. To što su u novinama osvanuli naslovi kojima su opisivane masovne novogodišnje zabave na trgovima naših gradova, a Sarajevo proglašeno “centrom regiona”, nije više imalo nikakve veze sa stvarnošću. Zagrljaji, poljupci, dobre želje i nada da će ova godina biti bolja od prethodne završili su poput bengalske vatre. Prirodno je da se ljudi nadaju i valjda zato nikad nema toliko selameta kao na prelazu između dvije godine. Ali, nada je čista metafizika i nije spas u nadi, već u akciji.

Međutim, ovog puta je izostala i ta nada. Ko je makar i ovlaš pratio “pogrebne govore” niza javnih ličnosti povodom ispraćaja 2017, mogao je uočiti neuobičajen paradoks. Naime, teško da je ijedna mirnodopska godina u ovoj zemlji proglašena gorom i prokletijom od ove protekle i teško da su ijednoj narednoj podignuti tako veliki slavoluci pesimizma kao 2018?! Ipak, bilo bi pogrešno reći da je prethodna godina propala. Propale su mnoge godine, a ovu koja je upravo istekla političari su iskoristili kako bi Bosnu i Hercegovinu svrstali među nekoliko najsiromašnijih zemalja u svijetu. Ali, taj alarm se ne dotiče pohlepnih političkih struktura.

Vjerujete li da će se iko od njih zamisliti nad, recimo, najnovijim autorskim izvještajem Adisa Arapovića Stanje nacije? A evo šta Arapović, menadžer Centara civilnih inicijativa, kaže u intervjuu za novogodišnji broj magazina Start: “Ne možemo pustiti vukove među ovce, a upravo tako izgledaju naši sirovi političari kada se bave ekonomskim reformama dok im iz džepova vire referendumi, revizije ratnih tužbi, izborni zakon i drugi orasi… Našli smo dokaze o hiljadama novozaposlenih službenika i namještenika na nižim nivoima, u javnim ustanovama, agencijama, vanbudžetskim fondovima i posebno javnim preduzećima.

Najčešće bez konkursa, najčešće po partijskoj, familijarnoj ili koruptivnoj liniji”. Boli naše nacionalističke vođe neka stvar što je mečka zaigrala pred kapijom ove države kao glasnik njenog političkog potonuća i ekonomskog i socijalnog kolapsa. Nije ih briga ni za dramatična upozorenja najvažnijih ljudi EU, koji iz rukava vade svoje posljednje pedagoške adute, čekajući da se ovdje dogodi nešto prelomno ili da dignu ruke od svega, jer nisu u stanju da izađu nakraj sa lažima i podvalama naših narodnih deputata, ključnih protagonista “udruženog antievropskog poduhvata”.

Svi koji se bave političkim i ekonomskim procjenama – od ovdašnje opozicije i uglednih intelektualaca, do evropskih i američkih diplomata, saglasni su u tome da će ova godina, imajući u vidu oktobarske izbore, biti odlučujuća, po nekima i sudbonosna po Bosnu i Hercegovinu. Većina njih ne vidi ovdje veselu budućnost. Njihova prognoza glasi: Od 2017. gora će biti samo 2018! Bilo da vlast ostane u rukama nacionalista ili da je, kojim čudom, preuzme opozicioni blok predvođen SDP-om, socijalna nepravda se neće pretvoriti u socijalnu pravdu, bezakonje neće biti zamijenjeno vladavinom zakona, borci protiv organizovanog kriminala i, pogotovo, korupcije i nepotizma i dalje će biti tigrovi bez zuba, populizam i etnonacionalizam i dalje će imati veliku upotrebnu vrijednost u borbi za vlast, novih deset ili dvadeset kilometara autoceste neće riješiti problem nezaposlenosti, nacionalističke stranke i dalje će jedna drugoj biti opozicija, štrajkovi će biti svakodnevna pojava, mladi će u još većem broju odlaziti iz zemlje… Potrebne su godine, možda i decenije, da se isprave tolike “krive Drine”. Andrić nam poručuje da nikada ne trebamo prestati da ih ispravljamo. U kontekstu ove priče, to bi značilo da ćemo ih ispravljati tako što ćemo za potrebe državnih poslova birati ljude koji će biti do kraja posvećeni općim, a nikako ličnim ili stranačkim interesima. Nažalost, naš svijet u većini nije tome civilizacijski dorastao i zato plaća visoku cijenu vlastitog izbora. Jasno je na kakav birački mentalitet aludira Bakir Izetbegović kad kaže da “narodu niko ne može zabraniti da glasa za koga hoće”. To je rekao ovih dana, na godišnjoj konferenciji za novinare, koja će ostati upamćena po tome što neispunjena obećanja nije ni pomenuo, što je istakao da bi bez SDA stanje u zemlji bilo još gore i što je među prisutne novinare smjestio hor svojih stranačkih aktivista koji su mu frenetično aplaudirali.

Teško je biti pametan i reći na što će sve ovo izaći. Prije petnaestak godina na tribini Kruga 99 gostovao je Radomir Konstantinović. Situacija u BiH i regionu nije ni tada bila dobra. Veliki mislilac i filozof nije imao odgovor na pitanje šta nas čeka u bliskoj budućnosti. Umjesto toga, ispričao je anegdotu o jednom srpskom seljaku koji je nekih davnih godina, na slično pitanje, odgovorio: “Ne znam, valjda će, bre, nešto da iskoči”.

Valjda će u ovoj izbornoj godini i u Bosni i Hercegovini “nešto” da iskoči!

////////////////////////////////////////////

OVO JE ZAISTA DNO DNA: Nova Balaševićeva pjesma zabranjena na svim radio stanicama u Srbiji! (VIDEO)


OVO JE ZAISTA DNO DNA: Nova Balaševićeva pesma zabranjena na ...
04.01.2018.

ZIVOT U ZLATNO DOBA MEDIOKRITETSTVA

Bosna i Hercegovina

Četvrtak, 4. januar/siječanj 2018.

 

Učitajte više sadržaja...

04.01.2018.

VATRENE RIJECI I VATRENE MOCI

04.01.2018.

DENIS KULJIS: "HRVATSKA I HERCEGOVCI IZGUBILI SU RAT U BOSNI"!


DENIS KULJIŠ: "Hrvatska i Hercegovci izgubili su rat u Bosni"!



DENIS KULJIŠ: 'Hrvatska i Hercegovci izgubili su rat u Bosni'!


U medijski vidljivom političkom spektru, hrvatski problemi svode se na razmirice sa susjedima.

 

Što je prvenstveni interes Hrvatske u odnosu na Bosnu i Hercegovinu?

 

Banjalučka regija ima više od pola milijuna stanovnika, koji u Europu mogu putovati samo tim smjerom, kao i svi kamioni koji prometuju sa zapadnom polovicom Bosne, pa je hrvatski neposredni (financijski) interes za gradnju mosta preko Save kod Gradiške ekonomski neusporedivo veći od interesa za otvaranje budimpeštanskog koridora prema Sarajevu preko mosta kod Broda. EBRD je odavna osigurao kredit za taj most, te potpomogao izgradnju autocesta, pa sad u Republici Srpskoj postoji jedna do Banjaluke, a druga do - Prnjavora (gradića na pravcu prema Doboju, o čemu je premijer Milanović posprdno govorio u predizbornoj kampanji iako do njegova sela kod Sinja vodi tek uska, krivudava džada).

 

To što vrijedi za ceste, vrijedi i za sve ostale ekonomske interese - banjalučka regija gravitira Zagrebu, a to je geografska činjenica koju nikakva promašena politika ne može fundamentalno promijeniti.

 

Osim tog očitog intersa, Hrvatska u odnosu prema BiH ima onaj opći, utoliko što je to prirodni populacijski rezervoar iz kojeg se privremeno supstituiraju ljudi koji iz Hrvatske odlaze dalje na Zapad.

 

Treći aspekt su odnosi s Hrvatima u BiH, u čemu Hrvatska nema nikakvog materijalnog interesa, ali treba zadržati blagonakloni odnos prema sunarodnjacima. No, Hrvatima u Hercegovini ne može pomoći Zagreb, i ne treba, njihova budućnost rješavat će se u Sarajevu, Bruxellesu, Berlinu i Washingtonu.

 

Sebi bi bosanskohercegovački Hrvati najviše pomogli kad bi se bili kadri institucionalno odvojiti od Hrvatske - komično je i tragično da je potpredsjednik vladajuće stranke u Hrvatskoj izabran u hercegovačkim izbornim okruzima. Dok se Hrvati u Bosni ne otresu HDZ-a, Zagreba, crkve i svog provincijalizma, neće moći iskoristiti prilike koje im pruža ustroj zemlje u kojoj su, iako brojčano svedeni na manjinu, u jakoj ustavnoj i političkoj poziciji, koju bi trebalo da iskoriste vodeći ofenzivnu politiku u Sarajevu i Mostaru, vođeni prije svega predodžbom o vlastitim ekonomskim probicima (to bi im trebalo biti blisko).

 

Ovako, Hercegovcima u Hercegovini i Bosni upravljaju Hercegovci iz Zagreba, koji su u Hrvatskoj stekli neproporcionalnu moć u doba katastrofalnog bosanskog rata, koji su Hercegovci, kao i Hrvatska, izgubili.

04.01.2018.

HOYT YEE : NEMA POTREBE ZA "DAYTONOM DVA, ALI...


HOYT YEE OTKLONIO ŠPEKULACIJE: Nema potrebe za "Daytonom dva, ali...

Zamjenik pomoćnika državnog sekretara SAD Hojt Brajan Ji izjavio je da SAD vjeruju u važnu ulogu Srbije za regionalnu stabilnost.




HOYT YEE OTKLONIO ŠPEKULACIJE: Nema potrebe za 'Daytonom dva, ali...


On je dodao da je za to važna saradnja Hrvatske i Srbije koje, kako je istakao, "moraju naći rješenje za teške probleme koje imaju".

 

U intervjuu za regionalnu televiziju N1 u Zagrebu, prvi čovjek Stejt departmenta za Jugoistočnu Evropu je rekao da u graničnom sporu Hrvatske i Slovenije SAD neće da zauzimaju stranu jer vjeruju da te dvije zemlje mogu same to da riješe.

 

Povodom situacije u BiH, američki diplomata je ocijenio da nema potrebe za "Dejtonom dva", ali da vlast mora da se fokusira na reforme kako bi ta zemlja ubrzala put ka EU.

Govoreći o slobodi medija, on je naglasio da je važno da postoji sloboda izražavanja jer slobodni mediji služe interesima građana.

 

Na pitanje da prokomentariše to što predsjednik Srbije Aleksandar Vučič uz ime televiije N1 dodaje "američka", Ji je rekao da američka vlada ne plaća medijima i da vjeruje u nezavisne medije.

 

On je ocijenio da su u regionu jugoistočne Evrope poseban rizik prijetnje novinarima i urednicima i da toga ne smije biti.

 

On je izrazio uvjerenje da u EU postoji volja da prihvati nove članice ako su spremne na reforme. Hojt Brajan Ji takođe je rekao da su regionu propuštene brojne prilike, da su sve zemlje regiona suočene s problemima tranzicije i da ne bi rekao da je neka zemlja gora od druge.

 

Povodom graničnog spora Slovenije i Hrvatske, američki diplomata je rekao da SAD neće da zauzimaju stranu jer vjeruju da Slovenija i Hrvatska mogu same to da riješe.

 

"I Hrvatska i Slovenija su strateški partneri i saveznici SAD. Uveliko se oslanjamo na obje vaše zemlje da će naći način da potpomognu sigurnost u regionu tako da će osnažiti svoje bilateralne odnose... Imate puno toga zajedničkog, članice ste EU i NATO, imate puno zajedničkih interesa. Mislim da je to odgovornost obje zemlje", rekao je Ji.

 

Govoreći o situaciji u BiH Hojt Ji je rekao da "za sada nema potrebe za 'Dejtonom dva'" ali da je nužno da se vlast fokusira na prioritete koji će dovesti do političkih i ekonomskih reformi i bržeg napretka ka EU.

"Vjerujemo da u ovom regionu postoje brojne mogućnosti ove godine. Prošle je godine došlo do pozitivnih pomaka na kojima treba graditi. Crna Gora se pridružila NATO, u Makedoniji je došla proreformska i multietnička vlada, tu su razgovori Kosova i Srbije o napretku odnosa. Vidimo mogućnosti u BiH, očekuju nas izbori ove godine, postoji potreba da se BiH pozabavi reformom izbornog zakona, mislim da bi fokus trebalo da bude i na postizanju dogovora kako bi se u 2018. održali efikasni izbori. Mislimo da sada nema potrebe za 'Dejtonom 2', ali mislimo da je nužno da se vlast u BiH fokusira na prioritete koji će dovesti do političkih i ekonomskih reformi i da se ubrza proces približavanju EU", rekao je zamenik pomoćnika državnog sekretara SAD.

 

 

(Beta/SB)

04.01.2018.

DAYTON JE UVIJEK BIO I OSTAO GEOSTRATEGIJA

Zlatko Dizdarević : Dayton je uvijek bio i ostao geostrategija, a ne ljubav i pažnja prema Bosni, mrtvima i živima





Priča o takozvanom »Daytonu Dva« u Bosni i Hercegovini ponavlja se svako malo. Na isti način interpretirana i uvijek iluzorna. I evo je opet. Spominju je lokalni naivci koji pri tome ne misle nepošteno, naprotiv, ali kvaka je baš u tome – poštenju i naivnosti.

Piše : Zlatko Dizdarević (Novi list)

Ni onaj prvi Dayton nije bio lokalna priča, niti se o njemu moglo razgovarati iz perspektive naivnog razglabanja o dobru i zlu, pravdi i nepravdi, niti je imao ikakve veze s poštenjem i nepoštenjem. Zašto bi onda i svaki čas novo podizanje temperature o »vremenu za Dayton« bilo nešto drugo nego – iluzorno.

Po Sarajevu već kruži šala: ovu najnoviju »bubu« o neophodnosti novog Daytona pustio je u svijet Michael R. Turner, član US Kongresa iz države Ohio. Dotični Turner svojevremeno je bio gradonačelnik tog gradića Daytona, prije istorijskog sporazuma »Balkanaca« (sorry EU Croatia) poznatog jedino po vazduhoplovnoj bazi američke vojske. Sada mangupi u Sarajevu kažu kako je bivši gradonačelnik shvatio da bi novi glamurozni politički spektakl ziher ponovo donio gradiću izlazak na veliku medijsku scenu, a to je u Trumpovoj Americi čisti poslovni »Bingo«.

Bez obzira na sve ovo, novom idejom povodom stare stvari ima razloga pozabaviti se makar površno, čisto da bi se razjasnilo ponešto među »dobrim i naivnim ljudima« što oni ne vide. I zato što velika politika odavno nema ama baš nikakve veze s dobrotom, istinom i pravdom. Samo što »narod« to uglavnom kasno shvati.

Dakle, ni onaj Dayton od prije 22 godine nije smišljen, napisan i potpisan da bi se narodi u BiH usrećili. Da se to htjelo, rat bi se završio još na početku, 1992. godine, na isti način kao i 1995. godine – uz svega nekoliko naleta američkih aviona nad Sarajevom. Ali nije. Završio je kada je to zatrebalo, ovako ili onako, svim potpisnicima Mirovnog sporazuma, posebno onim vanjskim. Domaćima su zavrnute ruke da potpišu ono što su stranci napisali.

Najslabijima, naravno, ruka se najlakše i najviše zavrće. S jačima se nikada ne zna pa ih se malo pazi. Prema tome, dramatično upozorenje kongresmena Turnera iskazano u pismu Državnom sekretaru Rex Tillerssonu kako »postoji bojazan da je mir uspostavljen Sporazumom u Daytonu u opasnosti…« i nije baš bogznakakav razlog da se tamo neko i uznemiri.

Uostalom, poprilično cinično po američke kongresmene zvuči zvanični odgovor Ambasade SAD u Sarajevu na pitanje uzbuđenih bh novinara da prokomentiraju »značajnu inicijativu« iz Washingtona: »Članovi Kongresa često iznose stavove koji nužno ne odražavaju trenutnu politiku Vlade SAD. Ambasada ne komentira zakonodavne aktivnosti koje predlažu članovi Kongresa SAD…« I dalje, da ne bude zabune, kažu i ovo: »Sjedinjene Američke Države i dalje podržavaju Daytonski ustav, Bosnu i Hercegovinu koja je suverena i nezavisna država sastavljena od dva entiteta u kojoj žive tri konstitutivna naroda i koja garantira ljudska prava i zakonsku zaštitu svim svojim građanima.« Hawk!

Pametnom jasno, bar što se tiče ideje da će se Washington nasekirati zbog međusobnih unutrašnjih prljavih igrica lokalnih političara, smišljanih svjesno i ciljano iz sasvim privatnih, vlastodržačkih interesa. Naravno, uz zajapurenu podršku za mržnju treniranih »naroda« i uz asistenciju pripadajućih bogova. Pa će Amerika eto radi toga raspakirati sporazum što je definirao njihove dugoročne interese i time postao jedan od važnijih vanjskopolitičkih uspjeha kojemu su odavno podigli spomenik. To što je kasnije savjest grizla pojedine aktere priče kao što je R. Holbrooke za puno lošeg učinjenog onih burnih dana i noći u vojnoj bazi prije više od dvije decenije, samo je melodramski dodatak.

Amerika je otperjala s Balkana dobivši što joj treba: dogovorenu crtu razdvajanja s Rusima na Balkanu (naivci u Srbiji i kod Dodika vjeruju tu u nježnu ljubav s Moskvom!). Kroz NATO u Crnoj Gori su konačno zatvorili Rusima vjekovno sanjani izlazak na Jadran, pa je država s malo više od pola miliona stanovnika postala za njih »najvažniji partner u regiji«.

Ujedno, Washington ima na Kosovu vojnu bazu Bondsteel, sasvim dovoljnu da pokrije vojno sve u regionu, čak i kada Aviana u Italiji više ne bude. Kažu da se ne zna kolika je, ali je vispreni novinar »Nezavisnih novina« iz Banjaluke, u rijetkoj reportaži odatle zabilježio kako se u taj vojni grad na 360 hiljada četvornih metara površine »dnevno doprema 600.000 galona vode, dijeli 18.000 obroka i pere 1.400 vreća veša…« Pa neka onaj ko hoće računa koliko ih je. I zašto je, uz mitologiju i slično, Kosovo za njih toliko važno.

Sve je to, realno govoreći, isto kao i bombardovanje Beograda 1999. godine, bilo dio storije »o Daytonu«, prije i poslije. I to će se sada mijenjati zbog pisma kongresmena Turnera? Doista naivno.

Ukratko, Dayton je uvijek bio i ostao geostrategija, a ne ljubav i pažnja prema Bosni, mrtvima i živima. Clintonu je pomoglo u zataškavanju afera i dobivanju novih izbora. Uz ostalo, tamošnji tv gledaoci nisu morali više da gledaju ono što niko nije volio da gleda. Ma koliko o tome onda izvještavala za »istinoljubivi« CNN heroina ratova, pravde i američkih pobjeda, Christian Amanpour. Danas je već malo drugačije, krv i smrt su medijski profit, a i novi klinci opsjednuti smart ratnim igricama više ne reagiraju noćnim morama na smrt i razaranja kao nekad.

Druga grupa razloga zašto u Americi (i ne samo tamo) nikoga previše ne zanima otpakivanje Mirovnog sporazuma iz Daytona, na domaćem je terenu. Karakteristika malih i nerealnih u čitanju samih sebe, uvijek je povod zabluda da smo nekome važni u velikoj politici radi nas samih, a ne jedino i isključivo onoliko koliko to treba »njima«. Veliki će tu iluziju ovdje podržavati i hraniti – smijuljeći se iz pozadine – jer im mali naprosto trebaju. Dok trebaju.

Svaka varijanta otpakivanja Daytona, iz njihovog ugla gledano, samo će proizvesti nove glavobolje. Razlog je jasan onome ko hoće da vidi: Dayton Dva iz domaće perspektive igrača na terenu vidi se ne kao priliku za istinsko sređivanje unutrašnjih odnosa, za otvaranje prostora za bolje, efikasnije funkcioniranje države na u korist svih njenih ravnopranih građana različitih nacija, vjera i korijena… Da to hoće ne bi im smetao ni postojeći Sporazum.

Nažalost, njegovo raspakivanje u BiH se doživljava unaprijed kao šansa za pobjedu »protiv« drugoga i trećega, jer »sve što sada postoji je protiv nas«. Stvari su tu, pojednostavljeno prikazano, poznate i vrapcima na grani: Bošnjaci SDA, vodeće nacionalne partije u BiH, iz pozicije najbrojnijih u zemlji smatraju da je »zajednički interes« i koncept organizacije države na tome temeljen ugrožen separatizmom Srba iz RS-a i Hrvata pristalica »Herceg Bosne« odnosno trećeg entiteta. Bošnjački cilj novog Daytona bi, dakle, bio suzbijanje tog separatizma…

Dodikovi fanovi, očigledno na ovom terenu u većini u RS-u, smatraju da je postojeći Dayton »jedina zaštita Srba u BiH« i ne daju ga za živu glavu. U tome ih snažno podržava zvanični Beograd. Doduše, jako bi im odgovarao »treći entitet« Hrvata u BiH, ali samo kao faktor razbijanja »bošnjačkog hegemonizma«. Ali, taj hrvatski novi entitet ne smije uzeti ni pedalj sadašnje teritorije Republike Srpske, ma koliko su tamo, recimo u Posavini, Hrvati bili uvijek ogromna većina…

Hrvati HDZBiH, posebno u ljutoj Hercegovini, jedinstveni su u zaključku da već dvadeset godina pate u nejednakopravnosti svake vrste u BiH. Zagreb ih tu silno podržava. Za njih bi otpakivanje Daytona bilo uslov bez kojeg se malo šta može dobroga tražiti u budućnosti. Eto im zato protivnika prvenstveno među Bošnjacima. Zaboravljeno je kako je predsjednik HDZBiH D. Čović davno pristao na ultimatum Dodika – »da« za treći entitet, ali ne ni pedlja iz RS u tome!

Situacija je jasna, onome ko hoće da shvati. Sve će ići dalje ovako dok se rješenja za život u istoj državi ne budu tražila u zajedničkim interesima i vrijednostima afirmiranim na želji da bolje bude svima umjesto da »komšiji crkne krava…«. Zajednica, naravno, traži i normalne kompromise. A ne ono što kažu tipični glasači novog kova: »Ja ću vazda za moje, pa makar mi bilo sto puta gore…« Teško je vjerovati da će Amerikanci s daytonskim partnerima rušiti svoju »geostrategiju« zarad ove vrste lokalne pameti. Problem je, dakle, mijenjati pogubljenu pamet, a ne papire. U tome malo ko želi da pomogne.


//////////////////////////////////////


04.01.2018.

ROBERT PROSINECKI NOVI SELEKTOR FUDBALSKE (NOGOMETNE) A REPREZENTACIJE BiH

IZVRŠNI ODBOR NS BiH ODLUČIO: Robert Prosinečki novi selektor fudbalske A reprezentacije BiH

Robert Prosinečki je novi selektor fudbalske A reprezentacije Bosne i Hercegovine.



IZVRŠNI ODBOR NS BiH ODLUČIO: Robert Prosinečki novi selektor fudbalske A reprezentacije BiH


Odlučeno je to nakon sjednice Izvršnog odbora Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine koja je održana u hotelu Terme na Ilidži, javlja Reprezentacija.ba.


Podsjećamo, u užem izboru bili su Amar Osim i Robert Prosinečki. S obojicom je stručna komisija u sastavu Sead Kajtaz - Zvjezdan Misimović krajem prošle godine obavila konkretne razgovore i zaključke prenijela članovima Izvršnog odbora.


Novog selektora već krajem ovog mjeseca očekuje prvi ispit, s obzirom na to da reprezentacija BiH 28. januara gostuje selekciji SAD-a u Los Angelesu, a tri dana kasnije igra prijateljski meč s Meksikom u San Antoniju.

 

Prosinečki je u fenomenalnoj igračkoj karijeri osvojio Kup šampiona sa Crvenom Zvezdom, nastupao za dva najveća španska kluba, a s hrvatskom reprezentacijom osvojio je treće mjesto na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj.

 

Trenersku karijeru počeo je 2006. kao pomoćnik u stožeru fudbalske reprezentacije Hrvatske. 2010. preuzeo je Crvenu Zvezdu, s kojom je uspio osvojiti jedan kup tokom dvije godine boravka na klupi. Krajem 2012. sjeo je na klupu tuskog Kayserispora, te ostvarivši 13 pobjeda u 27 utakmica, ekipu podigao s 15. na 5. mjesto turske Superlige. Od novembra 2014. do oktorbra 2017. bio je na čelu reprezentacije Azerbajdžana.

04.01.2018.

MIJENJATI POGUBLJENU PAMET, A NE PAPIRE

04.01.2018.

SENAD PECANIN: SRETNA NOVA '92


Senad Pećanin: Sretna nova ’92





Image result for senad pecanin

U Evropi kažu: “Ako hoda kao patka, kvače kao patka, izgleda kao patka – onda je to patka!” A u Sarajevu kao da kažu: “Ako sve izgleda kao uoči 1992. godine, ako miriše na 1992. godinu, ako se susjedi pripremaju kao za 1992. godinu – onda je to 2018. godina!”  

Piše: Senad Pećanin

U novembru 1991. godine policajci iz sarajevske općine Stari Grad su na Bistriku, na tranzitnoj cesti iznad grada, zaustavili kolonu šlepera. Kako je teret koji su prevozili bio pokriven ceradom, zatražili su objašnjenje o teretu. Vozači su im objasnili, a i dali tovarne listove na kojima je stajalo da prevoze – banane. Provjerom tih navoda utvrđeno je da teret ne čine banane, već granate i rakete koje je Jugoslovenska narodna armija prevozila u Lukavicu. Nekoliko mjeseci kasnije pokazalo se da su tereti “banana” i slični bili neophodni kako bi “goloruki” sljedbenici Radovana Karadžića imali čime ubijati Sarajevo naredne skoro četiri godine.

A na Palama je nedavno boravio ministar odbrane Srbije Aleksandar Vulin. Tom prilikom on nije dopremio “šlepere banana”, ali je nakon sastanka sa domaćinima saopćeno da će Beograd uskoro na Pale dopremiti deset tenkova radi – kako je objašnjeno – remonta. To što remonti tenkova nikada ranije nisu rađeni na Palama – pa šta?! Ko je prije 20 godina čuo za Elona Muska i njegovog “teslu”, a danas ga kompletna svjetska auto-industrija doživljava kao ozbiljan izazov? To što niko nikad nije čuo da su se na Palama ikada remontovale “banane”, još uvijek ne znači da odgovorni na vlasti u bh. prijestolnici nisu – majmuni.

Prethodna informacija nije izazvala nikakvu reakciju vlasti u Sarajevu. A nisu ni slične, poput izjave srbijanskog ministra Ivice Dačića koji je prije nekoliko dana izjavio: “Jesu li otklonjeni problemi zbog kojih su izbili ratovi na Balkanu? Nisu. Ovo je samo intermeco između nekih novih sukoba, ne zbog Srba, već zbog neriješenih pitanja na Balkanu.” Za rješavanje “neriješenih pitanja na Balkanu”, vjeruje Dačić, neće biti potrebna naliv-pera i olovke, pa zato valjda na remont na Pale neće biti poslata sredstva za pisanje.

Međutim, dok vlasti u Sarajevu spavaju snom pravednika, ono što rade srbijanske vlasti u Beogradu i Milorad Dodik u Republici Srpskoj privuklo je pažnju američke administracije. Zato je američki Kongres usvojio zakon kojim je Ministarstvo odbrane obavezano da 2018. godine obavi “analizu i procjenu sigurnosne suradnje svih država zapadnog Balkana sa Rusijom, uključujući i listu naoružanja, odbramebenih sistema i vojne tehnologije vrijedne milion ili više dolara, koje je dobila ili kupila bilo koja država zapadnog Balkana od 2012. godine; opis učešća vojnih snaga u treninzima i vježbama sa Rusijom u istom periodu, kao i opis ugovora o saradnji u koje su ušle zemlje regiona sa Rusijom.” Kako prenose američki mediji, za izradu izvještaja zadužen je američki ministar odbrane James Mattis.

Navodne donacije, te kupovina oružja iz Rusije nisu jedini razlozi zabrinutosti Washingtona za klizanje regiona u stanje sve većih izazova miru. Obavještajnim zajednicama zapadnih zemalja, ne samo američkoj, pažnju su privukle informacije koje ukazuju na Dodikovu strategiju transformacije entitetske policije Republike Srpske koja po svojoj brojnosti, naoružanju, opremi i proširivanju nadležnosti sve više postaje vojna sila. Procjene dostupne ovim zajednicama ukazuju da urgentna mobilizacijska moć Dodikovih vlasti danas može da računa na blizu 20.000 dobro naoružanih i opremljenih vojnika, sa temeljem koji sačinjavaju pripadnici redovnog sastava Ministarstva policije Republike Srpske (oko 5.500 pripadnika), aktivni i bivši pripadnici Vojske BiH i drugih državnih organa (oko 5.000), te odabrani dobrovoljci iz Republike Srpske i Srbije (oko 5.000), kao i pripadnici Specijalne antiterorističke jedinice, Jedinice za podršku, Sudske policije, zatvorske straže… Za regrutiranje dobrovoljaca veliki potencijal postoji u velikom broju režimu odanih zaštitarskih agencija, kao i srpskih i proruskih kleronacionalističkih i ekstremističkih organizacija i grupa koje djeluju u Republici Srpskoj i Srbiji. Procjenjuje se da ih ima oko 70, predstavljaju se kao nevladine organizacije koje promoviraju srpski, panslavenski i proruski kleronacionalizam i neofašizam, a mogu se svrstati u četiri grupe:

1) tradicionalni četnički pokreti (razgranate ravnogorske organizacije, poput “SNP 1389″, “Izbor je naš”…)

2) ekstremno klero-nacionalističke i neonacističke grupe (njih osam, među kojima su Otačastveni pokret “Obraz”, “Krv i čat-divizija Srbija”, “Nacionalisti”…)

3) veteranske i militantne grupe (“Sloga”, Veterani Republike Srpske”, Kosovski front”, Udruženje vojno-rodoljubivih klubova “Steg” Moskva-Beograd…)

4) kulturne, političke i medijske srpske i srpsko-ruske organizacije, pokreti i fondacije (njih 28, među kojima su Ruski kulturni centar “Ruski mir”, Društvo srpsko-ruskog prijateljstva “Roman Mališev” Pale, Udruženje “Srpsko-ruski most” Istočno Sarajevo, Srpsko-ruska zajednica “Zavet” Bijeljina…).

Zapadne obavještajne službe vjeruju da imaju dovoljno dokaza da pripadnici ruskih službi sigurnosti već godinama djeluju instruktivno na teritoriji Republike Srpske. Njihovu pažnju privukla je i informacija da je još uoči izbora 2014. godine u Banja Luci boravilo oko 90 bivših i aktivnih ruskih specijalaca FSB-a, ruske Federalne službe bezbjednosti, koji su smješteni u jednom policijskom kampu u blizini Banja Luke. Došli su iz Srbije u vozilima MUP-a Republike Srpske, a medijima je objašnjeno da se radi o ruskim umjetnicima, takozvanim “donskim kozacima”…

Analogije nisu uvijek najmudriji izvor za donošenje zaključaka. To važi i za analogije između nekadašnjih “banana” i današnjih tenkova na remontu, nekadašnje bliske suradnje Bobana i Karadžića i današnje Čovića i Dodika, nekadašnjeg Izetbegovića i današnjeg Izetbegovića… No, jedini gluplji izbor bio bi potpuno ignororanje tako očitih analogija. U Evropi kažu: “Ako hoda kao patka, kvače kao patka, izgleda kao patka – onda je to patka!” A u Sarajevu kao da kažu: “Ako sve izgleda kao uoči 1992. godine, ako miriše na 1992. godinu, ako se susjedi pripremaju kao za 1992. godinu – onda je to 2018. godina!”



//////////////////////////////////////////////

ŠTA JE CILJ DEKLARACIJE SRBIJE I RS-a: 'To je Memorandum 2 i služi da  zaštiti režim Milorada Dodika u BiH' - 1

ŠTA JE CILJ DEKLARACIJE SRBIJE I RS-a: 'To je ... -
Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
56660106

Powered by Blogger.ba