Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

05.12.2017.

PISMO DRAGANA COVICA CLANICAMA NATO-u JE VELIKO DOKAZ DA JE DRAGAN COVIC VELIKI FASISTA I NACISTA

IZETBEGOVIĆEV KABINET O ČOVIĆEVOM PISMU: "Ovakva pisma mogu zaustaviti put BiH prema NATO-u"

- Sadržaj pisma kojeg je Dragan Čović uputio predsjednicima država članica NATO-a nije dogovoren u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, što je neprihvatljivo kada je riječ o ovako važnim pitanjima.
U pismu su paušalno i neutemeljeno iznesene tvrdnje o navodnom povratku u BiH radikalnih pojedinaca sa stranih ratišta, kao i o stepenu opasnosti koji to predstavlja za opću sigurnost. Zvanične institucije Bosne i Hercegovine su u više navrata iznijele službene podatke i procjene, a ono što je Čović napisao ne podudara se s tim.

Dragan Čović, predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine, pisao je nedavno svim predsjednicima i premijerima zemalja članica NATO-a. Osim što se radi o jednostranom pismu, koje nije usaglašeno sa preostalom dvojicom članova Predsjedništva, ono obiluje i paušalnim ocjenama određenih pojava u BiH, kao i nepotpunim informacijama u pogledu stvarnog stava svih političkih aktera u BiH spram pitanja pristupanja NATO-u. 

 

U pismu kojeg je Čović, između ostalih uputio i predsjedniku SAD-a Donaldu Trumpu, britanskoj premijerki Theresi May te njemačkoj kancelarki Angeli Merkel, ističe se da je aktivacija MAP-a iznimno važna jer je, kako navodi, BiH suočena sa velikim problemom naslijeđa radikaliziranih pojedinaca koji su iz Islamskih zemalja došli u BiH tokom rata, ali i zbog odlaska bh. građana na strana ratišta.

 

Nakon što se pismo pojavilo u medijima, stigle su reakcije iz Kabineta Bakira Izetbegovića, bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. 

 

- Sadržaj pisma kojeg je Dragan Čović uputio predsjednicima država članica NATO-a nije dogovoren u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, što je neprihvatljivo kada je riječ o ovako važnim pitanjima.

U pismu su paušalno i neutemeljeno iznesene tvrdnje o navodnom povratku u BiH radikalnih pojedinaca sa stranih ratišta, kao i o stepenu opasnosti koji to predstavlja za opću sigurnost. Zvanične institucije Bosne i Hercegovine su u više navrata iznijele službene podatke i procjene, a ono što je Čović napisao ne podudara se s tim.

 

Ovakva pisma mogu biti samo kontraproduktivna i u krajnjem mogu obeshrabriti članice Alijanse da omoguće brži put BiH prema NATO-u - navode u Kabinetu Bakira Izetbegovića kao odgovor na upit medija. 

 

Čović u svom pismu nije spomenuo Rezoluciju o vojnoj neutralnosti Republike Srpske, niti jednog trenutka

nije premijerima i/ili predsjednicima spomenuo da u BiH postoje suprotna mišljenja politčara kada je riječ o pristupanju NATO-u, već sve nesuglasice svodi na rečenicu "Veza sa NATO-om i sjećanja na aktivnosti NATO-a nisu ista svim ljudima".

05.12.2017.

POKAJMO SE, NAPRAVILI SMO ZLO

Pokajmo se, napravili smo zlo


 VEDRAN SRŠEN



Pokajmo se, napravili smo zlo

Foto: Denis Jerković / Hanza

///////////////////

Izdvajamo

  • Kada sve to znamo, tada nam je razumljiv i prihvatljiv podatak da je u Istri, Rijeci i Baćini kraj Ploča odaziv na mobilizaciju bio gotovo stopostotan, a u Hercegovini od 30 do 40 posto. Pored toga što postotak odaziva na mobilizaciju ruši predrasude o velikim i malim Hrvatima, pravim i nepravim, rušeći također i mitove o tome iz kojih krajeva dolaze „najveći“ Hrvati, ovi postotci odaziva na mobilizaciju su i odraz karaktera rata koji se vodio u Hrvatskoj i rata koji se vodio u BIH. Potvrđuje se da je Domovinski rat u Hrvatskoj bio čist i obrambeni, te stoga i toliki odaziv, a što je potvrđeno i u Haggu izostankom bilo koje presude, dok je rat u Hercegovini imao nečasnih ciljeva i elemenata, te stoga i manji odaziv za odlazak u takav rat, a što je također potvrdio i Haški Sud presudom hercegovačkoj šestork

..............................

Hrvatska bi trebala znati da je preuzimanjem branitelja HVO-a na proračun RH preuzela i logore u Dretelju i na Heliodromu, kao i sva nedjela koja su tu počinjena. Hrvatski branitelji ne bi smjeli biti dvolični i licemjerni, te ako im je s pravom isplaćena naknada za dane provedene u logoru Morinj  u Crnoj Gori, tada bi se oni sami prvi trebali založiti da se na isti način postupi prema logorašima zatočenicima logora Herceg-Bosne, a hrvatski političari bi ih u tome trebali podržati.

Stalno isticanje i podilaženje političara braniteljima da je Hrvatska nastala u Domovinskom ratu, da su branitelji njeni utemeljitelji, dakle osnivači, te da je sve počelo devedesetih kao da prije toga ničeg nije bilo, uvjerila je dio braniteljske populacije u stvoriteljstvo Hrvatske isključivo njihovom umješnošću ratovanja, te oni stoga Hrvatsku doživljavaju fundiranim posjedom na kojem, pa ima li išta normalnije, njeni osnivači imaju viša, veća i priveligirana vlasnička prava.

Taj osjećaj su im priskrbili pripadnici jedne političke opcije, one najutjecajnije, ne u želji da im odaju zaslužene medalje časti za ostvareno, već u nakani da sebe predstave njihovim „ pokroviteljima“  kako bi pokupili njihove izborne glasove, jer oni drugi, a to se uvijek ističe kada dođe trenutak odluke, oni drugi Hrvatsku nisu ni željeli.

Sve to vješto koristi uski krug braniteljske populacije, onaj najglasniji i najagresivniji, a riječ je o gotovo uvijek istim pojedincima, koji nastalu situaciju pretvaraju u ostvarenje konkretnih osobnih koristi. Tako su predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i premijer Andrej Plenković postali zatočenici vlastitih podilazećih stavova plasiranih u svrhu osvajanja pola milijunskih braniteljskih glasova, a ne postupajući u cilju ostvarenja državnih interesa. Takav pristup je poguban s više aspekata, a ponajviše stoga jer sami branitelji i njihovi politički pokrovitelji opasno dijele Hrvatsku na one koji su je željeli, koji su za nju bili spremni dati i ono najvrednije što imaju, te na one kojima se Hrvatska, kako kažu – dogodila, te se stalno licitira koliko je u Hrvatskoj onih koji Hrvatsku ne vole, ili čak mrze, je li to 15 ili 30 posto njenih građana. To će odrediti, naravno, oni koji su Hrvatsku stvorili i time dobili pravo, kako oni rasuđuju, da to utvrđuju i određuju.

Hrvatska je time pretvorena u najobičniju stvar, gotovo igračku u rukama njenih „osnivača stvoritelja“, u zasluge,  budžet i PDV, ispražnjena od bilo kakvog sadržaja stvaralaštva, kulture i obrazovanja. Iz takve klime u društvu, koja je još i uzburkana neodgovornim reakcijama predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i premijera Andreja Plenkovića na presudu hercegovačkoj šestorki, izjavama koje su doprinijele raspirivanju mržnje stvarajući i šireći u zajednici atmosferu straha, neslobode i ugroženosti prema onima koji drugačije misle, upućuju se otvoreno i fizičke prijetnje novinarima i političarima, zaboravljajući da se u Haggu nije sudilo narodima, već onima koji su odgovorni za ratne zločine. Plasiraju se jednostrana tumačenja ratnih zbivanja i događaja, Deklaracija o Domovinskom ratu se proglašava svetim pismom, apsolutnom istinom, te bi svi i danas morali zastupati stavove koje je imala jedna većina jednog saziva Sabora, a premijer Plenković ističući da je „ovakav stav presude neprihvatljiv“ praktički se usprotivio presudi jednog Europskog Suda, te  Guardian piše o njemu kao o prvom premijeru neke članice Europske unije koji brani ratnog zločinca. Naravno, nakon takvih kritika Plenković se, kao i brojni hrvatski političari prije njega posipa pepelom po glavi, te danas već ističe kako „Hrvatska prihvaća presudu Haškog Suda“.

Hrvatska politika iz dana u dan daje argumente za ovakovu presudu Hagga, a priključivanjem branitelja HVO-a na proračun Republike Hrvatske šalje se poruka da su oni bili u službi Zagreba, te je to i dokaz i priznanje same Hrvatske, a kako je njihove vojne zapovjednike postavljala Hrvatska, jasno je i čije su zapovijedi izvršavali. Tome naravno treba dodati i činjenicu da je Zagreb osiguravao plaće za vojnike HVO-a, a onoga tko ti daje pare, toga se i sluša.

No, Hrvatska bi trebala znati da je preuzimanjem branitelja HVO-a na proračun RH preuzela i logore u Dretelju i na Heliodromu, kao i sva nedjela koja su tu počinjena. Hrvatski branitelji ne bi smjeli biti dvolični i licemjerni, te ako im je s pravom isplaćena naknada za dane provedene u logoru Morinj  u Crnoj Gori, tada bi se oni sami prvi trebali založiti da se na isti način postupi prema logorašima zatočenicima logora Herceg-Bosne, a hrvatski političari bi ih u tome trebali podržati.

Kada je vijećnik M. pločanske općinske Skupštine iznalazio način da se iz HVO-a u Hercegovini prebaci u pločansku Bojnu, uz obrazloženje  da „ne želi ići u rat protiv muslimana, ići na njihova sela i područja“, prije nego je obavio sve radnje oko prelaska stigla je vijest da je izgubio svoj mladi život u okolici Vakufa. Za njegovu smrt i smrt tisuća onih koji su kao i on poginuli u  „neželjenom“ ratu protiv Bošnjaka krivce treba tražiti apsolutno u politici koja ih je u taj sukob odvela i poslala, a ne u onima koji su kasnije surađivali s Haškim sudom i svjedočili, što je i bila njihova  obveza po zakonima Republike Hrvatske. I zato predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, koja je svojom neodgovornom izjavom na presudu otvorila hajku  na bivšeg predsjednika Stjepana Mesića, koji je u dva navrata dobio povjerenje hrvatskih birača, nije u pravu i sama bi se trebala zapitati da li je problem u kompromitirajućim dokumentima-transkriptima ili je problem u onome tko ih je rasvijetlio i svjedočio poštivajući zakone?

Kada sve to znamo, tada nam je razumljiv i prihvatljiv podatak da je u Istri, Rijeci i Baćini kraj Ploča odaziv na mobilizaciju bio gotovo stopostotan, a u Hercegovini od 30 do 40 posto. Pored toga što postotak odaziva na mobilizaciju ruši predrasude o velikim i malim Hrvatima, pravim i nepravim, rušeći također i mitove o tome iz kojih krajeva dolaze „najveći“ Hrvati, ovi postotci odaziva na mobilizaciju su i odraz karaktera rata koji se vodio u Hrvatskoj i rata koji se vodio u BIH. Potvrđuje se da je Domovinski rat u Hrvatskoj bio čist i obrambeni, te stoga i toliki odaziv, a što je potvrđeno i u Haggu izostankom bilo koje presude, dok je rat u Hercegovini imao nečasnih ciljeva i elemenata, te stoga i manji odaziv za odlazak u takav rat, a što je također potvrdio i Haški Sud presudom hercegovačkoj šestorki.

Od predsjednice Republike Hrvatske se ne očekuje da svaljuje krivnju na svoje prethodnike i da ne sluša samo svoje savjetnike već da, barem ponekad, čuje i što kažu drugi umni i pametni ljudi kao profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu fra Ivo Marković:

„Hrvatska jest sudjelovala. Najbolje je prihvatiti presudu i pokajati se. Napravili smo zlo“.

05.12.2017.

DA LI ZASTAREVAJU ZLOCINCI?

Pančić: Da li zastarevaju zločinci?


Ponovo član SPS: Nikola Šainović u sudnici Haškog tribunala

Ponovo član SPS: Nikola Šainović u sudnici Haškog tribunala
////////////////////////////////////////////

Komentar: mišljenja izrečena u ovom tekstu ne odražavaju nužno stavove Radija Slobodna Evropa

Nakon Drugog svetskog rata u civilizovanom svetu usvojena je doktrina da "ratni zločini ne zastarevaju". Nismo čuli i nećemo ni čuti da je neko to osporavao, i to je svakako dobro, ali ako pogledamo Srbiju i još neke postjugoslovenske zemlje, možda bi naš problem trebalo formulisati malo drugačije: ako ne zastarevaju ratni zločini, zastarevaju li ratni zločinci? A valjda takvima smemo da nazivamo one koji su pravomoćno osuđeni za ratne zločine pred Tribunalom u Hagu, koji su osnovale Ujedinjene nacije, a Srbija, Hrvatska i Bosna i Hercegovina mu priznale nadležnost da sudi i njihovim građanima? I valjda smemo da ih tako nazivamo i nakon što su, recimo, odslužili kaznu? Ili kazna briše i zločin i memoriju na njega, a osuđenika koji je otplatio pravni dug retroaktivno čini nevinim poput novorođenčeta? I gde to uopšte ima, i kako je to uopšte moguće?

Partije na vlasti u Srbiji – a istovetno je i u Hrvatskoj, ali to je priča za nekog drugog – čini se da nemaju nikakav problem s ljudima osuđenim za ratne zločine. Štaviše, ne da nemaju problem, nego kao da je pitanje prestiža da svaka negde u vrhu ima bar po jednog takvog, koji će biti formalno ili barem asocijativno i simbolički bezan za njih. Veselin Šljivančanin, vukovarski gospodar života i smrti, u ovoj je morbidnoj podeli uloga "pripao" Srpskoj naprednoj stranci, a predsednik stranke i države Aleksandar Vučić vrlo je jasno rekao da u tome ne vidi ništa sporno, naprotiv. Vladimira Lazarevića, kojem su namenili i nekakav groteskni performans odocnele akademske karijere, kao da najviše svojata onaj politički bizarni i teško odredivi krug u čijem je središtu Aleksandar Vulin, čovek za koga nikada niko nije glasao čak ni greškom ili nepažnjom, ali je ipak uvek na ili blizu vlasti, kad god Srbijom vladaju oni politički i etički najsuspektniji. Dok su, recimo, haški povratnici poput Nikole Šainovića ili Milana Milutinovića nekako "prirodno" u zoni interesa Socijalističke partije Srbije, čijem vrhu su, uostalom, i ranije pripadali. Prekodrinske srpske "vedete" poput Radovana Karadžića i Ratka Mladića kao da svi dele na ravne časti, da se niko ne oseti zapostavljenim.

Vraćanje kadrova iz vremena Slobodana Miloševića
Vraćanje kadrova iz vremena Slobodana Miloševića

Nikola Šainović je tako ovih dana postao članom predsedništva SPS-a, i to usred jedne regionalno pregrejane atmosfere, svega nekoliko dana nakon haških presuda, prvo Ratku Mladiću, potom hrvatskim ratovođama, civilnim i vojnim, iz Bosne i Hercegovine. Članica najužeg rukovodstva SPS i ministarka u Vladi Srbije Slavica Đukić Dejanović ne vidi u tome ništa sporno, kamoli zazorno: Šainović je, kaže, uredno odslužio kaznu i sada je slobodan čovek, a deo te slobode je i sloboda političkog angažmana.

Vična zavodljivoj retorici ljudskih prava i političke korektnosti - što je retkost u njenoj borniranoj stranci - ministarka je čak one koji bi možda imali neki problem s tim što SPS nema nikakav problem sa Šainovićem unapred prozvala za - diskriminaciju i narušavanje Šainovićevih ustavnih prava. Pa stvarno, kud bismo dospeli kad najednom ni jedan najobičniji osuđeni ratni zločinac ne bi imao puni ne samo legalitet nego i političko-moralni legitimitet da bude u vrhu jedne vladajuće partije, sutra i države?

Šta je tako naopako sa ovim rezonom? Naopako je sve, ali bez brige: oni koji ga koriste dobro znaju šta rade. Još im se nikada to nije osvetilo, naprotiv: to im je pojačavalo prestiž kod tzv. malog čoveka, onog koji je odavno zaboravio - ako je ikada i znao - da razlučuje dobro od zla barem na onim principima kojima uče sve svete knjige velikih monoteističkih religija (a svi su oni danas tobože veliki vernici), ako već nećemo da spominjemo sekularne humanističke principe na kojima sve ono bolje u današnjem svetu počiva.

U čemu je problem sa Šainovićem: Slavica Đukić Dejanović
U čemu je problem sa Šainovićem: Slavica Đukić Dejanović

I tako je postalo moguće da "šainovići" budu dika i adut jedne, recimo, ozbiljne političke partije, da "karadžići" i "mladići" budu heroji i ličnosti po kojima bi se imali zvati bulevari, da "praljci" budu ekspresno kanonizovani u zaslužne i viteške martire itd. Da su to ljudi koji, recimo, imaju neprijatnu istoriju krađa po samoposlugama i benzinskim pumpama, teško da bi ih iko gurao u prvi plan, naprotiv, trudio bi se da, ako ih se zbog nečega već ne može izbeći, budu što nevidljiviji. S neuporedivo težim i ozbiljnijim, dakle ratnim zločinima je, gle, sasvim drugačije: oni izgleda nisu razlog za stid, pre su za ponos. Zločin počinjen, naređen ili barem nesprečen u ime patriotizma, u ime nacije i države, zapravo i nije "pravi" zločin, mada za sobom ostavlja žrtve: on je, pre će biti, junački gest, barem unutar jednog tribalnog sveta koji već i načelno odbacuje svaku mogućnost univerzalno važeće etike, one u kojoj su pitanje zločina i pitanje pripadnosti njegovog počinitelja potpuno razdvojeni. Ovde tvrdo i čvrsto važi ona najprimitivnija, uistinu varvarska logika: "naš" počinilac je heroj, "njihov" je zlikovac – i tačka. Mada, da zamene mesta, niko ne bi ni primetio.

To je taj vrli novi svet - zapravo, ni vrli, ni novi, nego truli i stari - u kojem se i jutros budi Srbija i dobar deo okruženja. A kako da, molim vas, i ne bude tako? Pa, ako većina bira i ustoličuje na vlast sve te "vučiće" i "nikoliće" i "dačiće" i njihove pandane iz okolnih zemalja, zašto bi onda bilo smetnji da im se pridruže njihovi ratno-politički saborci, koje je samo neko vreme pratio taj pomalo neprijatni haški maler? Ako ćemo pravo, osuđeni ili ne, nisu ovi optuženi i osuđeni od ovih drugih, neoptuženih i neosuđenih, ništa gori, niti su njihove personalne istorije zaista mračnije. Mrtva je to trka, mada su svi oni živi da nikada nisu bili življi.

05.12.2017.

REFIK HODZIC: HRVATSKA VLAST LEGITIMIZUJE ZLOCINE

Hodžić: Hrvatska vlast legitimizuje zločine




Hrvatska politika je ponovo prigrlila ono što su bili politički ciljevi tokom rata: Refik Hodžić

.Hrvatska politika je ponovo prigrlila ono što su bili politički ciljevi tokom rata: Refik Hodžić

RSE: I na kraju, šta će se dešavati sa sudskim procesima nakon zatvaranja Tribunala?

Hodižić: Jedna od najvećih zaostavština Tribunala u Bosni i Hercegovini je to da je odigrao ključnu ulogu da se ovdje uspostave kapaciteti za procesuiranje ratnih zločina, sve dotle dok još žive počinitelji, njihove žrtve i svjedoci.

Isto tako smo svjedoci da su Sud Bosne i Hercegovine i drugi sudovi, koji se time bave, pod ogromnim političkim pritiskom i da se ti kapaciteti slabe. Međutim, još možemo reći da se taj proces odvija i mislim da je krucijalno da se te institucije zaštite koliko god je moguće, od političkog pritiska.

Ali, ono što je važno je da mi nakon završetka rada Tribunala podvučemo liniju i pod taj krivični proces kao jedini način kojim smo se do sada bavili ratnim zločinima. Mi moramo početi da razmišljamo o pitanjima priznanja zločina, memorijalizacije zločina tamo gdje je počinjen, pitanjima prava žrtava na reparacije. Bez toga nema nikakve nade za cjelovitu pravdu.

Uvijek ćemo biti u situaciji u kojoj će procesi, koji bi trebali da se bave pravdom za ono što se dogodilo, biti isključivo usredsređeni na počinitelje, a ne na žrtve – i to je ono što treba biti prioritet i vlasti u Bosni i Hercegovini i regionu, ali i međunarodnih sponzora mirovnog sporazuma, jer bez toga, zaista, iluzorno se nadati bilo kakvom stabilnom miru.

05.12.2017.

SUD U ISTOCNOM SARAJEVU POTVRDIO DA VELIKI ZEP TREBA BITI UKNJIZEN NA DRZAVU BiH

Velika pobjeda države BiH : I Sud u Istočnom Sarajevu potvrdio da Veliki Žep treba biti uknjižen na državu BiH



Okružni sud u Istočnom Sarajevu odlučio je da Uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove RS-a mora uknjižiti lokaciju Veliki Žep kod Han Pijeska u vlasništvo države, tačnije Ministarstva odbrane BiH, izjavio je za Faktor pravobranilac BiH Mlađen Mandić.

– Sud u Istočnom Sarajevu je odlučivao po upravnom sporu kojeg je Pravobranilaštvo BiH pokrenulo protiv rješenja Uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove RS-a, kojim odbijaju provesti spomenuto knjiženje. Odluku Suda u Istočnom Sarajevu dobili smo prije desetak dana i odmah smo, na osnovu nje, navedenoj upravi podnijeli zahtjev da se traženo knjiženje i provede – kazao je Mandić.

Prema njegovim riječima, još uvijek nije stigao odgovor od Uprave na ovaj zahtjev.

– Sada je sve do Uprave. Međutim, ako ponovo odbiju da uknjiže Veliki Žep u vlasništvo države, tada se stiču uvjeti da se u cijeli slučaj uključi Tužilaštvo BiH. To znači da će, u slučaju odbijanja, Ministarstvo odbrane BiH moći pokrenuti krivičnu prijavu protiv direktora Uprave – pojasnio je Mandić.

Veliki Žep je kompleks bivše JNA kod Han Pijeska, koji se sastoji od podzemnog skloništa, koje je bilo namijenjeno za smještaj najvišeg državnog i vojnog rukovodstva tadašnje SFRJ u slučaju rata, te komunikacijskog čvorišta. Kada bude uknjižena, ova lokacija će biti prva na teritoriji RS-a koja je “prešla” u vlasništvo neke od državnih institucija. Ujedno njeno knjiženje trenutno predstavlja i najvažniji uvjet za aktiviranje MAP programa NATO-a, jer će to značiti da je proces knjiženja vojne imovine koju koriste Oružane snage BiH u vlasništvo države počeo i na prostoru entiteta RS.

Već nekoliko godina traje pravna borba Ministarstva odbrane za knjiženje ove lokacije u njihovo vlasništvo. Čak su prvostepeno i Apelaciono vijeće Suda BiH 2015. i 2016. godine naložili da se ovo knjiženje provede, a ove odluke je potvrdio i Ustravni sud BiH prije nekoliko mjeseci. Međutim, u Upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove su do sada slušali šta kažu Milorad Dodik i Vlada RS-a, a odbijali su da provedu odluke državnih pravosudnih instanci.

(Kliker.info-Faktor)

//////////////////

Vrhovni sud odlučio : Dozvoljena puna primjena Trumpove zabrane putovanja za šest muslimanskih zemalja



Vrhovni sud SAD-a dozvolio je punu primjenu zabrane putovanja za šest muslimanskih zemalja koju je potpisao američki predsjednik Donald Trump, javlja Anadolu Agency (AA).

Prema ovoj odluci, Trumpovoj administraciji se u potpunosti dozvoljava primjena zabrane putovanja u SAD državljanima šest većinski muslimanskih zemalja.

Sudije su, uz dva glasa protiv, u ponedjeljak saopćile da zabrana može biti provedena uprkos pravnim postupcima protiv zabrane koji se vode pred sudovima.

Zabrana se odnosi na državljane Irana, Libije, Somalije, Čada, Sirije i Jemena.

Trump je početkom 2017. godine uveo zabranu putovanja državljanima za pomenute većinski muslimanske zemalje. Zabrana putovanja se ne odnosi jedino na posebne kategorije kao što su diplomate.

(Kliker.info-AA)

05.12.2017.

SRBIJA U PANICI: HRVATSKA USVOJILA ZAKON PO KOJEM JE SRBIJA AGRESOR

SRBIJA U PANICI: Hrvatska usvojila zakon po kojem je Srbija agresor i traži ratnu odštetu od čak...

Nakon reakcije predsjednika Aleksandra Vučića na tekst zakona, u kome se Srbija optužuje za agresiju, tri najjače hrvatske stranke - HDZ, SDP i Most - zaprijetile da će blokirati ulazak Srbije u Evropsku uniju sve dok im Srbija ne isplati čak 40 milijardi eura ratne odštete.



SRBIJA U PANICI: Hrvatska usvojila zakon po kojem je Srbija agresor i traži ratnu odštetu od čak...

Hrvatski Sabor usvojio je za Srbiju sporni Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, čiji je prvobitni tekst prije samo dva mjeseca izazvao burna reagovanja političkih predstavnika Srba u Hrvatskoj, ali i zvaničnika u Srbiji zbog formulacije da su "agresiju na Hrvatsku izvršile Srbija, Crna Gora, JNA i paravojne jedinice iz BiH, uz pomoć velikog broja pripadnika srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj".

 

Zakon je usvojen sa nešto korigovanim tekstom, jer su iz njega izbačene "paravojne jedinice iz BiH", a formulacija "veliki broj pripadnika srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj" zamijenjena sa "dijelom srpskog pučanstva u Republici Hrvatskoj".

 

Ali, mimo te razlike, tekst Zakona praktično je usaglašen sa Deklaracijom o domovinskom ratu, kojom se, pored ostalih, Srbija označava kao agresor.

 

U Deklaraciji, donijetoj 2000. godine, piše da su na "Republiku Hrvatsku oružanu agresiju izvršile Srbija, Crna Gora i JNA s oružanom pobunom dijela srp­skog pučanstva u Republici Hrvatskoj. "

 

Zakon o braniteljima je usvojen samo dan nakon izricanja presude "Prliću i drugima", kada je general Slobodan Praljak popio otrov, pa je to, vjerovatno, razlog što je nekako neprimijetno u javnosti prošlo - da među 15 glasova protiv usvajanja ovog zakona nije bilo glasova predstavnika Samostalne demokratske srpske stranke (SSDS) , piše Tanjug.

Milorad Pupovac 

Trojica saborskih zastupnika iz redova ove stranke, koja podržava vladu Andreja Plenkovća - Milorad Pupovac, Borislav Milošević i Dragana Jeckov su, naime, bili uzdržani, a iz njihove zastupničke grupe, nije upućen nijedan amandman na tekst Zakona, što je Tanjugu potvrdio Borislav Milošević.

 

"Nismo podnijeli nijedan amandmnan, a zakon je usvojen sa 93 glasa", rekao je Milošević, ne želeći da komentariše kako je došlo do toga da se SSDS ne usprotivi i da praktično prečuti donošenje zakona, na koji su, samo prije dva mjeseca, imali oštre zamjerke i oko njega digli priličnu buru.

 

Milorad Pupovac, lider SSDS i predsjednik Srpskog nacionalnog vijeća je tada ocijenio da je tekst zakona sporan iz više razloga i da se uvode elementi ratne retorike, što je, kako je rekao, loše za međudržavne odnose Hrvatske i Srbije.

 

"Taj zakon stigmatizuje veći dio Srba u Hrvatskoj, ima negativne političke i pravne konsekvence i dodatno otvara sukobe između Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore, pošto ponovo otvara pitanje o uzrocima i posljedicama rata, objašnjavao je Pupovac.

 

A zašto nisu bili protiv, kada je zakon bio na glasanju, Pupovac je objasnio za RTS riječima da i biti uzdržan

može značiti - biti protiv:

 

"Narušava se ionako teško stečeno i krhko povjerenje nastalo nakon ratnog raspada zajedničke države. I, s druge strane, ograničava se mogućnost da se nesmetano i slobodno raspravlja o tome šta se događalo. Mi smo u tim okolnostima odlučili da ne podržimo taj zakon tako što ćemo biti suzdržani - zato što i suzdržan može značiti protiv", rekao je Pupovac iz SDSS-a.

alt 

Na tekst Zakona o braniteljima, čiji jedan član govori o agresiji Srbije i dijela srpskih stanovnika u Hrvatskoj, reagovao je i predsjednik Srbije Aleksandra Vučic upozoravajući da on ne doprinosi dobrosusjedskim odnosima Hrvatske i Srbije.

 

"Takva definicija i unošenje u zakone. . . to je za Srbe veoma teško, to je za nas izuzetno teško. Zamoliću i predstavnike EU da razgovaraju sa njima, ako uopšte budu željeli bilo koga da čuju. U svakom slučaju, s naše strane postoji dobra volja da stvari riješavamo na najbolji mogući način, dobrosusjedskim odnosima", rekao je Vučić.

 

Zakon je, međutim, usvojen, i to u atmosferi kada Stranka Nova ljevica i Inicijativa mladih Hrvatske traže od hrvatskih vlasti da povuku Deklaraciju o Domovinskom ratu.

 

Oni to, doduše, traže zbog presuda rukovodstvu Herceg Bosne koja, kako smatraju, baca drugačije svijetlo na "službene istine o djelovanju Tuđmanove politike u BiH", ali, u svakom slučaju u atmosferi u kojoj se preispituju i karakter rata u Hrvatskoj i uloga Hrvatske.

 

Zakon o braniteljima bi, ovakav kako je usvojen, mogao poslužiti kao osnov Hrvatskoj da traži od Srbije, koju u zakonu identifikuje kao agresora, isplatu ratne odštete.

 

Naime, na to upućuje činjenica da su, upravo nakon reakcije predsjednika Aleksandra Vučića na tekst zakona, u kome se Srbija optužuje za agresiju, tri najjače hrvatske stranke - HDZ, SDP i Most - zaprijetile da će blokirati ulazak Srbije u Evropsku uniju sve dok im Srbija  ne isplati čak 40 milijardi eura ratne odštete.

Jedinstvena Bosna i Hercegovina
<< 12/2017 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
49624915

Powered by Blogger.ba