Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

02.12.2017.

BEC DEMASKIRAO DRAGANA COVICA: "OD ZLOCINCA PRAVI SVECA, ON JE EKSPONENT PROJEKTA KOJI JE OSUDJEN U HAAGU"

BEČ DEMASKIRAO ČOVIĆA: "Od zločinca pravi sveca, on je eksponent projekta koji je osuđen u Haagu"

“Čović je eksponent politike koja nikad nije odustala od projekta Herceg-Bosne, čisto hrvatskog entiteta u BiH, koji je sada osuđen u Hagu”, zaključuje “Standard”.


BEČ DEMASKIRAO ČOVIĆA: 'Od zločinca pravi sveca, on je eksponent projekta koji je osuđen u Haagu' - 2

Austrijski dnevnik “Standard” objavio je veliku analizu pod naslovom “Hrvatska desnica profitirala je od samoubistva ratnog zločinca Praljka”, u kojoj naglašava da hrvatska Vlada nema nikakve pravne opcije kako bi uspješno pokrenula reviziju haške presude hercegovačkoj šestorki.


Na početku teksta opisuje se kako su se u Mostaru i Zagrebu palili lampioni u čast Praljka, koji se otrovao u haškoj sudnici nakon što mu je potvrđena kazna zatvora od 20 godina.

 

“Standard” konstatuje da se “po reakcijama hrvatskih nacionalista na Praljkovu smrt može pogrešno zaključiti da dotični nije ratni zločinac nego svetac”.

 

“Svoje pretvaranje u ikonu Praljak je očito planirao”, te je računao da će njegovo samoubistvo imati političke posljedice, navodi list.

 

Jedna od njih je da hrvatska Vlada, kako piše “Standard”, odbija prihvatiti presudu hercegovačkoj šestorki, iako je do sada presude iz Haga poštovala.

 

Ističe se i da je premijer Andrej Plenković, inače “više umjeren nego konzervativno-nacionalistički političar”, počeo govoriti o nepravednoj presudi te najavio “pravne i političke korake”, iako i sam zna da ne može ništa učiniti, prenosi hrvatski Indeks.hr.

alt

To je za “Standard” potvrdio i portparol Haškog suda, koji naglašava da su sve pravne mogućnosti iscrpljene.

U Hrvatskoj se može čuti malo racionalnih glasova oko presude hercegovačkoj šestorki, a među njima su bivši predsjednik Ivo Josipović i bivši ministar spoljnih poslova Vesna Pusić, navodi austrijski list.

 

Glasniji su, ipak, političari koje su od presude napravili veliko nacionalno pitanje, poput predsjednika Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović, koja “već sada skuplja glasove nacionalista za reizbor 2019. godine”.

 

“Ona je Praljka hvalila i prije presude i protivno činjenicama ustvrdila da Hrvatska nije bila agresor u BiH. Tome se pridružio i Plenković, koji je suprotno istini izjavio da Srbija nije osuđena za udruženi zločinački poduhvat u Hagu”, piše bečki list.

 

Kao najskandalozniju izjavu “Standard” izdvaja onu predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića, vođe “vrlo nacionalističke stranke”, koji je rekao da je presuda “zločin protiv svih predstavnika hrvatskog naroda u BiH”.

 

“Čović je eksponent politike koja nikad nije odustala od projekta Herceg-Bosne, čisto hrvatskog entiteta u BiH, koji je sada osuđen u Hagu”, zaključuje “Standard”.

 

Austrijski list podsjeća i da su vojnici Hrvatske vojske ratovali u BiH kao podrška HVO-u te da na 111 godina zatvora osuđena hercegovačka šestorka nisu bili vrhovna instanca Herceg-Bosne nego je to bio prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman te njegov ministar odbrane Gojko Šušak.

 

“Presuda je zapravo pozitivna za Hrvatsku”, piše “”Standard”, “jer nudi potencijal za suočavanje sa prošlošću”.

02.12.2017.

BEOGRADSKI PISAC VLADIMIR ARSENIJEVIC: ODVRATNI SU ONI STO KAZU DA SU SVI PODJEDNAKO KRIVI, ONI STO KAZU I ONI SU NAS UBIJALI'...

BEOGRADSKI PISAC VLADIMIR ARSENIJEVIĆ: 'Odvratni su oni što kažu da su svi podjednako krivi, oni što kažu i oni su nas ubijali'...

Beogradski pisac Vladimir Arsenijević prokomentirao je reakcije na recentne presude Haškog tribunala. Arsenijević kaže kako postoje tri različite grupe komentara koji su odvratni. Ipak, smatra da je najodvratnija ona pseudoracionalna vrsta reakcija, koja pokušava da sve smjesti u nekakav "neutralni" kontekst.

 

- Prvoj grupi pripadaju oni koji tvrde da u našim ratovima niko zapravo nije kriv, odnosno da su svi podjednako krivi.

 

Drugoj grupi pripadaju oni pravednici koji kažu – dobro, počinili smo zločine, ali šta su oni nama radili. Ta perverzna simetrija bi valjda trebalo da nas navede na zaključak da, ako su hrvatska, bošnjačka ili albanska strana počinile neke zločine tokom ratova devedesetih, a jesu, to bi onda automatski valjda moralo da umanji, ili da čak anulira svaku krivicu Ratka Mladića. Što je apsurdno.

 

Treću grupu čine građani koji zločine i krivicu pokušavaju da reletiviziraju tezom da "svaki rat podrazumeva zločine".

 

Sve su odvratne, ali je, po mom sudu, ipak najodvratnija ona pseudoracionalna, koja pokušava da sve smesti u nekakav "neutralni" kontekst. Radikalni glasovi, oni koji priznaju da su klali i ubijali zarad "višeg nacionalnog cilja", bez ikakvog moralnog zazora pokazuju da se uopšte ne stide onoga što su činili ili što čine; naprotiv: podrazumeva se, dakle, da se neke etničke grupe ubijaju jer je to, naprosto, uredu.

 

Sa druge strane, pseudoracionalni pristup o kojem sam govorio ima problem da objasni kako u isto vrijeme potajno opravdavati Mladića, ali se i gnušati zločina. Kako?! Jedno drugo isključuje, zar ne?! Kažite onda otvoreno šta mislite, pa da znamo na čemu smo!

 

Na pitanje ko su, zapravo, naši sveci, naši heroji, "neherojskom vremenu uprkos", Arsenijević odgovara: 

 

- Ovde nije reč samo o herojima, niti samo o svecima; reč je o dalekosežnim posledicama i efektima sveobuhvatnih, identitetskih politika, koje svake odgovornosti ili krivice oslobađa sve ono što taj konkretni identitet potvrđuje u bilo kojem smislu.

 

- Zločini svih naših ratnih zločinaca, u toj iskrivljenoj percepciji, govore u prilog njihove etničke i nacionalne "čistote". U tom smislu je logično da Ratko Mladić, sve i kada bi hteo, više i ne može pripadati bilo kome izuzevši srpske nacionaliste. Ako pogledate plakat sa Mladićevim likom koji je napravio srpski ultradesničarski pokret Obraz, shvatit ćete da su oni koji slave Mladića već stvorili okvir unutar kojeg se, prema njihovom mišljenju, jedino može biti "čisti" Srbin. Naravno, takav pristup podrazumeva ignorisanje bilo kakve Mladićeve odgovornosti, da ne kažem krivice za počinjene zločine. Istovremeno, on isključuje mogućnost i najmanje identifikacije ili saosećanja sa žrtvom. Zvuči paradoksalno, ali ova vrsta isključivosti pokazuje koliko su, zapravo, nacionalisti nesigurni u vlastiti identitet. U tom smislu, ogorčenje srpske javnosti presudom Ratku Mladiću, ili reakcija hrvatskog društva na presudu i gest Slobodana Praljka, uopšte ne čudi.

 

-Ono što sam govorio o Srbiji, nažalost, manje-više važi za celi prostor bivše Jugoslavije. Činjenica da ste osuđeni za najteže ratne zločine u našim društvima očito je način da potvrdite vlastitu pripadnost "čistoj" naciji, vlastiti identitet, rekao je Arsenijević.

02.12.2017.

RATNA PROSLOST DRAGANA COVICA

RATNA PROŠLOST DRAGANA ČOVIĆA: Kako je Praljka molio da mu obezbijedi "10 zatvorenika" kao radnu snagu za mostarski SOKO!

U martu ove godine, "Slobodna Bosna" je objavila tekst potkrijepljen dokumentima o tijesnoj sprezi Dragana Čovića i Slobodana Praljka tokom rata u Mostaru. Tekst na našem portalu objavljen je u martu ove godine, u vrijeme kada je aktuelni lider HDZ-a BH na neizravan način opstruirao zahtjev za Reviziju tužbe BiH protiv Srbije za počinjeni genocid u BiH.

Danas nam se ovaj tekst čini aktuelnijim i značajnijim nego u vrijeme kada je objavljen.




RATNA PROŠLOST DRAGANA ČOVIĆA: Kako je Praljka molio da mu obezbijedi '10 zatvorenika' kao radnu snagu za mostarski SOKO! - 3

Svoje odbijanje da kao član Predsjedništva iz hrvatskog naroda podrži pokretanje reviziju presude u tužbi BiH protiv Srbije za genocid, Dragan Čović je nastojao opravdati riječima da bi u slučaju osuđujuće presude za šestoricu funkcionera Herceg Bosne, do  koje je on istakao da vjeruje kako neće doći, „Bošnjaci“ iskoristili priliku da po istom osnovu tuže i Republiku Hrvatsku. 


Prema svemu sudeći nije sasvim slučajno što Dragan Čović svoje odbijanje da podrži reviziju presude protiv Srbije i time utvrđivanje pune istine o zločinima tokom rata u BiH i odgovornosti Srbije za njih, stavlja u kontekst moguće tužbe protiv Hrvatske i s tim u vezi presude tzv. hercegbosanskoj šestorci. Naime, iza brige za interese susjedne države i sudbinu bivših funkcionera paradržave Herceg-Bosne optužene za udruženi zločinački poduhvat, vrlo je moguće  da stoje Čovićevi posve lični motivi i strah. Naime, od presude „hercegobosanskoj šestorci“ najdirektnije bi mogla zavisiti i dalja sudbina samog Dragana Čovića.

Tokom ratnog perioda kao osoba bliska političkom i vojnom rukovodstvu tzv. Hrvatske Republike Herceg-Bosne, Dragan Čović obnašao je dužnost direktora mostarskog Sokola. Bosna u posjedu je dokumenta u kojem potpisani direktor „Sokola“ Dragan Čović  od bivšeg generala HVO-a i haškog optuženika Slobodana Praljka zahtijeva da mu za potrebe firme obezbijedi zatvorenike kao radnu snagu.

 

„Molimo vas nam za potrebe ZI „SOKO“ Mostar omogućite izuzimanje deset (10) zatvorenika s ciljem obavljanja određenih poslova/  podizanje i postavljanje zaštitne ograde oko ZI SOKO“, navodi se u molbi koju je Čović uputio Slobodanu Praljku.

 

alt


Ova molba još jednom govori u prilog onome o čemu se u javnosti već dugo špekuliše – da je Čović tokom rata u BiH uz podršku rukovodstva Herceg-Bosne u Sokolu korisito radnu snagu zatočenih Bošnjaka iz zloglasnog logora Heliodrom. Podsjetimo da optužnica protiv hercebosanske šestorke, koja je prvostepeno osuđena na ukupno 111 godina zatvora, između ostalog sadrži i zločine počinjene u koncentraconim logorima širom tzv. Herceg-Bosne. Vijeće je zaključilo da su u svim zarobljeničkim centrima na području "Herceg-Bosne" zarobljenici bili pothranjeni, higijenski uvjeti su bili očajni, medicinske njege nije bilo... Posebno teški uvjeti su bili u samicama u logorima Heliodrom i Dretelj.  Pripadnici HVO-a su zarobljenike redovno tukli i izlagali ogromnim patnjama. Zarobljenici su morali pojesti obrok u svega nekoliko sekundi u logoru Heliodrom. Ako im to ne bi pošlo za rukom, bili su kažnjavani; morali su se polugoli valjati po usijanom asfaltu. Jedan od zarobljenika je natjeran da poliže svoju krv, "kako balijska krv ne bi ostala na hrvatskoj zemlji", pročitao je sudac Antonetti zaključak Vijeća tokom izricanja prvostepene presude hercegbosanskoj šestorci.

Budućnost će pokazati da li će zbog mogućnosti da je i sam bio dio mreže koja je iskorištavala i zloupotrebljavala bespravno zatočene Bošnjake, i Dragan Čović postati predmetom istrage nadležnih pravosudnih institucija. Prema Krivičnom zakonu BiH prinudni rad kao zločin protiv civilinog stanovništva definisan je članom 173. i za njega je predviđena kazna od najmanje deset godina zatvora, dok je za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika prema članu 175. također predviđena kazna od najmanje deset godina.

02.12.2017.

ZLOCINACKA REZIJA

Suad Beganović: Zločinačka režija


Suad Beganović

Autor 2.12.2017. 




Suad Beganović: Zločinačka režija

Svaki zločinački film treba čitavu ekipu koja će raditi na implementaciji svih zamisli. Projekcija zamisli koje su imali članovi šestorke osuđene u Hagu je realizirani udruženi zločinački poduhvat. Udruženi zločinački poduhvat i okupacija sa ciljem etničkog čišćenja (nehrvatskog) stanovništva – to je kratka formulacija presude šestorci.

S obzirom na presudu, vrijedi  upitati za odgovornost Republike Hrvatske i njen udio u zločinima. Naime, presuđeni Jadranko Prlić koji je dobio 25 godina zatvora nesumnjivo je imao vezu sa Franjom Tuđmanom, to se nalazi i u presudi. Drugim riječima, vodstvo Republike Hrvatske ratovalo je u Hrvatskoj posredno preko ispostave u vidu propale Herceg Bosne. Ta činjenica otvara jednu novu stranicu, često previđanu od strane BiH, i često previđanu od strane bošnjačkih lidera i njene najjače stranke kao samonametnutih političkih zastupnika najvećih žrtvi, samih Bošnjaka. Politička i moralna odgovornost Republike Hrvatske. Samo se može špekulisati da li je političko kompromiserstvo i koalicioni partnerluk SDA i HDZ-a u posljednjih 20 godina utjecalo na nizak intenzitet diskusije o svemu navedenom.

No, međunarodna instanca koju predstavlja Haški tribunal nadilazi u velikoj mjeri politički ambijent BiH i presuda šestorci podijelila je nove karte domaćim liderima. Šta učiniti, da li iskoristiti presudu za potraživanje odštete i priznavanje odgovornosti vodstva RH? Tačnije, zvanična politika Hrvatske svoj odnos prema ratu definiše isključivo kao odbrambeni Domovinski rat. Donošena presuda takav stav opovrgava u pravnom smislu. U nacionalističkom i ideološkom, taj stav će zaživjeti još jače ukoliko Republika Hrvatska ne pokrene proces obračunavanja sa tamnom prošlošću rata u BiH.

Scenarij učešća

Rat se priprema ideološki, logistički, kadrovski i potom kreće egzekucija. Ukoliko naslonjeni na presudu šestorci počnemo tražiti korijene u djelovanju Franje Tuđmana, nesumnjivo možemo kao jednu od početnih tačaka uzeti sastanak sa Slobodanom Miloševićem u Karađorđevu. Detalji razgovora nisu poznati, ali jesu izjave ljudi bliskih državničkom dvojcu. Dušan Bilandžić, Kiro Gligorov, Ante Marković i još nekoliko poznavatelja prilika saglasni su da je tema bila podjela BiH.

Dogovor iz Karađorđeva dobijat će svoje operacionalizovane obrise i drugim prilikama. Tuđman će za podjelu BiH biti i poslije. Stenogrami koji su objelodanjeni sadrže izjave Franje Tuđmana poput sljedeće: „Gospodo, neka vam bude jasno i ja sam razgovarao sa Miloševićem posebno, sa Izetbegovićem posebno prije rata protiv Hrvatske i u Bosni i Hercegovini, i zajedno u Splitu sva trojica. …Prema tome, ja sam rekao znači, ili takva Bosna koja će osigurati i interese hrvatskog naroda, ili molim podjela, s time da sam ja rekao, znači jedan dio Srbiji, jedan dio Hrvatska, a može ostati i muslimanska državica u sredini, ona povjesna zemljica Bosna koja onda ne bi imala, a ne bi imala mogućnosti da ima ambicije stvaranja, ne samo svoje, nego i islamskog svijeta, neke velike islamske države u Europi.“

U narednim stenogramima Franjo Tuđman govori o direktnom angažmanu RH u ratu. Tuđman: „Mi smo vodeći ovaj rat u Hrvatskoj za obranu ove Republike Hrvatske isto tako znači poveli rat i za Bosnu i Hercegovinu u onom smislu koliko je možemo i moramo pod svaku cijenu obraniti, i da nije bilo našeg znači, angažiranja u Hercegovini, u Bosanskoj Posavini, svi biste vi već bili građani velike Srbije ili ove Jugoslavije. Toga trebate biti svjesni.“

No, definicija po kojoj je to odbrana BiH, upravo će biti derogirana presudom. Stenogrami, kao i presuda, pokazuju kontrolu šestorke od strane Franje Tuđmana, pa formulacija okupacije i potpomaganja u ratu ide na teret Franje Tuđmana i RH.

Tuđman pokazuje dosljedan stav u više navrata. Ovaj stenogram također ide u smjeru rješenja pitanja BiH. „Ako idemo u smislu osamostaljenja Hrvatske, bilo u savezu, bilo u potpunom osamostaljenju, te i takve granice Hrvatske, kakve su one danas, one su apsurd, one su nemoguće, ni u smislu upravno prometnom, a kamoli u smislu bilo kakve zaštite tih granica Hrvatske. I, prema tome, i sa našega gledišta, ne manje, negoli sa srpskog postoji problem da se – postoji potreba da se pitanje riješi u svojoj biti, je li, jer je uspostavljanje Bosne, granica Bosne i Hercegovine poslije Drugog svjetskog rata i povijesni apsurd vraćanja jedne kolonijalne tvorbe nastale od 15. do 18. stoljeća.”

Iako je Franjo Tuđman pokušavao karakter rata predstaviti samo odbrambenim, uzastopna ponavljanja (ovo nisu tek puke izjave za medije nego zapisnici i upute ka HVO-u u BiH) o podjeli BiH, kao i problemu muslimana razotkrit će ideološki i nacionalistički stav predsjednika RH. Knjiga „Stenogrami o podjeli BiH“ obiluje dokaznim materijalom.

O ideološkoj platformi hrvatskog nacionalizma i odnosa prema ostatku Balkana, shodno tome i BiH, pisano je mnogo. Jedan od boljih uvida jeste knjiga „Balkan: Od geografije do fantazije“ Katarine Luketić. Ova studija dat će okvir po kojem je ideološka matrica koju je Franjo Tuđman zastupao bila nužno promovisana po starim srednjovjekovnim narativima „predziđa kršćanstva“, pa se iscrpno dokazuje predstavljanje Hrvatske u Europi kao posljednje utvrde europske civilizacije. Franjo Tuđman od tog stava neće odustati ni 1995. godine, nakon već zajedničkih akcija Armije BiH i Hrvatske vojske, jer će u izjavi za francuski Le Figaro reći: „Hrvatska je primila zadaću europeizacije bosanskih Muslimana.“

U trenutku kada to izgovara Franjo Tuđman je svjestan u potpunosti onog što je presuda šestorci dvije decenije poslije zacementirala kao neupitnu istinu. Europeizacija koju je vršio Franjo Tuđman prožeta je Ahmićima, udruženim zločinačkim poduhvatom HVO-a čiji je predsjednik bio Prlić, logorima i protjerivanjem.

Europski obraz RH

Presuda pred međunarodnim sudom bitna je i iz još jednog razloga. Dominirajući narativ vodstva RH od vremena Franje Tuđmana do danas jeste privrženost europskim vrijednostima kojih se Hrvatska, po njihovim tvrdnjama, uvijek držala. U ovom osvrtu nećemo ulaziti u spornost tih tvrdnji, nacionalističku selektivnost i reinterpretaciju. Stoga su presude Gotovini dočekane sa oduševljenjem. Europska država, a njen general pred međunarodnim sudom je oslobođen.

Presuda koja je donešena šestorci proizvela je tvrdnju u Republici Hrvatskoj da je Haški tribunal politički sud. Drugim riječima, presuda nije vrijedna. To je nastup koji uvodi dvostruku kontradikciju: da li je Haški tribunal pogrešno oslobodio Antu Gotovinu ili on griješi samo kad dokaže odgovornost Hrvatske!?

Za većinu članica EU presuda je jasna. Hrvatska je dobila zaduženje da postupi po „svojim“ europskim vrijednostima i sukladno njemačkoj praksi poslije Drugog svjetskog rata, prizna i političku i moralnu odgovornost. O aspektima eventualnih reparacija zabavit će se pravnici, zasad je jasna jedna stvar. Vrijeme je da RH prizna odgovornost koja je već pravno utvrđena, ali nacionalistički okrenuta u njenu suprotnost, pa trenutno svjedočimo anticivilizacijskom slavljenju zločina od strane nacionalističkih grupa, a koje su, to je ključno, podržane politikama vrha.

Čović i svijeća vlastitoj politici

Režiser je popio otrov, redatelj služi 25 godina zatvora, producent je ukopan na Mirogoju. Dragan Čović je nastupio ignorantski prema tom neuspjelom filmu i zapalio svijeću za dušu čovjeka koji je ubijen zločinačkom rukom, Slobodana Praljka. Politika koju je odabrao Čović neće potrajati duže od navedene svijeće. Europske vrijednosti koje HDZ BiH također zagovara ne mogu doći u sukob sa Haškim tribunalom i presudom šestorci. S druge strane, nacionalizam kojim HDZ hrani glasačko tijelo zahtjeva insistiranje na herojstvu presuđenih zločinaca. O žrtvama ni riječi na dan presude! O humanističkim i civilizacijskim vrijednostima ni slova! Tim je činom i europska politika koju zagovara Čović popila otrov i strovalila se u pakao političke hipokrizije.

02.12.2017.

SVE JE POSTALO PEPEO I DIM: DRAGAN COVIC KREMIRAO EVROPSKE VRIJEDNOSTI

SVE JE POSTALO PEPEO I DIM: Čović kremirao evropske vrijednosti

Evropskim vrijednostima i evropskom putu ne želim ni groba ni pogreba, a moje deklarativno zalaganje za to prospite po Mirogoju. To je suština jučerašnje izjave lidera HDZ-a BiH i predsjedavajućeg Predsjedništva Dragana Čovića koji je kazao da zbog presude haškoj šestorci Evropski put Bosne i Hercegovine može čekati.

Čović je time pretpostavio budućnost ove zemlje zločinačkoj prošlosti ekipe koja je počinila i zajedno sa Franjom Tuđmanom u okviru udruženog zločinačkog poduhvata, osmislila najmonstruoznije zločine na kraju dvadesetog vijeka za koje se vjerovalo sa se poslije Drugog svjetskog rata uopće ne mogu dogoditi, a dogodili su se.

 

Nije začudujuće što Čović ne iskazuje nikakvu empatiju prema žrtvama - to je naime jedini politički lider u Bosni i Hercegovini koji nikad nije učinio bilo kakvu konkretnu gestu u znak poštovanja prema žrtvama. Dok su ostali lideri stranaka makar simboličkim posjetama stratištima i mjestima gdje su stradali nevini ljudi od strane onog nacionalnog korpusa kojeg predstavljaju ili kojem pripadaju, iskazali minimun empatije, Dragan Čović se sa cijelim HDZ-om bezdušno grlio sa ubicom djece iz Ahmića Darijom Kordicem, kao što danas još bezdušnije tuguje za Praljkom i ostalim zločinima.

 

Istovremeno Čović, pribjegavajući jednoj vrsti političke patologije, koja kao takva nije više ni nacionalizam sam po sebi, nego patologija, poput zabrađenih recepijenata kosovske misli, konstatira da za zločine nisu krivi zločinci nego da je kriv sud Ujedinjenih nacija. Mislilo se naime, da su takve ocjene nešto što karakterizira infantilnost političke ideologije koja na svojim plećima nosi breme počinjenog genocida, međutim ispostavlja se da je politika Dragana Čovića ali i pridruženog mu vrha Republike Hrvatske, tome dostojan pandan.

 

Zgrožena je evropska i svjetska javnost odnosom oba HDZ-a i onog u Hrvatskoj i onog u BiH, zgrožena i kao da ne može da shvati zbog čega ovakva politika za zločine krivi sud a ne zločince. Međutim, to je sasvim razumljivo. Radi se o političkoj patologiji koja doista vjeruje u ispravnost svoga stajališta, kao što su Slobodan Praljak i Herman Gering apsolutno vjerovali u svoju nevinost.

 

Šta da se radi sa takvima? Njih se mora ukloniti iz javnog i političkog života ukoliko ova zemlja i zaista želi i ići ka Evroskoj uniji i članastvu ka NATO savezu. Većini ljudi u Bosni i Hercegovini odavno je to jasno, ali to isto postaje jasnije i u međunarodnoj zajednici, koju su osuđujući sud Ujedinjenih nacija iz HDZ -a proglasili zločinačkom. Nema više razloga za uvijene diplomatske rečenice - odgovor koji Čović i HDZ treba da dobiju mora biti jasan kao što je jasna njegova optužba.

 

Ono što je ipak u svemu ovome dobro, jeste što je Dragan Čović spalio i posljednju stranicu sitno ispisanog mita o sebi kao "nosiocu evropskih vrijednosti". Pokazalo se dakle da je riječ o onoj vrsti politike koja između budućnosti i ponosa na zločinačku prošlost bira ovo drugo, ne mareći kakve će to posljedice proizvesti i po narod kojeg predstavljaju i po građane ukupno.

 

No za takve, još uvijek nije sve izgubljeno. Obzirom na njihovu prododikovsku i prorusku orijentaciju, obzirom na političke prijedloge ( kakav je prijedlog izmjena Izbornog zakona) koji svoje korijene vuku u sovjetskoj pravnoj teoriji a pronalaze ih u nacistickoj praksi, obzirom na svu živu zainteresiranost Rusije za rješavanje "hrvatskog", tačnije rečeno HDZ-ovog pitanja, još ima nade da Čović i HDZ ostanu politički faktor. Ruski, ali ipak faktor. Kao faktor euroatlanskih integracija, HDZ po vlastitom priznanju ne postoji.

 

Piše: Nihad Hebibović

(SB/Vijesti.ba)


///////////////////////////////////////////


DETALJI DRAME U HAGU: Petković je Praljka reanimirao, Ćorić ga je polijevao vodom...

SLAVNI AMERIČKI VODITELJ ISMIJAVAO PRALJKOVO SAMOUBISTVO ...

02.12.2017.

OGLASIO SE TUZILAC PRLICU I OSTALIMA: "VRIJEME JE DA SE HRVATSKI POLITICARI SUOCE S POCINJENIM ZLOCINIMA:!

OGLASIO SE TUŽILAC PRLIĆU I OSTALIM: "Vrijeme je da se hrvatski političari suoče s počinjenim zločinima"!

Nakon Drugog svjetskog rata Njemačka je morala prihvatiti ono što se dešavalo tokom rata i Holokausta. Oni su poduzeli vrlo konkretne korake da to prihvate i da to priznaju. Nažalost mnoge hrvatske vođe i u BiH i u Hrvatskoj odbijaju da to urade. Oni konstantno negiraju zločine. To je jako loše, kazao je u svom prvom komentaru nakon presude Prliću I ostalima tužilac koji je napravio optužnicu u ovom predmetu i dokazao krivicu optuženih Kenneth Scott.



OGLASIO SE TUŽILAC PRLIĆU I OSTALIM: 'Vrijeme je da se hrvatski političari suoče s počinjenim zločinima'!

U nastavku prenosimo intervju koji je ekskluzivno dao za Dnenvik TV1:

 

TV1: Koji je Vaš prvi komentar na presudu Prliću i ostalima?

 

SCOTT:  Ja sam vrlo zadovoljan, sveukupno. Mi smo oduvijek smatrali da je naš slučaj zasnovan na vrlo snažnim dokazima i na pravilnom tumačenju zakona. Presuda Prliću i ostalima u potpunosti to potvrđuje.

Moja prva misao jeste da sam sretan zbog žrtava. Pravda je zadovoljena, pravda za hiljade žrtava, muškaraca, djece, žena, Bošnjaka, Hrvata, i ostalih koji su pretrpjeli strašne zločine i teške situacije.

 

TV1: Što je ono u presudi što se promijenilo u odnosu na prvostepenu, a što je po Vašem mišljenju od posebnog značaja?

 

SCOTT: Mi smo vrlo zadovoljni konačnom presudom jer je ona u osnovi potvrdila sve najvažnije dijelove prve presude. Neki manji dijelovi slučaja su izgubljeni na neki način, ali to su vrlo mali detalji . Postoji jedna iznimka, o kojoj ću govoriti kasnije. Ja razumijem ako neko u BiH gleda presudu i ako je slušao suca

Aguisa kako je rekao da su različiti nalazi presude iz prve odluke revidirani, ljudi mogu steći utisak da su to neki značajni dijelovi u optužnici, međutim, to zaista nije tako.

 

Sve ono najvažnije je potvrđeno, a sve revidirane odluke odnose se na male detalje. Uključujući presudu za učešće Hrvatske u međunarodnom sukobu i udruženi zločinački poduhvat. Sve najvažnije optužnice protiv svih šestorice su potvrđene, tako da smo ukupno vrlo zadovoljni rezultatom.

 

Jedina stvar koja nas je zaista razočarala jeste odluka vezana za uništenje Starog mosta, što ta osuda nije potvrđena, ali sa druge strane mi smo znali zbog dokaza da se most koristio tokom rata u vojne svrhe od strane ABiH, znali smo da se tu može pojaviti problem, tako da smo razočarani rezultatom ali nismo iznenađeni.

 

Ipak, vrlo je važno da ljudi razumiju da je sada jasno izvan svake sumnje i izvan svake mogućnosti negiranje da je HVO uništio most i sada znamo, izvan svake, sumnje da je HVO namjerno uništio most.

 

TV1: Tokom nedavne posjete govorili ste na koji ste način dokazivali UZP i međunarodni konflikt. Koliko je važno što je to potvrđeno i u konačnoj presudi?

 

SCOTT: To je ekstremno važno. Drugostepena presuda je jasno rekla da je Hrvatska bila umiješana u međunarodni oružani sukob na teritoriji Bosne i Hercegovine protiv bosanske strane. Hrvatska je jasno kontrolisala i podržavala HVO i Herceg Bosnu i u to nema nikakve sumnje.

 

Što se tiče međunarodnog oružanog sukoba želim vrlo jasno reći da, iako smo u ovih nekoliko dana čuli mnogo netačnih tvrdnji vezano za međunarodni oružani sukob, u stvarnosti Haški tribunal je ustanovio da je Hrvatska bila umiješana u međunarodni oružani sukob u BiH, protiv Bošnjaka. Prvi put je sud takvu odluku donio 2000. godine u slučaju protiv Blaškića i ta optužba je potvrđena više puta tokom ovih 17 godina. To je sud ustanovio nekoliko puta.

 

20 različitih sudija Haškog tribunala bilo je u sudskom ili u žalbenom postupku, koji su ustanovili da je Hrvatska bila umiješana u međunarodni sukob. Dvadeset sudija u najmanje četiri slučaja su se složili s tim. Ljudi koji kažu da to nije tačno i koji negiraju tu činjenicu jednostavno nisu upravu.

 

Što se tiče Udruženog zločinačkog poduhvata dokazi su bili vrlo jaki. Imali smo predsjedniče transkripte iz ureda predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana koji su bili jako važan dokazni materijal. Imamo unose iz ličnog dnevnika Ratka Mladića u kojima on spominje komunikaciju, sastanke i razgovore sa vođstvom Herceg Bosne, i iz toga se potvrđuje njihova namjera da uvedu hrvatsku državu u BiH, da etnički očiste muslimane Bošnjake sa tog prostora i to je vrlo jasno.

 

TV1: Pojedini hrvatski zvaničnici i u Hrvatskoj i u BiH rekli su da je presuda neprihvatljiva i negiraju zločine. Kako to komentirate?

 

SCOTT:  Oni jednostavno ignorišu činjenice. Nažalost, uvijek će biti ljudi koji će negirati ovakve sudske zaključke, ali oni nisu upravu. Kada razgovaram sa ljudima o ovom slučaju i o presudi, i kada čujem da govore kako je odluka pogrešna, ti ljudi nikada nisu pročitali presudu, nikada nisu pogledali dokazne materijale, oni ne znaju, pogrešno su ili nikako informisani. Dokazni materijali su vrlo jaki. Ja ih pozivam pročitaju predsjedničke transkripte, Mladićev dnevnik, dokazni materijal iz slučaja Prlića. Oni ne znaju o čemu govore i govore iz neznanja.

 

Postoji vrlo snaži dokazi da je postojao udruženi zločinački poduhvat u kojeg su bili uključeni vodeći ljudi Herceg Bosne, koji će također uključivao vođe Republike Hrvatske uključujući Franju Tuđmana, Gojka Šuška i druge. Dokazi su vrlo jasni.

 

TV1: Pokušava se nametnuti teza kako je ovo kolektivna presuda jednom narodu. Kako na to gledate?

 

SCOTT: To jednostavno nije tačno. Ova presuda i zaključci suda se odnose na konrektne pojedince i konkretna djela koja su počinjena. Niko ne mora odgovarati za djela drugih ljudi. Vođstvo Herceg Bosne je proglašeno krivima za njihovu ličnu ulogu i doprinos UZP-u. Jednostavno je pogrešno reći da iko odgovara za ta djela koja su počinili ti pojedinci. Optuženici koji su osuđeni za UZP osuđeni su na osnovu njihovih vlastitih djela.

 

TV1: Koliko će po Vašem mišljenju ova presuda doprinijeti budućnosti i može li se kada se sve presude za Herceg Bosnu slože, od Kordića, Blaškića do šestorke, doći do konačne slike o onome što se dešavalo?

 

SCOTT: Ako su ljudi voljni da budu intelektualno pošteni i ako pogledaju slučajeve bosanskih Hrvata, počevši sa Blaškićem, slučajevima sa Kordićem i Naletilićem i sada sa slučajem Prlić i ostali, ako se pogledaju ti slučajevi, vidjet će se kompletna slika priče u kojoj su vođe Herceg Bosne i zvaničnici Hrvatske bili uključeni u poduhvat sa ciljem da se odvoji dio BiH i da se iz tog dijela etnički očiste Bošnjaci muslimani i da se kreira mini hrvatska država na teritoriji BiH.

 

To je zaključak koji se može izvesti iz ovog slučaja. Ne samo iz slučaja Prlić i ostali nego iz svih ovih slučajeva. Ako žele biti intelektualno pošteni to je zaključak koji će izvući.

 

TV1: Na kraju, imate li neku poruku za građane BiH, za preživjele žrtve i za političare na ovim prostorima ?

 

SCOTT: Imam. Ja bih podržao izjavu koja je vrlo zanimljiva, izjavu koju je dala nećakinja Jadranka Prlića, koliko ja znam njeno ime je Lana Prlić. Ona je u proteklih nekoliko dana govorila da je vrijeme za sve, uključujući i hrvatske vođe i u BiH i u Hrvatskoj, da prestanu sa negiranjem i prihvate historiju sukoba, prihvatajući odgovornost.

 

Nakon Drugog svjetskog rata Njemačka je morala prihvatiti ono što se dešavalo tokom rata i Holokausta. Oni su poduzeli vrlo konkretne korake da to prihvate i da to priznaju. Nažalost mnoge hrvatske vođe i u BiH i u Hrvatskoj odbijaju da to urade. Oni konstantno negiraju zločine. To je jako loše. Ja se slažem sa gospođicom Prlić. Krajnje je vrijeme za hrvatske vođe i u Hrvatskoj i u BiH da napuste stavove negiranja jer to ne može biti od pomoći i to je suprotno činjenicama.

 

Potrebno je da se suoče, pomire sa onim što se dešavalo kao što je to Njemačka učinila. Balkan se mora pokrenuti naprijed, sa većim prosperitetom i sretnijim životima za sve, a negiranje prošlosti i zločina nije od pomoći i to ne može dovesti do prosperiteta i sreće za bilo koga.

02.12.2017.

BOSNA JE STIJENA, OD NJU SU SVI NEPRIJATELJI POLOMILI ZUBE

IZETBEGOVIĆ: "Bosna je stijena, od nju su svi neprijatelji polomili zube"

Bosna je stijena koja se očigledno ne može razbiti i tako je to već hiljadu godina. Od nju su svi njeni neprijatelji polomili zube. Dušmani ove zemlje su prolazni, kao mutna voda koja će oteći. Prolazni su oni koji danas u miru pokušavaju kreirati haos i beznađe, poručio je Bakir Izetbegović, član Predsjedništva BiH.



IZETBEGOVIĆ: 'Bosna je stijena, od nju su svi neprijatelji polomili zube'

Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine prisustvovao je svečanoj akademiji u Jajcu, u povodu 25. godišnjice osnivanja Slavne brdske brigade 305/705 iz ovog grada.

 

Istakao je da će pobijediti oni koji grade zajedničku budućnost, koji rade za napredak BiH, oni koji je žele vidjeti u zajednici evropskih demokratskih država, prosperitetnu i sigurnu, pod okriljem Evropske unije i NATO saveza.

 

"Za brže postizanje ovakvog cilja nedostaje nam više iskrenosti i jedinstva Bošnjaka, jedinstva svih patriotskih snaga u BiH. Zrelost i jedinstvo, to je naš dug prema braniocima BiH", potcrtao je Izetbegović.

 

Prije svečane akademije otkriveno je spomen-obilježje šehidima i poginulim borcima s područja općine Jajce, a Izetbegović je istakao da je to svjedočenje da će slavni put Slave brdske brigade 305/705 biti trajno zabilježen.

 

"Zločini koje su agresorske snage počinile u Jezeru, Čerkazovićima i Ljoljićima, Cvitovićima, Kokićima i drugim jajačkim mjestima, nisu uplašili i obeshrabrili protjerane i preživjele Jajčane. Naprotiv učvrstili su ih i ohrabrili da se organizuju i suprostave znatno moćnijem i opremljenijem neprijatelju, te da daju svoj doprinos u borbi za opstanak ove zemlje u kojoj smo rođeni, za očuvanje tradicionalnih vrijednosti uz koje smo odgojeni, za ponos i dostojanstvo bosanskog čovjeka", naglasio je Izetbegović.

 

Naveo je da su borci jajačke Slavne brigade učestvovali u odbrani i oslobađanju velikog dijela bosanskohercegovačke teritorije među kojima su: Gornji Vakuf, Bugojno, Kiseljak, Busovača, Visoko, Ilijaš, Kupres, Vlašić, Treskavica, Komarsko i Donjovakufsko ratište.

 

Podsjetio je da je najveći poduhvat jajačke Slavne bio učešće u oslobađanju TV predajnika na Vlašiću u martu 1995. godine.

 

Svečanoj akademiji prisustvovala je i potpredsjednica Federacije BiH Melika Mahmutbegović koja je kazala da je datum osnivanja Slave brdske brigade 305/705 iz Jajca važan za sve stanovnike BiH.

Navela je da je jajačka brigada ostavila neizbrisiv trag u historiji oslobodilačke borbe.

 

"Ova brigada posebna je po mnogo čemu. Bili su protjerani iz svog grada, njihove porodice su bile u izbjegličkim centrima širom BiH, ali su borci ostali zajedno, osnovali svoju brigadu i hrabro i odvažno ulazili u sve bitke i branili i oslobađali prostor od Kupresa, Vlašića, Vranice do Sarajeva. Na tom herojskom putu, mnogi su položili svoje živote i mi ih se sjećamo s poštovanjem i zahvalnošću", kazala je Mahmutbegović.

 

Istakla je da su uspjeli u svojoj najvećoj želji, oslobodili su Jajce, vratili se sa svojim porodicama u svoj grad, obnovili svoje kuće i počeli novi život, počeli raditi na izgradnji i obnovi države i suživota.

 

"Ono na što treba biti posebno ponosan jeste činjenica da ih nije vodila želja za osvetom niti mržnja, bez obzira na sve rane i gubitke koje su doživjeli",  naglasila je Mahmutbegović.

 

Savjetnik ministra za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata FBiH Ramiz Dreković je rekao da svi moraju biti ponosni na jajačku brigadu koja se, po njegovm riječima, čestito i pošteno borila za svoj grad, ali i za brojne bh. gradove.

 

"Ne smijemo zaboraviti one koji su ugradili živote u temelje ove države. Uvijek nam moraju biti prioritet, oni i njihove porodice", naveo je Drekovac.

 

Kazao je da resorno ministarstvo na nivou FBiH čini sve što može da riješi probleme boračke populacije.

Naglasio je važnost uspostave registra boraca da bi oni koji su zaslužni za odbranu države uživali najviša prava i bili adekvatno nagrađeni.

 

Također, naglasio je i važnost čuvanja suživota u BiH i kontinuirane borbe za nju.

 

Prije akademije koja je održana u Domu kulture otkriveno je novoizgrađeno centralno spomen-obilježje šehidima i poginulim borcima s područja općine Jajce, u haremu džamije Esme sultanije.

 

S otvaranja je poručeno da je 329 mladića iz Jajca dalo život za odbranu BiH i da to nikada ne smije biti zaboravljeno.

Jedinstvena Bosna i Hercegovina
<< 12/2017 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
49624869

Powered by Blogger.ba