Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

17.09.2017.

SLOVENIJA PRVAK EVROPE U KOŠARCI: U FANTASTIČNOM FINALU U ISTANBULU PORAZILI SRBIJU

SLOVENIJA PRVAK EVROPE U KOŠARCI: U fantastičnom finalu u Istanbulu porazili Srbiju

Rezultat je bio 93:85

SLOVENIJA PRVAK EVROPE U KOŠARCI: U fantastičnom finalu u Istanbulu porazili Srbiju - 2

Ovo je prvi put da su prvaci Evrope, a sudjelovali su na svakom prvenstvu Starog kontinenta od proglašenja samostalnosti do sada.

 

Evropsko prvenstvo završili su bez poraza, predvođeni sjajnim stručnjakom Igorom Kokoškovom i igračima Dončićem, Dragićem i Prepeličem

 

Čestitamo!   

 

Srbija je, pak, sada vlasnik evropskog, svjetskog i olimpijskog srebra. S obzirom da su na ovo prevenstvo došli bez sedam, osam standardnih reprezentativaca, drugo mjesto mogu smatrati velikim uspjehom, mada ih poraz od Slovenaca sigurno više boli nego da je bio od, recimo, Španaca.

 

U prvoj petorci EP-a su dva Slovenca: Dragić i Dončić, onda Rus Shved, potom Bogdan Bogdanović iz Srbije i Španac Pau Gasol.

 

Najkorisniji igrač ovog EP je, zasluženo, Goran Dragić.

 

Sljedeće Evropsko prvenstvo biće održano za četiri godine.

 

Inače, navijači Srbije i Slovenije u velikom su broju stigli u Istanbul, a uoči utakmice družili su se ispred dvorane Sinan Erdem. Zagrijavanje za utakmicu proteklo je bez incidenata, a pale su i zajedničke provokacije za Hrvate.

 

''Ko ne skače, taj je Hrvat'', skandirali su uoči utakmice navijači Srbije i Slovenije.

Podsjetimo, Hrvatska se od natjecanja oprostila u osmini finala porazom od Rusije. Srbija i Slovenija bile su puno uspješnije na ovom Eurobasketu i izborile su finale.

 

Među navijačima Srbije bio je i prvi čovjek RS-a, Milorad Dodik.

 

alt


///////////////////////////////////////////

IVANIĆU SVEGA DOSTA, OTVORIO KARTE: "Dosta je sile, nasilja, a posebno je dosta proglašavanja izdajnicima.."

"Vlast je u ovom slučaju prešla mjeru i dovela je opoziciju u RS-u da više nema izbora i da se istinski mora boriti za svoja prava. Sve druge bilo bi saginjanje glave i prihvatanje potcjenjivanja opozicije, što se ne smije dogoditi – rekao je Ivanić

IVANIĆU SVEGA DOSTA, OTVORIO KARTE: 'Dosta je sile, nasilja, a posebno je dosta proglašavanja izdajnicima..'

Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz Republike Srpske Mladen Ivanić pozvao je vlast u RS-u da uvaži zahtjeve opozicije, naglasivši da je to je jedini način da stvari u tom bh. entitetu teku normalno.

 

- U protivnom, uvjeren sam, a opozicija u tome ima i moju podršku, da se mora reći - dosta je sile, nasilja, a posebno da je dosta proglašavanja izdajnicima onih koji korektno rade svoj posao i čija je jedina 'greška' što kritikuju vlast u RS. Na vladajućim strukturama u RS-u je da riješe problem koji su proizveli –  rekao je Ivanić.

 

Ocijenio je i da je Nedeljko Čubrilović, kao predsjednik Narodne skupštine RS-a trebao mnogo šire da gleda na sve te događaje prošle sedmice te da pokaže veću političku zrelost.

 

- Nažalost, on se svojim potezima potpuno stavio na stranu vladajuće većine i sam napravio nekoliko krupnih grešaka. Najmanje dva poslanika uopće nisu bila u sali Narodne skupštne, a on im je zabranio da učestvuju u daljnjem radu – rekao je Ivanić gostujući u programu BN-a ističući da je to bio pokušaj da vladajuća većina pokaže silu.  

 

Naveo je i da je opozicija samo tražila da se razgovara o izvještaju glavnog revizora o stanju budžeta RS-a u 2016.

 

Optužbe ministra unutrašnjih poslova RS-a Dragana Lukača, da su predstavnici Saveza za promjene izdajnici, a predsjednik SDS-a Vukota Govedarica dezerter s kojim ne želi da razgovara, ocijenio je kao “strašne“, imajući u vidu da te političke kvalifikacije daje ministar policije.

 

- Bilo je tužno gledati Narodnu skupštinu u kojoj policija zabranjuje poslanicima opozicije da uđu u salu i iznesu svoje stavove. Sve se moglo završiti da je stavljen izvještaj glavne revizije na dnevni red, što je moralo da se uradi, kao što je to bio slučaj i svih ranijih godina. Šta je u takvoj situaciji opozicija mogla da uradi? To je bio teror skupštinske većine, suprotan svakoj logici. Mislim da ulazimo u ozbiljnu fazu i oni koji misle da će se sve završiti tako što će sljedeći put, kada se sazove Skupština, sve poteći normalno, grdno se varaju. Vlast je u ovom slučaju prešla mjeru i dovela je opoziciju u RS-u da više nema izbora i da se istinski mora boriti za svoja prava. Sve druge bilo bi saginjanje glave i prihvatanje potcjenjivanja opozicije, što se ne smije dogoditi – rekao je Ivanić.

 

Na tvrdnje vlasti da opozicija u RS-u priprema „makedonski scenarij“, dodao je da većina i ne zna šta to znači, a da su mnogi koji danas kritikuju opoziciju u RS "i sami ranije bili učesnici revolucija" za koje nije siguran da su uvijek bile u korist RS-a.

 

Ivanić je zaključio da opozicija u RS-u samo traži da se Narodnoj skupštini vrati legitimitet i "da ne bude samo protočni bojler kroz koji sve prolazi".


///////////////////////////////////////

CRNADAK PITA DODIKA: "Šta je bilo s referendumom o nezavisnosti RS koji je obećao?”


“I Dodik i Cvijanović i svi iz vlasti koji su spominju makedonski scenario uopšte ne znam na šta misle. U Makedoniji je nerede napravila vladajuća struktura koliko se ja sjećam. Uopšte ne razumijem šta im znači ‘makedonski scenario’ zašto plaše sa tim građane”, kazao je Crnadak.

CRNADAK PITA DODIKA: 'Šta je bilo s referendumom o nezavisnosti RS koji je obećao?'

Desiće se scenario Republike Srpske, a to je da ova vlast konačno ode, da RS konačno prodiše, da RS konačno poslije 12 godina dobije jednu poštenu i čestitu Vladu, rekao je danas u Banjaluci Igor Crnadak, potpredsjednik PDP-a i ministar spoljnih poslova BiH, javlja Anadolu Agency (AA).

 

On je na konferenciji za novinare u Banjaluci, komentarišući izjavu Dragana Mektića, člana Glavnog odbora SDS-a i ministra bezbjednosti BiH da ne vidi ništa sporno u “makedonskom scenariju” kako predstavnici institucija RS često karakterišu poteze opozicije u Narodnoj skupštini RS, rekao da mu nije jasno na šta tačno misle Milorad Dodik, predsjednik RS i Željka Cvijanović, premijer RS.

 

“I Dodik i Cvijanović i svi iz vlasti koji su spominju makedonski scenario uopšte ne znam na šta misle. U Makedoniji je nerede napravila vladajuća struktura koliko se ja sjećam. Uopšte ne razumijem šta im znači ‘makedonski scenario’ zašto plaše sa tim građane”, kazao je Crnadak.

 

Rekao je da je u Narodnoj skupštini RS demonstrovana sila i da se nijedna vlast nije održala na silu.

“Nadam se da će sve to na miru da se okonča, ali to njihovo ponašanje pokazuje da su u potpunosti izgubili kompas”, dodao je Crnadak.

 

Izjavu Milorada Dodika da ne odustaje od sna da RS i Srbija budu jedno, prokomentarisao je riječima da je “srce svih koji žive u RS jednim dijelom u Srbiji, a da Dodik manipuliše javnošću i da to je narod prepoznao.

“Samo bih da ga pitam, šta je bilo s referendumom o nezavisnosti RS koji je obećao?”, pitao je Crnadak.

17.09.2017.

SONJA BISERKO I BRANKO TODOROVIĆ: ZAŠTO MILORAD DODIK NEĆE DA BUDE BOSANSKI SRBIN?

Sonja Biserko i Branko Todorović : Zašto Dodik neće da bude bosanski Srbin?

Septembar 17. 2017.


U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome koji je cilj  deklaracije o položaju srpskog naroda u regionu čije je donošenje najavljeno do kraja godine. Sagovornici su bili Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava Srbije, i Branko Todorović, predsjednik Helsinškog odbora Republike Srpske.

Bilo je riječi o tome zašto Vučić govori da je cilj deklaracije očuvanje srpske kulture u regionu, dok Dodik naglašava  da je njen cilj da se izbjegne novo stradanje Srba, da li se deklaracija može posmatrati kao ponovno otvaranje srpskog pitanja na Balkanu, da li je u Srbiji još živa ideja o državi svih Srba na Balkanu, zašto Miloradu Dodikusmeta naziv bosanski Srbi, da li se u Srbiji na Republiku Srpsku gleda kao na kompenzaciju za gubitak Kosova , može li se vjerovati Vučiću kaada kaže da deklaracija neće biti usmjerana protiv susj

eda, kao i o tome šta deklaracijom dobija Vučić, a šta Dodik.

Omer Karabeg: Milorad Dodik, koji je uz Aleksandra Vučića glavni promotor deklaracije, izjavio je da je njen cilj da se izbegne novo stradanje Srba. Kako tumačite tu izjavu?

Sonja Biserko: Priče o ugroženosti srpske nacije uvek su u funkciji održavanja jedinstva i homogenosti srpskog naroda i generisanja nacionalizma koji služi da se prikrije  nesposobnost vlasti da rešava aktuelne probleme kako u Srbiji, tako i u Republici Srpskoj. S druge strane, to se verovatno radi da bi se odvratila pažnja od Kosova, jer Evropska unija vrši pritisak na vlast u Srbiji da realizuju sporazum Beograd-Priština. I treći razlog je što Milorad Dodik sledeće godine ima izbore, pa Beograd nastoji da mu da podršku, jer je njegova pozicija znatno oslabila s obzirom na tešku ekonomsku i socijalnu situaciju u Republici Srpskoj.

Srbi koji žive izvan Srbije u regionu nikada ne bi trebalo da zaborave kako je zvanični Beograd devedesetih godina okretao glavu od egzodusa Srba (na fotografiji) iz Hrvatske za koji je snosio ogromnu odgovornost

Srbi koji žive izvan Srbije u regionu nikada ne bi trebalo da zaborave kako je zvanični Beograd devedesetih godina okretao glavu od egzodusa Srba (na fotografiji) iz Hrvatske za koji je snosio ogromnu odgovornost

Branko Todorović: Mislim da Srbi koji žive izvan Srbije – u Republici Srpskoj i drugim zemljama u regionu – nikada ne bi trebalo da zaborave kako je zvanični Beograd devedesetih godina okretao glavu od egzodusa Srba iz Hrvatske za koji je snosio ogromnu odgovornost. Tada se u Beogradu igrala neka velika utakmica, mislim da je bio neki “vječiti derbi“, pa se na televiziji samo govorilo o tome, a vijest o izbjeglim Srbima emitovala se negdje pri kraju dnevnika. Dakle, u ne tako davnoj prošlosti možemo pronaći odgovor na pitanje koje je sada pred nama. Očito je da politički vrh u Beogradu, u dogovoru sa Banjalukom, u želji da očuva vlast povlači poteze koji su prije svega namijenjeni unutrašnjoj upotrebi i koji su u ovom trenutku itekako potrebni i Beogradu, i Banjaluci.

Rekao bih da u tome nema ništa što će doprinijeti da Srbi sa ove ili one strane Drine žive bolje, lišeni mnogih briga koje u ovom trenutku imaju. Za nas, koji dosta često putujemo preko Drine, bilo bi mnogo korisnije da su predsednici Dodik i Vučić postigli dogovor da više ne bude višesatnog zadržavanja na granici – u Sremskoj Rači i na drugim prelazima. To su pitanja koja muče građane. I još nešto. Prije nekih sedam godina donijeta je slična deklaracija koja se zvala veoma zvučno “Strategija očuvanja i jačanja odnosa matične države i dijaspore“ koja je imala skoro identične ciljeve kao ova. Ništa od toga u proteklih sedam godina nije zaživjelo. Tako će biti i sa ovom deklaracijom ali, nažalost, ovakve najave mogu da naruše odnose u regionu i unesu dodatni nemir, nestabilnost i nepovjerenje.

Nacionalistički gard

Omer Karabeg: Zanimljivo je da su nosioci celog posla oko deklaracije Srbija i Republika Srpska. Nema tu predstavnika Srba ni iz Hrvatske, ni iz Crne Gore, ni iz Makedonije, ni sa Kosova.

Priča o ugroženosti Srba u regionu svodi se, pre svega, na Srbe u RS koji naravno nisu ugroženi: Sonja Biserko

Priča o ugroženosti Srba u regionu svodi se, pre svega, na Srbe u RS koji naravno nisu ugroženi: Sonja Biserko

Sonja Biserko: Priča o ugroženosti Srba u regionu svodi se, pre svega, na Srbe u Republici Srpskoj, koji naravno nisu ugroženi pošto žive u gotovo etnički čistom entitetu. Ova deklaracija zaista može uneti nemir u region ako imamo u vidu ono što često govori Milorad Dodik, kome je cilj nezavisnost Republike Srpske i ujedinjenje sa Srbijom. S obzirom na prošlost, o kojoj se još uvek vode sporovi, incijative poput ove deklaracije izazivaju vrlo negativne reakcije u celom regionu, pa čak i među Srbima koji tu navodnu veliku brigu Beograda o njima vrlo često plaćaju veoma visokom cenom. To su pokazali ratovi devedesetih, kada su Srbi gotovo nestali sa nekih teritorija, pre svega krivicom Beograda koji je podržavao etnički inženjering i stvaranje etnički čistih teritorija, koje bi se objedinile u jednonacionalnu državu. To je jedan od osnovnih ciljeva srpske politike.

Koliko će Srbija u tome uspeti – zavisi od raznih okolnosti. Mislim da Srbija za to više nema snagu, ali još uvek igra tu igru, pogotovo što je nedavno na prostor Zapadnog Balkana ušla Rusija. Ona koristi fragilnost regiona i nezrelost političara da bi opstruirala put zemalja regiona ka Evropskoj uniji, čime nanosi štetu celom regionu, a najviše Srbima. Rusija to ne čini zbog toga što je Zapadni Balkan previše zanima, nego da bi pokazala da je Evropska unija slaba i da ne može da zaokruži taj prostor kao svoju interesnu sferu.

Branko Todorović: Mislim da je deklaracija u suštini politička potreba Banjaluke i Beograda, mada postoje nagoveštaji i o uključivanju predstavnika  Srba iz Crne Gore. Do sada se nije izašlo u javnost sa detaljima i imenima ljudi koji će pisati deklaraciju. Sve što je do sada rečeno je prilično uopšteno i podsjeća na neke deklaracije iz bliske prošlosti. Rekao bih da se radi o kratkoročnoj kupovini pažnje javnosti i o podizanju nacionalističkog garda.

Dodikova memorandumska artiljerija

Omer Karabeg: Očigledna je razlika u nastupu Vučića i Dodika. Dok Vučić i njegov šef kabineta Selaković govore o očuvanju srpskog jezika i pisma, kulture i nacionalne svesti, Dodik poteže tešku artiljeriju. On govori da su Srbi najgore prošli nakon raspada Jugoslavije, da je njihov položaj težak u susednim zemljama i da Evropska unija to bagateliše. To dosta podseća na jezik Memoranduma. Mislite li da je u pitanju podela posla?

Sonja Biserko: Podela posla je oduvek na stolu i to je konstanta u odnosima Vučića i Dodika. Deklaracija ima podršku srpske elite. Sve vreme se kalkuliše da Srbija treba gubitak Kosova da kompenzira Republikom Srpskom. U svemu tome važnu ulogu ima Srpska pravoslavna crkva kao jedina srpska institucija koja ima pravo na prekogranično delovanje, što se pokazuje pre svega na primeru Crne Gore. Očigledno je da Srbija još uvijek nije raščistila sa svojim porazom u ratu, nije ga prihvatila i nije prihvatila novu realnost.

Srbija sedi na dve stolice. S jedne strane flertuje sa Rusijom i emotivno i na svaki drugi način podržava Rusiju očekujući od nje podršku za svoje teritorijalne aspiracije, a s druge strane javno tvrdi da je za evropske integracije. Međutim, bliži se kraj toj poziciji koju je Vučić do sada vešto održavao. Aleksandar Dugin, glavni Putinov geostrateg, pre izvesnog vremena poručio je Vučiću da neće još dugo moći sedeti na dve stolice i da će morati izabrati stranu. To je ono u čemu se sada kuvaju predsednik Vučić i svi oko njega. Otuda ova deklaracija kojom se nacija zasipa pričama o ugroženosti i raznim pretnjama, kako bi se zabašurile ključne odluke koje sada dolaze na dnevni red.

Branko Todorović: Podela posla između Vučića i Dodika mogla se i očekivati. Vučić inače figurira kao ozbiljniji političar. On ima konakte na međunarodnoj političkoj sceni koje ne treba ignorisati. Tu, pre svega, mislim na vrlo bliske odnose zvaničnog Beograda i Berlina i njemačku podršku Srbiji na njenom putu u Evropsku uniju. Zbog toga Vučić mora da vaga šta će reći.

S druge strane, Dodik se već godinama nalazi u izolovanom prostoru u kome može ne samo da govori, nego i da radi ono što hoće. Njegove izjave o predstavnicima nekih ambasada i međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini su neozbiljne, veoma niskog nivoa i pune stranice žute štampe. Takvim izjavama Dodik privlači pažnju javnosti u Republici Srpskoj i nije ga briga kakav će odjek one imati u regionalnom i međunarodnom kontekstu. Sjetimo se samo nekih njegovih komentara o Hrvatskoj, Turskoj i nekim drugim zemljama i njihovim predstavnicima u Bosni i Hercegovini. Te njegove izjave ponekad su bile na granici političke lakrdije.

Bosanski Srbi

Omer Karabeg: Jedna stvar mi je posebno pala u oči. Dodik govori o tome da bi trebalo već jednom odustati od naziva bosanski Srbi. To je stereotip, kaže on i dodaje: “Mi smo jednostavno Srbi” Zašto njemu smeta naziv bosanski Srbi?

Branko Todorović: To mu nije smetalo u većem dijelu njegovog života, ali kada Dodik procjeni da mu je nešto politički profitabilno, on na tome beskompromisno insistira. Dodik je, inače, na domaćem terenu suočen s vrlo ozbiljnim ekonomskim problemima, enormnom korupcijom, štrajkovima i nezadovoljstvom građana. On te probleme ne može riješiti i zato lansira priče o referendumu, otcjepljenju, ujedinjenju sa Srbijom. To je već postao politički avanturizam.

Dodiku destabilizacija odgovara, jer je u takvim okolnostima mnogo lakše prikriti enormne korupcionaške afere u Republici Srpskoj, smatra Todorović

S obzirom da se oktobra 2018. godine u Bosni i Hercegovini održavaju izbori možemo očekivati da će njegove izjave biti još ekstremnije i da će on, možda, organizavati i referendum o otcjepljenju ili se opredijeliti za neki drugi čin destabilizacije, ukoliko procijeni da mu se to isplati. Dodiku destabilizacija odgovara, jer je u takvim okolnostima mnogo lakše prikriti enormne korupcionaške afere u Republici Srpskoj.

Omer Karabeg: Kada Dodik promovišući deklaraciju kaže da ne postoje bosanski Srbi već samo Srbi, da li to znači da se deklaracijom ponovo želi podgrejati ideja o ujedinjenju svih Srba? Vlast verovatno ovako rezonuje – taj san je u ovom trenutku neostvariv, ali ne treba ga odbacivati. Treba s vremena na vreme podsećati na njega, treba ga održavati u životu.

Sonja Biserko: Jedinstvo srpske kulture – a u deklaraciji će se govoriti o pismu, jeziku, srpskom kulturnom nasleđu i tome slično – uvod je u uspostavljanje političkog i teritorijalnog jedinstva srpskog naroda. Tako je osamdesetih godina bilo najavljeno u Memorandumu. To je matrica koja se stalno obnavlja. Da li će ona biti realizovana – to je nešto drugo, ali ona se tako shvata u regionu, a i među samim Srbima. To je nešto što ne mora mnogo da se objašnjava, ta matrica je već veoma dobro poznata iz propagandnih kampanja koje se vode od osamdesetih godina.

Najava deklaracije govori da srpska elita još uvijek živi u uverenju da je moguće zaokruživanje srpskih etničkih teritorija. Uostalom, najveći deo srpske elite tretira Republiku Srpsku kao ratni plen od koga se neće odustati. To je nešto što predstavlja ogroman problem i za Bosnu i Hercegovinu, i za Srbe u Republici Srpskoj, i za sve zemlje u okruženju. Jer Bosna i Hercegovina je tačka od koje počinje integracija regiona, njegovo stvarno kretanje prema Evropskoj uniji. Sve dok Bosna i Hercegovina ostaje nedefinirana, kao što je sada, nema šanse da se region oporavi – ni ekonomski, ni politički, ni na bilo koji drugi način. Produžava se agonija u kojoj region živi. Upravo u tome srpska elita vidi mogućnost za realizaciju svojih aspiracija.

Ipak, čini mi se da će najveću korist od deklaracije imati Dodik kome su odbrojani politički dani. Ovo je neka vrsta spasavanja Dodika. I finansijska pomoć Republici Srpskoj, koju je najavio Vučić, namenjena je pre svega za njegov politički opstanak.

Srpsko pitanje

Omer Karabeg: Gospodine Todoroviću, vidite li vi u ovoj deklaraciji ponovno oživljavanje sna o velikoj Srbiji?

Branko Todorović: Ideja o velikoj Srbiji nije nešto što je nestalo, ona se provlači kroz mnoge istupe, izjave i razmišljanja političara, istoričara i javnih ličnosti. Treba se zapitati koliko iza tih izjava stoje ozbiljne namjere, a koliko su one izraz političkih potreba. Podsjetio bih da je Dodikova priča o referendumu za otcjepljenje Republike Srpske u suštini bila samo predizborni trik koji mu je donio pobjedu. Međutim, nakon toga ta ideja je zaživjela neovisno od onoga ko je tu ideju izgovorio i plasirao – i ona u ovom trenutku postoji. Bez obzira koliko je ona nerealna i neostvariva, ona je pretvorena u politički kapital koji donosi glasove na izborima.

I šta se dešava? Pošto takve ideje donose glasove na izborima i obezbjeđuju opstanak na vlasti, političari ne preduzimaju korake koji bi vodili ka ekonomskom napretku i evropskim integracijama, nego se oslanjaju na snove o velikoj Srbiji i priče o savezu sa Rusijom.

Ne bih rekao da pokretači deklaracije imaju potencijala i energije za otvaranje srpskog pitanja: Branko Todorović

Ne bih rekao da pokretači deklaracije imaju potencijala i energije za otvaranje srpskog pitanja: Branko Todorović

Omer Karabeg: Da li se najava deklaracije može na neki način posmatrati i kao ponovno otvaranje srpskog pitanja na Balkanu?

Sonja Biserko: Mislim da srpsko pitanje na Balkanu nije ni zatvoreno. Ono je otvoreno početkom osamdesetih, nakon studentskih nemira na Kosovu. Srpsko pitanje je praktično otvoreno kroz kosovsko pitanje – da bi se mobilisali svi Srbi u Jugoslaviji. Međutim, ni nakon što je Srbija doživela poraz u ratu srpska elita nije odustala od svog projekta. Prisustvo srpskih obaveštajnih službi u Makedoniji, Crnoj Gori, verovatno i u Republici Srpskoj, govori o tome koliko Srbija još uvek na neprihvatljiv način deluje u tim zemljama. To se naročito dobro vidi u slučaju Makedonije i Crne Gore. Deklaracija, zapravo, održava u životu ideju o ujedinjavanju svih Srba.

Branko Todorović: Ne bih rekao da pokretači deklaracije imaju potencijala i energije za otvaranje srpskog pitanja i mislim da im to, zapravo, nije ni krajnja namjera. Mislim da su svjesni da za to ne postoje ni međunarodne okolnosti, ni podrška moćnih svjetskih fakora – izuzev Rusije koja bi podržala bilo koju vrstu destabilizacije regiona. Tako da će deklaracija jedino donijeti privremenu političku korist njenim glavnim protagonistima.

Vučić i Vučelić

Omer Karabeg: Verujete li Vučiću kada kaže da deklaracija neće biti usmerena protiv suseda i da Srbija poštuje teritorijalni integritet zemalja u kojima žive Srbi? Književnik Filip David mu očigledno ne veruje. On je nedavno podsetio da je Dodik u prisustvu Vučića izjavio da će pre ili kasnije Srbija i Republika Srpska biti jedna država. Vučić, koji stalno govori o poštovanju teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine, morao je da se ogradi od te izjave, kaže David, ali on to nije učinio.

Sonja Biserko: To je ono što je veliki problem sa Vučićevom oficijelnom orijentacijom ka Evropskoj uniji. On nije ubedljiv zato što dozvoljava medijski linč svih ljudi koji drugačije misle, što dozvoljava da režimski mediji uporno promovišu mržnju i geostrateške interese nacionalističke elite. Ovih dana postavio je Milorada Vučelića za glavnog urednika Večernjih novosti koje su se uvek smatrale strateškom novinom srpske vlasti. Vučelić je vlasnik nedeljnika Pečat koji je izrazito proruski nastrojen. I Večernje novosti su proruski nastrojene, ali će Vučelićev dolazak pojačati tu orijentaciju.

Vučić s jedne strane govori o svojoj proevropskoj orijentaciji, a s druge strane dopušta medijima koji su pod njegovom kontrolom, svojim ministrima i saradnicima da daju izjave i vode kampanje koje su u suprotnosti sa onim što on govori. Zbog toga, nažalost, nema puno razloga da mu se veruje.

Dvoličnost Beograda

Branko Todorović: Mislim da je politika Beograda prema Bosni i Hercegovini dvolična. Mi smo i ranije imali priliku da od najviših predstavnika vlasti iz Beograda slušamo slične poruke. To su već ustaljene fraze o Dejtonskom sporazumu, o cjelovitosti Bosne i Hercegovine, o nemiješanju u unutrašnje poslove. To su samo fraze iza kojih ne stoje djela. Djela su u potpunosti drugačija. Mislim da namjere Beograda prema Bosni i Hercegovini nikada nisu bile u potpunosti iskrene i čiste – čak ni kada je u pitanju Banjaluka, a kamo li kada je u pitanju Sarajevo. Beograd je u proteklih dvadesetak godina itekako bio spreman da zarad svojih interesa manipuliše i sa Banjalukom, i sa Republikom Srpskom, i sa Sarajevom, i sa Bosnom i Hercegovinom.

Nema razloga da mi kao građani vjerujemo bilo kom političaru u regionu, pogotovo ne Vučiću. Mislim da njegov odnos prema Banjaluci, Sarajevu, Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini nije iskren. Radi se o demonstraciji superiorne pozicije zvaničnog Beograda i u odnosu na Banjaluku, i u odnosu na Sarajevo. To je jedna vrsta igre mačke i miša, gdje Beograd, prije svega, gleda svoje interese i ni u kom slučaju ne vodi računa o miru, suživotu i rješavanju problema koje nam je rat ostavio. Beograd to želi izbjeći i relativizirati pričom o budućnosti. Međutim, nisu riješena veoma ozbiljna pitanja – radi se o stotinama hiljada mrtvih, o razorenim domovima, o tragediji koja je pogodila gotovo svakog stanovnika Bosne i Hercegovine. Ne vidimo da postoje konkretni pomaci u suočavanju sa prošlošću i preuzimanju odgovornosti za ono za šta je Beograd očigledno odgovoran.

Dizanje prašine

Omer Karabeg: Kakva će po vama biti sudbina deklaracije o položaju srpskog naroda?

Možda je deklaracija najavljena samo da bi se podigla prašina i da bi se u tišini mogao obaviti posao oko Kosova, kaže Biserko

Sonja Biserko: O deklaraciji se još uvek ništa konkretno ne zna. Ne zna se ko će u njoj učestvovati, ko će je pisati, nema nikakvog akcionog plana. To će zavisiti od razvoja situacije u regionu i od situacije u samoj Srbiji, posebno od toga šta će Srbija da uradi oko Kosova. Možda je deklaracija najavljena samo da bi se podigla prašina i lansirala priča o ugroženosti Srba da bi se u tišini mogao obaviti posao koji se odnosi na Kosovo.

Branko Todorović: Prije svega mislim da će glavni protagonisti -Vučić i Dodik – izvući konkretnu korist. Vučić će amortizovati nezadovoljstvo ekstremnih krugova u Srbiji, a takvih koji mu zamjeraju zbog kooperativnosti sa Briselom, kada je u pitanju rješavanje problema Kosova, je popriličan broj. Deklaracija će ga prikazati kao vođu i lidera koji vodi računa o srpskom narodu, ne samo u Srbiji, nego i van nje.

Što se tiče Dodika, on će pojavom deklaracije dobiti jaku platformu za izbore 2018. godine. On će se prikazati kao kooperativan saradnik Beograda, što veliki broj građana u Republici Srpskoj cijeni. Inače, Srbima u regionu ova deklaracija neće donijeti ništa, kao što je uostalom bio slučaj i sa ranijim deklaracijama. Ali ona svakako može nanijeti štetu odnosima u regionu, povećati nepovjerenje, strah i podozrenje – i usporiti i onako spore korake ka uspostavljanju normalnog života u regionu.

(RSE)



















17.09.2017.

SPORAZUM STOJADINOVIĆ-PAVELIĆ: KAKO SU "NAJVEĆI SRPSKI PREMIJER" I USTAŠKI POGLAVNIK "PODIJELILI BiH!

SPORAZUM STOJADINOVIĆ-PAVELIĆ: Kako su "najveći srpski premijer" i ustaški poglavnik "podijelili" BiH!

Slobodna Bosna objavljuje feljton o srpsko-hrvatskim sporazumima o podjeli BiH u 20. stoljeću. Petnaest godina nakon sporazuma Cvetković-Maček (o kojem smo pisali u prvom dijelu), kojem je prethodio pokušaj tadašnjeg predsjednika Vlade Milana Stojadinovića da Kraljevinu Jugoslaviju preobrazi u Veliku Srbiju, upravo će Stojadinović s poglavnikom NDH Antom Pavelićem potpisati novi sporazum o podjeli BiH između Srbije i Hrvatske

SPORAZUM STOJADINOVIĆ-PAVELIĆ: Kako su 'najveći srpski premijer' i ustaški poglavnik 'podijelili' BiH! - 3

Dragisa Cvetkovic i Vlatko Macek

//////////////////////////

Piše: Danijal Hadžović

Milan Stojadinović ponovo je popularan u Srbiji. Bivšeg predsjednika Vlade i ministra finansija Kraljevine Jugoslavije na velika vrata u srbijansko društvo uveo je upravo Aleksandar Vučić navodeći ga kao svog neformalnog uzora, pa je u tom duhu i aktuelnoj premijerki Ani Brnabić poklonio knjigu o Stojadinoviću, valjda kao putokaz za politički put kojim bi njegova Srbija treba ići. Slijedom Vučićevih poteza i utjecajni beogradski „Nedeljnik“ posvetio je seriju tekstova Stojadinoviću, kiteći ga titulom „najvećeg premijera u modernoj istoriji“.

 

Milan Stojadinović, rođen u Čačku 1888. godine, bio je značajna društvena i politička figura u Kraljevini Jugoslaviji. Školovan u Minhenu, Berlinu i Potsdamu, doktorirao je na tezi o njemačkom budžetu, a 1912. godine odlazi u Pariz gdje je radio u tamošnjem Ministarstvu finansija. Stojadinović je bio izuzetno obrazovan čovek, govorio je nekoliko svjetskih jezika, a slovio je za finansijskog genija.

 

Nakon što je u tri navrata obnašao dužnost ministra finansija, Stojadinović 1935. godine dolazi na čelo jugoslovenske vlade. Pokušava da stabilizuje prilike u državi, poziva se na amanet Aleksandra Prvog Ujedinitelja o potrebi očuvanja jugoslavenske države i vladu formira zajedno sa slovenačkim liderom Antunom Korošecom i muslimanskim liderom Spahom. Nudio je da taj savez ojačaju i Hrvati ali oni nisu pokazali interesovanje. Tražili su izmjenu Ustava i autonomiju.

 

Sredinom 1938. Englezi u balkansku politiku unose nove elemente i traže da se riješi tzv. hrvatsko pitanje, vršeći na taj način pritisak na Stojadinovićevu vladu. Englezi u tom smislu imaju podršku i kneza Pavla, što je dodatno otežalo Stojadinovićevu poziciju. Pored toga, Stojadinović je vodio politiku intenzivnog zbližavanja Jugoslavije s nacističkom Njemačkom i fašističkom Italijom, što se Britaniji, dakako, nije sviđalo. Stojadinović je iz pragmatičnih razloga odbijao dati bilo kakve ustupke Hrvatima. U međuvremenu je izgubio i vjeru u Jugoslaviju, pa je razmišljao o stvaranju velike srpske države, i sve to sa elementima koji će se kasnije pojaviti u sporazumu sa Pavelićem. Naime, Stojadinović se, nakon što je Hitler pripojio Austriju Njemačkoj, a Musolini planirao slične akcije, susreo sa italijanskim ministrom vanjskih poslova, grofom Ćanom i razgovarao o italijansko-srpskim zajedničkim interesima. Načelno je dogovoreno da u pretpostavljenom razvoju događaja, Srbi napuste zapadne krajeve tadašnje Jugoslavije, stacioniraju se iza linije koja bi išla centralnim riijekama Bosne a da Italija, uz saglasnost za stvaranje male i skučene Hrvatske, pomogne uspostavu velike Srbije.
Italija bi, po tom planu, dobila Gorski kotar i jadransku obalu od Rijeke do ispod Splita a sve ostalo ušlo bi u sastav srpske države. Knez Pavle saznaje za taj sastanak, obavještava Britance, a ovi mu izdaju naređenje da smijeni Stojadinovića.

 

Vladu preuzima Dragiša Cvetković, pravi sporazum s Vladkom Mačekom i tako 26. augusta 1939. godine nastaje Banovina Hrvatska u koju ulazi i dobar dio teritorije BiH. Ovaj Sporazum i dalje politički utjecajan Stojadinović je proglašavao nacionalnom izdajom, a jugoslovenski vlasti u strahu da bi ponovo mogao doći na vlast odlučuju da ga protjeraju iz zemlje, odnosno daju Englezima "na čuvanju".

 

Agent UDB-e

 

Milan Stojadinović se nakon završetka Drugog svjetskog rata nastanio u Argentini. U Srbiji su ostali njegov brat Dragomir i sestra. Vlasti su im zaplijenile imovinu, a brat Dragomir je osuđen na 15 godina robije. Kao emigrant sa političkim pedigreom, Stojadinović postaje finansijski savjetnik vlade provincije Buenos Airesa. Kako je njegova porodica bila zarobljena u Titovoj Jugoslaviji, 1952. godine načinio prvi korak da se približi UDB-i. Sreo se tada s trgovinskim delegatom Ljubibratićem u Buenos Airesu i kroz četiri odvojena razgovora je ponudio svoju pomoć zemlji. Sve je to uslovio za izmjenu statusa svog brata i sestre u Jugoslaviji. Tako Stojadinović postaje agent UDB-e, s kodnim imenom Mercedes.

 

Nije to bio prvi špijunski posao Stojadinovića, jer je on prije nego je pristupio srpskoj UDB-i, radio za Engleze i Nijemce, ali i za Italijane. Kao Titov špijun unutar antijugoslovenske emigracije u Agentini, pratio je i makedonske i slovenačke političke emigrante. Poseban zadatak mu je, međutim, bio da otkrije Antu Pavelića i stupi u kontakt sa ustaškim poglavnikom, koji je preko “pacovskih kanala” pobjegao u Južnu Ameriku. Udba je ustaškom poglavniku dala šifrovano ime Vjeverica, pod kojim ga je registrovao i tajni agent Mercedes.

Ante Pavelić je, kao poglavnik NDH koji je predvodio stravičan genocid nad srpskom, romskom i jevrejskom populacijom u ovoj marionetskoj nacističkoj državi, poput mnogih fašista utočište poslije rata pronašao u Argentini pod vodstvom Juana Perona. Među ustaškom emigracijom i dalje je uživao glas neprikosnovenog lidera, dok je i sam Stojadinović kao vjerovatno najznačajniji političar Kraljevine Jugoslavije smatran neformalnim srpskim vođom.

 

Stojadinović je ubrzo uspio da se približi Paveliću i postane njegov kućni prijatelj. Ključnu ulogu u njihovom zbližavanju odigrao je izvjesni Josip Subašić, Hrvat, publicista i izdavač koji je 1953. godine u Buenos Airesu pokrenuo časopis „Izbor“. Iz tog druženja rođena je ideja o „velikom pomirenju i sporazumu Srba i Hrvata“. Ideja je bila pomiriti narode tako što će se Federativna Narodna Republika Jugoslavija (FNRJ) razbiti na tri nezavisne države: Sloveniju, Hrvatsku i Srbiju.

 

Sporazum Stojadinović-Pavelić

 

Odlučili su napraviti sporazum o razgraničenju kako bi se, prema Stojadinovićevim riječima „spriječilo da se ponove nesporazumi iz 1941.“. Granice Slovenije nisu predstavljale problem, pa je kao granica između Slovenije i Hrvatske uzeta već postojeća nacionalna granica u FNRJ (ovaj sporazum se ticao isključivo srpsko-hrvatskih odnosa i nije se bavio slovenskim pitanjem).

 

Prema sporazumu, granica između Srbije iIi Hrvatske, tzv. "Sveta srpsko-hrvatska međa", presijecala bi Bosnu i Hercegovinu tačno po polovini te bi išla duž rijeka Dunava, Save, Bosne i Neretve te izbijala na Jadran, tako da bi obje zemlje zadržale većinu teritorija utanačenog Ustavom FNRJ.

Related image

Nova granica je trebala pratiti već postojeću granicu između SR Hrvatske i SR Srbije (SAP Vojvodine) do rijeke Save i granice sa SR BiH; zatim je granica trebala pratiti rijeku Savu do ušća rijeke Bosne u Savu; potom je granica trebala nastavljati rijekom Bosnom, zatim u produžetku linije njenog donjeg toka planinskim vrhovima do početka donjeg toka rijeke Neretve, i potom donjim tokom rijeke Neretve do Jadranskog mora. Na ovaj način Bosanska Krajina je trebala pripasti Hrvatskoj, dok bi najveći dio središnje i istočne Bosne, istočna Hercegovina i južna Dalmacija pripali Srbiji, uključujući Sarajevo te niže čitavu dubrovačku okolicu osim samog grada Dubrovnika. Jednostavno rečeno, obje zemlje ostvarile bi teritorijalne dobitke na štetu Bosne i Hercegovine. Sporazumom je trebalo biti predviđeno i da Crna Gora također uđe u sastav proširene Srbije, dok Makedonija nije spominjana, ali je najvjerojatnije Stojadinović zamišljao unutar Srbije. Teritorijalno razgraničenje su dva bivša lidera krajnje lako dogovorila. Jedino pitanje razmimoilaženja ostao je Dubrovnik. "Nama Sarajevo, vama Banjaluka, koja je, doduše, srpska, ali za ljubav mira učinili bismo taj ustupak, a kao protivuslugu tražićemo Dubrovnik", govorio je Stojadinović. Ipak, Pavelić je smatrao da pitanje Dubrovnika treba riješiti referendumom na kojem bi se njegovi građani izjasnili gdje žele živjeti ili čak davanjem Dubrovniku statusa slobodnog grada.

Sporazum je također predviđao i mirnu razmjenu stanovništva (uz razmjenu imovine) tj. razmjenu svih Srba koji bi se tako zatekli u okvirima Hrvatske te svih Hrvata i onog dijela Bošnjaka koji se osjećaju Hrvatima, a ostali bi unutar granica Srbije. O samoj razmjeni stanovništva Stojadinović je, prema memoarima hrvatskog sveštenika i publiciste Đure Balokovića koji je prisustvovao prijemima, govorio:
„Srbi koji bi ostali u Hrvatskoj neka se zovu pravoslavnim Hrvatima, ili neka ostanu, ako hoće, Srbi. U jednoj pravoj demokratiji to, uostalom, i nije problem. Formiraćemo komisiju koja će na jedan ljudski i miran način sprovesti razmjenu stanovništva i dobara. Seljaci iz Hrvatske koji hoće u Srbiju dobiće kuće i imanja otprilike u istoj vrednosti, i obratno. Za radnike i činovnike seoba nije nikakav problem."

 

Službeni jezik na teritoriju Srbije bio bi isključivo srpski jezik ekavskog izgovora uz ćirilično pismo, a na teritoriju Hrvatske isključivo hrvatski jezik ijekavskog izgovora uz latinično pismo.

 

Reakcije

 

Većina pripadnika ustaške emigracije sporazum je od prvog dana dočekala na nož. S obzirom da su rijeku Drinu smatrali historijskom hrvatskom granicom, pravljenje dogovora sa Srbima kojim se BiH dijeli po sredini za njih je bilo djelo izdaje, te je nakon ovog sporazuma Pavelić izgubio značajnu podršku u ustaškoj emigraciji. Na taj način Stojadinović je uspio ostvariti primarni cilj UDB-e: približiti se Paveliću i sporazumom potpuno srozati njegov ugled među ustaškom emigracijom.

 

Pavelićevo prepuštanje dijelova Srijema, Bosne, Hercegovine i Dalmacije Srbiji je u ustaškoj emigrantskoj štampi uspoređivano sa Pavelićevim prepuštanjem dijelova Dalmacije Italiji 1941. godine, poteza koji su tvrdokorni elementi ustaškog pokreta također smatrali nacionalnom izdajom.

 

Titova Jugoslavija je bivala sve čvršća i snažnija i ništa nije nagovještavalo razvoj događaja o kojem su sanjali i govorili Stojadinović i Pavelić, pa reakcija na sporazum, prirodno, nije ni bilo.

 

Srpska četnička i ekonomska emigracija također se nije ni obazirala na Stojadinovićeve planove, uz komentar da dokon pop i koze krsti.

 

Ubrzo nakon ovog sporazuma, svrgnut je argentinski diktator Juan Peron, a od svojih ustaša prezreni Pavelić će novo utočište potražiti kod španskog diktatora Franca. Godine 1959. umro je u Španiji od posljedica atentata koji su dvije godine ranije na njega izvršili agenti UDB-e.

Image result for sporazum stojadinović-pavelić

 

Milan Stojadinović će umrijeti pet godina kasnije u Buenos Airesu.

 

Nekadašnji najmlađi ministar finansija Kraljevine Jugoslavije, premijer, blizak saradnik Hitlerove Njemačke,„finansijski genij“, multimilioner, posljednje dvije decenije života proživjet će u emigraciji bez političkog utjecaja i moći, te kao agent UDB-e sklopiti sporazum o preustroju Jugoslavije podjelom BiH s Antom Pavelićem. UDB-a je pak svoj dio dogovora prema njemu ispoštovala, pa je 1955. njegov brat Dragomir pušten iz zatvora. Nakon izlaska pridružio se Milanu u Argentini, te također kao agent UDB-e zajedno s njim nastavio raditi za svoje jugoslovenske poslodavce.

 

Gotovo četiri decenije nakon sporazuma Stojadinović-Pavelić, stvarni lideri sa stvarnom moći postat će akteri novog političkog sporazuma kojim se dogavarao raspad Jugoslavije podjelom BiH. Riječ je naravno o sporazumu Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana iz Karađorđeva.

17.09.2017.

DRAGAN MEKTIĆ: "JA SAM ZA 'MAKEDONSKI SCENARIJ U REPUBLICI SRPSKOJ"

MEKTIĆ ISKRENO: "Ja sam za 'makedonski scenarij' u Republici Srpskoj, Zaev mi je objasnio kako on izgleda"

"Ovdje je opozicija, SDS, Savez za promjene jasno iskazala svoj stav, na demokratski način, jednu vrstu bunta i protesta zato što se ne uvažavaju zahtjevi opozcije. Zašto se ne raspravlja o revizorskom izvještaju u kojem je obrazložen deficit budžeta, zašto se ne objavljuju u Službenom glasniku odluke koje je donijela NSRS", pita se Mektić.



MEKTIĆ ISKRENO: 'Ja sam za 'makedonski scenarij' u Republici Srpskoj, Zaev mi je objasnio kako on izgleda'

Ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine Dragan Mektić održao je danas pres-konferenciju o nekoliko tema među kojima je odnos pozicije i opozicije u Republici Srpskoj, angažovanju policije u NSRS, ministru unutrašnjih poslova RS Draganu Lukaču...

 

"Ovdje je opozicija, SDS, Savez za promjene jasno iskazala svoj stav, na demokratski način, jednu vrstu bunta i protesta zato što se ne uvažavaju zahtjevi opozcije. Zašto se ne raspravlja o revizorskom izvještaju u kojem je obrazložen deficit budžeta, zašto se ne objavljuju u Službenom glasniku odluke koje je donijela NSRS", pita se Mektić.

 

On je također postavio pitanje kako je moguće da nekom poslaniku u NSRS Vlada RS ne odgovori mjesecima.

 

"Želio sam da pitam šta je makedonski scenarij, po čemu je sporan. Ja sam za makedonski scenarij u RS, a prije sam bio sa Zoranom Zaevim, razgovarao sam s njim o tome šta je makedonski scenarij. Dogodio se narod, došao pred skupštinu u Skoplje, izvršio pritisak da se imenuje mandatar. Ne vidim nikakav problem u makedonskom scenariju, pobjedila je demokratija, na jedan civilizovan i demokratski način se uspostavila vlada. Nakon toga rješavaju strateška pitanja u eurointegracijama. Hajde da i mi imamo jedan takav scenarij, da riješimo pitanje propasti, bježanja omladine, deficita... Ovdje omladina mora pobjeći iz države da bi preživjela. Dajte nam 'božiji scenarij', da ovdje pobjedi demokratija, razvoj, civilizacijsko ponašanje, borba protiv kriminala, korupcije, pljačke vlastitog naroda. Dajte nam kakav god želite scenarij. Za mene makedonski scenarij jednako je demokratija", poručio je Mektić.

 

On je postavio pitanje šta je problem akciza.

 

"Ko zagovara akcije, sadašanja Vladau RS i Lars-Gunnar Wigemark. Odgovaraju li akcije našim građanima? Kako će odgovarati kad smo do sada prikupili osam milijardi, a nemamo kilometara. Predsjenik RS otvara autoputeve u Srbiji, presjeca vrpce, a vlastitom narodu ostaje put ka zapadnoj Evropi i da tamo rade, na građevini, konobarišu... Dođi predsjedniče ovdje pa prereži vrpcu, nema, bruka i sramota", kazao je Mektić.

 

Kazao je i kako je policija u parlamentu „silovanje Ustava RS-a i parlamentarizma“.

 

- Lukač je jedini ministar koji je tri puta tužio državu zato što je ratovao i za to je dobio 40.000 KM. Ja sam borac prve katregorije i bio sam komandant i ne pada mi napamet da tužim RS. Nisam upisao ni ratni staž. Niko mi nije dužan ni dinar. Ali kako oni iz SNSD-a odmah namirišu pare – kazao je Mektić.

 

Poručio je Lukaču i da pita Milorada Dodika, njegovog „partijskog šefa“, gdje je on ratovao.

 

- Bio je u Beogradu tako što se borio sa naftom, duhanom, cigarama, i drugom visokoakciznom robom -

istakao je Mektić.

 

Poručio je i da se opozicija na čelu sa SDS-om u NSRS odlučila na demokratski i korektan čin, a uporedio je i situaciju u RS i FBiH, te kazao kako u FBiH radnici ne štrajkuju, kako imaju tri Kardiohirurgije, da su penzije veće za oko 150 KM.

/////////////////////////////////////////////////

ČAVIĆ OPET OPLEO PO VLASTI U RS-u: 'Apsurd je da nas okorjeli strani plaćenici nazivaju izdajnicima'

ČAVIĆ OPET OPLEO PO VLASTI U RS-u: 'Apsurd ... - Slobodna Bosna

////////////////////////////////////////////
17.09.2017.

DEUTSCHE WELLE: ODNOSI HRVATSKE I BiH NIKAD GORI, A MOGLI BI BITI JOŠ GORI NAKON HAŠKE PRESUDE...

DEUTSCHE WELLE: Odnosi Hrvatske i BiH nikad gori, a mogli bi biti još gori nakon haške presude...

Hrvatski premijer Andrej Plenković najavio je na početku svog mandata da će Bosna i Hercegovina biti u centru pažnje nove hrvatske vanjske politike, uvjeravajući sve da će se Hrvatska aktivno zauzeti za evropski put BiH i ravnopravnost Hrvata u toj zemlji. Otada je prošlo manje od godinu dana, a odnosi Hrvatske i BiH danas gori su nego što su bili na početku Plenkovićevog mandata, piše Deutsche Welle.



DEUTSCHE WELLE: Odnosi Hrvatske i BiH nikad gori, a mogli bi biti još gori nakon haške presude...

Ponovo su aktualni stari problemi, poput osporavanja izgradnje mosta na Pelješcu od strane Sarajeva, koje suglasnost za strateški infrastrukturni hrvatski projekt uvjetuje rješenjem graničnog spora po slovenskom modelu. Pojavili su se i novi sukobi izazvani tvrdnjom hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović o “tisućama potencijalnih terorista u BiH”, što bošnjački političari u Sarajevu smatraju “namjernim širenjem neistina o BiH i poticanjem islamofobije s ciljem prikazivanja muslimana u BiH kao prijetnje evropskoj siguirnosti“. 


Image result for milan nedic i hitler


Image result for dragisa cvetkovic i vlatko macek fotos


Image result for ante pavelic i hitler fotos


Image result for ante pavelic i hitler fotos


Image result for dragan covic karikature


Image result for dragan covic karikature


Image result for dragan covic karikature


Image result for dragan covic karikature

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Plenković je proteklih dana u dva navrata boravio u BiH, gdje je posjetio šest gradova, ali ne i Sarajevo.

 

Bivši hrvatski predsjednik Ivo Josipović kaže da aktualna vlada i predsjednica nisu nastavili njegovu politiku kojom je, kako kaže, u izvjesnoj mjeri uspio popraviti odnose sa susjedima.

 

“Teško ih je graditi, lako razgraditi“, kaže Josipović za Deutsche Welle, uz konstataciju da su oni danas ozbiljno pogoršani sa svim susjedima, posebno sa BiH, ali i sa Srbijom. Razlozi lošijih odnosa sa BiH su, smatra bivši predsjednik, višestruki, i nisu samo na strani Hrvatske.

 

Prvi razlog vidi u ocjeni da je Hrvatska ublažila politiku nemiješanja u unutarnje poslove susjedne zemlje, koju je on, kaže, odlučno promovirao.

alt

„Drugo, palo je nekoliko neodmjerenih izjava od strane našeg državnog vrha, posebice od strane predsjednice Grabar Kitarović, a i političari iz BiH ne ostaju dužni. Treće, hrvatski političari u BiH ponovno više ili manje diskretno naznačuju povratak ideji trećeg entiteta, uz isto tako diskretnu podršku Hrvatske, što je bošnjačkoj politici u BiH crvena marama. Četvrto, unutrašnji odnosi političara iz svih konstitutivnih naroda u BiH su zaoštreni i to se odražava i na naše odnose s BiH.“

 

Pored toga, dodaje Josipović, u BiH neki političari zaoštravanje odnosa koriste kao predizborni alat. On zaključuje da su za pogoršanje odnosa zaslužne i jedna i druga država, “iako ne sasvim ravnomjerno”.

 

Zagrebački sociolog i stručnjak za islam Tarik Kulenović ukazuje na odgovornost hrvatske predsjednice za pogoršanje odnosa s BiH.

 

„Predsjednica je pokrenula galamu o navodnom radikalizmu u BiH isključivo zbog hrvatskih interesa, kako bi se Hrvatska pozicionirala u Europskoj uniji i NATO kao zemlja koja štiti Europu od navodnog radikalizma u BiH“, ističe Kulenović naglašavajući da radikalizam u BiH onako kako ga prikazuje hrvatska predsjednica – ne postoji.

 

Dok na Pantovčaku barataju informacijama o tisućama radikaliziranih islamističkih fundamentalista koji predstavljaju opasnost za BiH i za Europu, u Sarajevu tvrde da je od 2012. do danas na sirijsko-iračkom ratištu boravilo ukupno 240 državljana BiH, a još je tamo 116 onih koji se bore u redovima Islamske države.

U BiH su se u međuvremenu vratila 44 borca, od kojih su 23 pravomoćno osuđena.

 

“Znate li možda koliko se Hrvata bori u Ukrajini na strani ukrajinske vlade, a koliko se Srba bori na proruskoj strani? To pitanje, međutim, niko ne problematizira, a pokušava se stvoriti problem zbog stotinjak boraca iz BiH koji se bore u Siriji“, ističe Kulenović.

 

Kulenović je veoma skeptičan prema hrvatskoj strategiji prema BiH i stavljanju te zemlje u fokus vanjske politike.

 

“Kao što se Slovenija ’brinula’ o Hrvatskoj tokom njezinog pristupanja EU, tako bi se i sada Hrvatska trebala ‘brinuti’ o BiH, iako svi veoma dobro znamo kako se Slovenija ’brinula’ o Hrvatskoj. Problem je u činjenici da hrvatska politika nije iskrena prema BiH, jer Zagreb tvrdi da podržava ulazak BiH u EU, iako je upitno je li to točno. Hrvatska se u odnosu prema BiH suočava sa svojim unutrašnjim problemima, s obzirom na to da još nije do kraja raščistila svoj odnos prema Herceg-Bosni i podjeli BiH“, ocjenjuje Kulenović.

alt

 

Tu dilemu, prema njegovim rečima, ocrtava i nedavni medijski istup Miroslava Tuđmana, koji je, kako kaže, usmjeren isključivo na “opravdavanje pogrešne hrvatske politike prema BiH u prvoj polovini devedesetih“. U pozadini tog istupa, kojim sin prvog hrvatskog predsjednika osnove današnjeg islamističkog terorizma pronalazi u BiH početkom devedesetih godina, Kulenović prepoznaje pripremu za skoro objavljivanje pravomoćne presude Haškog suda političkim i vojnim liderima Herceg-Bosne, koja bi moglo dodatno zakomplicirati odnose Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

 

Ni Josipović nije optimist kada je riječ o posljedicama skore presude.

 

“Ako opstane kvalifikacija udruženog zločinačkog poduhvata koji uključuje najviše hrvatske dužnosnike, to će biti politički teret za Hrvatsku. Ali od njega kada se sve zbroji ni za drugu stranu neće biti koristi – tim više što je koncept udruženog zločinačkog poduhvata, njegov treći oblik, ozbiljnim pravničkim krugovima teško prihvatljiv, jer je presedan koji urušava tradicionalni koncept krivice. Ali, to je posebna tema“, kaže Josipović za Deutsche Welle.

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
59652790

Powered by Blogger.ba