Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

06.10.2017.

NOBEL ZA MIR KAMPANJI ZA ZABRANU NUKLEARNOG ORUŽJA

Iznenađujući odabir : Nobel za mir Kampanji za zabranu nuklearnog oružja

Oktobar 06. 2017.

Međunarodna kampanja za zabranu nuklearnog oružja, koja je potaknula usvajanje povijesnog sporazuma o zabrani atomskog oružja, dobitnica je ovogodišnje Nobelove nagrade za mir, objavio je Odbor za dodjelu Nobelove nagrade za mir u Oslu.

Dobitnik nagrade odabran je među 318 kandidata, a nagovještavalo se kako bi upravo, u vrijeme kada kriza na korejskom poluotoku ukazuje na moguću nuklearnu katastrofu, ovogodišnja Nobelova nagrada za mir mogla biti posvećena naporima da se ograniči širenje atomskog oružja.

U obrazloženju je navedeno kako je Kampanja ICAN dobila Nobelovu nagradu za mir za desetogodišnju kampanju da se svijet riješi atomskog oružja.

“Organizacija dobiva nagradu za svoj radi da preusmjeri pažnju na katastrofalne humanitarne posljedice korištenja nuklearnog oružja i pionirske napore da se postigne sporazumna zabrana takvog oružja”, obrazloženo je prilikom objave dobitnika nagrade, a prenosi AFP.

“ICAN je dobio nagradu za mir zbog ukazivanja na katastrofalne humanitarne posljedice upotrebe nuklearnog oružja u bilo koje svrhe”, rekla je predsjednica Odbora za dodjelu Nobelove nagrade za mir Berit Reiss-Andersen.

Guardian piše kako je odabir iznenađujuć jer je većina vjerovala kako će nagradu odnijeti iranski šef diplomacije Mohamad Javad Zarif i visoka predstavnica EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federica Mogherini za njihove napore vezane uz nuklearni sporazum s Iranom.

Među najpopularnijim dobitnicima Nobelove nagrade za mir su Martin Luther King Junior, Malala Yousafzai, Majka Tereza, Elie Wiesel, Nelson Mandela i Rigoberta Menchu, navodi isti izvor.

Vodeći u borbi za zabranu nuklearnog oružja

Po njenim riječima, ICAN je “vodeći faktor civilnog društva u nastojanju ostvarenja zabrane nuklearnog oružja po međunarodnim zakonima”.

“Odluka da se Nobelova nagrada za mir dodijeli ICAN-u trebala bi ohrabriti zemlje s nuklearnim oružjem da razmotre svoje obaveze prema nuklearnom razoružanju”, rekla je Reiss-Andersen.

Prošle godine nagradu je dobio kolumbijski predsjednik Juan Manuel Santos za potpisivanje mirovnog sporazuma s gerilcima FARC-a i okončanja višedesetljetnog građanskog rata u zemlji.

Stoga su prognoze i govorile da bi ove godine nagrada mogla biti usmjerena na zabranu širenja oružja za masovno uništenje, navode agencije.

Po oporuci Alfreda Nobela iz 1901. godine nagrada za mir treba se uručiti “osobi koja je učinila najviše na bratimljenju naroda, ukidanju ili smanjenju vojski ili za održavanje ili promoviranje mirovnih kongresa”.

(Kliker.info-agencije)


///////////////////////////////

Engleski Japanac autor kultnog romana “Ostaci dana” : Kazuo Ishiguro dobitnik Nobelove nagrade za književnost

Engleski pisac Kazuo Ishiguro dobitnik je ovogodišnje Nobelove nagrade za književnost, saopštila je Švedska akademija.Kazuo Ishiguro rođen je 1954. u Nagasakiju. Još kao dijete preselio se s roditeljima u Englesku, [...]

06.10.2017.

RADE ŠERBEDžIJA: TVRDOGLAVO GLASAMO ZA SVOJE ZLO

Rade Šerbedžija: Tvrdoglavo glasamo za svoje zlo

Oktobar 06. 2017.


Socijalista sa holivudskom karijerom, glumac i pisac, član vatrogasnog društva i ribar – sve je to Rade Šerbedžija, koji ovih dana u Crnoj Gori promoviše svoju knjigu “Stranac”.

RSE: Živimo u vremenu kada ratovi pokreću milionske migracije ljudi, koji preko noći postaju stranci; i tamo gdje ne prijeti rat, kao što su SAD, zahvaljujući političkim odlukama, mnogi mogu preko noći postati stranci u zemlji u kojoj su rođeni; napokon, i u našem okruženju čujemo “osjećam se kao stranac u sopstvenoj zemlji”. Koja od ovih sudbina je sudbina Vašeg „Stranca“?

Šerbedžija: Jedno je osjećanje kad izgubiš zemlju u kojoj si rođen i kojoj si vjerovao. Odjedanput si stranac svugdje, čak i unutar te zemlje koja sada ima drugačiji oblik. Iako se, što se mene tiče, ništa nije bitno izmijenilo. Evo sada sam u Crnoj Gori, i to je kao kad sam bio tu nekada. Tu su ljudi koje poznajem, govorimo jednim jezikom kojim se razumijemo. Ali, opet si stranac zbog razno-raznih birokratskih stvari. Taj osjećaj stranca imam naročito kad odem u svijet, bilo gdje. I to je jedan oblik tvoje stvarnosti kao stranca.

Drugi je literarni oblik tog osjećaja stranca, koji je van realnosti. To je pozicija čovjeka koji nekim usudom proživio odlazak iz zemlje u kojoj je odrastao, čije mirise poznaje kao životinja svoj brlog. Odjedanput, kad iz njega izađe, počne da hoda onako kako sam to davno zapisao u jednoj svojoj pjesmi “Kameni gost” o Don Huanu; hoda popločanom mramornom stazom, koja odjekuje njegovom samoćom i dobija jedan literarani, gotovo filozofski oblik.

Jer, govoreći o “donhuanizmu”, koji sam i ja dotakao svojim životom, govorim zapravo o strancu u svijetu. Ali, to nema veze sa ovim “realnim” strancem, razumijete? Moj prijatelj Damijan Dragojević, rekao mi je jednom: “Što ja Vama zavidim. Vi ste uspjeli nešto što sam ja želio, a nisam uspio – postali ste stranac u vlastitoj zemlji”. To je jedan luksuz, taj dio stranca. Iz njega se pišu knjige, prave uloge, iz njega se kreativnost pojačava, kao da si malo izdvojen i nekako preciznije vidiš što se sve okolo događa. A i daje jednu neograničenu slobodu.

RSE: Nakon sloma socijalizma na ovim prostorima, Vi ste jedna od rijetkih javnih ličnosti koja se ne libi deklarisanja kao socijalista. Ima li nade za ljevicu?

Šerbedžija: Ne znam ima li nade, ali pesimista sam kada razmišljam o organizovanoj ljevici u svijetu. I tu postoje dvostruki odgovori. S jedne strane je kapitalizam dosta naučio od opasnosti socijalizma, pa je u nekim zemljama taj kapitalistički sistem ublažen u svojim nekadašnjim strašnim razlikama i izrabljivanjima ljudi. Tako da je na neki način zaustavljena velika revolucija koja bi trebala izgraditi pravedniji sistem.

S druge strane, strašna je ta zaostalost crnog proleterijata u svijetu. Onog radništva koje radi petnaest sati na dan najteže poslove, a takvih je najveći broj u svijetu. Strašno je njihova zaostalost, neznanje. Pa kad bi to stavili u okvire naših prilika Hrvatske, Srbije, Bosne – vidjećete da ljudi koji su nezadovoljni svojom ekonomskom i životnom situacijom, i koji tačno znaju ko su za to krivci – oni će ponovo glasati za svoje nacionalne lidere koje preporučuje njihova vjera i osjećaj njihove najuže nacionalne pripadnosti. Bez obzira koliko te vlade bile krive i koliko loše radile, oni će opet tvrdoglavo glasati za svoje zlo.

I tu su problemi prave ljevice, koja ne može doprinijeti i promijeniti preko noći tu ogromnu masu koja, jednostavno, nije zrela za svjetsku revoluciju. A možda i ne zaslužuje. To je odjedanput pitanje neosvještenih mrava. Meni je žao kad to kažem, ali kad se samo sjetih mog iskustva života u Americi, to je taj kapitalizam. On ne ulaže u škole u koje idu upravo ovi ljudi o kojima govorim. S druge strane, imaju najbolje privatne škole na svijetu, sa najboljim profesorima. Ali, pametna vojska koja izlazi iz tih škola, ona je gotovo potpisala ugovor sa tim svojim mecenom da ga štiti, i da štiti taj sistem. Strašno je što svijet ne vidi gdje treba liječiti uzroke svega toga.

RSE: Kako to ne vidimo mi na ovim prostorima, s obzirom da su generacije ipak imale dodira sa socijalizmom, i iskusile i neke njegove dobre strane?

Šerbedžija: Pa zato što nas je veliki dio primitivnih. I što slijepo vjerujemo, a najviše vjerujemo religiji. Ja nemam ništa protiv religije i volim religijske obrede. I slavim katolički i pravoslavni Božić. Slavim još uvijek i Prvi maj. Sve ja to slavim, znam i poštujem religiju, koja spade u doseg ljudske civilizacije. Ali, ne može se tako slijepo vjerovati u institucije religije.

RSE: Ljetos se završila još jedna pozorišna sezona kazališta Ulysses na Brionima, gdje sedamnaest godina igrate Kralja Lira, jednu od Vaših omiljenih uloga. Koliko je njegovo ludilo slika svekolikog ludila koje živimo?

Šerbedžija: Mislim da je Kralj Lir najbolje ikada napisani lik. I najteži, naravno. A to njegovo ludilo ima korijene ne samo u privatnosti koja se odnosi na lične drame između oca i kćeri, oca i sina. Nego se radi o arhetipskoj nesreći ljudskih života. Kako su sazdani, kako su stvoreni. I o tome kako zapravo u čovjeku, i onome najplemenitijem, postoji neko unutarnje životinjsko jezgro. Nešto što ne možeš objasniti. Neki bijes, neke slabosti, neke sljepoće. Tako da imamo dosta da kaskamo do nekog pravednog društva i socijalizma kako ga zamišljamo.

RSE: Ove godine je 50. godišnjica Vaše prve filmske uloge, a postali ste i član Američke akademije filmskih umjetnosti i nauke. No, niste član sličnih institucija u zemlji u kojoj ste rođeni – u hrvatskom Društvu dramskih umjetnika na primjer, ili nekoj od zemalja u kojima ste živjeli i stvarali, kao što su Srbija ili Slovenija. Zašto se na Balkanu sve mijenja, a sve ostaje isto?

Šerbedžija: Isključen sam iz Udruženja dramskih umjetnika Hrvatske u proljeće 1991. godine, par mjeseci prije rata. Iza toga nisam tražio da me ponovo uključe, niti je iko iz Udruženja tražio da se vratim. Što treba posebno potcrtati, uz sve ono što sam ipak učinio u kulturi, kazalištu i filmu, te države. Međutim, treba potcrtati i to da ipak ima udruženja koja su me željela za člana, pa sam član Društva pisaca, koje su osnovali (VelimirVisković, (IgorMandić i ta ekipa lijevih intelektualaca u Hrvatskoj. I član sam Vatrogasnog udruženja Fažana.

RSE: Vjerujem da mnogi naši slušaoci ne znaju da ste strastveni ribar. Imate li za njih neku ribarsku priču?

Šerbedžija: Ima ih mnogo. Moj drugar iz Pule Adi i ja zajedno ribarimo, neki dan smo u dva sata ulovili sedamdeset dvije kile orada. To je dobar record za amaterski ribolov. Lovimo po sedam-osam brancina, najvećeg od jedanaest kila je ulovio Adi. Na tune još nisam išao, a i nemam zov. To mi je nekako sve preveliko, pretehnički. Velike udice, veliko dizanje, tu mašinerija radi za tebe. Tu ti je brod kao tvornica. Ja volim da ribarim na udicu, ili na panulu, e to je užitak. Kad uhvatiš ribu, pa se boriš s njom, pa moraš znati da je pustiš kad se umori, jer ako nastaviš ona zadnjom tom snagom, kao i čovjek, trgne i prekine udicu. Zato treba tačno znati kad da je vodiš, kad da je pustiš, kad da je opet uhvatiš. Ma, kao u ljubavi!.

Jasna Vukičević (RSE)

















06.10.2017.

KEMAL KURSPAHIĆ: APEL ZA 'INTELIGENTNO NESLAGANJE'

Kurspahić: Apel za 'inteligentno neslaganje'


Čelnici zemalja Zapadnog Balkana u Dubrovniku
Čelnici zemalja Zapadnog Balkana u Dubrovniku

(Komentar*)

Čitam ovih dana esej komentatora New York Timesa Breta Stivensa (Stephens), naslovljen „Odumiruća umjetnost neslaganja“ – zapravo tekst njegovog predavanja u nedavnoj svečanoj prilici na Institutu Lowy u Sidneju – i, iako su njegove refleksije osvrt na aktuelne krajnosti u američkom društvu, prepoznajem ljude, prilike, odnose, karaktere i netrpeljivosti koje dominiraju u našim podnebljima.

Stivens polazi od toga kako su neslaganja najvitalniji sastojak, a inteligentno neslaganje krvotok svakog pristojnog i naprednog društva ali zaključuje kako su aktuelne polarizacije u Americi, uključujući i one oko novog predsjednika, učinile da su „lijevo“ i „desno“ na javnoj sceni sve udaljeniji: javni dijalog je sve ljući, ulični protesti sve nasilniji, lične konverzacije su ispunjene gorčinom a politička neslaganja postala su sasvim lična pa 50 posto republikanaca ne žele da im se dijete oženi ili uda za demokratu, a na drugoj strani jedna trećina demokrata gaji ista osjećanja pa međupartijski brak danas izgleda gotovo jednako nepoželjan kao i međurasni nekada. Ovaj autor zaključuje kako je preduslov za dobro neslaganje – dobro razumijevanje: zato morate duboko čitati, pažljivo slušati, izbliza gledati i ukazati protivniku moralno poštovanje. Umjesto toga – danas se praktikuje neslaganje iz daljine, svako na svom otoku ideologije i identiteta čuje samo sebe ...

Ni Srbija ni Hrvatska nikada nisu iskreno prihvatile nalaze iz haških suđenja: Haški tribunal
Ni Srbija ni Hrvatska nikada nisu iskreno prihvatile nalaze iz haških suđenja: Haški tribunal

Kao jedan mogući odgovor na takvo stanje, Stivens ukazuje na ulogu visokokvalitetnog novinarstva, koje razlikuje činjenice od vjerovanja i mišljenja i u kojem cilj mišljenja nije da se odvoji od činjenica nego da ih koristi kao most prema ideji istine. Ukratko – novinarstvo utemeljeno na činjenicama i bogato neslaganjima.

Javnosti postjugoslovenskih država dnevno se serviraju neprobavljive količine sirovog neslaganja bez ikakvog obzira prema činjenicama.

Ono je najčešće poticano iz vrhova državne vlasti i političkih partija i širi se u javnosti na način koji budi stare i proizvodi nove mržnje i nepovjerenja. Najčešći povod današnjih prepirki u trouglu Beograd-Zagreb-Sarajevo su nepomirljivo različite interpretacije ratova iz devedesetih. Ni Srbija ni Hrvatska nikada nisu iskreno prihvatile nalaze iz haških suđenja i presuda o ulozi njihovih političkih vodstava u „udruženom zločinačkom poduhvatu“: Srbija je svojevremeno vodila kampanju protiv donošenja rezolucije Ujedinjenih nacija o genocidu u Srebrenici i primila ruski veto na tu rezoluciju kao „veliku pobedu“. Hrvatska takođe vodi kampanju prema haškom tribunalu za ratne zločine čiji je cilj da se ta država ne proglašava krivom za učešće u „udruženom zločinačkom poduhvatu“ u predstojećoj presudi „Prliću i ostalima“ iz ratnog vodstva „Herceg-Bosne“.

Trovanju međusobnih odnosa na temama iz devedesetih u novije vrijeme je doprinijela i predsjednica Republike Hrvatske izjavom kako je Bosna i Hercegovina – sa 10.000 povratnika sa ratišta „Islamske države“ – najveća sigurnosna prijetnja Hrvatskoj. Predsjednica povodom žestokih demantija i reakcije iz Bosne i Hercegovine nije ponudila nijedan izvor za licitiranje s brojem islamskih ekstremista u toj državi a najefektniji odgovor u Sarajevu ponudio je najpozvaniji: ministar bezbjednosti Dragan Mektić koji je naveo da se ukupno 226 državljana BiH priključilo „Islamskoj državi“ u Siriji ili Iraku, da ih je 65 poginulo a 46 se vratilo u BiH. Takav činjenički odgovor mnogo je ubjedljiviji od političkog kakav je ponudilo bošnjačko vodstvo s podsjećanjem kako su islamski ratnici u toku rata dolazili preko Hrvatske uz njenu i međunarodnu logističku pomoć i kako Bosni i Hercegovini nisu trebali islamski ratnici nego ukidanje embarga na oružje da se sama brani. To naknadno ograđivanje od džihadista bilo bi ubjedljivije da nije ratnih snimaka na kojima bosanskohercegovački predsjednik postrojava strane dobrovoljce i da zločini „ratnika džihada“ nad hrvatskim civilima u Centralnoj Bosni i srpskim oko Vozuće i četvrt vijeka nakon rata nisu ostali nekažnjeni.

Tvrdnje bez ikakvih izvora: Kolinda Grabar Kitarović
Tvrdnje bez ikakvih izvora: Kolinda Grabar Kitarović

Ne truju odnose u trouglu ratnih prijestonica, Beograd-Zagreb-Sarajevo, samo nepomirljive razlike u razumijevanju devedesetih.

Isto je tako i sa interpretacijom uloge „naroda“, kao da u svakom nije bilo i fašista i antifašista, u Drugom svjetskom ratu: u buđenju ustaštva i neofašizma i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, u kojem se njihove vladajuće partije odriču nasljeđa antifašizma, Srbija se nametnula kao baštinik narodnooslobodilačke borbe istovremeno provodeći rehabilitaciju četništva. U odsustvu kulture sjećanja i uvažavanja žrtava koncentracionih logora spomen-ploča „Za dom spremni“ postavljena je neposredno uz spomenik jasenovačkim žrtvama a u novije vrijeme i vlasti u Sarajevu doprinijele su toj rehabilitaciji fašizma nazivajući školu po ustaškom propagandisti.

Tamo gdje bi dragocjeno bilo „inteligentno neslaganje“, kao poziv na premošćivanje jazova, balkanske vođe nalaze rješenje u otkazivanju međusobnih posjeta i na taj način odgađanju zajedničke evropske budućnosti.

////////////////////////////////////////////////

Bosna i Hercegovina

Petak, 6. oktobar/listopad 2017.

Učitajte više sadržaja...

06.10.2017.

DEN PREDA POKLOPIO DRAGANA ČOVIĆA: "NEMA NITI JEDNOG RAZLOGA ZBOG KOJEG BI TREBALI OSTATI OPTIMISTIČNI KADA JE RIJEČ O EVROPSKOM PUTU BiH"!

DEN PREDA POKLOPIO ČOVIĆA: “Nema niti jednog razloga zbog kojeg bi trebali ostati optimistični kada je riječ o evropskom putu BiH“!

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Dragan Čović izjavio je prije dva dana kako BiH do kraja ove godine može očekivati aktiviranje Akcijskog plana za članstvo (MAP) u NATO, a početkom iduće godine kandidatski status za članstvo u Evropskoj uniji (EU), no Christian Dan Preda, izvjestilac Evropskog parlamenta za BiH, ne dijeli to mišljenje i smatra kako nema niti jednog razloga zbog kojeg bi trebali ostati optimistični kada je riječ o evropskom putu BiH.



DEN PREDA POKLOPIO ČOVIĆA: 'Nema niti jednog razloga zbog kojeg bi trebali ostati optimistični  kada je riječ o evropskom putu BiH'!

– Vjerujem da ćemo početkom iduće godine imati kandidatski status, a za to je potrebno usvojiti akcize. Riješili smo pitanje prometne zajednice te nam trebaju proračuni i odgovori na Upitnik Europske komisije – kazao je Čović novinarima, te dodao da je za daljnji razvoj, kao i euroatlantske integracije BiH, potrebna prije svega, politička stabilnost zemlje.

 

Christian Dan Preda, izvjestitelj Evropskog parlamenta za BiH, ne dijeli to mišljenje. On je ocijenio da ne postoji nikakav razlog zbog kojeg bi trebao ostati optimističan kada je riječ o evropskom putu BiH.

 

Christian Dan Preda je u autorskom tekstu naveo da je prije više od godinu dana Vijeće Evropske unije prihvatilo zahtjev BiH za članstvo u EU te naložilo Evropskoj komisiji da pripremi mišljenje o aplikaciji. Dodaje da je to bilo razdoblje optimizma jer je ova odluka uslijedila nakon niza pozitivnih poteza bh. vlasti koji su zemlju ponovo vratili na put europskih integracija.

 

“Danas, gotovo da nema razloga zbog kojeg bi trebali ostati optimistični kada je riječ o evropskom putu BiH. Niti jedan ozbiljan napredak nije postignut u borbi protiv korupcije koja pogađa zemlju. Vladavina prava ostaje problematična, a pravosudnom sistemu i javnoj upravi u velikoj mjeru su potrebne reforme”, naveo je Preda.

 

On je kazao i da je provođenje reformi iz reformske agende bolno sporo i da je ta činjenica poznata svima, a posebnom onim državljanima BiH koji su ipak odlučili “glasati svojim nogama”.

 

Podsjeća da prema podacima Svjetske banke 44,5 posto ukupne populacije BiH živi u inozemstvu što stavlja BiH na 15. mjesto u svijetu kada je riječ o iseljavanju.

 

Preda se dotakao i odgovora bh. vlasti na Upitnik Evropske komisije. Kako kaže, rokovi se stalno postavljaju, a zatim se pomjeraju ističući da najnovije najave govore kako bi odgovori trebali biti poslani EU do kraja ove godine.

 

“To predstavlja znatno odgađanje ambicije zemlje za dobijanje statusa kandidata i zasigurno će imati utjecaja na vjerodostojnost BiH kao potencijalnog kandidata”, upozorava Preda.

 

On navodi da je predizborna kampanja u BiH počela 18 mjeseci prije održavanja parlamentarnih izbora što je rekord čak i za lokalne standarde. Ističe da je u takvim uvjetima okruženje podložno blokadama, napetostima i pričama o podjeli koje su postale pravilo političke igre u BiH.

 

Koaliciju na državnoj razini koju čine SDA, HDZ BiH, Savez za promjene i SBB nazvao je koalicijom koja počiva na neravnim nogama dodajući kako se koalicijski partneri ne mogu dogovoriti čak ni o velikim reformama.

 

Isto vrijedi i za FBiH (koaliciju čine SDA, HDZ BiH i SBB) dok u RS vlada napetost između autoritarnog SNSD-a i opozicije.

 

Podsjetio je da ni dvije godine nakon stupanja na snagu SSP-a parlamentarci u Parlamentarnoj skupštini BiH nisu uspjeli postići suglanost o Poslovniku Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje između Parlamentarne skupštine BiH i Evropskog parlamenta jer predstavnici iz RS traže uvođenje entitetskog glasanja u Parlamentarni odbor.

 

“Došlo je vrijeme kada traženje kratkoročnih političkih dobitaka više nije prihvatljivo, niti opravdano građanima koji očekuju konkretne odgovore na njihove stvarne probleme. Dolazi vrijeme kada se mora okončati igra krivaca, kao i politička borba koja u BiH služi kao zamjena za viziju budućnosti”, ističe Preda.

 

Zaključio je da BiH u budućnosti ne očekuje ništa dobro ukoliko se političari ne počnu baviti zajedničkom vizijom, a to je pridruživanje Evropskoj uniji.

////////////////////////////


DIREKTOR ALUMINIJA ZVONI NA UZBUNU: 'Rusi ne dolaze, potrebna je dokapitalizacija, gubici će premašiti kapital društva'!

DIREKTOR ALUMINIJA ZVONI NA UZBUNU: 'Rusi ne dolaze ...

/////////////////////////////


//////////////////////

ISTI DODIK, SAMO U RUKAVICAMA: I Mladen Ivanić podržava HDZ-ov prijedlog promjena Izbornog zakona. Zašto?

ISTI DODIK, SAMO U RUKAVICAMA: I Mladen Ivanić podržava HDZ-ov prijedlog promjena Izbornog zakona. Zašto?

06.10.2017.

PRIJEDLOG PUTA UJEDINJENJA GRAĐANSKIH PARTIJA I POKRETA U BiH

Prijedlog puta ujedinjenja građanskih partija i pokreta u BiH


Denis Čarkadžić

Autor 6.10.2017. 



Prijedlog puta ujedinjenja građanskih partija i pokreta u BiH

..........................................

Izdvajamo

Da li je ovakav prijedlog u ovom momentu utopija, i ako jeste, zašto jeste, treba pitati rukovodstva građanskih partija. Ali on nije ništa manje utopistički od tvrdnji da je put kojim se sada ide onaj koji će građansko u BiH sa uspjehom suprotstaviti nacionalnom. Vremena još uvijek ima. Pitanje je da li ima volje i hrabrosti da se prepozna trenutak, da se pređe sa ispraznih floskula na djela, da se društveni interesi pretpostave ličnim, suoči sa sopstvenom stvarnošću i odgovornošću, priznaju greške iz prošlosti, prizna kriza liderstva i identiteta, te na kraju, izađe iz autarhičnosti koja građansku ideju u BiH guši, nedozvoljavajući joj da se konačno depersonifikuje i bude to što jeste -
najnaprednija ideja današnjice.

.........................

Nakon lošeg rezultata na lokalnim izborima 2016. godine i nastavka erozije u danima nakon njih, usvajanjem Jahorinske deklaracije na momenat se činilo da su prvaci građanske opcije u BiH postali svjesni nužnosti uvođenja radikalnih promjena strukturalne, organizacione, ideološke i političko-etičke prirode u cilju povratka poljuljanog kredibiliteta političkih subjekata koji sebe u političkom polju u BiH identifikuju sa građanskom opcijom. Pored toga što je ostavljala mogućnost za formalno ujedinjenje partija potpisnica, najveća vrijednost Jahorinske deklaracije bila je dostizanje nadstranačkog  konsenzusa oličenog u podršci i potpisu jednog  broja građanski orijentiranih, kredibilnih i nekompromitovanih vanstranačkih javnih radnika i intelektualaca. Upravo to je bila klica onoga što je prijeko potrebno da bi se pokrenuo proces koji vodi ka ponovnom povratku povjerenja stotina hiljada građana Bosne i Hercegovine-procesu povratka poljuljanog kredibiliteta.

Međutim, od tada do danas, stvari se nisu pomjerile naprijed. Naprotiv, u ovom momentu jedino je jasno da su nestranačke ličnosti koje su potpisale Jahorinsku deklaraciju gurnute u stranu, stranke potpisnice na izbore idu svaka sa svojom listom, dogovor o zajedničkom kandidtatu za člana Predsjedništva BiH se i ne nazire, a najava “zajedničkog djelovanja na terenu i u institucijama” (svedenog na dvije stranke) i dalje je mrtvo slovo na papiru.

Stoga, dok nije kasno, ultimativni zadatak i obaveza svih političkih partija koje za sebe tvrde da su građanski orijentirane, te pokreta i pojedinaca u čitavoj zemlji bio bi povratak ne samo na Jahorinsku deklaraciju, već i korak naprijed-organizovanje u jedan, ujedinjeni politički subjekat. Taj i takav proces dužne su, i jedino u stanju, pokrenuti upravo političke partije i njihovi lideri koji bi čim prije trebali afirmisati takvu ideju u svojim matičnim strankama i šire, imenovati radno tijelo koje bi u najkraćem mogućem roku odredilo vrijeme, mjesto, prijedlog Statuta, način izbora delegata i organizovanja Kongresa ujedinjenja.

Na Kongresu ujedinjenja izabralo bi se Prelazno predsjedništvo čiji bi sastav činilo 20-30 uglednih vanstranačkih ličnosti iz čitave Bosne i Hercegovine, te predsjednici političkih stranaka učesnica procesa. Odmah nakon Kongresa ujedinjenja, Prelazno predsjedništvo na svojoj prvoj konstituirajućoj sjednici izabralo bi predsjednika novoformiranog političkog subjekta a uz obevezan konsenzus predsjednika stranaka učesnica. Predsjednici istih, ne bi mogli biti kandidati za lidera nove, velike partije. Odluke Prelaznog predsjedništva bile bi obavezujuće za sve postojeće organe unutar stranaka učesnica procesa kao i za sve njihove izabrane predstavnike u zakonodavnim i izvršnim tijelima na svim nivoima. Članovi svih ujedinjenih stranaka automatski bi postali članovi novog političkog subjekta. Prelazno predsjedništvo donosilo bi odluke prostom većinom uz obavezan konsenzus predsjednika ujedinjenjih stranaka i imalo bi zadatak da vodi stranku do Prvog Kongresa koji bi se morao održati najdalje šest mjeseci od dana izbora 2018. godine, a na kojem bi se usvojio novi Statut stranke, a novi organi, uključujući i predsjednika, birali po sistemu “jedan čovjek jedan glas”. Niko ko je u prošlosti bio predsjednik bilo koje od ujedinjenih stranaka ne bi mogao biti kanditat za predsjednika. Sistem “jedan čovjek jedan glas” bio bi primjenjen i na sve niže nivoe.

Trenutne infrastrukture ujedinjenih partija, do Prvog Kongresa ostale bi nepromijenjene, ne bi se raspuštale, nastavljajući svoj rad, djelovanje i donošenje odluka u skladu sa Statutom nove stranke i odlukama Prelaznog predsjedništva. Njihovo eventualno spajanje u periodu između dva kongresa bilo bi poželjno ali ne i obavezujuće i provodilo bi se isključivo na bazi trenutnog raspoloženja i procjene na tom određenom nivou bez pritisaka viših instanci. Omogućavanje kontinuiteta funkcioniranja više odbora na jednom nivou (opštinskom, kantonalnom, nivou glavnih odbora) amortizovalo bi eventualno nezadovoljstvo u pojedinim strukturama, sačuvalo njihov politički identitet ali se i pozitivno odrazilo na masovnost, raznolikost i otvorenost novog političkog projekta i samim tim polučilo bolje rezultate na predstojećim izborima.

Ovakvo rješenje osiguralo bi efektno funkcionisanje novog političkog subjekta kako u nadolazećem predizbornom tako i u periodu nakon opštih izbora 2018. godine, na političku scenu BiH iznjedrilo jedan sasvim novi pristup, imalo potrebnu društveno-političku, ideološku i programsku širinu i otvorenost te stvorilo uslove za početak ukidanja nepotizma i klijentelizma u partijskoj strukturi. U isto vrijeme, kroz mehanizam konsenzusa predsjednika ujedinjenih stranaka, u prelaznom periodu između dva kongresa zaštitio bi se njihov, i partikularni interes stranačkih struktura iz kojih dolaze. One bi se mogle i dalje nesmetano razvijati, rasti, širiti ideje i uticaj kako u društvu tako i unutar nove stranke. Na kraju, uvođenje najviših demokratskih standarda unutar nove partije bila bi temeljna odrednica koja bi imala za cilj kvalitativnu promjenu dosadašnjeg načina upravljanja strankama koji se po inerciji preslikao na kompletan državni aparat i postao model upravljanja ne samo institucijama već i svim javnim dobrima.

Da li je ovakav prijedlog u ovom  momentu utopija, i ako jeste, zašto jeste, treba pitati rukovodstva građanskih partija. Ali on nije ništa manje utopistički od tvrdnji da je put kojim se sada ide onaj koji će građansko u BiH sa uspjehom suprotstaviti nacionalnom. Vremena još uvijek ima. Pitanje je da li ima volje i hrabrosti da se prepozna trenutak, da se pređe sa ispraznih floskula na djela, da se društveni interesi pretpostave ličnim, suoči sa sopstvenom stvarnošću i odgovornošću, priznaju greške iz prošlosti, prizna kriza liderstva i identiteta, te na kraju, izađe iz autarhičnosti koja građansku ideju u BiH guši, nedozvoljavajući joj da se konačno depersonifikuje i bude to što jeste – najnaprednija ideja današnjice.















06.10.2017.

STJEPAN MESIĆ: KADA BI ENTITET RS-a POKUŠALA DA SE ODCJEPI, PRESJECANJEM KORIDORA ZA DVA SATA BI SVE BILO GOTOVO

Stjepan Mesić o Dodikovim prijetnjama : Kada bi RS pokušala da se odcjepi trebalo bi odmah presjeći koridor i to bi bilo za par sati gotovo

Oktobar 06. 2017.


Govoreći za Dnevnik D  FTV bivši predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić komentarisao je i u zadnje vrijeme učestale snove Milorada Dodika o otcjepljenju Republike Srpske od Bosne i Hercegovine. Mesić je naveo da ukoliko do takvog pokušaja dođe, trebalo bi odmah da se presječe koridor i to bi bilo za par sati gotovo.

“Dodik je došao na vlast kao veliki kritičar politike Slobodana Miloševića prema Bosni i Hercegovini, međutim kad je došao na vlast on je sasvim promijenio svoj prvac djelovanja i ja mislim da on iskreno vjeruje da se BiH može podijeliti i da u tome smislu on sve i poduzima. Međutim njega će vrijeme razuvjeriti kao i mnoge druge. BiH je nedjeljiva i na ovom prostoru ta arhitektura je do kraja završena, prema tome svako onaj ko troši energiju i sredstva na neostvarive ciljeve čini gluposti, rekao je Mesić u Dnevniku D.

Mesić je svojevremeno pred kraj svog mandata kazao da u slučaju da dođe do odcjepljenja RS-a da bi trebao reagovati NATO. Upitan da prokomentariše gdje je u svemu tome Međunarodna zajednica, on je kazao da je međunarodnim obavezama preuzet opstanak Bosne i Hercegovine.

“Hrvatska je potpisnica sporazuma, dakle jednog ugovora kojim preuzima određene obaveze, a obaveza je opstanak Bosne i Hercegovine, cjelovite Bosne i Hercegovine i svako onaj ko bi razbijao Bosnu i Hercegovinu morao bi doživjeti određenu akciju onih koji garantiraju opastanak Bosne i Hercegovine, a u svakom slučaju to je i Hrvatska”, rekao je Mesić.

– Kada bi neko odcjepio dio Bosne i Hercegovine, da se mene pita ja bih presjekao koridor i to bi bilo za par sati gotovo – naglasio je Mesić.

(Kliker.info-Vijesti)

/////////////////////////////

Intervjui

Prof.dr. Zuhdija Hasanović, dekan FIN-a: Bosanski islam je poželjan model za cijelu Evropu, moramo



//////////////////////////////////////////

Drago Hedl : Ako ne ispričamo do kraja priče o prošlosti one bi nekad mogle pokrenuti novi rat

//////////////////////////////////////

Valentin Inzko : Možda je Beograd odradio svoje, a možda se i iz Moskve nešto čulo?

/////////////////////////////////////////
/////////////////////////////////////////

Gojko Berić : Mečka pred vratima

///////////////////////////////////////

Zlatko Dizdarević : Zakasnili za pravdu

  ////////////////////////////

Enes Ratkušić : U Bosnu niko ništa nije unosio, te nema pravo ni iznositi

  ////////////////////////////////////

Boris Dežulović : Ljudi-miševi

06.10.2017.

THOMAS FRIEDMAN : IMAMO SREĆE ŠTO JE MASOVNI UBICA IZ LAS VEGASA BIO BIJELI BOGATI KRŠĆANIN

Thomas Friedman : Imamo sreće što je masovni ubica iz Las Vegasa bio bijeli bogati kršćanin

Oktobar 06. 2017.


Da je samo Stephen Paddock bio musliman… Da je samo uzviknuo “Allahu akbar” prije nego što je počeo bjesomučno pucati na desetine hiljada ljudi u Las Vegasu… Da je samo bio član ISIL-a… Da smo samo imali fotografiju njega kako pozira sa Kur'anom u jednoj i poluautomatskom puškom u drugoj ruci…

Piše: Tomas Friedman ( The New York Times)

I zaista, razlika u boji kože i nacionalnosti počinioca iz korijena mijenja reakciju/posljedice njegovih gnusnih djela.

Da je ubica bio musliman, Amerikanci bi znali šta da rade. Zakazali bi momentalna saslušanja u Kongresu o najgorem terorističkom činu poslije 11. septembra. Tada bi Donald Trump tvitao “Rekao sam vam”, kao što radi gotovo istovremeno kada se neki teroristički napad dogodi u Evropi. Zatim bi se pokrenula hitna kampanja za donošenje novih zakona koji bi spriječili da se takav masakr ikada ponovi. I na kraju, glavešine iz Washingtona bi “vagale sve opcije” protiv zemlje porijekla teroriste, pa i ulazak u Treći svjetski rat.

Ali, šta se dešava kada je ubica jedan od nas?

Šta se dešava kada je ubica “samo” jedan poremećeni Amerikanac naoružan do zuba vojnim puškama koje može legalno i lahko nabaviti zahvaljujući ludačkim američkim zakonima o oružju?

Odgovor je jasan: Ništa.

Predsjednik i republikanci svim snagama rade na tome da se ne desi apsolutno ništa. Zatim insistiraju – za razliku od situacije kada je u pitanju napad ISIL-a – da “nesretni događaj ne treba politizirati zapitkivanjem svih, naročito njih, da se pogledaju u ogledalo i ponovo razmisle o uvođenju Zakona o oružju koji se ne bi kosio sa zdravim razumom.

Amerika bi prevrnula cijeli svijet naglavačke da pronađe i likvidira posljednjeg borca tzv. Islamske države u Siriji – šalje bombardere B-52, lovce F-15s, F-22s. F-35s, krstareće projektile i U-2 letjelice… Traži od svojih muškaraca i žena da načine ultimativnu žrtvu i ubiju ili zarobe svakog teroristu. A koliko je Amerikanaca ISIL ubio na Bliskom istoku? Dvadesetak? Paddock je ubio skoro 60, i ranio skoro 600. Pa ipak, Donald Trump ne prestaje pričati da, kada je reč o ISIL-u, poraz nije opcija, a milost nije na stolu. Koliko je opasan pokazuje i to da je za šefa Pentagona postavio čovjeka sa nadimkom “Bijesni pas”.

Ali, kada dođe vreme da se suprotstavi NRA (National Rifle Association – Nacionalna asocijacija za oružje), koja je perjanica protivljenja uvođenju razumnih zakona o kontroli oružja, tada pobjeda nije opcija, izmjene zakona nisu na stolu a predsjednik i njegova svita nisu bijesni psi, već male mace.

A kao takvi neće podnijeti ni najmanju žrtvu, koja bi možda u rizik dovela njihovu udobnu fotelju u Kongresu, kako bi doprinijeli da Amerikanci poput Paddocka malo teže mogu nagomilati tonu oružja (23 puške u hotelskoj sobi i još 19 kod kuće, uz nekoliko hiljada metaka). Pretpostavlja se da je djelovao kao običan lovac na jelene, a ne kao sumanuti čovjek koji se sprema na pokolj.

Kad je riječ o ISIL-u – udri! kad je reč o NRA – ni makac. Čak ni ako zbog toga ginu stotine nedužnih ljudi, koliko je republikanaca ranjeno na bejzbol utakmici, nikada nije dobro vrijeme da se razgovara o Zakonu o oružju.

Slično je i sa klimatskim promjenama, o čemu svjedoči reakcija šefa EPA-e (Enviromentan Protection Agency – Agencija za zaštitu životne sredine SAD) Scotta Pruitta, koji je nakon katastrofalnih posljedica uragana Harvey i Irma odbrusio da “ne treba pričati o uzrocima tih uragana, već o tome kako da se ljudima pomogne”. Kao i kod oružja, priča o uzroku je zabranjena.

Činiti sve da se sruši ISIL na drugom kraju svijeta, a sjediti skrštenih ruku na nasilje u sopstvenom dvorištu, to je kompletno ludilo. A uz to je i korumpirano i iskvareno, jer se vodi pobudama novca i pohlepe, koje dolaze od proizvođača oružja i naftnih magnata. Novac kupuje sve zakonodavce, koji zato sjede mirni poput bubica.

Ko najviše ubija u  Americi

Najveći broj terorističkih napada na teritoriji SAD-a nisu izveli tzv. islamski fundamentalisti i pripadnici terorističkih grupa poput ISIL-a, već ultradesničarski ekstremisti, pokazuje skorašnja studija, koja je ponovo aktuelna nakon najveće masovne pucnjave u historiji SAD-a. Podsjetimo, Stephen Paddock, penzioner iz Las Vegasa, u nedjelju uvečer ubio je najmanje 59, a ranio više od 500 ljudi na koncertu ispred kazina “Mandalay Bay”.

Treba zaboraviti na pokušaje ubjeđivanja zakonodavaca. Nisu oni ni zbunjeni ni dezinformirani. Oni su ili kupljeni ili zastrašeni. jer, nijedan pošteni Amerikanac ne bi dozvolio da se događaju Las Vegas i Portoriko, a kao rješenje ponudio da se ne radi ništa.

Zato, postoji samo jedan cilj: Steći moć. Uključiti se u politiku ili se prikloniti nekome ko zaista ima petlje i snage da sruši korumpirane američke zakonodavce. Jer, ovdje se radi o sirovoj moći, a ne o ubjeđivanju.

( Autor je kolumnista New York Timesa i trostruki dobitnik Pulitzerove nagrade)
















06.10.2017.

MILORAD DODIK DONIRAO 60.000 KM ODBOJKAŠICAMA REPREZENTACIJE SUSJEDNE SRBIJE

Dodik donirao 60.000 KM odbojkašicama reprezentacije susjedne Srbije


Dodik donirao 60.000 KM odbojkašicama reprezentacije susjedne Srbije
Iz kabineta predsjednika manjeg bh. entiteta saopćeno je da je Dodik u Banjoj Luci primio Tijanu Bošković i Brankicu Mihajlović, odbojkašice iz Republike Srpske koje su nastupajući za reprezentaciju Srbije osvojile zlatnu medalju na Evropskom prvenstvu.

Tim povodom Dodik je izjavio da je odbojkašicama iz Republike Srpske Tijani Bošković, Brankici Mihajlović i Jeleni Blagojević donirao po 20.000 KM i uručio im prigodne poklone, jer su s reprezentacijom Srbije osvojile zlatnu medalju na Evropskom prvenstvu.

"Pokrenut ćemo inicijativu da ugradimo u zakon pravo da sportistima koji osvajaju medalje s reprezеntacijama Srbije dodijelimo pravo na nacionalne sportske penzije", rekao je predsjednik Dodik.

On je ocijenio da je za RS čast što ima odbojkašice koje igraju za reprezentaciju Srbije, što govori da RS ima potencijal.

"Sport je nešto što čovjeku obilježi cijeli život. Tako je vjerujem i našim odbojkašicama, ali i svim drugim sportistima", dodao je predsjednik Dodik.

Istakao je da mladi ljudi u RS-u imaju na koga da se ugledaju u sportu i da je značajno da se njime bave.

"Pobjeda odbojkašica trasira put mnogim budućim sportistima i zato im hvala. To je njihova nacionalna i državna uloga", naglasio je Dodik i odbojkašicama poželio mnogo uspjeha u budućnosti.

Ovim povodom oglasio se predsjednik Naše stranke Predrag Kojović koji je rekao da u saopćenju za javnost nije navedeno da li Dodik ljude okolo nagrađuje ličnim ili državnim novcem ili državni doživljava kao svoj pa u saopćenju stoji da ih je on lično nagradio.

"Čak i ako zanemarimo da su Dodikovi snovi noćna mora nas koji volimo svoju jedinu domovinu BiH, javnost u RS-u treba podsjetiti na činjenicu da je u tom bosanskohercegovačkom entitetu samo ove godine zatvoreno 15 područnih škola. Dakle, 15 školskih dvorišta i igrališta na kojima bi odrastali budući sportski šampioni bh. sporta ostat će pusto i bez podrške entitetskih vlasti", kazao je Kojović.

Dodao je da Dodikovi snovi da će njegova beogradska imovina i rodna kuća jednog dana biti u istoj državi već sada očigledno pretvaraju demografsku sliku tog entiteta u pustopoljinu.

"Zato pozivam političke lidere RS-a da ne sanjaju Dodikove snove, nego da sakupe mudrosti i hrabrosti i zajedno s nama sanjaju jednu novu, modernu, evropsku, građansku BiH u kojoj ćemo svi biti ravnopravni na svakom pedlju naše teritorije", zaključio je Kojović.


Image result for aleksandar vucic u ratu u bih od 1992 do 1995 fotos

Image result for aleksandar vucic u ratu u bih od 1992 do 1995 fotos

Image result for aleksandar vucic u ratu u bih od 1992 do 1995 fotos

Image result for aleksandar vucic u ratu u bih od 1992 do 1995 fotos

Image result for aleksandar vucic u ratu u bih od 1992 do 1995 fotos

Image result for aleksandar vucic u ratu u bih od 1992 do 1995 fotos

Image result for aleksandar vucic u ratu u bih od 1992 do 1995 fotos

Image result for aleksandar vucic u ratu u bih od 1992 do 1995 fotos
Image result for aleksandar vucic u ratu u bih od 1992 do 1995 fotos

Image result for aleksandar vucic u ratu u bih od 1992 do 1995 fotos

////////////////////////////////////

VUČIĆ POZDRAVIO RATNOG ZLOČINCA: „Šta biste vi, da vežemo Šljivančanina?“

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je danas da je Veselin Šljivančanin, koji je odslužio kaznu zatvora na koju je pred Haškim tribunalom osuđen za ratne zločine, došao u Rumu da ga pozdravi, a ne da prisustvuje otvaranju fabrike


VUČIĆ POZDRAVIO RATNOG ZLOČINCA: 'Šta biste vi, da vežemo Šljivančanina?' - 2


VUČIĆ POZDRAVIO RATNOG ZLOČINCA: 'Šta biste vi, da vežemo Šljivančanina?' - 2

Aleksandar Vučić je na pitanje N1 o prisustvu nekadašnjeg haškog osuđenika na otvaranju fabrike nudli u Rumi, rekao da je ratni zločinac Veselin Šljivančanin slobodan čovjek, koji je odslužio kaznu.

 

“Šta hoćete, da ga vežemo, da ga ubijemo? Šta vam smeta, je l' se meša u politiku, da ga vežemo okovima… Šta biste vi sa N1 da uradimo”, pitao je Vučić.

 

„Šljivančanin nije bio na otvaranju fabrike, bio je ispred da me pozdravi“, rekao je Vučić. 

 

(N1/SB)



//////////////////////////////////////////


SJEĆANJE NA APRIL 1992. GODINE: Ovako je Rambo Amadeus prekinuo 'Beogradsko proleće' i psovao publici što se zabavlja dok se bombarduju gradovi u Hrvatskoj i BiH (VIDEO)

SJEĆANJE NA APRIL 1992. GODINE: Ovako je Rambo Amadeus ...

Jedinstvena Bosna i Hercegovina
<< 10/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
47688907

Powered by Blogger.ba