Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

21.12.2017.

TRIBUNAL JE ISPUNIO OCEKIVANJA, A MI SMO NESPREMNI SUOCITI SE I S DRUGIMA I SAMI SA SOBOM

UGLEDNI POVJESNIČAR; HRVOJE KLASIĆ: ‘Tribunal je ispunio očekivanja, a mi smo nespremni suočiti se i s drugima i sami sa sobom’

‘Ključno je to da nije ovaj sud, kao ni Nurnberški sud nakon Drugog svjetskog rata, bio taj koji je pomirio ili učinio Njemačku i okolne zemlje dobrim susjedima, nego su ta društva sama morala poraditi na tome na svim aspektima života. To je kod nas izostalo', kazao je hrvatski povjesničar, Hrvoje Klaić.



UGLEDNI POVJESNIČAR; HRVOJE KLASIĆ:  'Tribunal je ispunio očekivanja, a mi smo nespremni suočiti se i s drugima i sami sa sobom' - 1


Na pitanje je li Sud ispunio svoju zadaću s povijesnog gledišta, Klasić kaže da to ovisi tko je što očekivao od suda.

 

‘Ako se vratimo u 1993. godinu, mislim da je sud i više nego ispunio očekivanja. 1993. godine očekivati da će pravosuđe zemalja koje su bile u ratu uspjeti sankcionirati zločine, bilo tuđe, a posebno svoje, to je bilo preoptimistično ali i potpuno nerealno. Danas, ako uzmemo u obzir da je više od 160 ljudi ipak osuđeno, da su neki događaji procesuirani i okarakterizirani kao genocid i da je seksualno zlostavljanje proglašeno zločinom, mislim da je s te pozicije sud ispunio očekivanja’, kaže Klasić i osvrće se i na kritike mnogih o dugotrajnim i ispolitiziranim procesima. Svima koji tako misle, Klasić poručuje da najprije pogledaju u vlastito dvorište.

 

‘Kako izgledaju naša pravosuđa kada govorimo o sporosti, ispolitiziranosti i slično? Ovdje se nije radilo o pomirenju, to nije bila zadaća suda, ali naravno da na temelju onoga što je sud proizveo, taj bi proces trebao ići dalje. Ključno je to da nije ovaj sud, kao ni Nurnberški sud nakon Drugog svjetskog rata, bio taj koji je pomirio ili učinio Njemačku i okolne zemlje dobrim susjedima, nego su ta društva sama morala poraditi na tome na svim aspektima života. To je kod nas izostalo. Mi smo valjda očekivali da će sud donijeti ne znam kakve velike istine koje će svi prihvatiti, ali to je bilo iluzorno za očekivati. Države i društva nisu učinila dovoljno i još uvijek ne čine dovoljno da bi taj proces suočavanja sa prošlošću išao kako bi trebao ići, posebno u 21. stoljeću’, rekao je Klasić.

 

Kada je riječ o političkom vrhu Srbije u to vrijeme, Slobodan Milošević je za vrijeme procesa umro, no postavlja se pitanje je li politički vrh Srbije iz tog vremena, posebno vrh JNA, aboliran za rat u Hrvatskoj. Klasić kaže da mu je teško govoriti šta je potrebno da bi se nekoga osudilo jer nije pravnik, međutim, kaže da su i srpski državni vrh i vrh JNA u nekoliko postupaka itekako prozvani i ocijenjeni kao ključni faktori nestabilnosti.

 

‘Mislim da danas ne postoji nitko u svijetu tko ne vidi ključnu ulogu Slobodana Miloševića i vrha JNA u započinjanju i pokretanju spirale ratova na našim područjima. Pravnici rade na svoj način, pravo i pravda nisu istoznačni pojmovi, ali tu bi trebali uslijediti i povjesničari i novinari. Činjenica da Slobodan Milošević nije osuđen je nama isto kao i čionjenica da Adolf Hitler nije osuđen za zločine, ali to ne znači da ga se u kontekstu događaja u kojima je sudjelovao ne može smatrati glavnim odgovornim’, objašnjava Klasić.

Sada kreće drugi korak, da se na temelju onoga što je nastalo u Haagu počne kontekstualizirati cijela priča i pisanje povijesti, kaže Klasić i dodaje da bi bilo dobro da to ne bude na onaj način na koji se do sada radilo, zatvaranjem državnih narativa koji se ne smiju preispitivati.

 

‘Opet su ti naši i vaši, mi i oni, good guys i bad guys… Treba stvari sagledati iz različitih perspektiva, suočiti se i s onim stvarima na koje smo ponosni, ali i s onim stvarima kojih bi se svatko normalan trebao sramiti’, kaže Klasić.

 

‘Tko je hrvatskom ili srpskom ili bosanskom pravosuđu branio da u vlastitim redovima procesuiraju ili podižu optužnice protiv pripadnika drugih država za neke zločine? I tu su stvari štekale. Ako se svi slažu da su u Mostaru činjeni zločini, da su postojali logori, ako to nitko ne negira, i ako kažemo da su nedužni ljudi u Haagu, pa gdje su onda krivci?’, pita se povjesničar Hrvoje Klasić.

 

‘Mi smo očekivali i očekujemo od Haaga da on odradi sve, a mi da sa strane gledamo. Tako je i u svemu ostalom, ne samo u pravosuđu. To nam govori više o našem mentalitetu nego o uspjehu Haškog suda i međunarodne zajednice općenito.’

 

Haškom su sudu mnogi zamjerali da je služio kao instrument međunarodne politike. Klasić pojašnjava da je Haški sud osnovan od strane Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. Osnovala ga je međunarodna zajednica, dakle, politička zajednica, a ne društvo pravnika.

 

‘Haški sud je osnovala i Republika Hrvatska i svojim Ustavnim zakonom ga je prihvatila.

 

Osvrnuo se i na nedavne izjave hrvatskih političara koji su rekli da ne priznaju odluku haškog suda u slučaju ‘Prlić i ostali’.

 

‘Kad čujem od naših političara da kažu da ne priznaju njegove odluke, to je kao da kažu da ne priznaju odluke Županijskog suda u Zagrebu. To pokazuje da mi na međunarodnu demokraciju i dalje gledamo s figom u džepu. Ono što nam se sviđa, to prihvaćamo, a ono što nam se ne sviđa, to je protiv nas i produkt nekakve međunarodne zavjere. Haški sud je bio osnovan od strane političke organizacije, ali je li bio ispolitiziran, ne mislim tako. Već sam nekoliko dana u Haagu. Suci koji su bili u različitim procesima, na potpuno različitim stranama. Ne vidim tu teoriju zavjere. Zadnju se presudu vezalo uz 29.11., Dan Republike. Ovdje ljudi ne da umru od smijeha, nego umru od tuge kad vide da se neki koriste takvim argumentima da bi dokazali ispolitiziranost suda. Mislim da to pokazuje našu duboku nezrelost i nespremnost da se suočimo s drugima, ali još više sami sa sobom’, rekao je Hrvoje Klasić za Net.hr.

21.12.2017.

TRUMP UVEO SANKCIJE SLOBODANU TESICU IZ BiH

TRUMP UVEO SANKCIJE SLOBODANU TEŠIĆU IZ BiH: Međunarodni trgovac oružjem na crnoj listi (FOTO)

„Ja, Donald Trump, naređujem da se osobama s liste sva njihova imovina i svi njihovi poslovni interesi koji se nalaze na teritoriji SAD, ili dođu pod kontrolu SAD, blokira i da se ne dozvoli bilo kakvo transferisanje te imovine i tih interesa“, navedeno je u naredbi.




TRUMP UVEO SANKCIJE SLOBODANU TEŠIĆU IZ BiH: Međunarodni trgovac oružjem na crnoj listi (FOTO) - 1


Donald Trump, američki predsjednik, stavio je na "crnu listu“ Slobodana Tešića, poznatog međunarodnog trgovca oružjem, koji je rođen u Kiseljaku u BiH.

 

Trump je ovu odluku donio na osnovu Magnicki zakona, koji je dopunjen i doveden u sadašnju formu 2016. godine, a koji omogućava američkoj administraciji da podvrgne sankcijama svaku osobu bilo gdje u svijetu za koju se utvrdi da je odgovorna za kršenje ljudskih prava, ili ako počini ozbiljne koruptivne radnje.

Zakon je usvojen u američkom Kongresu a predstavljao je konsenzus Demokratske i Republikanske stranke, pišu Nezavisne.

alt

Foto: Interpol

 

 

„Ja, Donald Trump, naređujem da se osobama s liste sva njihova imovina i svi njihovi poslovni interesi koji se nalaze na teritoriji SAD, ili dođu pod kontrolu SAD, blokira i da se ne dozvoli bilo kakvo transferisanje te imovine i tih interesa“, navedeno je u naredbi.

 

Tešić je vlasnik srbijanskog pasoša sa serijskim brojem ‎009511357, a ističe 27. oktobra 2020. godine.

 

Na listi se zajedno sa Tešićem našlo još 50-ak osoba za koje su Trump i njegova administracija utvrdili da svojim koruptivnim radnjama ugrožavaju ljudska prava širom svijeta

21.12.2017.

ANTONIO GUTERRES, GENERALNI SEKRETAR UN-a : GENOCID U SREBRENICI CE I DALJE PROGONITI KOLEKTIVNU SVIJEST MEDJUNARODNE ZAJEDNICE

Antonio Guterres, generalni sekretar UN-a : Genocid u Srebrenici će i dalje progoniti kolektivnu svijest međunarodne zajednice






Generalni sekretar UN-a Antonio Guterres kazao je na današnjoj ceremoniji zatvaranja Haškog tribunala kako će zahvaljujući radu ovog suda biti nemoguće više ikada prekrajati historiju.

– Velika mi je čast da sam ovdje danas kako bih prisustvovao zatvaranju međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju. Kad je stvoren međunarodni krivični sud bio je to jedan momenat od historijske važnosti. Nije postojao nijedan sud međunarodne vrste koji bi mogao suditi o individualnoj krivičnoj odgovornosti. Vijeće sigurnosti je tom prilikom reklo da je uvjereno da će taj Sud doprinijeti održavanju mira. Ja se nadam da će ovaj osjećaj opstati i nadživjeti i današnji dan – poručio je Guterres.

Portugalac je istakao da je Sud dao glas žrtvama, te je pozdravio sve one koji su svojim svjedočenjima pred Sudom doprinijeli ostvarivanju pravde.

– Ovaj Sud zasjedao je više od 10.000 dana, čuo svjedočenja 5.000 svjedoka, 98 osoba je osuđeno za zločine koji su počinili. Osim toga, međunarodni sud je dao glas žrtvama. Onima koji su preživjeli mnoga zvjerstva i svjedočili o onome što su iskusili kako bi počinioci vidjeli pred svima šta su uradili. Proživjeti takve strahote traži nevjerovatnu snagu.

Pozdravljam one koji su došli svjedočiti pred Sud kako bi se ostvarila pravda. Arhivi i dokumenti će osigurati da niko neće moći prekrajati historiju, a glas žrtava će se čuti još desetljećima. Ovaj Sud je bio pionirska organizacija koja je pomogla stvaranju koncepta međunarodne krivične pravde – istakao je generalni sekretar UN-a.

Guterres je na kraju istakao kako će genocid u Srebrenici progoniti svijest međunarodne zajednice zbog odgovornosti za zločin.

– Odgovornost je zaživjela i pustila korjenje u našoj kolektivnoj svijesti. Stvoreni su i drugi entiteti koji služe za utvrđivanje odgovornosti. Bez sudova za Jugoslaviju i Ruandu možda nikad ne bi došlo do osnivanja stalnog međunarodnog krivičnog suda.

U Srebrenici sam odao poštu žrtvama genocida. Taj genocid će i dalje progoniti našu kolektivnu svijest. Cijela međunarodna zajednica i UN su morale priznati dio odgovornosti za taj zločin. Svi moraju prihvatiti neporecive istine, to je od suštinskog značaja za izgradnju bolje budućnosti – zaključio je Guterres.

(Kliker.info-NAP)

///////////////////////////////////////

MIRJANA KARANOVIĆ KROZ SUZE ČITALA POTRESNA SVJEDOČENJA ŽRTAVA: 'Molila sam ih da ostave slike moje djece, jer je to jedino...'

MIRJANA KARANOVIĆ KROZ SUZE ČITALA POTRESNA ...

21.12.2017.

INSTITUT ZA ISTRAŽIVANjE GENOCIDA KANADA : TRAZIMO OD MAJKI SREBRENICE DA JAVNO POVUKU CVIJET SREBRENICE OD ALEKSANDRA VUCICA

Institut za istraživanje genocida Kanada : Tražimo od Majki Srebrenice da javno povuku Cvijet Srebrenice od Aleksandra Vučića







Povodom  postuhumne dodjele srbijanskog odlikovanja ruskom diplomati Vitaliju Čurkinu zbog uloženog veta na Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a o osudi genocida u Srebrenici, Institut za istraživanje genocida Kanada {IGK} je zatražio od Majki Srebrenice da javno povuku Cvijet Srebrenice od Aleksandra Vučića, negatora genocida u Srebrenici.

Aleksandar Vučić je sahranio Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, sahranio istinu i pravdu, udaljio stabilnost, pomirenje i povjerenje, definitivno pokazao vlastiti opstanak na ideologiji Velike Srbije za koju se tako fizički i duhovno borio za vrijeme agresije i genocida u BiH.

Najveće postignuće međunarodnih sudova, nacionalnih sudova i brojnih rezolucija Vijeća sigurnosti UN je je sudsko priznanje genocida u Srebrenici. Ustanovljeno da su Bosanski Srbi predvođeni Mladićem i Karadžićem uz ključnu podršku tadašnjeg srbijanskog režima krivi za genocid što je ključno za historijsko razumijevanje i razotkrivanje prirode Republike Srpske kao entiteta zasnovanog na genocidu.

Genocid u Srebrenici je osuđen i rezolucijama Kanadskog parlamenta, Američkog kongresa i senata, Australijskog parlamenta, Evropskog parlamenta i parlamentima više od 20 drugih država. Tako cijeli civilizirani svijet zna istinu, koju Vučić pokušava da prikrije. Veto zbog kojeg Vučić posthumno nagrađuje Čurkina ne može zaustaviti istinu niti umanjiti borbu za pravdu. Vučić je samo po ko zna koji pot ponizio žrtve, pokazujući sebe u pravom svijetlu. Na ovakve poteze Vučića Majke Srebrenice moraju reagovati, moraju aktivno djelovati, ne smiju šutjeti. Došlo je vrijeme da Majke Srebrnice javno povuku Cvijet Srebrenice, simbol največeg zločina u Evropi poslije holokausta, genocida u Srebrenici od Vučića, negatora genocida u Srebrenici. Cvijet Srebrenice na nekome koji ne prizna genocid u Srebrenici je poniženje ne samo za žrtve genocida u Srebrenici i BiH, već i za sve žrtve svih do sadašnjih zločina protiv čovjeka i civilizacije. Onaj ko nastavlja zločinački hod ka realizaciji Karadžićeve i Mladičeve zločinačke ostavštine, na račun države BiH ne može nositi Cvijet Srebrenice.

Umjesto da se Vučić ogradi od onih koji su činili agresiju i genocid, umjesto da osudi negatore genocida, umjesto da natjera sve one koji znaju za lokacije grobnica da iste otkriju, umjesto traženja oprosta i izražavanja pokajanja na pružene majčine – srebreničke  ruke, on vraća anticivilizacijskim, nehumanim, ponižavajučim činom postuhumne dodjele odlikovanja antidiplomati Vitaliju Čurkinu zbog uloženog anticivilizacijskog veta na Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a o osudi genocida u Srebrenici.

Vučić navedenim nehumanim odlikovanjem negira presuda oba internacionalna suda u Hagu, ne priznaje suverenitet, integritet i politički subjektivitet države BiH, ugrožava mir i stabilnost, uslovljava pomirenje samo ako se svi zločini zaborave, a stanje nastalo genocidom prihvati kao činjenično. Karadžićeva ostavština se nastavlja zahvaljujući Vučiću i Vučićima. Tako Vučić šalje poruku da je genocid uvijek moguć i izvjestan, čime je preživjele žrtve genocida najgrublje povrijedio i kaznio. Vučić negiranjem genocida u Srebrenici šalje poruku da se genocid može dogoditi u svakom trenutku, a što isključivo zavisi samo od motiva, interesa i ciljeva velikih, jakih i moćnih država.

Dok Beograd i Zagreb kontinuirano negiraju mogućnost postojanja BiH, što je kontinuitet antibosanske politike, žrtve nikada ne smiju zaboraviti da je nad građanima BiH, posebno Bošnjacima, sa ciljem da se BiH izbriše s lica svijeta, izvršen genocid i da rezultat tog genocida pod imenom „entitet rs“ i danas postoji na tlu BiH. Slično je i sa “herceg bosna”. Bosansko pitanje prevazilazi srpsko-hrvatske historiografske mitove. Zločinci koji kontinuirano antibosanski djeluju nisu se suočili sa svojim zločinima. Zato se žrtve ne smiju priviknuti da genocidom određuju svoju budućnost. Jer BiH ima samo priznat teritorijalni integritet, ali nepotpun suverenitet i politički subjektivitet, navodi se u izjavi IGK povodom postuhumne dodjele odlikovanja ruskom diplomati Vitaliju Čurkinu zbog uloženog veta na Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a o osudi genocida u Srebrenici.

(Kliker.info)

21.12.2017.

JOSIP JURATOVIC: "NACIONALISTI PREKO PRALJKA HRVATIMA ZELE NAMETNUTI KOLEKTIVNU KRIVNJU ZA TUDJMANOVU POLITIKU"!

JOSIP JURATOVIĆ, ZASTUPNIK BUNDESTAGA: "Nacionalisti preko Praljka Hrvatima žele nametnuti kolektivnu krivnju za Tuđmanovu politiku"!

Ovaj njemački političar na početku ističe kako su u centru Zagreba bile zapaljene svijeće, “ne zato što je advent nego u sjećanje na jednog osuđenog ratnog zločinca”

21.12.2017.

ZASTUPNIK SPD-a hrvatskog porijekla u Bundestagu, Josip Juratović, objavio je članak na portalu IPG (Međunarodna politika i društvo), čiji je nakladnik njemačka Zaklada Friedrich Ebert, u kojem se kritički osvrće na činjenicu da se u Hrvatskoj osuđenog ratnog zločinca Slobodana Praljka slavi kao heroja. Juratović smatra da je to “otrov za mirovne procese na Zapadnom Balkanu”.

Ovaj njemački političar na početku ističe kako su u centru Zagreba bile zapaljene svijeće, “ne zato što je advent nego u sjećanje na jednog osuđenog ratnog zločinca”, te navodi da je Praljak svojim samoubojstvom dobio svjetsku pozornost i time oduzeo prostor žrtvama zločina za koje je osuđen. Piše da se o presudi u Hrvatskoj “diskutira s visokim emocijama i kontroverzno” te kao negativan primjer navodi reakciju premijera Andreja Plenkovića.

59-godišnji Juratović - inače rođen u Koprivnici, od 1974. živi u Njemačkoj - ističe da je “posebno perfidno i nespojivo s jednom demokratskom i pravnom državom što su konzervativci pokrenuli manipulativnu debatu kako je hrvatski narod kolektivno kriv za politiku Franje Tuđmana prema Bosni i Hercegovini”. U tom kontekstu Juratović kritizira i predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović koja je naglašavala da haškom presudom nije osuđen cijeli hrvatski narod, iako toga u samoj presudi uopće nema. Nacionalisti su presudu iskoristili da guranjem ideje kolektivne krivice u prvi plan hrvatski narod predstave kao mučenike, s ciljem da u narodu stvore negativno raspoloženje prema međunarodnim institucijama, piše Juratović.

 

S druge strane, Juratović ističe da je pozitivan aspekt haške presude hercegovačkoj šestorci to što se u javnosti počelo govoriti o zločinima koje su u ratu u BiH počinili Hrvati i Bošnjaci, s obzirom na to da se dosad najviše pisalo o zločinima koje su počinili Srbi, koji i jesu počinili najviše zločina. “I u Republici Srpskoj slave ratne zločince”, podsjeća Juratović.

Zabrinjavajućim smatra i što dio hrvatske javnosti, kao i neki crkveni predstavnici, sve one koji se ne slažu s njima prozivaju kao izdajnike, dok zločince slave kao heroje, a žrtve vlastitog naroda koriste u xafsinške svrhe. U Hrvatskoj se događa “opravdavanje, umanjivanje i marginalizacija počinjenih zločina” te se nekritički slavi “obrambeni rat koji se naziva Domovinski”. Prevladava perspektiva pozicije žrtve, piše Juratović, te se forsira narativ po kojem je Hrvatska u BiH samo branila Hrvate.

“Svi zločini onih koji su bili uključeni u ratove moraju biti osuđeni”, naglašava ovaj njemački političar hrvatskog porijekla i poziva da se “priznaju i zločini koje su počinili pripadnici vlastitog naroda”. Dosadašnje poricanje krivnje ostavlja negativne posljedice na cijelu regiju, konstatira Juratović, te dodaje: “Nacionalistički smjer iz kojeg proizilazi i loša gospodarska situacija razlozi su zašto mnogi ljudi odlaze živjeti u inozemstvo. Građane kojima je politika oduzela pravo na mišljenje sve teže je oduševiti napuhanim nacionalističkim parolama.”

Negativno se ocjenjuje i nacionalistička politika po kojoj bi se u BiH trebao uspostaviti treći entitet, što bi dovelo do novih nemira u ionako nestabilnoj državi. Juratović upozorava i da se EU nedovoljno angažira u BiH, te time otvara sve veći prostor utjecajima SAD-a, Rusije i Turske na Balkanu.

“Zapadni Balkan postao je zona međunarodnog eksperimentiranja. Odnos prema regiji je lakmus test za EU. Vrijeme je da se Europa kao mirovni projekt iskaže ozbiljno i na Balkanu”, zaključuje svoj tekst Josip Juratović.

 

 

21.12.2017.

SVETISLAV BASARA: ,,MILORAD DODIK JE COVJEK KOME JE SMISAO POLITICKOG DJELOVANJA STVARANJE KONFLIKTA I KONFUZIJE"!

UGLEDNI BEOGRADSKI KNJIŽEVNIK SVETISLAV BASARA: „Dodik je čovek kome je smisao političkog delovanja stvaranje konflikta i konfuzije“!

Srbijanski književnik, kolumnista lista "Danas" Svetislav Basara u Dnevniku TV1 govorio je između ostalog i o politici koju vodi predsjednik RS Milorad Dodik



UGLEDNI BEOGRADSKI KNJIŽEVNIK SVETISLAV BASARA: 'Dodik je čovek kome je smisao političkog delovanja stvaranje konflikta i konfuzije'!

"Dodik je prilično misteriozna figura. Po mojoj proceni, to je čovek kome je smisao političkog delovanja da stvara konfuziju i konflikte. On verovatno u tome vidi svoj politički i bilo kakav drugi interes. Svakako ne doprinosi ni stabilizaciji BiH, čiji je RS dio, ništa dobro ne donosi ni Srbiji, ne donosi dobro nikom osim sebi". 

 

Koliko je iskrenosti, a koliko neiskrenosti u politici pomirenja koju promoviše predsjednik Srbije Aleksandar Vučić?

 

To pitanje bilo bi bolje postaviti njemu. Siguran sam da bi on odgovorio da je stopostotno iskren. Verovatno bi rekao da je stopostotno za pomirenje. S druge strane, da ga stavimo na detektor laži, možda bi to pokazalo da govori istinu. No, od želje do realizacije dug je put u mnogo bezazlenijim i jednostavnijim stvarima, nego što je pomirenje, koje svoje konfliktne korene ne vuče iz poslednjeg rata, to traje 200 godina. 

 

Mislim da nema volje baš ni u Hrvatskoj, a ponajmanje znam šta se radi ovde u BiH. Mislim da niko od političkih vrhuški nema interes, jer kada bi se to, recimo, postiglo, šta bi današnji političari mogli da rade... Njihove politike baziraju se na tobožnjoj odbrani od stvarnih ili fiktivnih ili ugroženosti sa svih strana. 

 

Kompletan intervju možete pročitati ovdje.

21.12.2017.

ČETNO-ETNO ORGIJANJE

ČETNO-ETNO ORGIJANJE: Ovako su prije 23 godine Isidora Bjelica i Branislav Lečić u Beogradu slavili i promovisali fašizam

Tekst je početkom maja 1994. objavljen u beogradskom sedmičniku „Vreme“, a sada, kao podsjetnik, i na regionalnom portalu ''XXZ magazin''






ČETNO-ETNO ORGIJANJE: Ovako su prije 23 godine Isidora Bjelica i Branislav Lečić u Beogradu slavili i promovisali fašizam - 1


Piše: Petar Luković

 

 

Šta se dešava kad se na jednom mestu okupe Dragoš Kalajić, Kosta Bunuševac, Branislav Lečić, Mirjana Bobić-Mojsilović, ''Medeni mjesec'', Simonida Stanković... a u slavu Dimitrija Ljotića? Svi pomenuti bili su krajem aprila 1994., gosti na promociji knjige „Nove srbske drame“ koju su u bračnom raspoloženju napisali bračni drugovi Isidora Bjelica i Nebojša Pajkić. Reportaža o ovom desničarskom srbovanju objavljena u nedeljniku „Vreme“ i danas je, nažalost, aktuelna: kao i pre 23 godine, opet slušamo istovetne fašističke tirade i nacionalne trube...    

 

*****

 

Pravoslavni dogmatizam, subverzivni panestetski akshibicionizam, estetika nacionalnog patosa, folklorni kemp, monarhistički teatar, „polit art" čiji је prvenstveni cilj da kroz estetski antidemokratski šok dovede do katarze kroz koju se humanistička svest transformiše u liturgijsku... samo su neki od postulata Nove srbske drame predstavljeni u živućem obliku na istoimenoj promociji istoimene (zajedničke) knjige bračnog para: Nebojša Pajkić + Isidora Bjelica, u kafeu Bitef teatra (sreda, 27. april, 1994: 21 čas). Knjiga u izdanju izdavačkog preduzeća „Orbis" sadrži tri drame: „Trinidad" (autor N. Pajkić), „Saga o Unproforu" (autor I. Bjelica) i „Ljotić" (autori N. Pajkić + I. Bjelica); omot je uradio Momčilo Rajin - a onom srbskonovodesničarskom žurkom, upriličenom kao svojevrsni patriotski happening, rukovodili su, naravno, scenaristi N. Pajkić + I. Bjelica preciznim izborom gostiju i još preciznijim programom.

 

DA LI JE BILO PUBLIKE: Vrlo ih је bilo. Gotovo dvesta duša borilo se za dragoceni životni prostor u kafeu koji, u prirodnijim okolnostima, prima duplo manje sveta, a da se pritom kaže da je „puno k’o oko". Savršeno elegantne (mlade, a bogami i starije) Beograđanke, doterane i našminkane; savršeno obučeni (mladi, a bogami i stariji) Beograđani; nekoliko povratnika s fronta, ošišani u različitim varijantama nularice.

 

KO SU BILI SPECIJALNI GOSTI I ŠTA SU RADILI: Posle probijanja zvučnog zida non-stop emitovanim pesmama iz perioda g. Ljotić - g. Nedić (hor „Zbora” iz Čikaga), mikrofon je uzeo voditelj/književnik/erotoman g. Nebojša Glišić i objasnio prisutnima da su N. Pajkić + I. Bjelica napisali takvo delo kakvo u ,,ѕrbskoj drami" još viđeno nije. Onda je Glišić sa ceduljice pročitao ono što је zabeležio čitajući knjigu: reči ,,dunja“, „sisa" i „katarza", objašnjavajući da ćе o svemu nešto umnije reći g. Dragoš Kalajić (smeđi sako, tamna košulја, smeđa kravata). Potonji je, prethodno podigavši obrvu, izrazio čuđenje sto mu reč daje „bivši televizijski portparol državne politike", ali je izrazio nadu da je ovo veče dokaz da je sa tim komunističko-levičarsko-mondijalističkim načinom razmišljanja jednom zanavek završeno.

 

Potom је g. Kalajić eksplicirao svoju ljubav ka g. Dimitriju Ljotiću („najsvetliji i najčestitiji um pravoslavne filozofije"), svoje poštovanje prema bračnom paru Pajkić + Bjelica, uz ogradu da korišćenje termina „kemp" u Polit art manifestu upućuje na „zavisnost od lihvarsko-kapitalističkog pojmovnika Novog svetskog poretka kojeg ćemo mi (Srbi) pobediti, jer smo mi (Srbi, Srbija, Srbstvo) centar vaseljenskog Otpora o čemu govori ova mladost ovde (rukom pokazuje na publiku), najlepši i najduhovniji primerci našeg naroda".

 

Na kraju је g. Dragoš predložio da dramu „Ljotić" na scenu postavi režiser desnog usmerenja, jer ovi režiseri-levičari „karikiraju i u svoje trule političke svrhe iskoriste sve čega se taknu", od antisrbina Šekspira do srboždera Krleže. lspraćen aplauzima, na koje je odgovorio čeličnim pogledom i osmehom kroz stisnute usne - g. Kalajić ostao je da stoji uz g. Pajkića, tik uz pozornicu па kojoj је reč (ponovo) dobio N. Glišić.

 

Bez ceduljice ali direktno iz glave, Nebojša је replicirao Kalajiću; mаlо mu je čudno (Glišiću) što mu baš Dragoš spočitava „vezu s komunističkom ideologijom na televiziji" kad je opšte poznato da je u isto vreme, na toj istoj televiziji, govorio i sam Kalajić, istim onim rečnikom i istom političkom matricom kao i оп (Nebojša). Glišić nije mislio politički već „estetički", а tako (izjavio je) misli i dalje. Estetički.

 

I DALJE SPECIJALNI GOSTI: Za razliku od g. Kalajića koji je govorio bez pisanih pomagala, Mirjana Bobić-Mojsilović odlučila је da pročita svoj rad na temu knjige, promocije i večerašnje žurke. Publici je poručila da ćе biti srećna (presrećna) ako Beograd u svoјој tolerantnosti bude i levi i desni, da ćе biti srećna (presrećna) ako niko od nas (prisutnih) ne pristane na partijske i ideološke podele i da ćе biti srećna (presrećna) kad na premijeri drame „Ljotić" autori budu doživeli ovaciје, jer ćе to biti onaj Beograd koji ona (M.B.M.) voli i obožava i ljubi iz sve snage.

 

Onda je Mirjanu poljubila Isidora; pauzu je (naturalno) iskoristio Nebojša Glišić da predstavi „sjajnog glumca" Branislava Lečića koji ćе „pročitati delove iz drame Ljotić". „Hoćete, kurac", odgovorio је Lečić, tražeći „neko svetlo" koje bi ga obasјаlo u svetlom mantilu, neobrijanog i pomalo nervoznog. Nesrećni Glišić bio je prva Lečićeva žrtva: „odjebi ono sjajan glumac" pripretio je prstom Branislav Nebojši, onda publici objasnio da je o ,,Ljotiću svašta slušao" i da ga je „baba plašila njegovim (Dimitrijevim) imenom", ali da je on (glumac), čitajući ovu dramu, shvatio da sve nije baš tako jer Ljotić piše o ,,vіdljіvom i nevidljivom, о čoveku", о čemu govori deo koji ćе on pročitati („slabo učim tekstove, ne pamtim"), a u kojem se radi o božanskom i satanskom i gde se, recimo, kaže: „Pokažite mi hrabrost, da je vidim".

 

Lečiću је tokom recitala, odozgo s galerije nešto dobacio Džoni Racković; Branislav je podigao pogled s papira i odgovorio: „Nokautiraću te, pizda ti materina, nećeš se ti zajebavati sa mnom"; kad su se svi ućutali i kad se čula muva u brišućem letu na Terazijama, Lečić је (pokazavši na ekran, na kojem se vrteo „video rad" Isidore Bjelice - a video rad izgleda ovako: scena iz Milijusovog filma „Veliki talasi" preko kojeg ide horska pesma „Zbora", skupine srpskih mladića iz Čikaga, da bi se sve završilo slikom džinovskog zlatnog krsta) izjavio: da on nije ni za levo, ni za desno, već tačno za centar, tamo gde je ovaj zlatni krst, što је izmamilo dva stidljiva zvižduka iz mraka.

 

DA LI JE TO IZAZVALO POLEMIKU: Bogami, jeste. Uklonivši Nebojšu Glišića energičnim роkretom ruke, ispod mikrofona je stao Nebojša Pajkić i rekao da „kad (mi) desničari dođemo па vlast, nećemo dozvoliti ovakvim bitangama da zvižde", sto је izmamilo aplauz prisutnih i stvorilo pretpostavke za patriotsku muzičku relaksaciju, zahvaljujući banjalučkom „rok" bendu Medeni mjesec čija su se dva člana (pjevač + gitarista) pojavili da, uz matricu, otpevaju dva „oslobodilačka hita" o srpskoj zemlji, srpskom narodu i srpskim teritorijama.

 

Bez obzira što је reč o ortodoksno-jeftinom hevi-metalu (koji su Divlje jagode patentirali još pre petnaest godina), Nebojša Glišić је to predstavio kao „tehno рор", jer mu se, verovatno, termin učinio erotski zanimljivim, baš kao i publici koja је, kao i Dragoš Kalajić, veselo cupkala na ritmove iz „najjačeg uporišta monarhiје" (bar је tako Dragoš govorio o Banjaluci). Ne znajući šta ćе s rukama u takvoj gužvi, nekolicina prisutnih je svoju desnu ruku malo iskosila uzbrdo, nešto iznad čela, pozdravljajući načinom poznatim iz „Šindlerove liste"; ali, kako je ovo bio party, promocija i fun, sve zajedno ili sve pojedinačno, ko bi - sem zlonamernih levičara komunističke provinijencije - to uopšte primetio?

 

Isidora Bjelica kojoj je Glišić nevoljno ustupio mikrofon, sigurno nije imala ništa protiv malo ovakvog zezanja; sama je priznala da „pravi najbolje žurke u Evropi" i usput objasnila da je „udajom za Nebojšu Pajkića svog muža vratila u život, jer je dosad isti bio oženjen demokratkinjama i osećao se potpuno mrtvim". „A, sad, pogledajte ga“, rekla је Isidora i pokazala na Nebojšu - „čovek је živ, pleše, srećan је i zadovoljan".

 

Svoju sreću Pajkić је osmehom i gestom dokazao za vreme artperformansa Koste Bunuševca (koji je 24 časa ranije najavio svoju transformaciju u Dimitrija Ljotića). Obučen kao Bavarac (sa smeđim reverima na crnoj pozadini), Bunuševac је javno otkrio svoju dugo čuvanu tajnu: odlučio је da polit artu pokloni svoja tri pronalaska (prsten za defloraciju vremena; odgovor na dilemu - jesu li ljudi dobri ili zli; i nešto treće što, ovako glup, nisam razumeo), ali i malo skakutanja i vrištanja, što је Kalajića i Pajkića vrlo veselilo jer su se zdravo smejali i otvoreno a lеро zabavljali.

 

DA LI JE BILO EROTSKIH ALUZIJA: I više od toga. Kad su neopreznom Nebojši Glišiću oteli mikrofon, odnekud se pred ovim čudom tehnike pojavio i Dragoljub Kojičić (urednik jednog znanstvenog ali nacionalno utemeljenog časopisa, valjda se, zove „Zbilja") koji je prisutne pozdravio pokličem „Drugovi i drugarice". Horski zvučnik prestao је onog trenutka kad је Kojičić dodao reči: ,,u Bogu", što је - docnije je tek otkriveno - bio način kojim je D. Ljotić pozdravljao svoje pristalice. Iz monstruozno serioznog izlaganja u kojem su se pominjale reči „natčovek", „rasa", „država", „vera" i„zbor", najviše uznemirenja među prisutnim ženskim svetom u minićima i dekolteima izazivala је Dragoljubova rečenica da je „trenutak da mi, Srbi i Srbkinje, otpočnemo platonsku, aseksualnu eru".

Objavio/la haler u 15:11, 0 komentar(a), print, #

21.12.2017.

SDA TRAZI IZMJENE KRIVICNOG ZAKONA: KAZNA ZATVORA ZA VELICANJE ZLOCINACA I ZLOCINACKOG PODUHVAT

SDA TRAŽI IZMJENE KRIVIČNOG ZAKONA: Kazna zatvora za veličanje zločinaca i zločinačkog poduhvata

Klub zastupnika SDA u federalnom Parlamentu uputio je u parlamentarnu proceduru Nacrt zakona o dopunama Krivičnog zakona FBIH. U prijedlogu se precizira zatvorska kazna za sve one koji veličaju ratne zločine ili zločinački poduhvat, utvrđen pred Haškim tribunalom ili domaćim sudovima.




SDA TRAŽI IZMJENE KRIVIČNOG ZAKONA: Kazna zatvora za veličanje zločinaca i zločinačkog poduhvata

“Ko krivično djelo iz stava 1. ovog člana učini javno dodjelom nagrade, priznanja ili na drugi način javnim veličanjem lica osuđenog za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratne zločine, utvrđenih pravosnažnom odlukom Međunarodnog suda pravde, Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju ili domaćeg suda, ili javnim veličanjem zločinačkog podhvata, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina“, stoji u prijedlogu dopune KZ FBIH.

 

Ovu informaciju potvdio je za TV1 šef Kluba zastupnika SDA u Parlamentu FBIH Ismet Osmanović.

 

dokument-1

 

 

(Vijesti.ba/SB)

21.12.2017.

IZ BiH BI MOGLI OTICI I POSTOJECI INVESTITORI

21.12.2017.

USVOJENA TRAMPOVA POREZNA REFORMA KOJA CE DEFINITIVNO PROMJENITI SAD

Tijesan rezultat i velika pobjeda : Usvojena Trumpova porezna reforma koja će definitivno promijeniti SAD





Gornji dom američkog Kongresa, Senat, usvojio je u srijedu rano ujutro zakon o poreznim reformama, no zakon će morati ponovno u Predstavnički dom na još jedno glasanje prije nego li ga konačno potpiše američki predsjednik Donald Trump.

Glasanje je prošlo uz tijesan rezultat od 51 glas ‘za’ i 48 ‘protiv’, pri čemu su za zakon glasali svi republikanci, a protiv svi demokrati. U glasanju jedino zbog bolesti nije sudjelovao republikanski senator John McCain.

U utorak je inicijalna verzija zakona prošla glasanje u Zastupničkom domu, no otkriveno je da pojedini prijedlozi iz teksta krše parlamentarna pravila Senata što je natjeralo gornji dom da zatraži njihovo izbacivanje iz zakona.

Očekuje se da će kompromisni prijedlog, koji je rezultat kongresnih pregovaranja i čije su razne verzije razmatrane u oba doma posljednjih tjedana, proći u srijedu još jedno glasanje u Zastupničkom domu.

Predložena porezna reforma najveća je reforma američkog poreznog sustava u posljednjih 30 godina, koju je dan ranije podupro glasanjem i Predstavnički dom. Prema poreznoj reformi smanjila bi se porezna stopa na dohodak imućnijih građana, dok bi porezna stopa kompanijama bila srezana s 35 na 21 posto.

Kućanstvima sa srednjim prihodima porez će se iduće godine smanjiti u prosjeku za 900 dolara, a za najbogatijih jedan posto Amerikanaca za 51.000 dolara, objavio je nestranački Centar za poreznu politiku, think-tank iz Washingtona.

Njome se također ukida dio zdravstvenog sustava poznatog kao Obamacare i dopušta bušenje nafte na zaštićenim područjima Arktika, amandman dodan u posljednji trenutak kako bi se osigurala potpora dovoljnog broja zastupnika.

Republikanci tvrde da će paket zakona osnažiti gospodarstvo i otvaranje novih radnih mjesta. Reformu smatraju nužnom i kako bi zadržali većinu u Zastupničkom domu i u Senatu na izborima u studenome 2018.

Demokrati, međutim, tvrde da će reforma povećati jaz u prihodima između bogatih i siromašnih Amerikanaca, a golemi državni dug od 20 bilijuna dolara narasti u idućih godina za dodatnih 1.5 bilijun dolara.

Predsjednik Trump podupire reformu, a njeno usvajanje bit će velika zakonodavna pobjeda nakon nekoliko neuspjelih pokušaja ukidanja reformu sustava zdravstvenog osiguranja Obamacare iz 2010.

Prema anketi Reutersa i Ipsosa, oko 52 posto odraslih Amerikanaca odobrava plan, a 27 posto mu se protivi.

(Kliker.info-Hina)

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
59808417

Powered by Blogger.ba