Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

27.09.2017.

NEPOTIZAM, POLTRONSTVO, ITD.

Nepotizam, poltronstvo, itd.


Nezirović Elvedin

Autor 25.9.2017. 



Nepotizam, poltronstvo, itd.

///////////////////////////////

Izdvajamo

  • Svedeni na stranačke iskaznice, izgubili smo svoju pojedinačnost, svoju ljudskost i postali društvo poltrona, oportunih i uhljebljenih beskičmenjaka bez stava i karaktera, stado praznoglavaca koji svoju životnu funkciju ispunjavaju zadovoljavajući najprimitivnije nagone, a takvima se lako manipulira i još lakše upravlja. Prestali smo, kao građani, reagirati na društvene devijacije – nepravda je jedna od najrasprostranjenijih i najukorijenjenijih – iz straha za vlastiti posao, za vlastitu karijeru, za veću platu. Što se više otuđujemo jedni od drugih, to smo duhovno i kulturno pustiji, ali i politički kolektivniji. Put ka uređenom društvu, međutim, ne ostvaruje se imaginarnim političkim jedinstvom niti ucjenjivačkim preobraćivanjem ljudi na vlastiti politički koncept ili ideju, nego upravo suprotno: odsustvom svake takve pomisli. I upravo je to stanje apsolutne kolektivizacije ono kojem najviše teže i iz kojeg najviše profitiraju naši Stranački oligarsi.
..............................

U svakom onom da, koje čovjek kaže Stranci radi vlastitog probitka, a mimo svoje volje, svojih stavova i svojih ideala, krije se jedno veliko ne, prije svega sopstvenom dignitetu, a potom i modernom, osvještenom, uređenom i demokratski naprednom društvu. Istina, alternativa nije nimalo blistava – možete doživjeti da s fakultetskom diplomom radite na baušteli ili konobarišete za sitninu, ali u poređenju s mirnim snom i onim osjećanjem slobode kakvo može proizvesti samo iskren i hrabar čin građanskog bunta, cijena je, uistinu, prava sitnica.

U to vrijeme, a bilo je to negdje krajem ljeta 2008. godine, već nekoliko mjeseci bio sam bez posla. S diplomom nastavnika bosanskog jezika i književnosti, prethodno sam devet godina proveo u jednoj građevinskoj firmi, od čega sam prve tri radio kao običan radnik ili, kako se to u kolokvijalnom jeziku kaže – argat, odnosno irgat. Tog jutra imao sam zakazan intervju u jednoj osnovnoj školi, gdje su primali nastavnika bosanskog jezika i književnosti. Članovi komisije držali su me skoro sat vremena u školskom holu i onda svega pet minuta razgovarali sa mnom u nekoj kancelariji, koja je zaudarala na ustajali duhan, kolonjsku vodu i puder. Bilo ih je sedam i svi su odreda buljili u spise koje su imali pred sobom. Onog trenutka kada su me počeli gledati i postavljati mi pitanja, znao sam da nema čemu da se nadam. Dao sam odgovore koje su tražili, ispunio formular s ličnim podacima i izašao vani.

Desetak dana poslije, naletio sam u Fejićevoj na direktora pomenute škole. „Vidiš“, rekao mi je tada, „posao za koji si konkurisao već je bio rezerviran za jednu djevojku. Zvali su iz Stranke, s najvišeg vrha, i rekli da mora biti primljena. Nemoj ovo shvatiti lično, ali znaš i sam kako kod nas stoje stvari.“ Klimnuo sam glavom, uloživši ogroman napor da suzbijem bijes koji je kiptio u meni. Na rastanku mi je stegao ruku i, primakavši lice, snizio ton do krajnjih granica: „Poslušaj me, učlani se u Stranku. Pametan si dovoljno da znaš da ćeš jedino tako dobiti posao. Džaba ti sto tvojih knjiga i sto tvojih diploma.“ Hvala Bogu pa nije bio u pravu.

Vjerovatno u ovom gradu danas nema mladog čovjeka s fakultetskom diplomom koji nije doživio slično iskustvo. Poznajem, kao, vjerujem, i većina vas, veliki broj onih koji su, stavljeni pred ovaj neljudski izbor, odlučili izdati vlastite ideale zarad gole, materijalne koristi. U jednu ruku, ko im može zamjeriti zbog toga? Uložite četiri, pet ili šest godina života u studij, završite ga, i onda, kada dođe vrijeme da taj trud materijalizirate, shvatite da vas od posla za koji ste se školovali dijeli još samo jedna tako mala i beznačajna stvar kao što je članstvo u Stranci. „Cijena? Prava sitnica“, rekao bi Sir Oliver.

Međutim, daleko od toga da je stvar tako jednostavna, jer radi se ovdje, naprosto, o nekoj vrsti društvene anticipacije koja uvijek dođe na naplatu. Ne prođe mnogo vremena, a vi shvatite da sve ono što vas čini takvima kakvi jeste, što vas je rodilo i odgojilo, od čega se intimno zgražate, od čega sagorijevate, sve je to tim ljudima strano, beznačajno i mizerno – oni u vama ne vide jedinku, biće, čovjeka, ličnost, stav, već isključivo alat, sredstvo, brojku, odanost, poslušnost… Zato je cijena, ipak, mnogo veća – i za pojedinca, i za društvo u cjelini. Quae peccamus iuvenes, ea luimus senes, kaže jedna latinska izreka. Što griješimo kao mladi, ispaštamo kao stari. Kolektivna cijena, pak, zasijeca duboko u temelje demokratskog društva i njegovih fundamentalnih postulata, favorizirajući političko plebejstvo, nedostatak pluralizma, intelektualno jednoumlje i odsustvo bilo kakve ozbiljne javne kritike u odnosu na apolitičnost, razliku u mišljenju, kritički stav… Tako su najveći protivnici komunističke partokratije – a većih od ovdašnjih nacionalnih stranaka nema – stvorili identičan sistem vladanja, zamijenivši tek komunističke bogove svojima. „Iz totalitarnog sustava, koji je privilegirao ateiste, preko ratne noći našli smo se u konfliktnom društvu, subdruštvima i zatvorenim nacionalnim i religijskim zajednicama koje privilegiraju teiste“ – tako bi to objasnio fra Ivan Šarčević, jedan od dvojice meni omiljenih vjerskih likova (drugog ću spomenuti na kraju narednog pasusa).

Što iz nesposobnosti da se nose s datim okolnostima, što iz vlastitih interesa, i vjerske organizacije su, nažalost, prešutno dopustile politici da se obilato koristi religijom u stvaranju lažne slike o vlastitoj, individualnoj i kolektivnoj etici. Naravno, termin vjera ili religija ovdje treba shvatiti uslovno, u smislu onoga što engleski teolog Johan Baptist Metz naziva „religijom bez Boga“. To je religija kojoj nije svrha Bog, nego je ona, prije svega, okrenuta svjetovnim stvarima i interesima – dakle, religija kao pomodarstvo, kao politika, ili pak kao vrlo važan element jednog šireg, dominantnog društveno-političkog kodeksa ponašanja. Analizirajte prve redove u ovdašnjim džamijama (za Bajrame i džuma-namaze) i crkvama (za Božić/e i procesije) – gdje ti ljudi rade, kolika su im primanja, kako su došli do radnih mjesta, šta ih je kvalifikovalo za poslove koje obavljaju, gdje i kada su stekli diplome, u kakvim stanovima i kućama žive, kakve automobile voze, gdje im rade članovi uže i šire porodice, i shvatit ćete o čemu govorim. Čast izuzecima, kojih uvijek i svugdje ima. „Treba uvijek razlikovati manifestnu i kolektivnu religioznost od one intimne i nutarnje pobožnosti i pobožnih djela“, ističe u jednom svom predavanju profesor Enes Karić.

Svedeni na stranačke iskaznice, izgubili smo svoju pojedinačnost, svoju ljudskost i postali društvo poltrona, oportunih i uhljebljenih beskičmenjaka bez stava i karaktera, stado praznoglavaca koji svoju životnu funkciju ispunjavaju zadovoljavajući najprimitivnije nagone, a takvima se lako manipulira i još lakše upravlja. Prestali smo, kao građani, reagirati na društvene devijacije – nepravda je jedna od najrasprostranjenijih i najukorijenjenijih – iz straha za vlastiti posao, za vlastitu karijeru, za veću platu. Što se više otuđujemo jedni od drugih, to smo duhovno i kulturno pustiji, ali i politički kolektivniji. Put ka uređenom društvu, međutim, ne ostvaruje se imaginarnim političkim jedinstvom niti ucjenjivačkim preobraćivanjem ljudi na vlastiti politički koncept ili ideju, nego upravo suprotno: odsustvom svake takve pomisli. I upravo je to stanje apsolutne kolektivizacije ono kojem najviše teže i iz kojeg najviše profitiraju naši Stranački oligarsi.

Koliko god da poštujem one koji su se iz najiksrenijih pobuda odlučili baviti politikom, slijedeći, dakle, vlastite ideale i s namjerom da svojim angažmanom doprinesu razvoju društva, toliko sam se oduvijek zgražao nad svim onim intelektualnim i moralnim pigmejima, tim poluljudima koji su u politiku ulazili isključivo radi vlastitog interesa i koristi. Energija koju ulažu u zadovoljenje ličnih interesa pogonsko je gorivo većine zala u današnjem društvu. Oni su u stanju prodati i posljednju mrvu vlastitog dostojanstva samo ako je cijena na nivou njihovih apetita. A takvih je danas, u ovom našem Mostaru, ali i u cijeloj državi, rekao bih, toliko više da su ovi prvi, koji su stjerani na margine i ostavljeni bez bilo kakvog ozbiljnog uticaja na stvarnu politiku, postali nepoželjni izuzeci.

Zato se u svakom onom da, koje čovjek kaže Stranci radi vlastitog probitka, a mimo svoje volje, svojih stavova i svojih ideala, krije jedno veliko ne, prije svega sopstvenom dignitetu,  a potom i modernom, osvještenom, uređenom i demokratski naprednom društvu. Istina, alternativa nije nimalo blistava – možete doživjeti da s fakultetskom diplomom radite na baušteli ili konobarišete za sitninu, ali u poređenju s mirnim snom i onim osjećanjem slobode kakvo može proizvesti samo iskren i hrabar čin građanskog bunta, cijena je, uistinu, prava sitnica.

27.09.2017.

VELIKA NATO VJEŽBA U BiH: "NIJE NATO SLUČAJNO ODABRAO NAŠU ZEMLJU"

VELIKA NATO VJEŽBA U BiH: "Nije NATO slučajno odabrao našu zemlju"


“Zemlja bi bila politički stabilnija, a oni koji žele da je dezintegrišu više ne bi imali nikakvih izgleda. Ekonomski bi bila privlačnija za investitore koji ulažu kapital u stabilne i sigurne zemlje. Kao članica NATO, BiH bi bila otpornija i na terorističke prijetnje, a mogla bi da računa na bržu i efikasniju podršku i u slučaju prirodnih katastrofa".



Image result for velike nato vjezbe u bih

Image result for velike nato vjezbe u bih

Image result for velike nato vjezbe u bih

Image result for velike nato vjezbe u bih

Image result for velike nato vjezbe u bih

U Bosni i Hercegovini u toku je NATO-vježba upravljanja posljedicama elementarnih nepogoda. Analitičari smatraju da bi ta vježba trebalo da potvrdi da je BiH sposobna i za koordiniranje složenih operacija. „Bosna i Hercegovina 2017“, naziv je vježbe u kojoj učestvuje 1.200 ljudi iz 34 partnerske države.

 

Zajednički je izvode Ministarstvo bezbjednosti BiH i Evroatlanski centar za koordinaciju aktivnosti u slučaju katastrofa (Euro-Atlantic Disaster Response Coordination Centre EADRCC). Taj Centar je glavni mehanizam NATO za pružanje pomoći civilima za vrijeme elementarnih nepogoda. Pored partnerskih zemalja, u vježbi koja se izvodi na području Tuzlanskog kantona učestvuju domaće i strane međunarodne organizacije.

 

Vježba se organizuje u vrijeme intenzivnih političkih rasprava o uključenju BiH u evroatlantske bezbjednosne sisteme. U BiH su podijeljena mišljenja o tome da li bi trebalo pristupiti NATO. U Republici Srpskoj vjeruju da bi BiH trebalo da slijedi primjer Srbije i da ostane vojno neutralna, dok u Federaciji BiH, smatraju da je ulazak u NATO neophodan zbog mira, stabilnosti i ekonomskog prosperiteta čitave države.

 

Sposobnost za koordinaciju

 

Vojni analitičar Nedžad Ahatović smatra da NATO nije slučajno odabrao BiH za održavanje ove složene vježbe. „Uprkos pojavama negiranja funkcionalnosti BiH, NATO je godišnju provjeru svojih kapaciteta za prirodne i vještačke katastrofe organizovao upravo u ovoj zemlji“, kaže Ahatović za DW.

 

“Veoma je važno to što NATO upravo u BiH organizira vježbu ovakvih razmjera. Trebalo bi znati da u okviru vježbe učestvuju državna ministarstva odbrane i bezbjednosti zajedno sa entitetskim institucijama iz policijskog sektora i sektora civilne zaštite. To je snažna poruka svima da BiH, i pored složenosti političkog sistema, ima potencijal za koordiniranje složenih aktivnosti iz oblasti bezbjednosti i rješavanje vrlo ozbiljnih kriznih situacija koje se simuliraju u okviru ove vježbe”, kaže Ahatović.

 

Vojnopolitički analitičar Đuro Kozar vjeruje da vježba NATO na području Tuzlanskog kantona ima veliki značaj za BiH i afirmaciju države na bezbjednosnom planu. “Svaka vježba tog vojnog saveza, sa oružjem ili bez njega, pojačava djelotvornost NATO i zemalja-partnera u zaštiti bezbjednosti, mira i napretka stanovništva i teritorija. I ovom civilnom vježbom u Tuzli, NATO afirmiše svoj osnovni koncept, a to je kolektivna odbrana, u kojoj sve zemlje solidarno brane bilo koju članicu u slučaju napada ili joj pomažu u slučaju elementarnih nepogoda i katastrofa”, kaže Kozar za DW.

 

Komentarišući razlike unutar BiH u pogledu pristupanja NATO, Kozar tvrdi da ta zemlja nije u poziciji da, poput bivše Jugoslavije, profitira balansiranjem između Istoka i Zapada. “Teško je praviti paralelu između bivše SFRJ koja je bila nesvrstana i BiH u kojoj je jedan dio države za ulazak u NATO, a drugi za takozvanu vojnu neutralnost uz neskrivene simpatije prema Rusiji.

 

Mislim da će BiH i dalje ostati u NATO-vom projektu ’Partnerstvo za mir’, i da će učestvovati u misijama mira u okviru tog vojnog saveza i Ujedinjenih nacija. BiH može da iskoristi partnerstvo sa NATO kako bi, kao što je to slučaj s vježbom koja se upravo održava u Tuzli, unaprijedila funkcionalnost sopstvenih institucija i službi, te stekla dodatna iskustva u rješavanju kriza prouzrokovanih elementarnim nepogodama“, ukazuje Kozar.

 

Biti otporniji?

 

Kozar smatra da bi za BiH ipak bilo bolje da postane punopravna članica NATO.

 

“Zemlja bi bila politički stabilnija, a oni koji žele da je dezintegrišu više ne bi imali nikakvih izgleda. Ekonomski bi bila privlačnija za investitore koji ulažu kapital u stabilne i sigurne zemlje. Kao članica NATO, BiH bi bila otpornija i na terorističke prijetnje, a mogla bi da računa na bržu i efikasniju podršku i u slučaju prirodnih katastrofa. Prednosti su brojne, ali odluke u ovoj zemlji donose i oni koji zbog sopstvenih interesa propagiraju demilitarizaciju i neutralnost”, zaključuje Kozar.

 

Ministar bezbjednosti BiH Dragan Mektić kaže da “ljude povezuju lijepi događaji, ali i nesreće”, napominjući da su poplave 2014. godine prouzrokovale ljudske patnje i veliku štetu, ali i da su približile ljude.

 

On je podsjetio na podršku koja je Bosni i Hercegovini tada stigla iz 22 evropske države, dodajući da je vježba “Bosna i Hercegovina 2017” prilika da se pokaže koliko su institucije u toj zemlji organizovane, te kako rade i čime raspolažu međunarodni timovi iz partnerskih zemalja.

 

(DW)

////////////////////

TAJNA DODIKOVA DIPLOMATIJA: Dodik u Zagrebu s Izraelcima, Hrvatska o tome ne zna ništa!

Dodik u Zagrebu s Izraelcima, Hrvatska o tome ne ... - Slobodna Bosna

/////////////////////

BURNO U HRVATSKOM SABORU: Zastupnik Mosta nazvao Vučića četnikom i predložio da Hrvatska traži ratnu odštetu od Srbije! - 2

BURNO U HRVATSKOM SABORU: Zastupnik Mosta nazvao Vučića ...

//////////////////////////

27.09.2017.

PSI MEDIJSKOG RATA: BERISLAV JELINIĆ KUPLJENI I LAŽNI NOVINAR

PSI MEDIJSKOG RATA: Uredniku "Nacionala" Berislavu Jeliniću mostarski "Aluminij" je platio 15-ak hiljada eura za lažnu "aferu prisluškivanje"!


Berislav Jelinić se u "Nacionalu" iščuđava "kako su povjerljiva izvješća OSA-e dospjela do nekih novinara u BiH". Pri tom je njemu posve normalno i logično, da "povjerljiva izvješća OSA-e" dospiju u ruke "nekih novinara u Hrvatskoj", Berislava Jelinića, recimo!?

PSI MEDIJSKOG RATA: Uredniku 'Nacionala' Berislavu Jeliniću mostarski 'Aluminij' je platio 15-ak hiljada eura za lažnu 'aferu prisluškivanje'!

Berislav Jelinić

/////////////////////////////////////


Piše: SENAD AVDIĆ

 

 

Tjednik "Nacional" i njegov glavni i odgovorni urednik Berislav Jelinić, koji se vole hvaliti svojom informiranošću, nisu znali da će u danu izlaska novog broj toga hrvatskog tjednika, Danijel Markić, ravnatelj hrvatske Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA), posjetiti Sarajevo.

 

Nisu znali ni to da će Markić u glavnom gradu Bosne i Hercegovine razgovarati sa direktorom Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) Osmanom Mehmedagićem. Samim tim nisu mogli ni znati da će se čelnici dviju službi nakon sastanka usuglasiti da nije postojala, niti postoji "afera prisluškivanje" koju je prošle nedjelje "otkrio" "Nacionalov" glavni urednik i koja je danima uznemiravala javnost i dodatno pogoršavala ionako nezdrave odnose dvije države.

 

To neznanje, manjak informiranosti, razlog je što je "Nacional" i u svom novom broju nastavio razvijati istu jufku, istrajavati na tvrdnjama kako je Obavještajno-sigurnosna agencija BiH nezakonito prisluškivala, ovoga puta, ne više "najviše hrvatske dužnosnike u Hrvatskoj i BiH", kako se ranije tvrdilo, nego, kako stoji u naslovu "više tvrtki pod hrvatskom kontrolom u BiH".

 

TRI ANTIHRVATSKA CILJA

 

Urednik Jelinić u svom novom "istraživačkom" uratku ne podastire niti jedan dokaz za tvrdnju iz naslova, a ne pojašnjava ni šta su, ni koje su "hrvatske tvrtke u BiH" pod obavještajnim nadzorom, jesu li to, primjerice "Agrokor", "Podravka", odnosno, čije su "hrvatske tvrtke" koje je nadzirala OSA?

 

Budući da nema novih dokaza o prisluškivanju hrvatskih dužnosnika (u Hrvatskoj), Jelinić ih nadomještava novim zaključcima, odnosno besmislenim optužbama. On piše kako se iza obavještajnog djelovanja protiv "hrvatskih tvrtki" kriju tri paklena cilja OSA-e:

 

PRVI CILJ je, uočava "Nacional", "pokušaj da se diskreditira rješavanje hrvatskog pitanja u BiH tako da ga se lažno veže uz ruske interese i time kompromitira u očima razvijenih svjetskih zemalja, a naročito u očima SAD". Autor tako otkriva da je "hrvatsko rukovodstvo sa suradnicima ("rukovodstvo sa suradnicima", hm, šta li mu to znači?!), odnedavno intenziviralo lobiranje prema SAD-u od kojih traže razumijevanje za hrvatsko pitanje u BiH". 

 

DRUGI CILJ aktivnosti OSA-e, prema "Nacionalu, je "da se podijeli Hrvate, tako da se stvara klima opće korumpiranosti hrvatskih političara na svim razinama i time posredno pokuša diskreditirati rješavanje hrvatskog pitanja".

 

I TREĆI CILJ, za Jelinića i njegove sponzore, očito i najvažniji, jeste "da se sabotira mostarski 'Aluminij', najveći gospodarski subjekt u BiH koji je još uvijek u rukama Hrvata".

 

FINANCIJSKA INJEKCIJA IZ "ALUMINIJA"

 

Zapravo, svi su drugi (i prvi!) razlozi za "Nacional" i njegovog glavnog urednika nevažni, sporedni, samo je ovaj posljednji bitan, jer zbog njega je pokrenut čitav skandal sa "nezakonitim prisluškivanjem".

 

"Aluminij", dakle, "tvrtka koja je u hrvatskim rukama", njegova zakulisna, netransparentna, zavjerenička prodaja novom - ruskom vlasniku, uz tajne, zamračene aktivnosti "međusobno povezanih lica", političara, biznismena, lobista, mediijskih plaćenika, poput Jelinića, iz Hrvatske i BiH u središtu je cijele ove "obavještajne afere".

 

Berislav Jelinić se u "Nacionalu" iščuđava "kako su povjerljiva izvješća OSA-e dospjela do nekih novinara u BiH". Pri tom je njemu posve normalno i logično, da "povjerljiva izvješća OSA-e" dospiju u ruke "nekih novinara u Hrvatskoj", Berislava Jelinića, recimo!?

 

Prema informacijama do kojih je došao portal "SB", tekstove u "Nacionalu" naručilo je i pošteno platilo poslovodstvo mostarskog "Aluminija", koji nije, na njihovu i Jelinićevu žalost, "tvrtka u hrvatskim rukama", nego kompanija u kojoj je većinski vlasnik (sa 44% udjela) Vlada Federacije BiH.

 

"Kompromitirajući dokumenti" objavljeni u "Nacionalu", uz pripadajući "sitni oblik pažnje", u visini ne manjoj od deset i ne više od petnaest hljada eura, predala je Jeliniću u Njemačkoj Snježana Dropuljić, savjetnica direktora "Aluminija", koja je za ovu operaciju dobila odriješene ruke od strane predsjednika Nadzornog odbora "Aluminija" Dalibora Miloša.

 

Cilj je bio jasan i on je djelomično, odnosno kratkoročno, postignut: skrenuti pažnju javnosti sa nekontroliranog ulaska ruskog kapitala u elektro-energetski i industrijski sektor u BiH, lansirajući priču sa fabriciranom "aferom" ilegalnog prisluškivanja Hrvata širom regije.

 

Ako se, ono što Jelinić i njegovi mostarski donatori novca i dokumenata tvrde, "hrvatsko pitanje u BiH ne može riješiti nikako drugačije nego (kao Dodikovo republičko, srpsko!) ruskim kapitalom“, red je da se to kaže koliko-toliko otvoreno! 

 












27.09.2017.

U INAT, NOVIM DODICIMA I DIKTATURI: RIKOŠET, RESTART, REŽIM BEZ ALIBIJA I JSO

U INAT, NOVIM DODICIMA I DIKTATURI: Rikošet, Restart, Režim bez Alibija i JSO


Novi blog Slobodana Vaskovića prenosimo u cijelosti


Image result for karikature milorada dodika


Image result for karikature milorada dodika


Image result for karikature milorada dodika


Image result for karikature milorada dodika


Piše: Slobodan Vasković

 

Opozicija je, bar tako djeluje, napokon shvatila: "Ekstremistan" je mjesto u kojem živimo; "Crni labud" uništava sve; Jedini način da se to spriječi je jasan, čvrst, tvrd, nemilosrdan... odgovor!

 

I razumijevanje da ništa, ali baš ništa, nije onako kao što to generatori "Crnog Labuda" žele da predstave; Sve to ne vrijedi ništa, jer ništa od toga nije istina.

 

1.

Prva “Skupština Naroda”, koju je organizovala Opozicija u Banjaluci, dala je sasvim solidne rezultate - javno je demonstrirano da Opozicija nastavlja da pokazuje Znakove Života.

 

Nije malo za politički segment koji je, do prije dvadesetak dana, bio u fazi Solidno Ušminkanih Mrtvaca.

 

Narodna Skupština, sa koje su izbačeni poslanici Opozicije, bila je prekretnica; Konačno su razumjeli da su u parlamentu samo Lutke poredane u klupama, kako bi se fingirala demokratija; Koje suštinski nema, već je Laž kojom se Režim poigrava i manipuliše po potrebi.

 

Da je Demokratija u RS Velika Laž, Da ne Postoji, pokazuje odnos Režima prema pripadnicima “ReStarta”, koji se kažnjavaju novčano, uz prijetnju zatvorom, samo zato što su izrazili nezadovoljstvo/iznijeli mišljenje/javno pokazali stav. 

 

Pokušaj je to gušenja svakog i najmanjeg otpora. Pokušaj je to nastavka anesteziranja Nasilnim sredstvima.

 

“ReStart” je sa malo resursa mnogo učinio: Pokazao je Strah Režima od najmanjeg talasanja; Istovremeno i spremnost na represiju, koja je potpuno kontraproduktivna. I dovešće do daljnjeg otpora protiv sveopšteg nasilnog anesteziranja javnosti, ukidanja prava na različitost mišljenja.

 

4.

Insistiranje Režima na ukidanju različitosti mišljenja, njegovom sprečavanju, sasijecanju u korijenu i nametanju njihovih kao opštih svim sredstvima, što sve jeste udar na “ReStartovce”, neće dovesti do prestanka RESTARTA koji je otpočeo. Dapače, pojačaće ga, a Režim dovesti u situaciju da MUP RS ozvaniči kao JSO.

 

5.

Nimalo ugodna situacija po Režim, ali najava istrage narodnih poslanika, njihovog djelovanja u parlamentu, kada su izbačeni silom, uz pomoć  naoružanih uniformisanih policajaca, te kažnjavanje “ReStartovaca”, svjedoče da je JSO tu. I da slijede opasni dani i mjeseci.

 

6.

Zato su “Skupštine Naroda” bitne - Da se pojasni šta je na djelu i da je JSO već stigao u Naše Krajeve; Da se ukaže na “Transfer Odgovornosti” od kojeg je teško obolio Režim - Sve što čine/su počinili adresiraju drugima; Da se, što je najvažnije, razbije Strah kod Naroda od iznošenja riječi kritike/mišljenja/stava…

 

To je ključna stvar.

 

Stoga više nijedna “Skupština Naroda” ne smije biti linearna - Opozicioni političari na Bini, Narod pod/pred Binom: Opozicioni političari moraju biti među Narodom na tim Skupštinama; Bez bine; Moraju polemisati sa Narodom, Moraju dozvoliti Narodu, pojedincima koji ga čine, da iznese sopstvene stavove; Kritike, ne samo na račun Režima, već i Opozicije; Da kažu sopstvene muke, postave neugodna pitanja, traže odgovore… I dobiju tačne odgovore; Istina je ta koja može biti najjači motivacioni faktor i za Narod i za Opoziciju na “Skupštinama Naroda”.

 

8.

Istine, dramatično negativne, je toliko da nema potrebe za traženjem tema za “Skupštine Naroda” - u svakom mjestu/selu/gradu/kući/porodici ih je napretek.

 

9.

“Skupština Naroda” samo je jedan segment sa kojim Režim mora da se izbori; Drugi su brojni “ReStarti” koji bujaju i niču širom RS; Treći, najbolniji, po Plutokratsku Oligarhiju jeste Narodna Skupština iz koje su Lutke otišle i počele pokazivati Znakove Života.

 

10.

Narodna Skupština bez Opozicije u Klupama dramatičan je poraz Režima, Utakmica u kojoj gube iz minute u minutu; Praznina koju ne mogu popuniti nikakvim adhok osmišljenim šupljim Rezolucijama o vojnoj neutralnosti, prijetnjama Natom i Nato i drugim manipulativnim dokumentima, zatim i masovnim medijskim uzdizanjem sopstvenih promašaja…

 

11.

Narodna Skupština, bezbroj puta dosad ponižena, zloupotrijebljena, silovana, urušena, ugažena, satrvena, (is)korištena kao najsnažnije Oruđe Režima… od vladajuće strukture postala je Bumerang po Režim, jer je ostala bez “Alibi Opozicije”, čije je prisustvo bilo pokriće za bezbrojna nepočinstva. 

 

12.

Paradoks je, ali Režim je odlaskom Opozicije iz Narodne Skupštine izgubio svoj najjači oslonac i nema mogućnosti da to nadoknadi.

 

JSO tu neće pomoći; JSO-Dejstvovanje, koje je već počelo, izazvaća brojne Rikošete - Sve i jedan će precizno pogoditi Režim.

 

Uslov za to je Opozicija van “Narodne” skupštine i Opozicija na “Skupštini Naroda”, među Narodom.

 

Uslov za to je i nastavak djelovanja “ReStarta” i drugih sličnih pokreta mladih koji više neće da ćute, jer su već izgubili sadašnjost i značajan dio budućnosti.

 

Ipak se (O)Kreće! JSO to ne može zaustaviti, samo ubrzati!















27.09.2017.

MIRO LAZOVIĆ: "MILORAD DODIK MOŽE SAMO SANJATI DA ĆE SRBIJA I ENTITET RS-a BITI ISTA DRŽAVA

Miro Lazović: “Dodik može samo sanjati da će Srbija i RS biti ista država!”


Predrag Blagovčanin

Autor 25.9.2017. 


Image result for miro lazovic foto

MIRO LAZOVIĆ

...................................

Nikakav islamski ekstremizam ne postoji ni u BiH ni u Sarajevu. Postoje vjerovatno radikalizirani pojedinci ali njih možete naći u svakoj etničkoj skupini. Genetski kod Sarajeva je baždaren na toleranciju i otvorenost za druge i drugačije. Tako je i danas.

Bivši predsjednik Skupštine Republike Bosne i Hercegovine, učesnik mirovnih pregovora u Washingtonu, Genevi i Daytonu  te aktuelni potpredsjednik SDP-a BiH Miro Lazović, za portal Tačno.net govori o položaju građana srpske nacionalnosti u Federaciji BIH, novom proglasu Srpskom narodu, islamskom ekstremizmu, političkim odnosima na nivou Bosne i Hercegovine kao i nizu drugih tema.

Razgovarao: Predrag Blagovčanin

Prema zvaničnim podacima u Sarajevu je 1991. god. živjelo oko 150.000 građana srpske nacionalnosti. Danas u četiri sarajevske opštine živi oko 11.000. Da li je sudbina sarajevskih Srba određena onog momenta kada je Krajišnik naredio sarajevskim Srbina da Sarajevo zamijene Rogaticom, Bratuncem ili Palama?

Tokom rata i okupacije Sarajeva politika SDS-a na čelu sa Momčilom Krajišnikom nastojala je podijeliti Sarajevo, a kada im to nije uspjelo onda su u procesu reintegracije sarajevskih opština nakon Dejtonskog mira izvršili strašne manipulacije, ucjene i pritiske na srpske pripadnike da napuste svoje kuće i stanove i pređu na teritorij RS -a. Nažalost mnogi Srbi,  rođene Sarajlije, su prihvatili manipulacije Krajišnika i SDS-a da će izgraditi ”veće i ljepše Sarajevo” na području današnjeg Istočnog Sarajeva. Napustivši svoj grad prihvatili su neizvjesnost, i u konačnici postali pravi gubitnici.

Podsjećam da je u prijeratnom Sarajevu živjelo 157 hiljada građana srpske nacionalnosti. U tadašnjem sastavu grada Sarajevo bilo je deset opština. Teritorij koji je pokrivao grad Sarajevo bio je veći od teritorija današnjeg kantona Sarajevo. Opština Pale kao i današnje Istočno Sarajevo, koji su danas u RS, činili su grad Sarajevo. U Kantonu Sarajevo danas živi oko 14 000, a na teritoriju prijeratnog Sarajeva oko 75 000 Srba.

Pored zvanične politike RS-a do koje mjere je tadašnja bošnjačka politika odgovorna za činjenicu da je čak 90% srpskog stanovništva napustilo teritoriju današnjeg Sarajeva?

Sarajevo je bio okupiran grad. Stotine granata su svakodnevno ispaljivane sa položaja pristalica velikosrpske agresije. Snajperisti su bezdušno ubijali civile Sarajeva. Jedanaest hiljada i pet stotina Sarajlija je ubijeno – od toga 1600 djece. Preživljavali smo u gradu koji je imao karakteristike  klasičnog konc logora. Bez vode, struje i grijanja uz svakodnevne granate i snajpere svaki Sarajlija bio je osuđen na smrt i samo je čekao dan izvršenja presude.

U takvoj atmosferi punoj gorčine i srdžbe dočekan je kraj rata. Tada 1995. godine nije bilo realno očekivati od bošnjačke politike da puno misli o opstanku Srba u opštinama koje su bile uporišta Karadžićevih snaga. Za mnoge Srbe bila je sporna izjava Alije Izetbegovića koju je dao u procesu reintegracije Sarajeva da svi Srbi mogu ostati osim onih koji su nosili pušku. Tu izjavu su politički predstavnici RS-a, da bi izbjegli vlastitu odgovornost za egzodus Srba, koristili kao razlog odlaska Srba iz Sarajeva.

Kako ocjenjujete politiku RS-a prema građanima srpske nacionalnosti koji su ostali živjeti u Federaciji BIH?

Politika RS-a prema građanima srpske nacionalnosti koji žive u FBiH je nikakva. Pa oni bi voljeli da nijedan Srbin ne živi u Sarajevu. Najbolji primjer nebrige za Srbe u FBiH je sadašnji neustavni položaj Srba u HNK. Umjesto što sa svojim drugom Draganom Čovićem tajno dogovara rušenje BH institucija kako bi BiH učinili nemogućom državom značajniji i korisniji bi bio dogovor s Čovićem da Srbi konačno postanu konstitutivni narod u HNK.

Srbi nisu konstitutivan narod u ustavu HNK kantona dok naprimjer u Sarajevskom kantonu klub Srba čine bošnjački zastupnici. Kakav je položaj Srba u Federaciji BIH i da li konstitutivnost postoji isključivo samo na papiru?

Današnja BiH je krhka država. Podjele nastale ratom još uvijek opterećuju BH društvo. Konstitutivnost naroda se često koristi kao motiv za etničke i teritorijalne podjele ali i za manipulacije kojim bi se obezbijedila poslanička i materijalna dobit. Tu manipulaciju pokušali su realizirati neki poslanici Bošnjaci u skupštini Kantona Sarajevo opredjeljujući se kao Srbi da bi na taj način ušli u Dom Naroda parlamenta FBiH.  Za odnose u BiH problematično je bazirati politiku isključivo na pravima kolektiviteta jer to vodi njenoj etničkoj i teritorijalnoj podjeli. Uvažavajući u potrebnoj mjeri prava kolektiviteta prioritet je afirmacija ljudskih i  građanskih  prava.

Jeste li zabrinuti najavom Aleksandra Vučića o novom proglasu Srpskog naroda koji radi zajedno sa Dodikom. Mnogima to budi  sjećanje na memorandum SANU?

Mislim da nema razloga biti zabrinut zbog neke deklaracije Vučića i Dodika o pravima Srba. Ta deklaracija me podsjeća u blažoj verziji na SANU, koja je bila inspiracija za velikosrpsku politiku. Efekti su poznati, a akteri završili pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu. I Vučić i Dodik bi se morali podsjetiti kad god su Srbi pisali proglase i deklaracije o istorijskim pravima srpskog naroda, Srbije kao države bilo je sve manje. Mislim da ta deklaracija je i paravan kojim treba prekriti stvarne teškoće sa kojim se susreće Vučić, a to je priznanje Kosova.

Upravo velikosrpski nacionalisti od političara do intelektualaca  u zadnje vrijeme govore “Vratimo se u realnost, Kosovo je izgubljeno uzmimo RS”!  Je li zamjena RS za Kosovo samo san ili postoji mogućnost da se ova ideja pretvoriti u stvarnost?

Republika Srpska je dio BiH. Njen manji entitet i ništa drugo. RS nije svojina srpskog naroda pa da bi je neko mogao uzimati kao da je na prodaju. Mogu velikosrpski nacionalisti gajiti iluzije i zajedno sa Dodikom sanjati san da će Srbija i RS biti jedno. Ali kad se probude ukazat će im se BiH kao cjelovita država koja će bez obzira na sve teškoće kroz koje prolazi  to i ostati.

Ukoliko pratite određene medije u regionu možete dobiti dojam da je Sarajevo Kabul. Koliko je uistinu grad islamiziran i kolika je opasnost po BiH islamski ekstremizam?

Za Dodika i njegov režim Sarajevo je nepoželjan grad. Za njega je Sarajevo Teheran u kojem burke, brade i potkraćene pantalone vire iza svakog ćoška prepadajući Srbe i druge nebošnjake. A kad otvori oči i prestane da sanja da su Srbija i RS jedno vidjet će da mnogi Srbi žive od Sarajeva, da studiraju i traže zaposlenje. Kako oni sa Pala tako i iz Istočnog Sarajeva. Neke informacije govore da gotovo deset hiljada građana srpske nacionalnosti rade u Sarajevu a dolaze iz RS-a.

Nikakav islamski ekstremizam ne postoji ni u BiH ni u Sarajevu. Postoje vjerovatno radikalizirani pojedinci ali njih možete naći u svakoj etničkoj skupini. Genetski kod Sarajeva je baždaren na toleranciju i otvorenost za druge i drugačije. Tako je i danas.

Mnogi analitičari u  Miloradu Dodiku vide Slobodana Miloševića, hoće li Dodik krenuti  u Miloševićevu avanturu iz devedesetih?

Dodik ima sličnosti sa Miloševićem samo u tome što je od njega preuzeo mehanizme manipulacije  srpskim narodom kako bi što duže ostao na vlasti. Dodik je svojom politikom sebe doveo pred zid. On je na zalasku. Vjerujem da i Vučić osjeća teret Dodikovih poteza koji ga pred Briselom dovode u defanzivu. Dodik ne može krenuti u avanturu kao što je to uradio Milošević krajem prošlog vijeka jer on je blijeda kopija koja nema stvarnu moć koju je Milošević posjedovao.

Dodik mnoge karte stavlja na Putina i Rusiju, radi li se o njegovoj podvali ili Rusija ima ambiciju  biti aktivna na Balkanu?

Dodikove veze sa Rusijom i susreti sa Putinom su imale za cilj podizanje njegovog rejtinga u domaćoj i stranoj javnosti. Međutim to ga nije spasilo od Američke crne liste. Taj potez Amerike ga je kompromitirao kao ozbiljnog i jakog igrača. Ali želim reći da je Dodik imao šansu da bude jedan od ključnih političkih lidera u regiji. Izabrao je pogrešnu politiku. Rušio je BiH umjesto da je doprinosio njenoj stabilnosti i funkcionalnosti. Samo u stabilnoj i ekonomski jakoj BiH mogu biti stabilni i jaki njeni entiteti.

Ruski uticaj u regionu je prisutan. Njen ekonomski kapital ušao je kroz bankarski i naftni sistem. Sberbank i Gazprom prisutni su na tržištu regiona. Sudbina Agrokora koji je uzdrmao ekonomiju regiona je u dobroj mjeri u rukama Sberbanke. Politički uticaj Rusije biće prisutan u onoj mjeri u kojoj praznine budu ostavljali EU i Washington.









27.09.2017.

FRANCUSKI POUČAK

Francuski poučak


Heni Erceg

Autor 23.9.2017.


Image result for heni erceg

Heni Erceg

..............................

Izdvajamo

  • Legalizacija ustaštva nosi tako mučni potpis hrvatske vlade, dogovorom ustanovljenim za stolom s crnokošuljaškom družinom s kojom je premijer, eto, postigao dogovor da su fašistička obilježja dobrodošla svugdje, osim u Jasenovcu. Jer tamo, kaže, „baš i nije zgodno“. Za tim je stolom u premijerovu uredu glavnu riječ vodio stanoviti Marko Skejo, čiji se lik s hitlerovskim brčićima našao i na naslovnicima evropskih novina, raspredao je dakle šef vlade o pravu na fašizam s tim Skejom koji u javnim govorima ponavlja kako je „izdajom dijela naroda ugušena Nezavisna država Hrvatska, a hrvatski narod utonuo u najcnji komunistički mrak“. Odlučivao je premijer o količini fašizma sa spodobom kojoj je šef nekadašnje krvave države Hrvatske „najveći sin hrvatskog naroda koji je činio sve što je mogao za hrvatsku državu“, i kojemu je logor Jasenovac bio „bolnica otvorenog tipa u kojemu su stradavali samo dokazani neprijatelji hrvatske države“.
...........................

Nitko iz vlasti i nije došao na sprovod časnog čovjeka druge Hrvatske, ali su zato Plenkovićevi ministri pohrlili na vjenčanje jednog opskurnog novinarčića, svoga neformalnog ministra fašizma. I zato je hrvatski fašizam, umjesto epizodnog, sramnog posrnuća u dugoj povijesti jednog naroda, postao konstanta zajednice čiji faktor identifikacije ne može nikako biti Slavko Goldstein, nego onaj fašist s hitlerovskim brčićima.

Namrgodio se sigurno toga 16. srpnja hrvatski premijer, a prezrivo je zafrktala i šefica države, čuvši govor francuskog predsjednika Emmanuela Macrona pred članovima vlade, preživjelim logorašima, rabinima i gradonačelnicima, govor kojim je prekinuo 70-godišnji zavjet šutnje i poricanje francuske odgovornosti za Vel’ d’Hiv, slučaj progona iz 1942. više od 13 tisuća Židova od kojih je većina skončala u Auschwitzu, a među njima i 4115 djece. Brojka, svakako, kudikamo manja od one stradalih Srba, Židova i komunista u hrvatskom Jasenovcu.

„Osuđujem sve smicalice onih koji danas govore da Vichy nije bio Francuska, nije naravno predstavljao cijeli francuski narod, ali jest bio vlast i administracija.“ Za zločin deportacije Židova, mahom izbjeglica koji su 1938. bježali pred nacizmom, Macron je zatim kazao ključnu rečenicu: „Ni jedan jedini Nijemac u tome nije sudjelovao“. Baš kao što ni u jasenovačkom genocidu ni jedan jedini Nijemac nije sudjelovao. Macron se neće libiti ni tvrdnje kako su njegovi prethodnici ovu, za francusku budućnost, važnu temu namjerno falsificirali, tobože zbog čuvanja nacionalnog jedinstva, lažnog dakako, jer se „ponos“, kaže, „ne može graditi na laži“. Duga povijest francuskog negiranja zločina Vichyja, pa i Vel’ d’Hiva, od predsjednika De Gaullea do Mitterranda, tako je prekinuta, a službena se Francuska neće pozivati na ostavštinu Vichyjevskog režima, a kamoli na glavnog komesara za židovska pitanja, Louisa Darquiera. Koji je pod zaštitom Francove Španjolske samo dvije godine prije smrti 1980. javno tvrdio kako u Auschzwitzu nije bilo ljudskih žrtava, nego da su tamo od Ciklona B stradavale samo uši. Baš kao što hrvatski Jasenovac, sada već skoro po službenom tumačenju, nije bio logor za istrebljenje više od 80 tisuća „neprijatelja“ režima, nego zgodno odmaralište s pogledom na Savu.

A da je francuski poučak za hrvatsku političku elitu tek prezira vrijedan dokazao je samo koji tjedan kasnije sam premijer sastankom s ekipom ordinarnih ustaša, e kako bi upravo s njima dogovorio, točnije umilostivio ih da pristanu na konačno micanje one odvratne ploče s ustaškim pozdravom „Za dom spremni“ iz neposredne blizine konclogora Jasenovac. Tim je skandaloznim susretom konačno ozakonjena opasna povijesna laž, budući da je ista ploča, s istim znakovljem, samo premještena nekoliko kilometara dalje. Naravno ponos svake civilizirane nacije, ne i Hrvatske, bio bi popljuvan cinizmom vlasti koja je spornu ploču samo izmjestila, i to na mjesto kosturnice u kojoj se nalaze ostaci više stotina partizana, izginulih upravo u oslobađanju Jasenovca. Spomenik je, kao i tri tisuće sličnih, miniran devedesetih, nikada nije obnovljen, ali se zato danas, milošću vlasti, nad kostima partizana koči ploča s ustaškim insignijama.

Legalizacija ustaštva nosi tako mučni potpis hrvatske vlade, dogovorom ustanovljenim za stolom s crnokošuljaškom družinom s kojom je premijer, eto, postigao dogovor da su fašistička obilježja dobrodošla svugdje, osim u Jasenovcu. Jer tamo, kaže, „baš i nije zgodno“. Za tim je stolom u premijerovu uredu glavnu riječ vodio stanoviti Marko Skejo, čiji se lik s hitlerovskim brčićima našao i na naslovnicima evropskih novina, raspredao je dakle šef vlade o pravu na fašizam s tim Skejom koji u javnim govorima ponavlja kako je „izdajom dijela naroda ugušena Nezavisna država Hrvatska, a hrvatski narod utonuo u najcnji komunistički mrak“. Odlučivao je premijer o količini fašizma sa spodobom kojoj je šef nekadašnje krvave države Hrvatske „najveći sin hrvatskog naroda koji je činio sve što je mogao za hrvatsku državu“, i kojemu je logor Jasenovac bio „bolnica otvorenog tipa u kojemu su stradavali samo dokazani neprijatelji hrvatske države“.

Možemo li zamisliti da francuski predsjednik prima fašistu Louisa Darquiera, da je ovaj kojim slučajem živ, i s njim amenuje uspostavu fašističkih obilježja diljem Francuske? No u nadležnosti hrvatskog premijera nije briga za budućnost, nego za mračnu prošlost, pa je zato one koji bi imali biti marginalne radikalne skupine i revizionstička sitnež pretvorio u mainstream ove kontaminirane zajednice. Godinu dana od preuzimanja vlasti, ova administracija uspjela je samo u jednom: dodatno razjediniti Hrvatsku i gurnuti je još dublje u fašistički glib. Zato će povodom smrti uglednog intelektualca Slavka Goldsteina predstavnik crkve morbidno napisati kako je radostan zbog te smrti, smrti čovjeka koji je ustrajno pokušavao vratiti naciji izgubljeno dostojanstvo. Bio je partizan, antifašist, rasni publicist, zanesen propagiranjem civilizacijske vrijednosti antifašizma, odlučan u čestom spašavanju obraza Hrvatske pred svijetom. Zato nitko iz vlasti i nije došao na sprovod časnog čovjeka druge Hrvatske, ali su zato Plenkovićevi ministri pohrlili na vjenčanje jednog opskurnog novinarčića, svoga neformalnog ministra fašizma. I zato je hrvatski fašizam, umjesto epizodnog, sramnog posrnuća u dugoj povijesti jednog naroda, postao konstanta zajednice čiji faktor identifikacije ne može nikako biti Slavko Goldstein, nego onaj fašist s hitlerovskim brčićima.

Mladina









27.09.2017.

NAJVEĆE TAJNE SREDOJA NOVIĆA: NJEGOVE VEZE SA TAJNOM SLUŽBOM SRBIJE NIKADA NISU PREKINUTE

NAJVEĆE TAJNE SREDOJA NOVIĆA: Njegove veze sa tajnom službom Srbije nikada nisu prekinute

Kako je Sredoje Nović sa državljanstvom Republike Srbije i Bosne i Hercegovine, čija je kćerka zaposlena u Bezbednosno-nformativnoj agenciji Srbije (BIA) uopšte mogao obnašati funkcije kao što su direktor SIPA-e i član komisije za nadzor nad Obavještajno-sigurnosnom agencijom?

NAJVEĆE TAJNE SREDOJA NOVIĆA: Njegove veze sa tajnom službom Srbije nikada nisu prekinute - 2

U biografiji Sredoja Novića objavljenoj na stranici Savjeta ministara BiH nema podataka koji se odnose na period od 1991. do 1998. godine.  Zašto Nović nije naveo da je 1991-92. osnovao privatnu firmu “TIT”, zajedno s Jovom Tadićem i Miroslavom Petkovićem – bivšim pripadnicima SDB-a, koja se bavila nabavkom naoružanja iz kragujevačke Zastave u kojoj je je Nović radio daleke 1970. i koju je ulogu imao Duško Zgonjanin u osnivanju ove firme?

 

Upravo od izvora bliskih Jovici Stanišiću potiču informacije da je Nović u ratu imao firmu u Banjaluci u kojoj je bila smještena BIA – a preko nje su se plaćale paravojne formacije koje su iz Srbije dolazile na ratišta u BiH.

Koliko je Nović bio i ostao blizak Službi i Beogradu svjedoči i činjenica da je njegova kćerka visokopozicionirana u BIA, a beogradski izvori tvrde da je čak bila na mjestu šefice kabineta Jovice Stanišića kad je ovaj otpremljen u Haag.



Pored navedenih nekretnina Sredoje Nović vodeći se primjerom kolege Nikole Špirića, zaboravio je prijaviti stan koji je kupio u Beču. Šta je sa nekretninama koje posjeduju njegove kćerke, od kojih je jedna inače visokopozicionirana djelatnica BIA-e, kako svih pet kompanija u vlasništvu Novićeve kćerke dobije većinu tendera vezanih za MUP RS?

Kako je Sredoje Nović sa državljanstvom Republike Srbije i Bosne i Hercegovine, čija je kćerka zaposlena u Bezbednosno-informativnoj agenciji Srbije (BIA) uopšte mogao obnašati funkcije kao što su direktor SIPA-e i član komisije za nadzor nad Obavještajno-sigurnosnom agencijom?

Novićev mandat u SIPA-i



U biografiji Sredoja Novića navodi se da je kao provjereni kadar bio prvi direktor SIPA, izgradio sistem i rasporedio kadrove. Veze Novića i Gorana Zupca, dva bivša direktora SIPA-e, sežu duboko a ostvaruju se preko osoba koje je još Nović instalirao u SIPA, kao što je Anđelko Hrgić, pomoćnik direktora za Kriminalističko-istražni odjel, stari SDB-ovac (koordinira akcije u Tešnju). 

O čistkama u SIPA-u i postavljanju podobnih kadrova već godinama su upozoravali pojedinci iz ove agencije, ali nažalost izgleda da je malo onih koji su to ozbiljno shvatili.

Zanimljivo bi bilo dobiti odgovor na pitanje koliko je ozbiljnih istraga zbog počinjenih ratnih zločina na području Republike Srpske SIPA pokrenula u mandatima Novića i Zupca.

Dok je Sredoje Nović bio na čelu SIPA-e dao je za Nezavisne novine sljedeću izjavu: “Sa OSA imamo veoma dobru saradnju. OSA je institucija koja ne spada u kategoriju policijskih organa, ali moram reći da je to dobra saradnja, imamo i korektne odnose privatno s njihovim rukovodstvom. Smatram da se SIPA i OSA agencije koje moraju da nose bezbjednost BiH.”

Da li je potrebno napomenuti da je u to vrijeme na čelu OSA-e bio Almir Džuvo, a njegov zamjenik Risto Zarić? Sjećamo se da protiv OSA-e u to vrijeme ništa nisu imali ni Dodik ni Čović jer je paralelni obavještajno-policijski sistem funkcionisao odlično. Džuvo je redovno dostavljao obavještajne podatke Sredoju Noviću, Miloradu Dodiku, Draganu Čoviću i dokazanom srpskom patrioti Fahrudinu Radončiću Šćepi.

Da ne zaboravimo i kadar bivšeg zamjenika direktora OSA-e Riste Zarića čiji je vozač Dragan Savić iznosio tajne dokumente iz OSA-e a sve po nalogu Sredoje Novića.

Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada

“Pored Srbije reagovala je i Hrvatska, a po svoj prilici još jedna zemlja priprema se da slično reaguje…” izjavio je srpski špijun Sredoje Nović u jučerašnjem telefonskom razgovoru za RTRS. Pitamo se na šta tačno stari udbaški kadar Nović misli, odakle mu informacije o “trećoj državi” kada znamo da su on i Nikola Špirić napustili Zajedničku komisiju za nadzor nad Obavještajno-sigurnosnom agencijom.

Da li je vrijeme da se rušioci sigurnosnih agencija BiH i akteri afere Ušće pozovu na razgovor u službene prostorije Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA)?

SB/Novi-vjetar.com

/////////////////////////
//////////////////////////

ZDRAVKO TOLIMIR 1992. PIŠE KARADŽIĆU I MLADIĆU: 'To što radi Kapetan Dragan u Zvorniku je GENOCID!'

ZDRAVKO TOLIMIR 1992. PIŠE KARADŽIĆU I MLADIĆU: 'To što radi ...

/////////////////////////////////////////////

AMFILOHIJE ZARADIO NEKOLIKO KRIVIČNIH PRIJAVA: Crnogorce nazvao VOLOVIMA, a muslimane... - 3

AMFILOHIJE ZARADIO NEKOLIKO KRIVIČNIH PRIJAVA: Crnogorce ..

///////////////////////
Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
57716209

Powered by Blogger.ba