Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

25.09.2017.

MIROSLAV BRČKALO O SKUPŠTINI NARODA I MILORADU DODIKU: ,,DOŠAO JE U SITUACIJU DA SE BOJI VLASTITOG NARODA"

BRČKALO O SKUPŠTINI NARODA I DODIKU: „Došao je u situaciju da se boji vlastitog naroda“

„Na posljednjoj sjednici Narodne skupštine nisu shvatili naša upozorenja i mi smo bili prinuđeni da adekvatno reagujemo. Ostaje žaljenje što ta reakcija nije bila mnogo ranije i možda je ključna greška nas iz opozicije što se ta reakcija nije desila na prvoj konstitutivnoj sjednici kada je također prekršen poslovnik, kazao je Vijesti.ba zastupnik u Narodnoj skupštini Republike Miroslav Brčkalo govoreći o Prvoj skupštini naroda u organizaciji opozicije u RS-u koja je najavljena za večeras“.

BRČKALO O SKUPŠTINI NARODA I DODIKU: 'Došao je u situaciju da se boji vlastitog naroda'

Večeras se u Banskim dvorima održava Prva skupština naroda u organizaciji opozicionih stranaka. Zbog čega se opozicija odlučila na ovakav oblik političke borbe i kakva su Vaša očekivanja od večerašnje skupštine?

Kao što ste rekli ovo je prva skupština naroda. Cilj je prije svega borba za istinu, pravdu i demokratiju i borba je da pokušamo što više toga prenijeti građanima koji nemaju priliku da vide sve što se dešava u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Već duže vrijeme upozoravamo vladajuće da krše Ustav, zakon i poslovnik o radu Narodne skupštine Republike Srpske pa čak i svečanu zakletvu koju su bili dužni položiti svi narodni poslanici. Oni sa jedne strane sve to krše a sa druge strane očekuju od opozicije da se ponaša u skladu sa kodeksom ponašanja izabranih predstavnika što nije logično. Na posljednjoj sjednici Narodne skupštine nisu shvatili naša upozorenja i mi smo bili prinuđeni da adekvatno reagujemo. Ostaje žaljenje što ta reakcija nije bila mnogo ranije i možda je ključna greška nas iz opozicije što se ta reakcija nije desila na prvoj konstitutivnoj sjednici kada je također prekršen poslovnik kod izbora komisije za izbor i imenovanje, pa se kasnije desila kupovina "papaka", i znate već šta se dešavalo ali bolje ikad nego nikad“.

 

Iz vlasti ipak pozivaju opoziciju da se vrati u institucije, kako komentirate taj poziv, obzirom da je vlast na neki način, kako i sami tvrdite derogirala dignitet institucija.

Niko i nije rekao da ćemo mi napustiti institucije. Mi ćemo se boriti na svim frontovima a Skupština naroda je samo jedan od oblika naše borbe gdje pokušavamo iznijeti istinu i gdje pokušavamo na kraju krajeva razgovarati o zabranjenim temama u Narodnoj skupštini. Mi smo u proteklom periodu podnijeli veći broj interpelacija koje se odnose na osnovna  životna pitanja, od ekonomije, javnih preduzeća, katastrofalne demografske slika u Republici Srpskoj i jednostavno hoćemo da razgovaramo sa narodom koji nas je izabrao, želimo da vidimo taj feedback, odnosno da vidimo kakve su reakcije naroda i da vidimo da li shvataju šta se dešava u Narodnoj skupštini“.

 

Pretpostavljamo da će biti govora i revizorskom izvještaju koji je možda povod za ovakav oblik političkog organiziranja.

Hoće sigurno. Tu je najmanji problem personalno gospodin Šnjegota. Mi ovdje kroz revizorski izvještaj branimo institucije Republike Srpske jer ako oni ovako nastave u RS-u će vladati čovjek a ne zakon. Zbog toga smo mi i insistirali da se ne smije desiti eventualno razrješenje i postavljanje novog revizora dok se ne utvrdi istina o trenutnom revizorskom izvještaju jer to ne može biti neriješeno. Neko mora snositi odgovornost za ovo stanje - ili ministar finansija Tegeltija ili gospodin Šnjegota ako nije dao istinite. Ovo se ne smije zataškati i ne smije ostati neriješeno, neko mora snositi odgovornost jer narodski rečeno tu neko laže i ne mogu dvojica biti u pravu, a u revizorskom izvještaju imate jako teških kvalifikacija. Prema tome ili gospodin Šnjegota nije znao raditi svoj posaom ili gospodin Tegeltija i Vlada RS-a pokušava da prikrije katastrofalne podatke.

 

RS-a je kazao da je uredu da opozicija djeluje i na ovakav način sve dok je to demokratski, međutim ako izađe na ulice kako je kazao, pokazat će se šta su institucije RS-a. Kako to komentirate?

Ne bojimo se mi nikakvih njegovih poruka i sve bi to i nekako bilo uredu da možemo zaboraviti 1998.godinu i poruke koje je on tada govorio, prema tome to je njegova šuplja priča i teško onome ko dođe u poziciju da se boji vlastitog naroda a on je u takvoj situaciji zbog katastrofalne ekonomske slike i zbog nemogućnosti davanja odgovora na osnovna pitanja.

 

Jučer su održani općinski izbori u Trnovu. SDS-ov kandidat je izgubio te izbore. Da li je to neki signal Savezu za promjene, posebno kada se ima u vidu da je SNSD dobio izbore u toj općini i sa većom razlikom nego prošli put. Jeste da je malo mjesto i razlika nije velika, u nekih stotinjak glasova, ali ipak..?

Ne može Trnovo biti neki pokazatelj za neku opštu sliku u RS-u. U Trnovu jeste pobijedio kandidat SNSD-a za načelnika ali sa druge strane skupštinska većina i dalje ostaje na strani Saveza za promjene. To jeste jedna vrsta opomene Savezu za promjene, ali ono što je problem Savezu za promjene jeste jednostavno činjenica da su sva javna preduzeća u rukama SNSD-a, od šuma do elektroprivrede, i oni jednostavno za izbore mobilizuju dosta velik broj ljudi. Mislim da treba izvući jednu vrstu pouke ali moramo isto tako primjetiti da je u Trnovu bilo dosta nepravilnosti vezano za prijave boravka tako da je pitanje da li su tu glasali građani Trnova ili osobe koje su registrovane iz drugih opština. Prema tome, ja to ne bih uzeo kao realan omjer snagam ali svakako treba izvući određene pouke. Zanimljivo je da je Berilo iz SDA podržao SNSD-ovog kandidata i to je jedan praktičan primjer kako u suštini funkcioniše koalicija i kako je Mile veći bakirovac od svih ostalih koje on optužuje, jer njemu kada zatreba on je spreman i sa crnim đavolom praviti razne dogovore".

 

(Vijesti.ba / SB)


















25.09.2017.

PROF.DR. SLAVO KUKIĆ : MUKE BANJALUČKOG VOŽDA "MILORADA DODIKA"

Prof.dr. Slavo Kukić : Muke banjalučkog vožda

Septembar 25. 2017.


Papa Franjo, čitam, u Vatikanu primi delegaciju glavnog bosanskohercegovačkog grada – i, navodno, poruči kako i dalje trebaju čuvati njegovu multikulturalnost i multikonfesionalnost. Ne isključujem, dakako, da je poglavar Katoličke crkve rekao baš to. Ali, ako jeste, bilo bi, barem ja tako mislim, primjerenije da ih je zamolio da učinu sve kako bi multukulturalnost i multikonfesionalnost, koji su stoljećima činili dušu glavnog grada BiH, Sarajevu nanovo bile vraćene. I ne samo Sarajevu nego i Bosni i Hercegovini kao cjelini – jer, priča je identična u svim njezinim dijelovima.



!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!Image result for milorad dodik karikature


Image result for milorad dodik karikature


Image result for milorad dodik karikature


Image result for milorad dodik karikature


Image result for milorad dodik karikature

Image result for milorad dodik karikature


Piše: prof. dr. Slavo Kukić

Kako, međutim, takav civilizacijski iskorak očekivati u zemlji u kojoj mlađahne vedete nacionalnih političkih partija šalju poruke kako se za anticivilizacijske zloće koje sami čine opravdavati ne trebaju nikome, misleći pri tome, obzirom na autoritete na koje se pozvaju, na pripadnike drugih etničkih grupa ove zemlje dakako? Kako, potom, takav civilizacijski iskorak očekivati u zemlji u kojoj, a baš to se događalo prethodnih dana, njezini izabrani predstavnici u institucijama zakonodavne vlasti odbijaju prijedloge zakona o negiranju genocida i zabrani kandidiranja na javne funcije osuđenim ratnim zločincima?

Kako takav iskorak napraviti u zemlji, čiji prvi čovjek čak i govornicu Ujedinjenih naroda, s koje bi istupati morao kao zastupnik svoje države, koristi za promociju stavova samo jedne političke partije – a i to se događalo zadnjih nekoliko dana? Kako, na koncu, civilizacijske iskorake zbog dobra njezinih građana očekivati u zemlji, u kojoj njezini najmoćniji političari javno govore kako se ne žele odreći sna da će nje nestati a današnji njezini dijelovi postati sastavnice nekih drugih država?

Usprkos svemu, tjedan iza nas je, pa makar i samo malo, ponudio i odgovor na pitanje kako se s bosanskohercegovačkim rebusom nositi? I najiskrenije, dogodilo se to u momentu kad se najmanje moglo nadati. Narodna skupština RS-a, naime, u tjednu iza nas usvoji zaključak – o kojem, očito, prethodno ništa nije znao i prvi čovjek ovog entiteta – kako se njezina odluka o referendumu o Sudu i Tužiteljstvu BiH, usvojena prije više od dvije godine, konačno ima objaviti u Službenom glasniku RS-a.

Svega koji sat potom oglasi se i Predsjednik RS-a, i to na način koji je krajnje indikativan – da će, bude li zaključak Narodne skupštine i proveden, bude li, dakle, odluka o referendumu u Službenom glasniku i objavljena, istu, koju je Narodnoj skuoštini on sam predložio, jer ima skupštinsku većinu, novom odlukom te iste skupštine i suspendirati.

A razlog je, pojasni Mile, njegova procjena kako u ovom trenutku u vezi s tim ne bi bilo političkog konsenzusa – kako bi, k’o eto, oporba bila protiv referenduma i kako on, kao najodgovorniji, zbog toga ne želi izazivati unutarsrpske podjele.

Naravno da je Dodikovo uzmicanje iskorišteno, čini se prvi put u prethodnih desetak i više godina uspješno, protiv njega sama. Prvi čovjek SDS-a ga, recimo, zbog suspenzije skupštinske odluke prozva političkom kukavicom i prevarantom, počasni predsjednik PDP-a doda kako je uvijek znao da od Dodikova referenduma o sudu i tužiteljstvu neće biti ništa, a američka ambasadorica u BiH mu poruči kako učinjeno nije i dovoljno. I kako je novom skupštinskom odlukom donesenu odluku potrebno potpuno anulirati da bi se vlasti mogle fokusirati na ono što je za BiH važno – na uspostavu pravne države, vladavine zakona, ekonomski napredak i otvaranje novih radnih mjesta itd.

Uz uzvraćanje istom mjerom, na što se javnost odavna navikla – da su svi oni odreda marionete Bakira Izetbegovića i izdajnici srpstva, a gospođa ambasadorica još i neodgojena, osoba koja se definitivno otkrila kao uzrok sankcija koje su SAD uvele i njemu osobno – lider SNSD-a je naknadno morao vlastito zalijetanje „popravljati“ ako se popraviti više uopće što moglo.

Suspenzija odluke, poruči ovih dana, ne znači i odustajanje od referenduma. Naprotiv, referenduma će, pita li se njega, jednog dana, kada i oporba odustane od nacionalne izdaje i sama prigrli obranu srpskog interesa kao svoga, ipak biti. Jer, kroz Sud i Tužiteljstvo BiH se, k’o biva, želi napisati historija protiv Srba – a to im se ne smije dopustiti.

Bez obzira, međutim, na naknadnu mu pamet, ostaje pitanje što je to što je Dodika pritislo u mjeri da je, u vezi s odlukom na kojoj je dvije godine „jahao“, morao uzmaći? Na razini hipotetskog, može biti svašta. Može, recimo, biti da je Beograd definitivno odlučio promijeniti ploču – i da Vučić od predsjednika manjeg entiteta traži da konačno počne funkcionirati kao političar BiH, a ne Srbije.

No, ta mi se mogućnost, priznajem, baš i ne čini realnom. Jer, da je po srijedi to, ne bi predsjednik istočnih susjeda po Srbiji vodao Dodika kao cirkuskoga medvjeda. A voda ga svako malo. Zašto? Vjerojatno, kako bi vlastitom narodu prodavao zjake u vezi s onim što mora činiti na Kosovu – pa evo, neka mu Mile podgrijava nadu kako bi se teritorijalno mogao namiriti zapadno od Drine.

Može, potom, biti da je pritisak zapadnih centara moći, bez obzira što se on u javnosti i ne primjećuje, postao toliko snažan da se više kao utočište koristiti ne može ni Rusija. Može – iako, što se realnog života tiče, ne vjerujem da je po srijedi i to. Jer, banjalučki kockar je, da bi sačuvao vlastitu moć, spreman i na sve vrste žrtvi, pa i, zatreba li, nove ratove i nove tisuće mrtvih Srba.

Može, na koncu, i to mi se čini najrealnijim, po srijedi biti da Zapad pritišće banjalučkog kockara posredno, preko Beograda, uvjetujući Vučiću proces pridruživanja društvu evropskih naroda steriliziranjem njegova prekodrinskog „borca za svesrpsko jedinstvo“. Ako je, pak, po srijedi to, a moglo bi biti, onda zaobići nije moguće i još neka pitanja.

Znači li, primjerice, Dodikovo uzmicanje u vezi s referendumom o Sudu i Tužiteljstvu BiH da se na kartu beogradskog pritiska može igrati i kod svih budućih njegovih uzmicanja na kojima bi Zapad, a zbog svojih ambicija prema BiH, istrajavao?

Ako je, potom, odgovor potvrdan, koje bi to posljedice moglo imati za samog Dodika? Znači li to i definitivan gubitak njegove moći u ovom dijelu BiH? Pita li se, recimo, mene, politički pad se u tom slučaju ne bi mogao izbjeći. Jer, na bahatom uskrsavanju ideje svesrpskog okupljanja u jedinstvenu srpsku državu je svoj uspon i gradio.

Odustajanje od njega bi, po istoj logici, značilo svojevrsnu izdaju u očima svjetine – i njezino okretanje leđa „izdajniku“ dakako. Pomoći, pri tome, ne mogu ni pokušaji da se teret izdaje natovari drugima, u Dodikovu slučaju opoziciji, a ni bilo što drugo. Politički pad je, hoću reći, jedini mogući scenarij s kojim se može kalkulirati.

Ne treba se zavaravati, svjestan je toga i Dodik sam. Ono, pak, što iz njegove perspektive ostaje je pitanje koja je cijena, koju pri tome on sam mora platiti. A bojim se da je ona visoka toliko da mu u ovom momentu i zadaje glavobolju – i još uvijek ga tjera na razmišljanje što učiniti? Ne vjerujem, istina, iskustvo s drugima govori tome u prilog, da bi mu račun bio ispostavljen zbog pretjeranog srbovanja.

No, ne vjerujem ni da bi odgovornost mogao izbjeći zbog kriminala koji mu se stavlja na teret – zbog Pavlović i Bobar banke, zbog autoputa i Boske, da ne nabrajam. A ta vrsta odgovornosti vodi isključivo prema jednoj adresi – zatvorskim zidinama i dugogodišnjoj robiji.

Je li, ako je tako, na političko uzmicanje, taman ono značilo spas i za Srbiju o kojoj svakodnevno zbori, banjalučki moćnik i spreman? Uz određene garancije, vjerujem da jeste – ako bi mu, recimo, bio zajamčen politički azil jedne od zemalja na kojoj je svoju moć zadnjih godina dobrim dijelom i gradio. Azil Rusije. Jer, srbijanski mu, zbog pritisaka i ucjena kojima bi Vučić mogao biti izložen, baš i ne igra.

No, elementarno je pitanje koliko on, u slučaju odstupanja dakako, znači i samu Putinu – i koliko ga je ovaj u tom slučaju spreman i zaštićivati? Jer, što bi njemu uopće imao značiti jedan izolirani balkanski tiranin ako ga za potrebe vlastitih geopolitičkih ciljeva nije u mogućnosti dalje instrumentalizirati?
To su, siguran sam, muke s kojima Milorad Dodik, banjalučki vožd, i najpoznatiji krajiški baja, i liježe i ustaje. I koje mu izazivaju sve nesnosniju nesanicu. Ali i muke koje ga, bilo mu drago ili ne, sve ubrzanije primiču točci definitivnog političkog raspleta.


///////////////////////////////////
//////////////////////////
Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
54443847

Powered by Blogger.ba