Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

05.10.2017.

GRADIMIR GOJER: OVO JE DIO PAKLENOG PLANA DA BALKAN PONOVO POSTANE BURE BARUTA !

Gradimir Gojer tvrdi : Ovo je dio paklenog plana da Balkan ponovo postane bure baruta !

Oktobar 05. 2017.


Neiskrenost je ono što obilježava odnose u regiji. Od Dejtona do danas sve u politici Srbije i Hrvatske je neiskreno. Sve što su činili neki političari na jednoj od te dvije strane bilo je pod prisilom međunarodnog faktora. Ono što su iskreno mislili, pokušali su provesti na mala vrata, odnosno protiv trećih, to jeste protiv BiH, upozorio je u razgovoru za TV1 potpredsjednik Stranke za BiH (SBiH) Gradimir Gojer.

GOJER: Od Dejtona do danas sve u politici Srbije i Hrvatske je neiskreno. Sve što su činili neki političari na jednoj od te dvije strane bilo je pod prisilom međunarodnog faktora. Ono što su iskreno mislili, pokušali su provesti na mala vrata, odnosno protiv trećih, to jeste protiv BiH. Ne da nisu sazreli uslovi, jer ih uvijek ima kada ima dobre volje, nego jednostavno nema ni volje ni želje u cijelom regionu da se iskreno razgovara. Razgovara se samo kada ima prisile međunarodnog faktora i to moderiranje odnosa ne može ići u nedogled.

TV1: Postoji zanimljiv detalj koji se u međuvremenu pojavio. Državno odvjetništvo Hrvatske zatražilo je provjere adresa i statusa 16 bivših generala Armije RBiH, a koji se terete za ratne zločine nad bh. Hrvatima. Kako gledate na ovaj potez, je li to dodatno usložnjavanje?

GOJER: Apsolutno. To ne samo da je usložnjavanje, već govori o potpunoj neiskrenosti odnosa u cijelom regionu. Ne vidim niti jednog državnika koji bi povukao ozbiljne poteze da se ti odnosi bar relaksiraju, ako ne poprave. Imam veliko povjerenje u makedonskog premijera Zorana Zaeva. Smatram da bi mogao biti lider u regionu ako ne bude imao previše makednoskih problema i to ne sa opozicijom, već sa ekonomskom situacijom.

TV1: Hrvatska predsjednica i nakon zvaničnih podataka Hrvatske obavještajne agencije, ostaje pri tvrdnji o deset hiljada radikala u BiH. Šta je cilj ovakve politike, navoda i dizanja tenzija prema našoj zemlji?

GOJER: Cijela stvar je skrojena u Beogradu. Veliki dio hrvatske politike trenutno radi za Beograd. Kolos nikada nije prestao da djeluje. Ono što se dešava u odnosima u regionu je dio „kuhinje“ koja je ponovo spremna na ratna sukobljavanja. To što Grabar Kitarović govori o deset hiljada islamskih bojovnika u BiH, više nije neozbiljna stvar. Kada jedan državnik to uporno ponavlja, a obavještajne agencije iz njegove zemlje ga demantiraju, to znači da ima lične interese da se tako ponaša. Tvrdim da je sve moderirano i da ovo uopšte nije naivna igra.

Treba pokazati BiH kao mjesto nesigurnog življenja, gdje se regrutiraju teroristi. A kome to odgovara? Ne vjerujem da odgovara Hrvatima. Ne vjerujem čak da odgovara ni ogromnoj većini srpskog stanovništva da optužuje zapravo jedan čitav narod. Kada kažete islamski terorista to se u BiH prevede – to su muslimani. Mislim da je ovo dio paklenog plana da Balkan ponovo postane bure baruta i da u jednom trenutku, kada velikima bude trebalo, ovdje bude izazvan ozbiljniji incident.

Treba razmisliti da Grabar Kitarović ne demantiraju dovoljno iz Hrvatke, osim SOA. Nevjerovatno je da se sa svojom predsjednicom ne sukobljava niko od ljevičara u Hrvatskoj, da šuti SDP, da šute sve socijaldemokratske snage.

TV1: Možda se oni oslanjaju na izvještaje SOA pa zato šute?

GOJER: Kako će šutjeti?! To govori najviši zvaničnik njihove države. Nisam vidio ozbiljnije komentare u hrvatkim novinama koji bi potirali ono što predsjedica govori, a osnaživale ono što govori SOA. Stvorena je jedna situacija u Hrvatskoj za koju moram reći, možda će neko reći surovo, da tamo dolazi do reustašizacije i refašizacije tog prostora. Ova teza je opasna ali i stoji jer time što svi šute znači i da su svi stali uz njene izjave. Druga stvar je jedan karikaturalni potez. Gospodstveni HDZ-ovac Plenković usuđuje se napraviti totalno lažan gest. On tablu na kojoj piše „Za dom spremni“ premjesti nekoliko kilometara i kaže da to više nije u Jasenovcu. To ne smije biti nigdje na teritoriji Hrvatske, jer je to ustaški pozdrav i jer je to refašizacija jednog prostora.

TV1: Kada kažete da se sprema teren za neki novi incident, na koga mislite, odnosno čija bi to mogla biti „kuhinja“ i koliko zapravo ima Rusije koja se često pominje u budućim i trenutnim odnosima na Balkanu? Grabar Kitarović će, između ostalog, uskoro kod Putina u Moskvu.

GOJER: To je trajni dogovor hrvatske i ruske politike. Nedavno sam u vašem studiju komentirao izjavu ambasadora Rusije u BiH Petera Ivancova, a koja je na tragu svega o čemu sada govorim. On se našao da rješava hrvatsko pitanje u BiH. Nije to slučajno i sve ide u skladu jedno s drugim. Čović je naslonjen na Dodika i obratno, a zna se da je Dodik naslonjen na Moskvu. To je cjelokupna situacija u kojoj Rusiji odgovara nestabilan teren ovdje, jer joj donosi „figure kojma može igrati“. Tu mislim na konkretne osobe.

Malo ljudi razmišlja da je možda glavni ruski igrač na Balkanu Dragan Čović. Ja tako mislim. Ne mislim da je to Dodik, već Čović koji je spreman upustiti se u jednu vrlo opasnu igru da prepusti Rusiji da vodi procese. Ništa nije slučajno. Ekonomska situacija u Hrvatskoj, šta se desilo s Agrokorom? Sve je diktirano iz Rusije a ne odavde. Nisam vidio da su policijske snage Hrvatske i njhovo pravosuđe preduzeli išta protiv vlasnika Agrokora. Odakle su došle inicijacije da se uništava Agrokor? Iz Rusije i njihovih banaka. Sve mi to govori da Rusija ovdje pokušava napraviti novu geopolitičku situaciju na Balkanu. Da vodi procese koji će biti destabilizirajući.

TV1: Kako gledate na rad HNS-a? Koliko on ima veze sa svim ovim – porukama iz Hrvatske svemu ovome o čemu ste govorili?

GOJER: HNS je parapolitičko tijelo i nema nikakav pravi politički legitimitet. Rećiću vam na vlastitom primjeru – bio sa zastupnik u federalnom Parlamentu, u nekoliko mandata bio sam biran na opštinskom i nekoliko puta na gradskom nivou. Sjećam se dobro izjave Dragana Čovića, čelnog čovjeka HNS-a, koji je rekao: “Svi zvaničnici koji se izjašnjavaju kao Hrvati članovi su HNS-a”. Niti jednom mene nisu pozvali na taj sabor.

Zašto? Zato što znaju da bi moji tonovi bili disonantni. Bili bi disonantni utoliko što smatram da je HNS tijelo koje je formirano iz dva razloga. Prvi je da provodi rigudnu nacionalističku politiku, čiji su centri u Hrvatskoj, a možda i van Hrvatske. Drugi je da osigura jednoj skupini ljudi koji su okupljeni oko HDZ-a ili su u rukovodstvu ove političke partije da i dalje imaju mandate, da i dalje imaju ozbiljna primanja od države koju na najbukvalniji način razaraju.

TV1: Još jedna vrlo aktuelna tema i paralela koja se pravi sa BiH, odnosno njenim entitetom RS – referendum u Kataloniji. Iz Srbije stižu poruke da Brisel sada treba objasniti Srbima u RS zašto ne mogu organizovati referendum.

GOJER: Ne treba velika pamet da se odgovori na ovo pitanje koje se postavlja iz Srbije. Srbi su se do nedavno, naročito Srbi u RS, ali i u Srbiji, stalno pozivali na sveto slovo Dejtona. Sad se odjednom ne pozivaju na sveto slovo Dejtona, nego se pozivaju na novonastalu situaciju u Kataloniji. U dokumentu Dejtonskog mirovnog ugovora, koji, nažalost, nikada ovom narodu nije obnarodovan, u jednom bitnom dijelu govori se da nijedan entitet ne može da se izdvoji iz države BiH. Dakle, da je država BiH sastavljena iz dva multietnička entiteta, tako tamo stoji, i Distrikta Brčko, te da po tom dokumentu nije dozvoljivo da se ijedan od tih segmenata izdvoji.

Sad odjednom treba preko katalonije objasniti da se RS može izdvojiti iz države BiH. Slučajno sam bio u Kataloniji, naravno bio sam više puta u Španiji. Nema nikakve sličnosti između situacije u Kataloniji i situacije u RS. To što u ovom trenutku čak i Vučić hoće da pokaže neku sličnost, politički je diletantizam prve vrste. Jednostavno se može objašnjavati da je to netačno.

Međutim, ovom prilikom želim kazati još jednu stvar. Kao što je na strani Hrvatske potpuno neiskrena politika, ista takva politika prema BiH je i Srbije. Vučić, koji je danas predsjednik Srbije, a mislim da je i predsjednik i premijer te države u isto doba, nikada nije prestao biti onaj čovjek koji je sa židovskog groblja pucao na Sarajevo. On i dan danas misli onako kako je mislio u ratu. Pročitao sam njegovu izjavu kada su ga pitali: “Vi ste se tukli u ratu na suprotnoj strani”, dakle na strani boraca sa brda oko Sarajeva, a on je rekao: “Ja sam se tukao na strani srpstva”. To je bila njegova izjava: “Ja sam štitio srpstvo”. Bojim se da ta izjava i dan danas stoji, ne samo u njegovoj glavi, nego i u politici njegovog kabineta i u njegovom svakom osobnom istupu. Ponavljam ono sa početka razgovora: neiskrenost je ono što obilježava odnose u regiji.

TV1: Šta nas po Vašoj procjeni očekuje u budućnosti, kako unutar BiH tako i u odnosima sa susjedima, jer ovakvo stanje ne može dugo potrajati?

GOJER: Ova posljednja teza je tačna. Ne može dugo trajati. Mi smo već sada u permanentnom ratu bez oružija. Ima jako puno verbalne artiljerije. Ima jako puno onoga što je topništvo političkih ideja. Ono što će nas sigurno sačekati je da naš vazalski odnos i prema srpskoj i prema hrvatskoj strani, a toga ima u politici u BiH itekako, jer ovdje ne postoje državnici, već činovnici koji obnašaju državničke funkcije. E to je najopasnije što nas može sačeketi.

Vidim još jedan ogroman problem, sve smo siromašniji. Sve manje polažemo na znanje, kulturu, nauku. Bojim se da to što se vrši akulturacija države BiH i to što nam je kultura tabloizirana do maksimuma, te što ne postoji nikakav kriterij kulturnih vrijednosti, je također dio plana da se ova država permanentno urušava i na kraju uništi.

(Kliker.info-Vijesti)

/////////////////////////

Prlić i ostali : Presuda za zločine u tzv. Herceg-Bosni 29. novembra

Oktobar 05. 2017.


Haški tribunal izreći će pravosnažnu presudu šestorici bivših visokih zvaničnika tzv. Herceg-Bosne u srijedu, 29. novembra.

U odluci koju potpisuje predsjednik Haškog tribunala Carmel Agius navodi se da će pravosnažna presuda Jadranku Prliću, Bruni Stojiću, Slobodanu Praljku, Berislavu Pušiću, Milivoju Petkoviću i Valentinu Ćoriću biti izrečena 29. novembra.

Prvostepenom presudom sva šestorica su proglašeni krivim i osuđeni na ukupno 111 godina zatvora.

Prema presudi, krivi su za kampanju progona Muslimana iz osam općina u zapadnoj Hercegovini i srednjoj Bosni u periodu od proljeća 1993. do proljeća 1994. godine, koja je uključivala ubistva, silovanja, deportacije, nečovječno postupanje, protivpravno zatvaranje, nehumana djela, uništavanje i oduzimanje imovine, bezobzirno razaranje naselja i kulturnih i vjerskih objekata, prinudni rad i protivpravno terorisanje civila.

Zlodjela su kvalifikovana kao zločin protiv čovječnosti, kršenje zakona i običaja rata i teške povrede Ženevskih konvencija, a počinjena su u opštinama Mostar, Čapljina, Ljubuški, Prozor, Stolac, Vareš, Gornji Vakuf i Jablanica.

(Kliker.info)

//////////////////////////////////////////////

Image result for ratko mladic na sudjenju u hagu 2017 fotos

PRVOSTEPENA PRESUDA RATKU MLADIĆU DO 30. NOVEMBRA ..


///////////////////////////////////////

HAŠKA PRESUDA Radovan Karadžić osuđen na 40 godina

Haški tribunal osudio je u četvrtak na jedinstvenu kaznu od 40 godina zatvora bivšeg predsednika Republike Srpske i vrhovnog komandanta njenih oružanih snaga Radovana Karadžića (71). Karadžić je proglašen krivim za genocid u Srebrenici i zločine protiv čovečnosti nad Muslimanima i Hrvatima tokom rata u BiH, 1992-95.

05.10.2017.

GOJKO BERIĆ : MEČKA PRED VRATIMA

Gojko Berić : Mečka pred vratima


Oktobar 05. 2017.


Na prvi pogled, osim što su se desili istog dana, ne postoji nikakva veza između puštanja u promet desetak kilometara novoizgrađenog autoputa u Bosni i referenduma o nezavisnosti u dalekoj Kataloniji. Ali, kad se bolje pogleda, politika je ta koja povezuje ova dva događaja.

Piše : Gojko Berić (Oslobođenje)

Pomenuta dionica je dio autoputa Banja Luka – Doboj nazvanog “9. januar”, po spornom Danu Republike Srpske, a njeno otvaranje je proteklo u znaku izrazito političkog govora predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. On je po ko zna koji put ponovio da poštuje Bosnu i Hercegovinu, ali da Republiku Srpsku – voli. Distinkcija između pojmova “poštovati” i “voljeti” upućuje na zaključak da je Vučićev odnos prema državi Bosni i Hercegovini protokolarno-kurtoazne prirode, a prema Republici Srpskoj emotivno-pokroviteljski.

Na pitanje novinara da li dijeli Dodikovo mišljenje da će RS i Srbija jednog dana biti jedno, Vučić je odgovorio: “Ne pritišćem Dodika. Srbija poštuje integritet zemalja u regionu, ali veoma volimo Republiku Srpsku.” Izvještač banjalučkih Nezavisnih novina zabilježio je zanimljiv detalj: “U trenutku dok je Vučić odgovarao na postavljeno pitanje, Dodik je u pozadini rekao: ‘Vidjećemo šta će biti s Katalonijom’, na šta su se svi nasmijali.” Dodikovoj ličnoj i političkoj opsjednutosti majčicom Srbijom nezavisnost Katalonije bi itekako imponovala, ali sada se tu ispriječio Vučić, jer interesima Srbije na Kosovu ne odgovara takav ishod. Uzgred rečeno, između siromašne Republike Srpske i bogate Katalonije postoji suštinska razlika – prva je etnički brutalno očišćena, dok je Katalonija provincija sa najviše različitih kultura i nacija u Španiji.

Nakon što je Evropska komisija ovonedjeljni katalonski referendum proglasila nevažećim, Aleksandar Vučić je događaj prokomentarisao sa dozom trijumfalizma, rekavši: “Mečka je zakucala i na evropska vrata. Kad je svojevremeno zakucala na vrata Srbije, kako bi nam stavila do znanja da će Kosovo postati nezavisno, Evropa je ćutala. Pitamo Evropsku uniju – kako su to njene 22 zemlje legalizovale otcepljenje Kosova čak i bez referenduma? Kako u Kataloniji ne važi referendum, a na Kosovu može i bez referenduma?” Slične izjave pršte iz usta vodećih srpskih političara. Službeni Beograd je krenuo u diplomatsku ofanzivu, Vučić je uputio pisma podrške španskom kralju Felipeu i predsjedniku španske vlade Rajoyi, ali teško da će od svega toga biti neke koristi.

Podržavajući suverenitet i teritorijalni integritet Španije, Srbija vraća dug toj zemlji, koja se od prvog dana protivila nezavisnosti bivše jugoslovenske pokrajine. Nije to činila zato što nešto posebno voli Srbe i Srbiju, već zato što su njene vlasti znale da i Madrid, prije ili kasnije, očekuje slično iskušenje sa Katalonijom. Iako je sada ova priča daleko od svog kraja, većina posmatrača procjenjuje da će konflikt biti riješen novim dogovorom između centralne i katalonske vlasti, ali ima i onih koji smatraju da Evropu čekaju teška vremena, puna političkih potresa, straha i neizvjesnosti.

Ako bacimo pogled na naše najbliže susjede, vidjećemo da bi se pred vratima Srbije mogla pojaviti nova zloslutna mečka. Kako pišu beogradski listovi, u Vojvodini su u nedjelju osvanuli grafiti “Vojvodina = Katalonija” i da su aktivisti Liberalnog saveza Vojvodine (LSV) na svojim prostorijama istakli zastave Katalonije. U kontekstu takvog raspoloženja vojvođanskih liberala najprovokativnije je odjeknuo gest njihovog lidera Nenada Čanka, koji je u nedjelju u znak podrške katalonskom referendumu boravio u Barceloni zajedno sa svojom zamjenicom Bojanom Kostrešom.

Njih je primio predsjednik Parlamenta Katalonije Karme Korso Luis. Obiman tekst posvećen ovoj posjeti Politika je naslovila “Cirkusiranje u Barceloni”, dok se predsjednik Srpske radikalne stranke (SRS) Vojislav Šešelj okomio na Čanka riječima: “Vešajući uporedo katalonske i vojvođanske zastave, Čanak otvoreno pokazuje svoje namere. Treba i mi njemu da pokažemo šta smeramo da se opameti. Njega samo dobra motka može opametiti.” S druge strane, hrvatski portal Index, navodeći da će protekla sedmica potpuno promijeniti budućnost Španije, piše kako se na društvenim mrežama u Hrvatskoj postavlja pitanje ima li i Istra pravo na samostalnost i postoji li mogućnost da se ovo pitanje otvori.

Da u novijoj evropskoj i svjetskoj politici postoje brojni primjeri dvostrukih aršina i licemjerja, na koje se Vučić lamentirajući o Kosovu osvrće, stvar je koja ne predstavlja nikakvo novo otkriće. Međutim, ovo podsjećanje ne ide mnogo u prilog Srbiji. Nije li, naime, Zapad bio daleko licemjerniji u vrijeme kad je Bosna i Hercegovina, napadnuta i spolja i iznutra, nestajala sa političke karte Evrope, uz ogromne ljudske žrtve, etničko čišćenje najširih razmjera i masovne zločine nad civilnim stanovništvom? U tome je i mlađani Vučić, tada šešeljevac, imao aktivno učešće. Tzv. demokratska Evropa ponijela se ravnodušno prema tim krvavim događajima, sve dok se nije dogodio genocid u Srebrenici i dok Amerika nije odlučila da završi rat u Bosni.

Prema tome, ako je neko krajem prošlog stoljeća bio žrtva licemjerne politike svjetskih moćnika, onda je to bila država koja se zvala Bosna i Hercegovina i od koje je nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma ostalo isto samo njeno ime. Umjesto što se priklanja teoriji zavjere, tražeći u njoj razloge svoje istorijske sudbine, Srbija bi trebalo da se zapita zašto su se iz njenog “bratskog zagrljaja” otrgle Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Makedonija, a nakon rata i njeno “drugo oko u glavi” Crna Gora. Na kraju i Kosovo. I što je po Srbiju najporaznije, Miloševićev režim je svačiju nezavisnost pokušao da spriječi silom oružja.

U svijetu je političko-medijska percepcija katalonskog referenduma u najmanju ruku kontroverzna. S jedne strane, podržava se demokratsko pravo građana Katalonije da plebiscitarno iznesu svoje mišljenje o svakom pitanju, pa i o pitanju nezavisnosti, a s druge strane snažno se podvlači princip nepovredivosti i nemijenjanja evropskih granica. Konkretnije rečeno, mogu Katalonci misliti i govoriti šta hoće, mogu demonstrirati koliko hoće, ali od nezavisnosti nema ništa.

Nasuprot uvriježenom mišljenju, demokratija ipak nije najvažnija stvar na svijetu!

/////////////////////
Autor odgovara na pitanje

KO SMO MI BOŠNJACI?

Autor: Daniel Toljaga

Objavljeno: 12. October 2015.

Daniel TOLJAGA: Nacionalni identitet današnjih bosanskih Srba, odnosno bosanskih Hrvata se formira veoma kasno, tek polovinom 19. stoljeća, kada se Bošnjaci pravoslavne, odnosno, katoličke vjeroispovijesti, a pod znatnim lobiranjem srbijanskih i hrvatskih političkih misionara, odrođuju od bošnjačkog nacionalnog korpusa i na temelju zajedničke vjeroispovijesti počinju nacionalno identifikovati sa susjednim pravoslavnim Srbima, odnosno katoličkim Hrvatima. Tijekom austro-ugarskog perioda, Kallayev pokušaj očvršćivanja jedinstvene bošnjačke nacije bio je osuđen na propast, iz razloga što je proces identifikacije pravoslavaca sa srbima, i katolika sa hrvatima, bio daleko odmakao, pa tako i nije mogao uspjeti, jer su integracioni impulsi dolazili od okupatora – Austro-Ugarske, a ne iznutra. Poslije njegove smrti zabranjen je i bosanski jezik, 1907. godine, mada je rječnik bosanskog jezika skoro 200 godina stariji od prvog rječnika srpskog jezika.
Bosna i Bošnjaci se prvi put spominju u 10 stoljeću u djelu Konstantina Porfirogeneta u djelu “O upravljanju carstvom” (De administrando imperio) . Zemlja i narod su dobili ime po rijeci Bosni. Porfirogenet naziva Bošnjake “Dobri Bošnjani.” Varijacija ovog imena u izvorima je česta ovisno o tome jesu li oni latinski, bizantski, ugarski, slavenski, turski, bosanski: Bathinus, Bo(a)s, Bosthicus, Bosthoensis, Bosniensis, Bosona, Bosana, Bissena, Bessena, Bosonium, Bosnae, Bosnia, Boznne, itd. Kroz historiju u srpsko-hrvatskim prijevodima originalnih izvora, manipuliranje lingvistike i negiranje postojanja Bošnjaka i Bosne postaje norma kroz pristrasna tumačenja prošlosti.

Od 10 stoljeća, Bosna se vremenom razvila od male “zemljice”, koja nije činila više od 20% sadašnje Bosne i Hercegovine, u samostalno bosanskog kraljevsto nekoliko stoljeća kasnije koje je uključivalo oko 70% današnjeg prostora Bosne i Hercegovine i znatan dio današnje Crne Gore i Hrvatske.

Sve do dolaska Osmanlija, stanovnici Bosne bez obzira na vjersku pripadnost (heretičku, katoličku, pravoslavnu) nazivali su sebe Bošnjanima. Ovaj stari oblik imena našeg naroda, vremenom se, kao i jezik, mijenja u moderni oblik Bošnjaci, baš kao i oblici imena susjednih naroda – Srblji, Horvati, Albanezi itd. Od sredine XIX. stoljeća, zbog slabljenja turske prevlasti i brzog osamostaljivanja Srbije i Crne Gore i jačanja autonomije Hrvatske (unutar Austro-Ugarske), Bošnjaci-pravoslavci, sve češće se izjašnjavaju kao Srbi, a Bošnjaci-katolici kao Hrvati. Bošnjaci-muslimani ostaju pri svom imenu, koristeći naziv Bošnjak.

“Neuk i neobaviješten čovjek često brka pojmove Bošnjak, Bosanac, Musliman, Bosanski Musliman, musliman. To je pretežno onaj naš sloj i soj koji nije razvijao u sebi nikakve pojmove o vjeri i naciji. To je onaj soj u kojeg nema pojmova o općem već samo o vlastitom.” – Alija Isaković (Bošnjački saboru, Sarajevo 27. septembra 1993.)

U srednjovjekovnoj Bosni, Bošnjaci su bili pripadnici heretičkog vjerovanja Crkve Bosanske i nisu priznavali ni katoličku ni pravoslavnu crkvu. Šta više, od ovih crkava im je konstantno prijetila opasnost progona; sam rimski papa je tijekom srednjovjekovne Bosne poslao nekoliko križarskih ratova na našu zemlju sa ciljem uništenja bošnjačke hereze (pr. 1235-38, 1358 i dr.). Prisilne konverzije heretičkih Bošnjaka na katoličanstvo, odnosno pravoslavlje, su postepeno uzimale svoga maha. Slomom Bosne od strane Turaka 1467. godine i kroz period Otomanske Bosne, Bošnjaci postepeno primaju Islam.

Nacionalni identitet današnjih bosanskih Srba, odnosno bosanskih Hrvata se formira veoma kasno, tek polovinom 19. stoljeća, kada se Bošnjaci pravoslavne, odnosno, katoličke vjeroispovijesti, a pod znatnim lobiranjem srbijanskih i hrvatskih političkih misionara, odrođuju od bošnjačkog nacionalnog korpusa i na temelju zajedničke vjeroispovijesti počinju nacionalno identifikovati sa susjednim pravoslavnim Srbima, odnosno katoličkim Hrvatima. Tijekom austro-ugarskog perioda, Kallayev pokušaj očvršćivanja jedinstvene bošnjačke nacije bio je osuđen na propast, iz razloga što je proces identifikacije pravoslavaca sa srbima, i katolika sa hrvatima, bio daleko odmakao, pa tako i nije mogao uspjeti, jer su integracioni impulsi dolazili od okupatora – Austro-Ugarske, a ne iznutra. Poslije njegove smrti zabranjen je i bosanski jezik, 1907. godine, mada je rječnik bosanskog jezika skoro 200 godina stariji od prvog rječnika srpskog jezika.

Anglo-saksonsko shvatanje “nacije” se ne može dovoditi u bilo kakvu vezu sa bogatim historijskim nasljeđem ljudi ovih krajeva. Sasvim je prirodno da autohtoni narodi Balkana — Bošnjaci, Srbi i Hrvati — na sebe gledaju kao na etno-nacionalne grupe, kao što je to slučaj i sa nekim drugim narodima – npr. Jevrejima. Stoga, mi u nacionalnom smislu nismo ni Bosanci, ni Hercegovci, ni (Bosanski) Muslimani, nego isključivo Bošnjaci.

Akademik Muhamed Filipović vidi dilemu između bosanstva i bošnjastva kao “dio jedne veoma duge i složene kampanje revizije historije. Želja je protagonoista te kampanje da nas vrate unazad na vremena kada je bilo problematično da li mi kao Bošnjaci uopšte postojimo.” On je istakao da je ovo vid “osporavanja bošnjačkog identiteta, što je osnovni vid osporavanja Bosne“ te dodao: “Ako Bosna nema svoj narod koji je imenom, istorijom i sadržajem svog identiteta vezan za tu zemlju i državu, onda ona nije supstancijalna istorijski. Onda se ona svodi na Srbe i Hrvate kao jedine istorijske nacije.”

Prof. dr. Muhamed Filipović pojašnjava da su svi ljudi na prostoru Bosne u etničkom smislu bili Bošnjaci “i to tokom cijele naše povijesti, a posebno u vrijeme državne samostalnosti (srednjovjekovne) Bosne. Zatim smo bili isto u vrijeme Osmanskog carstva, bili smo naime Bošnjaci, sve dok propaganda iz Srbije i Hrvatske, koja počinje od sredine 19 stoljeća, nije počela unositi srpsku i hrvatsku nacionalnu svijest u naše pravoslavce i katolike.”
Istaknuti bošnjački intelektualac, Adil Zulfikarpašić napominje da su prije procesa kroatizacije i posrbljavanja našeg naroda i “katolički i pravoslavni pisci u Bosni, naročito franjevci u 16., 17. i 18. vijeku pisali o bosanskom jeziku, a sebe nazivali Bošnjacima.”
Prof. dr. Mustafa Memić se slaže, i ističe: “Od sredine XIX stoljeća od kada su se javljali nacionalni pokreti Srba i Hrvata, vodila se permanentna borba među ovim nacionalnim pokretima da prisvoje što veće dijelove bosanskih teritorija i da se bosanski jezik ukine. Od tada počinje proces bosanskih pravoslavaca i bosanskih katolika da se oni tretiraju nacionalno kao Srbi i Hrvati, iako su do tada svi bili Bošnjaci… Taj proces se putem nacionalističkih propagandi dalje razvijao da on danas predstavlja osnovnu smetnju razvoja ovih prostora kao jedinstvene, geografske i ekonomske cjeline.”

Primjera radi, Teofil (Bogoljub) Petranović je bio utemeljitelj srpskih propagandnih aktivnosti u Bosni. Kao plaćenik srbijanske Vlade, Petranović je 60-tih godina 19 stoljeća oko sebe okupio čitavu mrežu istomišljenika, koji su radili na širenju srpskog nacionalnog identiteta među bošnjačkim pravoslavcima, ali i među dijelom bosanskih Vlaha, koji su bili pogodni za utapljanje u srpski nacionalni okvir. Fra Grga Martić, koji je živio u Sarajevu u isto vrijeme kada i Petranović, u svojim Zapamćenjima navodi da je Teofil Petranović bio glavni organizator srpske propagande u Bosni. U predgovoru Petranovićevoj knjizi – Srpske narodne pjesme iz Bosne i Hercegovine – Novak Kilibarda piše da je Petranović “cijenio ukazano povjerenje [Vlade Srbije], pa je za vrijeme svoga boravka u Sarajevu od 1862. do 1869. godine neprekidno širio srpsku propagandu…” Nadalje, Kilibarda navodi da je Petranović “kao povjerenik srpske vlade u Bosni dobijao više novčane potpore nego ijedan drugi povjerenik.”

Utemeljitelj hrvatskih propagandnih aktivnosti u Bosni bio je plaćenik hrvatske vlade – Stjepan Radić. Redarstvo ga je zatvorilo i osudilo na izgon iz Bosne zbog hrvatskih propagandnih aktivnosti, a potom ga otpratilo parobrodom do Rijeke. Kako opisuje u svom životopisu, Stjepan Radić je u Petrogradu, u društvu javnih pregalaca postigao da predaje o tkz. “pravu Hrvatske i Hrvata na Bosnu i Hercegovinu s gledišta zemljopisnoga, kulturnoga i narodno-gospodarskog, a najviše sa gledišta čisto narodnoga, radi toga jer se bosanski muslimani, koji su svi Slaveni i najstariji narod u Bosni, sve više priznaju hrvatima u narodnom i političkom smislu.” Bitno je napomenuti da su i brojni katolički misionari još od srednjeg vijeka radili na širenju katolicizma u Bosni, a bili su poslati upravo od rimskog pape da suzbiju heretičko vjerovanje Bošnjaka. Međutim, ovi misionari nikada nisu širili hrvatstvo, stoga ni bošnjački katolici nisu imali razloga da se tako osjećaju niti su se tako osjećali. Sve do dolaska braće Radića u Bosnu, nijedan bošnjački katolik se nije izjašnjavao kao bosanski Hrvat. Propagandne aktivnosti braće Radića bile su usmjerene ka iskorjenjivanju termina Bošnjaci i ulijevanju hrvatske narodne svijesti među Bošnjake katoličke, ali i Bošnjake islamske vjeroispovijesti.

Čitav ovaj fenomen, u svojoj čuvenoj pjesmi “Pjesma Bošnjaku,” koju je objavio list Bošnjak 2. VII. 1891. godine, opisao je i Safvet-beg Bašagić riječima:
“Znas Bošnjače, nije davno bilo,
Sveg’ mi sv’jeta nema petnaest ljeta,
Kad u našoj Bosni ponositoj,
I junačkoj zemlji Hercegovoj,
Od Trebinja do Brodskijeh vrate,
Nije bilo Srba ni Hrvata.
A danas se kroz svoje hire,
Oba stranca ko u svome šire. […]
Oba su nas gosta saletila,
Da nam otmu najsvetije blago,
Naše ime ponosno i drago.”


Bošnjački katolik Fra. Ivan Frano Jukić (1818. -1857.), koji je koristio pseudonim Slavoljub Bošnjak, je u svom proglasu 1848. godine zapisao:
“Mi Bošnjaci njekad slavni narod sad jedva da smo živi nas samo kao očenutu glavu od stabla slavjanskog gledaju priatelji naukah i žale nas…. Vrime je da se i probudimo od dugovične nemarnosti; dajte pehar, te carpite iz studenca pomnje mudrost, i nauk; nastojte da najpred naša serca očistimo od predsudah, fatajmo za knjige i časopise, vidimo što su drugi uradili, te i mi ista sredstva poprimimo, da naš narod prosti iz tminah neznanstva na svitlost isitne izvedmo.”

Milovan Đilaš svjedoči o Bošnjacima iz sandžačkog kraja, za vrijeme bivše Jugoslavije:
“Taj naziv… je tradicionalan već od srednjeg vijeka: muslimani koje sam ja poznavo u Bijelom Polju i družio se sa njima uvijek su govorili da su Bošnjaci. U mojoj porodici je bio sluga musliman, Bešir Zulević iz okoline Rožaja. Bio je nepismen – ja sam ga naučio pismenosti – što nije bilo teško, jer je bio veoma bistar…uvijek je govorio da je Bošnjak. A i Vuk Karadžić je upotrebljavao taj termin – Bošnjaci.” (Milovan Ðilaš i Nadežda Gaco: Bošnjak Adil Zulfikarpašić; isto vidi: Polje, br. 36)

Prof. dr. Darko Tanasković, najpriznatiji jugoslovenski orijentalist, o bošnjaštvu kao nazivu kojim se označava etnopolitička koncepcija, kaže da je “suština u stavu da u staroj istorijskoj zemlji Bosni, starijoj i od Srbije i od Hrvatske, kao njeno autohtono stanovništvo, s neprekinutim etničkim, kulturnim, psihičkim, pa i državotvornim kontinuitetom od ranog srednjeg vijeka do danas, žive Bošnjaci i da je to jedino njima odgovarajuće narodno i nacionalno ime.” (Polje, br. 36).

U potrazi za receptom posrbljavanja Bošnjaka, osvrnimo se na Načertanije (1844), Ilije Garašanina. U svom programu Načertanije on narod Bosne naziva Bošnjacima – bez obzira na vjersku pripadnost – i jasno ih razlikuje od Srba u Srbiji: “Ako Bošnjaci ne bi ovo primili, to bi otuda kao sigurno sledovalo raskomadanje Srba na provincijalna mala knjaževstva…” Nadalje, govori o procesu preobražavanja srpstva u Bosni, koje počinje polovinom 19 stoljeća podudarajući se sa periodom u kojem su pisane Načertanije, i sjedinjenju istih sa Srbijom: “…ako bi se pre ovog opšteg sojedinjenja Srbstva što osobito u Bosni preobražavati počelo….K ovome treba dakle učiniti da se Bošnjaci i ostali Slaveni obrate…” Nadalje, predlaže da se: “nekoliko mladih Bošnjaka u srpsku službu državnu prima da bi se ovi…obučavali i za takove činovnike pripravljali koji bi ono što su u Srbiji naučili posle u svom otečestvu u djelo privesti mogli.” Da bi plan Velike Srbije tekao bez većih problema, Garašanin smatra da bi se trebala pisati i opšta historija Bosne gdje se “ne bi smela izostaviti slava i imena nekih muhamedanskoj veri prešavsi Bošnjaka” i nadalje napominje da bi ova historija trebala da bude oprezno pisana i to isključivo “u duhu narodnog jedinstva Srba i Bošnjaka” i od strane “čoveka vrslo sposobnog i duboko pronicavajućeg.” Meta njegovog programa bili su i katolički Bošnjaci: “Na istočnog veroispovedanija Bošnjake veći upliv imati neće biti za Srbiju težak zadatak. Više predostrožnosti i vnimanija na protiv toga iziskuje to, da se katolički Bošnjaci zadobijedu. Na čelu ovih stoje franjevački fratri.”

Jedan od najcjenjenijih historičara u svijetu, po pitanju historije svih južnoslavenskih zemalja, Dr. Nada Klaić u svome djelu “Srednjovjekovna Bosna – Politički Položaj Bosanskih Vladara do Tvrtkove Krunidbe”", (Zagreb, 1989.), naučno je ustvrdila da Bosna nikada nije bila ni hrvatska ni srpska. Zemlja Bosna je po Dr. Nadi Klaić potpuno posebna i po narodu i po kulturi i po svojemu postanku. Dr. Nada Klaić dolazi do sljedećih konstatacija:
“….No, ove nevješte projekcije o srpstvu Bosne vrijede isto koliko Šišićevo dokazivanje o hrvatsvu Bosne. Međutim nekritički izvještaj Konstantina Porfirogeneta o Sklavinijama može poslužiti kao podloga za zaključke samo onom historičaru kome nije odveć stalo do historijske istine. On je uglavnom iste vrijednosti kao i Dukljaninove vijesti o vladanju hrvatskih ili srpskih vladara nad Bosnom. To su tek povremeni izleti susjednih vladara koji nisu niti su mogli izmijeniti stoljetni položaj bosanskih zemalja, jer su one bez Hrvata i Srba odavno išle svojim, od njih posve odijeljenim putem. Carevi podaci za taj posao ne mogu biti mjerodavni, a još manje vješta konstrukcija barskog nadbiskupa koji piše sredinom 12. stoljeća.”

“….Posve razumljivo da Ćirkoviću za njegovu teoriju o srpstvu Bosne ne mogu poslužiti niti Konstantinovi podaci o naseljenju Srba, jer ih car, a znamo i zašto, stavlja u Srbiju, Paganiju, Zahumlje i Travuniju te Konavle po kriteriju 10-og stoljeća kad su sve te zemlje priznavale bizantsku vlast. Prema tome, ako se sam car nije hvalio da je Bosna od naseljenja srpska, a sigurno bi to vrlo rado učinio,onda kritičkom historičaru ne preostaje drugo nego i na osnovi careva teksta tvrditi da je Bosna od početka bila Bosanska [tj. pripadala je Bošnjacima svih religija].”

U “Samogenocidu na Popisu Stanovništva” (Aljazeera BiH), upozorio sam na sljedeće:
“Nadolazeći popis stanovništva predstavlja još jednu historijsku priliku da Bošnjaci mirnodopskim putem izgube političku moć i dijelove teritorija na kojima predstavljaju većinsko stanovništvo ukoliko se nacionalno podjele na vjerske i geografske grupacije.
Činjenica jeste da se mnogi Bošnjaci još nacionalno izjašnjavaju kao ‘Muslimani’, ‘Bosanci’, ‘Hercegovci’, ali isto tako i kao ‘Bošnjaci-muslimani’ i ‘Muslimani-Bošnjaci’ i slične varijante.

Ukoliko se ovakvo izjašnjavanje oslika na popisu stanovništva, ono će rezultirati brojčanim smanjenjem stvarnog broja Bošnjaka, što će nadalje doprinijeti slabljenju naše političke moći, a padom brojnosti Bošnjaka doći će i do sužavanja našeg etničkog teritorija, jer će u nacionalno mješovitim sredinama Hrvati i Srbi preko noći postati većina i time preuzeti kontrolu nad našim teritorijem.

Bošnjaci su ključni faktor opstojnosti Bosne i Hercegovine. Da se pitalo Srba i Hrvata, Bosna bi odavno bila u sastavu Velike Srbije, odnosno Velike Hrvatske. Svako slabljenje bošnjastva doprinosi slabljenju Bosne i Hercegovine i njenom eventualnom raspadu, a i našem položaju u njoj i izvan nje.”

Slijedi izvanredno zapažanje Alije Isakovića o temi Bošnjaštva izneseno na bošnjačkom saboru u ratom opkoljenom Sarajevu 27. septembra 1993:
“Neuk i neobaviješten čovjek često brka pojmove Bošnjak, Bosanac,Musliman, Bosanski Musliman, musliman. Nažalost, u taj svijet spadaju i neki naši novinari i neki naši ljudi na visokim položajima. Jednostavno, ima svijeta kojeg to do sada nije zanimalo.
To je pretežno onaj naš sloj i soj koji nije razvijao u sebi nikakve pojmove o vjeri i naciji. To su najčešće oni ljudi koji misle da su izuzetno napredni, izvan i iznad običnog puka. To je onaj soj u kojeg nema pojmova o općem već samo o vlastitom.

U velikoj mjeri to je i svojevrsna mimikrija kakvu ima i životinjsko carstvo.
Dakle, Bošnjak je tradicionalno nacionalno ime bosanskohercegovačkih muslimana, sandžačkih muslimana i svih drugih muslimana koji govore bosanskim jezikom.

Osim nas koji se znamo, u samoj Turskoj je skoro šest miliona Bošnjaka (iz više generacija), a danas ih ima od Kanade do Novog Zelanda.

U sovjetskim naučnim djelima i enciklopedijama, u turskim enciklopedijama i u nekih drugih naroda koji su s nama imali historijske kontakte, mi smo uvijek predstavljani kao Bošnjaci.
Termin Musliman (u nacionalnom smislu), koji je uveden u popis stanovništva 1971., zamijenjen je terminom Bošnjak na posljednjem Bošnjačkom saboru, septembra 1993. godine, na kojem je jednodušnom aklamacijom vraćeno ovo narodno viševjekovno ime, u atmosferu potpune saglasnosti i olakšanja da se to natezanje s imenom okonča, bez velikih riječi i bez ikakvih prenemaganja, tumačenja i pravdanja…

Savez komunista uveo je za nas termin Musliman umjesto Bošnjak da bi se Musliman asimilirao u musliman, a musliman može biti bilo koje nacije.

Citirao bih o ovome izvanredno zapažanje dvojice naših vrsnih intelektualaca dr. Enesa Karića i dr. Rešida Hafizovića u njihovom pogovoru knjizi Emira Šekiba Arslana ‘Zašto su muslimani zaostali, a drugi napredovali?,’ Sarajevo 1993. godine:
‘Napokon, kada je naše historijsko pamćenje postalo isto sto i posvemašnji zaborav, tada su nas, opet drugi, oslovili imenom Muslimani, ali samo zato da bi najavili lovnu sezonu na Muslimane, do istrebljenja. Zar naša svakodnevnica nije najbolje svjedočanstvo za to? Nisu nas, naime, oslovili Muslimanima s ciljem da nas podsjete na porijeklo naših pravih duhovnih korijena i da nas nepogrešivo upute na već zaboravljenu duhovnu zavičajnost, već da bi nam, uz podsmijeh i prezir, priznali pravo na etnicitet koji nikako nema pravo na sopstvenu prošlost i na sopstveni duhovni kontinuitet. A ako bi nam to pravo i priznali kad su nas već bili usmjerili da koračamo tuđim putem i da budemo sudionici tuđe historije i tuđe kulturne tradicije.’

Ostaje termin musliman (u vjerskom smislu) i piše se malim “m”, malim početnim slovom kao i kršćanin, hrišćanin, protestant…

Termin musliman označava svakoga od milijardu pripadnika islamske vjere, bez obzira na to gdje žive, kojim jezikom govore i bez obzira koje su nacije.

Poznato je da svaki od islamskih naroda ima svoje narodno ime. Termin Bosanac (i Hercegovac) potpuno je jasan i označava svakoga ko je rođen u Bosni i Hercegovini ili je to stekao življenjem u BiH.

To je regionalni, geografski termin, a može biti i državni. U tome ima i sličnosti s terminom Srbijanac i Srbin.

Srbin ne mora biti Srbijanac, kao sto Bošnjak ne mora biti Bosanac. Ima čak i obrazovnih pojedinaca koji misle da se pod termin Bošnjak može podvesti Bošnjak-musliman, Bošnjak-katolik, Bošnjak-pravoslavac.

To su proizvoljnosti, čak štetne proizvoljnosti koje mirišu na neku vrstu bh. unitarizma. Naši bh. pravoslavci su Srbi, a katolici Hrvati. Zna se od kada je to tako (druga polovica 19. vijeka) i zna se zašto. To se mora uvažavati, inače bismo ličili onima koji prave neko novo sveto trojstvo u tome. To ne.”
05.10.2017.

PROF. DR. ZUHDIJA HASANOVIĆ: BOSANSKI ISLAM JE POŽELJAN MODEL ZA CIJELU EVROPU, MORAMO BITI SVJESNI SVOJE POSEBNOSTI

Prof.dr. Zuhdija Hasanović, dekan FIN-a: Bosanski islam je poželjan model za cijelu Evropu, moramo biti svjesni svoje posebnosti


Oktobar 05. 2017.


Fakultet islamskih nauka u Sarajevu ovih dana je obilježio 40 godina svojeg postojanja i djelovanja. U četiri decenije on je predanim, temeljitim i često neupadljivim radom izrastao u visokoobrazovanu instituciju čiji radi i djelovanje se cijene od Mašrika do Magriba, te posebno diljem Evrope i Amerike.

U intervjuu za bh. informativni servis INS, dekan FIN-a prof. dr. Zuhdija Hasanović govori o 40. godišnjici Fakulteta, planovima za budućnost, o položaju muslimana u Evropi i svijetu i njihovim perspektivama, te uopće o čovjeku današnjice.

INS: Uvaženi profesore Hasanović, ovog mjeseca navršilo se 40 godina Fakulteta islamskih nauka na čijem ste čelu. U kakvom je ozračju Fakultet dočekao ovaj značajni jubilej i kakve poruke nosi u našoj stvarnosti?

ZUHDIJA HASANOVIĆ: Fakultet islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu je napunio 40 godina svoga djelovanja i kao mnoge druge ustanove, pojedinci i narodi, u našoj domovini, prošao je vrlo buran period svoje povijesti.

Iza njega je, prije svega, period od 32 godine apstinencije (od 1945. do 1977.) kada na prostorima Balkana nije bilo visokoobrazovne islamske ustanove, što je jedinstven slučaj u višestoljetnoj povijesti visokog islamskog obrazovanja na ovim prostorima i kada, s druge strane, postaje sve jača težnja muslimana ovih krajeva da imaju na svome tlu islamsku naučno-obrazovnu ustanovu, koja kroz inicijativu rukovodstva Islamske zajednice, prije svega reisul-uleme Sulejman-ef. Kemure, zatim njegovog nasljednika reisu-l-uleme Naim-ef. Hadžiabdića, vrsnih intelektualaca Husein-ef. Đoze i akademika Hamdije Ćemerlića te uz moralnu i finansijsku podršku muslimana Balkana konačno biva i realizirana.

Otvoren je Islamski teološki fakultet i kroz prvih petnaest godina zbog društveno-političkih prilika koje mu nisu bile nimalo naklonjene, štaviše, tadašnja vlast je nastojala marginalizirati i maksimalno obezvrijediti vjeru i vjerske institucije, prolazi veoma težak period stabiliziranja i dokazivanja neophodnosti svoga djelovanja, nakon čega nastupa agresija, devastiranje zgrade u kojoj je do tada radio, ali i one u koju se u međuvremenu preselio, 1425 dana opsade grada Sarajeva, svakodnevno granatiranje i ubijanje nastavnika, studenata i svršenika Fakulteta.

Nakon svih tih iskušenja koja je preživio Fakultet odlučno uz sve svoje zaposlenike, bezrezervnu podršku rukovodstva Islamske zajednice i finansijsku pomoć muslimana i muslimanki u domovini i inozemstvu koji kroz zekat i sadekatul-fitr omogućavaju razvijanje studijskih programa i širenje ukupnog djelovanja Fakulteta.

Ponosni smo na pređeni put i ostvarene uspjehe, zahvalni svima onima koji su to omogućili, ali i kritički se osvrćemo na sve propuste i mogućnosti poboljšanja koja u narednom periodu, uz Božiju pomoć, moramo ostvariti.

INS: Koliko je, gledano iz današnje perspektive, bio važan potez kojeg su prije 40 godina napravili tadašnji prvaci Islamske zajednice zalažući se za osnivanje tada Islamskog teološkog fakulteta, a danas FIN-a? Kome imamo najviše zahvaliti što ova visokoobrazovna ustanova postoji danas?

ZUHDIJA HASANOVIĆ: Kao što je cijenjeni reisul-ulema dr. Husein-ef. Kavazović istakao u svome govoru na Svečanoj akademiji kojom smo obilježili 40 godina djelovanja osnivanje Islamskog teološkog fakulteta je bilo izuzetno značajno s ciljem očuvanja i jačanja duhovnog i nacionalnog identiteta muslimana na ovim prostorima, ali i s težnjom izgradnje institucija koje će kontinuirano brinuti o svome narodu, njegovoj vjeri, kulturi, tradiciji i korijenima; institucija koje će, prije svega, kroz nastavni proces, naučno-istraživački rad, ali i kroz ukupno djelovanje svojih nastavnika i saradnika vraćati duhovne i moralne vrijednosti u otuđeni i materijalizirani svijet tadašnjice.

Osim već spomenutih najviših velikodostojnika Islamske zajednice rahm. Sulejman-ef. Kemure i rahm. Naim-ef. Hadžiabdića koji su dali snažnu institucionalnu osnovu ovom projektu te već spomenutih muslimanskih intelektualaca Husein-ef. Đoze i akademika Hamdije Ćemerlića, koji su uz institucionalni pružili i vrlo značajan intelektualni doprinos, važno je u sačinjavanju prvog Nastavnog plana i programa Islamskog teološkog fakulteta i njegovom realiziranju u takvim nepovoljnim vremenima istaći doprinos: akademika Mehmeda Begovića, Nerkeza Smailagića, Muhameda Hadžijahića, Hamida Hadžibegića, Sulejmana Mašovića, hfz. Ibrahima Trebinjca, dr. Ahmeda Smajlovića, dr. Jusufa Ramića, dr. Midhata Riđanovića i asistenta-predavača Hilme Neimarlije.

INS: Polovinom septembra, a u sklopu obilježavanja 40. godišnjice FIN-a, održana je naučna konferencija „Islamsko obrazovanje u Evropi“. Kakve utiske i poruke je donio taj događaj koji je privukao pažnju javnosti?

ZUHDIJA HASANOVIĆ:Kao što je poznato, bio je to drugi naučni skup koji je organizirao Fakultet islamskih nauka o istoj temi. Prije godinu dana organizirali smo seminar pod naslovom: “Islamsko obrazovanje u Evropi”, odnosno “…za Evropu” s ciljem da se upoznamo sa sistemom obrazovanja, nastavnim planovima i programima, literaturom i drugim projektima koji su prisutni na različitim evropskim ustanovama na kojima se izučava islam, ali i sa problemima i izazovima na koje nailazimo u svome radu.

Ovogodišnjom konferencijom željeli smo više govoriti o konceptima i ciljevima islamskog obrazovanja, statusu u javnim obrazovnim institucijama, o različitim oblicima formalnog i neformalnog islamskog obrazovanja u Evropi te naglasiti potencijal kojeg imamo, bez obzira na različite pravne i u određenoj mjeri i obrazovne sisteme u kojima djelujemo, i obavezu da sistemski, koordinirano i kontinuirano promoviramo autentično islamsko učenje koje poziva Bogu, uvažavanju čovjeka kao krunskog Božjeg stvorenja te uspostavljanju mira i dijaloga među pripadnicima različitih naroda, njihovim kulturama i tradicijama.

INS: Fakultet islamskih nauka je izrastao u jednu od prepoznatljivih i respektabilnih adresa u svijetu u pogledu islamskog obrazovanja. Koliko je važno da imamo ovakve institucije posebno danas, u vremenu zastrašujućih devijacija u tumačenju islama, što predstavlja svojevrsnu ideološko-teološku potku i opravdanje za užase diljem svijeta?

ZUHDIJA HASANOVIĆ: Nažalost, posljednjih godina prisustvujemo najvećim zloupotrebama vjere. U ime vjerskih principa i sa jasno izraženim vjerskim simbolima danas se na različitim mjestima u svijetu čine najmonstruozniji zločini. Ubijaju se nevine osobe, muškarci i žene, stariji i djeca, bez ikakva skrupula i milosti, zazivajući veličinu Božju i Njegovo ime.

Takvi monstruozni akti ne mogu imati nikakvo utemeljenje u autentičnoj vjeri, posebno ne u islamu.  Islam poziva vjeri u Allaha, dž.š., koji je Sam po Sebi Selam (Mir, Spas). Od Njega dolazi jedini istinski i trajni mir i samo uz Njega mir se može naći i ostvariti.

Jedna od preteča Fakulteta islamskih nauka Šerijatska-sudačka škola utemeljena je 1887. godine da svojim arhitektonskim izgledom (budući da je izgrađena u neomaurskom stilu), ali i studijskim programom bude najljepši spoj Istoka i Zapada, njihovih kultura, nauka i tradicija.

To je misija i Fakulteta islamskih nauka. Želimo u ovim turbulentnim vremenima bučnog nametanja percepcije islama koja mu je potpuno strana, zajedno sa drugim srodnim naučno-obrazovnim ustanovama, promovirati istinske islamske vrijednosti i nauke. Nekada je institucionalno djelovanje nedovoljno glasno i sporo, ali ono osigurava meritornost, kontinuitet i trajnost i iskreno se nadam da će vrlo brzo nadvladati ove pogrešne i devijantne percepcije islama.

INS: Vi ste u svom nedavnom govoru na otvaranju gore spomenute konferencije spomenuli, da zbog terorizma muslimani na Zapadu izazivaju sumnju, podozrenje i strah drugih. Kako muslimani, po Vama, mogu i trebaju odgovoriti na izazove terorizma u današnjem svijetu. Pred, čini mi se, posebnim izazovima su Bošnjaci koje, upravo pod stigmom islamskog terorizma, u posljednje vrijeme i Evropi žele predstaviti kao opasnost. Što Vi vidite kao posebne izazove i prijetnje?

ZUHDIJA HASANOVIĆ: Najbolji odgovor na sve ove zloupotrebe vjere, nakon njihovog jasnog razotkrivanja i nastojanja da se riješe uzroci koji su otuđene i zapostavljene pojedince potakli da se  priključe takvim ideologijama, jeste konstantno i dosljedno promoviranje istinskih vrijednosti i učenja islama kroz naš cjeloviti život, kako individua, pojedinaca, tako i kolektiva, i da to bude ne fragmentarno, djelimično, nego promoviranje kroz sva područja našeg djelovanja: politiku, ekonomiju, obrazovanje, naše međusobne odnose i komunikaciju i dr. Naravno, to je dugotrajan proces koji rezultate ne pokazuje odmah ni brzo, ali ja mu ne vidim alternativu.

U posljednje vrijeme vrlo često se spominju Bošnjaci u kontekstu terorizma  i odlaska na sirijsko i druga ratišta u svijetu. I u ovom slučaju treba koristiti sva medijska sredstva da se Bošnjaci predstave na pravi način, od tradicijskih korijena i ranijih pokoljenja koje je oduvijek krasio merhamet i razumijevanje drugog i drukčijeg,  zajednički život i saradnja sa drugima bez obzira na njihovu nacionalnu, vjersku ili bilo koju drugu pripadnost, preko ratnih dešavanja i ponašanja Armije BiH koja bez obzira i na vrlo teška stanja odsudne odbrane gole egzistencije nikada nije imala za cilj svoga djelovanja genocid ni etničko čišćenje, naprotiv, u Sarajevu su bez obzira na 1425 dana opsade, granatiranja i snajperskih gađanja, gladi i neimaštine, netaknute ostale crkve i hramovi drugih vjerskih zajednica.

Problem je danas što tu zloupotrebu islama potiču politički i ekonomski centri moći na Zapadu, kojima muslimani trenutno na adekvatan način ne mogu odgovoriti, zbog čega se ukorjenjuje slika muslimana kao netolerantnim, nasilnim i isključivim osobama.

INS: Da li bosanski islam, o kojem se sve češće govori o Evropi može biti model koji će povezati Evropu s tradicijama islama, ili je to još jedna zabluda?

ZUHDIJA HASANOVIĆ: Bosansko razumijevanje i življenje islama, kojeg razumijevamo kao Božiju milost koja nam je ukazana i koga karakterizira ljubav prema Allahu, dž.š., uvažavanje drugog i drukčijeg i osobno nastojanje postizanja perfektnosti (ihsan) u duhovnom, moralnom, intelektualnom i radnom smislu nije vremenski ograničeni trend i tendencija koja se pojavila zbog konkretnih društveno-političkih, socio-ekonomskih, naučno-obrazovnih, vojnih ili drugih okolnosti nego je to višestoljetni, tradicionalni način života autohtonih evropskih muslimana i bez obzira na promjenu društveno-političkih sistema kroz povijest on je ostao prepoznatljiv u svojim temeljnim karakteristikama.

Da je itekako poželjan model i za cijelu Evropu dovoljno govori činjenica da su, na primjer,  predstavnici akademske zajednice Njemačke prilikom pokretanja centara za islamsku teologiju koji će obrazovati kadar za islamsku vjeronauku za partnere s kojima će raditi na izradi nastavnih planova i programa unutar kojih će se izučavati i fundamentalne islamske nauke upravo uzimali nastavnike sa Fakulteta islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu.

INS: Reis Kavazović je upravo na FIN-u nedavno poručio da mi moramo „naučiti sami hodati“ jer ćemo prije ili kasnije biti gurnuti na ivicu ponora i umirućeg života? Šta to moramo naučiti i gdje je ta svjetiljka prema kojoj nam valja hoditi?

ZUHDIJA HASANOVIĆ: Kada govorimo o muslimanima Bosne i Hercegovine prije svega trebamo biti svjesni svoje posebnosti, ali i uloge koju imamo u vremenu i svijetu u kojem živimo. Činjenica je da su se na nama na vrlo grub i poguban način prelamali i, nažalost, još uvijek prelamaju interesi najutjecajnijih zemalja svijeta SAD-a, Rusije i Zapadne Evrope. Svi oni imaju svoje interese u Bosni i Hercegovini i ne odustaju od njihovog ostvarivanja što nama umnogome komplicira život.

S druge strane, Bosna i Hercegovina je, bez obzira na sve probleme koji je opterećuju, paradigma višestoljetnog zajedničkog života ljudi različitog etničkog, vjerskog i kulturnog porijekla, što je vrlo teško naći na Istoku i na Zapadu.

Poenta riječi cijenjenog Reisul-uleme, kako ih ja razumijevam, jeste u fokusiranju na naše unutarnje potencijale i vrijednosti i ne očekivati rješenje naših problema izvan naše društvene zajednice i domovine.

INS: Živimo li vrijeme dekadence moralnih i drugih vrijednosti u našem društvu. Gdje je tu mjesto obrazovanja i posebno islamskog u procesu odgoja savremenog čovjeka s vrijednostima istinske čovječnosti?

ZUHDIJA HASANOVIĆ: Mislim da nam je svima jasno da kriza savremenog čovjeka nije političke, pa ni ekonomske naravi, nego prije svega kriza morala. U osnovi dominirajućeg trenda konzumerizma jeste duhovna i moralna pustoš, otuđenost, neostvarenost, nezaposlenost i dosada. Čovjek današnjice je sam i otuđen, makar bio okružen brojnim pojedincima.

Otuda neophodnost, ako želimo spas sebi i općenito savremenom čovjeku, da se vratimo temeljnim vrijednostima: iskrenosti, pravičnosti, poštenja, truda, nesebičnosti, angažiranosti, motiviranosti čime ćemo podizati osobno samopoštovanje te razvijati međusobno povjerenje i vraćati ljubav, harmoniju i toplinu u porodične te razumijevanje i toleranciju u međuljudske odnose. U svemu ovome veliku ulogu upravo imaju islamske odgojno-obrazovne i naučno-obrazovne ustanove.

Faruk Vele (INS)

///////////////////
///////////////////////////

BORIS DEŽULOVIĆ: Ravna Hrvatska i 'djevičanski Domovinski rat'

BORIS DEŽULOVIĆ: Ravna Hrvatska i 'djevičanski ... - Slobodna Bosna

/////////////////////////////////

PUSTI SNOVI: Katalonija nema ni međunarodno, ni evropsko pravo na separatizam!

PUSTI SNOVI: Katalonija nema ni međunarodno, ni evropsko pravo ...

////////////////////////////

DODIKU SE OVO NEĆE DOPASTI: Ministar Šarović dobitnik nagrade 'Dunavski cvet'

DODIKU SE OVO NEĆE DOPASTI: Ministar Šarović dobitnik nagrade ...

//////////////////////////////

NJEMAČKI MEDIJI: 'Hrvatska je svađalica u komšiluku'!

NJEMAČKI MEDIJI: 'Hrvatska je svađalica u komšiluku'! | Slobodna ...

////////////////////////////////////

DISCIPLINSKA KOMISIJA ODLUČILA: Ivanić i Crnadak izbubili spor protiv ambasadorice Čolaković!

DISCIPLINSKA KOMISIJA ODLUČILA: Ivanić i Crnadak izbubili spor ...

///////////////////////////////////////////

//////////////////////////

JOSEPH DAUL NA SASTANKU S PREDSJEDNIŠTVOM: 'Ovaj saziv je mogao učiniti više, vrijeme će pokazati tko snosi najveću odgovornost'

JOSEPH DAUL NA SASTANKU S PREDSJEDNIŠTVOM: „Ovaj saziv je mogao učiniti više, vrijeme će pokazati tko snosi najveću odgovornost“

///////////////////////////////

05.10.2017.

PROFESOR IVO BANAC: IZA DODIKOVE POLITIKE UZ DRAGANA ČOVIĆA STOJI I RUSKA POLITIKA

Profesor Banac u Pressingu : Iza Dodikove politike uz Čovića stoji i ruska politika

Oktobar 04. 2017.


Gost emisije Pressing na N1 televiziji bio je Ivo Banac, historičar, dugogodišnji profesor na Univerzitetu Yale, bivši ministar u hrvatskoj vladi i zastupnik u Saboru.

Čeka li nas dodatno zaoštravanje ili rješavanje problema na Zapadnom Balkanu?

“Vidimo odraz svjetskih sukoba. Nije pitanje je li situacija na jugoistoku Evrope turbulenta nego do koje mjere situacija u svijetu je turbulenta. Odnosi Rusije i Amerike, odnosi unutar Evrope, niz drugih situacija Sjeverna Koreja govore o velikoj turbulenciji u svijeti i veliki svjetski interesi se preklapaju i preko naše regije. Ovdje nema kontinuiteta nekih ranijih politika.

Tu je i jedna velika angažirnost Srbije u smislu zaštite reputacije Srbije za ratove ‘90. godina, jedna vrsta insistiranja na pravičnosti politike Srbije iz tog vremena, a zatim pritisci na Crnu Goru, BiH, Makedoniju, rekao bih i Hrvatsku, a o Kosovu nećemo ni govoriti jer je tamo permanentan pritisak. U kontekstu dešavanja u Kataloniji je posebno izražen.”

Ko je najranjivija tačka u regionu?

“BiH je najranjivija jer je tu na djelu jedan sukob politika, ne od jučer, ali koji je ponovno instrumentaliziran. Iza Dodikove politike koja ide za razbijanjem BiH, kojoj se nažalost pridružio i Dragan Čović, stoji ruska politika na Balkanu. To je točka pritiska. Toga ima i u FBiH, ne samo kod Čovića nego i kod drugih, jer su ruski interesi ušli u gotovo sve energetske projekte unutar BiH i što postoji posebna veza i na vojnom planu sa Republikom Srpskom.”

Odakle argumenti da iza svega stoji Rusija?

“To se može vidjeti običnim okom. Sve što ide za poboljšanjem ruske prisutnosti u ovoj regiji je ono što Moskva podržava. Najdramatičniji je bio pokušaj državnog udara u Crnoj Gori prošle jeseni koji je na sreću završio katastrofalno, ali koji je do kraja razgolitio kakve su intencije Moskve u ovom dijelu svijeta. Moskva miješa jednu opasnu kašu i na taj način stvara pritisak na Zapad, ali i stvara svoje klijente u ovoj regiji.”

Analitičari su kazali su da je ulazak Crne Gore u NATO prvi stadij i da je cilj NATO-a da Srbiju uvuče u Alijansu?

“Srbija u ovom trenutku zbog svojih veza sa Rusijom, čuli smo o zajedničkim vojnim manevrima i pomoći, ne može postati članica NATO saveza i u srpskoj politici ima dovoljno jakih snaga koje bi učinile sve da do toga ne dođe. Pravo pitanje je može li Srbija izostati iz Alijanse koja u ovom trenutku pokriva dobar dio Balkana, i sa istočne i zapadne strane.

Rusija će učiniti sve da spriječi bilo kakav pristup Srbije prema NATO savezu na mnogo brutalniji način nego što je pokušala u Crnoj Gori i kao što radi u slučaju BiH. Milorad Dodik nije protivnik NATO-a zbog toga što ima nešto protiv NATO saveza već zbog toga što izvršava tuđu volju.”

Do kada će Srbija voditi politiku nesvrstavanja? Kako javno kažu čelnici Srbije kažu “ni NATO ni Rusija”.

“Dugoročno to nije održiva politika. Zapravo ona i nije na djelu. Srbija je uglavnom na strani Rusije. U velikim sjvetskim pitanjima podržava rusku stranu. To što koketira sa Zapadom i što na Zapadu ima snaga koje žele dati zeleno svjetlo tom koketiranju sa negativnim posljedicama u našem dijelu svijeta je druga stvar. Ja Srbiju ne vidim kao nesvrstanu, jer mislim da je svrstana. Ako Srbija prestane s nesvrstanošću, pronaći će pravi put prema EU i NATO savezu u korist cijele regije. Ali daleko smo od toga.”

Najavljujete li jednu vrstu crnogorskog scenarija u Srbiji? Tokom posjete potpredsjednik SAD-a Mike Pence rekao je da je Rusija silom pokušala prekrojiti granice na Balkanu, ostaviti ovaj dio Evrope izvan EU, da su moskovski agenti namjeravali ubiti crnogorskog premijera i spriječiti ulazak Crne Gore u NATO. Koje su aktivnosti Rusije u drugim zemljama regije?

“U Hrvatskoj ruski interesi preuzimaju čitav niz investicija, ne samo na obali nego i u energetici. Imamo važno plinarsko poduzeće koje je manje-više pod kontrolom Gazproma. Preko tih poveznica širi se ruski interes. U hrvatskim medijima se često zastupaju ruske pozicije na Bliskom istoku. Taj utjecaj ne uvijek otvoren i rigidan kao u slučaju ruskih odnosa prema Bjelorusiji, ali ispod žita kroz razne kontakte i klijentelističke strukture se širi intres. Ako se to događa u Hrvatskoj, članici EU i NATO saveza, zamislite šta se dešava negdje drugo.”

Šta je interes Hrvatske da podržava ruske interese?

“To ne može biti interes Hrvatske, ali jeste interes nekih struktura u hrvatskoj javnosti koje bi željele dominirati i hrvatskom Vladom. Srećom to im još nije uspjelo, ali bojim se da su u prethodnim administracijama imali velikog uporišta i u uredu predsjednika Republike za vrijeme Josipovića, ali i u Vladi za vrijeme Milanovića. Ne govorim o strankama koje bi se otvoreno opredijelile prema Rusiji, ali ako čitate među redovima i o tome što se govori o tome je li ruska pozicija na Krimu bila dobra ili ne, treba li to pustiti, treba li otvoriti hrvatsko tržište ruskim interesima i kako postupati u slučaju Agrokora gdje je jedna od ruskih državnih banaka glavni igrač – govori koje su snage u Hrvatskoj dobro raspoložene prema Putinovoj politici. To se dešava u cijeloj istočnoj i zapadnoj Evropi.”

Šta bi bio hrvatski interes, odnosno interes grupa da podržavaju ruske interese na Zapadnom Balkanu?

“Postoji mnogo hrvatskih interesa. U Hrvatskoj postoji jedna vrlo jaka struktura koja je vezana sa bivšim režimima i koja u Rusiji vidi stanoviti oslonac. To su protuzapadne snage. Kada to govorim ne impliciram politiku sadašnje Vlade i predsjednice Hrvatske. Oni su solidno pod zapadnim kišobranom.”

Proteklog vikenda održan je neustavni referendum u Kataloniji. Povodom toga, Milorad Dodik je u prisustvu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića rekao da je ubijeđen da će Republika Srpska i Srbija jednog dana biti u jednoj državi. Vučić nije govorio na tom skupu i nije izrazio negodovanje zbog te izjave.

“To što je Dodik rekao je suština srpske, ili ako hoćete velikosrpske politike. To je mnogo bolje rekao Dobrica Ćosić u svojim zapisima prije 20 godina kada je zaključio da je Republika Srpska jedini pravi zgoditak koji je Srbija postigla u 20. stoljeću i da tu Republiku Srpsku treba na ovaj ili onaj način, mirno ili ne, sjediniti sa Republikom Srbijom. To je nenapisani program koji se artikulira među redovima svakog dana. Ono što Dodik govori je ono što Vučić misli.”

Kako do toga može doći? Referendumom o nezavisnosti RS ili novim ratom?

“Diskusija oko legitimiteta raznih referenduma je poučna. Ima niz specijalista koji oštre zube u vezi sa tim je li jedan referendum legitiman ili nije, je li u skladu ili ne sa Ustavom. Svi se moramo suočiti s činjenicom da pitanje referenduma o nezavisnosti Republike Srpske neće biti regulirano Dejtonskim sporazumom nego mogućnošću RS, Rusije i Srbije da takvo nešto nametnu. Ako to uspiju nametnuti, ne vidim kako se to pitanje može riješiti bez ratnog sukobljavanja u ovom dijelu svijeta.

To ostaje kao krajnja mogućnost. Toga moramo biti svjesni. Mi često bez obzira kako mislili na ovo ili ono pitanje, želimo potisnuti mogućnost da će logika raznih situacija ponovo dovesti do ratnog sukobljavanja. Ako to imamo u vidu, bit ćemo mnogo pametniji.”

Britanski lordovi nedavno upozorili na mogućnost novih sukoba u BiH, kako su kazali, zbog radikaliziranih muslimana i težnje Srba u BiH da se otcjepe.

Britanski lordovi nisu baš naročito kompetentni da daju uvjerljiva izvješća o takvim situacijama, ali to nešto govori šta se šuška u međunarodnoj javnosti i dokonim strukturama. Toga se moramo plašiti. Jer takve izjave pripremaju teren za moguće sukobe. To je nešto što odgovara Dodiku i onima koji razmišljaju poput Dodika.

Ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić nakon održanog referenduma u Kataloniji kazao je: “Ko će ubjediti Srbe u BiH da ne izađu na referendum”.

“Oni su koristili Kataloniju za 300 raznih i njima bliskih tema, naprimjer o Kosovu. Ta se tema može razvlačiti kako hoćete i to je novi momenat za velikosrpsku propagandu. Pritisak na Kosovo s jedne strane i pokušaj nagovaranja nekog sličnog raspleta u BiH.”

Je li živa velikohrvatska ideja?

Ako mislite postoji li u ovom trenutku neka relevantna politička snaga koja bi željela priključiti Hrvatskoj teritorij neke druge države, takvo što ja ne vidim. Biće pojedinaca koji razmišljaju na taj način, ali nisu politički relevantni.

Kako su bh. muslimani od hrvatskog cijeća postali radikalni?

“Odnosi između Hrvata i bosanskih muslimana u 20. stoljeću su bili usmjereni jedni prema drugima jer smo se borili protiv istih hegemonističkih pritisaka, koji su dolazili iz Beograda. Ono što treba učiniti je podsjetiti se na bolje trenutke naših odnosa, a koliko je moguće odstraniti utjecaj onih koji su kobne 1993. doveli do izuzetno mnogo patnji bošnjačkom narodu u BiH. Moramo biti vrlo budni na sve one koji žele te odnose, koji su danas osjetljivi, na razne načine zaplesti.

Izjave Kolinde Grabar Kitarović nije optužile bosanske muslimane da su radikalni, već da je to problem s jednom skupinom. To ne može biti problem u bošnjačko hrvatskim odnosima. To nije relevantno za te odnose. Predsjednica Hrvatske je bila nespretna kada je rekla manje tešku rečenicu, koja je stvorila niz otpora u BiH.”

Prizivate li bošnjačko hrvatski dijalog nasuprot bošnjačko srpskog kojeg propagira Vučić?

“Na čemu Vučić to insistira je njegov posao i njegov problem. U to ne mogu ulaziti. Ali mislim da su bh. ljudi dovoljno sofisticirani i da imaju dovoljno dobro pamćenje da znaju šta su motivi Vučića. Znam da ima mnogo onih koji svakog dana rade da se dijalog bošnjačko hrvatski uništi. Dovoljno je čitati bh. i hrvatsko izdanje Večernjeg lista pa da znate o čemu govorim.

Mnogi u zaoštravanju odnosa BiH i Hrvatske vide nervozu u Hrvatskoj uoči konačne presude Haškog tribunala u procesu protiv šest čelnika Herceg Bosne?

“Ima elemenata za takvo razmišljanje, ali ujedno to je i upozorenje. Ako prvostepena presuda bude potvrđena onda moramo učiniti sve da ona ne postane motiv za novo pooštravanje odnosa.”

Ako bude potvrđena, kao i udruženi zločinački poduhvat, Hrvatska će biti označena kao agresor u BiH, a Srbija to zvanično nije.

“To nešto govori i o proceduri Haškog tribunala.”

Mnogi prizivaju makedonski scenarij u BiH. Postoje dokazi da je Rusija uključena u izborne procese u Americi, Francuskoj, Bugarskoj i Ukrajini. Šta prizivanje tog scenarija znači za BiH u kojoj se iduće godine održavaju izbori?

“Ne znam šta je makedonski scenarij, osim ako ne mislite na masovne demonstracije. Koliko god ona bila teška, to je priča o jednom relativnom uspjehu. U Makedoniji od 1990. godine do danas, nije došlo ni blizu onoga što se dogodilo u BiH ‘90. godina. Makedonija nije najgori primjer kako se neka pitanja mogu riješiti.

Što se tiče nekog masovnog izljeva gnjeva, imali smo nešto slično prije par godina u BiH i vidjeli smo da to nije nikakvo rješenje, već da je bilo izmanipulirano od dijela političkih snaga. To ne bih preporučio. Politika u BiH se mora rješavati dogovorom, prije svega u FBiH, a zatim na razini dva entiteta. U RS treba poticati alternativne snage, jer ne može biti da je Dodik jedini čovjek koji odgovara ljudima koji žive u tom nesretnom entitetu.”

Vaša priča se svodi na NATO i EU. Dužnosnici RS poručuju da nema šanse da će BiH postati članica NATO-a prije Srbije. BiH u vrsti taoca Srbije. Može li BiH preživjeti bez EU i NATO-a?

“BiH je doista dugoročna. Nema te sile koja je može raznijeti, ali bilo bi bolje da BiH uđe u EU i NATO savez. Takva vrsta pritiska od Dodika i njegovih, iza čega stoje Rusi, mora biti slomljena na demokratski način. To mora biti predmet bh. politike”.

Izbjegavate ulogu Hrvatske u svemu tome, iako svjetska štampa piše o tome da su i hrvatski dužnosnici iz BiH i Hrvatske u istoj ulozi kao Dodik.

“Rekao sam sve što treba znati o Draganu Čoviću. Njegova politika je katastrofalna. Ali iza Čovića ja ne vidim da stoji Vlada Republike Hrvatske. Ako ga oni često primaju, što mislim da je greška, to je zbog toga što su uvjereni, zbog ograničenosti političkih vidika, da je to nešto što se očekuje od njih. Bilo bi mnogo bolje da s njim prekinu odnose. Ali situacija je vrlo složena.”

Čović je legitimno izabran član Predsjedništva BiH i vodi stranku koja je zastupljena na svim nivoima vlasti u BiH. Kako da se prekinu odnosi s njim?

“Tačno i to nije dobro. To su stanoviti kurtoazni odnosi koji skrivaju činjenicu da postoji itekako velika skepsa prema raznim ruskim i velikosrpskim vezama u Čovićevom štabu. To je jasno.”

Čemu insistiranje da je BiH vještačka tvorevina i da će se raspasti kao Jugoslavija?

“Ima onih koji ponavljajući takve formule doista žele stvoriti uvjete za raspad BiH. Oni koji poistovjećuju BiH sa Jugoslavijom, zaboravljaju da Jugoslavije više nema, a da BiH kakva takva postoji i postojat će.

Hoće li se Amerika vratiti na Balkan, posebno u BiH? Šta je crvena linija koju SAD čeka da bi se vratili u BiH i u ostatak regije?

“Nemam odgovor na to pitanje. Vidim da je potpredsjednik Mike Pence na razne načine spominjao probleme ove regije. Činjenica jeste da SAD zagovara stvar Kosova, činjenica je da SAD želi zaustaviti rastakanje BiH. To su činjenice. Znači li to novi angažman, teško je reći.

Američka vanjska politika je u priličnoj konfuziji i ima raznih tendencija. Bilo bi dobro da je SAD više angažovan u ovom dijelu svijeta. Pokazalo se da je bez američkog vodstva situacija uvijek loše išla jer evropsko vodstvo nije doprinijelo dugoročnim, stvarnim pomacima u ovom dijelu svijeta.”

Kada će zemlje Zapadnog Balkana postati članice EU. Pominju se 2024. i 2025. godina. Koliko je to realno?

“EU je u velikoj krizi. Kako će kriza doći kraju teško je reći. Vidimo ulogu Macrona koji ima svoj plan za modernizaciju EU. Treba mnogo toga riješiti, da možemo biti sigurni koliko je taj projekt otvoren ostatku regije koji još nije unutar EU. Mi moramo raditi je poboljšati situaciju u našim zemljama, kao da EU uopće ne postoji. Ne smijemo biti ovisnici o projektima koji možda imaju, a možda nemaju budućnost.

Njemačka danas prolazi turbulentni period. Njemačka je pokazala veliki interes za regiju, posebno za BiH. Stigao je niz inicijativa, pa i za građanskom ustroju BiH. Treba li insistirati na građanskom ili nacionalnom?

“Moram reći da nisam vidio te njemačke projekte o BiH. O tome se govori, a često se Njemačka optužuje od strane ovih pametnjakovića iz Večernjeg lista, gospodina Raspudića, da Njemačka širi koncept građanske BiH. Ali ja nisam vidio te službene dokumente iz Berlina. Njemačka je na raskršću. Politika Merkel je pobijedila, ali ne naročito uvjerljivo. Socijaldemokrati idu u rigidnu lijevu fazu, pojavljuje se nova struktura na desnici. To potpuno mijenja dosadašnje odnose unutar Njemačke. Dok se to sredi, mislim da Njemačka neće imati mnogo reći u ovom dijelu svijeta.”

Za narednu godinu se najavljuje velika konferencija o BiH u Londonu, kao novi Dejton? Je li vrijeme za kraj aranžmana nastalih Dejtonskim mirovnim sporazumom ili bi otvaranje te priče bilo otvaranje Pandorine kutije?

“U vrijeme Dejtona nisam bio oduševljen Dejtonom. Dok je Alija Izetbegović bio u Dejtonu pokušao kao glasnogovornik kruga ljudi koji su mislili poput mene uvjeriti predsjednika Izetbegovića da ne potpisuje Dejtonski sporazum. On je to odbio u korist mira koji je bio nužno potreban u tom trenutku. Problem Dejtona nije što je donio mir, to je velika blagodat, problem je da drugi dijelovi Dejtona nikada nisu ispunjeni. U prvom redu povratak svih koji su protjerani sa svojih staništa i čitav niz drugih odredbi koje su danas trebale biti posve uvažene. Bilo bi dobro kada bi Dejton funkcionisao.”

Treba li nam novi Dejton?

“To stvara mnoštvo problema koji se mogu otvoriti onog trenutka kada jedan od potpisnika povuče svoj potpis. Moramo vidjeti ko bi se usudio na jedan takav potez.”

Ubjeđivali ste Aliju Izetbegovića da ne potpiše Dejtonski mirovni sporazum. Šta su bili argumenti?

“Mislio sam da će doći do podjele, upravo ono što se dogodilo. Mislio sam da je u tom trenutku, u drugoj polovici 1994. godine postojala mogućnost potpunog oslobođenja od Karadžićevih narodera.”

Dejtonski mirovni sporazum je potpisan, a BiH već 22. godine živi opterećena nacionalizmom, siromaštvom i unutrašnjim podjelama.

“To je jedna strana priče. Ali postoji i druga. Nemojte zaboraviti da mi razgovaramo posve otvoreno, da nas nitko ne može baciti u zatvor zato što smo rekli nešto što se nekome možda ne sviđa. Možda je BiH po mnogo čemu u lošem ekonomskom položaju, ali BiH nikada u svojoj povijesti nije bila slobodnija.

To je povod da se iskoristi sloboda mišljenja, govora i udruživanja. Da se promjeni ono što ljudi doživljavaju negativnim.”

Koliko su bošnjaci, bošnjačko političko vodstvo krivi za današnje stanje?

“Karakteristično za bošnjačko vodstvo jeste da je ono jedino pluralno u BiH. Nije monolitno, kao što je slučaj s druge dvije konstitutivne nacije. Bošnjačka politika pokazuje stepen pluralnosti koji je koristan. U ovom trenutku je potrebno iznjedriti ljude koji bi bili sposobni voditi.

Problem s današnjim bošnjačkim vodstvom je da nije naročito inspirativno, da ne pokazuje inicijative, da slijedi a ne vodi. To jedino može riješiti bošnjačko biračko tijelo.”

Svi govore da su ugroženi u BiH. Kako riješiti bosanskohercegovačko pitanje?

“Jedan korak bi bio da se izađe iz mentalnog sklopa jednostranog položaja žrtve. Ako insistirate da ste žrtva, onda nemate inicijativu da popravite stvari. Mislim da Bosanci i Hercegovci svih nacija i svih vjeroispovijesti moraju ustati i ponašati se kao odrasli ljudi. Kada bi to postigli, postigli bi mnogo ne samo za BiH već za cijeli ovaj dio svijeta.”

Kako će se razriješiti situacija u regiji?

“Ne trebamo se dati uvući u intrige i spletke. Afera prisluškivanja je bila oluja u čaši vode koju je pokrenuo jedan prilično sumnjiv list, poznat u Hrvatskoj, po stvaranju fake news (lažnih vijesti). Moramo biti oprezni, ne nasjedati na razne provokacije, ne dati da razni ideološki manipulatori stvaraju probleme tamo gdje moramo tražiti izlaz. Ako se toga držimo, mislim da ćemo biti na pravom putu.”

Magazin Foreign Affairs objavio je da Rusija posebno u BiH provodi svoje interese, ne samo putem Milorada Dodika, nego i uz aktivno učešće kadrova HDZ-a iz BiH, ali i Hrvatske.

“Foreign Affairs je pluralistički časopis u kojem možete pronaći razne tendencije i razne interesne izričaje. U ovom slučaju imamo nekoga ko želi implicirati da je Čovićeva politika identična s hrvatskom politikom. Mislim da je to pretjerano. Čović ovo radi zbog svojih aranžmana s Dodikom koji su izuzetno opasni ne samo za BiH, već i za Hrvatsku.

Ono što treba učiniti, koliko je moguće, je izolirati taj utjecaj i osvjestiti sve bosanske čimbenike, ne samo hrvatske, da Čovićeva politika vodi u slijepu ulicu.”

Šta je ta politika i zašto bi bio interes predstavnika Hrvata u BiH, lidera HDZ-a da sarađuje sa Dodikom?

“Zato što je došlo do zastoja u hrvatsko bošnjačkom odnosima. Pored toga ima i osobnih Čovićevih interesa, jer znamo da na policama leži čitav niz raznih afera koje su još uvijek nedotaknute od strane organa gonjenja u BiH. Ali to se mora riješiti. Ne može jedan čovjek i jedna jalova politika nametati trend jednom od ključnih čimbenika u BiH, a to je hrvatska zajednica.”

Šta je uzrok pogoršanja odnosa BiH i Hrvatske? Tu su optužbe od strane hrvatske predsjednice na račun bh. muslimana da su radikalizirani, da u BiH postoje desetine hiljada povratnika sa sirijskog i iračkog ratišta. Svjedoci smo pisama iz BiH, posebno Majki Srebrenie i reisu-l-uleme Islamske zajednice u BiH Huseina ef. Kavazovića upućeno Kolindi Grabar Kitarović i njenih odgovora gdje je na kraju ostala pri tvrdnji da su muslimani u BiH postali radikalni. Tu je i obavještajna afera.

“Problem je u tome što su hrvatsko-bošnjački odnosi na neki način zanemareni, zapušteni, da se nisu razvijali i da je došlo do niza posve nepotrebnih sumnjičenja. Nismo se makli od situacije da možemo jasno vidimo šta su naši strateški interesi. A ja insistiram da su naši interesi zajednički. Kriva je i jedna i druga strana. Činjenica jeste da se svaka sitnica može na razne načine pretvoriti u jednu nepremostivu prepreku, a to nije dobro. Mi moramo učiniti sve da vratimo povjerenje. Možda u tome nećemo potpuno uspjeti.”

Zašto su odnosi između BiH i Hrvatske u ovom trenutku gori u odnosu na odnose BiH i Srbije?

“Ono što Srbija smjera prema BiH jeste prava opasnost ne samo za BiH, nego i za Hrvatsku i cijelu regiju. Tu je nešto krivo u naočalama, odnosno kako gledamo na situaciju.”

Šta Srbija smjera? Aleksandar Vučić i ostali srbijanski dužnosnici zvanično kažu da poštuju teritorijalni integritet BiH, ali i da vole RS.

“Ključna riječ je pridjev ‘zvanično’. To se tako govori, a radi se nešto sasvim drugo. Dodik i Dodikova politika ne bi mogli postojati da nemaju potporu Beograda. To je ključ cijele priče. Vučić može pričati šta god hoće, a on je doista slatkorječiv, ali treba gledati šta Srbija radi u cijeloj regiji da dođete do zaključka da se radi o veoma opasnoj državi koja nastavlja imperijalistički smjer koji je počeo u vrijeme Slobodana Miloševića. Miloševića više nema, ali politika u djelovima postoji i veoma je opasna, posebno za BiH.

U ovom trenutku ne mogu vidjeti Hrvatsku kao problem za BiH. Ima loših naglasaka, krivih poteza, krivih izričaja, ima pretjerivanja i patronatskog ponašanja, ali to ne može biti u istoj ravni s politikom Beograda prema BiH.

(Kliker.info.N1)



















05.10.2017.

USVOJEN NACRT ZAKONA: AKCIZA NA NAFTU PONOVO U PARLAMENTU BiH

USVOJEN NACRT ZAKONA: Akciza na naftu ponovo u Parlamentu BiH

Upravni odbor Uprave za indirektno oporezivanje (UO UIO) BiH usvojio je danas Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o akcizama u BiH po kojima se povećava trošarina na naftu i naftne derivate te biogorivo i biotečnost za 0,15 KM po litru.

USVOJEN NACRT ZAKONA: Akciza na naftu ponovo u Parlamentu BiH

Uz ove zakonske izmjene u oblasti akciza, UO UIO usvojio je i nacrte o izmjenama i dopunama Zakona o uplatama na Jedinstveni račun i raspodjeli prihoda te Zakona o sistemu indirektnog oporezivanja.

 

Prema nacrtu danas usvojenih zakonskih izmjena i dopuna, sredstva od povećane akcize u iznosu od 0,15 KM bit će uplaćena na namjenske račune i podračune namijenjene za izgradnju autocesta i cesta, saopćeno je nakon sjednice UO UIO.

 

Nacrti zakona bit će upućeni u dalju proceduru usvajanja u Vijeću ministara BiH, a nakon toga i Parlamentarnoj skupštini BiH.

 

Šef Delegacije EU u BiH Lars Gunar Wigemark izajvio je jučer kako se nada da će Parlament BiH ovga puta usvojiti povećanje akcize na naftu čime bi se ubrzala izgradnja autoceste.

"Mi smo spremni staviti na sto 500 miliona eura čim vlasti na sto stave dogovorene poreze, odnosno akcize. Sad je vrijeme da se odluči hoće li ove mjere biti prihvaćene. Mi ćemo poštivati svaku odluku vlasti. Dugoročni ciljevi bitniji su od kratkoročnih političkih poena. Zajedno možemo oživjeti napredak i napraviti značajna poboljšanja za živote građana", kazao je Wigemark.

 













Jedinstvena Bosna i Hercegovina
<< 10/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
47688891

Powered by Blogger.ba