Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

25.12.2017.

UJDURMA POLITICKIH LIDERA U BiH

25.12.2017.

ANITA MITIC: 'SUDE NAM ZBOG RATNOG ZLOCINCA'

25.12.2017.

MIRKO PEJANOVIC : INICIJATIVA ZA DAYTON 2 JE NADA ZA BOSNU I HERCEGOVINU !


Mirko Pejanović : Inicijativa za Dayton 2 je nada za Bosnu i Hercegovinu !




Akademik i član ratnog Predsjedništva BiH, Mirko Pejanović za N1 je komentarisao istup američkog kongresmena Michaela Turnera o Dejtonu 2.

“Smatram da inicijativa Turnera znači jednu nadu za državu BiH, njene građane. Do sada takvih inicijativa nije bilo. Bilo je spominjanja poželjnosti da bude Dejton 2 ali ovo je jedna ipak konkretnija inicijativa koja dolazi od kongresmena”, kazao je u uvodu akademik Pejanović.

“Zna se da ukoliko američki kongres prihvati neku inicijativu da to predstavlja najvišu politiku SAD-a i da može pokrenuti ne samo administraciju SAD-a nego i sve zemlje. Amerika može pokrenuti u neku saradnju”, pojasnio je.

On smatra da je veoma je značajno što SAD pokazuju jedan novi odnos angažovanja prema BiH.
To znači da BiH treba pomoć, da je došlo do zastoja u njenom razvoju, da se uvećava i kriza i da iseljavaju mladi ljudi.

“To je pored niza drugih okolnosti usmjereno i time što BiH kao država nije u svom ustrojstvu funkcionalna i da je kao takva ustanovljena Dejtonskim sporazumom i Ustavom. SAD imaju u svakoj svojoj inicijativi pa i u ovoj geopolitičku moć, a to znači da svoju inicijativu mogu i provesti”, naveo je za N1 Mirko Pejanović.

“Zasigurno je da će one u takvoj jednoj inicijativi ići na saradnju, na dogovaranje sa zemljama članicama Vijeća sigurnosti, odnosno zemljama članicama kontaktne grupe ili još malo šire zemljama koje su članice UO Vijeća za implementaciju mira u BiH”, kazao je.

Na kakve će teškoće oni samni naići, misleći na američku administraciju i da li će ta inicijativa doći do nekog efekta, do nekoh ishoda, ostavimo vremenu, poručio je.

“Ali mislim da je dobro da je do toga došlo ili dolazi, jer BiH uistinu zaostaje za svim zemljama u okruženju, svih zemalja Zapadnog Balkana u odvijanju procesa integracija u EU i NATO savez, a kretanja geoplotička nekoliko zadnjih godina i u svijetu i Evropi i Bliskom Istoku govore da može doći do negativnih uticaja na prilike u BiH, da ne nabrajam od koga sve i da se to valja zaustaviti”.

A način da se to zaustavi?

“Ubrzanje integracija, a opet to podrazumijeva više reformi među kojima i ustavna reforma koja podrazumijeva funkcionalnije institucije BiH za njeno uspješno demokratsko djelovanje”, izjavio je Pejanović.

“Svi koji kažu, a već su neki izjavili da nam ne treba pomoć međunarodne zajednice – oni siju jednu iluziju da je ovdje sve dobro i da je moguć dogovor, da jeste, već bi bio. Zašto nema političkih projekata koji omogućuju reforme? ponajviše zbog toga što vladajuće političke stranke u BiH ulaze nakon izbora u vlast, vrše vlast bez jasnog, preciznog, javno ustanovljenog i potpisanog sporazuma o političkoj koaliciji. U jednoj Njemačkoj koja je oličenje demokratije u Evropi, parlamentarne, pobjedničke stranke nisu mogle uspostaviti koalicioni sporazum s nekim drugim strankama koliko im treba za većinu i onda idu u drugi krug i ne može se vladati bez čvrstog koalicionog sporazuma”, dodao je.

Smatra da BiH to nema u cijelom postdejtonskom periodu.

“Kad nemamo ne može kreirati ni provesti ozbiljnije reforme. A jedna od najsloženijih je ustavna”, kazao je Pejanović za N1.

(Kliker.info-N1)

25.12.2017.

FRA IVAN SARCEVIC : BOG NIJE NACIONALNA KATEGORIJA


Fra Ivan Šarčević : Bog nije nacionalna kategorija, niti ičije etničko vlasništvo, niti pokriće zločina





Fra Ivan Šarčević, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, bivši je urednik franjevačkog mjesečnika ‘Svjetlo riječi’ u kojemu su do 2013. godine pisala ponajbolja pera Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Fra Ivan je zauzet za ekumenski i međureligijski dijalog te ne zazire od ulaženja u vrlo aktualne, pa i oštre rasprave o odnosu vjere, društva i politike te prokazivanja pogubnih politiziranja vjere i religizacija politike.

Fra Ivane, nedavno smo slušali presude iz Haaga Ratku Mladiću i šestorki Hrvata iz BiH, a na obje strane, na gotovo svim razinama vlasti i društva, vidimo snažne reakcije koje ukazuju na to da vlastiti zločini vrlo teško ulaze u kolektivnu i političku svijest. Mogu li nam te presude ikako pomoći u suočavanju s vlastitim zločinima ili smo već i strukturalno definirani apologijom?

Odbijanje da se za počinjene zločine preuzme odgovornost, obrana lažne bezgrešnosti, tamno je naličje ljudskoga postojanja. Biblija to opisuje već na prvim stranicama u Adamovu i Kajinovu grijehu. Oni su slika i za pojedinca i za ljudske strukture. I danas. Opakost toga grijeha nije samo u dijabolično zavodljivom izvoru zla, u oholosti da će se biti kao bog, nije dakle samo u činu, nego u skrivanju, u neodgovornosti i prebacivanju krivnje na drugoga, kako to čini Adam, i u drskoj apologiji svoga zločina, kako to čini Kajin.

Čini mi se nužnim ovo podsjećanje na zaboravljene istine čovječanstva, na prve katekizamske lekcije, koje nisu historiografska faktografija, nego egzistencijalna poruka i demitologizacija naših novoprobuđenih mitomanija nedužnosti. Uvažavajući uzroke i posljedice, kronološki slijed i količinu zločina kao i sve njihove razlike, naše su etničke strukture adamovsko-kajinovske, utopljene u kolektivnu obmanu nevinosti i mitologeme poricanja vlastite zle prošlosti. To je naša baština, izvor naših etničkih identiteta, naše ozračje i duhovna domovina. Prisjetimo se, Kajinov grijeh je strašan, ubio je brata. Ali njegov grijeh je još neizmjerno veći jer poriče svoje ubojstvo.

Ne priznaje ga ni pred Bogom. Kajinovo drsko samoopravdanje: Nisam ja čuvar brata svoga! ima razne oblike. U nas je u dijaboličnom opravdavanju preventivnog etničkog čišćenja drugih, u onom: Da nismo mi njih, oni bi nas!; u ‘humanom preseljenju’ i u onom njegovu opravdanju: Za njih i tako ondje nema života! Kajinovska nevinost se institucionalizirala, naše su strukture premrežene lažima i nijekanjem odgovornosti. Tim strukturama rat je majka, rodno mjesto, izvor privilegija i sredstvo moći. Za ‘vjernika’ Kajina i Bog mora biti na njegovoj strani pa su naše države i entiteti ‘vječni’, ili kako to izjavljuje prvak Srpske pravoslavne Crkve: Republika Srpska je izraz same Božje volje.

Nemojmo se dakle zanositi da će nam Haag i njegove presude donijeti pomirenje. One mogu pripomoći, ali i odmoći u suočenju s prošlošću i katarzi za zajedničku budućnost. Po sadašnjoj histeriji nevinosti, po odsutnosti istinskog priziva na Božju riječ, po okretanju glave od žrtava, po veličanju i posvećivanju počinitelja, još ćemo dugo čekati na naš susret s istinom i na proces iscjeljenja.

Kolektivna histerija

Kažete da će se taj proces iscjeljenja otegnuti i pretpostavljam da ne mislite kako će vrijeme samo dovesti do iscjeljenja i suočavanja s prošlošću. Čini mi se da će vrijeme samo nakupljati zlopamćenja koja će u jednom trenutku izbiti na površinu i izroditi nove sukobe. Što nam je zapravo potrebno?

Nešto će ipak vrijeme učiniti, ali ne mislim da treba čekati neko drugo doba od ovoga. Uostalom, tko može predvidjeti budućnost, nje može i ne biti. Kada kažem da će se s vremenom nešto promijeniti, onda mislim na trenutni zamor od oružanih sukoba, kao i na biološko umiranje onih koji su bili ideolozi, izvođači i profiteri rata, onih koji smatraju da je rat najbolje sredstvo da se osvoji sloboda i postigne definitivna nacionalna sreća. Naša nam prošlost pokazuje, točnije naše nam do isključivosti zavađene etničke povijesti pokazuju da mi svoje identitete izgrađujemo na nasilju i ratu, na pamćenju zla drugih i na svome nedužnom, žrtveničkom stradanju.

Gotovo se svi sukobi i ratovi ovdje opravdavaju bivšim zlom drugih: turskim, austrijskim, srpskohegemonističkim, ustaškim, četničkim, komunističkim. I uvijek je nastupajuće osvetničko zlo užasnije i zatornije od prethodnoga. Tko se oslobodi svoga zlopamtilačkog i žrtveničkog identiteta, tko se oslobodi osvete, sačuvat će živote drugih, a to je najhumaniji čin.

Ako se i dalje bude gradilo samo na pamćenju tuđega zla, bez suočavanja sa svojim i bez aktivnog suosjećanja s patnjom i žrtvama drugih, onda će u ‘pogodnim’ okolnostima neizbježno doći do novih sukoba i ratova. I uvijek sve gorih, jer povijest dokazuje da čovjek nikako da se oslobodi nasilja te da se to ljudsko nasilje sve uspješnije ukorjenjuje u prošlost, sve sofisticiranije maskira nemoralnošću i lažima, sve se više tehnički usavršuje prema uništenju sve većeg broja ljudi.

Kao da je podosta te ‘histerije nevinosti’, kako je nazivate, kulminiralo u Praljkovu samoubojstvu…

Trenutno se u samoubilački čin Slobodana Praljka želi koncentrirati sve, ne samo Haški sud, ne samo projekt Herceg-Bosne, nego sve ono što je činila vladajuća hrvatska politika kroz skoro tri posljednja desetljeća. Zapanjuje ta jednostrana kolektivna histerija da se kao kroz lijevak sve nacionalno slije u simbol, u mit nevinosti jednoga čovjeka. Zastrašuje to simplificiranje, to ignoriranje činjenica, zaborav žrtava i poricanje zločina koji su počinjeni u ime Herceg-Bosne, to odbacivanje fundamentalnog pitanja što će Praljak uopće na čelu vojske HVO-a u najtežim mjesecima najbesmislenijega rata s Bošnjacima.

Ako čak i pođemo od tog identificiranja Praljka i vladajućeg hrvatstva zadnja tri desetljeća, onda bi ga trebalo dovesti do kraja. Praljak je izraz dvostruke, a u konačnici samoubilačke hrvatske politike prema Bosni i Hercegovini, politike Franje Tuđmana i njegovih hercegovačkih adepta Šuška i Bobana. Oni su stvarali Herceg-Bosnu, oni su je dokinuli. Oni su jedno govorili, a drugo radili. Prvi su priznali Bosnu i Hercegovinu i istodobno zapjenjeno govorili kako je Bosna kolonijalna tvorevina, tvorevina srbokomunista, Jugoslavija u malom i kako se treba raspasti. Oni su uveli red solidarnosti i pomaganja Muslimanima pa red etničkog čišćenja i humanoga preseljenja svojih kao reakciju i derivaciju na miloševićevsko-karadžićevski republičkosrpski projekt.

I ovdje bih se vratio na prve stranice Biblije. Bog poziva Adama i Evu, poziva svakoga na osobnu odgovornost za svoj čin. Kažnjava ih, a od samog zla, uobličenog u zmiju, ne traži odgovornost nego zlo ‘proklinje’. Ne mislim da je ovdje rješenje za sve, ali bi bilo krajnje vrijeme shvatiti da onaj tko surađuje s ‘knezom zlom’, ako slijedi ili oponaša primarno zlo, ako se nađe u blizini epicentra zla, u nas je to velikosrpski projekt, i sam će nastradati. Tikve se razbijaju o glavu svima onima koji su ih sa zlom sadili. Neće, međutim, Praljkova ‘nevinost’ ni prebacivanje krivnje na druge, na Srbe i Bošnjake, odgovoriti na pitanje hercegovačkih logora, a posebno ne na pitanje kako je došlo do toga da je BiH ostala gotovo bez pola milijuna Hrvata.

Govorite o licemjernoj hrvatskoj politici. Gdje se ona ogleda?

Pa ona je takva i u odnosu prema Haškom sudu. Praljak je upravo u tome hrvatski simbol. Nije u pitanju samo dvolični odnos prema presudi Gotovini i Markaču, nije u pitanju ono pompozno ispraćanje i dragovoljno izručenje u Haag, nije u pitanju ni to što sada nema ni riječi o drugima presuđenim u haškom procesu, nego opet o samom korijenu hrvatskog političkog makijavelizma. Naime, ako je itko tražio da se osnuje međunarodni sud pravde za bivšu Jugoslaviju, onda je to opet bio F. Tuđman. S umišljajem velikog državnika koji utječe na novi svjetski poredak, još na samim počecima rata, u jesen 1991., odašiljao je Tuđman svjetskim državnicima pisma o nužnosti osnivanja takvog suda. Pun ‘sinovske odanosti’ pisao je i papi Ivanu Pavlu II. da svojim autoritetom podrži i lobira za njegovu inicijativu.

Mogli bismo nizati bezbroj činjenica hrvatskoga političkog licemjerja, samoobmane i unutarnjeg ropstva ili, ako hoćemo, zakovanosti u ‘istočni grijeh’ hrvatske politike – u Herceg-Bosnu. Najtragičnije je što se taj samoubilački projekt, a susljedno onda i Praljkova sudbina, nastoje nametnuti kao odgovornost čitavom narodu, i to ne najprije od Srba i Bošnjaka i njihovih politika, nego opet od hrvatske vladajuće politike. I što se za presudu želi vezati ni manje ni više nego opstanak Hrvata u BiH, posebno u Bosni. Koje sljepilo da se neće vidjeti da je taj opstanak odavno doveden u pitanje, a za neke krajeve, kao što je područje srpskog entiteta, opstanak je već davno ‘riješen’. Nije dakle zlo samo u zločinu, nego što se on poriče, što se izvlači iz odgovornosti i od njega pravi herojstvo. I što se na zabludi i uvježbanoj strategiji hadezeovske obmane čitav narod želi učiniti taocem poražene politike. U konačnici, što se jedan neuspjeli zločinački projekt, kakav je bio NDH, želi zamijeniti drugim, ‘banovinskom Hrvatskom’ ili Herceg-Bosnom.

Bog nije etničko vlasništvo

Što nam kult ličnosti tog čovjeka zapravo govori o onima koji ga stvaraju?

Vole ‘naši narodi i narodnosti’ kult ličnosti, jedan zamjenjuju drugim, da bi u njega upisali svoju političku nezrelost, svoje zablude i grijehe. Tako i sa Slobodanom Praljkom. O tom čovjeku kruže razne priče i svjedočanstva, prepuna suprotnosti. Zarana sam još čuo za strah koji je izazivao njegov otac Mirko po Hercegovini i mom ramskom zavičaju. Hvatao je ustaše, domobrane, škripare, sve sumnjive. Nije mu bio nepoznat projekt revnosnog druga oznaša Nedže Borozana koji se bavio ‘pedagoškim preseljenjem’ čitavih ‘ustaških’ sela iz zapadne Hercegovine u Popovo polje. Ne znam koliko je Praljak, prema svjedočanstvima nekih, nosio tešku stigmu oca. No i on je kao i većina naših nacional-političara i današnjih stožernika dio komunističke, crvene i ateističke buržoazije dekadentnoga komunizma, kojima su partizanski pokret i tekovine revolucije bili pokriće moći i bogaćenja, kao što su im danas nacionalizam i naguravanje oko oltara. Oni su se ponašali kao ‘očevi sinovi’. Mogli su puno toga, mogli su studirati i mijenjati studije, po želji. Njima, uostalom, nikada nije bilo loše.

Što će redatelj na tako važnoj funkciji u ratu? Praljak je kontroverzni grandoman. ‘Sve je’, kako evanđelje kaže, ‘činio da ga ljudi vide’, do toga da bude glavni vojskovođa HVO-a u ono katastrofalno ljeto 1993. Plivao je u predrasudama moći, učenosti i precjenjivanja, u svim Baconovim idolima, od idola plemena, spilje i odgoja, trga i logoreja, sve do idola teatra. Posebno u ovom posljednjem jer je, poput drugih hrvatskih idolatra, nekritički i dogmatski prihvaćao historiografske krivotvorine o Bosni i Hercegovini svoga uzora i vrhovnika, povjesnika Franje Tuđmana. Na Praljku se, na suđenju šestorici hercegovačkih Hrvata, na većini reakcija na presudu, očituju teške posljedice Tuđmanove politike: Sve za Hrvatsku!

To je podrazumijevalo koristiti sva sredstva, žrtvovati sve, i svoj narod, posebno onaj u BiH za neovisnu Hrvatsku. Zato je sada najvažnije pitanje haški koncept udruženog zločinačkog pothvata. Zato je najvažnije osloboditi hrvatsku HDZ politiku od svake odgovornosti za politiku u BiH ili je pravdati ‘većim’ zločinima drugih, kao da će naši zločini nestati tuđim zločinima. U toj se politici za žrtve nema sućuti. U takvoj politici ostatak Hrvata u BiH treba i dalje ‘jedinstveno i poslušno’ služiti tome državnom cilju. Većina bosanskih Hrvata već je žrtvovana za ‘vječnu Hrvatsku’. Nestali su u zaboravu i samozaboravu. Hercegovački Hrvati su danas najfrustriraniji dio hrvatskog naroda. Njihova očekivanja o zajedničkoj Hrvatskoj ili posebnoj hrvatskoj državi u BiH razbila su se, a oni ne mogu prihvatiti da su ih u tu situaciju doveli upravo oni u koje su položili sve svoje nade te da moraju ponovno u ratom razvrgnuti ‘brak’ s Bošnjacima.

Što se tiče Praljkova samoubojstva, ono je svakako tragičan čin koji može biti dokaz besmisla njegove politike, jedna vrsta herojskog nihilizma. Nisam siguran da se može vezati uz Sokrata, a s Isusovom smrću svakako ne. Praljkova optužnica, osuda i smrt suprotnost su i negacija Isusove osude i smrti na križu. Praljak – dobio je znakovito ime, Slobodan – svojom je slobodom dokazao tko je bog njegova života i smrti. Naravno, sve je u prostoru slobode, svi su slobodni vjerovati Praljkovom bogu i opasnim analogijama s Isusom podebljavati hrvatsku nacionalističku kristologiju.

Objavio/la haler u 22:51, 0 komentar(a), print, #

25.12.2017.

KRIMINALCU, SLOBODANU TESICU POMAGAO TOMISLAV NIKOLIC

IZA TRGOVCA ORUŽJEM STAJALA JE DRŽAVA SRBIJA: Slobodanu Tešiću, kojeg je Trump stavio na crnu listu, pomagao Toma Nikolić

- Poznato je i njima da Tešić posljednjih godina ima određene političke kontakte u Srbiji, prije svega veze s Tomislavom Nikolićem. Biće zanimljivo da saznamo koji je njegov kontakt bio odlučujući da Vašington odluči da ga stavi na crnu listu - kaže Radić.




IZA TRGOVCA ORUŽJEM STAJALA JE DRŽAVA SRBIJA: Slobodanu Tešiću, kojeg je Trump stavio na crnu listu, pomagao Toma Nikolić - 1

Trumpova administracija zamrzla je imovinu i račune Slobodanu Tešiću, koji je godinama veoma blizak s Tomislavom Nikolićem, za vrijeme čijeg mandata je dobio i diplomatski pasoš. U obrazloženju odluke američkog ministra finansija navodi se da je Tešić klijentima obezbjeđivao skupe odmore, plaćao školarinu njihovoj deci na Zapadu i davao velike svote novca

 

Sjedinjene Američke Države uvele su sankcije poznatom srpskom trgovcu oružjem Slobodanu Tešiću i stavile ga na crnu listu. Tešića, koji je godinama blizak bivšem predsjedniku Srbije Tomislavu Nikoliću, Amerika je opisala kao „jednog od najvećih trgovaca oružjem na Balkanu“.


On se našao na listi od 39 pojedinaca prema kojima su primijenjene ove mjere, a kao razlog navodi se kršenje ljudskih prava i korupcija, piše portal Balkan Insight. Računi Tešićevih preduzeća u Americi su blokirani, imovina zamrznuta, a američkim državljanima je uglavnom zabranjeno da obavljaju transakcije s njima.

KO JE SLOBODAN TEŠIĆ


Devedesetih živeo u Bosni i Hercegovini, radio kao kondukter

Rukovodstvu RS nabavljao oružje i trgovao njime

Najprije je registrovao firmu „Temeks“, pa firmu „Melvale“ i još nekoliko firmi

Zapošljava uglavnom bivše pripadnike Vojske Srbije i MUP

Sarađuje sa srpskim državnim firmama

Navodno finansirao određene stranke


Bio na listi i UN


- Tešić je među najvećim trgovcima oružjem i municijom na Balkanu, bio je skoro deceniju na listi Ujedinjenih nacija na kojoj su oni kojima je zabranjeno putovanje zbog kršenja sankcija UN u vezi sa izvozom oružja u Liberiju - rekao je američki ministar finansija Steven Mnuchin.


U obrazloženju ove odluke navedeno je da je Tešić, radi osiguranja ugovora o naoružanju, službenicima različitih zemalja direktno ili indirektno davao mito i finansijsku pomoć službenicima. Takođe se dodaje da je potencijalnim klijentima obezbjeđivao skupe odmore, plaćao obrazovanje njihove djece u zapadnim školama i na univerzitetima i davao velike svote kao mito za osiguranje ugovora.


Prema navodima SAD, Tešić posjeduje ili kontroliše dvije srpske kompanije - „Partizan tek“ i „Tehnoglobal sistems“, kao i dvije kiparske kompanije - „Gravit limitid“ i „Karso limitid“.

FOTO: FONET/AP

Trump dao blagoslov

 

VANREDNA SITUACIJA ZBOG KRŠENJA LJUDSKIH PRAVA


Administracija Donalda Trumpa uvela je nov režim sankcija, usmjerivši se na osobe koje krše ljudska prava i imaju veze s korupcijom. Naime, prošle godine u Kongresu SAD dopunjen je tzv. Magnickijev zakon, koji omogućava američkoj administraciji da podvrgne sankcijama svaku osobu bilo gde u svijetu za koju se utvrdi da je odgovorna za kršenje ljudskih prava, ili ako počini ozbiljne koruptivne radnje. Predsjednik Trump potpisao je izvršni nalog i proglasio vanrednu situaciju u vezi sa ozbiljnim kršenjem ljudskih prava i korupcijom širom svijeta.


Do Tešićevog komentara nije bilo moguće doći, a vojni analitičar Aleksandar Radić kaže da će se tek saznati pravi motivi američkih sankcija.

 

- Poznato je i njima da Tešić posljednjih godina ima određene političke kontakte u Srbiji, prije svega veze s Tomislavom Nikolićem. Biće zanimljivo da saznamo koji je njegov kontakt bio odlučujući da Vašington odluči da ga stavi na crnu listu - kaže Radić.


Orhan Dragaš, direktor Međunarodnog instituta za bezbjednost, objašnjava da su Tešiću sankcije uvedene na osnovu Magnickijevog zakona, prema kojem SAD od 2012. mogu da uvedu sankcije kome god hoće, i to na osnovu indicija ili informacija koje imaju američke službe ili institucije, a za koje nije potrebna nikakva sudska odluka:

ALEKSANDAR RADIĆ, FOTO: MARINA LOPIČIĆ

 


Pomoć vrha države

MRKIĆ MU DAO DIPLOMATSKI PASOŠ


Tešić je od 2004. bio na crnoj listi UN zato što je, i pored sankcija, izvozio oružje u Liberiju. Zbog bliskih odnosa s Nikolićem, ali i još nekim ljudima iz vlasti Srbije, svojevremeno je za njegovo skidanje s crne liste lobirala i Misija Srbije u UN. Tešić je od tadašnjeg šefa diplomatije Ivana Mrkića, Nikolićevog bliskog saradnika dobio diplomatski pasoš. Zanimljivo je i da je Mrkićev sin, kao advokat, pomogao Tešiću da bude skinut sa crne liste 2013. godine.

25.12.2017.

MIRO LAZOVIC O INICIJATIVI AMERICKOG KONGRESA

Miro lazović o inicijativi američkog kongresmena : “Pismo Tillersonu shvatam kao zabrinutost u procese u BiH”


Bivši predsjednik Skupštine BiH i potpredsjednik SDP-a Miro Lazović komentarisao je za N1 pismo kongresmena američke savezne države Ohio Michaela Turnera upućeno državnom sekretaru SAD-a Rexu Tillersonu o potrebi za novim Dejtonskim sporazumom.

“Gospodin Turner je sadašnji kongresmen, a u vrijeme postizanja Dejtonskog mirovnog sporazuma bio je gradonačlenik Ohija. Dobro je upućen u mirovni sporazum, u atmosferu i političku situaciju unutar BiH i njegovu sugestiju i pisanje Tillersonu shvatam kao njegovu zabrinutost u procese unutar BiH. Zabrinutost zbog toga što je uveliko Dejtonski mirovni sporazum destruiran od političkih protagonista unutar BiH koji i nakon haških presuda Mladiću i hrvatskoj šestorci ne odustaju od projekata koji su osuđeni u Hagu i politika koje su označene kao udruženi zločinački poduhvat”, kazao je Lazović za N1.

“U tom kontekstu razumijevam ovo pismo i očekujem da je to jedna ozbiljna namjera da se unutar američkog kongresa na njegovu inicijativu otvori debata. Šta će biti od toga ostaje da se vidi”, naglasio je naš sagovornik.

On je podsjetio nanedavno obraćanje državnog sekretara Rexa Tillersona.

“Obrativši se zemljama na Balkanu, on je pozvao da odustanemo od animoziteta koji su nas pratili u ovom proteklom periodu i da se okrenemo nekim novim politikama”.

Šta bi Dejton 2 donio?

“Nama trebaju ustavne promjene. Potpuno je jasno da sa ovim ustavom, Aneksom 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma, BiH je taoc i da ne možemo ući u EU integracije. U tom kontekstu treba nam zdrav ustav koji će od BiH napraviti stabilnu i funkcionalnu državu. Sa sadašnjim ustavom to ne možemo uraditi. Zato je bitno da je se američka administracija što prije i što jače se uključi unutar BiH na rješavanje problema sa kojima se suočavamo i postizanje nekog boljeg rješenja koje će rezultatirati demokratskom i stabilnom BiH”, naveo je Lazović.

(Kliker.info-N1)

/////////////////////////////

NEKADAŠNJI GRADONAČELNIK DAYTONA...: A danas američki kongresmen predlaže „Dejton 2“, jer Ustav BiH...

...diskriminiše etničke manjine



NEKADAŠNJI GRADONAČELNIK DAYTONA...: A danas američki kongresmen predlaže 'Dejton 2', jer Ustav BiH...


Michael R. Turner je bio gradonačelnik Daytona u vrijeme mirovnih pregovora u novembru 1995. godine. Prije nekoliko dana poslao je pismo američkom državnom sekretaru Rexu Tillersonu.

 

Zvuči kao molba, jer on predlaže potpisivanje „Daytona 2“ i piše da je konačno došlo vrijeme da Sjedinjene Američke Države preuzmu glavnu ulogu u procesu pomirenja na Balkanu.

 

Ali, Turnera je i strah da je baš sada ugroženo sve ono što je dogovoreno u Daytonu. "Sada je ključni period za regiju i SAD moraju ponovo preuzeti vodstvo i pomiriti suprotstavljene", napisao je i ovo Turner.

 

"U decembru prošle godine Ustavni sud je izglasao da aktuelni Izborni zakon nije u skladu s Ustavom u pogledu etničkih manjina.

 

Parlament BiH mora brzo osigurati izmjene tog zakona do izbora u oktobru 2018. godine. Neuspjeh u tome će skoro sigurno izložiti opasnosti mir koji traje već više od dvije decenije", predložio je on, a prenio Klix.

 

Predložio je da i SAD budu domaćini potpisivanja nove verzije Dejtonskog sporazuma.

 

"Srbi, Bošnjaci, Hrvati i ostali samo putem američkog liderstva mogu živjeti zajedno u miru i osigurati slobodu i jednaka prava svim narodima.

 

Ne smijemo dozvoliti da taj ionako nestabilan region sklizne u nered jer protivnici demokratije jedva čekaju da iskoriste haos", kaže Michael R. Turner.

 

Podsjećamo, Turner je u oktobru 2010. pozvao tadašnju državnu tajnicu Hillary Clinton da “sazove predstavnike balkanskih zemalja i susjednih naroda“, u bazu Wright-Patterson na “Dayton 2”. 

 

(Vijesti.ba)

25.12.2017.

DZAFEROVIC O 'DEJTONU 2'

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
59808456

Powered by Blogger.ba