Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

13.10.2017.

ZORAN PUSIĆ: PROTIV HRVATSKE KOJA NALIKUJE NDH

Zoran Pusić: Protiv Hrvatske koja nalikuje NDH


Ljudi koji se zaklinju u domoljublje rade od Hrvatske ovo što se događa danas – da postaje jedna nesimpatična, mala zemlja na rubu Europe: Zoran Pusić


Ljudi koji se zaklinju u domoljublje rade od Hrvatske ovo što se događa danas – da postaje jedna nesimpatična, mala zemlja na rubu Europe: Zoran Pusić

Predsjednik Antifašističke lige Hrvatske i dugogodišnji aktivist za ljudska prava ​Zoran Pusić u razgovoru za Radio Slobodna Europa (RSE) govori o falsificiranju povijesti u Hrvatskoj, te o tome zašto smatra da je Katolička crkva u Hrvatskoj ispolitizirana u jednom krajnje negativnom i nekršćanskom smislu.

RSE: Kako tumačite inicijativu grupe povjesničara koji smatraju da ne treba zabraniti ustaški pozdrav "Za dom spremni", smatrajući to zadiranjem u slobodu govora i mišljenja?

Pusić: Kao i u svakoj grupi, tako i među povjesničarima ima ljudi koji su iz ideološke ostrašćenosti izdali svoju struku. Što mislite da li bi se u Njemačkoj dozvolilo vikanje "Sieg heil", a zabranu toga proglasiti narušavanjem slobode govora. "Za dom spremni" je inačica upravo tog nacističkog pozdrava. To je pisalo na dokumentima rasnih zakona, na naredbama o smaknućima ustaških prijekih sudova do uredbi u Jasenovcu. O karakteru toga pozdrava normalan čovjek ne bi trebao imati dvojbu.

Međutim, znamo da i u Njemačkoj postoje oni koji tvrde da je priča o Auschwitzu izmišljena, kao što u Hrvatskoj postoje oni koji o Jasenovcu govore, maltene, kao o sanatoriju u kojem se izvodila opereta "Mala Florami", u kojem je stradalo maksimalno nekoliko stotina ljudi i to "zahvaljujući" židovskim liječnicima koji su odgovorni za epidemiju tifusa i slične gluposti.

Tu je i besramna izmišljotina da su glavne žrtve u Jasenovcu bile one nakon 1945. i da su za njih odgovorne vlasti vod vodstvom Josipa Broza Tita.

Mjesto povijesnog revizionizma: Jasenovac
Mjesto povijesnog revizionizma: Jasenovac

RSE: Čini mi se da je falsificiranje antifašističkog pokreta u Hrvatskoj uzelo maha. Smatralo se da je normalno reći da je Hrvatska nastala na tekovinama antifašizma i tu se stalo. Nije li to bilo pogrešno?

Pusić: To se i dalje govori, a naročito za vanjske upotrebe. Kada su žrtve ustaških logora u Drugom svjetskom ratu od Hrvatske na sudu u Chicagu zatražile odštetu od 3,5 milijardi dolara, čuli smo da Hrvatska nije nasljednica NDH (Nezavisna Država Hrvatska) već država koja je nastala nakon ZAVNOH-a (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske).

S druge strane, imate gromoglasnu šutnju vlade kada je riječ o potpunoj zabrani ploča sa ustaškim pozdravom. Prije gotovo tri godine smo osnovali Antifašističku ligu jer smo shvatili da fašizam postaje nešto vrlo moderno u Hrvatskoj. Pojave koje su vezane uz nacifašizam imate i u današnjoj Hrvatskoj, ali i u mnogim tranzicijskimzemljama istočne Europe. Moglo bi se diskutirati zašto se iskočilo iz jednog totalitarizma, koji je u Jugoslaviji bio najblaži, u drugu krajnost.

Vrlo brzo je jedan dio društva tražio utočište u drugom isključivo ideološkom sustavu priklonivši se gotovo fanatično vjeri, te su postali veliki vjernici, ili radikalnom desničarenju koje je u zemljama poput Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Makedonije povezano s prošlim totalitarnim režimima koji su nestali dolaskom komunista. Svi ti režimi su bili profašistički.

RSE: U 90-tim su se rušili spomenici Narodnooslobodilačke borbe (NOB). Pa je uklonjena bista Josipa Broza iz predsjedničkog ureda na Pantovčaku, pa mu je preimenovan trg u Zagrebu, a onda, gle čuda, bista narodnom heroju Ivi Loli Ribaru vraćena je tamo gdje je bila. O čemu se zapravo radi?

Pusić: Da Vas podsjetim, prvi otpor uklanjaju antifašističkih obilježja bilo je organiziranje Odbora za vraćanje imena Trga žrtava fašizma u Zagrebu koji je promijenjen na izričiti zahtjev Franje Tuđmana. Ima različitih objašnjena zašto je on to tražio. Jedno je objašnjenje da su postojale financijske veze s nekim ekstremnim emigracijskim krugovima koji su to tražili. Drugo, da je htio Meštrovićev paviljon pretvoriti u neku vrstu spomenika ili mauzoleja za sebe na kojeg izlaze samo ulice hrvatskih kraljeva. Tako su sve ulice koje dolaze do tog trga dobile imena po hrvatskim kraljevima ili knezovima, od kojih neki nisu ni postojali.

Tijekom posljednjeg rata su se rušili spomenici i propagandom se pokušala nametnuta jedna potpuno lažna tvrdnja da je onaj ostatak JNA (Jugoslavenska narodna armija) koji se pretvorio u agresorsku armiju koja je uništila samu ideju Jugoslavije, koja je razorila Vukovar i Dubrovnik, nasljednik partizanskih jedinica iz NOB-e i zato sve spomenike koje podsjećaju na to vrijeme treba uništiti, odnosni izbrisati iz sjećanja.

Što se tiče micanje biste Josipa Broza Tita iz predsjedničinog ureda, mislim da je to dodvoravanje Kolinde Grabar-Kitarović njenom glasačkom tijelu. Meni je mnogo gore bilo vidjeti koje je ljude pozvala kao VIP goste na svoju inauguraciju.

Naprimjer, Tomislav Merčep kasnije i osuđen za ratne zločine ili pojedinci koji su otvoreno propagirali ustaštvo i koji su hodali s kukastim križevima na rukavu, ili Velimir Bujanac koji je davao intervjue o tome kako bi riješio srpsko pitanje u Hrvatskoj. Trećinu prekrstiti, trećinu protjerati, trećinu pobiti, dakle ono što je u NDH govorio Mile Budak. To ja Kolindi Grabar-Kitarović jako zamjeram i nakon toga ne želim s njom kontaktirati, a izbacivanje Brozove biste može biti samo Titu na čast, a njoj na sramotu.

Što se tiče vraćanja biste Ive Lole Ribara, to vezujem uz nastojanje gradonačelnika Milana Bandića da povrati povjerenje birača nakon što je pristao promijeniti ime Trga Maršala Tita kako bi dobio glasove Nezavisne liste Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića u skupštini i ostao na funkciji gradonačelnika.

Trg maršala Tita prije preimenovanja u Zagrebu
Trg maršala Tita prije preimenovanja u Zagrebu

Kod nas se često govori da nam je dosta i ustaša i partizana. I meni je toga dosta, ali to ne pokreću ljudi koji brane antifašističke vrijednosti, već upravo ova vrsta revizionista koji nemaju saznaja što napraviti, što izgraditi, kako zavšiti neku bolnicu i zato se vraćaju na stvari koje su se dogodile prije 70 godina.

To je zabrinjavajuće jer budi iracionalne strasti kod ljudi i direktno šteti imidžu Hrvatske. Odgojite li mlade u netolerantnom duhu na osnovu lažnih, ideološki ofarbanih informacija, ne ostavlja vam neku nadu u dobru budućnost.

RSE: U javnom životu ima pozivana nasilje, suprotstavljanje drugim i drugačijima uzporuke – ako im ne odgovara mogu se seliti ili se čak prijeti smrću onima koji se zalažu za istinu o ratnim zločinima, pa se pišu spiskovi "notornih Jugoslavena". Dokle to može ići?

Pusić: Čovjek bi rekao da ima posla sa ludacima. I ja sam na tom spisku, ali stavili su i Ivu Sanadera, što nema veze. Našle su se osobe s kojima je autor očito u konfliktu. No, što znači "notorni Jugoslaven". To znači da je protiv Hrvatske, odnosno Hrvatske kakvu mi hoćemo, a to je Hrvatska koja bi, više ili manje, trebala sličiti na NDH.

Da, ja jesam protiv takve Hrvatske. Tako nešto bi bilo katastrofa za moju zemlju i posljednjih 27 godina se borim protiv toga da apologeti takvog režima nametnu svoj sustav vrijednosti.

Ljudi koji se zaklinju u domoljublje rade od Hrvatske ovo što se događa danas – da postaje jedna nesimpatična, mala zemlja na rubu Europe.

RSE: Iz redova Katoličke crkve u Hrvatskoj, kao i organizacija bliskih Crkvi, odašilju se dvojbene političke poruke. Zašto se u posljednje vrijeme Crkva miješa u sva društvena pitanja, kao da želi kontrolirati živote svih građana, kao da jedina ima pravo na istinu?

Pusić: Riječ istina kada se spominju bilo kakve vjerske organizacije ima potpuni drugi smisao od onog izvornog značenje te riječi. To je pristajanje na jednu krajnje problematičnu dogmu i nije ograničeno samo na katoličanstvo, odnosno kršćanstvo. No, u Hrvatskoj je crkva ispolitizirana u jednom krajnje negativnom i nekršćanskom smislu. Ona nije internacionalna kao što kršćanstvo jest, nego je izrazito i zagriženo nacionalistička. Drugo, ne prepoznaje patnje onih drugih koji ne pripadaju naciji kojoj propovijeda.

Dominantan dio crkvene hijerahije u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini je takav. Oni za žene govore da su "drugotne" ili dočekuju i ratnog zločinca Darija Kordića kao narodnog heroja jer je postao vjerski fanatik dok je izdržavao kaznu za monstruozni ratni zločin, pokolj u Ahmićima. Sad je postao ikona i Katoličke crkve i krajne desnice.

[Izvor: YouTube]


RSE: Zašto Katolička crkva u Hrvatskoj nikada nije osudila pljačkašku privatizaciju u Hrvatskoj, zločine koje su počinili Hrvati tijekom rata. Ima li uopće kritičkog odnosa prema 90-tima?

Pusić: Ne. Za većinu toga kaže da se ili nije dogodilo ili priznaje ono što je potpuno jasno i poznato, ali uvijek uz jedno veliko – ali… što su ovi drugi napravili. Nikada nisu ozbiljno osudili zločine u NDH-a. U sadašnjoj crkvenoj hijerarhiji se nalaze neki notorni NDH-a nostalgičari i pojedinci koji agresivno promiču povijesni revizionizam, poput biskupa Vlade Košića iz Siska.

Čak bih rekao da je to eufizam, jer radi se o falsificiranju povijesti. Ta agresivnost pokazuje duboko nekršćanski karakter dijela sadašnje hijerarhije Katoličke crkve u Hrvatskoj. Ako toj hijerahiji itko više smeta od nevladinih organizacija koje je otvoreno kritiziraju – je sam papa Franjo.

RSE: O valu neoustaštva u Hrvatskoj sve češće pišu strani mediji, kao i u sve dubljim podjelama u hrvatskom društvu. Gdje je nestalo 21. stoljeće?

Pusić: Pitanje je da li je uopće došlo. Možda u jednom trenutku i jest došlo, ali stvari su počele ići nizbrdo poslije prijema Hrvatske u Europsku uniju. Nestao je onaj pritisak koji je postojao oko zadovoljavanja određenih standarda u oblasti ljudskih prava i pravosuđa. Ljudi koji se zaklinju u domoljublje, koje im se cijedi niz bradu, rade od Hrvatske ovo što se događa danas – da postaje jedna nesimpatična, mala zemlja na rubu Europe, da potpuno propušta šansu koju su neke organizacije, poput Građanskog odbora za ljudska prava, kojem i ja pripadam, godinama promovirale, a ta je da se aktivno zalaže za transformaciju ovog dijela Europe, a koji se sada poslovično zove Zapadni Balkan i gdje su ratovi u 20. stoljeću počeli i završili, pretvori u područje mira i suradnje.

Mislim da ne treba velika mašta da se vidi kakav bi ugled tada Hrvatska stekla u Europi. Ovo što nam se događa posljednje dvije godine je veliki korak unatrag.






13.10.2017.

GOSPODAR GENOCIDA

Gospodar genocida



Robert Donija: Želeo sam da Karadžića razumem kao čoveka, ali sam ga video kao stvorioca velike tragedije

Robert Donija: Želeo sam da Karadžića razumem kao čoveka, ali sam ga video kao stvorioca velike tragedije

"Želeo sam da Karadžića razumem kao čoveka, ali sam ga video kao stvorioca velike tragedije – rata i mučenja svih koji su bili u Bosni i Hercegovini, u Jugoslaviji tog vremena", objasnio je američki profesor Robert Donija - istoričar, stručnjak za Balkan i veštak za istoriju Međunarodnog suda u Hagu, razloge zbog kojih se upustio u istraživanje lika i dela Radovana Karadžića.

Sarađujući sa Tribunalom u Hagu, imao je na raspolaganju opsežnu dokumentaciju o Karadžiću, a u nekoliko navrata sa njim je i razgovarao.

Knjiga proistekla iz istraživanja, "Radovan Karadžić – uzroci, postanak i uspon genocida u Bosni i Hercegovini", promovisana je u četvrtak u Beogradu.

Mada mu biografija Radovana Karadžića – tada optuženika, danas prvostepeno osuđenog na 40 godina zatvora za genocid, zločine, teror, deportacije – nije bila prvobitna namera, profesor Robert Donija vremenom je uvideo da bez takvog istraživanja ne može ni sebi ni drugima da objasni kako je do takvih zločina moglo doći.

"I dalje tražim da razumem", ukazuje autor knjige.

"Moram da kažem da na kraju, verovatno nisam… Ali, moji zaključci su ispred vas, ukoliko ih ima", ističe.

"Najteže je razumeti zlo, a najlakše ga je kritikovati", rekla je istoričarka Latinka Perović.

Primećuje da autor Karadžića ne posmatra uprošćeno, već da ga, sledeći njegovu evoluciju, "vidi kao populistu koji je verovao da mora povesti srpski narod ka ispunjenju njegove sudbine".

U toj misiji, zaključuje, sebe je video "kao mučenika i žrtvu".

"Prihvativši vrednosti isključivog nacionalizma, on je postao ličnost monumentalne ravnodušnosti prema životima nesrba, vizionar i praktičar, odgovoran za najteže zločine posle u Evropi posle Drugog svetskog rata. Po tome će i ostati poznat", navodi Perović.

"Karadžić nije bio žrtva okolnosti već njihov gospodar"

Latinka Perović je ukazala i da knjiga "neće oduševiti ni Karadžićeve obožavaoce, niti one koji ga kritikuju".

Pisana je na osnovu dokumenata u koje drugi istoričari nisu imali uvida i veoma je dragoceno štivo.

Sam autor, dodaje, pokušava da otkrije mesto koje je u Karadžićevom životu značilo prekretnicu.

"Na tom se mestu otvara pitanje – da li ličnost formuliše okolnosti ili okolnosti nju oblikuju i kada treba pronađu?", reči su Latinke Perović​.

Međutim, predsednica Helsinškog odbora u Srbiji Sonja Biserko, smatra da autor na to pitanje pruža i odgovor.

"Jedan od ključnih zaključaka autora Donije jeste da Karadžić nije bio žrtva okolnosti već njihov gospodar", kaže Biserko.

Knjiga neće oduševiti ni Karadžićeve obožavaoce, niti one koji ga kritikuju: Latinka Perović
Knjiga neće oduševiti ni Karadžićeve obožavaoce, niti one koji ga kritikuju: Latinka Perović

Radovan Karadžić nedavno se u sudnici u Hagu pojavio prvi put nakon izricanja prvostepene presude. U martu 2016. godine, Pretresno veće suda je Karadžića osudilo za genocid, progon kao zločin protiv čovečnosti, istrebljenje kao zločin protiv čovečnosti, ubistvo kao zločin protiv čovečnosti, ubistvo kao kršenje zakona ili običaja ratovanja, deportacije kao zločin protiv čovečnosti, nehumana dela, prisilno premeštanje kao zločin protiv čovječnosti, širenje terora kao kršenje zakona ili običaja ratovanja, protivpravne napade na civile, kršenje zakona ili običaja ratovanja i uzimanje talaca kao kršenje zakona ili običaja ratovanja.

Presuda Karadžiću nije imala odjeka u Srbiji.

Nemanja Stjepanović iz Fonda za humanitarno pravo ukazuje da sudski dokazane činjenice i dokazi izvedeni pred sudom imaju veliku težinu i važnost, a da je knjiga Roberta Donije, nastala iz spisa Tribunala, primer kako nauka treba da tretira arhivsku građu.

"Glavni junak ove knjige je, uslovno rečeno, Radovan Karadžić, ali je ovo delo koje govori o procesima, o interakcijama i o tome na koji su način događaji determinisani. Iz Donijine knjige vidi se da se ne radi o slučajnosti, već da je rat planiran, vođen i da u njemu ništa ili skoro ništa nije slučajno. Vidi se i uloga Srbije u ratu u Bosni i Hercegovini, vide se ratni ciljevi…", navodi Stjepanović.

Sonja Biserko dodaje da presuda Karadžiću predstavlja "svojevrsnu osudu ideologije i političkog projekta koji je sprovodio i čiji je bio simbol". Ipak, ističe da "presuda Radovanu Karadžiću nije imala odjeka u Srbiji".

Autor knjige, Robert Donija, to zamera i Tribunalu u Hagu. Pred istek mandata sudija ovog suda (do 30. novembra 2017. godine ili do okončanja predmeta u kojima zasedaju) kaže da za 25 godina rada nije imao veliki uticaj upravo na menjanju društava u državama bivše Jugoslavije.

Knjiga Roberta Donija "Radovan Karadžić – uzroci, postanak i uspon genocida u Bosni i Hercegovini", u BiH je promovisana krajem prošle godine u Sarajevu i u Tuzli.










13.10.2017.

UKRAJINA UPOZORILA: I SRBI RATUJU U PUTINOVOJ PLAĆENIČKOJ VOJSCI

Ukrajina upozorila: I Srbi iz Tuzle, Banovića i Doboja ratuju u Putinovoj plaćeničkoj vojsci (Foto)

Oktobar 13. 2017.


Oleksandr Aleksandrovič, ukrajinski ambasador u Srbiji, kazao je za “Blic” da je objavljivanje identiteta Srba koji ratuju u Putinovoj plaćeničkoj vojsci “Vagner”, odgovor ukrajinskog državnog vrha na “odsustvo bilo kakve reakcije Vlade Srbije”.

“Blic” je  objavio inicijale i fotografije nekoliko državljana Srbije koji ratuju na strani proruskih pobunjenika na istoku Ukrajine. U pitanju su šestorica Srba, a ukrajinska bezbjednosna služba (SBU) objavila je kompletne njihove podatke uključujući ime i prezime, datum i mjesto rođenja, broj pasoša i necenzurisane fotografije. Prema riječima ambasadora Aleksandroviča, u pitanju je tek početak, odnosno da će Ukrajina nastaviti da objavljuje podatke srpskih plaćenika kojih, prema njihovim procjenama, u Donbasu ratuje oko 300.

– Važno je to što je ta informacija bila zvanično poslata srpskom tužilaštvu još ranije. Imate zakone protiv svakakvih plaćenika u svakoj zemlji, ali dosad nijedan nije bio osuđen. Dakle, ovo objavljivanje je naša reakcija na odsustvo rekacije Vlade Srbije – rekao je ambasador za “Blic”.

Za sada su objavljeni podaci o A.M. (25), rodom iz Valjeva, D.M. (49) iz Šapca, D.L. (38) iz Tuzle (BiH), Z.P. (26) iz Valjeva, N.S. (44) iz Doboja (BiH) i D.S. (37) iz Banovića (BiH).

placenici

Ukrajinski ambasador dodao je da mu je veoma žao zbog učešća Srba u konflitku na istoku njihove zemlje.

Ukrajinska bezbjednosna služba (SBU) je objavila prve podatke o Srbima u Vagnaru, ruskoj plaćeničkoj vojsci koja ratuje u Donbasu, ekskluzivno saznaje “Blic” iz ambasade Ukrajine u Srbiji.

– Meni kao ambasadoru je veoma žao da toliki broj Srba ratuje protiv Ukrajinaca koji vam nisu ništa loše nikad učinili. Ipak, ne vjerujem da čak i ovaj broj reprezentuje čitav srpski narod. u Srbiji postoji zakon da svaki plaćenik koji se bori u drugoj zemlji mora da bude kažnjen. Nažalost, još nisam čuo ni za jedan slučaj da se to desilo u Srbiji, da je neko kažnjen zbog ratovanja u Ukrajini. Primjera radi, jedan Britanac dobio je pet godina zatvora – dodao je ambasador.

Govoreći o trenutnom stanju na istoku zemlje, ambasador kaže da se ono nije bitno promijenilo uprkos svim dosadašnjim pregovorima uključujući i posljednji održan u Beogradu.

-Mi se u Ukrajini nadamo da će Amerika dati dodatni implus, uz ove pregovore Surkova i Volekra, za rješavanje problema. To je samo još jedan način da zajedno riješimo problem. Da li će oni donijeti odmah i direktno neke rezultate, to ne znamo. Dobili smo zaključke sastanka, nisam čuo ništa novo, lično ja, ali to ne znači da ne postoji. Za sada, čuli smo komentare i gospodina Volkera i gospodina Surkova da imaju optimizam, ali vidjećemo. Ne mogu da otkrivam detalje – kaže ukrajinski ambasador.

rus2

Kako je Blic ranije pisao, strani plaćenici dolaze u Donbas preko pojedinih ruskih kompanija. Francuz Viktor Lenta (28), koji je ratovao na strani proruskih pobunjenika, rekao je za BBC da iskusniji borci vrše obuku regruta.

-Jedan od naših osnovnih zadataka jeste da obezbedimo treninge za regrute koji pristižu iz Zapadne Evrope. Rusija je posljednji bastion protiv liberlane globalizacije koja je uticala na gubitak nacionalnih vrednosti i suvereniteta – rekao je Lenta.

Još jedan njegov sunarodnik govorio je za britanske medije, ali sa suprotne strane nišana.

-Borio sam se i u Kolumbiji i u Hrvatskoj. Svakodnevno dobijam imejlove od dobrovoljaca iz Evrope koji bi da se priključe – rekao je Gaston Beso (50), pripadnik ukrajinske paravojne formacije Azov koja ima 3.500 članova. U Azovu je ratovao i Hrvat Miroslav Maščić koji je prije dvije godine izjavio da “pomaže Ukrajincima u odbrani suvereniteta”.

(Kliker.info-Blic)

///////////////////////////////////
///////////////////////


VUČIĆ OTKRIO: 'Razgovarao sam s Izetbegovićem, morali smo prihvatiti njegov prijedlog trase autoputa Beograd-Sarajevo'

VUČIĆ OTKRIO: 'Razgovarao sam s Izetbegovićem, morali smo ...

//////////////////////////

13.10.2017.

SLAVO KUKIĆ: PAMETNI LJUDI SE PONOSE MARŠALOM TITOM

Slavo Kukić: Pametni ljudi se ponose maršalom Titom


 Slavo Kukić

Autor 9.10.2017. 


Image result for marsal tito fotos

Nedavno, da ne objašnjavam i zašto, završih u zemlji zapadnih susjeda. U Istri, u Puli. I još jednom se uvjerih kako je ovaj dio Hrvatske puno više Evropa od susjedne mi Zagore – ili Like, Slavonije, drugih njezinih dijelova. Stotinu sam detalja zapazio koji u prilog tome i svjedoče. U Fažani, primjerice, čaršijici nadomak Pule, popih kavu na njezinu središnjem trgu – Trgu predsjednika. Iznad imena trga i slika, da se zna kome u čast je posvećen. Gledam – kraljica Elizabeta II i Josip Broz, onaj isti kojeg protjeraše iz hrvatske prijestolnice – a u Fažani, u Istri, zaštitni znak. Pita li se luburićevaca, sve su to smrtni neprijatelji Hrvata – Evropa, na njihovu žalost, misli potpuno suprotno.

A kako stvari stoje ovdje, u BiH? Prvi čovjek državnoga predsjedništva svakodnevno emitira optimistične poruke. I prethodnih je dana, uostalom, po tko zna koji put u zadnjih godinu-dvije, nanovo podgrijao nade obična svijeta. Do kraja godine nam se, ohrabri nas, smiješi aktiviranje MAP-a, akcijskoga plana za članstvo u NATO, a već početkom iduće kandidatski status za članstvo u EU.

Bog mu pomogao, rekli bi mnogi. Nažalost, osmjeh s usana morali smo izgubiti samo koji dan poslije – a skinuše nam ga ljudi sa samog vrha evropske političke piramide. Prvo je, tijekom posjete našoj zemlji, priču prizemljio čelnik evropskih pučana, čije članice su i stranke trojice članova državnoga predsjedništva. Koji nakon sastanka s njima, umjesto pohvala postignutim, pred kamerama izrazi i zabrinutost i zgroženost onim što ovdje zateče. U BiH se, veli, danas kupiti mogu čak i fakultetske diplome. Izostao je, potom, bilo kakav iskorak prema vladavini prava, nezavisnom pravosuđu i borbi protiv korupcije iako je od istih ljudi on prije četiri godine zajamčen. Političari su, na koncu, pokidali i ono malo veza, koje su ranije s građanima imali. I umjesto da se ponašaju kao državnici koji misle na budućnost dolazećih naraštaja, njima su važni samo slijedeći izbori i rezultat kojeg će ostvariti.

Nekako u isto vrijeme lekciju nam održa i izvjestitelj Evropskoga parlamenta za BiH. Nema, poruči Christian Dan Preda, ni jednog razloga zbog kojega bi, radi li se o napredovanju naše zemlje prema društvu evropskih naroda, trebali biti optimistični. Jer, izostaje bilo kakav napredak u borbi protiv korupcije, a krajnje problematični su i pravosudni sistem i javna uprava, vladavina prava uopće. Zahvaljujući tome, nastavlja on, sa skoro polovicom ukupne populacije u inozemstvu BiH je u samom svjetskom vrhu po iseljavanju stanovništva. No, one koji zemljom vladaju sve to ne brine. Jer, da jeste bilo bi im važno da vlast konačno profunkcionira. A ona je, sasvim suprotno, na staklenim nogama i na razini države i na razini Federacije – uz dodatak, dakako, ništa bolje nije ni u RS-u, u kojem je sve izraženija napetost između autoritarne vlasti i opozicije. Na koncu, umjesto da se posvete pitanju zajedničke vizije zemlje, političarima je važno kako će proći na slijedećim parlamentarnim izborima jer su predizbornu kampanju započeli ranije nego ikada do sada, čitavih godinu i pol prije njihova održavanja – a s tom pameću Evropa će vječno ostati samo sanak pusti.

Evropski dužnosnici, iskreno govoreći, nisu rekli ništa što se i ovdje nije znalo. No, kada o našem vlastitom posrtanju govore domaći, žigoše ih se na sve moguće načine – kao smutljivce, nerijetko i unutarnje neprijatelje, nacionalne prije svega. Sada to isto, i to u krajnje zaoštrenoj formi, ponoviše i dvojica iz samog evropskoga vrha – i po onome što uspjeh upratiti, nitko ih ne demantira. A i zašto bi? Ako ćemo pošteno, rekli su istinu, usto ne i svu. Jer, iskreno govoreći, spisak bosanskoheregovačkih muka od izrečenog je i značajno duži.

Pogledajmo, uostalom, svakodnevne istupe prvog čovjeka RS-a. Njemu, recimo, i događanja u Kataloniji dobro dođu za priču o vlastitoj nam budućnosti – a siguran sam da slična iskustva, i iz istih rzloga dakako, priželjkuje i na drugim neuralgičnim evropskim točkama, Baskiji, Škotskoj, Flandriji, Padajiji, Južnom Tirolu, Korzici, da ne nabrajam. Da ne bi ponavljali katalonsko iskustvo, smatra Dodik, bolje da se mirno dogovorimo o razlazu. Jer, BiH nije opcija budućnosti RS-a nego propala država – a da je tako sve češće se, k’o biva, može čuti i od uglednih međunarodnih analitičara, izvještača i historičara.

Pogledajmo, potom, kako ga u čitavoj toj priči svesrdno, kad god zatreba, žrtvujući čak i vlastiti narod u čije ime tobože istupa, podupire prvi čovjek HDZ-a. Lideri nekih stranki s hrvatskim predznakom u prilog tome navode i aferu u vezi s navodnim prisluškivanjem vrha Hrvatske. Ne radi se, kažu, o prisluškivanju nego, naprotiv, o podmetanju lažnih informacija službenomu Zagrebu kojima se, uz pomoć Dodikove obavještajne mašinerije, u nepotrebne i štetne konfrontacije s našom zemljom želi uvući i zapadne susjede – a sve to s ciljem kako bi se izazvala nova napetost između Hrvata i Bošnjaka ovdje, na prostoru Federacije i dodatno pojačala ionako prepoznatljiva politička kriza cijele zemlje.

Ipak, iako bi se takav dojam i iz navedenog mogao steći, nije baš sve crno – i nije da nema signala koji ohrabruju. Političku scenu BiH su, podsjetimo se, od početka devedesetih bitno obilježavala tri homogenizirana nacionalna politička bloka. A danas? Takav sud je u najmanju ruku upitan. Istina je, nacionalni politički frontovi su i dalje dominantni. Ali, istina je da oni danas definitivno nisu i homogeni. U Republici Srpskoj to je i više nego evidentno. Jer, odnosi na relaciji vlast-opozicija, a i jedna i druga imaju srpski predznak – s izuzetkom Domovine, čija je snaga gotovo pa irelevantna – su u najmanju ruku odnosi zaoštrenog konflikta. I, puno su bliže novoj eskalaciji nego koaliranju zbog nacionalnih interesa.

S druge strane, kratkog je daha bila i najnovija priča o bošnjačkom jedinstvu – ona koju se ispjevavalo prvih dana braka iz interesa između lidera SDA i SBB. Još konkretnije, njihov odnos danas puno više nego na ljubav asocira na deveti krug pakla. Puca se i s jedne i s druge strane, iz svega i svačega, propituju obiteljska i ina stabla, optužuje za kriminal i nacionalnu izdaju, sam Bog zna što sve ne. Poput sapunice se, gotovo preko noći, rasplini ljubav koju se opjevavalo – i koja je slavljena kao bošnjačka formula spasa. Dojam je kako je vodeći bošnjački dvojac danas spremniji koalirati i s crnim vragom nego jedan s drugim.

Relativno najmanje problematičnim sve ovo vrijeme djeluje hrvatsko nacionalno jedinstvo. Hrpa političkih stranaka i organizacija, što stvarnih što virtualnih, i sve pod istim nacionalnim kišobranom – HNS-om. I uz neupitni autoritet HDZ-a i njegova prvog čovjeka. No, svemu dođe kraj – a kako stvari stoje, smiješi se i Čovićevoj formuli nacionalne političke dominacije i kontrole. Sve će, zapravo, biti jasno za nekoliko dana, nakon što završi sjednica Glavnog odbora HDZ 1990. Prvi čovjek devedesetke je već obznanio kako radom HNS-a nisu zadovoljni – i kako će Glavni odbor odlučiti ostaju li u njemu ili definitivno odlaze. Dogodi li se ovo drugo, pa u kojoj god formi, umjesto unisonoj kompaktnosti, koja je obilježila prošlost, imat ćemo priliku svjedočiti grupiranju oko dvaju hrvatskih nacionalnih političkih blokova – a s njima i novoj činjenici, da je odzvonilo i bajkovitoj hrvatskoj nacionalnoj slozi.

Na koncu, sve više je detalja u prilog tezi kako iz dana u dan jača i građanska svijest. Prostor koji je, ne tako davno, gotovo pa u potpunosti pokrivao SDP danas popunjava sve veći broj političkih partija. Tu su Demokratska fronta i Građanski savez, i jedni i drugi, istina, čeda SDP-a. No, njima se, uz nekoliko manjih građanskih partija koje postoje od ranije, danas priključuju i nove – ili kao političke partije ili u formi nezavisnih listi. Za sada, to su Nezavisni blok i Nezavisna bosanskohercegovačka lista – već sutra isključiti ne treba i još poneku. No, važnije od toga je da dvije aktualne dolaze iz nacionalnog političkog spektra – bošnjačkoga, esdeaova – i da s tradicionalnim građanskim partijama predstavljaju snagu koju se, bude li pameti, već na slijedećim izborima, barem što se Federacije tiče, neće moći ignorirati. Dapače, one, a i njima slične, bi mogle biti prevaga u promjeni političke paradigme ovog dijela zemlje. Zamislite, međutim, da ta vrsta svijesti ovlada i većinskim hrvatskim dijelovima Federacije, zapadnom Hercegovinom posebice, ili Republikom Srpskom – a to nije nemoguća misija – drugačija, evropska budućnost je nešto što se podrazumijeva.

Na ruku ovom potonjem, prevagi građanske svijesti bi mogla ići i nova orijentacija američke administracije. Nedavno Senat SAD potvrdi nominaciju za pomoćnika državnog tajnika za Evropu i Euroaziju, dakle i za zapadni Balkan, čovjeka koji je poznat kao oštar kritičar ruske politike – i koji zagovara agresivniji nastup u odnosu na nju. Njegovo dovođenje znači da je američki državni tajnik mislio ozbiljno kada je nedavno u Senatu poručio da će se osobita pažnja posvetiti evropskim zemljama koje su, po američkoj procjeni dakako, najranjivije na rusko miješanje – a među njima su, nema dvojbi, i Srbija i BiH.

Ima li se, pak, to u vidu, izvjesno je da će američka administracija tipovati na one političke snage i grupacije u BiH koje preferiraju njezino zapadno svrstavanje. Da su, drugim riječima, gotovo pa nikakve šanse etnonacionalista – jer, četvrtstoljetno iskustvo s njima je garancija da se na njih ne može osloniti. Posebno su, međutim, male šanse nekih među njima, nekadašnjeg američkog jokera Dodika prije svega – jer, on se danas otvoreno svrstao na drugu stranu, uz Putina i njegove ambicije da na ovaj dio svijeta ponovo stavi šapu. Ali, specijalno veće nisu ni šanse svih drugih koji novog srpskog vožda ovdje podupiru. Siguran sam da je to jasno i lideru HDZ-a, i da mu svijest o tome, budući se njegovo upiranje u Dodikova kola sve teže dade prikrivati, izaziva sve nesnosniju nesanicu.

I da zaključim, usprkos svim negativnim trendovima – i sve otvorenijim upozorenjima svijeta – sve lađe nam još uvijek nisu potonule. Naprotiv. Što se, recimo, mene tiče, lagani me optimizam nanovo osvaja.














13.10.2017.

OHR UPOZORILA MILORADA DODIKA: "SUSPENZIJA PRAVOSUDNIH INSTITUCIJA U ENTITETU RS-a BILA BI PROTIVUSTAVNA"

OHR UPOZORIO DODIKA: "Suspenzija pravosudnih institucija u RS-u bila bi protivustavna"



Image result for OHR u bIh fotos

Image result for OHR u bIh fotos
 
ODGOVOR IZ OHR-a. POSLIJE DODIKOVIH LUPETANJA KOJE MU SLUZE ZA HVATANJE POSLJEDNJE SLAMKE NA VLASTI


Image result for milorad dodik karikatureImage result for milorad dodik karikature

 Image result for milorad dodik karikatureImage result for milorad dodik karikature


"Jednostrane odluke kojima bi se suspendirale ili ograničile nadležnosti i odluke pravosudnih institucija Bosne i Hercegovine na dijelu bosanskohercegovačke teritorije bile bi protuustavne i neprihvatljive - odgovor je iz OHR-a na upit Fene u vezi s pozivom predsjednika Republike Srpske (RS) Milorada Dodika srpskim predstavnicima u pravosudnim institucijama da napuste svoje pozicije te najavom ograničavanja nadležnosti Suda BiH i Tužilaštva BiH na teritoriji RS-a", stoji u reakciji OHR-a.

 

Kako su istakli, prema Ustavu BiH, entiteti moraju u potpunosti poštovati odluke institucija BiH, uključujući zakone donesene na državnom nivou te odluke državnih pravosudnih organa. Sud BiH i Tužilaštvo BiH imaju jurisdikciju na cijeloj teritoriji BiH.  

 

Iz OHR-a su poručili da su pokušaji izvršnih vlasti da izvrše pritisak na predstavnike pravosuđa ili utiču na njihova imenovanja, potpuno neprihvatljivi u kontekstu nezavisnog pravosuđa te podvukli da sudijama mora biti omogućen nezavisan rad, bez neprimjerenog političkog pritiska.

//////////////////////////////
////////////////////////

Profesor ustavnog prava Omer Ibrahimagić : Dodikovo djelovanje po pitanju Suda i Tužilaštva BiH je protivustavno

Oktobar 12. 2017.


Tvrdnje predsjednika RS-a Milorada Dodika kako Sud i Tužilaštvo BIH nemaju ustavnu osnovu nisu tačne, kaže Omer Ibrahimagić. Ovaj profesor ustavnog prava čak navodi da je Dodikovo djelovanje u najmanju ruku protivustavno.

“Vanparlamentarno postupanje je ustvari uvijek bilo jedno političko postupanje i dnevnopolitičko postupanje koje je i postupanje suprotno Ustavu i društvenom poretku”, kaže Ibrahimagić za TV1.

On navodi kako Dodik nije u pravu te da pravosuđe ima uporište u dodatnim nadležnostima propisanim Ustavom.

“Te institucije su bile moguće prema Ustavu BiH u članu 3.5.a u kojem stoji da se saglasnošću entiteta ili polazeći od činjenice da je BiH suverena država, dakle sva pitanja koja se tiču njenog integriteta, suvereniteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta, da su u nadležnosti državnih organa”, dodaje Ibrahimagić.

(Kliker.info-Vijesti)

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
49628151

Powered by Blogger.ba