Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

15.12.2017.

HUMANIZIRANJE ZLOCINA

Humaniziranje zločina


Heni Erceg

Autor 15.12.2017.


Image result for heni erceg novinarka
////////////////////
/

Izdvajamo

  • Višednevna histerija nakon zadnjih haških presuda i opet je otkrila ozbiljnu moralnu sakatost ovdašnjih naroda, a sva razlika između Hrvata i Srba u tome je da Srbi svoje zločince, poput Ratka Mladića, slave upravo zbog „herojskog“ ubijanja Bošnjaka, dok Hrvati svom mitskom junaku Praljku odbijaju u zasluge priznati ubijanja, silovanja i deportacije muslimanskog stanovništa Bosne

..................................

Slobodan Praljak, taj epizodni lik u tragičnoj bosanskoj predstavi, vođenoj od velikih političkih igrača u Zagrebu, do kraja je pak ostao vjeran patološkoj, nacionalističkoj ideji svoga vođe Franje Tuđmana o potrebi stvaranja zločinačke tvorevine Herceg-Bosne, to jest pripojenja dijela Bosne Hrvatskoj. Po cijenu ubijanja, deportacija, silovanja i zatvaranja Bošnjaka u logore. Zato je tako strašno vidjeti svijeće za Praljka na središnjem zagrebačkom trgu, strašno je kada sjednica gradskog poglavarstva Splita ili ona u parlamentu počinje minutom šutnje za toga zločinca, strašna je ta komemoracija u dvorani predviđenoj za koncerte, umjetnost, humanizam…

Obavijest u svim novinama i na TV stanicama glasila je:  „Vozači se upozoravaju na posebnu regulaciju prometa, zabranjeno je parkiranje za sva vozila oko koncertne dvorane Vatroslav Lisinski, a preporuka je svima koji dolaze osobnim automobilima da se parkiraju u blizini Zagrebačkog velesajma, odakle će ih gradski autobusi besplatno dovoditi do Lisinskog“. A možda je u Zagreb stigao Nick Cave, pa je darežljivi zagrebački gradonačelnik uoči Božića organizirao njegovim fanovima besplatni autobusni prijevoz do dvorane? Eh, bilo bi to super, ali nije. Nego je riječ tek o prostačkom, plemenskom derneku, o službenoj, generalsko-braniteljskoj-proustaškoj komemoraciji za ratnog zločinca Slobodana Praljka, mučenika hrvatskog, koji je sebi oduzeo život nakon izricanja presude od 20 godina zatvora pred Haškim sudom. Impresionirani patetičnim dramoletom javnog samoubojstva adoranti Praljkovi prepoznali su u njegovom činu odvažnost Sokrata i Šekspirovih junaka, a ne recimo Goeringa, pa je i na masovno posjećenoj komemoraciji Praljku uvodno čitan upravo jedan Šekspirov sonet.

Višednevna histerija nakon zadnjih haških presuda i opet je otkrila ozbiljnu moralnu sakatost ovdašnjih naroda, a sva razlika između Hrvata i Srba u tome je da Srbi svoje zločince, poput Ratka Mladića, slave upravo zbog „herojskog“ ubijanja Bošnjaka, dok Hrvati svom mitskom junaku Praljku odbijaju u zasluge priznati ubijanja, silovanja i deportacije muslimanskog stanovništa Bosne. Zato su u tom šizofrenom ludilu Hrvati jači, zato je politička vlast, od šefice države do premijera, s prezirom odbacila hašku presudu Praljku i drugovima, pa je Plenković u stranim novinama proglašen jedinim premijerom u Evropskoj Uniji koji brani osuđenog ratnog zločinca.

Treba li uopće zamišljati šta za preživjele žrtve Tuđmanovih kohotri u Bosni znači to histerično višednevno naricanje nad Praljkom i proglašavanje njegova teatralnog samoubojstva junačkim činom? Jer nema ovdje spomena na žrtve, ima samo iskrivljena vizura o junaku koji to nije i od kojega je više časti pokazao, recimo, Milan Babić, vođa pobunjenih Srba u Hrvatskoj, koji se također ubio u zatvoru, ali je prije toga javno iskazao kajanje za smrt nevinih ljudi „samo zato jer su bili Hrvati“. Slobodan Praljak, taj epizodni lik u tragičnoj bosanskoj predstavi, vođenoj od velikih političkih igrača u Zagrebu, do kraja je pak ostao vjeran patološkoj, nacionalističkoj ideji svoga vođe Franje Tuđmana o potrebi stvaranja zločinačke tvorevine Herceg-Bosne, to jest pripojenja dijela Bosne Hrvatskoj. Po cijenu ubijanja, deportacija, silovanja i zatvaranja Bošnjaka u logore. Zato je tako strašno vidjeti svijeće za Praljka na središnjem zagrebačkom trgu, strašno je kada sjednica gradskog poglavarstva Splita ili ona u parlamentu počinje minutom šutnje za toga zločinca, strašna je ta komemoracija u dvorani predviđenoj za koncerte, umjetnost, humanizam…

Srela sam Praljka jednom prilikom ratne 1994. pa mi je onako pompozno teatralno, poput svih nerealiziranih kazališnih ljudi, kazao kako više vrijedi jedan prst njegova vojnika nego svi mostovi ovoga svijeta. I doista srušio je Stari most u Mostaru, kulturni spomenik čudesne ljepote i, kao general hrvatske vojske u tuđoj zemlji, izložio taj grad  višegodišnjoj patnji, protjeravši bošnjačko stanovništvo u  istočni dio grada. Minijaturnu enklavu od svega nekoliko ulica, gdje ih je 1993. bilo oko 10.000, da bi ubrzo, zahvaljujući Praljkovim akcijama čišćenja i deportacija, broj porastao na 50.000 ljudi. Izloženih neprekidnom bombardiranju, bez struje, vode i hrane.

I bio je Praljak itekako ponosan na svoje ratne uspjehe u Bosni, štoviše, egocentrično će 1993. potpisati Ediju Vulliamyju, dopisniku britanskog Guardiana, dozvolu za ulazak u Dretelj, pa će izvještaj i snimci bošnjačkih logoraša ubrzo zgroziti svijet, a Praljku u Haagu pridodati još koju godinu zatvora. „Vidjeli smo skladišni prostor u kojem su ljudi čučali u smradu, vrućini, raspadanju, pili su vlastiti urin. U tunelima, u mraku sjedili su mršavi ljudi, prestravljeni, nefokusiranih pogleda…“, zapisao je Vulliamy u svojoj knjizi o Bosni, proračanskog naziva „Rat je gotov, živio rat“.

Istina se, dakle, znala, sve je uostalom o Tuđmanovom krvavom pokušaju podjele Bosne zabilježeno u transkiptima koje je još prije petnaest godina objavljivao tjednik Feral Tribune i potom ih, skupa sa sarajevskim Danima, ukoričio u knjige „Stenogrami o podjeli Bosne“. I građanima i još više političkoj vlasti itekako su odavno poznata snimljena bulažnjenja hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, od toga da „suverena BiH nema nikakvih izgleda“, do toga da „održanje ovakve Bosne ne odgovara hrvatskoj politici jer bi time bila stalno frustrirana demografskim i teritorijalnim gubitkom BiH“. Jest, poznata je sva istina o tragičnom hrvatskom ratovanju u Bosni, i stoga je komemoriranje Praljka, u prisustvu članova vlade, ministara, raznih kriminalnih tipova koji se ovdje tituliraju društvenom kremom, zapravo odvratno službeno humaniziranje zločina. I još jedan korak dublje u moralnu mizeriju hrvatskog društva.

Mladina

15.12.2017.

AKCIZE - ,,KAZNA" ZA NEPROVODJENJE OBECANIH REFORMI

Akcize – „kazna“ za neprovođenje obećanih reformi



Akcize – „kazna“ za neprovođenje obećanih reformi



Delegati Doma (opljačkanih i poniženih o.a.) naroda Parlamenta BiH, zbog velike nužde „narodnih“ vođa, po skraćenoj proceduri su usvojili set izmjena zakona o akcizama.

Izmjena Zakona podrazumijeva novi namet za cestarine iz naftnih derivata od 15 feniga, što je 1,5 puta više od postojećih. Izmjene zakona treba potvrditi i „Donji dom“ Parlamenta BiH, nakon čega će neki krenuti u „svjetliju budućnost“. Građanima i narodima BiH, ostaje „pomračenje“ zbog novih kuluka mafijaške vlasti!

Zašto?

Zato što narod plaća sve obmane vladajućih manipulatora. Prema prvobitnom planu, Koridor 5C – od kraja do kraja BiH, u dužini od 335 kilometara – trebao je biti izgrađen za oko 2,5 milijardi eura. Kalkulirano je sa prosječnom cijenom kilometra od oko 3,5 miliona eura. Kako je vrijeme odmicalo i kako je izgleda trasa sve dublje „ulazila“ u korupciono kolo, prosječna cijena kilometra se vrtoglavo povećavala. Za vladavine SDP-a govorilo se o prosječnoj cijeni kilometra od tri do pet miliona eura, ali je u praksi već tada bilo dionica, gdje su kilometri ugovarani po cijeni kilometra -od skoro- 20 miliona eura (Vlakovo-Lepenica duga 10 km, 182 miliona eura). Prije par godina „Autoceste F BiH“ su izašle sa procjenom da će „ukupne investicije za koridor 5C i brze ceste dostići sumu od oko osam milijardi eura“. Kalkulacija samo za koridor je vjerovatno namjerno prešućena, jer je lakše pravdati investijsku „vreću bez dna“. Na drugoj strani, u posljednjoj deceniji izgradnje autoputeva Hrvatska je oko 600 kilometara (skoro duploviše od plana u BiH) izgradila za oko devet milijardi eura. U Danskoj je prosječan kilometar građen za pet miliona eura, u Austriji i njemačkoj najteće dionce su građene za 11 do 20 miliona eura po kilometru. Kod nas je sve najskuplje, pa i kilometar autoputa.

Da nije bilo intervencija međunarodnih faktora, možda bi kod nas kalkulacije „po kilometru“ rasle do neslućenih razmjera. Ali, nekoliko skandaloznih pokušaja ugovaranja dionica sa (pod)izvođačima, zasigurno bliskim vladajućim mafijama, spriječili su europski kreditori. Vjerovatno nakon analiza, shvatili su da kreditiraju koridor, koji podsjeća na gradnju „Skadra na Bojani“, te da sa takvim „talovima“ neodgovorne vlasti BiH, neće biti u stanju dovršiti projekat, niti uredeno vraćati kredite. Daleko od „očiju javnosti“ od korumpiranih vlastodržaca su zatražili garancije za dovršetak investicija i uredno vraćanje kredita. Vladajući manipulatori su  obećali osigurati dodatna sredstva nametanjem novih akciza.

Tada nastaju – u suštini – korupcione političke radnje. Koalicioni partneri, pa čak i frakcije u vladajućim strankama, za realiziranje obećanja datog strancima, traže za sebe određene benefite. Koalicijski vrhovi, koje predvode Bakir Izetbegović, Dragan Čović i Milorad Dodik, te mnogi njihovi „satrapi“ u javnosti su tražili podršku za dodatne „akcizne kuluke“, tvrdeći da veće akcize ultimativno traže stranci i MMF. Nije išlo. Pocijepale su se i koalicije, pa i same stranke. Očito, bez medjusobnog „dila“ vladajući se nisu mogli dogovoriti. Međunarodni faktori su dugo bili u sjeni, a onda je došao Johanes Han i od (ne)odgovornih vlasti tražio da ispune obećanja o povećanju akciza. Još je građanima poručio da su BH vlasti same predložile i obećale veće akcize. Onda smo se svi mogli uvjeriti da nas vladajući manipulatori lažu.

Sada je već izvjesno, veće akcize su vjerovatno „kazna“ za građane BiH, što njihove vlasti nisu i ne provode ni obećane reforme, odnosno famoznu Agendu, koju su – prethodno – pomenuti, zajedno sa Željkom Cvijanović i Fadilom Novalićem, premijerima entiteta, te Denisom Zvizdićem prvim u VM BiH i plejadom ministar-čića, velikodušno obećali provesti. Refomirana BiH je mogla biti kreditno sposobna. Ali, glavni parametri reforme, nisu još ni na vidiku.

Tokom parlamentarnih rasprava o akcizama moglo se uočiti da vladajući „hajduci“ netransparentno troše javna sredstva. Prema podacima UIO u posljednjoj decniji je iz prometa naftnih derivata prikupljeno skoro osam milijardi maraka. Od toga su akcize, predviđene za budžet 4,83 milijarde, a za putarine je prikupljeno 2,95 milijardi maraka. Osim toga, ogromna sredstva su prikupljena i prilikom registracija vozila. Javnost je tražila odgovore – gdje su utrošena sredstva – zakonom predviđena za puteve – ali ohola vlast o tome šuti. Bez obzira na sve, vlast će građanima vjerovatno „ućerati“ dodatne namete  u džepove građana. Nakon jasnog naloga gospodina Hana i lobiranja ambasada uticajnijih sila, već su mnogi političari „podvili rep“, pa će Predstavnički dom Parlamenta BiH usvojiti predložene izmjene.

Ukoliko građani i narodi naravno, od plemensko-partijskih manipulatora u BH ne budu istrajno i po cijenu demokratskog otpora tražili da polože račune o trošenju javnih sredstava, koja im uzimaju zakonito, a troše često nezakonito, nije isključeno da do završetka famoznog koridora još jednom ne doživimo novo povećanje akciza. Inače, akcize su mjera fiskalne politike u cijelom svijetu. Ali, svako povećanje akciza je uglavnom račun koji građani plaćaju za propuste, nesposobnost, korupciju, kriminal, te druge oblike i vidove pokvarene vlasti. Te probleme sa tiranima neće nam rješavati međunarodna zajednica. To građani i narodi BiH moraju sami učiniti. Ako nikako drugačije, onda neposluhom prema vlastima. Taj čin im garantuje i Opća deklaracija UN o pravima i slobodama.

15.12.2017.

AMBASADORICA CORMACK PONAVLJA : SIGURNOST BiH JE U PRIBLIZAVANJU NATO-u

Ambasadorica Cormack ponavlja : Sigurnost BiH je u približavanju NATO-u


Image result for americka ambasadorica fotos


.






Građani širom Bosne i Hercegovine žele ekonomski razvoj, sigurnost i bezbjednost, a približavanje NATO-u obezbjeđuje jedan okvir za sigurnost i bezbjednost, koji će omogućiti, ne samo građanima, već i firmama koje razmatraju investicije u Bosni i Hercegovini, da se osjećaju sigurnije te da znaju da su njihova ulaganja zaštićena.

To je ambasadorica Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini Maureen Cormack izjavila u intervjuu za novinske agencije Fenu i Srnu.

Kako je rekla, odluka o pridruživanju Bosne i Hercegovione NATO-u je sigurnosna, ali i odluka koja omogućava jači okvir za razvoj privrede u Bosni i Hercegovini.Međutim, istakla je da je odluka o pridruživanju bilo koje zemlje NATO-u odluka građana, kao i da je Bosna i Hercegovina tu odluku već donijela, budući da su Predsjedništvo i Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine već odlučili da Bosna i Hercegovina želi postati članica NATO-a.

“Ono o čemu sada govorimo je aktivacija Akcionog plana za članstvo, koji već postoji za Bosnu i Hercegovinu od ministarskog sastanka u Talinu 2010. godine. Ovo je samo još jedan korak na putu koji će uključivati još jako mnogo posla prije nego što se donese ta konačna odluka”, kazala je američka ambasadorica.

Pravo na odlučivanje

Još jednom je ponovila da će građani Bosne i Hercegovine imati pravo odlučiti, kada bude pravo vrijeme, da li se žele pridružiti NATO-u.

“U međuvremenu, ono što se nadamo da će se desiti je, ako se aktivira MAP te ukoliko se udovolji uslovima da se to postigne, da će to biti još jedan forum za Bosnu i Hercegovinu da postiže napredak”, rekla je Cormack.

Napomenula je da joj je poznato da odluka u pridruživanju Bosne i Hercegovine NATO-u brine neke građane, koji smatraju, iz historijskih razloga, da to nije prava odluka.

Međutim, kazala je da je ta odluka daleko u budućnosti te da u međuvremenu NATO nudi mogućnost zajedničkog rada s Bosnom i Hercegovinom kako bi se pomoglo njenom daljnjem razvoju.

Za američku politiku u Bosni i Hercegovini u narednoj godini kazala je da sigurno možemo očekivati njen kontinuitet.

Američke sankcije Dodiku

Američka ambasadorica se osvrnula i na uvođenje sankcija predsjedniku bh. entiteta Republika Srpska Miloradu Dodiku, kazavši da, prije svega, o politici sankcija SAD-a ne odlučuje pojedinac, već više američkih agencija.

Kako je rekla, odluka o uvođenju sankcija predsjedniku RS-a donesena je zato što je Dodik narušio odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i nije poštovao vladavinu zakona te zbog toga što radi protiv Dejtonskog mirovnog sporazuma.

“Ova odluka ostaje i dalje važeća i podržava je Vlada SAD-a. Znam da bi nekim ljudima bilo lakše da mogu reći da je to odluka pojedinca i da mogu mene kritizirati, ali to nije politika američke Vlade”, kazala je Cormack.

Dodala je da bi im pričinilo veliko zadovoljstvo da vide da se Dodik zalaže za istinsku provedbu vladavine zakona, poštivanje Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i napretka u provedbi Dejtonskog sporazuma, što uključuje teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine i odbacivanje bilo kakvog govora o secesiji.

Ambasadorica SAD-a također je komentirala pitanje neophodnosti američkog vojnog prisustva u jugoistočnoj Evropi, a u kontekstu posljednjeg izvještaja Atlantskog vijeća o novim američkim strategijama, kada je ovo vijeće predložilo uspostavljanje američke vojne saradnje na spomenutom prostoru.

(Kliker.info-AJB)















15.12.2017.

HULIGANI NAPRIJED, KNJIGE STOJ!

Dežulović: Huligani naprijed, knjige stoj!








Policija privodi izgrednike na utakmici Partizan-Crvena zvezda, Beograd, 13. decembar 2017.

////////////

Boris Dežulović, novinar iz Splita, za ‘Zašto?’ objašnjava otkud hrvatski huligani i kriminalci kao ispomoć srpskim kolegama na beogradskom derbiju, da li su tolerantne vlasti zaslužne za ovaj problem i kakve mjere bi međunarodne fudbalske organizacije mogle poduzeti.

  • Interakcija

Ovo što se dogodilo nije zapravo neki incident koji je grom iz vedra neba.

Nije se to dogodilo odjednom pa smo sad svi zaprepašteni otkud Splićani, otkud Hrvati, hrvatski nasilnici, na tribinama Partizanovog stadiona.

Sprega hrvatskog i srpskog kriminala traje koliko i hrvatska država, od 1991, od vremena kad je sve drugo između naših dviju država bilo prekinuto, kad je svaka kulturna ekonomska, bilo koja saradnja i interakcija između dvije države prekinuta, najnormalnije su, ne samo uspostavljene, nego i njegovane, veze kriminala.

  • Knjiga

Kad kažem kriminal, ne mislim samo na dilere drogom i besprizorne likove kakve smo vidjeli jučer na stadionu Partizana, već na vrlo državno sponzorirani kriminal, od oružja i cigareta, do droge.

Ovo što se dogodilo u tom smislu je samo proizvod i krajnja konsekvenca tih marljivo uzgajanih veza.

U isto vrijeme kada je potpuno nezamislivo da hrvatska knjiga izađe u Srbiji, i obrnuto, najnormalnije se pojavljuju nekakvi kick-bokseri, čak državni prvaci u nekim borilačkim vještinama, kao ispomoć mafijaškim grupama na Partizanovom stadionu.

  • Frakcije

Priču o tome znamo, ona sa sportom nema nikakve veze, to je jasno, kao što već odavno ništa veze sa sportom nema na utakmicama Partizana i Zvezde, pa će se onda nužno veza sporta sa tim provlačiti kroz rivalstvo Partizana i Zvezde.

Pa se onda izvlači da je Vučić navijač Zvezde, stari Delija, da su Grobari s druge strane, da Grobari preko ovog događaja u saradnji sa hrvatskim kriminalcima ruše Vučića i kojekakve umobolne i sumanute teze.

Ovdje se radi, vrlo jednostavno, o borbi za Partizanov jug, za tu čuvenu tribinu.

Naravno, ne iz sportskih motiva, nego isključivo kriminalnih, o borbi za teritorij u kriminalnim aktivnostima, od dilanja droge pa nadalje, u kojemu sudjeluju dvije ili tri frakcije takozvanih Partizanovih navijača. Samo se o tome radi.

  • Zajednička država

To da će u toj borbi pomoći hrvatski plaćenici, koji su očito to bili, i koji nemaju nikakve veze sa niti sa nogometom niti sa svojom nacionalnošću u tom smislu, to je na jednaki način normalno.

Kao što je bilo normalno da se hrvatska mafija prije desetak ili 15 godina u svojim obračunima koristi uslugama srpskih plaćenih ubojicama.

Te veze između ta dva kriminala funkcionira bolje nego što su funkcionirale ekonomije u zajedničkoj državi dok su Hrvatska i Srbija bile u Jugoslaviji.

  • Tribina

Nogometni savezi tu zaista ne mogu napravit niša više od onoga koliko koliko su zaista nadležni za tu stvar, a naravno da su formalno pravno Nogometni savez Hrvatske i Fudbalski savez Srbije nadležni za ono što se dešava na stadionima.

Međutim, koliko god su te dvije stvari različite, u Hrvatskoj se radi o borbi protiv Nogometnog saveza nenogometnim sredstvima, u Srbiji se radi o korištenju nogometnog stadiona za neke vanstadionske obračune.

U oba slučaja je nogomet, takozvani nogomet, ako to nogomet možemo zvati, zapravo teren koji je posuđen za te vanstadionske borbe, kao što ni obračun hrvatskih navijača, Torcide i ostalih grupa u svojoj borbi protiv Nogometnog saveza jeste više od samog rata za Nogometno savez za hrvatsku ligu.

Tako i ovdje se naprosto ne radi samo o preuzimanju Partizanove tribune, ili kako se već to romantično među tifozima navijačkim nastoji predstaviti.

  • Teza

UEFA kako znamo, i FIFA, zabranjuju bilo kakvo miješanje politike, što je načelno odlična ideja ali ovdje je nogomet odavno preuzet od politike.

Ovdje je nemoguće riješiti stanje na tribinama bez intervencije politike, ne naravno izravne, ne naravno one rumunjskog ili sovjetskog tipa, već naprosto u smislu da se sredi stanje u društvu.

Svi neredi na tribinama, to je već otrcana i prastara olinjala teza, uvijek su ogledalo stanja u društvu, tako da bez tih korjenitih promjena je nemoguće očekivati druge promjene.

  • Sankcije

Neke sankcije se moraju povući.

Uvijek se povlači, to je također omiljena mantra svih nogometologa, to je ta engleska ‘špranca’ ali ja moram reći da nisam pretjerani ljubitelj engleske ‘šprance’ u rješavanju nasilja na nogometnim stadionima.

Engleska je to riješila na način da je nogomet naprosto oduzela navijačima.

Ovdje se u Hrvatsko to pokušava zakonima o navijačima, nisam ni tome, moram reći, pretjerano sklon jer zašto bi navijači imali poseban zakon kad rade neka djela koja su kažnjiva i van stadiona.

Dokle god ti u gradu ne smiješ zapaliti tramvaj ili autobusnu stanicu bengalkom, zašto bi to bilo dopušteno na tribinama?

Foto: Reuters

15.12.2017.

MOSTARSKI LOGORASI PODIZU KRIVICNU PRIJAVU PROTIV DRAGANA COVICA I LJUBE BOZICA

MOSTARSKI LOGORAŠI ODLUČILI: Podižu krivičnu prijavu protiv Čovića i Ljubića!

Udruženje logoraša Mostar podnijet će krivične prijave protiv predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine i zastupnika u Saboru Hrvatske Dragana Čovića i Bože Ljubića, zbog negiranja haške presude Prliću i ostalim.



Image result for dragan covic i bozo ljubic karikature

Upravi odbor Udruženje logoraša Mostar održao je u četvrtak proširenu sjednicu, zajedno sa predsjednikom Skupštine i predsjednikom Nadzornog odbora tog udruženja, na kojem je donesena odluka da Udruženje ide s tužbom protiv Čovića i Ljubića, i to zbog negiranja presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u slučaju bivših čelnika samoproglašene Hrvatske zajednice Herceg Bosne od 29. novembra ove godine, piše NAP.

 

"Udruženje logoraša Mostar poduzet će sve mjere, radnje i postupke za pokretnje krivične prijave protiv Dragana Čovića i Bože Ljubića u skladu s Krivičnim zakonom FBiH", navode iz Udruženja, podsjećajući na Čovićevo i Ljubićevo javno negiranje presude Međunarodnog suda.

 

Žalbeno vijeće Haškog suda, pod predsjedanjem Carmela Agiusa, utvrdilo je krajem novembra da je prvostepenom presudom pravilno utvrđeno postojanje međunarodnog oružanog sukoba tokom rata u BiH, te da je pravilno utvrđeno da je Hrvatska provodila kontrolu nad dijelom BiH tokom rata i to preko lokalnih tijela u Herceg Bosni, što potvrđuje da je postojalo stanje okupacije u BiH od strane Hrvatske.

logorasi tuzba

 

Jadranko Prlić osuđen je na 25 godina zatvora, Bruno Stojić na 20 godina zatvora, Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina, Valentin Ćorić na 16 godina, a Berislav Pušić na 10 godina zatvora.

 

Osuđeni su po više tačaka optužnice, među kojima je zločin protiv čovječnosti, kao i ubistva, progon i zatvaranje Bošnjaka.

 

Lideri bosanskih Hrvata kao i većina političara iz Hrvatske, računajući premijera i predsjednicu Hrvatske Andreja Plenkovića i Kolindu Grabar-Kitarović prvobitno su izjavili da ne priznaju odluku Haškog suda. Dragan Čović je presudu nazvao zločinačkom.



/////////////////////////////////////////


FINCI ŠOKIRAN DODIKOVOM IZJAVOM: "To je neozbiljna izjava, presude Evropskog suda moraju se provoditi"!

Finci je prokomentirao Dodikovu jučerašnju izjavu da ne treba provoditi odluku Evropskog suda za ljudska prava u presudi Sejdić-Finci.





Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik rekao je jučer nakon sastanka sa delegacijom HDZ-a BIH kako bi na presudu u predmetu Sejdić i Finci trebalo staviti tačku. 

“Ako nije mogla da se provodi ili nije trebala da se provodi u prethodne tri godine ili prethodnih pet godina kada je donesena onda ne treba da se provodi ni u budućnosti“, rekao je Dodik.  
 
Najavio je i zajednički stav SNSD-a i HDZ-a oko izbora članova Predsjedništva BIH. 
 
„Mislim da BiH što se tiče izbora članova Predsjedništva mora ostati sa predznakom da se bira Srbin, Hrvat i Bošnjak i da u tom pogledu ćemo vjerovatno u idućem vremenu konstituisati naš zajednički stav po tom pitanju“, kaže Dodik.

 

Jakob Finci, koji je Evropskom sudu za ljudska prava podnio tužbu protiv BiH zbog diskriminatorskog izbora članova Predsjedništva, kaže da je preneražen Dodikovom izjavom.

 

"Čini mi se da je ovo jedan vrlo neozbiljan nastup, jer jako je teško reći da se jednostavno neće izvršiti presuda suda u Strazburu zato što nekome ne odgovara. Posebno čudi zbog toga što je Dodik i nakon donošenja presude rekao da za RS nema nikakve smetnje da se jedna takva presuda implementira i da je on lično podržava" kazao je Jakob Finci.


Za nekoliko dana, taćnije 22.decembra, navršit će se punih osam godina otkako je donesena ta presuda u Strasbourgu, gdje je sud eksplicitno rekao da Ustav Bosne i Hercegovine treba mijenjati i da treba omogućiti svim građanima da budu kandidati za članove Predsjedništva BiH i Doma naroda Parlamenta BiH, a što je, prema postojećem Ustavu, omogućeno samo pripadnicima tri konstitutivna naroda-Bošnjacima, Srbima i Hrvatima. 
 
"Sud nije propisao da u Predsjedništvu treba da uđe neko iz reda Ostalih ili da u njemu ne budu jedan Bošnjak, jedan Srbin i jedan Hrvat kao što je to sada, prema tome, to može da se nastavi i u budućnosti kako gospodin Dodik prognozira, međutim u Ustavu treba otvoriti mogućnost svim građanima da se kandiduju, jer u tome svi moramo biti ravnopravni, a ne zaboravimo da se sada ne mogu kandidovati ni Srbi koji žive u Federaciji, ni Bošnjaci i Hrvati koji žive u RS-u. I oni su bili otpisani jer očito nije pravi Srbin koji ne živi u RS niti pravi Hrvat ko ne živi u Federaciji", podsjetio je Finci.
 
On smatra da je Dodik nastup neozbiljan ali istovremeno iznenađujući obzirom da je Dodik podržavao provođenje presude.
 
"Čini mi se da je ovo jedan vrlo neozbiljan nastup, jer jako je teško reći da se jednostavno neće da izvrši presuda suda u Strasbourgu zato što nekome ne odgovara, a time se ugrožava i mogućnost ulaska u EU, pošto EU strogo propisuje da se mora pridržavati Evropske konvencije o ljudskim pravima", rekao je Finci za TV1.
 
Dodaje da SSP to isto predviđa, te je upravo zbog ne provođenja ove presude par godina bio "na ledu".
 
"Nećemo dobiti ni kandidatski status za ulazak u EU, pogotovo ako se eksplicitno kaže da se to neće da uradi, da smo do sada bez toga živjeli i da se misli da će se u budućnosti  bez toga ljepše živjeti", kazao je Finci.
 
Finci kaže da ga posebno čudi što je gospodin Dodik i nakon donošenja presude rekao da za RS nema nikakve smetnje da se jedna takva presuda implementira i da je on lično podržava.
 
Međutim, ističe Finci, ako neko može odluke suda u Haagu da smatra nepravednim, neko drugi može da smatra i odluke suda u Starsbourgu nepravednim.
 
(Vijesti.ba)

15.12.2017.

AMBASADORICA SAD MAUREEN CORMAC: USVAJANJE ZAKONA O AKCIZAMA JE TEZAK, ALI POZITIVAN KORAK NAPRIJED

AMBASADORICA SAD MAUREEN CORMACK: Usvajanje Zakona o akcizama je težak, ali pozitivan korak naprijed

Ambasadorica Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini Maureen Cormack ocijenila je pozitivnim usvajanje Zakona akcizama na sjednici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, kazavši da je to Zakon koji će "osloboditi" značajnu podršku za infrastrukturni napredak BiH, odnosno da će osloboditi sredstva iz Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i ostalih institucija.


AMBASADORICA SAD MAUREEN CORMACK: Usvajanje Zakona o akcizama je težak, ali pozitivan korak naprijed


Američka ambasadorica je u intervjuu za novinske agencije Fenu i Srnu danas u Sarajevu istakla da će BiH imati koristi od toga da bude jače povezana sa Evropom, jer trenutno, kako je rekla, u našoj zemlji postoje samo ograničeni kilometri autoputeva.

 
- Kada postoje autoputevi dolazi do vrlo značajnog ekonomskog razvoja. Infrastruktura, uz podršku koju BiH dobija od svojih evropskih partnera, zaista će biti u korist svih građana - smatra Cormack.     
 
Zaključila je da je usvajanje Zakona o akcizama korak koji jeste težak, ali da je "pozitivan korak naprijed" te izrazila nadu da će biti poduzeti i ostali koraci potrebni da bi se oslobodili fondovi te da bi došlo do većeg napretka za građane BiH. 



////////////////////////////////////

WIGEMARK NAKON USVAJANJA: Akcize otvaraju put investicijama, neki zastupnici govore bez argumenata

Šef Delegacije EU u BiH Lars-Gunnar Wigemark izrazio je zadovoljstvo usvajanjem seta zakona o akcizama. Kaže da je odluka posebno važna zbog investicija u infrastrukturu, prije svega autoputeve i ceste, ali i zbog kreiranja pozitivnog ekonomskog okruženja.



WIGEMARK NAKON USVAJANJA: Akcize otvaraju put investicijama, neki zastupnici govore bez argumenata
Wigemark smatra da je ovo put za više privatnih, javnih i direktnih stranih ulaganja.

Osvrnuo i se na izjave nekih zastupnika koje su se ticale predsjedavajuće PD PS BiH Borjane Krišto, ali i njega samog.

- Obraćanje nekih parlamentaraca tokom rasprave bilo je nisko, posebno zbog riječi upućenih predsjedavajućoj Borjani Krišto kao ženi. Svi moraju iskazati poštovanje jedni prema drugima, a reakcije upućene prema meni neću komentirati. Kada vam ponestane argumenata, tada posežete za takvim komentarima. Mi to ne radimo u EU - rekao je Wigemark.

Pojasnio je i efekte koje će set zakona o akcizama i putarinama imati po život građana BiH.

- Ima nekoliko investicija od EBRD-a, Evropske investicijske banke, koje će doći odmah. Tu su i grantovi Evropske komisije, ali i novac poreskih obvaznika EU koji će doći u BiH. To je novac poreskih obveznika za koji smo mi odgovorni, dakle ne radi se o grantovima - istakao je Wigemark.
////////////////////////////////////

EVROPSKA ČESTITKA: Johannes Hahn pozdravio usvajanje zakona o akcizama

Johannes Hahn, evropski komesar za susjedsku politiku i proširenje, pozdravio je usvajanje seta zakona o povećanju akciza, koji je rano jutros usvojen u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.



EVROPSKA ČESTITKA: Johannes Hahn pozdravio usvajanje zakona o akcizama

Hahn je pohvalio hrabrost poslanika koji su “digli ruku” za akcize, kazavši da će to zemlju povesti ka prosperitetu.

 

"Dobre vijesti iz Bosne. Pozdravljam usvajanje zakona kao ključnog koraka za osiguranje razvoja infrastrukture i međunarodne pomoći. Pozdravljam one koji su glasali 'za'. Oni su pokazali hrabrost i posvećenost da pokrenu svoju zemlje na putu ka Evropskoj uniji u interesu svojih građana", napisao je Hahn na Twitteru.

 

Šef Delegacije EU u BiH Lars-Gunnar Wigemark također je pozdravio odluku Zastupničkog doma BiH o usvajanju seta zakona o akcizama i putarinama. Ambasador Wigemark je istakao da je odluka posebno važna zbog finansiranja investicija u infrastrukturu, prije svega autoputeve i ceste, ali i zbog kreiranja pozitivnog ekonomskog okruženja.

 

Set zakona o akcizama, prema riječima Wigemarka, put je za više privatnih, javnih i direktnih stranih ulaganja.

- Obraćanje nekih parlamentaraca tokom rasprave bilo je nisko, posebno zbog riječi upućenih predsjedavajućoj Borjani Krišto kao ženi. Svi moraju iskazati poštovanje jedni prema drugima, a reakcije upućene prema meni neću komentirati. Kada vam ponestane argumenata, tada posežete za takvim komentarima. Mi to ne radimo u EU - rekao je Wigemark.

15.12.2017.

PROF.DR. SENADIN LAVIC : STA DANAS ZNACI "KONSTITUTIVNOST NARODA" SPRAM KONSTITUTIVNOSTI GRADJANA?

Prof.dr. Senadin Lavić : Šta danas znači “konstitutivnost naroda” spram konstitutivnosti građana?



Poslije dugo vremena pred nas je ponovo iskrsnuo koncept konstitutivnosti naroda u Bosni i Hercegovini. Etničko-religijske grupe u Bosni shvataju ga na različite načine. Koncept konstitutivnosti naroda u Bosni priredili su, između ostalog, Tuđman i Milošević 1993. godine kada su se zalagali za ustanovljavanje tri etničko-religijske republike u Bosni (Bosna kao Unija tri etničko-religijske republike) a što su Oven i Stoltenberg prihvatili i predložili Vladi Republike Bosne i Hercegovine da usvoji.

Piše : Senadin Lavić (Kliker.info)

Sa stanovišta Ustava, smatra profesor Omer Ibrahimagić, konstitutivnost naroda nije uopće ispravan pojam. Naime, sa stanovišta Ustava može se govoriti o konstitucionalnosti naroda, to jeste o narodima ustava ili narodima koje Ustav spominje, to jeste nabraja kao jednakopravne, naprimjer, od 1943. do 1993. godine. Naspram toga, konstitutivnost, kakvu su nam podmetnuli 1993. godine Tuđman i Milošević, odnosno Oven i Stoltenberg, podrazumijeva stvaranje tri entiteta (etničko-religijsko geto) ili uspostavljanje “političkih etno-teritorija” svakog naroda u Bosni.

Narodi u Bosni su konstitucionalni, a ne konstitutivni iz prostor razloga jer oni nisu “konstituirali” Bosnu koja je stotinama godina postojala prije današnjih naroda i njihovih politika. Neprijatelji demokratije u bosanskom okruženju insititraju na konceptu “konstitutivnosti” kao ostvarenju etno-teritorijalizacije bosanskog državnog prostora u kojemu bi oni imali uticaj neovisno od države Bosne i Hercegovine.  

Odluka Ustavnog suda o konstitutivnosti naroda na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine poništila je onaj “koncept konstitutivnosti” iz 1993. godine koji su nam podmetnuli Tuđman i Milošević uz koncept Unije Bosne od tri etničke republike. Nacionalističke antibosanske snage ni danas ne pristaju da prihvate ovu Odluku.

Niko normalan nije protiv ravnopravnosti naroda u Bosni i Hercegovini jer je to naša tradicija, kulturna specifičnost i navika.

Šta danas znači konstitutivnost naroda u Bosni? U kakvoj vezi stoje koncept konstitutivnosti i srbijanski / hrvatski hegemonijski projekti u kojima bosanski Srbi i Hrvati služe susjednim državama da utiču na procese u Bosni. U kakvom odnosu su “konstitutivnost” i “matična država”. Da li su Srbi i Hrvati u Bosni dijaspora ili su bosanski narod? Šta znači da su bosanski Hrvati dijaspora Hrvatske?

Otvoreno uplitanje  srbijanske i hrvatske politike u unutarnje stvari Bosne prevršilo je svaku mjeru. Po Bosni se šetaju političari iz Srbije i Hrvatske kao da im je to ćaćevina, prave škole, mostove, fabrike, ulažu novce i operiraju s bosanskim državnim prostorom kao etničkim (ili “plemenskim”) vlasništvom svojih narodnih grupa.  U projektu internacionalne konstitucije Bosne namjerno je ostavljen slab unutarnji suverenitet da bi se zadovoljili interesi Srbije i Hrvatske. Bosna je samo poslužila za smirivanje tenzija između srpskog i hrvatskog nacionalizma.

Prije svega, treba priznati činjenicu da preko “konstitutivnosti naroda” Srbija i Hrvatska ostvarujudominaciju u Bosni nad dijelom stanovništva i kontroliraju teritorije na kojima bosanski Srbi i bosanski Hrvati žive. Tako bosanski Srbi i Hrvati služe svojim “matičnim državama”, često kao “topovsko meso” hegemonijskih projekata, a u Bosni izigravaju konstitutivne narode. Ako su konstitutivni u Bosni kao narodi, to onda znači da nemaju svoje matične države izvan Bosne i da nisu dijaspora. Ali, stvari ne stoji tako. Iz ove paradoksalne situacije dva konstitutivna naroda mogu zakočiti sve bosanske procese, pozvati se na veto i raditi protiv Bosne po naredbi iz Beograda i Zagreba. To je osnovni problem nefunkcionalne države. Stoga se “konstitutivnost” (na ovakav način) pokazuje kao trojanski konj unutar bosanskog državnog suvereniteta.

Pod krinkom konstitutivnosti odvijaju se brojni antibosanski procesi. Koncept konstitutivnosti ne označava ravnopravnost građana i naroda u Bosni na cijeloj državnoj teritoriji nego se svodi na besprimjernu etničku teritorijalizaciju državnog prostora. Po tome, koncept konstitutivnosti trebao bi poslužiti da se u Bosni “ograde” etničko-religijske teritorije.

Zato se odmah uz konstitutivnost naroda nameće sa HDZ-ovske strane priča o federalizaciji državne teritorije kao konačni čin podjele države Bosne prema etničko-religijskim principima i ratnim dostignućima. Naravno to je antibosanski koncept.

Današnja kvazi-politička naracija o “konstitutivnosti naroda” pada još niže ispod rješenja Dejtonskog sporazuma, pada u plemensko, predmoderno, nedemokratsko razgraničavanje “pašnjaka” kojima će upravljati jedna partija i njezin vođa. Ovakvo zaostalo predpolitičko djelovanje ne postoji nigdje u današnjoj Evropi.

Dakle, sporno je insistiranje na konstitutivnosti naroda koje su predložili Tuđman i Milošević, jer Bosna kao država nije ni federacija, ni konfederacija, niti je unija tri etničko-religijske “republike”. Bosna jeste multietničko, višereligijsko, multikonfesionalno društvo, ali je prosta decentralizirana država koja ima internacionalno priznanje.

Drugo, koncept konstitutivnosti treba da posluži kao argumentaciona osnova za kvarnu političku zamisao da tri naroda “konstituiraju” državu Bosnu. Tri naroda imaju navodno svoje odijeljenje teritorije i oni raspolažu tim teritorijama kao “plemenskim” teritorijama. Tako Bosna biva prikazana kao konstrukt volje tri etničko-religijske oligarhije koji je nastao u Deytonu 1995. godine. Potpuno se negira njezina državnost koja je obnovljena 1943 na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a i osporava se njezin povijesni kontinuitet od srednjevjekovnog doba do kraj 20. stoljeća.

Danas je jasno da Opći okvirni sporazum o miru iz Daytona 1995 godine predstavlja korak nazad u odnosu na ZAVNOBiH i Deklaraciju o pravima građana Bosne i Hercegovine. Dejtonski Ustav (Anex IV) bosanskom čovjeku, građaninu ili pojedincu, pretpostavlja i nameće grupu, kolektiv, zajednicu, narodnu grupu kao centar i subjekt ustava.

Treće, nešto nije normalno s konceptom “konstitutivnosti naroda” ako se samo odnosi na Bosnu, a ne na Srbiju i Hrvatsku. Ako su Srbi i Hrvati konstitutivni u Bosni, zašto onda nisu Bošnjaci konstitutivni u Srbiji i Hrvatskoj po istom obrascu kakav su nam ponudili Tuđman i Milošević 1993. godine? Zašto hrvatski Srbi nisu konstitutivni  u današnjoj Hrvatskoj? Isto tako, pred nama je važno pitanje: da li su bosanski Srbi i bosanski Hrvati kao narodi dio bosanske nacije (države-nacije) ili nisu? Ako su isključeni iz ili otkinuti od bosanske nacije, onda je pitanje gdje su i gdje pripadaju?

Do kada će živjeti ovu spornu antibosansku perverziju koja je ostatak Tuđman-Miloševićevog projekta rušenja Republike Bosne i Hercegovine 1992. godine. Zašto se nastavlja pogrešno razumijevanje činjenice da su bosanski Srbi i bosanski Hrvati  konstitucionalni narodi ili narodi koji se nabrajaju i spominju u Ustavu Bosne i Hercegovine. Bosanski Srbi i bosanski Hrvati planski se otkidaju od Bosne i guraju u shizofreniju, razdomljenje, “beskućništvo” u egzistencijalnom smislu, u beznađe, koje projektanti “velike Hrvatske” i “velike Srbije” koriste u svojim hegemonijskim igrama protiv Bosne.

Četvrto, preko koncepta konstitutivnosti naroda Srbija i Hrvatska direktno sprovode svoje hegemonijske politike na tlu države Bosne i Hercegovine. Konstitutivnost se razumijeva sa strane srbijanske i hrvatske državne politike kao pravo tih država da se miješaju u unutarnje stvari Bosne i Hercegovine. Kao da ljudi u Bosni ili bosanski narod, Bosanci, nisu u stanju da samostalno i neovisno od bilo koga sa strane donose bitne odluke za sebe i svoju budućnost. Tako se pojavljuje model patronizma: briga za svoje “sunarodnjake” pretvara se u plansko ometanje bosanskog suvereniteta.

Pokazuje se da je konstitutivnost pretvorena u jedan opasan mehanizam kočenja bilo kakvog razvojnog procesa u Bosni. Ni jedna odluka ne može se donijeti bez besmislenih dogovaranja, natezanja, opstrukcija i sličnih smicalica. Zemlje slabedemokratije zato ostaju “negdje između” i uvijek su meta patronizma prvih susjeda koji vide svoju šansu u potčinjavanju. Naravno ovaj patronizam u Bosni pojavljuje se tokom 20. stoljeća i ide uz srpske i hrvatske nacijske projekcije kojima se Bosna sasvim neopravdano uračunava u neki veliki srpski ili hrvatski politički aranžman.

Empirijska provjera brojnih ustava pokazuje da Srbi, naprimjer, nisu konstitutivni u Hrvatskoj, Sloveniji, Rumuniji, Crnoj Gori, Kosovu, Makedoniji, Austriji, SAD, Njemačkoj i tako redom.

Umjesto etničko-teritorijalnog koncepta “konstitutivnosti naroda” trebamo uvesti koncept ravnopravnosti građana na svakom dijelu države Bosne i Hercegovine.

Peto, današnje stanje mira u Bosni zasnovano je na zadovoljenju potreba Srbije i Hrvatske da dominiraju u Bosni, a ne na unutarnjem procesu demokratizacije bosanskog društva i razvijanja građanskih sloboda i koncepcija. Zato je Bosna ostavljena između socijalističkog i demokratskog svijeta kao “zemlja u tranziciji” – što se tiče IC (internacionalne) birokratije ovo stanje može trajati vječno. Bosna još uvijek ne može ući u EU jer ima internacionalnog HR (Visokog predstavnika UN i EU). Bosni se, dakle,  još ne dopušta da postane slobodna evropska demokratska država.

Preko konstitutivnosti naroda Srbija i Hrvatska ostvaruju direktno uplitanje u suverenitetdržave Bosne i na pojedinim dijelovima bosanske državne teritorije ostvaruju hegemonijski interes pod krinkom zaštite svojih sunarodnjak. Neprijatelji demokratije u Bosni hoće nam nametnuti karikaturu demokratije kroz shvatanje da postoje srpske  i hrvatske teritorije u državi Bosni kojima samo Srbi i Hrvati mogu raspolagati kako oni hoće, to jeste – Srbija i Hrvatska mogu “voditi brigu” o tim bosanskim državnim teritorijama pod plaštom zaštite svoje dijasporalne zajednice. Tako se postepeno i prikriveno hegemonijsko-osvajačka pohlepa Srbije i Hrvatske zadovoljava na Bosni.“Konsenzus” se pretvara u funkcionalno sredstvo blokade države Bosne i Hercegovine.

Šesto, etnofaulizam i historicistički mentalitet predstavljaju dvije glavne “kulturne crte” u djelovanju balkanskih “plemena”.Zavist pre drugačijim i ponižavanje drugog uz izmišljanje (falsificiranje) povlaštenog mjesta u povijesti i ishodišnog “zlatnog doba”, prepoznaju se u svakoj ljudskoj djelatnosti na prostorima balkanskih naroda.

Srbija i Hrvatska ne prihvataju potpunu suverenost Bosne jer po njihovim iz 19. stoljeća naslijeđenim koncepcijama trebaju da se teritorijalno prošire na Bosnu u sklopu rješavanja “istočnog pitanja”. Zato preko tobožnje brige za konstitutivnost naroda otvaraju prostor da se miješaju u unutarnje stanje Bosne. Strah od bosanske suverenosti kazuje da Srbija i Hrvatska ne napuštaju svoje hegemonijsko-osvajačke ciljeve po pitanju Bosne. Agresija na Bosnu 1992. imala je za cilj da slomi bosansku suverenost i zemlju podijeli prema etničkim linijama.

Zato kada god neko iz Srbije i Hrvatske počne pričati o konstitutivnosti bosanskih Srba i bosanskih Hrvata u Bosni, treba upitati – šta to znači?

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
56264918

Powered by Blogger.ba