Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

31.12.2017.

ZATOCENICI LOGORA HVO-a BILI ROBOVI DRAGANA COVICA

31.12.2017.

BODO WEBER: "COVICEVO IGRANJE DATUMIMA JE BILO LAZNO SVE VRIJEME, HRVATSKA JE SJEME ETNONACIONALIZMA"!

NJEMAČKI STRUČNJAK ZA BALKAN BODO WEBER: "Čovićevo igranje datumima je bilo lažno sve vrijeme, Hrvatska je sjeme etnonacionalizma"!

Dešavanja u Makedoniji, odnosno formiranje Vlade na čelu sa Zoranom Zaevom jedini je pozitivan detalj na području zapadnog Balkana u 2017. godini, poručio je u intervjuu za Dnevnik TV1 njemački stručnjak za politiku EU prema Balkanu Bodo Weber.




NJEMAČKI STRUČNJAK ZA BALKAN BODO WEBER: 'Čovićevo igranje datumima je bilo lažno sve vrijeme, Hrvatska je sjeme etnonacionalizma'!

"Unatoč tome što se na javnoj sceni vlasti zemalja prepucavaju, u pozadini imamo nastavak poboljšavanja odnosa na osnovi Berlinskog procesa. Vidljivo je praktično poboljšanje saradnje. Još jedan faktor nestabilnosti je Hrvatska, koja je članica EU, ali se pokazala kao sjeme etnonacionalizma. To se naročito pokazalo u odnosu s BiH. Pokazuje se to i u odnosu sa političkim strukturama u BiH, naročito sa Draganom Čovićem i HDZ BiH. Najbolje se vidjelo nakon presude Prliću i drugima i incidenta koji se dogodio“, kaže Weber.

 

To će se dodatno pokazati iduće godine, kada se još više zaoštre unutrašnji odnosi u BiH zbog pitanja presude Ustavnog suda u slučaju Ljubić, te reforme Izbornog zakona, smatra Weber.

"Hrvatska se pokazala kao neka vrsta ´trojanskog konja´ politike proširenja i u krajnjem slučaju šteti zagovaračima daljeg proširenja na prostor zapadnog Balkana“, jasan je Weber.

Kada je u pitanju unutrašnja politika BiH, usvajanje akciza Weber vidi kao jedini pozitivan aspekt 2017. godine.

 

"Bez toga bi bio jednodimenzionalan zaključak o tome šta se desilo. Skoro sve je stalo. Bez akciza bila bi to jedna potpuno izgubljena godina“, rekao je Weber u Dnevniku TV1.

Jasan je i da BiH neće moći napredovati ka EU bez ispunjavanja zadataka. Podsjetio je i na iznenađujuću izjavu Čovića da BiH 2018. neće dobiti kandidatski status u Uniji, a nakon što je više puta davao različite datume kada će se to dogoditi.

 

"To igranje datumima je bilo lažno sve vrijeme. Od početka je svima koji poznaju procese bilo jasno da  bi se, najranije, status mogao dobiti u vremenu održavanja opštih izbora 2018. godine, a EU se sigurno ne bi u to upustila jer bi to moglo izazvati miješanje u izbore u BiH. Kandidatski status bi se, najranije, mogao očekivati krajem iduće godine. No, jasno je da do toga iduće godine neće doći“, ističe Weber.

 

(SB / Vijesti.ba)

30.12.2017.

AKADEMIK MIRKO PEJANOVIC: INSISTIRANJE NA 'DEJTONSKOJ BiH' JE PUT SECESIJE RS-a

30.12.2017.

HISTORIJSKI DOKAZI: GRADJANI BiH 1900. GODINE U SKOLAMA IZUCAVALI BOSANSKI JEZIK

28.12.2017.

ZBOG CEGA NATO SMETA MILORADU DODIKU I DRAGANU COVICU


Enes Ratkušić : Zbog čega NATO smeta Dodiku i Čoviću




Po ko zna koji put, Dodik je bez uvijanja ponovio kako će Republika Srpska svim sredstvima blokirati ulazak BiH u NATO. Posljednji put takvu informaciju lansirao je pripremajući se da u idiličnom zimskom ambijentu na Jahorini dočeka važnog gosta, predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića.

Piše : Enes Ratkušić (Stav)

Namjerno ili slučajno, s obzirom na to da je Čović desetak dana ranije, ne nalazeći potrebu za bilo kakvim usaglašavanjima, adresirao jedno pismo upravo prema NATO‑u, upozoravajući najmoćniji vojni savez na potencijalne opasnosti koje ih vrebaju u BiH, ne spominjući pri tome ko se njihovim inicijativama najviše protivi. Dodikov javni istup, manifestaciju javnog protivljenja spram moćne vojne alijanse, nije ga, međutim, spriječio da požuri prema Jahorini, jer ondje je valjalo razgovarati o mnogo važnijim stvarima od NATO-a i, za njih dvojicu, sličnih marginalija. Javnosti su predočili da će na planini raspravljati o aktuelnom političkom stanju u zemlji.

Za razliku od Dodika, koji se u kontinuitetu protivi i opstruira sve aktivnosti vezane za evropske integracije i NATO, stav aktuelnog predsjednika HDZ-a daleko je zanimljiviji, ali i problematičniji. Čović ne izražava bilo kakva protivljenja spram ulaska BiH u NATO, dakako, ni u EU. No, pitanje je koliko je njegov odnos spram “velikih saveza” iskren s obzirom na to da prema njima odašilje klasične dezinformacije, ne libeći se pri tome da iste proslijedi i najmoćnijim političkim liderima svijeta, Donaldu Trumpu, Angeli Merkel i Theresi May.

Umjesto već papagajskih ponavljanja o islamskom radikalizmu, bilo bi daleko primjerenije da, kad već pokriva Dodika, jasno predoči da on sam predstavlja drugi najveći problem u zemlji, s obzirom na to da javno vrijeđa najveće institucije, poput Haškog suda, čije je poštovanje u Evropi i svijetu aksiom, nešto o čemu je svaka rasprava naprosto nedopustiva.

Dvojac, dakako, ne djeluje usamljeno, zbog čega njihove rabote ne treba doživljavati kao čin hrabrosti. Dodik se posljednji put okuražio nakon sastanka sa srbijanskim ministrom odbrane Aleksandrom Vulinom, dovodeći po pitanju MAP-a čak i one stavke koje su do sada bile neupitne. Vulin, koji je uzgredno obišao i Marinu Pendeš, Čovićevu ministricu odbrane u Federaciji BiH, podsjećajući je da put prema NATO-u podrazumijeva dogovor dvaju entiteta i triju naroda, dodatno je ohrabrio Dodika obećavajući jačanje saradnje s manjim bh. entitetom. Vulin je, naravno, u cijelom slučaju tek poštar. Dodik je uvjeren da iza njega stoje ne samo Srbija nego i na Balkanu sve utjecajnija Rusija, sam Putin.

U cijelom tom spletu na prvi pogled čini se nedovoljno jasnim kako u cijeloj priči figurira predsjednik HDZ BiH. Otkud Čovića u jednoj takvoj priči?

Dodikov animozitet spram EU i NATO donekle se može pravdati odanosti tradicionalnom saradnjom koju su Srbi ostvarivali s Rusijom. Realno govoreći, ni Dodiku ni Čoviću put prema Evropi i NATO-u u ovom trenutku ne odgovara. To što se Dodik javno protivi, dok bi Čović, naivno ih plašeći stanjem uzrokovan povratnicima iz Sirije i drugih ratišta Istoka, kao da su oni o tome neobaviješteni, ulazak u NATO odgodio za neko vrijeme.

Cilj im je, međutim, isti. I Dodik i Čović dobro znaju da bi ulazak u NATO, odnosno priključenje zemlje najvećoj vojnoj alijansi na planeti, označio definitivno pospremanje svih ideologija podjele BiH na smetljište historije. Priključenje NATO-u učinio bi BiH sigurnom zemljom, a to je upravo ono od čega dvojac najviše strahuje. Sigurnost za BiH i njene građane, društveni život lišen strahova od mogućih sukoba, za njih bi predstavljao najveću nesigurnost, za njih, njihove planove, karijere i ambicije.

To što Dodik vlastite stavove ne krije niti umotava posljedica je njegovih uvjerenja da su njegovi mentori još uvijek daleko od takvih ambicija, uzgred i dalje snažno vezani za drugu vojnu silu oličenu u Putinovoj Rusiji. Čovićev je pokrovitelj, međutim, “zaglavio” u raljama Evrope. Mada, sudeći prema ponašanju u posljednje vrijeme, ne baš oduševljen izborom.

Ali, sad je kasno za povratak. “Dala baba groš da uđe u kolo, dala bi stotinu da izađe”, kaže stara narodna poslovica. Valja nastaviti igru prema strogim evropskim pravilima, jer, odluči li se i dalje podržavati politiku Dragana Čovića, u kojoj on sagledava jedini način za vlastiti opstanak na političkoj sceni, Hrvatska bi se mogla naći u velikim problemima.

Vjerovati je, međutim, da će hrvatski politički vrh imati dovoljno razboritosti. Valjda je interes hrvatske države važniji od ambicija njegove osobnosti, pogotovo njegovih beogradsko-banjalučko-moskovskih vršljanja koja im mogu donijeti samo probleme. Samo naivci mogu vjerovati u neobaviještenost visokih funkcionera NATO alijanse i EU o prirodi Čovićevih ekskurzija. Na koncu, Haški sud im je jasno stavio do znanja da je eksperiment u kojem se sudjelovalo isuviše pogibeljan, krajnje nepodesan za bilo kakva ponavljanja. Valjda će to Zagreb napokon shvatiti.

28.12.2017.

DRAGO BOJIĆ: MLADI SE ODGAJAJU ZATVORENI U NACIJU I RELIGIJU

28.12.2017.

'MJESECARI' - KAKO KLIZIMO U TRECI SVJETSKI RAT

28.12.2017.

BAKIR IZETBEGOVIC: RATOVANJE ZAVRSENO, AKO DRUGACIJE NE ODLUCE SRPSKI LIDERI

Izetbegović: Ratovanje završeno, ako drugačije ne odluče srpski lideri



Image result for bakir izetbegovic fotos



Član Predsedništva BiH i lider Stranke demokratske akcije (SDA) Bakir Izetbegović izjavio je danas da je ratovanje na Balkanu završen proces, osim ako drugačije ne odluče lideri iz Srbije, prenosi Beta.

"Mislim da je ratovanje na Balkanu završeno, osim ako srbijanski lideri drugačije ne odluče, jer nikad nije bilo do nas", kazao je Izetbegović na konferenciji za novinare u Sarajevu.

On je naveo da je u kontaktu s hrvatskom predsednicom Kolindom Grabar-Kitarović i predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem.

"Mogao bi lider SDA, prezivao se on Izetbegović ili ne, biti sa svima njima u dobrim odnosima - ne terate pravdu, istinu, pustite da vam koriste ogromne resurse, prave mostove gde god hoćete i da nadležnosti iz BiH prenesu na Beograd i onda biste bili dobri. Predate interese vlastitog naroda i svi bi vas tapšali po ramenu", rekao je Izetbegović.

On je rekao da je u BiH proteklu godinu obeležilo vraćanje u prošlost i završetak rada Haškog tribunala, okončan izricanjem Ratku Mladiću i nekadašnjim visokim funkcionerima Herceg-Bosne, čime je, kako je ocenio, dat pečat o etničkom čišćenju i stravičnim zločinima počinjenim u BiH.

"Presude su donate protiv pojedinaca, a one su bile prilika da se skine hipoteka s naroda i omogući proces pomirenja, ali srpski i hrvatski političari nisu iskoristili ovu šansu i, bez saosećanja sa žrtvama, okrenuli su se negiranju presuda", kazao je Izetbegović.

On je ocenio da je protiv interesa BiH u ovoj godini najviše radio predsednik RS Milorad Dodik, dodavši da je Dodik "majstor spina, koji kontroliše medije i bankarski sektor, te da on jako dobro živi".

"Razlozi za višegodišnju huškačku politiku Dodika su prozirni. Dodik je nastavio da podriva Dejtonski mirovni sporazum, nastavio da krši Zakone i odluke o ulasku BiH i NATO, da bošnjačkoj deci zabranjuje da uče svoj jezik, da lansira izjave o povratnicima Bošnjacima... Dodik je završio na crnoj listi Stejt departmenta, a završiće i na sudovima BiH zbog izjava o povratnicima i angažmanu Alije Izetbegovića", rekao je Izetbegović.

Govoreći o sastancima Dodika s predsednikom Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH Draganom Čovićem, Izetbegović je ocenio da se na njima dogovaraju nesprovodive stvari, kao i da se Bošnjaci ne mogu isključivati iz dogovora.

On je kazao da se SDA u ovoj godini odlučno suprotstavila terorizmu i ekstremizmu, posvetila jačanju nepristrasnog pravosuđa i odbrani teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH.

Izetbegović je izrazio nadu da će u januaru biti predat Upitnik Evropske komisije, posle čega bi trebao uslediti kandidatski status BiH za članstvo u Evropskoj uniji.

Upitan s kim će posle izbora u oktobru sledeće godine SDA praviti vlast, lider te stranke je kazao da se "vlast pravi sa pobednicima i da će se posle izbora videti ko će sa SDA, a ko neće".

28.12.2017.

NIJE TACNO DA SRPSKI POPULIZAM NIKUDA NE VODI. PRAVO U KATASTROFU

28.12.2017.

SCHWARZ-SCHILING: "DODIKOVO PREKRAJANJE GRANICA ILUZIJA, COVICEV TRECI ENTITET FIKCIJA"!

BIVŠI ŠEF OHR-a, SCHWARZ-SCHILING: "Dodikovo prekrajanje granica iluzija, Čovićev treći entitet fikcija"!

U intervjuu za DW Christian Schwarz-Schilling je rekao da će Bosna i Hercegovina preživjeti, ali da će trebati cijela jedna generacija da ispravi greške aktuelnih političara i međunarodne zajednice.




BIVŠI ŠEF OHR-a, SCHWARZ-SCHILING: 'Dodikovo prekrajanje granica iluzija, Čovićev treći entitet fikcija'! - 1


U intervjuu za Deutsche Welle dr. Christian Schwarz-Schilling, bivši visoki predstavnik kaže da „BiH nije propala država", ali da se s njom ne može upravljati "jer se svako petlja u nju: Srbija, Hrvatska ali i Rusija i Turska".

 

On dodaje da nije moguće ukidanje entiteta u BiH, jer su oni činjenice, ali da smatra da bi BiH morala imati jednog predsjednika. "Konstrukcija zvana Predsjedništvo, koja se sastoji od tri suprotstavljenje etničke grupe, koje čine vrh države, ne može funkcionirati". On je i za nametanje presude Sejdić-Finci uz pomoć Bonskih ovlasti, ali nije za "novi Dejton" jer smatra da bi mogao unijeti još više zabune nego postojeći. Otcjepljenje i pripajanje RS Srbiji skupa sa sjeverom Kosova kao i stvaranje trećeg entiteta i njegovo pripajanje Hrvatskoj, Schwarz Schilling smatra iluzijom, za koju nema šansi da postane stvarnost.

 

Za Schwarz-Schillinga je glavni kočničar Dejtonskog sporazuma „prije svega RS sa predsjednikom, gospodinom Dodikom, koji kaže: mi moramo poduzeti svaki korak koji nas odvaja i čini nezavisnim od BiH, a Bosnu čini prevaziđenom". "To nije retorika, to je strategija", istakao je Schwarz-Schilling. On je dodao da je za smjenu Dodika samo pod uslovom da mu se pokrene proces, koji bi rezultirao njegovim razrješenjem, ukoliko nastavi voditi politiku u istom obliku kao i do sada.

 

Schwarz-Schilling je kritikovao što visoki predstavnik ne upotrebljava Bonske ovlasti. Istakao je da „visoki predstavnik, koga bira PIC- Vijeće za implementaciju mira, sam sebi odgovara i da po Dejtonskom sporazumu ne treba da postavlja pitanja PIC-u smije li intervenirati ili ne. "Ali je to uvedeno u vrijeme Karla Bildta. On je počeo pitati PIC da li mu nešto odobrava ili ne. To je potpuno pogrešno", rekao je on.

 

Obrazlažući te tvrdnje Schwarz-Schilling je u intervjuu citirao Richarda Holbrooka, kreatora Dejtonskog sporazuma, koji je rekao da je pozicija visokog predstavnika uvedena kako bi se korigirao nesavršeni mirovni ugovor: „Jedino što mogu uraditi je naći mirovno rješenje s kojim su svi saglasni a sve drugo prepustiti visokom predstavniku koji ima ovlasti kako bi korak po korak vršio korekcije", rekao je Schwarz Schillingu tada Holbrookeu.

 

Na pitanje o tome šta Evropljani moraju uraditi da ubrzaju da BiH dobije status kandidata za EU, Schwarz-Schilling je istakao: "Ne vjerujem da će Evropska komisija biti u stanju da poduzme neophodne mjere.To može uraditi samo evropski motor Njemačka i Francuska. I samo ako kažu, 'mi nećemo na Balkanu samo mir već od Balkana želimo da napravimo demokratskog, evropskog partnera. A to možemo samo ako naše zahtjeve potpuno jasno formuliramo i ako se pobrinemo za to da se sve što se ne ispoštuje - sankcioniše."

 

Schwarz-Schilling smatra i da je britansko-njemačka inicijativa, koja je po njegovom mišljenju bila dobra stvar, propala.

 

"To nije samo pitanje ekonomije i tržišta, već morate imati nekog ko tamo sjedi i bori se protiv pogrešnih političkih ciljeva, poput onih kakve slijedi Dodik". Kancelarka Merkel bi morala sjesti sa francuskim predsjednikom Macronom i reći mu da moraju napraviti jasan program da u narednih pet godina dođe do tranzicije zemalja Zapadnog Balkana u EU.

 

Aktuelne inicijative o formiranju trećeg entiteta on je okarakterisao kao „fikciju koju su kreirali Hrvati u BiH", kao preduslov za spajanje sa Hrvatskom. U Daytonu nije bilo riječi o trećem entitetu, niti je on trebao da postoji." Schwarz-Schilling je rekao da Čovićev prijedlog izbornog zakona nije u redu i da on cilja na formiranje trećeg entiteta i da zbog toga nema dogovora jer „takav izborni zakon cilja na to da je vrhovni autoritet etnička grupa, a ne građanin", što nije u skladu sa presudom Sejdić-Finci koja je jedna od glavnih pretpostavki za približavanje BiH Evropskoj uniji. Schwarz-Schilling smatra i da se Čović "savršeno razumije sa Dodikom, jer obojica stvaraju barijere koje su protivne rješenjima u BiH".

 

Schwarz-Schilling je dešavanja u Hrvatskoj, vezana za presudu hrvatskoj šestorci, ocijenio kao sramotu i dodao: "To što se tamo dešava je primijenjeni ekstremizam. To znači da mi opet idemo u pogrešnom pravcu, čak i u Hrvatskoj, i stoga će problem ozdravljenja cijelog Zapadnog Balkana biti još komplikovaniji. Bivši visoki predstavnik Schwarz Schilling je rekao da Haški tribunal nije ispolitizovan, već da su ispolitizovani oni, koji ga kritikuju. "Onaj ko nema poštovanja prema Haškim presudama, nema pojma o tome šta je sudska vlast, a onaj ko nema pojma šta je sudska vlast, nalazi se na početku demokratskog procesa."

 

Schwarz Schilling smatra da je Izetbegović, koji smatra da bi BiH trebala priznati Kosovo, rekao pametnu stvar. Od 27 zemalja članica EU, samo pet nije priznalo Kosovo i to "iz unutrašnjopolitičkih razloga i egoizma: Španija zbog Katalonije i slično". On je dodao da zbog tih pet zemalja EU nije u stanju da vodi jasnu politiku prema Srbiji. "Tako EU nikada neće moći dobiti bitku za demokratiju".

 

Na pitanje da li će li BiH preživjeti, on je rekao: „Naravno da će preživjeti. Nema drugog izbora. Ali to što cijela stvar sa visokim predstavnikom nije konsekventno odrađena ima jednu posljedicu: a to je da temelji nisu pravilno postavljeni i da će trebati cijela generacija da se to ispravi."



///////////////////////////////////////


Image result for Bakir Izetbegović foto



IZETBEGOVIĆ: 'Dodik je nastavio s huškačkom politikom koja ga je ...
28.12.2017.

JOSIP PEJAKOVIC: KAKO JA MOGU BITI HRVATSKI GLUMAC

27.12.2017.

UVID U SIGURNOSNU SITUACIJU NA BALKANU

Uvid u sigurnosnu situaciju : Kongres traži izvještaj od Pentagona o ruskom uticaju na Balkanu





Američki Kongres je naložio šefu Pentagona Jamesu Mattisu da pripremi analizu sigurnosne saradnje Rusije sa zemljama Zapadnog Balkana pojedinačno.

Ministar odbrane Mattis, uz saglasnost državnog sekretara, Rexa Tillersona treba da dostavi izvještaj relevantnim odborima oba doma američkog Kongresa, uključujući senatske odbore za odbranu i vanjskopolitičke odnose, kao i vanjskopolitički odbor Predstavničkog doma Kongresa, prenosi Glas Amerike.

U zemlje Zapadnog Balkana, Kongres ubraja Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, Kosovo i Makedoniju.

U zahtjevu američki Kongres traži detaljni spisak “ruskog oružja i vojne opreme i tehnologije u vrijednosti većoj od milion dolara koje je ili kupljeno ili dobijeno na Zapadnom Balkanu od 2012.”.

Izvještaj bi također trebao obuhvatati opis učešća snaga sigurnosti svake od pomenutih zemalja u obuci ili vojnoj vježbi sa Rusijom, također od 2012. godine do danas, opis svih sporazuma o sigurnosnoj saradnji svake te zemlje sa Rusijom i pregled obavještajne saradnje sa Moskvom.

Uvid u sigurnosnu situaciju

Cilj je da SAD ima uvid “koliko sigurnosna saradnja između svake od zemalja Zapadnog Balkana i Ruske Federacije utječe na interese SAD, NATO savez, zemlje Zapadnog Balkana, i svaku članicu NATO-a koja se graniči sa zemljama Zapadnog Balkana”, navodi se u Kongresnom dokumentu.

Kongres također traži uvid u saradnju zemalja Zapadnog Balkana sa SAD-om, uključujući spisak američkog naoružanja i vojne opreme i tehnologije u vrijednosti većoj od milion dolara od 2012. godine.

U Zapadnim zemljama, uključujući SAD, raste zabrinutost zbog povećanog ruskog utjecaja na Balkanu i u centralnoj Evropi.

Stalno američko prisustvo

U novembru, Atlantsko vijeće se založio za stalno američko vojno prisustvo na Balkanu u cilju stabilizacije jugoistočne Evrope zbog, kako smatra, povećanih nastojanja Rusije da vrši politički uticaj u regionu, navodi VOA.

Početkom augusta, potpredsjednik SAD-a, Mike Pence sastao se sa visokim predstavnicima zemalja članica i posmatrača Jadranske povelje, čiji je predsjedavajući ove godine Makedonija.

Jadranska povelja je osnovana 2003. pod pokroviteljstvom SAD-a sa ciljem koordinacije aktivnosti podrške zemljama aspirantima za članstvo u NATO-u.

Njene članice su od početka Albanija, Makedonija i Hrvatska, 2008. priključile su se Crna Gora i BiH, dok su Srbija i Slovenija prihvatile status posmatrača.

(Kliker.info-agencije)

27.12.2017.

PROF.DR. DENIS ZVIZDIĆ : "GOVORE DA SU GARANTI MIRA, A POZIVAJU NA NOVO NAČERTANIJE"

DENIS ZVIZDIĆ: ''Govore da su garanti mira, a pozivaju na novo Načertanije"

Vijeće ministara BiH će i naredne godine nastaviti rad na realizaciji četiri ključna prioriteta, to su evropske integracije, ekonomski razvoj, jačanje vladavine prava i međunarodna saradnja - kazao je predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić u novogodišnjem intervjuu za Federalnu novinsku agenciju...



DENIS ZVIZDIĆ: ''Govore da su garanti mira, a pozivaju na novo Načertanije' - 1


Ocijenio je da je Vijeće ministara BiH ostalo, u posljednjih 30 mjeseci, generator svih pozitivnih procesa, jedan nivo izvršne vlasti koji je pokazao zahtjevan i potreban nivo dobre saradnje, kompaktnosti i upornosti u rješavanju najvažnijih problema ili realizacije najvažnijih zadataka.

 

"Naredna godina je godina u kojoj očekujemo veliki broj aktivnosti. Kada govorimo o procesu evropskih integracija, u fokusu nam i dalje ostaje Upitnik, odnosno procedura i kompletan proces poslije predaje Upitnika Evropskoj komisiji, a naš bazni zadatak će biti da nastavimo saradnju s institucijama EU i Evropske komisije, odnosno fazu lobiranja da BiH što prije dobije kandidatski status", naveo je Denis Zvizdić.

 

Po njegovim riječima, kandidatski status uistinu znači otvaranje jednog novog odnosa između BiH i EU, prije svega u povlačenju brojnih fondova, ali i sasvim drugom statusu koji će BiH imati poslije dobivanja kandidatskog statusa.

 

Predsjedavajući Zvizdić kaže da ne bi licitirao kakvu će odluku i kada donijeti institucije EU u vezi s kandidatskim statusom, ali ipak očekuje „da će se ovaj mandat završiti sa dobivanjem kandidatskog statusa za BiH“.

 

Drugi prioritet kojem će Vijeće ministara biti posvećeno jeste priprema svih potrebnih stategija i projekata u vezi s IPA, IPARD i drugim fondovima, koji u narednom periodu trebaju biti na raspolaganju BiH.

 

"Mislim da će BiH morati imati sada pristup novoj lepezi različitih fondova kojima nismo do sada mogli pristupiti, kao što su fondovi iz oblasti zaštite okoliša, kontinuitet u povlačenju kreditnih sredstava u oblasti transporta, ali svakako i u oblasti poljoprivrede, jer očekujemo da ćemo u kratkom vremenskom periodu dobiti konačno pozitivna mišljenja od entiteta, odnosno RS-a, i usvojiti strategiju", naveo je predsjedavajući Vijeća ministara BiH.

 

Zvizdić je istaknuo da će u februaru vjerovatno izaći i strategija EU za zapadni Balkan.

 

"Očekujemo da će za BiH biti definirana vrlo jasna evropska perspektiva. Evropska perspektiva za region zapadnog Balkana predstavlja najmanji zajednički sadržilac koji, na neki način, integrira kompletan zapadni Balkan i bazira naše buduće poteze i prioritete na istom cilju, a to je članstvo unutar EU", potcrtao je Zvizdić.

 

Kazao je da će biti nastavljen aranžman s MMF-om, Svjetskom bankom i drugim međunarodnim finansijskim institucijama „i dalje vrlo aktivno raditi na jačanju fiskalne stabilnosti i na povećanju finansijske odgovornosti i finansijske discipline na nivou BiH“.

 

Ocijenio je da su u tom segmentu i do sada postigli vrlo značajne uspjehe, „te smo u zadnje dvije do tri godine uštedili više miliona ili više desetina miliona KM, realizirajući brojne projekte, od smanjenja izdataka za institucije pa do našeg projekta koji želimo realizirati, a to je smještaj bh. institucija u objektima koji su naše vlasništvo, kako bi ogromna sredstva koja smo do sada plaćali za iznajmljivanje tih prostora uštedili i mogli prebaciti na druge kapitalne projekte“.

 

Naglasio je da je cilj svega otvaranje novih radnih mjesta, te napomenuo da dosadašnji rezultati pokazuju pozitivne trendove. Riječ je o više desetina hiljada novootvorenih radnih mjesta. Potcrtao je da nisu u potpunosti zadovoljni i da to treba biti mnogo više.

 

"Posebo moramo biti fokusirani na otvaranje radnih mjesta za mlade ljude kako bi njihove profesionalne i porodične, lične intencije vezali za BiH", kazao je Zvidić i dodao da će nastaviti raditi na tome.

 

Također će nastaviti raditi na jačanju vladavini prava, a borba protiv korupcije, protiv svih oblika organiziranog kriminala i svih oblika ekstremizma će i dalje biti u fokusu njihovog djelovanja.

 

"U borbi protiv ekstremizma sa oblicima terorizma imamo vrlo dobar rezultat u posljednjih par godina, jer su spriječeni odlasci na strana ratišta i nismo imali bilo kakav incident u BiH", ocijenio je predsjedavajući Vijeća ministara BiH.

 

Smatra važnim jeste da se finalizira, ili da u završnu fazu konačno uđe struktuirani dijalog i da dođe do modernizacije i kvalitetnijeg legislativnog okvira u vezi s  pravosudnim sistemom BiH, kako bi bili u potpunosti osposobljeni da se nosimo sa pitanjima korupcije i organiziranog kriminala.

 

Zvizdić napominje da je regionalna saradnja „nešto što nam je vrlo interesantno“, ocijenivši da ona u posljednjih nekoliko godina ide u pozitivnom smjeru.

 

"U zadnjih šest-sedam mjeseci premijeri zemalja zapadnog Balkana su se susreli sedam puta na različitim konferencijama i svaki taj susret je rezultirao nekim novim dogovorom, unapređenju ekonomske saradnje, boljoj dobrosusjedskoj saradnji. Uvijek razgovaramo i o procesima i pomirenja i povjerenja unutar zemalja zapadnog Balkana", kazao je Zvizdić.

 

Potcrtao je da su to neki bazni prioritet kojima će biti posvećeni u 2018. godini. Ocijenio je da će ona donijeti brojne izazove, a jedan od ključnih, po njegovom mišljenju, će biti pitanje političke stabilnosti i jednoga ambijenta „koji će biti obilježen jednom atmosferom stalnih tenzija, sukoba mogućih izraza neproduktivnog političkoga sukobljavanja, pa i prijetnji i ucjena“.

 

"Ne možemo za iduću godinu reći da je izborna, jer je i 2017. praktično bila izborna godina. Nalazimo se kontinuirano u predizbornoj atmosferi i to frekventno održavanje izbora svake dvije godine, lično mislim da predstavlja jedan od najdestruktivnijih procesa za kvalitet rada, prije svega izvršnih organa vlasti i uopće za reformske suštinske izmjene ili promjene dosadašnjih oblika i matrica ponašanja", smatra Zvizdić.

 

Što se tiče izazova u narednoj godini, kaže da ipak misli da na prvom mjestu moramo govoriti o jednoj ukupnoj političkoj stabilnosti unutar BiH i moramo svakako govoriti o ukupnoj stabilnosti na području zapadnog Balkana. Smatra da je politička i ukupna stabilnost ustvari preduvjet za ozbiljan, dinamiziran ekonomski razvoj.

 

Objavio/la haler u 18:13, 0 komentar(a), print, #

27.12.2017.

NOVCI ZA MAZANJE OCIJU RAJI MORAJU SE OTETI

Novci za mazanje očiju raji moraju se oteti

Zlatko Dizdarević

27.12.2017. 



Image result for novinar zlatko dizdarevic fotos


Evropska Komisija, podrškom postojećim vlastima vjeruje da čuva sigurnost u zemlji u kojoj »vole da pucaju«. To se već nazvalo stabilokracija. Organizacije poput MMF-a, otimaju svoj dio kolača stalnim guranjem novih kredita već nezasitim vlastodršcima. Iz Bruxellesa su samo koju sedmicu ranije kritizirali korupciju ogromnih razmjera. I onda, evo najkorumpiranijima pomogli odande da se dočepaju novih novca za spas. 

Posljednjih dana ove mučne godine u Bosni i Hercegovini postignuti su »lijepi rezultati« koji garantiraju da će iduća biti još gora. Za ovu tvrdnju dovoljno je puko upoređivanje onoga što imamo danas, sa čvrstim obećanjima lidera države datim lani u ovo doba: Gradit će se autoputevi i nove ceste! Ništa od toga. Povećat će se penzije i plate! Tek usvojenim zakonom, penzije se smanjuju. Policiji posebno. Prikazane »prosječne« plate su podvala jer ih nabijaju isključivo primanja neuporediva s prosjekom u tzv. javnom sektoru i na računima hiljada raznih »funkcionera« što su na državnom budžetu. A odatle se grabi i šakom i kapom, ali samo sebi i svojima. Taman kao uoči sudnjeg dana.

Nepristojno ciničnom je »u raji« odjeknula, recimo, epizodica iz gostovanja Predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Dragana Čovića, kod Stankovića u »Nedeljom u dva«. Na pitanje o visini njegove plate, Čović odgovara: »Doista ne znam, ali evo, lupit ću, 5.500 maraka…« (oko 2.800 eura) Čovjek, dakle, ni ne zna. A što bi i znao u državi kakva je ova. No, vratimo se obećanjima od lani. Kazali su, otvorit će se sigurno sto hiljada novih radnih mjesta… Onda su i pokušavali slagati kako se »to« doista ostvaruje. Uhvaćeni su u laži, pa ništa.

Posebna je priča s »evropskim putem«. Nakon trijumfalne predaje zahtjeva za članstvo BiH u EU godinu ranije (15. februar 2016.), »lideri« se neprekidno zaklinju kako će se status kandidata sigurno dobiti »najkasnije do kraja 2017. godine«. Frcaju bučna obećanja o reformskoj agendi, setovima novih zakona koje traži EU, usaglašavanju odgovora na pitanja iz famoznog upitnika, ponavljaju se zakletve MMF-u povodom njihovih uslova, opet napadaju oni što sumnjaju i pitaju o »tehničkim sitnicama« poput ispunjavanja i prevoda upitnika (na koji jezik, može li na hrvatski, pa to je jedan od tri u BiH, a priznat u EU), o NATO-u…

U međuvremenu, država se ispuhuje kao probušeni balon, a za te rupe izmišljaju se čepovi raznih vrsta. U ovoj igri manjak čepova je očigledan. Administracija histerično buja, na leđima budžeta su i javna preduzeća, i demobilizirani borci (?!) su prijeteća socijalna kategorija, u javnim nabavkama volšebno nestaju stotine miliona državnog novca, uredbe i pravilnike kojima se otima od građana (recimo o povećanju cijena za registraciju vozila) donose protivno zakonu entitetski ministri, kao što se o taksi za javni RTV servis dogovaraju interno Elektroprivreda i RTV…. Parlament BiH duboko politički podijeljen to ne želi da uradi. Parafiskalni nameti, javni i prikriveni, kote se na sve strane. Prosječnom građaninu postalo je praktično nemoguće otvoriti firmu. Zemlju napuštaju čak i oni do jučer raširenih ruku dočekivani Arapi, kobajagi investitori, koji su Bosnu doživljavali kao Meku u kojoj su dodatno »poslovno« podržavani kao »braća u svojoj kući…« Idu uglavnom u Srbiju.

Snažan obol svemu ovome davali su vrhovi u Bruxellesu i MMF-u. Prvi čak i upornim komplimentima domaćim stratezima propadanja da »na reformskom, evropskom putu postižu impresivne rezultate«. Navodno su im iza vrata govorili nešto drugo. Ne zna se šta. Javne sugestije liderima glasile su kako je »neophodno da preuzmu odgovornost prema svojim građanima…« Smiješno.

I ako je, eventualno, nekome nejasno zašto u vrhovima EU vjeruju da su im lideri tri političko-korupcionaška kartela u BiH garancija za očuvanje stabilnosti u BiH – pa tako i za njihov mir – bez obzira na cijenu koju time plaćaju građani ove zemlje, ponašanje MMF-a nije iznenađujuće. Ta je organizacija danas drugačija od one iz vremena osnutka 1944. Udžbenici kažu da je tvorac koncepta »makroekonomije«, Englez John Maynard Keynes, polazio od toga da tržište ne može uvijek da djeluje očekivano uspješno, što dovodi do ekonomskih neravnoteža, recesija i kriza, pada proizvodnje i masovne nezaposlenosti. Zemljama ovako pogođenim krizama trebalo je pomoći… Humano i pohvalno.

Praksa MMF-a se u međuvremenu očigledno odmakla od tih vremena u kojima su dominirale druge vrijednosti. Surovim profiterstvom bez pardona inficirani su i oni kao sav poslovni svijet. Cilj MMF-a tada jeste bio oporavljanje ekonomija pogođenih recesijama i krizama kako bi se provele ekspanzivne mjere i razvoj. Ali, mnogi u Evropi još ne shvataju da su pozitivne namjere ljudi koji misle u kategorijama logike, znanja, svjetskih standarda i dobrih zamisli naprosto smiješne za ovdašnji prošireni političko-profiterski fakinluk s kojim imaju posla. Još uz obilato hranjeni populizam, ciljanu proizvodnju političke nestabilnosti i uz nacionalističko – vjersku klaustrofobiju. I sreću u »porazu drugih«. Pa neka košta šta košta.

Kada postojeću ekonomsku i političku realnost određuje grabež bez kraja i konca, svjesno uništavanje proizvodnje i prethodno izgrađenih poslovnih sistema i kapaciteta visokih dometa, samo da bi se sve to zguralo u vlastite džepove, kada se masovnom pljačkom u ime privatizacije i »konačno demokracije« uništi socijalna i ekonomska supstanca, a poslušnost karikaturalno nesposobnih nadjača znanje i sposobnost, kada se u ime vlasti žrtvuju svi civilizacijski standardi, pa sve to još i pohvali s evropskih vrhova – onda je teško očekivati uspjeh bilo kakve razumne terapije.

Slučaj Bosne i Hercegovine nije jedini koji ohrabruje današnju filozofiju MMF-a, odmaknutu od dobrih namjera koje je, vjerovatno, onda imao J. M. Keynes. Gorko je saznanje, ipak, da su se baš ovdje srela dva pogubna interesa. Onaj domaće profiterske oligarhije koji ujedno zadovoljava i MMF-ovu filozofiju. Prvi je da se stalno dobija još i još kredita kojima se čuva vlast nebrojenim lažnim obećanjima. Drugi je da će se uguravanjem kredita onima što znaju samo nemilice da troše, ali ne i da vraćaju potrošeno, vrlo brzo doći do naplata surovim ovrhama preostalih prirodnih blaga i »narodnih« dobara. Poslušni podanici, stanovnici BiH, danas kao da počinju naslućivati o čemu se tu radi, ali omađijanost »nacijom i vjerom« otupila je svaki otpor. Eventualno buđenje doći će ili kasno ili na pogrešan način.

Najupečatljivija priča o ovome je ona o tzv. Zakonu o akcizama kojim se, formalno u ime »izgradnje puteva« u BiH, vidno povećavaju cijene putarina i goriva. Sve je trebalo završiti po skraćenim procedurama, tipično za donošenje zakona kojima se zavlači ruka duboko u džep građana uz obećanja nikada realizirana. Ipak, galopirajuća socijalna kriza ovaj put promijenila je ambijent. Propala su čak četiri pokušaja usvajanja tog zakona, uprkos do sada neviđenim pritiscima od strane svih vladajućih stranaka sa jedne, i međunarodnih institucija, prije svega onih iz EU i MMF-a s druge strane.

Zakon o akcizama, mimo novca koji tek treba da bude tako prikupljen »za autoputeve«, evropski je uslov i za deblokadu već odobrenih 850 miliona eura kredita. I ptice na grani vide da bez tog novca ekipa na vlasti nema nikakvih šansi na narednim izborima koji su za manje od godinu dana. Do sada rasipnički stvorene budžetske dubioze tolike su da bez velikog skretanja novca od novih kredita nema šansi da ih se pokrije. Birači naslućuju da bi se rješenja opet tražila u njihovim džepovima. Skuplje gorivo znači i skuplje sve drugo. Opasnost je da bi mogao glasati stomak. Političkim oligarsima je panika. Spašavanje vlasti sada je spašavanje života. Novci za mazanje očiju raji moraju se oteti.

Evropska Komisija, podrškom postojećim vlastima vjeruje da čuva sigurnost u zemlji u kojoj »vole da pucaju«. To se već nazvalo stabilokracija. Organizacije poput MMF-a, otimaju svoj dio kolača stalnim guranjem novih kredita već nezasitim vlastodršcima. Iz Bruxellesa su samo koju sedmicu ranije kritizirali korupciju ogromnih razmjera. I onda, evo najkorumpiranijima pomogli odande da se dočepaju novih novca za spas. Što personalnim pritiscima, što šutnjom pred jasnim kršenjem parlamentarnih procedura. U petom glasanju prije osam dana, u četiri sata ujutro, Zakon je prošao sa dva glasa više.

Pljušte čestitke iz Bruxellesa, od MMF-a ili njima bliskih institucija. Farsa je velika. Čak i ne toliko s bh političarima, koliko sa onima koji državi ovako »pomažu« vjerujući da su sve dobro odigrali. A zapravo ne vide, ili se prave da ne vide, da im je ogromni bumerang odavde spreman krenuti u razaranje svake lažne domaće, ali i regionalne »sigurnosti«. Lopovi će, naravno, i od toga napraviti posao za sebe. Sretna nam zato dolazeća godina, gora od ove za koju smo mislili da je doista najgora.

Objavio/la haler u 15:49, 0 komentar(a), print, #

27.12.2017.

DR. ZLATKO HADZIDEDIC : BiH JE JEDINA ZEMLJA NA SVIJETU U KOJOJ SE GRADJANI PRISILNO MORAJU RAZVRSTAVATI NA ,,KONSTITUTIVNE NARODE"

27.12.2017.

PROF. DR. SENADIN LAVIĆ : ŠTA DANAS ZNAČI "KONSTITUTI

26.12.2017.

ŠEMSUDIN GEGIĆ

26.12.2017.

SLOGANOM 'PRIGRLIMO RAZLIČITOSTI' U EU

Sloganom 'Prigrlimo različitosti' u EU - Radio Slobodna Evropa


U Sarajevu je predstavljen vizuelni identitet procesa integracija BiH u EU


Sloganom 'Prigrlimo različitosti' u EU - Radio Slobodna Evropa



/////////////////////////////////////

Bosna i Hercegovina

Utorak, 26. decembar/prosinac 2017.

 

Učitajte više sadržaja...







26.12.2017.

LASTE I PROLJEĆE

Muharem Bazdulj : Laste i proljeće






Vole naši političari da se pozivaju na broj glasova koji su dobili. Tako, recimo, iza aktuelnih članova Predsjedništva BiH stoji sveukupno oko 600.000 glasova. Od toga je Dragan Čović dobio nešto manje od 130.000, Bakir Izetbegović nešto manje od 250.000, a Mladen Ivanić nešto manje od 320.000.

Piše : Muharem Bazdulj (Oslobođenje)

S jedne strane, to izgleda kao respektabilan broj. S druge strane, nijedan od njih nije dobio ni onoliko glasova koliko je jedna bosanskohercegovačka partija ne tako davno imala – članova. Takav broj članova je, naravno, naučna fantastika i za SDA i za HDZ i za PDP (ili SNSD ili SDS, svejedno). Oko 400.000 je broj članova koji je osamdesetih godina imao Savez komunista Bosne i Hercegovine.

Vjerovatno nikad više Bosna i Hercegovina neće imati partiju sa tako mnogobrojnim članstvom. Gotovo je pak sigurno da nikad više Bosna i Hercegovina neće imati partiju čije će članstvo biti do te mjere – multietničko. Cinik bi rekao da je lako bilo komunistima da budu i mnogobrojni i multietnički jer su bili jedina partija. Ima u tome i neke istine, ali kako i ide kod cinizma, ima i pretjerivanja.

I u drugim dijelovima SFRJ, da i ne govorimo o istočnoj Evropi generalno, decenijama je postojao jednopartijski sistem, ali nije svugdje jednak procenat stanovništva bio u toj jedinoj partiji, kao što nije i svugdje bila (pod)jednaka etnička distribucija članstva. U odnosu na procentualnu zastupljenost stanovništva, među članovima Saveza komunista BiH bilo je najviše onih koji su se izjašnjavali kao Srbi i kao Jugosloveni, zatim su tu bili (tadašnji) Muslimani i naposljetku Hrvati. Uvođenjem višepartijskog sistema, dolazi do osipanja, ali je ipak (tadašnji) SK-SDP BiH bio ubjedljivo najmultietničkija partija.

Rat, naravno, mijenja sve. U ratu dolazi do etničkog čišćenja i do masovnih preseljenja stanovništva, ali ipak, čim je rat završio, SDP biva valjda i jedina stranka sa sjedištem u Federaciji koja među članstvom u Republici Srpskoj nema isključivo povratnike. Oni koji bolje pamte sjetiće se da su krajem devedesetih i početkom dvijehiljaditih u SDP-u istaknuta mjesta imali, recimo, Slobodan Popović, Dragi Stanimirović ili Bojan Bajić.

Nisu oni, međutim, bili jedini. Bilo je i manje eksponiranih ljudi koji su valjda po inerciji ili iz nostalgije za boljim vremenima u SDP-u BiH pronalazili sjećanje na bolja vremena te makar i labavo obećanje da su takva vremena moguća i u budućnosti. Nije broj SDP-ovih glasača u Republici Srpskoj izvan povratničke populacije ni tada bio signifikantan, ali su mogli predstavljati temelj za rast i razvoj. Ipak, kako je vrijeme prolazilo, etnototalitarizam (da upotrijebim tu zgodnu kovanicu Dejana Jovića) u Bosni i Hercegovini postaje sve dominantniji.

U rukovodstvu SDP-a i sami odlučuju da igraju na tu kartu. U pojedinim situacijama kreću da se takmiče sa SDA-om u (neo)bošnjačkom patriotizmu. Nije to teren koji odgovara stranci koja je pravni nasljednik Saveza komunista. Dobici su površni i kratkoročni, a gubici duboki i dugoročni. U praksi se, naime, SDP počeo ponašati kao nacionalna (bošnjačka) stranka. Nije to bilo pitanje nacionalne strukture. Nije ni sastav Saveza komunista BiH šezdesetih ili sedamdesetih godina dvadesetog vijeka bio savršeno nacionalno proporcionalan, ali je partija opet bila istinski multietnička. To je stvar politike i samorazumijevanja, više nego statistike. Na liniji politike i samorazumijevanja, SDPBiH je počeo da se trudi da liči na SDA na sličan način na koji se SDP Hrvatske trudi da liči na tamošnji HDZ.

U ovakvom kontekstu, skorašnji zvučni “transferi” u SDP na prvi pogled djeluju kao pozitivna vijest. Najprije se ovoj partiji pridružio Draško Aćimović, doskorašnji ambasador Bosne i Hercegovine u Bruxellesu, a onda je nedugo poslije toga u SDP ušao i Vojin Mijatović, donedavni funkcioner NDP-a i zamjenik ministra civilnih poslova u Vijeću ministara BiH. Radi se o dvojici profesionalnih političara, relativno mladih, iza kojih se ne vuku “repovi”.

Takođe, uz njih dvojicu je objavljeno još nekoliko imena novih članova SDP-a iz Republike Srpske, među kojima su i još neka koja pažljivim čitaocima novina nisu nepoznata. Ako je multietničnost SDP-a iz 1996. ili 1997. godine bila stvar inercije, ovo je, čini mi se, prvi pokušaj da se na terenu današnje Bosne i Hercegovine, takve kakva jest, ozbiljno pokušava braniti ideja o multietničkom karakteru partije. Da se razumijemo, ovo je samo početak. Možda od ovoga ni srednjoročno ne bude ništa, možda se sve pokaže kao puka kozmetika.

Ima ona poslovica koja izvorno figurira u latinskom jeziku, a koja se na različitim jezicima proširila širom svijeta, poslovica koja kaže da jedna lasta ne čini proljeće. Sve ovo što znamo, još uvijek je na nivou jedne laste. Ali čak i tako, ovo je indikativniji nagovještaj moguće promjene, nego onaj kukavni pokušaj dvojice-trojice otužnih lezihljebovića da preko pokojeg članka plasiranog u čitanim zapadnim medijima spinuju priču o tobože multietničkom “bosanskom proljeću” i o takozvanim plenumima.

Bilo bi dobro kad bi SDP uspio da sa nekoliko poslanika uđe u Narodnu skupštinu Republike Srpske, a još bolje kad bi imao i jednog svog poslanika među 14 onih koji iz RS-a ulaze u Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH. To definitivno ne bi bila kozmetika.

26.12.2017.

BIVSI PRIPADNIK CRVENIH BERETKI OPTUZEN ZA SILOVANJE BOSNJAKINJE U BRCKOM

OPTUŽNICA PROTIV BIVŠEG PRIPADNIKA "CRVENIH BERETKI": Optužen za silovanje Bošnjakinje u Brčkom

Prema navodima optužnice, on je u svojstvu pripadnika paravojne formacije "Crvene beretke" došao u porodičnu kuću žrtve, ženske osobe bošnjačke nacionalnosti, koju je, pod prijetnjom po život, silovao. Na žrtvu je to ostavilo trajne posljedice povreda fizičkog integriteta i psihičkog zdravlja.




OPTUŽNICA PROTIV BIVŠEG PRIPADNIKA 'CRVENIH BERETKI': Optužen za silovanje Bošnjakinje u Brčkom

Tužilac Posebnog odjela za ratne zločine Tužilaštva BiH podigao je optužnicu protiv Vida Nikole Lujića, rođenog 1971. godine u Brčkom, državljanina BiH i Srbije.

 

On se tereti da je za za vrijeme rata i oružanog sukoba između Armije Republike Bosne i Hercegovine  i Vojske Republike Srpske i paravojnih formacija na području općine Brčko, u periodu mjeseca juna 1992. godine, postupao protivno odredbama Ženevske konvencije o zaštiti civilnih osoba za vrijeme rata.

 

Prema navodima optužnice, on je u svojstvu pripadnika paravojne formacije "Crvene beretke" došao u porodičnu kuću žrtve, ženske osobe bošnjačke nacionalnosti, koju je, pod prijetnjom po život, silovao. Na žrtvu je to ostavilo trajne posljedice povreda fizičkog integriteta i psihičkog zdravlja.

 

- Zbog svega navedenog, optuženi se tereti da je počinio krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stava 1. Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije - saopćeno je iz Tužilaštva BiH.

 

Optužnica je proslijeđena na potvrđivanje Sudu BiH.

26.12.2017.

BALKAN I DALJE NAPREDUJE U NAZADOVANJU

25.12.2017.

UJDURMA POLITICKIH LIDERA U BiH

25.12.2017.

ANITA MITIC: 'SUDE NAM ZBOG RATNOG ZLOCINCA'

25.12.2017.

MIRKO PEJANOVIC : INICIJATIVA ZA DAYTON 2 JE NADA ZA BOSNU I HERCEGOVINU !


Mirko Pejanović : Inicijativa za Dayton 2 je nada za Bosnu i Hercegovinu !




Akademik i član ratnog Predsjedništva BiH, Mirko Pejanović za N1 je komentarisao istup američkog kongresmena Michaela Turnera o Dejtonu 2.

“Smatram da inicijativa Turnera znači jednu nadu za državu BiH, njene građane. Do sada takvih inicijativa nije bilo. Bilo je spominjanja poželjnosti da bude Dejton 2 ali ovo je jedna ipak konkretnija inicijativa koja dolazi od kongresmena”, kazao je u uvodu akademik Pejanović.

“Zna se da ukoliko američki kongres prihvati neku inicijativu da to predstavlja najvišu politiku SAD-a i da može pokrenuti ne samo administraciju SAD-a nego i sve zemlje. Amerika može pokrenuti u neku saradnju”, pojasnio je.

On smatra da je veoma je značajno što SAD pokazuju jedan novi odnos angažovanja prema BiH.
To znači da BiH treba pomoć, da je došlo do zastoja u njenom razvoju, da se uvećava i kriza i da iseljavaju mladi ljudi.

“To je pored niza drugih okolnosti usmjereno i time što BiH kao država nije u svom ustrojstvu funkcionalna i da je kao takva ustanovljena Dejtonskim sporazumom i Ustavom. SAD imaju u svakoj svojoj inicijativi pa i u ovoj geopolitičku moć, a to znači da svoju inicijativu mogu i provesti”, naveo je za N1 Mirko Pejanović.

“Zasigurno je da će one u takvoj jednoj inicijativi ići na saradnju, na dogovaranje sa zemljama članicama Vijeća sigurnosti, odnosno zemljama članicama kontaktne grupe ili još malo šire zemljama koje su članice UO Vijeća za implementaciju mira u BiH”, kazao je.

Na kakve će teškoće oni samni naići, misleći na američku administraciju i da li će ta inicijativa doći do nekog efekta, do nekoh ishoda, ostavimo vremenu, poručio je.

“Ali mislim da je dobro da je do toga došlo ili dolazi, jer BiH uistinu zaostaje za svim zemljama u okruženju, svih zemalja Zapadnog Balkana u odvijanju procesa integracija u EU i NATO savez, a kretanja geoplotička nekoliko zadnjih godina i u svijetu i Evropi i Bliskom Istoku govore da može doći do negativnih uticaja na prilike u BiH, da ne nabrajam od koga sve i da se to valja zaustaviti”.

A način da se to zaustavi?

“Ubrzanje integracija, a opet to podrazumijeva više reformi među kojima i ustavna reforma koja podrazumijeva funkcionalnije institucije BiH za njeno uspješno demokratsko djelovanje”, izjavio je Pejanović.

“Svi koji kažu, a već su neki izjavili da nam ne treba pomoć međunarodne zajednice – oni siju jednu iluziju da je ovdje sve dobro i da je moguć dogovor, da jeste, već bi bio. Zašto nema političkih projekata koji omogućuju reforme? ponajviše zbog toga što vladajuće političke stranke u BiH ulaze nakon izbora u vlast, vrše vlast bez jasnog, preciznog, javno ustanovljenog i potpisanog sporazuma o političkoj koaliciji. U jednoj Njemačkoj koja je oličenje demokratije u Evropi, parlamentarne, pobjedničke stranke nisu mogle uspostaviti koalicioni sporazum s nekim drugim strankama koliko im treba za većinu i onda idu u drugi krug i ne može se vladati bez čvrstog koalicionog sporazuma”, dodao je.

Smatra da BiH to nema u cijelom postdejtonskom periodu.

“Kad nemamo ne može kreirati ni provesti ozbiljnije reforme. A jedna od najsloženijih je ustavna”, kazao je Pejanović za N1.

(Kliker.info-N1)

25.12.2017.

FRA IVAN SARCEVIC : BOG NIJE NACIONALNA KATEGORIJA


Fra Ivan Šarčević : Bog nije nacionalna kategorija, niti ičije etničko vlasništvo, niti pokriće zločina





Fra Ivan Šarčević, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, bivši je urednik franjevačkog mjesečnika ‘Svjetlo riječi’ u kojemu su do 2013. godine pisala ponajbolja pera Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Fra Ivan je zauzet za ekumenski i međureligijski dijalog te ne zazire od ulaženja u vrlo aktualne, pa i oštre rasprave o odnosu vjere, društva i politike te prokazivanja pogubnih politiziranja vjere i religizacija politike.

Fra Ivane, nedavno smo slušali presude iz Haaga Ratku Mladiću i šestorki Hrvata iz BiH, a na obje strane, na gotovo svim razinama vlasti i društva, vidimo snažne reakcije koje ukazuju na to da vlastiti zločini vrlo teško ulaze u kolektivnu i političku svijest. Mogu li nam te presude ikako pomoći u suočavanju s vlastitim zločinima ili smo već i strukturalno definirani apologijom?

Odbijanje da se za počinjene zločine preuzme odgovornost, obrana lažne bezgrešnosti, tamno je naličje ljudskoga postojanja. Biblija to opisuje već na prvim stranicama u Adamovu i Kajinovu grijehu. Oni su slika i za pojedinca i za ljudske strukture. I danas. Opakost toga grijeha nije samo u dijabolično zavodljivom izvoru zla, u oholosti da će se biti kao bog, nije dakle samo u činu, nego u skrivanju, u neodgovornosti i prebacivanju krivnje na drugoga, kako to čini Adam, i u drskoj apologiji svoga zločina, kako to čini Kajin.

Čini mi se nužnim ovo podsjećanje na zaboravljene istine čovječanstva, na prve katekizamske lekcije, koje nisu historiografska faktografija, nego egzistencijalna poruka i demitologizacija naših novoprobuđenih mitomanija nedužnosti. Uvažavajući uzroke i posljedice, kronološki slijed i količinu zločina kao i sve njihove razlike, naše su etničke strukture adamovsko-kajinovske, utopljene u kolektivnu obmanu nevinosti i mitologeme poricanja vlastite zle prošlosti. To je naša baština, izvor naših etničkih identiteta, naše ozračje i duhovna domovina. Prisjetimo se, Kajinov grijeh je strašan, ubio je brata. Ali njegov grijeh je još neizmjerno veći jer poriče svoje ubojstvo.

Ne priznaje ga ni pred Bogom. Kajinovo drsko samoopravdanje: Nisam ja čuvar brata svoga! ima razne oblike. U nas je u dijaboličnom opravdavanju preventivnog etničkog čišćenja drugih, u onom: Da nismo mi njih, oni bi nas!; u ‘humanom preseljenju’ i u onom njegovu opravdanju: Za njih i tako ondje nema života! Kajinovska nevinost se institucionalizirala, naše su strukture premrežene lažima i nijekanjem odgovornosti. Tim strukturama rat je majka, rodno mjesto, izvor privilegija i sredstvo moći. Za ‘vjernika’ Kajina i Bog mora biti na njegovoj strani pa su naše države i entiteti ‘vječni’, ili kako to izjavljuje prvak Srpske pravoslavne Crkve: Republika Srpska je izraz same Božje volje.

Nemojmo se dakle zanositi da će nam Haag i njegove presude donijeti pomirenje. One mogu pripomoći, ali i odmoći u suočenju s prošlošću i katarzi za zajedničku budućnost. Po sadašnjoj histeriji nevinosti, po odsutnosti istinskog priziva na Božju riječ, po okretanju glave od žrtava, po veličanju i posvećivanju počinitelja, još ćemo dugo čekati na naš susret s istinom i na proces iscjeljenja.

Kolektivna histerija

Kažete da će se taj proces iscjeljenja otegnuti i pretpostavljam da ne mislite kako će vrijeme samo dovesti do iscjeljenja i suočavanja s prošlošću. Čini mi se da će vrijeme samo nakupljati zlopamćenja koja će u jednom trenutku izbiti na površinu i izroditi nove sukobe. Što nam je zapravo potrebno?

Nešto će ipak vrijeme učiniti, ali ne mislim da treba čekati neko drugo doba od ovoga. Uostalom, tko može predvidjeti budućnost, nje može i ne biti. Kada kažem da će se s vremenom nešto promijeniti, onda mislim na trenutni zamor od oružanih sukoba, kao i na biološko umiranje onih koji su bili ideolozi, izvođači i profiteri rata, onih koji smatraju da je rat najbolje sredstvo da se osvoji sloboda i postigne definitivna nacionalna sreća. Naša nam prošlost pokazuje, točnije naše nam do isključivosti zavađene etničke povijesti pokazuju da mi svoje identitete izgrađujemo na nasilju i ratu, na pamćenju zla drugih i na svome nedužnom, žrtveničkom stradanju.

Gotovo se svi sukobi i ratovi ovdje opravdavaju bivšim zlom drugih: turskim, austrijskim, srpskohegemonističkim, ustaškim, četničkim, komunističkim. I uvijek je nastupajuće osvetničko zlo užasnije i zatornije od prethodnoga. Tko se oslobodi svoga zlopamtilačkog i žrtveničkog identiteta, tko se oslobodi osvete, sačuvat će živote drugih, a to je najhumaniji čin.

Ako se i dalje bude gradilo samo na pamćenju tuđega zla, bez suočavanja sa svojim i bez aktivnog suosjećanja s patnjom i žrtvama drugih, onda će u ‘pogodnim’ okolnostima neizbježno doći do novih sukoba i ratova. I uvijek sve gorih, jer povijest dokazuje da čovjek nikako da se oslobodi nasilja te da se to ljudsko nasilje sve uspješnije ukorjenjuje u prošlost, sve sofisticiranije maskira nemoralnošću i lažima, sve se više tehnički usavršuje prema uništenju sve većeg broja ljudi.

Kao da je podosta te ‘histerije nevinosti’, kako je nazivate, kulminiralo u Praljkovu samoubojstvu…

Trenutno se u samoubilački čin Slobodana Praljka želi koncentrirati sve, ne samo Haški sud, ne samo projekt Herceg-Bosne, nego sve ono što je činila vladajuća hrvatska politika kroz skoro tri posljednja desetljeća. Zapanjuje ta jednostrana kolektivna histerija da se kao kroz lijevak sve nacionalno slije u simbol, u mit nevinosti jednoga čovjeka. Zastrašuje to simplificiranje, to ignoriranje činjenica, zaborav žrtava i poricanje zločina koji su počinjeni u ime Herceg-Bosne, to odbacivanje fundamentalnog pitanja što će Praljak uopće na čelu vojske HVO-a u najtežim mjesecima najbesmislenijega rata s Bošnjacima.

Ako čak i pođemo od tog identificiranja Praljka i vladajućeg hrvatstva zadnja tri desetljeća, onda bi ga trebalo dovesti do kraja. Praljak je izraz dvostruke, a u konačnici samoubilačke hrvatske politike prema Bosni i Hercegovini, politike Franje Tuđmana i njegovih hercegovačkih adepta Šuška i Bobana. Oni su stvarali Herceg-Bosnu, oni su je dokinuli. Oni su jedno govorili, a drugo radili. Prvi su priznali Bosnu i Hercegovinu i istodobno zapjenjeno govorili kako je Bosna kolonijalna tvorevina, tvorevina srbokomunista, Jugoslavija u malom i kako se treba raspasti. Oni su uveli red solidarnosti i pomaganja Muslimanima pa red etničkog čišćenja i humanoga preseljenja svojih kao reakciju i derivaciju na miloševićevsko-karadžićevski republičkosrpski projekt.

I ovdje bih se vratio na prve stranice Biblije. Bog poziva Adama i Evu, poziva svakoga na osobnu odgovornost za svoj čin. Kažnjava ih, a od samog zla, uobličenog u zmiju, ne traži odgovornost nego zlo ‘proklinje’. Ne mislim da je ovdje rješenje za sve, ali bi bilo krajnje vrijeme shvatiti da onaj tko surađuje s ‘knezom zlom’, ako slijedi ili oponaša primarno zlo, ako se nađe u blizini epicentra zla, u nas je to velikosrpski projekt, i sam će nastradati. Tikve se razbijaju o glavu svima onima koji su ih sa zlom sadili. Neće, međutim, Praljkova ‘nevinost’ ni prebacivanje krivnje na druge, na Srbe i Bošnjake, odgovoriti na pitanje hercegovačkih logora, a posebno ne na pitanje kako je došlo do toga da je BiH ostala gotovo bez pola milijuna Hrvata.

Govorite o licemjernoj hrvatskoj politici. Gdje se ona ogleda?

Pa ona je takva i u odnosu prema Haškom sudu. Praljak je upravo u tome hrvatski simbol. Nije u pitanju samo dvolični odnos prema presudi Gotovini i Markaču, nije u pitanju ono pompozno ispraćanje i dragovoljno izručenje u Haag, nije u pitanju ni to što sada nema ni riječi o drugima presuđenim u haškom procesu, nego opet o samom korijenu hrvatskog političkog makijavelizma. Naime, ako je itko tražio da se osnuje međunarodni sud pravde za bivšu Jugoslaviju, onda je to opet bio F. Tuđman. S umišljajem velikog državnika koji utječe na novi svjetski poredak, još na samim počecima rata, u jesen 1991., odašiljao je Tuđman svjetskim državnicima pisma o nužnosti osnivanja takvog suda. Pun ‘sinovske odanosti’ pisao je i papi Ivanu Pavlu II. da svojim autoritetom podrži i lobira za njegovu inicijativu.

Mogli bismo nizati bezbroj činjenica hrvatskoga političkog licemjerja, samoobmane i unutarnjeg ropstva ili, ako hoćemo, zakovanosti u ‘istočni grijeh’ hrvatske politike – u Herceg-Bosnu. Najtragičnije je što se taj samoubilački projekt, a susljedno onda i Praljkova sudbina, nastoje nametnuti kao odgovornost čitavom narodu, i to ne najprije od Srba i Bošnjaka i njihovih politika, nego opet od hrvatske vladajuće politike. I što se za presudu želi vezati ni manje ni više nego opstanak Hrvata u BiH, posebno u Bosni. Koje sljepilo da se neće vidjeti da je taj opstanak odavno doveden u pitanje, a za neke krajeve, kao što je područje srpskog entiteta, opstanak je već davno ‘riješen’. Nije dakle zlo samo u zločinu, nego što se on poriče, što se izvlači iz odgovornosti i od njega pravi herojstvo. I što se na zabludi i uvježbanoj strategiji hadezeovske obmane čitav narod želi učiniti taocem poražene politike. U konačnici, što se jedan neuspjeli zločinački projekt, kakav je bio NDH, želi zamijeniti drugim, ‘banovinskom Hrvatskom’ ili Herceg-Bosnom.

Bog nije etničko vlasništvo

Što nam kult ličnosti tog čovjeka zapravo govori o onima koji ga stvaraju?

Vole ‘naši narodi i narodnosti’ kult ličnosti, jedan zamjenjuju drugim, da bi u njega upisali svoju političku nezrelost, svoje zablude i grijehe. Tako i sa Slobodanom Praljkom. O tom čovjeku kruže razne priče i svjedočanstva, prepuna suprotnosti. Zarana sam još čuo za strah koji je izazivao njegov otac Mirko po Hercegovini i mom ramskom zavičaju. Hvatao je ustaše, domobrane, škripare, sve sumnjive. Nije mu bio nepoznat projekt revnosnog druga oznaša Nedže Borozana koji se bavio ‘pedagoškim preseljenjem’ čitavih ‘ustaških’ sela iz zapadne Hercegovine u Popovo polje. Ne znam koliko je Praljak, prema svjedočanstvima nekih, nosio tešku stigmu oca. No i on je kao i većina naših nacional-političara i današnjih stožernika dio komunističke, crvene i ateističke buržoazije dekadentnoga komunizma, kojima su partizanski pokret i tekovine revolucije bili pokriće moći i bogaćenja, kao što su im danas nacionalizam i naguravanje oko oltara. Oni su se ponašali kao ‘očevi sinovi’. Mogli su puno toga, mogli su studirati i mijenjati studije, po želji. Njima, uostalom, nikada nije bilo loše.

Što će redatelj na tako važnoj funkciji u ratu? Praljak je kontroverzni grandoman. ‘Sve je’, kako evanđelje kaže, ‘činio da ga ljudi vide’, do toga da bude glavni vojskovođa HVO-a u ono katastrofalno ljeto 1993. Plivao je u predrasudama moći, učenosti i precjenjivanja, u svim Baconovim idolima, od idola plemena, spilje i odgoja, trga i logoreja, sve do idola teatra. Posebno u ovom posljednjem jer je, poput drugih hrvatskih idolatra, nekritički i dogmatski prihvaćao historiografske krivotvorine o Bosni i Hercegovini svoga uzora i vrhovnika, povjesnika Franje Tuđmana. Na Praljku se, na suđenju šestorici hercegovačkih Hrvata, na većini reakcija na presudu, očituju teške posljedice Tuđmanove politike: Sve za Hrvatsku!

To je podrazumijevalo koristiti sva sredstva, žrtvovati sve, i svoj narod, posebno onaj u BiH za neovisnu Hrvatsku. Zato je sada najvažnije pitanje haški koncept udruženog zločinačkog pothvata. Zato je najvažnije osloboditi hrvatsku HDZ politiku od svake odgovornosti za politiku u BiH ili je pravdati ‘većim’ zločinima drugih, kao da će naši zločini nestati tuđim zločinima. U toj se politici za žrtve nema sućuti. U takvoj politici ostatak Hrvata u BiH treba i dalje ‘jedinstveno i poslušno’ služiti tome državnom cilju. Većina bosanskih Hrvata već je žrtvovana za ‘vječnu Hrvatsku’. Nestali su u zaboravu i samozaboravu. Hercegovački Hrvati su danas najfrustriraniji dio hrvatskog naroda. Njihova očekivanja o zajedničkoj Hrvatskoj ili posebnoj hrvatskoj državi u BiH razbila su se, a oni ne mogu prihvatiti da su ih u tu situaciju doveli upravo oni u koje su položili sve svoje nade te da moraju ponovno u ratom razvrgnuti ‘brak’ s Bošnjacima.

Što se tiče Praljkova samoubojstva, ono je svakako tragičan čin koji može biti dokaz besmisla njegove politike, jedna vrsta herojskog nihilizma. Nisam siguran da se može vezati uz Sokrata, a s Isusovom smrću svakako ne. Praljkova optužnica, osuda i smrt suprotnost su i negacija Isusove osude i smrti na križu. Praljak – dobio je znakovito ime, Slobodan – svojom je slobodom dokazao tko je bog njegova života i smrti. Naravno, sve je u prostoru slobode, svi su slobodni vjerovati Praljkovom bogu i opasnim analogijama s Isusom podebljavati hrvatsku nacionalističku kristologiju.

Objavio/la haler u 22:51, 0 komentar(a), print, #

25.12.2017.

KRIMINALCU, SLOBODANU TESICU POMAGAO TOMISLAV NIKOLIC

IZA TRGOVCA ORUŽJEM STAJALA JE DRŽAVA SRBIJA: Slobodanu Tešiću, kojeg je Trump stavio na crnu listu, pomagao Toma Nikolić

- Poznato je i njima da Tešić posljednjih godina ima određene političke kontakte u Srbiji, prije svega veze s Tomislavom Nikolićem. Biće zanimljivo da saznamo koji je njegov kontakt bio odlučujući da Vašington odluči da ga stavi na crnu listu - kaže Radić.




IZA TRGOVCA ORUŽJEM STAJALA JE DRŽAVA SRBIJA: Slobodanu Tešiću, kojeg je Trump stavio na crnu listu, pomagao Toma Nikolić - 1

Trumpova administracija zamrzla je imovinu i račune Slobodanu Tešiću, koji je godinama veoma blizak s Tomislavom Nikolićem, za vrijeme čijeg mandata je dobio i diplomatski pasoš. U obrazloženju odluke američkog ministra finansija navodi se da je Tešić klijentima obezbjeđivao skupe odmore, plaćao školarinu njihovoj deci na Zapadu i davao velike svote novca

 

Sjedinjene Američke Države uvele su sankcije poznatom srpskom trgovcu oružjem Slobodanu Tešiću i stavile ga na crnu listu. Tešića, koji je godinama blizak bivšem predsjedniku Srbije Tomislavu Nikoliću, Amerika je opisala kao „jednog od najvećih trgovaca oružjem na Balkanu“.


On se našao na listi od 39 pojedinaca prema kojima su primijenjene ove mjere, a kao razlog navodi se kršenje ljudskih prava i korupcija, piše portal Balkan Insight. Računi Tešićevih preduzeća u Americi su blokirani, imovina zamrznuta, a američkim državljanima je uglavnom zabranjeno da obavljaju transakcije s njima.

KO JE SLOBODAN TEŠIĆ


Devedesetih živeo u Bosni i Hercegovini, radio kao kondukter

Rukovodstvu RS nabavljao oružje i trgovao njime

Najprije je registrovao firmu „Temeks“, pa firmu „Melvale“ i još nekoliko firmi

Zapošljava uglavnom bivše pripadnike Vojske Srbije i MUP

Sarađuje sa srpskim državnim firmama

Navodno finansirao određene stranke


Bio na listi i UN


- Tešić je među najvećim trgovcima oružjem i municijom na Balkanu, bio je skoro deceniju na listi Ujedinjenih nacija na kojoj su oni kojima je zabranjeno putovanje zbog kršenja sankcija UN u vezi sa izvozom oružja u Liberiju - rekao je američki ministar finansija Steven Mnuchin.


U obrazloženju ove odluke navedeno je da je Tešić, radi osiguranja ugovora o naoružanju, službenicima različitih zemalja direktno ili indirektno davao mito i finansijsku pomoć službenicima. Takođe se dodaje da je potencijalnim klijentima obezbjeđivao skupe odmore, plaćao obrazovanje njihove djece u zapadnim školama i na univerzitetima i davao velike svote kao mito za osiguranje ugovora.


Prema navodima SAD, Tešić posjeduje ili kontroliše dvije srpske kompanije - „Partizan tek“ i „Tehnoglobal sistems“, kao i dvije kiparske kompanije - „Gravit limitid“ i „Karso limitid“.

FOTO: FONET/AP

Trump dao blagoslov

 

VANREDNA SITUACIJA ZBOG KRŠENJA LJUDSKIH PRAVA


Administracija Donalda Trumpa uvela je nov režim sankcija, usmjerivši se na osobe koje krše ljudska prava i imaju veze s korupcijom. Naime, prošle godine u Kongresu SAD dopunjen je tzv. Magnickijev zakon, koji omogućava američkoj administraciji da podvrgne sankcijama svaku osobu bilo gde u svijetu za koju se utvrdi da je odgovorna za kršenje ljudskih prava, ili ako počini ozbiljne koruptivne radnje. Predsjednik Trump potpisao je izvršni nalog i proglasio vanrednu situaciju u vezi sa ozbiljnim kršenjem ljudskih prava i korupcijom širom svijeta.


Do Tešićevog komentara nije bilo moguće doći, a vojni analitičar Aleksandar Radić kaže da će se tek saznati pravi motivi američkih sankcija.

 

- Poznato je i njima da Tešić posljednjih godina ima određene političke kontakte u Srbiji, prije svega veze s Tomislavom Nikolićem. Biće zanimljivo da saznamo koji je njegov kontakt bio odlučujući da Vašington odluči da ga stavi na crnu listu - kaže Radić.


Orhan Dragaš, direktor Međunarodnog instituta za bezbjednost, objašnjava da su Tešiću sankcije uvedene na osnovu Magnickijevog zakona, prema kojem SAD od 2012. mogu da uvedu sankcije kome god hoće, i to na osnovu indicija ili informacija koje imaju američke službe ili institucije, a za koje nije potrebna nikakva sudska odluka:

ALEKSANDAR RADIĆ, FOTO: MARINA LOPIČIĆ

 


Pomoć vrha države

MRKIĆ MU DAO DIPLOMATSKI PASOŠ


Tešić je od 2004. bio na crnoj listi UN zato što je, i pored sankcija, izvozio oružje u Liberiju. Zbog bliskih odnosa s Nikolićem, ali i još nekim ljudima iz vlasti Srbije, svojevremeno je za njegovo skidanje s crne liste lobirala i Misija Srbije u UN. Tešić je od tadašnjeg šefa diplomatije Ivana Mrkića, Nikolićevog bliskog saradnika dobio diplomatski pasoš. Zanimljivo je i da je Mrkićev sin, kao advokat, pomogao Tešiću da bude skinut sa crne liste 2013. godine.

25.12.2017.

MIRO LAZOVIC O INICIJATIVI AMERICKOG KONGRESA

Miro lazović o inicijativi američkog kongresmena : “Pismo Tillersonu shvatam kao zabrinutost u procese u BiH”


Bivši predsjednik Skupštine BiH i potpredsjednik SDP-a Miro Lazović komentarisao je za N1 pismo kongresmena američke savezne države Ohio Michaela Turnera upućeno državnom sekretaru SAD-a Rexu Tillersonu o potrebi za novim Dejtonskim sporazumom.

“Gospodin Turner je sadašnji kongresmen, a u vrijeme postizanja Dejtonskog mirovnog sporazuma bio je gradonačlenik Ohija. Dobro je upućen u mirovni sporazum, u atmosferu i političku situaciju unutar BiH i njegovu sugestiju i pisanje Tillersonu shvatam kao njegovu zabrinutost u procese unutar BiH. Zabrinutost zbog toga što je uveliko Dejtonski mirovni sporazum destruiran od političkih protagonista unutar BiH koji i nakon haških presuda Mladiću i hrvatskoj šestorci ne odustaju od projekata koji su osuđeni u Hagu i politika koje su označene kao udruženi zločinački poduhvat”, kazao je Lazović za N1.

“U tom kontekstu razumijevam ovo pismo i očekujem da je to jedna ozbiljna namjera da se unutar američkog kongresa na njegovu inicijativu otvori debata. Šta će biti od toga ostaje da se vidi”, naglasio je naš sagovornik.

On je podsjetio nanedavno obraćanje državnog sekretara Rexa Tillersona.

“Obrativši se zemljama na Balkanu, on je pozvao da odustanemo od animoziteta koji su nas pratili u ovom proteklom periodu i da se okrenemo nekim novim politikama”.

Šta bi Dejton 2 donio?

“Nama trebaju ustavne promjene. Potpuno je jasno da sa ovim ustavom, Aneksom 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma, BiH je taoc i da ne možemo ući u EU integracije. U tom kontekstu treba nam zdrav ustav koji će od BiH napraviti stabilnu i funkcionalnu državu. Sa sadašnjim ustavom to ne možemo uraditi. Zato je bitno da je se američka administracija što prije i što jače se uključi unutar BiH na rješavanje problema sa kojima se suočavamo i postizanje nekog boljeg rješenja koje će rezultatirati demokratskom i stabilnom BiH”, naveo je Lazović.

(Kliker.info-N1)

/////////////////////////////

NEKADAŠNJI GRADONAČELNIK DAYTONA...: A danas američki kongresmen predlaže „Dejton 2“, jer Ustav BiH...

...diskriminiše etničke manjine



NEKADAŠNJI GRADONAČELNIK DAYTONA...: A danas američki kongresmen predlaže 'Dejton 2', jer Ustav BiH...


Michael R. Turner je bio gradonačelnik Daytona u vrijeme mirovnih pregovora u novembru 1995. godine. Prije nekoliko dana poslao je pismo američkom državnom sekretaru Rexu Tillersonu.

 

Zvuči kao molba, jer on predlaže potpisivanje „Daytona 2“ i piše da je konačno došlo vrijeme da Sjedinjene Američke Države preuzmu glavnu ulogu u procesu pomirenja na Balkanu.

 

Ali, Turnera je i strah da je baš sada ugroženo sve ono što je dogovoreno u Daytonu. "Sada je ključni period za regiju i SAD moraju ponovo preuzeti vodstvo i pomiriti suprotstavljene", napisao je i ovo Turner.

 

"U decembru prošle godine Ustavni sud je izglasao da aktuelni Izborni zakon nije u skladu s Ustavom u pogledu etničkih manjina.

 

Parlament BiH mora brzo osigurati izmjene tog zakona do izbora u oktobru 2018. godine. Neuspjeh u tome će skoro sigurno izložiti opasnosti mir koji traje već više od dvije decenije", predložio je on, a prenio Klix.

 

Predložio je da i SAD budu domaćini potpisivanja nove verzije Dejtonskog sporazuma.

 

"Srbi, Bošnjaci, Hrvati i ostali samo putem američkog liderstva mogu živjeti zajedno u miru i osigurati slobodu i jednaka prava svim narodima.

 

Ne smijemo dozvoliti da taj ionako nestabilan region sklizne u nered jer protivnici demokratije jedva čekaju da iskoriste haos", kaže Michael R. Turner.

 

Podsjećamo, Turner je u oktobru 2010. pozvao tadašnju državnu tajnicu Hillary Clinton da “sazove predstavnike balkanskih zemalja i susjednih naroda“, u bazu Wright-Patterson na “Dayton 2”. 

 

(Vijesti.ba)

25.12.2017.

DZAFEROVIC O 'DEJTONU 2'

24.12.2017.

ZAŠTO SU RATNI ZLOČINCI 'VREDNIJI' OD ŽRTAVA?

24.12.2017.

SLOGANOM 'PRIGRLIMO RAZLICITOSTI' U EU

24.12.2017.

'KONSTITUTIVNI' PROTIV 'NEKONSTITUTIVNIH'

24.12.2017.

HERCEGOVINIZACIJA HRVATSKE

Hercegovinizacija Hrvatske

Marinko Čulić
Autor 24.12.2017. 




Hercegovinizacija Hrvatske

Foto: slobodna dalmacija

/////////////////////////////////

Hrvatska se sve više svodi na kopiju Herceg-Bosne, u kojoj se efikasnije mogao provesti plan rigidno etnički očišćene države, pod neupitnom i apsolutnom dominacijom HDZ-a i Katoličke crkve te s jednostranačkim i jednokonfesionalnim kapitalizmom

Ovih dana ‘24 sata’, čudnovati kljunaš koji je privukao nekolicinu dobrih novinara, ali ga uredništvo čvrsto drži na kursu proračunatog žutila (navodno zbog tiraže, koja svejedno uporno pada), objavio je turbosenzacionalnu, ali redikuloznu priču. Navodno je Franjo Tuđman u predsmrtnom času rekao osoblju bolnice u zagrebačkoj Dubravi ‘idemo’, na što su ovi začuđeno pitali: ‘Kamo, predsjedniče, u bolnici smo?’ A on je, kao, rekao: ‘Na Mirogoj, samo ne natrag u Jugoslaviju.’ Ma nemoj, baš tako, zapitat će se trezveniji čovjek dok mu se želučani sokovi invazivno penju prema usnoj šupljini. Zar u smrtnom času novopečenom vjerniku Tuđmanu nije palo na um ništa univerzalnije i u krajnjoj liniji pametnije od gađenja prema SFRJ, koju je, uostalom, dao izričito izbaciti iz hrvatskog Ustava, pa o nekom povratku u Jugoslaviju ni ne može biti govora. Ali eto, prema ‘24 sata’ prvi hrvatski predsjednik baš se tako rastao od zemaljskog života, što je očito učinjeno zato da se u posttuđmanovsku Hrvatsku instalira providan mit da on i dalje bdije nad njom, što je dovoljno šašavo da u to ne povjeruješ, ali i dovoljno moguće da se ne može sa stopostotnom sigurnošću odbaciti.

Tko zna, možda je Tuđman, sklon superpatetičnim egzaltacijama, zbilja nešto takvo izvalio, a možda je i kralj Aleksandar Karađorđević, ispuštajući dušu nakon atentata u Marseilleu, zbilja prokrkljao: ‘Čuvajte mi Jugoslaviju.’ Problem je, međutim, što za to nema nikakvih ozbiljnih dokaza, naprotiv, uvjerljivije su tvrdnje da je to obična izmišljotina, kao što je, po svemu sudeći, izmišljotina i da je Tuđman u KBC-u Dubrava rekao to što je navodno rekao. Ali to nimalo ne smeta da se ovakvi mitološki polufabrikati povremeno masovno izlijevaju u gipsu i puštaju u javnost, što se u pravilu događa kada takva preseravanja trebaju spriječiti urušavanje neke državne tvorevine koja se iz temelja ljulja. U Karađorđevićevom slučaju mit je trebao prikriti da se stara Jugoslavija nepovratno primiče svome kraju, a u Tuđmanovom da ni sadašnjoj Hrvatskoj nije najbolje, iako joj temelje čuvaju Evropska unija i NATO, pa to sigurno neće tako brzo završiti. Dakle, lakrdijaška tvrdnja koje su bile zadnje Tuđmanove riječi najvjerojatnije je patka puštena na relaciji Dubrava – Oreškovićeva 6 (adresa ‘24 sata’). Pa ipak, lažna vijest da je Franjo Karađorđević Tuđman na samrti rekao, parafrazirano kazano, ‘čuvajte mi Hrvatsku’, mogla bi se tretirati i kao nešto u suštini točno.

On je zamislio ovu zemlju kao neku vrstu hibridne ustaško-partizanske tvorevine, koja je sebe donekle uglancala zbog ulaska u NATO i EU, ali su nakon toga prevladali retro-procesi i ona se svela na ono što je danas. Na kopiju Herceg-Bosne. Da se krivo ne razumijemo, nije se Hrvatska otela zadanoj Tuđmanovoj shemi bez njegove krivice. Njegovo životno djelo nije toliko neovisna Hrvatska – ona bi ovako ili onako bila stvorena i bez njega – koliko baš Herceg-Bosna. Iako pomalo nalik nekim prijašnjim državnim tvorevinama (više Mačekovoj nego Pavelićevoj BiH), ona je originalno njegov izum, u kojem se efikasnije nego u Hrvatskoj mogao provesti plan rigidno etnički očišćene države, pod neupitnom i apsolutnom dominacijom HDZ-a i Katoličke crkve te s istim takvim, jednostranačkim i jednokonfesionalnim kapitalizmom. Što je najvažnije, sve je to unatoč Daytonu preživjelo do danas, što god međunarodna zajednica činila i više ne činila, ali ima nešto još važnije. Herceg-Bosna je duplikat Hrvatske kakva je i ona željela postati, da bi se sada u povodu godišnjice Tuđmanove smrti pokazalo da u tome uvelike i uspijeva. To se reljefno da reljefnije ne može vidjelo na komemoraciji za Slobodana Praljka, održanoj uz minimalno prigušeno pokroviteljstvo Andreja Plenkovića i Kolinde Grabar Kitarović.

Jer ondje su se okupili sve sami ‘stupovi’ današnje Hrvatske, a to su, citirat ću kolegu Šimičevića iz prošlog broja ovog tjednika, ‘HDZ-ovi ministri, ratni zločinci i profiteri u paradnim vojnim uniformama, pretvorbeni kriminalci, historijski revizionisti, lažovi i predvodnici medijskih hajki, arhitekti totalitarne vizije hrvatske povijesti, sadašnjosti i budućnosti’. Kada čovjek vidi taj zastrašujući popis, odmah mu na pamet mora pasti da takve protuhe mogu biti prije kičma države koja propada nego države koja solidno opstoji i prosperira. Zato, eto, izmišljeni vapaj Tuđmana ‘čuvajte mi Hrvatsku’ gotovo da postaje smislen, jer se monstrum kojeg je on kreirao u BiH vraća u majčinu utrobu, prijeteći da je gnojno zarazi i uništi. E, tu se onda otvara prostor za mitološka naklapanja kao mentalnih štaka za izvlačenje iz blata kada je najgušće. A kada je najgušće, tko je pozvaniji od pokojnog Tuđmana da i iz groba brižno pruži zaštitničku ruku prema svome čedu. Zato sada i prisustvujemo ovoj brbljavoj i histeričnoj tuđmanomaniji i to, što je najgore, baziranoj ne na onom što je Tuđman eventualno napravio dobro, ako toga uopće ima, nego na najgorem. Tako Herceg-Bosna, iako je formalno više nema, postaje prisutnija u hrvatskom političkom životu nego ikada, pa se čak tvrdi da bez nje ne bi bilo ni Hrvatske, iako je, naravno, sasvim obratno.

U prilog toj percepciji govori to što Andrej Plenković posjećuje BiH u prosjeku svakih mjesec i pol do dva, ne zaobilazeći, doduše, ni Sarajevo, ali mu je glavno odredište ipak Mostar, točnije njegov zapadni dio. Taj grad postao je neka vrsta hrvatskog Jeruzalema, nove prijestolnice hrvatske nacionalističke desnice, očito i zato što je, kao i cijela Hercegovina, premrežen ulicama i trgovima koji nose imena ustaških dužnosnika. A tako bi, je li, trebalo biti i u Hrvatskoj, ali eto, ne smije se, osim u nekoliko slučajeva koji su tvrdoglavo preživjeli čak i hrvatsko učlanjenje u EU i NATO. Naravno da se Plenkovića i Grabar Kitarović ne može okriviti da su izravni, još manje jedini krivci za to, ali oni su odbacivanjem presude hercegbosanskoj šestorki i sponzoriranjem Praljkove komemoracije praktički preuzeli suautorstvo i za to. Ovo, uostalom, potvrđuje i odbijanje hrvatske predsjednice da oduzme odlikovanja i činove Praljku i drugim osuđenim ratnim zločincima iz spomenute šestorke, iako rijetki nezavisni pravni stručnjaci tvrde da se to moralo učiniti po sili zakona, dakle automatizmom koji je jednostavno trebalo poštovati.

Ali predsjednica se izričito odbila povinovati tom automatizmu i tako dala očekivano skandalozan doprinos hercegovinizaciji Hrvatske, kao nečemu što gotovo da promiče pažnji, iako je evidentno da dominantno obilježava sadašnju hrvatsku državu. Dokle će ta dominacija trajati i je li riječ o nečem nepovratnom, još će se vidjeti. No već sada se vidi da to proizvodi tešku štetu koja je jedva, ako je uopće ikako, popravljiva.

24.12.2017.

VLADAR

Vladar

Igor Serdar



Vladar

S obzirom da izvanzemaljcima još nismo formalno pravno i politički prihvatili postojanje predlažem da se barem u slavlju života na ovome svijetu zajednički veselimo što smo još živi, zdravi i veseli, a da ujedno zaželimo svim ljudima ovoga svijeta da imaju priliku da ozdrave ako su bolesni, da se nahrane ako su gladni, da se napiju vode ako su žedni i da se što manje bave politikom i poviješću ukoliko žele da i sljedeće godine mogu na ovakav ili sličan način dočekati  Novu godinu i imati tradicionalno sretan Božić

Vladar (originalni talijanski naslov Il Principe) jest knjiga autora Niccolòe Machiavellia, koja je prvi put štampana 1532. u Firenci (današnja Italija).

Prije otprilike dvadesetak godina jednom sam političaru – koji je upravo došao do željene razine vlasti – toplo preporučio da „još jednom“ pročita  tu malenu crvenu knjižicu od svega 87 stranica u srpskom izdanju nakladnika „Reč i misao“ koju sam naivno držao u rukama. Tu sam knjigu imao u kući u biblioteci pa nisam niti znao da postoji i hrvatski prijevod tako da mi nije odmah bilo jasno zašto me čovjek prostrijelio pogledom i vratio mi tu neuglednu knjižicu u ruke odmah kad je digao pogled s naslovnice…

Nikad više nijednom političaru nisam preporučio tu mudru knjigu, ali sam je zato stalno nudio kao objašnjenje nekim „političkim oponentima“ s kojima se nisam želio posvađati „baš do kraja“ i to u hrvatskom prijevodu koji je, naravno, drugačiji – „Vladar“ kaže hrvatski prijevod od nakladnog zavoda Globus.

Danas mi se čini da su svi hrvatski političari….., ne pročitali tu knjigu – nego su je ugradili kao neki suvremeni mikro-čip u svoj mozak…

Narodni je običaj napraviti „rezime godine koja nam je na izmaku“ pa ću se ja drznuti, također…

Machiavelli tvrdi da su etika i politika dvije sasvim različite (i donekle suprotne) stvari, te da se etika treba zanemariti da bi vladavina bila uspješna, tj. da bi se stvorio uspješan politički sistem.

U taj okvir ću postaviti propast koju je doživio najveći i do nedavno nedodirljivi Todorić. Ta je propast obilježila „sve naše narode i narodnosti“-  kako bi Tito rekao –  unutar prostora bivše države Jugoslavije. Sloba je „hteo da bude kao drug Tito“, Tuđman je štel biti kak i Tito, ali kao što reče jedan pisac „ne znam jel to Sava jalova ili je Dunav neplodan“ …, uglavnom…

  • bolja nam je i propast jednog Todorića koji se fakat financijski ponašao kao Tito –  nego da nam „ožive“ sukobi u kategorijama „ortodox, katolix, muslimix tu kod nas, ali i all around…, u cijelom svijetu…

Da „Politika nema nikakav odnos sa moralnošću“ dokazuju nam svi političari pa da spomenem.“Amerika frst“ ili Trump – pump s opravdanjem „sve su nam burze u zelenom“ obilježilo je godinu kao i nedostatak milijun i pol radnika kod Merkel plus Brexit i francuski vladarski par, ali što je nama važno? „U političkoj sferi dozvoljena su sva sredstva za realizaciju političkog cilja“ pa ću si uzeti za pravo da udovoljim i potpuno odobrim poteze  haenesovog vladara novog/starog šefa Vrdoljaka – jer ako se uklapa u shemu djelovanja velikome Machiavelliu – tko sam ja da mu sudim i copram kud će mu i kako ići politička karijera…

Ovo stajalište u političkoj teoriji, da su sva sredstva dopuštena u realizaciji zadatog cilja koja se definira kao Machiavellizam upravo je u upotrebi svih ovdašnjih, ali i svjetskih političara. Da si ne umišljamo neke posebnosti moram konstatirati da smo u politici jednako loši – ako ne i lošiji od ostalih u svijetu. Naglasio bih – možda neopravdano – neke „posebnosti“:

Posebno, ali ipak povijesno prepisujući, ali opet epski čin – čovjeka sa završena dva fakulteta i akademijom dramskih umjetnosti, nekoliko odlikovanja i činom generala…, gospodina Praljka koji se ubio naočigled svijeta.

U taj filmski dio stavio bih političkog i povijesnog tatu i mamu zagrebačkog bildera desne ruke Hasanbegovića - vrlo živahnog i medijski aktivnog gospodina Lučića – inače –   doktora povijesti i znanosti, bivšeg generala, bivšeg šefa „sisa“ unutar korpusa hrvatske vojske u BIH.

Taj sisov bivši –  Lučić zastupa sasvim neka nova, ali zapravo stara stajališta jednog manjeg dijela hrvatskog jadnog i neukog naroda koji puši i puši i puši sve te titule, profesure, fakultete, akademije i slična ugledna zvanja, stanja i sranja ljudskog uma, jer kaže pisac: Onaj tko obmanjuje će uvijek naći one koji dozvoljavaju da budu obmanuti“  – pa ćemo tako i njima kršćanski oprostiti….

„Ovakvo određenje politike o kojem je pisao Machiavelli početkom 16. stoljeća predstavlja našu suvremenost. Da cilj opravdava sredstvo, da tko nije sa nama taj je protiv nas, predstavlja  bitnu odliku totalitarnih sistema, nacizma na zapadu, staljinizma na istoku 20. vijeka.“ – piše na portalu Wikipedija….,

Objavio/la haler u 01:43, 0 komentar(a), print, #

24.12.2017.

HDZ POCEO ISPOSTAVLJATI NEMOGUCE ZAHTJEVE, NECE DOBITI NI PRIVILEGIJE NITI ETNICKE PODJEL

Šefik Džaferović : HDZ počeo ispostavljati nemoguće zahtjeve, neće dobiti ni privilegije niti etničke podjele





Gost Dnevnika TV1 bio je dopredsjedavajući Predstavničkog doma BiH i potpredsjednik SDA Šefik Džaferović. Portal Vijesti.ba razgovor prenosi u cijelosti:

TV1: Gospodine Džaferoviću, kako funkcioniše koalicija na državnom nivou. Na setu zakona o akcizama za je bio SNSD dok je Savez za promjene bio protiv?

Tu možemo da govorimo o nekoliko stvari. Recimo Savez za promjene kao naš partner iz RS-a je imao drugačiji pogled na ključni set zakona koji smo donijeli a to su zakoni o akcizama gdje smo povećali putarine za 15 feninga i ja mislim da je to velika korist za BiH i velika stvar. Žao mi je što je došlo do toga da je ta grupacija stranka imala takav odnos prema tome pitanju. U ostalim pitanjima uglavnom postoji saglasnost, osim onih pitanja koja su do sada bila tradicionalno pitanja odnosa prema državi, gdje su i do tada postojala različita ponašanja.

Imamo SBB kao političku stranku koja je dio parlamentarne većine. Potpisnik je sporazuma o uspostavi koalicije, zauzima sve pozicije u vlasti koje pripadaju toj stranci i nastoji da i dalje zauzima te pozicije, ali u nekim situacijama ne glasa onako kako je to predviđeno sporazumom. Bilo je nekoliko takvih situacija. Na svu sreću kada je u pitanju zakon o akcizama ta stranka je podržala akcize i ponašala se u skladu sa dogovorom. Vidjet ćemo kako će to biti dalje. Mislim da je bolje da se ponašaju na način kako su se ponašali kada su u pitanju akcize i da na taj način radeći u interesu Bosne i Hercegovine najbolje može sebe da promovira kao političku stranku jer je svako drugo ponašanje kontraproduktivno i za tu stranku. Zaustavljati neke reformske zakone u federalnom parlamentu ili na državnom nivou a biti dio koalicije je nešto što se sigurno ne može dopasti biračima i ta stranka bi o tome trebala da povede računa.

Imamo jednu grupaciju zastupnika koji koriste mandate koje su dobili kao kandidati SDA. SDA je prema zadnjim izborimžnija i najjača politilčka stranka u BiH. Osvojila je deset mandata i to je rezultat SDA. Trojica zastupnika su odlučili da idu svojim putem nakon što su iskazali nezadovoljstvo vlastitom pozicijom nakon Kongresa SDA, i onda su formirajući novi politički projekat uzeli mandate SDA. Bilo bi pošteno ako već hoće da prave novi politički projekat da su mandate vratili stranci koja je dobila povjerenje od naroda. SDA prema izbornom rezultatu ima snagu od 10 zastupnika a oni su sa sobom odnijeli 30 posto snage SDA  što nije uredu.

TV1: Koji je tekst zakona o akcizama usvojen, jesu li to različiti tekstovi i hoće li to praviti dodatne probleme jer se pojavila informacija da tekst na srpskom jeziku nije identičan ostalim tekstovima zakona?

DŽAFEROVIĆ: Dozvolite mi da kažem da je velika stvar što je BiH uspjela da usvoji ovaj set zakona i dva prateća zakona. To je jako važno, kako za cestogradnju u BiH, jačanje ekonomije u BiH ia EU put. Nedavno sam boravio u Briselu, a znao sa to i ranije, i vidio sam šta se postavlja pred BiH kao neki elementarni uvjet da BiH ide dalje svojim EU putem. To su izborni zakon i set zakona o akcizama. Svi mi koji smo glasali za set zakona o akcizama, znamo da to može da bude i nepopularno jer može dovesti do određenog poskupljena cijena ali neće to biti ono poskupljenje biće to nešto niže od toga prema procjenama ljudi koji se bave time, ali znamo da to može da bude nepopularno i opet smo se odlučili da idemo u to jer to dugoročno donosi veliku korist ovoj državi, i to je za mene odgovorno ponašanje. Svako drugo ponašanje je politikantstko ponašanje.

Kada su u pitanju tekstovi zakona postoje tri zakona. Postoji bazni zakon, zakon o izmjenama i dopunaa zakona o akcizama i postoje dva prateća zakona a to je zakon o centralnom računu o zakon o postupku indirektnog oporezivanja. U baznom zakonu nema nikakvih razlika ni u jednoj od jezičkih varijanti i tu jasno piše da se 15 feninga, odnosno ukupan iznos putarina uplaćuje na poseban podračun kod Centralne banke i tu nikakvih dilema nema. Postoje neke razlike u ova dva prateća zakona na različitim jezičkim varijanatama ali kada se to sve skupa pogleda ne postoji mogućnost drugačijeg tumačenja osim tumačenja da to ide na poseban podračun pod posebnu kontrolu. Prema tome zakon će biti objavljen u oni tekstovima kako su usvojeni jer drugačije i ne može da bude. Nema različituh tekstova usvojenih od dva doma. Oba doma su usvojila ove tekstove na način kako govorim i mislim da u njihovoj primjeni neće biti nikakvih problema.

Unatoč tome želim da kažem da je ovo nedopustivo i da ćemo mi vidjeti kako je do toga došlo, ko je to uradio. Ne vjerujem da je to bila neka greška sa skrivenim namjerama i mislim da se radilo o tehičkoj pogrešci.

TV1: Znači kada se objavi u Službenom glasniku neće se orati ponovo mijenjati i usvajati novi tekst?

DŽAFEROVIĆ: Ja mislim da neće.

TV1: Kakvi su gospodine Džaferoviću odnosi SDA i HDZ-a. Zašto niko iz SDA nije prisustvovao Čovićevom Božićnom prijemu?

DŽAFEROVIĆ: Mislim da odgovor leži u odnosu gospodina Čovića prema 25 novembru i u njegovom odnosu prema Bajramima. To ćete najbolje saznati od njega. Bilo je pogrešno od gospodina Čovića da 25.novembar ne obilježava na taj dan nego da se traži da to bude nekoliko dana poslije. Na taj način mi bi umanjili značaj 25.novembra kao dana državnosti i to je nešto što je neprihvatljivo, i odlučili smo se da se 25 novembar obilježi kada treba da se obilježi. Gospodin Čović se nije odazivao koliko ja znam na Bajramske prijeme kod Reisa i mi smo odlučili da se ovaj put ponašamo tako. Ovo nije naš odnos prema Božiću i ja upućujem iskrene čestitke svim katolicima za ovaj praznik. Ovo je odnos prema gospodinu Čoviću i prema njegovom ponašanju . Neka on promijeni svoj odnos, a što se nas tiče tu nema nikakvih drugih problema.

SDA je u odnos uspostave vlasti s HDZ-om ušla vrlo otvoreno i iskreno. Nekoliko sam puta govorio da smo mi stranka koja smatra da se izborni rezultati u BiH implementiraju i da se vlast uspostavlja ne samo na osnovu rezultata nego i na osnovu ustavne pozicije konstitutivnih naroda. Kada se pogleda snaga HDZ-a u domu naroda onda je jasno da HDZ ima više snage nego što imaju neke druge stranke koje nemaju tu snagu u domu naroda a koje su osvojile više glasova. Jednostavno BiH je takva i mi kažemo da u BiH svako treba da ima ono što mu pripada i niko ne može da dobije ništa izvan toga. Mi smo se tako i ponašali. Zbog poštivanja tog principa i korektnog odnosa prem HDZ-u mi smo bili došli u situaciju da se recimo sruši koalicija sa DF-om.

Međutim HDZ-u to očigledno nije bilo dovoljno, bar tako pokazuje njihovo ponašanje, i mi sada kao stranka koja je imala takvo ponašanje, vrlo kredibilno i bez ikakve rezerve kažemo da u BiH niko ne može dobiti ništa što mu ne pripada a svako treba da ima ono što mu pripada. Pojavili su se zahtjevi za dodatnim etniičkim podjelama u BiH od strane HDZ-a, jer ja ne mogu drugačije tumačiti prijedlog izmjena Izbornog zakona kojeg je ta politička stranka putem kluba delegata iz reda Hrvata uputila u parlamentarnu proceduru i kojeeg je nažalost dom naroda usvojio i kojeg će sasvim sigurno oboriti predstavnički dom. Kako drugačije tumačiti činjenicu da u tom izbornom zakonu se potvrđuje diskriminacija kada je u pitanju izbor članova Predsjedništva, ne poštuju se odluke Evropskog suda za ljudska prava, Vijeće za vanjske poslove EU nas upozorava da ne možemo da donosimo nikakve izmjena zakona koje bi nas udaljile od implementacije odluka Evropskog suda za ljudska prava. Kako drugačije tumačiti da oni u svome izbornom zakonu predlažu takvu distribuciju mandata za federalni dom naroda; naprimjer iz Sarajeva, nema nijednog predstavnika iz reda Hrvata, kako drugačije tumačiti to da iz Livanjskog kantona se ne predviđa nijedno mjesto za predstavnika bošnjačkog naroda i za Posavinu je ista takva stvar, kako to drugačije tumačiti nego kao zahtjev za dodatne etničke podjele.

Imao sam priliku nekoliko puta da slušamo obrazloženja takvog prijedloga i to je nešto što posebno zabrinjava. Na izbore u BiH izlaze građani a ne kolektiviteti i narodi. Izlaze građani koji su istovremeno pripadnici nekog naroda, i to je stvar individualnom opredijeljenja svakog čovje. Ako govorimo o legitimitetu onda možemo govoriti samo o legitimitetu birača odnosno o legitimitetu kojeg oni daju. HDZ u svome prijedlogu pokušava da ospori pravo nekom čovjeku koji pripada, npr, hrvatskom narodu koji dolazi iz sredine gdje je hrvatski narod u manjini da bude član kluba Hrvata a isto se to odnosi i na Bošnjake i na Srbe kada se pogleda taj zakon. Dakle, osobi koja ima sve identitetske karakteristike vezane za konkretan konstitutivni narod se od pripadnika tog istog naroda iz većinskih podrućja, gdje taj narod živi u većini, osporava se pravo da budu članovi federalnog doma naroda.

To je direktna diskriminacija i nešto što bi mogli sigurno nazvati zahtjevom za dodatne etničke podjele. Ne možemo zanemariti u BiH nijednog čovjeka i svakom čovjeku se mora omogućiti da se ponaša barem kad je identitet u pitanju spram svog izjašnjenja i svoga pogleda. Sve je to skupa povezano za suštinom i karakterom doma naroda. Dom naroda i u Federaciji i na nivou države Bosne i Hercegovine nije samo dom u kojem se štite vitalni interesi, to je zakonodavni dom u punom kapacitetu jednako kao i predstavnički dom jer nema nijednog zakona što ga neće odobriti oba doma parlamenta. Ako je to zakonodavni dom u punom kapacitetu onda je to dom koji se ne bavi samo zaštitom vitalnih nacionalnih interesa nego se bavim svim drugim poslovima kojima se bavi jedan parlament. U takvoj situaciji, svakomn građninu morate omogućiti da može pristupiti tome domu.

Kada bih želio da definiram ponašanje i zahtjev HDZ-a; oni bi da zadrže postojeći karakter doma naroda ali da mu ospore građanski element u popunjavanju tog doma i da zadrže samo etnički u popunjavanu tog doma. To je nešto što je apsolutno neprihvatljivo. Ili se mora promijeniti karakter doma naroda pa da  to bude samo dom za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa i onda možemo drugačije da razgovaramo, jer tada bi predstavnički dom, dakle građanski dom, donosio sve ostale odluke ili moramo govoriti ovo što govorimo i u ovakvoj situaciji osigurati na nijedan čovjek ne bude izuzet iz mogućnosti da pristupi federalnom domu naroda.

To je dakle osnovna stvar kada govorimo o odnosima između SDA i HDZ-a. Meni je žao što je to tako jer je to producirano uglavnom iz razloga o kojima sam govorio, ponašanje HDZ-a. Na toj relaciji se moraju tražiti rješenja. Mi smo politilčke stranke čiji birači zajedno žive, pomiješani, i to je dobro za BiH, i moramo tražiti rješenja koja će biti utemeljana na Ustavu i koja će poštovati vrijednosti o kojima govorimo. SDA je pokazala da je na to spremna i da želi korektnu saradnju .

Nije moguća nijedna reforma u BiH koja bi proizvodila dodatne etničke i teritorijalne podjele i HDZ toga mora biti svjestan.

TV1: SDA ima svoj prijedlog, SDP i DF imaju svoj prijdllog, čulo se u javnosti da je dosta sličnosti. Je li na tragu toga moguće doći do rješenja?

DŽAFEROVIĆ: To su praktično dva identična prijedloga. Prijedlog SDP-a i DF-a je utemeljen na principia o kojima SDA govori već duže vremena i koji su sadržai u našem prijedlogu zakona. Oni u tome zakonu nude jedno rješenje koje je vezano za proporciju izabranih delegata iz pojedinih izbornih jedinica zastupnika u predstavničkom domu spram glasača i to je obaveza koju imaju i državni i entitetski i parlament, i to je nešto što je federalni parlament treba da uradi. Nakon svake četiri godine federalni parlament mora da preispita kakav je odnos broja birača i broja zastupnika koji se biraju u federalni predstavnički dom i da napravi odgovarajući distribuciju madata.

Ista je stvar kada je u pitanju federalni dom naroda. Dva su principa koja je od ranije promovirala i koja će uvijek promovirati SDA, a to je utemeljenost na popisu iz 1991.godine i druga stvar je ustavna kategorija koja se provlači još od Vašingtona pa do danas, da iz svakog kantona ukoliko u tome kantonu ima izabran najmanje po jedan predstavnik svakog konstitutivnog naroda mora mu biti dodjeljeno mjesto u feederalnom domu naroda. Postoji jedan problem u tome zakonu koji se tiče popune srpskog kluba. Mi smo uložili amandman na Ustav Federacije, oni to pokušavaju da riješe u svom prijedlogu zakona. Mislim da bi tu mogao da bude problem jer je za to potrebno promijenitI Ustav.

Postoje neke odredbe tehničkog karaktera tiču hijerarhije pravnih akata i koje je moguće popraviti a što se nas tiće mi smo vrlo skloni tome rješenju kojeg su ponudile te dvije stranke

TV1: Hoće li država do kraja godine, odnosno 29. decembra dobiti budžet, pojavile su se informaije da predsjedavajućoj Krišto ne odgovara termin sjednice?

DŽAFEROVIĆ: Mi smo unutar kolegija razgovarali o planu aktivnosti do konca godine i 29.decembar je bio ostavljen u našim dogovorima kao neka rezervna varijanta ukoliko ne bismo usvojili budžet do tada. Prema posljednjim razgovorima koje smo imali ne postoji spremnost kod gospođe Krišto da se ta sjednica održi 29.decembra. Ona to pravda nekim svojim razlozima. Sljedeća sjednica je 17.januara a onda je planirana sjednica za 31.januar . Volio bih kada bismo smogli snage i održali sjednicu do konca ove godine i usvojili budžet Bosne i Hercegovine.

TV1: Šta ne odgovara gospođi Krišto?

DŽAFEROVIĆ: Ne znam, ja sam sam samo prenio ono što znam, ništa više nisam ni saznao niti mogu šta više da kažem.

23.12.2017.

PROF. DR. NEDZAD MULABEGOVIC : SMATRAMO DA SU ODREDBE POSTOJECEG USTAVA BiH PREVAZIDJENE

Prof. dr. Nedžad Mulabegović : Smatramo da su odredbe postojećeg Ustava BiH prevaziđene





Predsjednik Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI) prof.dr. Nedžad Mulabegović je večeras u Sarajevu, na svečanoj akademiji povodom 25. godina od osnivanja VKBI-a, kazao da se Vijeće zalaže za cjelovitu, suverenu, sekularnu i demokratski uređenu BiH.

 Zemlju u kojoj je građanin u fokusu zaštite temeljnih ljudskih prava i sloboda, gdje su nacionalna prava i vjerske slobode neupitne.

“Smatramo da su odredbe postojećeg Ustava BiH prevaziđene, da je entitetsko uređenje BiH neodrživo, da je u suprotonosti s višestoljetnim bićem BiH i ekonomskim i tržišnim zakonitostima i onemogućava uspostavu demokratskih principa, a što je ustanovio i nizom presuda Sud za ljudska prava u Strazburu”, kazao je Mulabegović.

Napomenuo je da će se VKBI zalagati za usklađivanje našeg ustavnog i društvenog uređenja na bazi temeljnih demokratskih principa koji važe i koji se primjenjuju u državama EU.

Dodao je da prvenstevno misle na ravnopravnost svih naroda i građana na teritoriji cijele BiH i na vladavinu prava.

“Vjerujemo da političke odluke ne mogu biti iznad Ustava ili zakona naše države, a kamoli da se ne provode presude najviših sudskih instanci što je, na žalost, postala praksa posebno u entitet Republika Srpska”, istaknuo je Mulabegović.

Potcrtao je da je borba protiv fašizma, svih oblika segregacije i aparthejda kontinuirana aktivnost i programska orjentacija Vijeća.

Naglasio je kako vjeruju da je različitost naroda – Bošnjaka, Srba, Hrvata, a zatim i manjina – Jevreja, Roma, Albanaca i svih drugih koji žive u BiH naša komparativna prednost, „ali očigledno ove vrijednosti koje čine BiH društvom zajedničkih vrijednosti nisu na adekvatan način prepoznate od najutjecajnijih evropskih država, odnosno instituicija“.

– Bilo kakve etno-teritorijalne podjele unutar BiH za nas su apsolutno neprihvatljive – istaknuo je Mulabegović.

Dodao je da će u tom kontekstu tražiti podršku i pomoć nadležnih državnih organa i institucija, partnerskih organizacija, da se u narednom periodu jasno i nedvojbeno podrže projekti izrade enciklopedije BiH, koja se treba voditi kroz najvišu akademsku instituciju – Akademiju nauka i umjetnosti, kao i završetak projekta izrade višetomnog riječnika bosanskog jezika.

Mulabegović smatra da bez ovih kapitalnih dijela „teško će nas upoznati i razumjeti u svijetu, jer nas malo ili nedovoljno poznaju, iako mi mislimo drugačije“.

Najavio je će projekti s kojima će Vijeće započeti 2018. godinu biti usmjereni, prije svega na konačno parafiranje zajedničke deklaracije čiji je nacrt verificiran na Bobovcu 25. novembra ove godine, a koja će dati odgovor na pitanje za kakvu BiH se zalažemo.

Napomenuo je da su nacrt deklaracije podržali Hrvatsko narodno vijeće u BiH, Srpsko građansko vijeće, Asocijacija nezavisnih intelektualaca „Krug 99“, „Preporod“, „Napredak“, La Benevolencija, „Prosvjeta“ i „Merhamet“.

Kazao je da će deklaracija, koja će biti otvorena i za druge organizacije civilnog društva, biti prvi korak ka iznalaženju modela i definiranju odgovarajućih sporazuma o zajedničkoj suradnji pobrojanih organizacija.

Večeras su se prisutni podsjetili ratne 1992. godine, kada je u opkoljenom Sarajevu u hotelu Holiday Inn, u razorenoj međunarodno priznatoj Republici Bosni i Hercegovini, 22. decembra, održana osnivačka Skupština Vijeća Kongresa bosansko-muslimanskih intelektualaca, kojoj je prisustvovalo više od 800 delegata i zvanica, politički i vojni vrh Republike BiH, intelektualci, javni, društveni, kulturni i privredni djelatnici iz čitave BiH.

Osnivačkom Skupštinom Vijeća 1992. godine predsjedavao je prof.dr. Enes Pelidija, koji se večeras obrati na svečanoj akadeniji te podsjetio da je on, uime Organizacionog odbora, otvorio Kongres i u uvodnom referatu istakao „da ovaj Kongres treba da ispisuje testament za budućnost naše države i naroda“.

Kazao je kako je također istaknuo da su prisutni svjesni da se na ovom Kongresu ne mogu dati svi odgovori na brojna pitanja, „međutim, Kongres je dužan da kaže koja su to pitanja oko kojih se ni sa kim i ni po koju cijenu ne želimo pogađati“.

Predsjednik Upravnog odbora Vijeća prof.dr. Enver Imamović, koji je otvorio večerašnju svečanu akademiju, je kazao da bi „čovjek rekao da 25 godina nije dugo vrijeme“.

“Međutim, s obzirom na to kada je stvoreno ovo Vijeće, u kojim okolnostima, a to je najteže razdoblje naše historije, to je jako dugo”, kazao je on.

Naveo je kako vjeruje da će doći vrijeme i da će Vijeće bošnjačkih intelektualaca biti vijeće bosanskih intelektualaca „gdje će svi rodoljubi naše zemlje, bez obzira na nacionalnost i vjeru biti ujedinjeni s istom borbom za svoju domovinu, za BiH“.

Na svečanoj Akademiji dodijeljena se priznanja Vijeća: Zahvalnice, Plakete i Povelje, čije je laureate odredio Upravni odbor Vijeća, na prijedlog i uz konsultacije sa predsjednikom Vijeća.

Akademiju, kojoj su prisustvovale brojne zvanice iz političkog, javnog i kulturnog života, svojim doprinosom uveličali su Nedžad Neno Murić s pratećim vokalima i glumac Adnan Hasković, prijatelji Vijeća.

(Kliker.info-Fena)

23.12.2017.

KEMAL KURSPAHIC: DECENIJE VLADAVINE 'MARGINALACA'

Kurspahić: Decenije vladavine 'marginalaca'


Članovi bh. Predsjedništva Mladen Ivanić i Bakir Izetbegović i predsjedavajući Dragan Čović na konferenciji za medije sa predsjednikom Aleksandrom Vučićem



Članovi bh. Predsjedništva Mladen Ivanić i Bakir Izetbegović i predsjedavajući Dragan Čović na konferenciji za medije sa predsjednikom Aleksandrom Vučićem

/////////////////////////////

Nakon nedavnog susreta s američkim državnim sekretarom Reksom Tilersonom (Rex Tillerson) šef diplomatije Srbije Ivica Dačić razglasio je posredstvom Tanjuga kako je rekao Tilersonu da se „moraju napraviti neki strateški aranžmani“ i kako je „Srbija spremna za dijalog s novom američkom administracijom“. Tu potrebu za „strateškim dijalogom“ potcrtao je insistiranjem kako pripadnici „starog poretka“ – u Americi – nisu sposobni za takvo šta jer oni „brane svoju politiku iz devedesetih“.

Takva interpretacija susreta na marginama ministarskog zasjedanja OSCE u Beču namijenjena je i dostupna samo javnosti osuđenoj da o aktivnostima svojih visokih zvaničnika saznaje samo posredstvom državnih medija. O tom susretu naravno nije bilo ni riječi u američkoj javnosti jer su razgovori na marginama službenih sastanaka ili kurtoazni, šta ima-šta nema; ili povjerljivi ili privatni i kao takvi nikoga pristojnog i ne zanimaju.

Dvije-tri rečenice iz saopštenja o bečkom susretu primjer su kako se kompromituje i sama ideja „strateškog partnerstva“.

Najuticajniji američki mediji pisali su o Tilersonu (na fotografiji) kao o „mrtvacu koji hoda“
Najuticajniji američki mediji pisali su o Tilersonu (na fotografiji) kao o „mrtvacu koji hoda“

Prvo: pokušaj da se dijalog uspostavlja kritikom „bivših“ i njihove „politike iz devedesetih“ predstavlja nepozvano miješanje u američki politički proces i odnose i počiva na pretpostavci kako bi Amerika mogla da odbaci vrijednosti kojima se vodila njena politika u prošlosti. Drugo: prizivanje „strateškog dijaloga“ počiva na šta-je-babi-milo-to-joj-se-i-snilo očekivanju da bi Srbija dugoročno mogla da bude prihvaćena kao partner sa svim prtljagom dubokih nesporazuma s Evropom i Amerikom: u vezi s Kosovom; u vezi s NATO-m; u vezi s Rusijom; u vezi s iskrenim doprinosom regionalnom pomirenju koje uključuje – kao bitan prvi korak – poštovanje za žrtve genocida. I treće: nastojanje da se partnerstvo gradi na poticanju i produbljivanju jaza između „bivših“ i „sadašnjih“ zanemaruje činjenicu da u doba trampizma i „sadašnji“ preko noći postaju „bivši“: upravo dok mu je šef diplomatije Srbije nudio nove „strateške“ – što će reći: dugoročne – aranžmane najuticajniji američki mediji pisali su o Tilersonu kao o „mrtvacu koji hoda“ i najavljivali njegovu skoru smjenu.

Nastojanja balkanskih i svakako drugih interesnih lobista da se približe „novima“ u američkoj politici nisu, naravno, ništa novo – tako je bilo u svi smjenama administracija – ali je u prvoj godini Trampovog predsjednikovanja poprimilo razmjere potpune nepredvidivosti. Tako se približavanje srpskih lobista Majklu Flinu (Michael Flynn) kao Trampovom savjetniku za nacionalnu bezbjednost zalijevalo kao obećanje novog početka, kako bi rekao Dačić – novih „strateških aranžmana“ - da bi on taj posao u Bijeloj kući izgubio nakon samo 24 dana.

Iako Balkan i „devedesete“ odavno nisu ni blizu prioritetima američke spoljne politike, upravo je Tilerson – u obraćanju spoljnopolitičkim znalcima u Vudro Vilson (Woodraw Wilson) Centru u Vašingtonu – u samo nekoliko rečenica potvrdio kontinuitet američke politike na Balkanu kad je rekao:

„Sjedinjene Države uvažavaju osjetljivost Balkana i nastaviće da rade s partnerima u Evropskoj uniji da donesu stabilnost, prosperitet i demokratiju u region. Narodima balkanskih zemalja kažemo: 'Odbacite animozitete tako da mir može postati trajan. Vi imate šansu da istoriju usmjerite u novom pravcu. Krv više ne može da obilježava linije sukoba. Sjedinjene Države i svijet žele da vide novu generaciju Srba, Hrvata, Albanaca, Bosanaca, Kosovara i ostalih koji će oprostiti prošlost iako je nikada ne mogu zaboraviti'“.

To je – uprkos svim domaćim razlikama pa i političkim sukobima „bivših“ i „sadašnjih“ – konstanta američke spoljne politike pred kojom ponuda „strateškog partnerstva“ s Amerikom dobija karikaturalne razmjere u ovonedjeljnoj predstavi, uz učešće i Vučića i Dačića, vječite zahvalnosti Rusiji što je uložila veto na rezoluciju Savjeta bezbjednosti o osudi genocida u Srebrenici čiji je jedan od glavnih sponzora bila Amerika.

Politika „sjedenja na dvije stolice“, i Zapad-i Rusija, ima ograničen rok trajanja

Politika „sjedenja na dvije stolice“, i Zapad-i Rusija, ima ograničen rok trajanja. Tilerson je – u već spomenutom izlaganju u Vudro Vilson Centru – ukazao na agresivno ponašanje Rusije prema regionalnim susjedima; prijetnju koju Rusija predstavlja Evropi uz poruku u vezi s Ukrajinom kakva se dugo nije čula ni od „bivših“: „Svaki ishod rata koji ne podrazumijeva potpuno nezavisnu, suverenu i teritorijalno cijelu Ukrajinu je neprihvatljiv“.

A da to nije tek verbalno „vježbanje strogoće“, administracija je pokazala i kad je zatražila 4,8 milijardi dolara iz budžeta za evropsku odbrambenu inicijativu – 1,4 milijardu više nego prošle godine – za jačanje američke odbrambene moći i jačanje snaga u Evropi (taj iznos uključuje i 150 miliona dolara pomoći Ukrajini da ojača kapacitet za odbranu svog teritorijalnog integriteta.)

Nastojanja da se na margini političkih okupljanja nude i najavljuju „strateške inicijative“ nisu, naravno, tek izum aktuelne srpske politike. Predsjednica Hrvatske je, koristeći novostečeni status svoje zemlje kao članice i Evropske unije i NATO-a, na marginama međunarodnih zasjedanja nudila „emancipatorsku“ ulogu u Bosni i Hercegovini na način koji vrijeđa evropske ideale suvereniteta i integriteta.

Bosanskohercegovački političari ne mogu se optužiti za tu zloupotrebu međunarodnih kontakata: njih niko i ne pripušta na mjesta na kojima se razgovara i odlučuje o politici. Oni su za Evropu – pred neispunjenim upitnikom.

22.12.2017.

DEZERTERI

SRETAN VAM BOŽIĆ DEZERTERI

VEDRAN SRŠEN
Autor 22.12.2017. 


SRETAN VAM BOŽIĆ DEZERTERI

Foto: Index.hr

//////////////////////////////

Izdvajamo

  • Sve to propovijeda sisački biskup Vlado Košić na domjenku kojeg je upriličio hadezeov sisačko-moslavački župan, te tako zorno pokazao kako i danas funkcionira „srednjovjekovni“ savez svećenstva i plemstva, te iskoristio priliku baciti „fetvu“ na potlačenu kastu koja odlazeći iz takove nefunkcionirajuće zajednice dovodi u pitanje njihov lagodni život prožet pohlepom, mercedesima i državnim priznanjima.

....................................

Tako je, na narodnom novcu dobro uhranjeni sisački biskup presudio mladima koji odlaze da bi preživjeli, nazvavši ih izdajnicima, odmetnicima i dezerterima, pa bi im on, po svemu sudeći, kao istinski totalitarist zatvorio granice, no prije nego li se to ili nešto slično ne dogodi, biskup Košić bi trebao bar pokušati objasniti kako je to najviše „dezertera“, „izdajnika“ i „odmetnika“ u krajevima gdje je na vlasti HDZ i gdje je dominantan utjecaj Katoličke Crkve?

„To bi se moglo nazvati dezerterstvom“ objasnio je sisački biskup mons. Vlado Košić pojavu odlaska ili bijega iz Hrvatske rijeke mladih i školovanih koji sa svojim obiteljima napuštaju Hrvatsku u potrazi za ostvarenjem temeljnog ljudskog prava kojeg ovdje dosegnuti ne mogu, prava na vlastiti put do sreće, napuštajući zajednicu kojom vladaju plagijatori, gdje se slave zločinci, a neustavna predsjednica otvoreno govori kako ona Zakon poštivati neće.

Kada se iz Socijalističke Republike Hrvatske odlazilo na privremeni rad u inozemstvo, a uglavnom su odlazili nekvalificirani radnici jer su oni školovani lako dolazili do posla a čekali su ih i stanovi te su se mlade obitelji mogle „množiti“ i imati djecu, njihov se odlazak kasnije proglasio domoljubnim bijegom od aveti komunizma; a danas kada se školovani ljudi „uklanjaju“ i „sklanjaju“ iz Hrvatske pred plagijatorima i očito za stalno napuštaju društvo kojim caruje kriminal, korupcija i nepotizam, gdje su u sprezi Crkva i sirovi nacionalizam, kada se cijeloj naciji lijepi etiketa zločina neprimjerenim reakcijama vodećih ljudi na Presudu u Haagu, o čemu je i u Bundestagu progovorio zastupnik Juratović, biskup Košić one koji odlaze želeći pronaći mjesto gdje će živjeti dostojanstveno od svoga rada, proglašava dezerterima, izdajnicima, onima koji su se odmetnuli od svoje Domovine, nevjernicima.

Sve to propovijeda sisački biskup Vlado Košić na domjenku kojeg je upriličio hadezeov sisačko-moslavački župan, te tako zorno pokazao kako i danas funkcionira „srednjovjekovni“ savez svećenstva i plemstva, te iskoristio priliku baciti „fetvu“ na potlačenu kastu koja odlazeći iz takove nefunkcionirajuće zajednice dovodi u pitanje njihov lagodni život prožet pohlepom, mercedesima i državnim priznanjima. Tako je, na narodnom novcu dobro uhranjeni sisački biskup presudio mladima koji odlaze da bi preživjeli, nazvavši ih izdajnicima, odmetnicima i dezerterima, pa bi im on, po svemu sudeći, kao istinski totalitarist zatvorio granice, no prije nego li se to ili nešto slično ne dogodi, biskup Košić bi trebao bar pokušati objasniti kako je to najviše „dezertera“, „izdajnika“ i „odmetnika“ u krajevima gdje je na vlasti HDZ i gdje je dominantan utjecaj Katoličke Crkve?

Božić, taj mirni i nježni obiteljski blagdan, dan kada slavimo rođenje Kristovo, dan kada se rodio Mali Bog, sinonim je darivanja, radosti i svjetla. Božić ljubimo jer je neraskidivo vezan uz majčinu ljubav, rođenje u štalici, djetinjstvo i obitelj, a smisao mu nalazimo u Kristovom dolasku i našem spasenju u susretu s njim. I dok svatko od nas slavi taj očekivani osobni susret s Bogom, dok na Badnjak bdijemo čekajući njegovo rođenje, da bi osjetili puninu tog događaja i susreta koji će nas promijeniti na bolje, ne treba nam ni popa, ni fratra ni Biskupa.

Božić nam govori o miru i ljubavi prema svim ljudima dobre volje, o radosti i milosrđu, suosjećanju prema svima.

Upravo jer je Božić Mir i Ljubav, Obitelj i Milosrđe, birati ću riječi i reći – neprikladno mi zazvučaše riječi Nadbiskupa zagrebačkog Kardinala Bozanića upućene u Božičnoj poruci „vidljivo je da postoje ljudi i skupine što se upravo natječu kako bi našli što više zla oko nas i uvećali njegovo očitovanje; kao da se sugerira kako u nas ništa ne valja i kako sve ide u pogrešnom smjeru“.

Postoje ljudi i skupine.

Oni uvećavaju zlo.

Sugeriraju da u nas ništa ne valja.

Ovo je verbalni delikt.

Da li su ovo riječi mira, ljubavi i suosjećanja za druge, ili je ovdje progovorio biskup  kardinal državni odvjetnik Bozanić pronašavši u ponašanjima ponekih ljudi, čak i skupina, sumnjivo sugeriranje kako ništa ne valja, pače te skupine se natječu kako bi prikazale i uvećale zlo oko nas. Inkvizitor Bozanić razotkriva i „oživljava“ verbalni delikt pojedinaca i skupina, te prepoznaje čitav niz kaznenih djela tako svojstvenih neslobodnim režimima, društvima i zajednicama, od sudjelovanja i udruživanja  radi izvođenja neprijateljske djelatnosti, do onog iz čuvenog čl.133. neprijateljska propaganda.

Ocjene kardinala Bozaniće se ni u kom slučaju ne trebaju potcijeniti, pogotovo kada se uzme u obzir nesporna činjenica da je današnja Republika Hrvatska puno više katolička, nego li je Socijalistička Republika Hrvatska bila komunistička.

Sretan Vam Božić dezerteri.

22.12.2017.

SERGE BRAMMERTZ O KARAKTERU RATA U BiH: "SUD JE DOKAZAO DVOSTRUKU AGRESIJU NA BOSNU I HERCEGOVINU"!

SERGE BRAMMERTZ O KARAKTERU RATA U BIH: "Sud je dokazao dvostruku agresiju na BiH"!

Glavni tužitelj Haškog tribunala, za bh,portal Avangarda.ba kaže da je Međunarodni sud pravde utvrdio karakter rata u BiH: riječ je o dvostrukoj agresiji na BiH i međunarodnom oružanom sukobu, a ne o građanskom ratu.




SERGE BRAMMERTZ O KARAKTERU RATA U BIH: 'Sud je dokazao dvostruku agresiju na BiH'!


Piše: Dženana Karup Druško AVANGARDA: Gospodine Brammertz, uz čestitke na posljednjim presudama, molim Vas da nam kažete šta je po Vama najvažnije u tim presudama i jeste li se nakon toga sreli sa žrtvama? 

BRAMMERTZ: 
Obje presude su vrlo važne. Simbolički, one označavaju kraj rada Haškog tribunala. One, također, potvrđuju argumente koje je moj Ured iznio u mnogim predmetima: rat u Bosni i Hercegovini bio je međunarodni oružani sukob u koji su bile uključene i Srbija i Hrvatska. I konačno, bilo je važno da smo dokazali individualnu krivičnu odgovornost Ratka Mladića i optuženih u predmetu Prlić i drugi.

U predmetu Mladić, dokazano je da su počinjeni masovni zločini protiv čovječnosti u općinama u Bosni i Hercegovini, da je civilno stanovništvo Sarajeva bilo izloženo teroru tokom gotovo četiri godine kada je grad bio pod opsadom snaga pod Mladićevom kontrolom, da je genocid počinjen protiv bosanskomuslimanskog stanovništva Srebrenice 1995. godine, i da su vojnici UN-a držani kao taoci.

U predmetu Prlić i drugi, dokazano je da je Hrvatska imala punu kontrolu nad HVO-om koji je počinio široko rasprostranjene zločine, ili da je Hrvatska dala svoje vlastite oficire Hrvatske vojske da komanduju snagama HVO-a u Bosni i Hercegovini, ili da je Hrvatska pružila logističku podršku tim snagama, ili da je Hrvatska slala vlastite snage Hrvatske vojske u Bosnu i Hercegovinu da neposredno učestvuju u sukobu.

Sreo sam se sa žrtvama koje su prisustvovale izricanju presude Mladiću i one su bile veoma zadovoljne ishodom, a ja sam bio veoma zadovoljan što sam vidio da su njihova očekivanja ispunjena. Mjera našeg uspjeha je to kako to vide žrtve, i ja se nadam da one mogu reći da je u tim predmetima pravda postignuta. 

AVANGARDA: Kada će, po Vama, političke elite u regionu prestati da presuđene zločince predstavljaju kao heroje i idole nacije? 

BRAMMERTZ:
 Ove su pitanja na koja treba odgovoriti tiha većina u cijelom regionu koja ne želi da ih se percipira kao negatore genocida ili kao ljude koji glorificiraju osuđene ratne zločince. Sada se čini da su najglasniji oni najekstremniji, i da su oni ti koje političari slušaju.

To se neće promijeniti sve dok većina građana ne uputi poruku političarima da su umorni od straha, mržnje i podjela.

AVANGARDA: Komentirajući presude Mladiću i Prliću i drugim, nije malo onih koji su u prvi plan isticali da je presudom protiv Prlića i drugih kažnjena Hrvatska, a da se Srbija “izvukla” jer nije dokazana uloga Miloševića u UZP-u u procesima protiv Mladića i Karadžića. 

BRAMMERTZ: 
Ja sam i ranije rekao da naša suđenja ne presuđuju niti kažnjavaju “Hrvatsku“ ili “Srbiju”, ili bilo koje narode, ili države. Ono što smo mi dokazali je da su visoki lideri iz Zagreba i Beograda djelovali zajedno sa drugima kako bi počinili stravične kampanje zločina u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Kosovu.

Međunarodni sud pravde je utvrdio da je Srbija propustila spriječiti i kazniti genocid u Srebrenici. To je jedina međunarodna presuda u kojoj je utvrđeno da je jedna država regiona odgovorna za počinjene zločine, tako da je sada teško vidjeti kako je Srbija “izbjegla pravdu”.

Što se tiče presuda Mladiću i Karadžiću, moj Ured je bio fokusiran na dokazivanje njihove krivice i nije bilo neophodno da izvodimo sve naše dokaze o Miloševićevoj umiješanosti i umiješanosti drugih. Ta pitanja su važnija u aktuelnom suđenju Stanišiću i Simatoviću, gdje je uloga rukovodstva Srbije u zločinima glavna karakteristika samog predmeta.

AVANGARDA: Mislite li da se zaključci prvostepenih vijeća iz slučajeva Karadžić, Mladić i Šešelj mogu ispraviti u žalbenim procesima? 

BRAMMERTZ: 
Kao što sam ranije rekao, predmet Stanišić i Simatović će biti veoma važan za pitanje umiješanosti zvaničnika iz Beograda.

Ako čitate presude Karadžiću i Mladiću, one su sasvim jasne u pogledu široke podrške koju je Beograd pružao VRS-u i Republici Srpskoj i da je vodstvo bosanskih Srba provodilo plan zauzimanja kontrole nad teritorijom i njenog etničkog čišćenja teritorije.

AVANGARDA: Zašto je Tribunal, koji je nadležan za utvrđivanje individualne odgovornosti, u mnogim procesima utvrđivao i utvrdio postojanje međunarodnog oružanog sukoba na području Jugoslavije? 

BRAMMERTZ: 
Jednostavno rečeno, ratni zločini se mogu počiniti u međunarodnom i nemeđunarodnom oružanom sukobu. Međutim, mali je broj dodatnih zločina – koji se definiraju kao “teška kršenja Ženevske konvencije” – a koja se primjenjuju samo u međunarodnom oružanom sukobu. Tako da je nama bilo važno dokazati da je oružani sukob u Bosni i Hercegovini bio međunarodni da bi smo mogli utvrditi odgovornost počinilaca za zločine koji nose oznaku “teška kršenja”.

AVANGARDA: Haški tribunal je 31. decembra prestao sa radom, ali rad nastavlja Mehanizam za međunarodne krivične sudove (MICT). U dijelu bh. javnosti se pokušava stvoriti percepcija da MICT predstavlja beznačajni organ UN-a, odnosno da MICT nema mandat i kapacitet ICTY-ja i da će se svi procesi voditi po nekim novim, nejasnim pravnim standardima, te da MICT nema važnost i “snagu” ICTY-ja. 

BRAMMERTZ: 
Činjenica da postoji Mehanizam za međunarodne krivične sudove pokazuje da rad nije završen, jer se vodi suđenje u predmetu Stanišić i Simatović, te žalbe u predmetima Šešelja, Karadžića i Mladića.

Naravno, realnost je da odgovornost za dalje provođenje pravde sada ovisi o nacionalnim sudovima, a moj Ured će im nastaviti pružati podršku i pratiti izazove sa kojima se suočavaju.

Ja bih rekao i da će interes i pažnja za BiH i Srbiju samo porasti u sljedećim godinama, uključujući polje vladavine prava i pravde u vezi sa ratnim zločinima, kako te dvije zemlje budu napedovale u procesu pristupanja EU.

Objavio/la haler u 23:36, 0 komentar(a), print, #

22.12.2017.

OTAC NA ,,SLUZBENOM" PUTU UDRUZENOG ZLOCINACKOG PODUHVATA

22.12.2017.

HRVATSKE VODE SRPSKIH ŠUMA

Hrvatske vode srpskih šuma


Interno obavještenje Društva matematičara Republike Srpske, o kvotama za učešće na matematičkom takmičenju u Istočnom Sarajevu u maju ove godine

Interno obavještenje Društva matematičara Republike Srpske, o kvotama za učešće na matematičkom takmičenju u Istočnom Sarajevu u maju ove godine

///////////////////////

U Bosni i Hercegovini je već 25 godina sve podijeljeno na tri nacionalna principa.

Tako, prema nacionalnom ključu, postoje tri akademije nauka i umjetnosti (Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske), javna preduzeća sa srpskim ili hrvatskim predznakom, a svaka inicijativa da se to ukloni dočekuje se na nož, uz obrazloženje kako se zadire u vitalni nacionalni interes.

Tako je prošao i prijedlog Socijaldemokratske partije (SDP BiH) u Federaciji Bosne i Hercegovine da se javna preduzeća, koja u svom prefiksu imaju "Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosna", izbace.