Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

31.01.2018.

SUMNJIVE VEZE MILORADA DODIKA I VLADISLAVA ŠURKOVA

SUMNJIVE VEZE DODIKA I ŠURKOVA: Rus protiv kojeg SAD podiže sankcije jer je pomogao Dodiku da pobijedi na izborima

Vladislav Šurkov, savjetnik i saradnik ruskog predsjednika, dovodio se u vezu s predsjednikom bh. entiteta Republika Srpska



SUMNJIVE VEZE DODIKA I ŠURKOVA: Rus protiv kojeg SAD podiže sankcije jer je pomogao Dodiku da pobijedi na izborima

Na listi 210 osoba iz Rusije koje je administracija predsjednika SAD-a Donalda Trumpa identificirala u sklopu zakona o sankcijama i borbi protiv negativnog ruskog utjecaja, nalazi se i Vladislav Šurkov.

 

Ovaj savjetnik i saradnik ruskog predsjednika Vladimira Putina se dovodio u vezu s predsjednikom bh. entiteta Republika Srpska Miloradom Dodikom i utjecajem Moskve na izbor predsjednika RS-a 2014. godine.

Šurkov se nalazi na takozvanoj Putinovoj listi osoba koje je SAD identificirao kao moguće nove mete sankcija zbog veza s Kremljem te spornih aktivnosti u Ukrajini, širenju ruskog utjecaja ili kršenja ljudskih prava.

 

Agent Putinovog savjetnika

 

Prema navodima američke nevladine agencije Stratfor, Šurkova i Dodika povezuje uloga ruskog propagandiste i ultranacionaliste Konstatina Malofeeva, koji je identificiran kao agent Putinovog savjetnika.

"Dodik je dvije sedmice prije izbora 2014. godine putovao u Moskvu na sastanak sa Putinom. Dodik se s Malofeevom susreo u hotelu kod Banja Luke. Malofeev je agent Putinovog savjetnika Vladimira Šurkova. Njih dvojica su navodno organizirali i finansirali referendume na Krimu te u regijama Donjeck i Lugansk. Štaviše, Malofeeev je u Banja Luku došao s grupom Kozaka, koji su bili u blizini biračkog mjesta", navodi se u tekstu Stratfora, koji je objavljen krajem marta prošle godine, a u kojem se tretira porast utjecaja Rusije u regiji.

 

Bugarski istraživač Hristo Grozev je te navode potvrdio u tekstu objavljenom na internet stranici bellingcat.com, koja objavljuje istraživačke priče, te je istakao da je Malofeev bio zadužen da osigura pobjedu Dodika na izborima.

 

Na listi čelnici ruskih kompanija

 

Grozev je objavio i fotografiju na kojoj su, kako navodi, Dodik i Malofeev na dan izbora.

Dodik je 2014. godine u vrlo tijesnoj utrci te rezultatima koji su objavljeni sa zakašnjenjem pobijedio kandidata Srpske demokratske stranke Ognjena Tadića za desetak hiljada glasova.

Osim Šurkova, na "Putinovoj listi", koja je objavljena na zahtjev američkog Kongresa, nalaze se i čelnici kompanija koje djeluju u Bosni i Hercegovini, direktno ili putem filijala, poput Alekseja Millera, čelnika Gazproma, i Germana Grefa, čelnika Sberbank.

 

Izvor: Agencije

31.01.2018.

VOĆKA ČUDNOVATA: IGOR DODIK POSLOVAO S FIRMOM ZBOG KOJE JE RUSIJA ZABRANILA UVOZ JABUKA IZ BiH

VOĆKA ČUDNOVATA: Igor Dodik poslovao s firmom zbog koje je Rusija zabranila uvoz jabuka iz BiH

“Navedeni kooperanti svoje proizvode ne mogu izvoziti putem firme Fruct Company d.o.o., ali isti svoje proizvode mogu plasirati putem drugog registrovanog izvoznika na tržište Ruske Federacije”, naveli su u Upravi za zaštitu zdravlja bilja.




VOĆKA ČUDNOVATA: Igor Dodik poslovao s firmom zbog koje je Rusija zabranila uvoz jabuka iz BiH

Piše: A.Avdić 


Firma čiji je osnivač Igor Dodik, sin predsjednika Republike Srpske, bila je jedan od glavnih kooperanata bijeljinske kompanije “Fruct Company” zbog koje je Rusija zabranila uvoz jabuka iz BiH. Dodikova firma Fruit Eco jedna je od šest kompanija koje se brišu iz registra kooperanata Fruct Company, potvrđeno je za Žurnal iz Uprave za zaštitu zdravlja bilja BiH.

 

“Navedeni kooperanti svoje proizvode ne mogu izvoziti putem firme Fruct Company d.o.o., ali isti svoje proizvode mogu plasirati putem drugog registrovanog izvoznika na tržište Ruske Federacije”, naveli su u Upravi za zaštitu zdravlja bilja.

Ruska Federacija je, podsjećamo, 22. januara ove godine zabranila uvoz jabuka iz BiH nakon što je ruska fitosanitarna inspekcija utvrdila da su bh. firme u Rusiju izvozile jabuke koje su prethodno uvezene iz Poljske.  Reagiralo je tada i Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske koje je navelo da je “neophodno utvrditi odgovornost u vezi sa propustima kod izvoza jabuka iz BiH u Rusiju, za koje je utvrđeno da su iz Poljske”. Istragom institucija RS-a utvrđeno je da je sporne jabuke u Rusiju izvezla fompanija “Fruct Company” d.o.o. iz Bijeljine o čemu je Ministarstvo poljoprivrede RS-a informisalo Upravu za zaštitu zdravlja bilja BiH.

Informišemo vas da je sa jedinstvenog spiska izvoznika voća i povrća za Rusku Federaciju, koju vodi Uprava za zaštitu zdravlja bilja izbrisana firma Fruct Company iz Bijeljine, kao i njihov kooperant Nedžad Mujčinović iz Gradačca”, kazali su za Žurnal iz Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH.

Osim Mujčinovića, kao kooperanti sporne firme Fruct Company navedeni su još i Radovan Njegić, Mladen Čekić, Bojin d.o.o. Export – ImportAleksandar Njegić, te firma Fruit Eco. Prema privrednom registru Republike Srpske, osnivači firme “Fruit Eco” su Mirko Dobrić i Igor Dodik, rođak i sin Milorada Dodika

“Svi registrovani kooperanti po automatizmu se brišu iz registra kooperanata Fruct Companya”, potvrdili su u Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH.
    
Podsjećamo, firma Fruit Eco, čiji je suosnivač Igor Dodik, dobila je 2010. godine oko dva miliona maraka kredita Investiciono-razvojne banke RS. Tim novcem, sin predsjednika RS-a nabavio je oko 170 hiljada sadnica jabuke, a zbog “dobre investicije” i kasnije je dobijao poticaje od institucija Republike Srpske. 

 

(zurnal.info)

 

31.01.2018.

IMAMO DOKUMENT DA JE ZELJKO GLASNOVIC '93 SURADJIVAO S VOJSKOM R SRPSKE

Imamo dokument da je Glasnović ’93 surađivao s vojskom R Srpske: Mogu ODMAH početi drmati





Imamo dokument da je Glasnović ’93 surađivao s vojskom R Srpske: Mogu ODMAH početi drmati

Foto: Fenixmagazin


//////////////////////////////

Izdvajamo

  • A taj domoljub prisno surađuje sa Vojskom Republike Srpske dok tisuće/hiljade granata padaju po Baranji, Slavoniji i Dalmaciji. I zato, što bi rekao Željko Glasnović: Hrvati, probudite se i očistite željeznom metlom te petokolonaše iz države.
.........................................

Zvijezda vodilja hrvatskog nacionalizma, umirovljeni general HVO-a i sadašnji zastupnik u Hrvatskom saboru Željko Glasnović, za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini surađivao je sa Vojskom Republike Srpske.

Portal Tačno.net objavljuje zvanični dokument HVO-a, brigade Kralja Tomislava u kojem Željko Glasnović tadašnji pukovnik, obavještava Željka Šiljega nekadašnjeg oficira JNA, da je uspostavio kontakt s trećom stranom.

Obzirom na datum dokumenta 24.07.1993. godine „Treća strana“ predstavlja Vojsku Republike Srpske koja zahvaljujući upravo naporima Željka Glasnovića, pristaje da vlastitom artiljerijom pomogne HVO-u. Tačnije, kako piše u dokumentu,  može „ODMAH početi drmati“ položaje Armije BIH.

Željko Glasnović kako sam tvrdi na prostore bivše Jugoslavije vratio se početkom 90-tih godina kako bi ako treba i svojim životom, zaštitio domovinu od velikosrpske agresije. Međutim, kao što vidimo iz dokumenata HVO-a za Glasnovića problem ne predstavlja upravo bliska suradnja sa velikosrpskim imperijalistima.

Iz tog razloga iznenađuju nas medijski istupi Željka Glasnovića te njegovi stavovi izrečeni u Hrvatskom saboru kao i na okupljanjima i svečanim defileima hrvatske desnice. Ovom prilikom podsjećamo vas na neke od izjava ovog suradnika Vojske Republike Srpske.

Jezikoslovcu i neustrašivom borcu za hrvatski nacionalni identitet Glasnoviću, zasmetao je govor zastupnice SDSS-a Dragane Jeckov koja se svojim uvaženim kolegama u saboru obratila na srpskom jeziku.

“Više se ne proučava hrvatsko-srpski i srpsko-hrvatski jezik, imate i jedan i drugi, i ako smo u Hrvatskoj onda je službeni jezik hrvatski. Čuo sam neke riječi, moj hrvatski, da se razumijemo, nije najbolji, ali sam vani živio, otišao sam sa osam godina, ali sam znao razliku između buranije i mahuna, referisanje, obezbeđenje, juha, supa… Ali ovdje izgleda kako još nismo izašli iz tog jugoslavenskog kruga.” (portal direktno.hr)

Glasnović u nastavku intervjua ne samo kao priučeni lingvista već kao i zagovorljivi legalista smatra da je Predsjednik sabora Željko Reiner trebao sankcionisati i upozoriti zastupnicu Jeckov zbog njenog govora na srpskom jeziku: “Ovo je Hrvatska država u kojoj živi većinom hrvatski narod i kada ste ovdje morate poštivati zakone i propise ove države, koja još, na žalost, nije po svim elementima ni zakonska ni pravna država. Ja nju nekada zovem ‘croslavija’”.

U kontekstu jezičkih rasprava sasvim je nejasno na kojem jeziku je Željko Glasnović komunicirao sa Vojskom Republike Srpske, periodično svakih sat vremena.  Da li je trećoj strani „referisao“ na engleskom, hrvatskom ili tečnom srpskom jeziku? Šta se na zajedničkim sastancima štabova jelo? Supa ili juha? Buranija ili mahuna?

Malo je pravih boraca. Još i danas se prepričava legendarna rečenica Željka Glasnovića izrečena nakon što je ranjen metkom kraj srca u travnju/aprilu 1992. godine: „Ostavite mi jednu bombu za mene i četnike, a vi se izvlačite“. Borba protiv četnika i velikosrpskih imperijalista sa kojima je surađivao 1993. godine za Željka Glasnovića naprasno je nastavljena ulaskom u Hrvatski sabor. Vidljivo je to iz njegovih napora da javnosti otvori oči i jednom zauvijek identificira najveću opasnost samostalne Hrvatske države.

“Geneza svega i najveći problem i prijetnja na ovim prostorima je velikosrpski imperijalizam, koji je od 1912. do 1999. godine pobio skoro milijun ljudi na ovim prostorima, većinom u miru”… “Kada u Srbiji prihvate ovo što sam rekao,” nastavlja Glasnović, ” i ispričaju se hrvatskom i ostalim narodima za zločine koje su počinili, što pod kokardom, a što pod petokrakom, to bi onda mogao biti početak pomirenja”.

Časni hrvatski general Željko Glasnović, koji se još ‘93 pomirio sa ratnim kolegama ispod kokarde, ne posustaje ni milimetra u svojoj borbi protiv jugonostalgije, udbaša, Srba, diskriminacije u javnom prostoru, crvenih antifašista. Odlučan je suprotstaviti se specijalnom ratu koji se vodi protiv Hrvatske države.

“…tko su ti ljudi koji vode taj specijalni rat? Većina njih sjedi ovdje, sjede s ove strane (pokazuje prema oporbi, op.a.), oni su se prerušili, ti bivši Jugoslaveni, u Hrvate, hodočaste po konzulatima i predstavljaju svoju državu kao nekakvu ustašku tvorevinu. Sjede ovdje, ta peta kolona cinkaroša, to su radili tamo 60-ih, 70-ih godina, gdje je 12 posto ljudi radilo za Udbu, imali su po dvojicu u svakoj stambenoj zgradi, oni su još s nama ovdje jer nikad nije provedena lustracija. Oni znaju, kad bi se izmijenio izborni zakon, nikad oni više ne bi sjedili ovdje…. To je zastrašujuće, tome se mora stat na kraj. Hrvati, probudite se i očistite željeznom metlom te petokolonaše iz države.” (24sata.hr)

Izjave poput navedenih samo su mali dio prepoznatljivog Glasnovićevog licemjernog nacionalističkog repertoara. Dok sa pozornice Hrvatskog sabora govori o potrebi pisanja nove hrvatske povijesti u koautorstvu sa Zlatkom Hasanbegovićem, Brunom Esih, Jakovom Sedlarom, a u kojoj nema mjesta za Jasenovac, hrvatski antifašizam i niz opštih civilizacijskih vrijednosti, Glasnović bi valjda trebao predstavljati školski primjer jednog pravog hrvatskog domoljuba.

A taj domoljub prisno surađuje sa Vojskom Republike Srpske dok tisuće/hiljade granata padaju po Baranji, Slavoniji i Dalmaciji. I zato, što bi rekao Željko Glasnović: Hrvati, probudite se i očistite željeznom metlom te petokolonaše iz države.

31.01.2018.

CIME JE IVICA DACIC ZASLUZIO ODLIKOVANJE MOSKVE

31.01.2018.

OPTUZNICA PROTIV PRIPADNIKA HVO-a ZBOG LOGORA VOJNO

Udruženi zločinački poduhvat na području Mostara : Optužnica protiv pripadnika HVO-a zbog logora Vojno




Sud Bosne i Hercegovine potvrdio je optužnicu protiv 11 bivših pripadnika Hrvatskoga vijeća obrane (HVO) zbog  zločina počinjenih nad bošnjačkim stanovništvom u okviru udruženog zločinačkog pothvata na području Mostara, javili su bh. mediji objavljujući presliku optužnice.

Optužnica je podignuta protiv nekadašnjih pripadnika Druge bojne HVO-a u Mostaru Nedžada Ćorića, Dražana Lovrića, Jure Kordića, Marija Sušca, Nedžada Tinjaka, Nuhana Šukala, Darija Mihalja, Stanka Škobića, Tomislava Aničića, Marinka Šunjića i Slavka Golemaca.

Oni se terete da su sudjelovali u u širokom, rasprostranjenom i sustavnom napadu HVO-a protiv bošnjačkog civilnog stanovništva sa ciljem njihovog progona s teritorija bivše samoproglašene Herceg-Bosne.

Optužnicom se precizira da su od lipnja 1993. do ožujka 1994. godine tijekom oružanog sukoba HVO-a i Armije BiH sudjelovali u napadu u kojem je više od 70 civila bošnjačke nacionalnosti nezakonito uhićeno, lišeno slobode i odvedeno u logor Vojno kod Mostara.

Četvorica već osuđeni

Time su počinili zločin protiv čovječnosti i kršenje Ženevskih konvecija, te protupravno zatvorili, zlostavljali i maltretirali civilno stanovništvo na teritoriju samoproglašene Herceg-Bosne.

Pri tome se optužnicom terete za psihička zlostavljanja, stvaranje ozračja straha, mučenja, ponižavanja, zarobljavanje civila u nehigijenskim uvjetima i bez osnovnih životnih potreba u sklopu udruženog zločinačkog pothvata.

Prije podizanja nove optužnice za logor Vojno, pred Sudom BiH osuđena su četvorica nekadašnjih zapovjednika i čuvara u logoru Marko Radić, Dragan Šunjić, Damir Brekalo i Mirko Vračević.

Haški sud nedavno je osudio šestoricu bivših dužnosnika samoproglašene Herceg-Bosne za udruženi zločinački pothvat nad bošnjačkim stanovništvom, odredivši im ukupno 111 godina zatvora. Nakon izricanja presude jedan od osuđenih, Slobodan Praljak počinio je samoubojstvo u sudnici.

(Kliker.info-Aljazeera)


//////////////////////////////



Istoričar Milivoj Bešlin tvrdi : Od velike Srbije se nije odustalo |

/////////////////////////////////////

poslovao s firmom zbog koje je Rusija zabranila uvoz jabuka iz BiH!



Firma čiji je osnivač Igor Dodik, sin predsjednika Republike Srpske, bila je jedan od glavnih kooperanata bijeljinske kompanije “Fruct Company” zbog koje je Rusija zabranila uvoz jabuka iz BiH. Dodikova firma Fruit Eco jedna je od šest kompanija koje se brišu iz registra kooperanata Fruct Company, potvrđeno je za Žurnal iz Uprave za zaštitu zdravlja bilja BiH.

“Navedeni kooperanti svoje proizvode ne mogu izvoziti putem firme Fruct Company d.o.o., ali isti svoje proizvode mogu plasirati putem drugog registrovanog izvoznika na tržište Ruske Federacije”, naveli su u Upravi za zaštitu zdravlja bilja.

Ruska Federacija je, podsjećamo, 22. januara ove godine zabranila uvoz jabuka iz BiH nakon što je ruska fitosanitarna inspekcija utvrdila da su bh. firme u Rusiju izvozile jabuke koje su prethodno uvezene iz Poljske.  Reagiralo je tada i Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske koje je navelo da je “neophodno utvrditi odgovornost u vezi sa propustima kod izvoza jabuka iz BiH u Rusiju, za koje je utvrđeno da su iz Poljske”. Istragom institucija RS-a utvrđeno je da je sporne jabuke u Rusiju izvezla fompanija “Fruct Company” d.o.o. iz Bijeljine o čemu je Ministarstvo poljoprivrede RS-a informisalo Upravu za zaštitu zdravlja bilja BiH.

Informišemo vas da je sa jedinstvenog spiska izvoznika voća i povrća za Rusku Federaciju, koju vodi Uprava za zaštitu zdravlja bilja izbrisana firma Fruct Company iz Bijeljine, kao i njihov kooperant Nedžad Mujčinović iz Gradačca”, kazali su za Žurnal iz Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH.

Osim Mujčinovića, kao kooperanti sporne firme Fruct Company navedeni su još i Radovan Njegić, Mladen Čekić, Bojin d.o.o. Export – ImportAleksandar Njegić, te firma Fruit Eco. Prema privrednom registru Republike Srpske, osnivači firme “Fruit Eco” su Mirko Dobrić i Igor Dodik, rođak i sin Milorada Dodika.

“Svi registrovani kooperanti po automatizmu se brišu iz registra kooperanata Fruct Companya”, potvrdili su u Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH.

Podsjećamo, firma Fruit Eco, čiji je suosnivač Igor Dodik, dobila je 2010. godine oko dva miliona maraka kredita Investiciono-razvojne banke RS. Tim novcem, sin predsjednika RS-a nabavio je oko 170 hiljada sadnica jabuke, a zbog “dobre investicije” i kasnije je dobijao poticaje od institucija Republike Srpske.

(Kliker.info-Žurnal)

31.01.2018.

IZETBEGOVIC O PUTU SARAJEVO - BEOGRAD

Izetbegović o putu Sarajevo -Beograd : To je sjajan projekat, koji bi bio izveden bez kredita, bez ikakvog učešća BiH, praktično, za nas besplatno !?






Izgradnja prstena autoputa na jučer dogovorenoj trasi, koja bi spajala Sarajevo i Beograd, predstavlja megaprojekat i to bi mogla biti jedna od najboljih stvari koja se desila Bosni i Hercegovini, samo ako budemo dovoljno pametni da je iskoristimo – kazao je član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović za BHRT, prenosi Fena.

Prema njegovim riječima, trasa od Sarajeva preko Zenice, Tuzle, Brčkog, Bijeljine, Beograda, Požege, Višegrada, pa natrag do Sarajeva, čini projekat dužine 350 km, od toga 270 km u BiH, a koji bi, ako bude realiziran, dao ogroman poticaj zapošljavanju ljudi i saradnji.

Neusaglašeni smo, zar ne?

– To je sjajan projekat, koji bi bio izveden bez kredita, bez ikakvog učešća BiH, praktično, za nas besplatno – rekao je Izetbegović gostujući u Dnevniku 2 BHRT-a.

Potvrdio je da se iz Srbije i Republike Srpske insistiralo na tome da trasa autoputa bude izgrađena u pravcu preko Požege i Višegrada, ali to Sarajevu nije odgovaralo, jer navedeno područje nije bilo dovoljno frekventno.

Tada je, kazao je Izetbegović, prijatelj iz Turske ponudio da pomogne izgradnju prstena koji bi obuhvatio obje predložene trase, a prvi sastanak o realizaciji projekta mogao bi biti održan već sljedeće sedmice.

Izetbegović je, komentirajući zamjerke koje su na njegov račun zbog sastanka sa presjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem i predsjednikom Turske Recepom Erdoğanom uputile kolege iz Predsjedništva BiH, rekao kako je poznato da u BiH ne postoje usaglašeni stavovi.

– U Istanbul nisam otišao s pretenzijom da se nešto riješi već da se stvori određeni model i odredi ruta. Išao sam da uradim nešto dobro za BiH. Čović je išao u Zagreb, bio je i u Beogradu, pogledajte gdje je sve Ivanić bio, ali ja uvijek polazim od toga da oni idu da urade nešto dobro za BiH – istakao je.

I CIK da uradi svoj dio posla

Upitan o predstojećoj posjeti članova Predsjedništva BiH Briselu, gdje će sa predsjednikom Evropske narodne partije Josephom Daulom razgovarati o izmjenama Izbornog zakona BiH, Izetbegović je kazao kako ne očekuje brzo rješenje, s obzirom na to da se radi o osjetljivom balansu građanskog i etničkog.

Osvrćući se na spekulacije da međunarodna zajednica priprema neki svoj prijedlog Izbornog zakona, član Predsjedništva BiH pozvao je sve one koji mogu da zadovolje tri neophodna uslova – ispoštuju Ustav Federacije BiH, presudu Međunarodnog suda pravde u slučaju “Sejdić-Finci” i stav Vijeća Evrope, da ponude svoje rješenje.

Izetbegović je na kraju, komentirajući upozorenja iz Centralne izborne komisije (CIK) BiH da bi nedonošenje Izbornog zakona moglo ugroziti održavanje općih izbora, rekao kako ne vjeruje da će se to desiti, ali da misli da će CIK nakon izbora morati da uradi svoj dio posla.

(Kliker.info-Oslobođenje)

31.01.2018.

MINISTAR BEZBJEDNOSTI BiH DRAGAN MEKTIC UPOZORAVA

30.01.2018.

STARE PARAVOJSKE ZA NOVE GENERACIJE

30.01.2018.

AMERICKI PROFESOR ROBERT DONIA: SRBIJA JE PODRZAVALA STVARANJE SRPSKE DRZAVE U BiH

Američki profesor Robert Donia: Srbija je podržavala stvaranje srpske države u BiH





Vještak Haškog tužiteljstva za povijest Robert Donia izjavio je na suđenju Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, na Rezidualnom mehanizmu u Den Haagu, da su vlasti Srbije podržavale vodstvo bosanskih Srba u ostvarivanju ratnog cilja – stvaranju homogene srpske države u Bosni i Hercegovini.

Bivši šef Službe državne bezbednosti Srbije Stanišić i njegov pomoćnik Simatović optuženi su za progon, ubojstva, deportaciju i prisilno premještanje nesrba u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Po optužnici, ti zločini počinjeni su u okviru udruženog zločinačkog pothvata, čiji je cilj bilo trajno i nasilno uklanjanje Bošnjaka i Hrvata s dijelova teritorija Bosne i Hercegovine koje su lideri Srba proglasili srpskim.

Razdvajanje Srba od Bošnjaka i Hrvata

Na čelu tog zločinačkog udruženja, prema optužnici, bio je predsjednik Srbije Slobodan Milošević, a među protagonistima su bili tadašnji lideri bosanskih Srba Radovan Karadžić i Ratko Mladić.

Prema Doniji, vlasti u Srbiji i Republici Srpskoj su imale isti cilj, ali je razlika bila u tome da je Miloševićeva vlast željela da se prihvate mirovni planovi koji bi “postupno doveli do homogene srpske države u Bosni i Hercegovini”, dok je Karadžić želio da “područja preuzeta etničkim čišćenjem budu odmah priznata”.

“Najvažniji ciljevi bili su demografsko i političko razdvajanje Srba od Bošnjaka i Hrvata, povezivanje srpskih teritorija u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini sa Srbijom preko posavskog koridora, uklanjanje granice među Srbima na Drini i podjela Sarajeva”, rekao je Donia.

Kao dokaz da je Stanišić još krajem 1991. godine znao za namjeru bosanskih Srba da formiraju svoju državu i podržavao je, Donia se pozvao na presretnuti razgovor Stanišića s Karadžićem, nakon što je, u prosincu iste godine, samozvana skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini “obavila pripreme” za proglašavanje RS-a.

“Imate republiku, rekao je tada Stanišić”, tvrdi Donia.

‘Uništavanje Alijine države’

Korijene uspostavljanja odvojene srpske vlasti u Bosni i Hercegovini Donia je identificirao u formiranju zajednica srpskih opština, s proljeća 1991. godine, koje su ubrzo prerasle u srpska autonomna područja, odnosno takozvane oblasti.

Kao dokaz za to vještak je naveo kasnije izjave zastupnika Skupštine RS-a, poput Voje Kuprešanina, po kojem je “svrha bilo (…) uništavanje Alijine države”, ili unitarne Bosne i Hercegovine.

Kao sljedeći korak, Donia je označio Karadžićevu direktivu s kraja 1991. godine, poznatu kao “varijanta A i B”, o preuzimanju vlasti u općinama gdje su Srbi većina, ali i tamo gdje su manjina.

Donia je, zatim, opisao kako su srpski zastupnici formirali svoju odvojenu skupštinu, pošto su, usprkos njihovom protivljenju, Bošnjaci i Hrvati u Skupštini Bosne i Hercegovine, u listopadu 1991. godine, usvojili Deklaraciju o suverenosti.

Karadžićeve prijetnje u Skupštini BiH

Tužitelj Douglas Stringer prikazao je u sudnici govor kojim je Karadžić “preklinjao” većinu zastupnika da to ne čine, uz upozorenje da će to Bosnu i Hercegovinu odvesti “u pakao” rata, u kojem će Bošnjaci “nestati”.

U povijesnom pregledu nastanka RS-a, Donia je, kao posebno važnu, izdvojio sjednicu skupštine održanu 12. ožujka 1992. godine, na kojoj je, pored usvajanja strateških ratnih ciljeva, praktično formirana Vojska RS-a postavljanjem Ratka Mladića za zapovjednika.

Do tih zaključaka američki povjesničar Donia došao je, kako je rekao, analizirajući tisuće stranica zapisnika sa zasjedanja Skupštine RS-a, kao i sa sastanaka Savjeta za usklađivanje državne politike Jugoslavije.

Doniju će u srijedu unakrsno ispitivati branitelji Stanišića i Simatovića.

(Kliker.info-BIRN)

30.01.2018.

INZKO O SKANDALOZNOJ DEKLARACIJI HERCEGBOSANSKE ZUPANIJE: "GLORIFICIRANJE SLOBODANA PRALJKA PREDSTAVLJA UVREDU..."

INZKO O SKANDALAZNOJ DEKLARACIJI HERCEGBOSANSKE ŽUPANIJE: "Glorificiranje Slobodana Praljka predstavlja uvredu..."

"Glorificiranje ratnih zločinaca predstavlja uvredu za žrtve koje zaslužuju da počivaju u miru. Istina i pravda su polazna osnova za put ka pomirenju i boljoj budućnosti za sve građane i građanke Bosne i Hercegovine”, potcrtali su iz OHR-a.



INZKO O SKANDALAZNOJ DEKLARACIJI HERCEGBOSANSKE ŽUPANIJE: 'Glorificiranje Slobodana Praljka predstavlja uvredu...'

Ured visokog predstavnika poziva sve u Bosni i Hercegovini da poštuju presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i da se suzdrže od njihovog politiziranja, rečeno je iz OHR-a  povodom Deklaracije koja je usvojena u Skupštini Kantona 10, a kojom se negiraju presude Haškog tribunala. 


"Glorificiranje ratnih zločinaca predstavlja uvredu za žrtve koje zaslužuju da počivaju u miru. Istina i pravda su polazna osnova za put ka pomirenju i boljoj budućnosti za sve građane i građanke Bosne i Hercegovine”, potcrtali su iz OHR-a.

 

Podsjećamo, Skupština Kantona 10 juče je na prijedlog Kluba Hrvata usvojila deklaraciju koja se odnosi na hašku presudu visokim hrvatskim dužnosnicima, konstrukciju o udruženom zločinačkom poduhvatu, te o činu samoubistva generala Slobodana Praljka. 

 

Dokument "Deklaracija o političkoj situaciji s obzirom na presudu Haškog suda šesterici hrvatskih čelnika iz vremena domovinskog rata, izborni zakon i pokušaj brisanja naziva hrvatski iz naziva insitucija" usvojen je na isti datum (29. u mjesecu), samo dva mjeseca nakon izricanja presude u slučaju "Prlić i ostali".

 

Između ostalog, u Deklaraciji se navodi da hrvatski zastupnici u Skupštini ističu da "HR HB nije osnovana s namjerom odvajanja, nego s namjerom obrane hrvatskih područja" dok za Haški sud kažu "da je svojim odlukama pokazao da mu nije stalo do mira, pomirenja, a najmanje do istine", prenose Vijesti.ba. 

O sudbini sporne Deklaracije odlučivaće Ustavni sud Federacije BiH, budući da je Klub Bošnjaka u Skupštini Kantona 10 pokrenuo pitanje zaštite vitalnog nacionalnog interesa.


/////////////////////////////

NOVI STEPEN LUDOSTI: "Čović u Brisel nosi deklaraciju iz Livanjskog kantona o podršci zločincima"

"Od ljudi koji su predstavnici i sljedbenici politike koja je opljačkala ovaj dio BiH, a koja trenutno sprovodi etničko čisćenje tjerajući stanovništvo na odlazak iz svojih domova na Zapad trbuhom za kruhom, ne iznenađuje novi stepen ludosti u obliku podrške presuđenim ratnim zločincima", kazao je Magazinović


NOVI STEPEN LUDOSTI: 'Čović u Brisel nosi deklaraciju iz Livanjskog kantona o podršci zločincima' - 1

Skupština Kantona 10 juče je na prijedlog Kluba Hrvata usvojila deklaraciju koja se odnosi na hašku presudu visokim hrvatskim dužnosnicima, konstrukciju o udruženom zločinačkom poduhvatu, te o činu samoubistva generala Slobodana Praljka. 


Obzirom da će predsjedavajući Predsjedništva BiH Dragan Čović sa članovima Predsjedništva Bakirom Izetbegović i Mladenom Ivanićem sutra u Briselu prvo zajednički u svojstvu članova Predsjedništva BiH , a potom i pojedinačno, u stranačkom svojstvu, sastati s predsjednikom Evropske narodne stranke (EPP) Žozefom Dolom (Joseph Daul) a bit će riječi i o izmjenama Izbornog zakona, postavlja se pitanje sa čime Čović ide u Brisel?

 

Upravo sa deklaracijom o osudi presuda suda Ujedinjenih nacija koju je u Kantonu 10 usvojila parlamentarna većina koju kontroliše Čovićev HDZ-a.

 

Zastupnik SDP-a u parlamentu BiH Saša Magazinović kaže da ovakvo ponašanje HDZ-a uopće ne začuđuje

 

"Od ljudi koji su predstavnici i sljedbenici politike koja je opljačkala ovaj dio BiH, a koja trenutno sprovodi etničko čisćenje tjerajući stanovništvo na odlazak iz svojih domova na Zapad trbuhom za kruhom, ne iznenađuje novi stepen ludosti u obliku podrške presuđenim ratnim zločincima", kazao je Magazinović

 

- Žalim ljude čiji je maksimum političkog djelovanja ovo čemu svjedočimo u Kantonu 10, dodaje Magazinović

"Ostaje samo nejasno da li su promicatelji europskih vrijednosti iz Kantona 10 ovu deklaraciju spremili Čoviću za put u Brisel na dogovore sa Izetbegovićem o Izbornom zakonu koji svi u Bosni i Hercegovini znamo šta ima za cilj, kazao je Magazinović.

30.01.2018.

BIVSEM SEFU POLICIJE RS-A TOMISLAVU KOVACU POTVRDJENA OPTUZNICA ZA GENOCID U SREBRENICI

Sud BiH potvrdio optužnicu protiv Tomislava Kovača : Bivšem šefu policije RS-a potvrđena optužnica za genocid u Srebrenici






Sud Bosne i Hercegovine potvrdio je optužnicu koja optuženog Tomislava Kovača tereti da je počinio krivično djelo genocid, prenosi agencija Fena.

Optužnica ga tereti kako je od 6. jula do 1. novembra 1995. godine učestvovao u široko rasprostranjenom i sistematičnom napadu na bošnjačko civilno stanovništvo zaštićene zone Ujedinjenih naroda Srebrenica i Žepa.

U napadu su snage Vojske i Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske izvele operaciju trajnog i prisilnog premještanja bošnjačkog civilnog stanovništva.

Navodi se kako je Kovač, kao komandant Štaba policijskih snaga MUP-a RS-a i zamjenik ministra i ministar unutrašnjih poslova RS-a, sa svim ovlaštenjima ministra unutrašnjih psolova, djelujući individualno i u dogovoru s drugim učesnicima udruženog zločinačkog poduhvata, bio svjestan da će napad “rezultirati djelimičnim uništenjem grupe bošnjačkog stanovništva” u Srebrenici.

Masovne likvidacije Bošnjaka

Dodaje se kako je napad izvršen s namjerom i zajedničkim ciljem da “djelimično istrijebe grupu bošnjačkog naroda enklave Srebrenica prisilnim premještanjem oko 40.000 žena, djece i staraca i pogubljenjima po kratkom postupku oko 8.000 muškaraca i mladića Bošnjaka”.

Kovač je bio “svjestan činjenice da se njegovo ponašanje i postupci odvijaju u okviru rasprostranjenog ili sistematskog napada usmjerenog na prisilno preseljenje civilnog bošnjačkog stanovništva i masovne likvidacije muškaraca Bošnjaka, što će rezultirati djelimičnim uništenjem grupe bošnjačkog stanovništva zaštićene UN zone Srebrenica”, te je poduzimao “aktivnosti na planiranju, pripremi, podržavanju, pomaganju i izvršenju krivičnih djela pobliže opisanih u optužnici, čime je dao značajan doprinos ostvarivanju zajedničkog cilja”, piše u optužnici.

Iz Suda Bosne i Hercegovine je saopćeno kako je optužnica potvrđena bez vraćanja na doradu Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, optuženom Kovaču će biti uručena putem međunarodne pravne pomoći, jer se on nalazi u Srbiji.

(Kliker.info-AJB)

30.01.2018.

DR. ESAD BAJTAL : DEJTON JE PRAKTICNO MRTVO SLOVO NA PAPIRU ZAHVALJUJUCI VELIKODRZAVNIM S-H POLITIKAMA

30.01.2018.

SKRIVANJE PARAVOJNIH FORMACIJA U SRBIJI I ENTITETU RS-a

SENAD ANTE-PORTAL; OD IZBORA DVA PUTINA: Rado Srbin ide u paravojnike

Ako već ne razumijem, niti ću ikada razumjeti roditelje koji svojoj djeci uskraćuju čari i ljepote ljetnog raspusta da bi od njih napravili zamorčad "patriotskog odgoja" u Rusiji, razumijevanja za poziciju u kojoj se nalazi ministar Mektić imam u izobilju




SENAD ANTE-PORTAL; OD IZBORA DVA PUTINA: Rado Srbin ide u paravojnike

Piše: SENAD AVDIĆ

 

Najtraumatičniji kolektivni događaj generacije studenata kojoj sam pripadao početkom 80-ih godina prošlog stoljeća nije bila ni iznenadna smrt Josipa Broza, nisu bila ni predavanja docenta Vojislava Šešelja o magičnim izazovima i blistavim perspektivama samoupravnog socijalizma: gore i teže od tih nemilih događaja bila je obavezna vojna vježba na koju su nas đuture slali nakon prve godine studija.

 

Ta se vojna vježba, barem za sarajevske studente, zvala Kalinovik, o kojem do tada ništa nismo ni znali, ni čuli, odvratni komadić planete nalik Mjesečevoj kori, na kojem ne uspijeva ništa osim golog vječito vrelog kamena, zmija-otrovnica i Ratka Mladića. Na prisilni predvojnički 15-dnevni izlet u Kalinovik išlo se u vrijeme ljetnih ferija, pa sama ideja da umjesto mora, ili sarajevskih praznih birtija, 15 dana plaziš po kasaranama u Kalinoviku, učiš strojev korak i odjeljenje u napadu, rastavljaš i sastavljaš vatreno oružje, umjesto da ispijaš vatrenu vodu, djeluje zastrašujuće, kao u Llosinom romanu "Grad i psi", koji je tih godina preveden na naše jezike.

 

UBIJANJE SE BRZO UČI, KO JE BLESAV DA SJEDI KUĆI...

 

Mučenje u kamenjaru Kalinovika, koliko god to ponižavajuće iskustvo nastojao potisnuti, vratilo mi se ovih

dana dok sam čitao informacije o vojnoj obuci djece "iz pravoslavnih zemalja" koja se permanentno odvija u nekom ruskom Kalinoviku. Kako su pisale Subotičke novine: "U okviru Državnog programa 'Patriotsko obrazovanje građana Ruske federacije za 2016-2020 godinu'''. I, kako se dalje navodi, "Međunarodni patriotski kamp mladih u Slavu Svetog zakonskog Dimitrija Donskog od 15. do 17 septembra 2017., u Moskovskoj oblasti Pavlovski Posaski okrug".

 

Po povratku sa "nezaboravnog izleta u Rusiju", za list iz Subotice jedna 15-godišnja učesnica ispričala je, da su tri dana, koliko je trajala obuka, bila izuzetno naporna, intenzivna ali i korisna i raznovrsna. "Dan je počinjao jutarnjim zagrevanjem, nastavili smo sa bacanjem noževa, taktičkom obukom za pešadijski napad i odbranom od protivnika, zatim sa takmičarskim igrama na poligonu, uz pratnju dimnih bombi... Utisak je fenomenalan", oduševljena je bila ova patriotska maloljetnica iz Subotice.

 

Ova djevojčica je u Rusiju putovala sa desetak vršnjaka iz Srbije i Republike Srpske, djece "srpskih ratnih veterana iz jugoslovenskih ratova". Spartansku obuku u Rusiji su prošla i djeca ratnih veterana Republike Srpske, piše ovaj list, ne navodeći im broj, niti imena i prezimena.

 

Nenad Čanak, predsjednik vojvođanske Lige socijaldemokrata, govoreći nedavno o sofisticiranim, suvremenim oblicima i metodama prisustva Rusije u gotovo svim sferama javnog (i tajnog) života u Srbiji, kazao je da u posljednje vrijeme Rusija širom Srbije gradi ili renovira 70 domova kulture. Dakako da Čanak, kako je kazao, nema ništa protiv izgradnje kulturnih institucija, ali ga neka slična iskustva iz prošlosti prisiljavaju na oprez.

 

On je podsjetio kako su u vrijeme Kraljevine Jugoslavije širom Vojvodine nicale takozvane "Kulturband", "nevladine udruge", koje su okupljale pripadnike njemačke nacionalne manjine, iz kojih će odmah nakon njemačke invazije na Srbiju biti popunjavane elitne jedinice nacističke vojske, SS Divizije "Princ Eugen"... Lider LSV-a je pozvao vlast u Srbiji, predsjednika Aleksandra Vučića, dakle, jer druge vlasti u toj zemlji nema, da kaže odlučno NE Putinovoj Rusiji, onako kako je to Josip Broz rekao Staljinovom Sovjetskom Savezu. "Ako to ne uradimo, proći ćemo kao Mađari i Rumuni, koji nisu rekli istorijsko ne SSSR-u", poentirao je Čanak.

 

IZ DALJINE ČUJU SA, KAO VJETROVI...

 

Priča o vojnoj obuci ("patriotskom obrazovanju") tinejdžera iz Republike Srpske, tek je jedna "cigla u zidu" kojeg Rusi grade u zemljama regije (odnosno "pravoslavnim zemljama"), a koja je u posljednjih nekoliko nedjelja pokrenuta u domaćim medijima, ali i vodećim svjetskim časopisima, poput "Guardiana", ili "Washington Posta", i nizu utjecajnih portala specijaliziranih za sigurnosno-geopolitičke fenomene.

 

Rasvijetljena je cijela jedna, militantna scena, razuđena i zamračena, o kojoj se zadugo ništa pouzdano nije znalo, ili se samo "ofrlje" govorkalo i naslućivalo.

 

Ono što je zajedničko svim tim udruženjima, klubovima, ekstremnim sportašima, avanturistima širokog spektra djelovanja i interesiranja, jeste njihova uglavljenost u širi regionalni obavještajno-represivni kolaž sa ruskim pečatom, idejnom i materijalnom logistikom. Središte tog (polu)svijeta, koji okuplja lokalne i regionalne kriminalce, ulične "štemere", ali i rashodovane (prekomandovane) pripadnike srbijanskih policijskih i sigurnosnih struktura, smješteno je u kvazi-humanitarnom ruskom centru u Nišu, zbog kojeg Zapad, SAD prije svih, godinama zavrće ruku Vučićevom režimu, sa nevelikim uspjehom.  

 

Milorad Dodik, koji neuvjerljivo želi ostaviti dojam kako ga ne zanimaju javne prozivke, ni u inozemnim, a pogotovo lokalnim medijima (da je tome tako ne bi trošio puste milione dolara na američke lobističke firme!), reagirao je pismom kojeg je uputio "The Guardianu", u kojem je sa iznenađujućom učtivošću izrazio žaljenje što je njihov novinar "podlegao propagandi pojedinih bošnjačkih portala i medija" i nasjeo na priču o proruskim paravojnim jedinicama u BiH.

 

U nedavno objavljenoj knjizi "Čovjek i fotografija", autorice Admire Fazlić, Fikret Alić, najpoznatiji logoraš iz "Trnopolja", ali i Evrope nakon sloma fašizma, govori o svojoj borbi da dokaže da njegova

šokantna fotografija iza bodljikave žice srpskog konc-logora nije fotomontaža, kako je podlo, bešćutno i plaćenički pokušao dokazati izvjesni njemački novinar. Alić se sjeća da se iz Danske, gdje je bio na liječenju, bolestan i rasturen, zaputio u Njemačku, kako bi se pojavio na tribini koju je držao dotični notorni njemački revizionista i njemu i publici "uživo", vlastitom kožom i polomljenim kostima, održao lekciju o "fotomontažama" iz Trnopolja.

 

I priču o konc-logorima u Krajini prije dvadeset šest godina, kao i ovu sa ruskim paravojnim odredima svijetu je približio "The Guardian". Radovan Karadžić tada, a i Milorad Dodik ovih dana, tvrde isto: posrijedi je izmišljotina i antiruska kampanja Zapada u kojoj su Srbi kolateralna žrtva.

 

MEKTIĆEVA JADIKOVKA

 

Objavio/la haler u 16:05, 0 komentar(a), print, #

29.01.2018.

ČETNICI I MILORAD DODIK NA TRUMPOVOJ CRNOJ LISTI

ČETNICI I DODIK NA TRUMPOVOJ CRNOJ LISTI: Objavljen spisak na koji su svi čekali

Riječ je o popisu osoba koje su pod sankcijama američke administacije.



ČETNICI I DODIK NA TRUMPOVOJ CRNOJ LISTI: Objavljen spisak na koji su svi čekali - 1


Američko ministarstvo finansija svake godine objavljuje spisak sankcionisanih pojedinaca i kompanija iz cijelog svijeta. Kancelarija za kontrolu stranog vlasništva (OFAC) objavljuje pojedince koji rade za račun sankcionih država poput Sirije ili Sjeverne Koreje, ali objavljuju i pojedince koji su dobili sankcije prema programima nevezanima za specifične države.

 

- Pojedinci, grupe ili entiteti kao što su teroristi i krijumčari narkotika označeni su prema programima koji nisu specifično vezani za neku državu. Takvim osobama blokirana je čitava imovina u SAD-u i američki državljani uopšteno ne smiju poslovati s njima - stoji u opisu OFAC-a.

 

Na ovom spisku su iz regiona Ranko Češić, osuđen na 18 godina zatvora zbog zločina u logoru Luka kod Brčkog, zatim Četnički ravnogorski pokret, a svoje mjesto na listi dobio je i Ljubo Ćesić Rojs, penzionisani general HV-a i odnedavno osuđen za nanošenje finansijske štete Republici Hrvatskoj. Osim toga, Rojs je nedavno prisiljen da ode u stečaj zbog duga od oko osamsto hiljada kuna.

 

Prije otprilike godinu dana je Milorad Dodik završio na istoj toj listi zbog prijetnje Dejtonskom sporazumu čije odredbe krši, potvrdila je u decembru prošle godine američka ambasada u Sarajevu.

 

- Milorad Dodik se usprotivio Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine i prekršio zakon, te predstavlja značajnu prijetnju u vezi sa ometanjem sprovođenja Dejtonskog sporazuma. Ova mjera pokazuje čvrsto opredjeljenje za Dejtonski sporazum, suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine i kontinuiranu evropsku integraciju zemlje", piše u izjavi dostavljenoj medijima.

 

Na istom popisu nalaze se brojni osuđivani ratni zločinci poput Darija Kordića, pravomoćno osuđenog zbog pokolja u Ahmićima, te raznih visokih zapovjednika HVO-a. 

 

Primjerice, Stanko Sopta, jedan od osnivača Kažnjeničke bojne i nasljednik Mladena Naletilića Tute na čelu iste jedinice dobio je čin generala nakon završetka rata, a ovih dana je poznat samo kao hercegovački poduzetnik.

 

Tihomir Blaškić, također istaknuti časnik HVO-a, završio je na Trumpovoj ovogodišnjoj crnoj listi.

 

Mario Čerkez, osuđen u Haagu zbog ratnih zločina u Bosni i Hercegovini, također je na listi. U sudskim dokumentima stoji: "Sudsko vijeće je zaključilo da Mario Čerkez snosi individualnu kaznenu odgovornost za zatvaranje i protupravno zatvaranje bošnjačkih civila u kino-dvorani u Vitezu i zgradi SDK u Vitezu do kraja travnja 1993. U kino-dvorani je bilo zatočeno oko 200-300 muškaraca svih dobi, koji su bili uhićeni. Mnogi su bili podvrgnuti okrutnim postupcima, prisiljeni da kopaju rovove, te korišteni kao taoci i/ili ljudski štit. Neki od onih koji su bili prisiljeni kopati rovove nisu se vratili. Zatočenici iz zgrade SDK odvođeni su na kopanje rovova. Neki su morali kopati rovove po pet dana blizu bojišnice, gdje je bilo vrlo opasno. Kao zapovjednik brigade, Čerkez je bio odgovoran za postupanje sa zatvorenicima".

29.01.2018.

OVO SU NAJVAZNIJE CINJENICE O DVIJE AUTOCESTE KOJE DOBIJA BiH: OD SARAJEVA DO TUZLE ZA SAT I PO

OVO SU NAJVAŽNIJE ČINJENICE O DVIJE AUTOCESTE KOJE DOBIJA BiH: Od Sarajeva do Tuzle za sat i po

- U suštini, sa ta dva kraka zatvorio bi se "krug" koji bi Sarajevo i Beograd spajao iz dva pravca. Ostalo je da
se vidi šta će od toga biti autoceste, šta brze ceste, a to će odrediti komercijalni element. Dakle, riječ je o zaista velikom projektu za koji imamo punu podršku države Turske i predsjednika Erdogana. Bilo bi izgrađeno novih 350 kilometara puta, što kroz Bosnu i Hercegovinu, što kroz Srbiju – kazao je Izetbegović






Predsjednik Republike Turske Recep Tayyip Erdogan podržao je mogućnost izgradnje oba kraka ceste od Sarajeva do Beograda, onaj koji vodi preko Tuzle, Brčkog, Bijeljine i granice sa Republikom Srbijom te onaj koji bi preko Višegrada ulazio u Srbiju i dalje se spajao sa Požegom.

 

Epilog je to danas održanog trilateralnog sastanka predsjednika Republike Turske Recepa Tayyipa Erdogana, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakira Izetbegovića i predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića. Radnu mapu obje trase ceste možete pogledati u priloženoj galeriji.

 

- U suštini, sa ta dva kraka zatvorio bi se "krug" koji bi Sarajevo i Beograd spajao iz dva pravca. Ostalo je da

se vidi šta će od toga biti autoceste, šta brze ceste, a to će odrediti komercijalni element. Dakle, riječ je o zaista velikom projektu za koji imamo punu podršku države Turske i predsjednika Erdogana. Bilo bi izgrađeno novih 350 kilometara puta, što kroz Bosnu i Hercegovinu, što kroz Srbiju – kazao je Izetbegović u razgovoru za Faktor.

 

Prijedloge koji su dogovoreni danas u Istanbulu će razmotriti institucije Bosne i Hercegovine, a Turska bi u izgradnji projekta učestvovala po modelu BOT. To u praksi znači da bi turske kompanije, uz korištenje domaće radne snage, gradile puteve, eksploatirale ih određeni vremenski period, a zatim ih vratile Bosni i Hercegovini.

 

Naročito je sa ekonomskog aspekta važna podrška trasi koja bi vodila od Sarajeva preko Žepča, Tuzle, Brčkog do Bijeljine, a zatim i granice sa Republikom Srbijom. Ovu trasu su, podsjećanja radi, ranije podržali Parlament FBiH i Parlament BiH te lokalne vlasti u područjima kroz koja će buduća autocesta prolaziti. Njenom izgradnjom će se ujedno modernom saobraćajnicom povezati dva najnaseljenija dijela BiH, Sarajevo i Tuzla. Prema stručnim analizama, na pojedinim postojećim magistralnim saobraćajnicama u području grada Tuzle postoji prosječna dnevna prohodnost od 22.000 automobila te bi izgradnja ove saobraćajnice značajno rasteretila odvijanje saobraćaja u tom gradu.

 

Buduća autocesta bi iz Sarajeva vodila ka Žepču postojećom dionicom autoputa do Zenice te do Žepča. Dionica Žepče – Tuzla – Brčko – Bijeljina – granica sa Republikom Srbijom duga je 150 kilometara, a procijenjena vrijednost njene izgradnje, prema postojećim procjenama, je 1.787,42 miliona eura. Ova trasa je ujedno najisplativija zbog obima saobraćaja koji bi se njome odvijao i sa aspekta povrata investicije. Projekcijom prihoda od cestarine za period od 2025. do 2050. godine je predviđeno prikupljanje 1.841,86 miliona eura.

 

Trasa autoceste od Žepča do Tuzle duga je 55,4 kilometra, a njena izgradnja bi koštala 726.263.801,5 eura. Od ukupne dužine dionice, na mostove i vijadukte se odnosi 15,7 kilometara, a na tunele 20 kilometara. Autocesta Tuzla – Žepče – priključak na Koridor Vc saobraćajno je podijeljena na pet dionica:

 

:

alt

Procjena saobraćaja za izgrađenu autocestu Žepče  – Tuzla

Dionica autoceste od Tuzle do Brčkog duga je 44,83 kilometra, a njena izgradnja bi koštala 466,432,981.69 eura. Ova dionica je jednostavnija za izgradnju u odnosu na prethodnu, s obzirom da se na mostove i vijadukte odnosi 14,62 kilometara, a na tunele 5,55 kilometara. Autocesta Tuzla-Brčko je saobraćajno podijeljena na četiri dionice:

alt

Procjena saobraćaja za izgrađenu autocestu Tuzla - Brčko

Posljednja dionica autoceste je od Brčkog preko Bijeljine do granice sa Republikom Srbijom i duga je 50,4 kilometara. Njena izgradnja bi trebala koštati 594.720.000 eura. Na mostove i vijadukte se odnosi 7,20 kilometara, a na tunele 1,6 kilometara. Autocesta Brčko - Bijeljina – granica Republike Srbije je saobraćajno podijeljena na pet dionica:

alt

Procjena saobraćaja za izgrađenu autocestu Brčko - Bijeljina - granica sa Republikom Srbijom

Prosječna predviđena brzina kretanja automobila na ovoj autocesti je 120 kilometara na sat, što bi u praksi značilo dolazak iz Sarajeva u Tuzlu za oko jedan sat i 30 minuta vožnje. S obzirom da se radi o procjeni zasnovanoj na postojećim idejnim rješenjima, otvorena je mogućnost optimatizacije trase zarad smanjenja troškova njene izgradnje.

 

Faktor/SB

29.01.2018.

TURSKA SPREMNA IZGRADITI OBJE TRASE AUTOCESTE SARAJEVO-BEOGRAD

POTPUNI PREOKRET U ISTANBULU: Turska spremna izgraditi obje trase autoceste Sarajevo-Beograd!

Član Predsjedništva BiH, Bakir Izetbegović, otkrio je nakon sastanka s Vučićem i Erdoganom potpunu novu ideju oko izgradnje autoputa Sarajevo-Beograd. Izetbegović je rekao kako se razmatra novi prijedlog - da se grade obje trase!

-Tokom razgovara o trasi ja sam, naravno, pratio ranije odluke Parlamenta BiH i prijedloge Ministarstva komunikacija i transporta BiH. I ovi prijedlozi koji su danas dogovoreni trebaju biti odobreni od nadležnih institucija Bosne i Hercegovine. Novo u svemu je da smo od predsjednika Erdogana i Turske dobili podršku za obje trase koje su do sada bile u opticaju. Tako bi u Bosni i Hercegovini trebalo da se grade oba kraka, onaj koji vodi od Sarajeva preko Tuzle i Bijeljine, ali i krak koji bi preko Višegrada ulazio u Srbiju i dalje se spajao na Požegu u Srbiji. U suštini, sa ta dva kraka zatvorio bi se "krug" koji bi Sarajevo i Beograd spajao iz dva pravca, pojasnio je Izetrbegović te dodao kako je ostalo da se vidi šta će od toga biti autoceste, a šta brze ceste, a to će odrediti komercijalni element.

 

-Dakle, riječ je o zaista velikom projektu za koji imamo punu podršku države Turske i predsjednika Erdogana. Bilo bi izgrađeno novih 350 kilometara puta, što kroz Bosnu i Hercegovinu, što kroz Srbiju, pojasnio je Izetbegović, prenosi Faktor ba.

 

- Turska bi u projektu učetvovala po modelu BOT. Njihove firme bi izgradile puteve, zatim ih eksploatirale kroz određeni period i na kraju vratile Bosni i Hercegovini. Dakle, Bosna i Hercegovina ne bi trošila vlastita sredstva, ne bi se zaduživala. Na projektu bi bile angažirane turske kompanije koje bi koristile domaću radnu snagu i domaće resurse. Uslijedit će analize i u narednih nekoliko mjeseci ćemo dobiti ponude turskih firmi, pojasnio je Izetbegović.

 

-Ako nadležni organi u Bosni i Hercegovini prihvate ovaj projekat, sve bi trebalo biti potpisano na novom trilateralnom susretu ili prilikom zvanične posjete predsjednika Erdogana Sarajevu, koja je planirana za kraj juna, rekao je Izetbegović te dodao da je ovim prijedlogom jako zadovoljan i Vučić, koji smatra da bi ovo mogao biti historijski projekat koji će doprinijeti razvoju cijele regije, ali i boljim odnosima Bosne i Hercegovine i Srbije, kao i općenito boljim odnosima Bošnjaka i Srba.

 

////////////////////////

 

IZETBEGOVIĆ NAKON SASTANKA U ISTANBULU: "Rezultati sastanka bi mogli biti istorijski"!

Rezultati sastanka bi mogli biti istorijski, izjavio je član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović nakon sastanka u Istanbulu sa predsjednikom Turske Recepom Tayyipom Erdoganom i predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, a rezultatima sastanka u jednakoj mjeri je zadovoljan i predsjednik Srbije.



POTPUNI PREOKRET U ISTANBULU: Turska spremna izgraditi obje trase autoceste Sarajevo-Beograd! - 1


"Dakle, da se napravi autoput ili većinom autoput, kombinovan sa brzom cestom, koji bi napravio krug Sarajevo-Zenica-Tuzla-Brčko-Bijeljina-Beograd, pa onda na Požegu i Višegrad nazad do Sarajeva. Da se potpuno završi krug", kazao je Izetbegović.

 

On je rekao da je turski predsjednik Erdoan obećao da će se iznaći način da se takva stvar uradi.

 

"To je ogroman projekt, ali Turska država je velika i veliko je ono što su oni napravili. Mislim da su hiljade kilometara uradili u zadnjih desetak godina. Druga stvar, ono što je insistirao gospodin Vučić. On je rekao da nikada više Bosna i Hercegovina neće imati problema sa Srbijom", kazao je Izetbegović, prenosi N1.

 

Izetbegović je posebno apostrofirao izjavu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

 

"On je rekao da nikada više Bosna i Hercegovina neće imati problema sa Srbijom. Dakle da je Srbija garant mira i stabilnosti i poboljšanja odnosa između Bošnjaka i Srba na Balkanu. Te dvije stvari, ako se ostvare, za mene bi bile od jednog istorijskog značaja", kazao je Izetbegović.

 

Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić također je zadovoljan sastankom u Istanbulu. 

 

"Sa Bakirom Izetbegovićem je bio dobar i otvoren razgovor prije svega o odnosima Srba i Bošnjaka. Govorili smo o sveukupnim odnosima Srba i Bošnjaka. Pričali smo naravno i o sveukupnim odnosima u BiH i o odnosima između Srbije i BiH i, ono što je najvažnije za ljude, to je da sam uvjeren da ćemo uspjeti zajedničkim naporima da obezbijedimo trajani siguran mir, i za srpski narod, ali i za Bošnjake i za Hrvate i za sve druge koji žive na teritoriji BiH. Naš je dogovor da, šta god da se dešava i kako god da se dešava, mir i stabilnost mora da bude sačuvana", kazao je Vučić, preenosi Tanjug. 

 

Na molbu novinara da prokomentira izjavu predsednika RS Milorada Dodika da je presedan da se razgovara sa jednim članom Predsjedništva BiH u Istanbulu, Vučić je rekao da se Izetbegović nije predstavljao kao predsjednik Predsjedništva BiH.

 

- Izetbegović se nije predstavljao kao predsjednik, da budem iskren, već se predstavljao kao bošnjački član Predsjedništva. Razumijem i predsjednika Dodika, ali mislim da je dobro kada ljudi razgovaraju - zaključio je Vučić.

 

Sastanak iza zatvorenih vrata održan je u istanbulskoj palati Mabeyn.

 

Ranije danas Erdogan se sastao sa Vučićem, a sinoć je održao sastanak sa članom Predsjedništva BiH Izetbegovićem.

 

Vučić je u nedjelju rekao da će u fokusu razgovora biti daljnje unapređenje ekonomskih i političkih odnosa i dolazak novih turskih investitora u Srbiju.

 

"Za nas je važno i da razgovaramo o turskoj politici na Balkanu, o unapređenju naših prijateljskih odnosa i o tome da vidimo šta je to što oni očekuju u odnosima između Srbije i Bosne i Hercegovine", kazao je on.

 

Naveo je da je važno razgovarati o tome "šta su naši i njihovi interesi" i mogu li se napraviti određeni pomaci u infrastrukturnim projektima s Bosnom i Hercegovinom, te bilo kakvi pomaci u konačnom definiranju granica Srbije i Bosne i Hercegovine.

 

To je inače treći susret Vučića i Erdogana u manje od godinu, dokm se Izetbegović s Erdoganom u protekoj godini sastao jednom.

 

(S.B./Agencije)

29.01.2018.

IZETBEGOVIC I VUCIC SE SASTALI SA ERDOGANOM

Izetbegović i Vučić se sastali sa Erdoganom - Radio Slobodna



Image result for erdogan, izetbegovic i vucic fotos



Izetbegović i Vučić se sastali sa Erdoganom - Radio Slobodna


/////////////////////////////////////////////////////
29.01.2018.

SELEKTOR NOGOMETNE REPREZENTACIJE BiH ROBERT PROSINECKI DEBITOVAO REMIJEM PROTIV SAD

Prosinečki debitovao remijem: Zmajevi bez golova protiv SAD






Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine odigrala je utakmicu bez pogodaka protiv Sjedinjenih Američkih Država u Los Anđelesu na stadionu StubHub Center. Bio je ovo derbi na klupi za novog selektora Roberta Prosinečkog, a Zmajevi su propustili šansu da pobijede, jer je Haris Medunjanin promašio penal.

Amerikanci su prvi zaprijetili. Nakon greške naše zadnje linije u sedmoj minuti, Sapong se našao u šansi, međutim odbranio je Šehić. Amerika je bila nešto konkretnija, a prvo ozbiljniju priliku naš tim je imao u 29. minuti. Menalo je prošao po lijevoj strani i ubacio pred gol, međutim Opara je reagovao ispred Ahmetovića.

Poslije ubacivanja iz slobodnog udarca iskosa sa lijeve strane, Polster je šutirao glavom, ali bilo je to veoma loše. Sapong je u 38. minuti šutirao glavom ravno u Šehića. Brzo smo izveli slobodan udarac u 41. minuti, a nakon toga Zakarić je iz povoljne situacije šutirao preko gola. Poslije sjajnih varki Tomića u 43. minuti, Menalo se dobro snašao pred golom Amerikanaca, no odbranio mu je Hamid.

U nastavku Amerika je prva zaprijetila, no Rowe nije dobro zahvatio loptu. Malo nakon toga, tačnije u 51. minuti Morris je imao najbolju priliku, ali šutirao je pored gola. Menalo je u 52. minuti izborio jedanaesterac. Loptu je uzeo kapiten Medunjanin, no pogodio je stativu sa bijele tačke. Ćavar je u 55. minuti sa 20-ak metara šutirao pored gola.

Zmajevi su imali veliku sreću u 60. minuti. Rodlan je iz odlične situacije šutirao pored gola. Na drugoj strani Menalo je veoma dobro šutirao, ali odbranio je golman Amerike. Koljić je imao dobro priliku u 73. minuti, no napadač Krupe šutirao je preko gola. Koljić je nedugo nakon toga izblokiran.

Pokušao je i Ognjen Todorović u 82. minuti, a lopta je otišla preko gola. U posljednjim trenucima utakmice šutirao je i Beširović, a to je bila posljednja šansa na utakmici. Nije bilo promjene rezultata – ostalo je 0:0.

Sjedinjene Američke Države – Bosna i Hercegovina 0:0

Stadion: StubHub Center (Los Anđeles). Gledalaca: 10.000. Sudija: Hector Martinez (Honduras). Žuti kartoni: Morrow (SAD), O. Todorović, D. Todorović (BiH)..

SAD: Hamid (od 46. minute Steffen), Polster, Zimmerman, Opara, Morrow, Adams, Trapp (od 83. minute Rubin), Roldan (od 68. minute Agudelo), Zardes (od 46. minute Arriola), Morris i Sapong (od 46. minute Rowe).

BiH: Šehić, Todorović, Mihojević, Graovac, Bekić, Medunjanin (od 72. minute Beširović), Tomić (od 46. minute Ćavar), Sarić (od 80. minute Bilbija), Menalo (od 84. minute Ibišević), Zakarić (od 68. minute Todorović) i Ahmetović (od 46. minute Koljić).

(Kliker.info-SC)

29.01.2018.

KO SMO MI BOŠNJACI?

KO SMO MI BOŠNJACI? —


Daniel TOLJAGA: Nacionalni identitet današnjih bosanskih Srba, odnosno bosanskih Hrvata se formira veoma kasno, tek polovinom 19. stoljeća, kada se Bošnjaci pravoslavne, odnosno, katoličke vjeroispovijesti, a pod znatnim lobiranjem srbijanskih i hrvatskih političkih misionara, odrođuju od bošnjačkog nacionalnog korpusa i na temelju zajedničke vjeroispovijesti počinju nacionalno identifikovati sa susjednim pravoslavnim Srbima, odnosno katoličkim Hrvatima. Tijekom austro-ugarskog perioda, Kallayev pokušaj očvršćivanja jedinstvene bošnjačke nacije bio je osuđen na propast, iz razloga što je proces identifikacije pravoslavaca sa srbima, i katolika sa hrvatima, bio daleko odmakao, pa tako i nije mogao uspjeti, jer su integracioni impulsi dolazili od okupatora – Austro-Ugarske, a ne iznutra. Poslije njegove smrti zabranjen je i bosanski jezik, 1907. godine, mada je rječnik bosanskog jezika skoro 200 godina stariji od prvog rječnika srpskog jezika.



KO SMO MI BOŠNJACI? —

29.01.2018.

ZASTO MILORAD DODIK UKIDA BOSANSKE SRBE

29.01.2018.

SPANIJA PRVI PUT U HISTORIJI PRVAK EVROPE U RUKOMETU

RUKOMETASI SPANIJE PRVACI EVROPE


28. 01. 2018.





Rukometna reprezentacija Španije novi je šampion Evrope. Španci su u velikom finalu na 13. Euru, odigranom u Hrvatskoj, pobijedili Švedsku i stigli do prve titule na Starom kontinentu nakon četiri izgubljena finala. S druge strane Šveđani su prvi put izgubili finale, nakon četiri osvojena zlata.

Crvena furija odigrala je sjajan meč u drugom dijelu. Isplatila im se visočija odbrana više 3-2-1, nego 5-1. Igrali su je i u prvom poluvremenu, ali tek u drugom su stvari došle na naplatu. Šterbik je bio odličan na golu, a Švedska, koja je zaslužila da na poluvremenu vodi više od dva gola razlike, u drugom dijelu meča nestala je sa terena.

Počelo je dobro za Španiju. Njihova odbrana 5-1 jako dobro je funkcionisala prvih osam minuta. Do tada su Španci bili u prednosti, a prvo vodstvo Španije vidjeli smo u 9. minuti (4:3).

image

Dvije minute kasnije Šveđani su poveli sa sa dva razlike (6:4). Appelgren se odlično razbranio, te je sjajno nosio svoj tim u prvom dijelu.

Španija je držala priključak dobrim dijelom prvog poluvremena, ali Šveđani nisu ispuštali prednost. Nakon prvih 30 minuta skandinavska selekcija vodila je sa 14:12.

image

Drugo poluvrijeme bolje otvara Španija, Ribera je na gol poslao Arpada Šterbika, koji maestralnim intervencijama "gura" svoj tim ka seriji 4:0 i vodstvo od 16:14. Nakon devet minuta igre u nastavku Španija je povela i sa tri gola prednosti, a Arino je pogodio za 18:15. Imala je Švedska tri šanse da smanji rezultat, Appelgren se odlično razbranio (u 41. minuti upisao 14. odbranu), ali nije to učinila, nego je Španija preko Balaguera povela sa 19:15.

image

Tačno 15 minuta do kraja Španija je povela sa šest razlike (21:15) i tada se činilo da ćemo dobiti novog prvaka Starog kontinenta. Očaju Šveđana nije bilo kraja, a samo dva gola u 20 minuta igre u drugom dijelu rezultatirali su ogromnim vodstvom Španije u 50. minuti sa 23:16. Tek u posljednjih osam minuta meča se Švedska probudila u napadu, ali nedovoljno da bi stigla do 5. titule šampiona Evrope. Konačan rezultat glasio je 29:23 u korist Španije.

Španiju su do pobjede vodili Ferran Sole i David Balaguer sa po pet golova, dok je Arpad Šterbik sakupio devet odbrana. Šveđanima nije pomogao ni Mikael Appelgren sa 16 odbrana, a najefikasniji je bio Jesper Nielsen sa pet golova.

image
image
image
29.01.2018.

ZRTVAMA GENOCIDA U PRIJEDORU

Žrtvama genocida u Prijedoru : Pokrenuta inicijativa za izgradnja spomenika u Prijedoru ili Čikagu i jednom kanadskom gradu






Uspješan poslovni čovjek iz Čikaga gospodin Mirsad Čaušević, preživjela žrtva koncentraconog logora smrti Omarska i autor knjige “Smrt u bijeloj kući”, čiji prihod u cjelosti ide za izgradnju spomenika žrtvama genocida u Prijedoru u saradnji sa dr. Emirom Ramićem, direktorom Instituta za istraživanje genocida Kanada i Udruženjem Prijedorčana Čikago pokreću inicijativu za izgradnju spomen obilježja žrtvama genocida u Prijedoru. Incijativa podrazumjeva izgradnju spomenika u Prijedoru ili Čikagu i jednom kanadskom gradu.

Idejno rješenje spomenika, koje objavljujemo na Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta je uradio istaknuti sarajevski arhitekta Faruk Pirić. Iako međunarodni sudovi nisu potvrdili da je bio genocid u Prijedoru za istraživače genocida i nauku o genocidu je potvrđen genocid. Istraživačima genocida i žrtvama genocida ne treba ničija potvrda šta se to stvarno desilo u Prijedoru.

Već su ostvareni mnogobrojni razgovori sa predstavnicima političkog života Čikaga, uključujući i  nekoliko oldermena i kongresmenena, koji su izrazili pozitivno mišljenje o samoj ideji, tako da smo optimistični u smislu rješavanja odobrenja za izgradnju spomenika. Njima smo se obratili jer imamo namjeru spomenik graditi u Čikagu i kasnije u jednom kanadskom gradu, jer dozvolu za isti ne možemo dobiti u našem gradu Prijedoru, gdje bi ovaj spomenik ustvari i trebao biti podignut.

Iako je cijeli svijet svjedočio strahotama koje su proživljavali civili prijedorskog kraja, a koje su novinari svjetskih medija zabilježili, žrtve još nemaju spomenik. Ova inicijativa pokušava kroz izgradnju spomenika ovjekovičiti kulturu sjećanja u ime bolje ljudske budućnosti bez genocida. Ubistvo prijedorskih civila je pobjeda nečovječnosti u gradu koji je u agresiji i genocidu dehumaniziran. Grad koji je upotrebom sile i najstrašnijih zločina poslije holokausta u Evropi isključio iz gradskog identiteta, bosanskohercegovačku smisao egzistencije ideje Bosne i Bosanskog duha čiju najvažniju komponentu čini priznavanje, poštovanje i prihvatanje drugog i drugačijeg. Spomenik prijedorskim žrtvama je najbolji korak za ponovnu humanizaciju Prijedora, za ponovno vraćanje ideje Bosne i Bosanskog duha u Prijedor. Ubijene prijedorske žrtve zaslužuju spomen obilježje kao opomenu čovjeku i civilizaciji da se više nikada i nikome ne ponovi strašni zločin genocida.

Pozivamo bosanskohercegovački, posebno bošnjački politički establišment da učine dodatne napore u smislu izdavanja dozvole za izgradnju spomenika, tamo gdje mu je ustvari i mjesto, u gradu Prijedoru. Smatramo da je krajnije vrijeme da se nevino stradalim žrtvama Prijedora ukaže adekvatna počast, da se ovim spomenikom zabilježi zlo koje se dogodilo, da se obezbijedi mjesto gdje će se majke, sestre, sinovi, kćeri, ubijenih žrtava dostojanstveno sjećati i zauvijek njegovati kulturu sjećanja na svoje najmlilije.

Ukoliko proradi svijest onih koji su nadležni za odobrenje izgradnje spomenika u Prijedoru, i ako dođe do toga da se izgradnja dozvoli u Prijedoru, mi ćemo u tom slučaju odustati od izgradnje spomenika u Čikagu i Kanadi.

Idejno rješenje spomenika simbolizuje univerzalnost, svetost  i vječnost. Simbolika kruga je višeznačna, a označava mjesto gdje nema početka i nema kraja. Bol koju su preživjele žrtve genocida diže se na nivo univerzalne kosmičke boli, te opominje vječno na sva zla koja je ljudska ruka u stanju da napravi. Poruka spomenika je pored dokumentovanog izvještavanja o stvarnom genocidu koji se dogodio na području Prijedora, i opomena čovječanstvu da se takvo zlo više nikad ne dozvoli. Tri figure napravljene od pločastog čelika, materijala koji se (svjesno) mijenja kroz godine, razdvojene velikim zidom koji stremi prema nebu, simbolizuju jednu od mnogih ubijenih i razdvojenih prijedorskih porodica.

Otac, bespomoćan klonule glave, sa jedne strane, i majka sa djetetom ispružene ruke prema ocu, osjete njegovu prisutnost i kroz zid koji ih dijeli od „zemlje do svemira“. Slika koja zasigurno nikoga neće ostaviti ravnodušnim, te će potaknuti prolaznike da više saznaju o tom tužnom i mračnom trenutku ljudske historije. Obavezan dio spoem obilježija čini i sadnja čempresa u neposrednoj blizini spomenika. Oasim što vizuelno čini pandan visokom zidu i upotpunjuje ga, također je i izuzetno snažan i internacionalan simbol vječnog života (kao što mu i ime kaže). On je jedno od najstarijih stabala na svijetu koje simboliše vječni život i duše umrlih.

(Kliker.info )

29.01.2018.

GUARDIAN O VISEGRADSKOM HOTELU STRAVE I UZASA

GUARDIAN O VIŠEGRADSKOM HOTELU STRAVE I UŽASA: Upozoravaju se turisti da mogu završiti u zgradi koja je korištena za ubistva Bošnjaka

Istakli su i kako su vlasti pokušale uništiti kuću u kojoj je 59 muslimana živo spaljeno pod izgovorom da moraju napraviti odvodnu cijev i put koji ne vodi nigdje. Također, vlasti su naredile da se sa spomenika na mezarju izbriše riječ genocid, na što su preživjele žrtve odgovorile tako što su crnom bojom napisale riječ genocid.



GUARDIAN O VIŠEGRADSKOM HOTELU STRAVE I UŽASA: Upozoravaju se turisti da mogu završiti u zgradi koja je korištena za ubistva Bošnjaka


Britanski "Guardian" objavio je reportažu o nekadašnjem zloglasnom hotelu "Vlina Vlas" u Višegradu koji je bio logor silovanja tokom rata u BiH. Upozoravaju da svi turisti koji ne govore francuski ili njemački jezik, a žele rezervisati hotel u ovom. bh. mjestu putem Trip Advisora, to ne mogu znati i vrlo lako će završiti u zgradi koja je korištena za ubistva, silovanja i mučenje koje su vršili paravojne grupe prije nešto manje od 25 godina.

"Iako su dušeci promijenjeni, a zidovi okrečeni, okviri kreveta na kojima turisti spavaju su isti oni na kojima je desetine žena napadnuto. U lobiju se nalazi isti kameni pod koji je bio prekriven krvlju, a turisti se kupaju u bazenu u kojem su vršene egzekucije", piše The Guardian.

 alt

Podsjećaju da je Vilina vlas je 1992. godine bila glavni stožer Milana Lukića, sadističkog lidera srpske paravojne grupe Bijeli orlovi koja je za nekoliko mjeseci Višegrad pretvorila u mrtvačnicu i očistila ga od muslimana. Nakon što je pobjegao, uhvaćen je i osuđen ja na doživotnu kaznu zatvora u Hagu.

"Rat je bio dovoljno užasan, ali je mir donio novo mučenje žrtvama iz objekta Vilina Vlas. Hotel je ponovo u funkciji za turiste, a nisu ni promijenili namještaj. Uprkos presudama i svjedočenjima u Haškom sudu, načelnik Višegrada Mladen Đurević negira da je ikada čuo za silovanja, mučenja i ubistva u tom objektu", navodi britanski medij.

Istakli su i kako su vlasti pokušale uništiti kuću u kojoj je 59 muslimana živo spaljeno pod izgovorom da moraju napraviti odvodnu cijev i put koji ne vodi nigdje. Također, vlasti su naredile da se sa spomenika na mezarju izbriše riječ genocid, na što su preživjele žrtve odgovorile tako što su crnom bojom napisale riječ genocid.

"Nakon blokiranja memorijala i ignorisanja poziva da se hotel zatvori, vlasti su uložile novac u popravak puta do njega i počeli raditi na njegovom širenju dodajući mu luksuzni sprat", pišu.

Ispričali su i priču Bakire Hasečić, predsjednice udruženja "Žena žrtva rata", koju su nazvali najjačim glasom protiv zaborava ističući da je preživjela i silovanje i etničko čišćenje. Ona je živjela nekoliko kilometara od hotela u kojem su nestajali njeni prijatelji i komšije.

"Niko ne zna tačan broj, ali mislimo da je oko 200 žena prošlo kroz njega, bazirano na izjava svjedoka", kazala je Hasečić.

Priča o hororima koji su se dešavali u ovom hotelu počela je kada je nekoliko muškaraca i žena pobjeglo ili ih je spasio neko od prijatelja Srba. Najmanje jedna djevojka, Jasmina Ahmetspahić, počinila je samoubistvo skočivši sa balkona. Jedna je puštena nakon intervencije prijatelja Srbina i vraćena je sa rasječenim usnama, s visokom temperaturom i tresla se toliko da nije mogla držati šoljicu mlijeka.

 Foto: David GillFoto: David Gill

Sva svjedočenja i dokazi poslani su Hagu, ali Lukić nije osuđen za seksualno nasilje. Prema riječima tužioca u slučaju protiv Lukića, Dermota Groomea, iako je bilo mnogo dokaza niko se nije htio pojaviti na sudu da svjedoči zbog straha.

"Tragedija pomiješana sa nadom na ulicama obližnjeg Sarajeva gdje postoje stalni posjetioci na užasnu prošlost (od Sarajevskih ruža na ulicama, do muzeja o ratu) daju osjećaj da ljudi koji su bili žrtve ponovo grade svoj život. Ali Višegrad je zlonamjeran, grad u kojem su ulice prazne od etničkog čišćenja vršenog 1992. godine, dok su Srbi koji su imali korist od toga negiraju realnost okolo njih", piše autor.

Tokom 1991. godine u Višegradu je živjelo 23.000 ljudi od kojih su dvije trećine bili muslimani. Prema podacima iz 2013. godine, populacija smanjena za više od pola, a muslimani čine jedva 10 posto. Međi povratnicima je Bilal Memišević koji je preživio rat samo zato što je 1992. godine studirao u inozemstvu, ali njegovi roditelji su ubijeni.

"Moji roditelji su platili najvišu cijenu za Višegrad i imao sam obavezu da vratim i nastavim porodičnu lozu na našoj porodičnoj zemlji i uspio sam u tome", rekao je.

On sada uzgaja konje i jedini je musliman u općinskom vijeću. Istakao je kako smatra da je Vilina Vlas užasno mjesto i dio je građanske inicijative o postavljanju komemorativne ploče na zgradu, ali ne želi da zgrada bude srušena.

"Historijski hamami, odnosno kupatila, u podrumu hotela datiraju iz Osmanskog perioda i nikada nisu korištena za ubistva. A hotel je bitan za gradsku ekonomiju jer zapošljava oko 70 osoba. Želim da se ljudi vrate u Višegrad i imaju budućnost. Racionalno, ne možete kriviti zgrade. Ta ideologija se mora promijeniti. Ako kažete da trebamo uništiti spa, onda bi tom logikom trebali uništiti pola Bosne", poručio je Memišević za The Guardian.
28.01.2018.

RONEN BERGMAN U NOVOJ KNJIZI O POKUSAJIMA UBISTAVA PO NARUDZBI IZRAELSKE VLADE

ZA 70 GODINA 2700 UBILAČKIH OPERACIJA: Ronen Bergman u novoj knjizi o pokušajima ubistava po narudžbi izraelske vlade…

Arijel Šaron je, u vrijeme kada je ministar odbrane, naredio da se obori avion kojim se znalo da putuje palestinski lider Jaser Arafat, navodi izraelski novinar Ronen Bergman u svojoj novoj knjizi.



ZA 70 GODINA 2700 UBILAČKIH OPERACIJA: Ronen Bergman u novoj knjizi o pokušajima ubistava po narudžbi izraelske vlade…

Tu operaciju, koja nikada nije ostvarena, naredila je izraelska obavještajna služba Mosad, piše u knjizi "Ustaj i ubij prvi", u kojoj se navodi da je za sedam decenija postojanja Izrael izveo najmanje 2.700 pokušaja ubistava.

 

Iako mnogi planovi nisu uspjeli, nijedna zapadna zemlja nije zabilježila toliko pokušaja ubistava, konstatuje Bergman, obavještajni dopisnik tiražnog Jediot ahronota.

 

On je ubijedio mnoge agente Mosada, izraelske bezbjednosne službe Šin bet i vojske da ispričaju svoje priče i oni su to učinili, a neki su koristili i svoje pravo ime.

 

Knjiga otkriva da su korišćene otrovne paste za zube koje ubiju žrtvu za mjesec dana, kao i naoružani dronovi, mobilni telefoni koji eksplodiraju, rezervne gume s eksplozivom koji se aktivira daljinskim upravljačem, da su ubijani naučnici i otkrivani tajni ljubavnici imama.

 

Zasnovana na 1.000 intervjua i hiljadama dokumenata, knjiga na preko 600 strana objašnjava kako je Izrael koristio ubistva umjesto rata, ubijajajući iranske nuklearne naučnike umjesto vojnog udara. Ona sugeriše da je Izrael otrovao Jasera Arafata, što su izraelski lideri više puta oštro porekli. Arafat je umro u vojnoj bolnici kraj Pariza, a uzrok njegove smrti nikada nije objelodanjen. Autor knjige kaže da su ga izraelski vojni cenzori spriječili da otkrije šta navodno zna.

 

Naziv knjige potiče od savjeta iz Talmuda: "Ako neko dođe da te ubije, ustaj i ubij ga prvi". Bergman je objasnio da su mnogi intervjuisani u knjizi pominjali taj savjet kao opravdanje za ono što rade. To je i mišljenje vojnog advokata koji je rekao da su takve operacije legitimni akti rata.

 

Uprskos mnogim intervjuima, uključujući i one koji su dali bivši premijeri, Bergman je rekao da su izraelske tajne službe nastojale da se miješaju u njegov rad, da ometu istraživanje i da su upozoravale bivše zaposlene u Mosadu da ne razgovaraju s njim.

 

On je naveo i da je predsjednik SAD-a George Bush Mlađi usvojio mnoge izraelske tehnike nakon terorističkih napada 11. septembra 2001. godine i da je predsjednik Barack Obama pokrenuo nekoliko stotina ciljanih ubistava.

 

Jedan od Bergmanovih najvažnijih izvora bio je bivši šef Mosada Meir Dagan, koji je umro početkom 2016. godine. Pred kraj svoje karijere Dagan se nije slagao s Benjaminom Netanjahuom, između ostalog oko pokretanja vojnog napada na Iran za šta se izraelski premijer zalagao.

 

"U automobilu ima 25.000 dijelova u prosjeku. Zamislite da 100 nedostaje. Vrlo teško bi ga bilo pokrenuti. U drugu ruku, ponekad je najefektivnije ubiti vozača i to je to", govorio je Dagan.

 

Netanjahu je tvrdio da obavještajne tehnike, kao što je prodavanje zemlji neispravnih dijelova za reaktore, što su radili Izrael i SAD, nije dovoljno.

 

 

 

(Beta/SB)



///////////////////////////////////

ŠVICARSKI SCHINDLER: Spasio je 62 000 Židova u okupiranoj Budimpešti, pa mu poručili: 'imao si sreće'

Spasio je 62 000 Židova u okupiranoj Budimpešti, pa mu poručili

//////////////////////////////



SINOVI BALKANSKIH MAFIJAŠA: Nastavili gdje su roditelji stali ...
28.01.2018.

SONJA BISERKO: DEJTON JE NAPRAVIO DRZAVU U DRZAVI, POTREBAN JE NOVI PRAVEDNIJI SPORAZUM ZA BOSNJAKE

SONJA BISERKO, PREDSJEDNICA HELSINŠKOG ODBORA U SRBIJI: Dejton je napravio državu u državi, potreban je novi pravedniji sporazum za Bošnjake

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nagovijestio je da će sa članom Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem u Turskoj razgovarati o odnosima Srba i Bošnjaka. Ovo nije prvi put da Vučić potencira dijalog dviju etničkih grupa, umjesto dviju država, kaže u razgovoru za Vijesti.ba predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biserko.



SONJA BISERKO, PREDSJEDNICA HELSINŠKOG ODBORA U SRBIJI: Dejton je napravio državu u državi, potreban je novi pravedniji sporazum za Bošnjake

Ona navodi da je to posljedica nepravednog Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji je, prema njenoj ocjeni, cementirao etničku podjelu.

 

U Srbiji se rat tumači kao oslobodilački

 

"Mirovni sporazum napravio je zapravo državu u državi. Cilj rata je bio stvaranje etničkih država i shodno tome, sve što se sada forsira kao dijalog između etničkih zajednica rezultat je toga. Da bi se to prevazišlo, mora se uspostaviti mirovni sporazum koji bi bio pravedan prije svega za Bošnjake", kaže Biserko za Vijesti.ba.

 

Podcrtava da bez pravednog mirovnog sporazuma nema suočavanja sa prošlošću.

 

"Recimo, u Srbiji se rat u BiH tumači kao oslobodilački rat Srba u kojem ona nije imala udio. Činjenica da Haški tribunal nije osudio Srbiju za udruženi zločinački poduhvat interpretira se na način da je to ultimativni dokaz da Srbija nije bila u tome svemu, jer nema presude za njene lidere za rat u BiH i Hrvatskoj", pojašnjava Biserko, te dodaje da je Haški tribunal bio samo jedan dio utvrđivanja istine.

 

Turska može igrati važnu ulogu

 

Osvrćući se na predstojeći sastanak Vučića i Izetbegovića sa turskim predsjednikom Erdoganom, ona napominje da ova država postaje važan investicioni faktor u regionu, prvenstveno u Hrvatskoj i Srbiji.

 

"Prisustvo Turske u BiH više se naslanja na, uslovno rečeno, identitetsku i religioznu bliskost, te viševjekovnu prepoznatljivost tih odnosa. To je više, uslovno rečeno, kupovanje duše. Kada je u pitanju Srbija, više se radi o ekonomskom interesu", smatra Biserko, te dodaje da Turska može igrati ulogu i u prevladavanju događaja iz prošlosti BiH i Srbije.

 

Prema njenom mišljenju, nije iznenađujuće što se Turska javlja kao novi regionalni akter, s obzirom na međunarodni kontekst.

 

"Legitimno je da se ona pojavi kao neko ko ima interes za region, s obzirom na viševjekovnu istoriju prisustva Turske na ovim prostorima. Balkan je za Tursku jedno od prioritetnih spoljnopolitičkih strategija, jer Balkan simboliše njihovu evropsku pripadnost kroz istoriju. U tom smislu, ne postoji problem zašto bi Turska na ovim prostorima razvijala svoj interes na raznim nivoima", kaže Biserko za Vijesti.ba.

 

Raspadnuti Balkan

 

Ona navodi i da je Turska važna i zbog činjenice da je članica NATO-a.

 

"Nalazi se na veoma osjetljivom i komplikovanom geografskom položaju. U poremećenim međunarodnim okolnostima, ova država javlja se kao važan akter u transmisiji u pogledu migranata sa Bliskog Istoka. To sve ugrožava bezbjednost i Evrope i Balkana. Ovako raspadnut Balkan pokazao se i kao bezbjednosni problem za Evropu. No, zabrinjavajuće za region jeste što su svi našli nekog mecenu u nekoj od velikih sila, što samo produbljuje regionalne tenzije. Predstoji nam evropska formula koja bi sve ove zemlje stavila pod isti okvir, prije svega iz bezbjednosnih razloga. No, u tom pogledu vrlo je zabrinjavajuće odsustvo regionalne solidarnosti", zaključuje predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji.

 

28.01.2018.

BALKAN INSIGHT: EVROPA MIRNO PROMATRA DOK BALKAN PUCA PO SAVOVIMA

Balkan Insight: Europa mirno promatra dok Balkan puca po šavovima





Nasilje , konzervativni vođe i neuspjeh reformi na Balkanu jasan su signal Bruxellesu da se regija ne kreće prema članstvu u EU-u, već prema sve većoj nestabilnosti, piše Jasmin Mujanović za Balkan Insight . U nastavku donosimo najbitnije dijelove njegova članka.

“Dugogodišnji vođa srpske opozicije na Kosovu, Oliver Ivanović, ubijen je u sjevernoj Mitrovici. U Republici Srpskoj u BiH, vlada Milorada Dodika pomoću Rusije i paravojnih postrojbi nastoji narušiti vjerodostojnost nadolazećih izbora.

Prije samo nekoliko mjeseci sadašnji makedonski premijer Zoran Zaev gotovo je poginuo u napadu na parlament od strane pristaša stare vlade.

Iako između tih događaja ne postoji izravna veza, oni jasno ukazuju da se zapadni Balkan na početku godine nalazi na rubu krize. Nasilje je ponovo u prvom planu regionalnog političkog života. Razlog je isti u svim dijelovima regije: demokratski projekt na Balkanu je u opasnosti”.

Pristup EU-u do 2025. godine je fiktivan cilj

“Elite i njihove produljene ruke predvidjele su slabljenje euro-atlantskog reda u regiji i sada iskušavaju što im sve može proći pod ne baš budnom stražom Bruxellesa i Washingtona.

Nasilje protiv političkih protivnika, opstrukcija slobode izbora i mirnog prijenosa vlasti tek su neki od takvih pokušaja. S iznimkom intervencije američke diplomacije u Makedoniji prošle godine, međunarodna zajednica za sada je propustila ispuniti svoja obećanja u regiji.

Nereagiranje Bruxellesa na zahuktavanje tenzija oštra je presuda europskoj sigurnosti u regiji. Bruxelles se umjesto toga bavi jedino svojim fiktivnim rokom priključenja ostatka Balkana EU-u do 2025. godine.

To je uzaludan posao. Nijedna zemlja u regiji neće za sedam godina biti prihvatljiv kandidat za europsko članstvo, s mogućom iznimkom Crne Gore. A to znači da je prvi kandidat za članstvo zemlja koja u 30 godina nije doživjela demokratski prijenos vlasti, što je apsurdno.

Političke makinacije

“Srbija je vjerojatno najproblematičnija zemlja cijele skupine. Aleksandar Vučić sve je bliže diktaturi, a njegove nacionalističke tendencije značile bi gotovo sigurnu blokadu pristupa Uniji za BiH, Kosovo i Makedoniju, ako Srbija uđe 2025. godine.

Suprotno zdravom razumu, čini se da je upravo to plan Europske unije.

Šansu možda ima i Albanija, ako ništa drugo, onda zbog činjenice da Edi Rama i Vučić jedan drugomu izigravaju mirotvorce. Prema diplomatskim govorkanjima, Rama i Vučić se u budućnosti spremaju započeti razgovore o podjeli Kosova.

Bez obzira na to je li to istina ili ne, sama činjenica da je u to lako povjerovati svjedoči o tomu da političke makinacije lokalnih elita ne mare previše za Bruxelles i Washington”.

Nema reformi

“Zemlje zapadnog Balkana ne pokazuju nikakve znakove značajnih političkih i demokratskih reformi, a njihove elite nimalo ne zaziru od nezakonitih zakulisnih poteza.

U nadolazećim mjesecima možemo očekivati jedino daljnje pogoršavanje stanja. Ivanovićevi ubojice vjerojatno neće biti nađeni, a Milorad Dodik i dalje će se svim sredstvima nastaviti boriti protiv demokracije u BiH.

Ovisno o razrješenju spora oko imena makedonske države, novi val desnog ekstremizma u Makedoniji ne bi trebao nikoga začuditi.

Jednako je izgledno da će Johannes Hahn i Federica Mogherini nastaviti ponavljati da “ne postoji alternativa” europskoj budućnosti regije”, zaključuje Mujanović za Balkan Insight.

(Kliker.info-Index)

////////////////////////////////////////



Kliker.info | Pogledaj Svijet Kroz Kliker
27.01.2018.

SUZA MAJKE IKE BLAGOJEV

Suza majke Ike Blagojev





Suza majke Ike Blagojev



Joooj Srđane, Mrđane, Mlađane! Joooj tri goda u mom vijeku, tri prvine u mom mlijeku, tri saća teška silovita što ih utroba moja izvrca… (Iz poeme Stojanka majka Knežopoljka, Skendera Kulenovića).

U centru Pančeva, naslonjena na zgradu lokalnog skupštinskog zdanja uličica. Uska, kratka. Zove se Prolaz Srđana Aleksića. Na njenom kraju spomen ploča. Na njoj lik ovog hrabrog mladića koga su vojnici Republike Srpske, pre 25 godina, divljački pretukli samo zato što je pokušao da odbrani, komšiju Alena Glavovića. Imao je samo 27 godina kad je preminuo od batinjanjanja. Sa spomen ploče gleda gotovo dečačko lice. Pod titovkom. Sa petokrakom. Gleda heroj pogurene prilike. Lica sakrivenih pod posuvraćenim kragnama i kapama natučenim do očiju. Da li ih je stid?

    Gradskim trgom, šibana vetrom, ispred spomen ploče staje 88-godišnja Ika Blagojev. Penzionisana nastavnica razredne nastave. U ovdašnjoj osnovnoj školi Zmaj Jova Jovanović. “E sine moj! Kratak ti je vek bio. Kratak ali blještav. Kao put zvezde na nebu. Uvek odstojim ovde ispred Srđana. Pustim suzu. Kao da je moj. I uvek se pitam, zašto su to učinili tom dečaku. Zar zato što je štitio druga, prijatelja … Zar zato što je bio druge vere, nacije…? Gde su pohađali tu školu mržnje. Mi smo u Jugoslaviji decu učili bratstvu i prijateljstvu. Šta je sad ovo? Zašto ubijaju najbolje među nama?Umreću i neću dobiti odgovor.”

baka ika

     Razgovara baka sa mrtvim mladićem. “Bio si najbolje što je srpska majka odgajila. A ova deca danas. Zašto ih truju? Zar da se ponovo mašu pušaka. Zar ponovo da se ubijamo. Nikad svoje đake nisam učila neprijateljstvu prema drugim ljudima. Srđan kao da je bio moj najbolji đak. On je naučio tu lekciju dobrote i prijateljstva. I primenio je u svom kratkom životu. Kad je počeo taj prokleti rat, kad su počeli da ruše Jugoslaviju, moju domovinu, moj muž nije mogao to da podnese. Umro je od tuge. Jedan Srđan nije bio dovoljan da spasemo tu zemlju u kojoj su svi živeli mirno i dostojanstveno. I zato kažem: Stanite ljudi. Pogledajte junaka u oči. Dovedite decu i ispričajte im da je dao svoj život da spase druga. Hvala ti Srđane suzo moja.”

     P.S. Vremešnu pančevačku učiteljicu upoznali smo i popričali sa njom, 25. januara ispred spomen ploče Srđanu Aleksiću. Tog dana aktivisti Građanske akcije Pančevo, zajedno sa, njihovim gostom novinarom iz Banja Luke Draganom Bursaćem, kolumnistom Buke i Al Džazire, oživeli su sećanje na ovog heroja i položili cveće na spomen ploču.

27.01.2018.

U EU CE SE ULAZITI PREMA ZASLUGAMA

27.01.2018.

DOSTA JE TIHOG REVOLTA

27.01.2018.

BiH KRUPNIM KORACIMA IDE KA NEEFIKASNOJ DRZAVI

27.01.2018.

KRATKI SPOJ IZMEDJU IZETBEGOVICA I VUCICA UVIJEK IZAZIVA MILORAD DODIK

POPOV O SRPSKO-BOŠNJAČKIM ODNOSIMA: "Kratki spoj" između Izetbegovića i Vučića uvijek izazove Milorad Dodik!

Član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić boraviće u ponedjeljak, 29. januara, u posjeti Turskoj, gdje će se susreti sa predsjednikom Turske Recepom Tayyipom Erdoganom. Iako zvanične teme razgovora nisu poznate, očekuje se da će biti riječi o regionalnoj saradnji i izgradnji brze ceste Sarajevo - Beograd.




POPOV O SRPSKO-BOŠNJAČKIM ODNOSIMA: 'Kratki spoj' između Izetbegovića i Vučića uvijek izazove Milorad Dodik!

Za direktora Centra za regionalizam iz Srbije Aleksandra Popova, sastanak u Turskoj prilika je da se, uz autoritet turskog predsjednika Erdogana, prevaziđu određeni problemi i da se na stabilniju osnovu postave odnosi Beograda i Sarajeva.  

"Još u vrijeme Borisa Tadića, Turska je posredovala između Beograda i Sarajeva, mada mi ni tada, kao ni danas, nije jasno zašto nam treba strani posrednik da razgovaramo sa našim susjedima, kao da sami ne možemo pronaći zajednički jezik", kaže Popov za Vijesti.ba. 

 

Kada je riječ o odnosima dviju susjednih država, Popov potcrtava da "kratki spoj" uvijek nastane između predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda Bakira Izetbegovića.

 

"Taj problem traje duži vremenski period. Naime, naizgled se kratkotrajno poboljšaju odnosi, pa budu upriličeni susreti ili u Beogradu ili u Sarajevu, ali ubrzo dođe do zaoštravanja odnosa i to uglavnom na bošnjačko-srpskoj liniji. Vučić sa političkim predstavnikom Srba Miloradom Dodikom ima više nego prisan odnos, kao i sa političkim predstavnikom Hrvata Draganom Čovićem, jer su Čović i Dodik na istoj liniji oko stvaranja trećeg entiteta i daljeg rastakanja BiH. Dakle, 'kratak spoj' uvijek nastaje između Vučića i Izetbegovića. Izgleda da se ta tačka mora neutralisati, odnosno dovesti u normalnu, kako bi se u normalu doveli ukupni odnosi dviju država", pojašnjava Popov.

 

Zapaža da je za dugoročniju stabilizaciju u regionu, očigledno, potreban drugi autoritet, a da je to u ovom trenutku turski predsjednik Erdogan.

 

"On ima autoritet kod Bošnjaka, ali isto tako, Vučić ima veoma dobre odnosa sa njim. Sastanak je prilika da se, uz autoritet predsjednika Turske, prevaziđu neki problemi i da se na stabilniju osnovu postave odnosi između Beograda i Sarajeva, prvenstveno misleći na bošnjački dio", zaključuje Popov.

27.01.2018.

AKTIVISTI REKOM-a IZ SRBIJE I HRVATSKE ODALI POCAST ZRTVAMA U AHMICIMA

GESTA VRIJEDNA POŠTOVANJA: Aktivisti REKOM-a iz Srbije i Hrvatske odali počast žrtvama u Ahmićima

Aktivisti i aktivistkinje iz Hrvatske i Srbije okupljeni u inicijativu REKOM posjetili su danas Ahmiće, gdje su polaganjem cvijeća na spomen-obilježje žrtvama stradalim 1993. godine odali počast i uputili poruke mira i zajedništva, javlja Anadolu Agency (AA).




GESTA VRIJEDNA POŠTOVANJA: Aktivisti REKOM-a iz Srbije i Hrvatske odali počast žrtvama u Ahmićima

Oko 20 aktivista i aktivistkinja iz Hrvatske i Srbije posjetili su mjesto stradanja 116 ubijenih mještana Ahmića, te položili cvijeće i poklonili se žrtvama masakra izvršenog u Ahmićima 16. aprila 1993. godine.

 

Vesna Teršelič iz Udruženja "Documenta - centar za suočavanje s prošlošću" rekla je za Anadolu Agency (AA) kako je zacijeljivanje rana svih koji su doživjeli stradanja na prostorima bivše Jugoslavije spor proces.

- Danas smo se poklonili ubijenima u Ahmićima, njih 116 žena, djece, muškaraca koji su ovdje stradali od ruke pripadnika HVO. Došli smo iz Hrvatske, iz Zagreba, Pakraca, Vukovara, Pule, s nama su i kolegice iz Srbije. Neki smo iz organizacija za ljudska prava, s nama je i naš kolega branitelj, jer je važno priznati patnju i pokloniti se žrtvama, mi pamtimo žrtve. Rado bi da naši susjedi i susjede u Hrvatskoj vide koliko su činjenice o stradanjima važne kao temelj izgradnje povjerenja i htjeli bi da na komemoracije koje se svake godine organizuju ovdje 16. aprila dođe što više ljudi iz Hrvatske, Hercegovine, i da nađemo put, priznamo patnju jedni drugima - kazala je Teršelič.

 

Naglasila je da je previše ljudi ubijeno od 1991. do 2001. godine, ne samo u BiH, nego i u Hrvatskoj, na Kosovu, stradalo je mnogo ljudi iz Crne Gore, iz Srbije.

 

- Vrlo je važno pronaći način izgradnje mosta, to je spor proces. Zločini su počinjeni u kratkom periodu, a za zacijeljivanje rana treba više vremena - rekla je Teršelič, te naglasila kako joj je drago vidjeti da je nekada srušeni minaret, džamija i cijelo mjesto obnovljeno i da tu živi oko 700 ljudi koji su im izrazili toplu dobrodošlicu.

 

Bahtija Ahmić, predstavnik Udruženja "16. april - Ahmići", rekao je kako su sve posjete Ahmićima, a koje ulijevaju nadu u bolju budućnost, izuzetno dobrodošle.

 

- Svi su zajedno došli da nam daju podršku, poslije svih turbulencija koje su se desile, od presuda, posjeta Ahmićima, oni su došli da nam pruže ruku, daju podršku, da nas posjete i ohrabre što smo se vratili tu, što živimo tu i što opstajemo na ovim prostorima. Mi smo se ovdje vratili 95 posto. Nisu se vratile samo one porodice gdje više nema muške glave u kući. Mi smo tu, ovo je naša djedovina, živimo, radimo, borimo se. Na svim stranama ima i dobrih i loših ljudi. Mi smo svjedoci danas da na svim stranama ima dobrih ljudi koji su došli tu otvorenih ruku, otvorena srca, da nam daju podršku, a mi im se zahvaljujemo. Svaka takva posjeta koja budi nadu u budućnost je dobrodošla - rekao je Ahmić.

 

Istakao je da se emocionalne rane i štete ne mogu nadoknaditi.

 

- Mi se nosimo sa njima, bez obzira na sva stradanja i žrtve koje smo podnijeli. Mi smo se vratili, živimo i radimo, školujemo svoju djecu i stvaramo bolju budućnost. Što se tiče naših komšija, oni su tu. Oni žive i rade pored nas - rekao je Ahmić i dodao kako Bošnjaci u Ahmićima hodaju dignute glave i čistog obraza jer nisu ubijali nikoga, a da će svako odgovarati za ono što je uradio.

 

Mirko Klarin, dugogodišnji dopisnik agencije SENSE i direktor projekta "Zatiranje istorije i sjećanja", koji se bavi uništenjem kulturne i vjerske baštine na području bivše Jugoslavije rekao je kako je imao želju dugo vremena da dođe u Ahmiće.

 

- U Ahmiće sam došao, imao sam tu ideju prije mnogo godina jer je to jedan od prvih zločina s kojima sam se suočio prateći suđenja pred Tribunalom, negdje 90-ih godina, kada su počela suđenja bosanskim Hrvatima optuženim za zločine u Lašvanskoj dolini i to je na mene ostavilo dubok utisak. Htio sam ranije da dođem, nisam uspio, ali sad smo u partnerstvu sa kolegama iz Zagreba organizovali ovu posjetu. Ideja mi je bila, pored ostalog, da vidim s čime raspolažu u svojoj Memorijalnoj sobi i da li mi kao centar koji sadrži određeni arhiv dokumentacije možemo na neki način da to dopunimo i vidjet ćemo šta možemo da učinimo kako bismo na adekvatan način održali sjećanje na žrtve u Ahmićima 16. aprila 1993. godine - rekao je Klarin.

 

Klarin je naglasio da su Ahmići jedan od prvih dokumentovanih zločina nakon što je počinjen, a da je ubrzo nakon toga sa radom počeo i Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju.

 

Nakon što je položeno cvijeće na spomen-obilježje stradalima u Ahmićima, prikazan je i dio serijala "Zatiranje istorije i sjećanja" koji govori o uništenju kulturne i vjerske baštine, te utjecaja njenog uništenja na prostorima bivše Jugoslavije.

 

Prisutni su nakon toga obišli Ahmiće, gdje su se mogli bolje upoznati sa historijom tog mjesta te svim događajima koji su se desili u Ahmićima prije i poslije 16. aprila 1993. godine, kada je nad Bošnjacima Ahmića počinjen masakr.

27.01.2018.

MARŠ U SARAJEVO, MARŠ U HAG

Sead Omeragić : Marš u Sarajevo, marš u Hag





poznatog filozofa Baruha de Spinoze nalazi se u Hagu. Karla del Ponte u memoarima opisuje Spinozu kao filozofa koji je „identificirao moć koja pokreće tolike zločine: bogomoljstvo, zavist, stereotipi i predrasude kojima moćnici manipuliraju i koriste se njima u nastojanju da se domognu vlasti i obogate se.“ To je onaj isti Spinoza koji je rekao još jednu balkansku savremenu istinu: „Ko ukrade malo, biva progonjen, mučen, zatvaran ili čak ubijen. Ko ukrade puno, biva ugledan i pošten građanin.“

Piše : Sead Omeragić (NAP)

Uoči strašnog zločina nad Bošnjacima i Hrvatima bio sam u proljeće 1992. u Prijedoru i onda se povukao u Sanski Most, osjetivši strah i napetost na svakom koraku. Već tada je bilo ljudi koji su bježali iz Prijedora. Jedan od tih mi je svjedočio kako je Dušan Tadić silovao njegovu rodicu pred mužem kojeg je svezao za stolicu. Bio sam šokiran onim što sam čuo i vidio u Krajini tih dana. Prijedor je doživio stravičan teror i masovna pogubljenja. Mnogo kasnije, najstašnija grobnica Tomašica otkrila je svu brutalnost projekta velike Srbije. Napisao sam tada tekst o užasima u Krajini, pa spomenuo i Tadića. Spremali smo još jedno izdanje Slobodne Bosne, u sarajevskoj redakciji Centralnog komiteta BiH, gdje nas je smjestio rahmetli Nijaz Duraković, kad je zazvonio telefon. Razgovor je tekao ovako:

-Ti si pisao o meni?

-Ko si ti, upitao sam?

-Dušan Tadić, rekao je.

-Šta hoćeš?

-Nazvao sam da ti kažem da ću doći u Sarajevo da se obračunamo.

-Dođi, rekao sam mu. Izaberi oružje.

Nasmijao se i samouvjereno dodao:

-Nisi me razumio. Ja neću doći sam.“

-Ja sam mislio da ćemo se ja i ti kao muškarci raspraviti.

-Opet me nisi razumio, nasmijao se, ja ću doći sa svojima.

-Imam i ja svoje prijatelje, rekao sam.

-Opet me nisi razumio, ja ću umarširati sa svojima.

Umarširati se moglo samo u nenaoružan grad.

Dok je još rat trajao, njemačka policija je Tadića uhapsila u februaru 1994. godine. Bio je prepoznat kao stražar u zloglasnom konclogoru rudnika Omarska. Suci su se usprotivili dovođenju običnog stražara pred Tribunal. Ali, tadašnji glavni tužilac Grejem Bluit (Graham Blewitt) je pokrenuo ovo prvo suđenje Tribunala za zločine u BiH. Sud je na današnji dan, 26. januara 2000. godine donio presudu Dušku Tadiću. Prvi čovjek kojem je suđeno za zločine počinjene tokom agresije na BiH osuđen je na 20 godina zatvora.

Slično Tadićevoj najavi da će umarširati u Sarajevo, govorio je Karadžić kada je u Skupštini BiH rekao:

-Nemojte da mislite da nećete odvesti Bosnu i Hercegovinu u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak, jer muslimanski narod ne može da se odbrani ako bude rat ovdje. Karadžić je osuđen na doživotnu robiju za genocid u BiH.

Baron Estournelles de Constant, dobitnih Nobelove nagrade za mir 1909. godine, čijom je zaslugom osnovan Stalni arbitražni sud u Hagu, nakon Balkanskih ratova pribilježio je nešto što je aktuelno danas kao i prije sto godina. Pročitajte i zamislite sadašnje lidere nama susjednih država: „Istinski su krivci za rat oni koji zavode javno mnijenje i iskorištavaju neznanje ljudi, koji lansiraju uznemirujuće glasine i pozivaju na uzbunu, potičući svoju zemlju i kao posljedicu toga, druge zemlje na neprijateljstva.

Pravi krivci su oni koji, vodeći se vlastitim interesom ili unutarnjem nagonu i izjavljujući neprestano kako je rat neizbježan, dovode do toga da rat doista postane neizbježan, proklamirajući da ga oni ne mogu spriječiti. Pravi krivci su oni koji opći interes žrtvuju vlastitom interesu.“ Ništa se na Balkanu ne mijenja ni stoljećima kasnije.

27.01.2018.

DRAGAN BURSAC: "DA JE KLAO, DANAS BISMO NOSLILI MAJICE S NJEGOVIM LIKOM; SRDJAN ALEKSIC, NI MRTAV U BANJALUCI"!

DRAGAN BURSAĆ, OTVORENO: "Da je klao, danas bismo nosili majice s njegovim likom; Srđan Aleksić, ni mrtav u Banjoj Luci"!

Da je klao, da je činio zlo, danas bi se majice s likom Srđana Aleksića prodavale na trgu ispred robne kuće 'Boska'









Piše: DRAGAN BURSAĆ

 

 

 

Danas će se mnogi sjetiti Srđana Aleksića, besmrtnika iz Trebinja. Sjetiće se čovjeka koji je prije četvrt vijeka spasio život svom sugrađaninu Alenu Glavoviću. Reći će mnogi da je branio Glavovića od svojih saboraca. A to bi bila laž. Branio je čovjeka druge vjere i nacije od zvijeri neuljuđenih. I odbranio ga, ali je svoj život položio na oltar čovječnosti.

 

I tako je od te 1993. godine, od tog januarskog dana, prošlo 25 godina. Ljudi su se sami razvrstali na one koji poštuju Srđu, titana ljudskosti, i na neljude. I jedni i drugi su pri punoj svijesti odabrali svoj put. Put ljudskosti ili put nepatvorenog, čistog zla.

 

Postoje sredine gdje se Aleksićeva žrtva poštuje. Treba nešto reći o predominantnim srpskim sredinama, poput Pančeva, Novog Sada ili dijela Beograda, koji su dali imena prolazima ili ulicama po Srđi. Očovječili su se! Potpisnik ovih redova je laureat nagrade "Srđan Aleksić" i uz svoj moralni sud nosi nad sobom lik, postupak i djelo Srđana Aleksića. Potpisnik ovih redova već godinama prije iskucavanja prvog slova na tastaturi, uz ona uobičajena novinarska pitanja, postavi sebi još jedno: "A šta bi Srđan uradio u mojoj situaciji?"

 

Heroj i zločinac ne smiju zajedno

 

Pa se potpisnik ovih redova tako našao kao novinar, kolumnista i drag gost u Pančevu, kod ljudi koji su polagali vijence i cvijeće na spomen-ploču posvećenu Aleksiću. I četvrt vijeka poslije ubistva Srđanovog ti ljudi se sve jednako sastaju, odaju počast heroju i daju do znanja svima da, htjeli neki to ili ne, Srđan ŽIVI. I da je životniji nego ikada.

 

Ali, ljuti su Pančevci što nema ulice koja se po Srđanu zove. Prolaz nije dovoljan, vele. No, ponosno kažu da je svaki korak kroz Srđin prolaz, zapravo, prolaz do ljudskosti. Pasaž je to od 50-ak metara gdje je Aleksić iznad vas. Pa vas čisti od fašizma i nacionalizma. Koliko mu dopustite. Koliko sebi dopustite.

Domaćini me zamoliše da održim koje slovo o Srđanu, nama, zlu koje nas okružuje... Rekoh kako mi je želja da i Banjaluka ima makar haustor koji nosi ime Srđana Aleksića. Rekoh, pa mi knedla zastade u grlu. Ne, to je laž!

To ne može biti! Banjaluka i Republika Srpska, sa ratnim kvislinzima i zločincima koji se šepure sa vrata studentskih domova, sa ulica, trgova, parkova... ne mogu u isto vrijeme imati Srđu, ne zaslužuju! Ili Srđan Aleksić, ili Radovan Karadžić. Ili čovjek, ili gnjida. Nema između.

 

Nacionalistički usklik u zraku

 

Nije Srđan ni mrtav dobro došao u Banjaluku. Ili možda baš zato što je mrtav i što je izgubio život herojskom smrću spašavajući drugog čovjeka nije za ove i ovakve Banjaluke. Da je ubijao, masakrirao, protjerivao, palio, silovao, živ bi dospio do Narodne skupštine RS-a, sve sa srBskim časnicima.... Da je izgubio život u kakvom krvavom piru, cvjetala bi prodaja majica sa Aleksićevim likom. Ispred "Boske" bi se tiskali klinci da kupe kineski polupamučni uradak "srBskog heroja".

 

Ih, dospio bi Srđo na naslovne strane, bio bi na ulazima u škole, bolnice, institucije... Možda bi i kakav studentski dom nosio Aleksićevo ime samo da je klati znao.

A ovako? Pih! Branio Bošnjaka. Baliju. Sve jednako múči Banjaluka, dok u zraku osjećate taj nacionalistički usklik. Pa to je onaj Srđan što je dezerter bio, što je srBstvo izdao, što se suprotstavio vojnicima, što je nekakve farmerke prodavao... I možete vi reći da je ovo fikcija, da je ovo boldovanje i hiperbolisanje, ali pažljivo pročitajte sad ovo:

 

Advokat ubica Srđana Aleksića na suđenju je rekao: "Tako mu i treba kad je branio baliju."

 

Na braniku ljudskosti

 

Vidite, ovo nisu rekle puste ubice. Nekakvi pijani afektirani vojnici dok su ubijali Srđana. Ovo je rekao naknadno jedan "smiren i odmjeren" advokat. Potpuno hladan. Bez žuči, bez afektacije, bez primjese osvetoljubivosti. Ovo je izrečeno pri punoj svijesti i, navodno, zdravom razumu. Pazite, "tako mu i treba kad je branio baliju"?!

 

Ima jedna rečenica kojom se mjeri holokaust. U kvalifikaciji najvećeg zločina u istoriji čovječanstva Nirnberški sud je rekao da je to, pazite sad, ne zločinački čin, ne neko sumanuto djelo, koje zahtijeva vještačenje psihologa i psihijatara; ne, riječ je o nepatvorenom i čistom ZLU. Kao što je danas, četvrt vijeka nakon ubistva Srđana Aleksića, svaka relativizacija, nipodaštavanje i negiranje njegovog herojskog čina jednako i uvijek u fašizam uvijeno ZLO.

 

Pa se onda autor ovih redova pokaja kada je prije nekoliko godina zazivao Srđana da se ovaploti u nekakvom banjalučkom toponimu. Da škola, ulica, bulevar... ponesu Srđino ime. Ne, ne, nema toga. U Banjaluci je premalo, kao i u entitetu Republika Srpska, premalo, u promil premalo, ljudi koji osjećaju i saosjećaju, koji vide veličinu Srđana Aleksića. To je tek jedna otužna, getoizirana manjina. Nažalost.

No, nije to sav problem. Da barem jeste. Problem je kako bi Srđan Aleksić, na primjer, u sistemu ulica u Banjaluci funkcionisao pored četničkih vojvoda Drenovića i Radića? Kako bi se heroj ljudskosti snašao u društvu kvislinga, koji su na perverzno volšeban način zaslužili i dobili ulice banjalučke?

 

Svijeća, dova, naklon...

 

Pa će Srđo sačekati da pljevu oplijevimo. Moramo, nema nam druge. Valja nam đuture kroz pasaž Srđanov do ljudskosti. I u Banjaluci. A do tada ćemo sa nevjericom iščekivati marševe i karnevale neofašista i svakovrsne desničarske mrake. Do tada ćemo slušati tišinu Banjalučana, koji u većini ili ne mogu, ili ne smiju, ili ne znaju glasa pustiti.

 

Pa će neko čeljade iz Banjaluke morati do Podgorice, Pančeva, Sarajeva, Trebinja ili kojekuda po svijetu da bi odalo počast ubijenom Aleksiću. Jer, vidite, nezgodno je to, dragi ćutolozi, odavati počast nekome u sebi. Treba otići na kakvo znamenje ili grob. Treba zapaliti svijeću, proučiti dovu ili se jednostavno pokloniti. Treba udahnuti, izdahnuti i uzdahnuti.

 

Pa postoji opasnost da vas neko vidi, uperi prst u vas i kaže: "Tako vam i treba kad branite baliju!"

A Srđo je neki čudan svat. On nije branio ni Bošnjaka, ni Srbina, ni Hrvata, ni nekakvog vanzemaljca. On je branio čovjeka! On je umro, kako reče njegov otac Rade, "ispunjavajući ljudsku dužnost".

I danas, kao i prije 25 godina, i ovog, kao i tog januarskog dana, lakše je, mnogo lakše biti Srbin, Hrvat ili Bošnjak nego čovjek. Nije Bog svima podijelio jednako karte. Drevna mudrost kaže da heroje od kukavica razdvaja brzina ispravne reakcije. A Srđo je u tome bio šampion.

 

'San ratne noći'

 

Objavio/la haler u 16:15, 0 komentar(a), print, #

26.01.2018.

KAKO JE MEHO K. STRAZAR IZ OKOLICE TRAVNIKA ZA.... VINSENTA VAN GOGA

Kako je Meho K. stražar iz okolice Travnika zajeb’o Vinsenta van Goga




Image result for student haris jasarevic fotos

//////////////////////////////////////////

Izdvajamo

  • Korijene te zablude o nespojivosti kapitalizma i umjetnosti naravno treba tražiti u institucionalnom djelovanju i propagandnom masakriranju umova, kojima se već u ranoj mladosti veli da je formu nužno štovati, te kako odlazak izvan okvira definicija i pravila (u ovom slučaju umjetnosti) znači teško zastranjivanje zbog kojeg ćete biti ismijani od zajednice. Shodno tome na scenu stupaju generacije ljudi kojima je rečeno da život nije vrijedan borbe te da oni nisu dovoljno dobri ma šta god uradili. Ljudi jedu ravnodušnost za doručak, ručak i večeru jer im nije jasno da je poezija u njima, da se umjetnost oslobađa iz zdravog inata i borbe za život i ljude koje voliš. Želimo li imati naciju ravnodušnih ili naciju umjetnika, samosvjesnih ljudi iz kojih samopouzdanje pršti i koji iz svoje poezije shvaćaju i sebe a i druge?!

...............................................

Dođem kući slomljen od umora i slušam ljude u kravatama za koje sam se i borio kako pričaju o reformskoj agendi, siromaštvu i nacionalizmu a ja se samo nasmiješim. Razmišljam o tome kako sam nekada maštao da postanem slikar ili pisac pa da mi se ljudi dive i viču on je genije i umjetnik par ekselans ali onda se sjetim da je sva poezija svijeta u meni, da je sva umjetnost svijeta u meni, jer se borim protiv sebe i protiv života a opet za život. I tako svaki dan. Život je najveća umjetnost i ja ga živim a od života ništa veće nema. Pa kako ćeš ti onda bolan Vinsente biti veći umjetnik od mene?!