Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

07.09.2017.

ŠIBICARI U BARUTANI

Pančić: Šibicari u barutani


Aleksandar Vučić prilikom posete Sarajevu u maju 2014.

(Komentar*)

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić ide u Sarajevo, kažu prvi put posle pet-šest godina, valjda ne bi li nekako pokrenuo s mrtve tačke razne nerešene probleme u odnosima Srbije i Bosne i Hercegovine.

Može se ovo reći i drugačije, uz primesu nečega što će zvučati kao cinizam, mada je puki realizam: Vučić ide da radi na izglađivanju odnosa koje je prethodno vrlo aktivno zamućivao, u mnogogodišnjem kontinuitetu. Čudno? Možda negde drugde, ali ne u Srbiji i ne na današnjem Balkanu.

U isto vreme, ministar spoljnih poslova Srbije Ivica Dačić baškari se na konferenciji u Bledu, gde do punog izražaja dolaze njegova elokventnost, poliglotizam, uglađenost i ostale vrline koje su veoma važne - pa je baš šteta što ih Dačić uopšte nema, ili ih bar perfektno krije.

Tako smo iz njegovih umnih izlaganja već čuli da bi bilo lepo da Evropska unija primi Srbiju u članstvo pre nego što se raspadne (EU, ne Srbija); Srbija se, dodaće opet realista preobučen u cinika, još odavno raspala – najkasnije onda kada su modeli poput Dačića u njoj postali neko i nešto.

Specifično hiperaktivni ministar odbrane Aleksandar Vulin, između ostalih svojih neprebrojnih i teško prativih aktivnosti u oblasti proizvodnje i distribucije magle, besplatno i nenaručeno podučava hrvatsku predsednicu Kolindu Grabar Kitarović političkom bontonu i antifašizmu pride; nije da se nju u tim oblastima ne bi imalo čemu podučavati, ima i te kako, ali nije da je baš jedan Vulin najpogodnija ličnost za tako nešto. Treba li objašnjavati zašto? Izgleda da treba.

Ono što povezuje Vučića, Dačića i Vulina jeste srodnost i isprepletenost „ranih radova“ ove trojice političkih vunderkinda, uzgajanih svojevremeno u inkubatorima Slobodana Miloševića, Mirjane Marković i Vojislava Šešelja.

Osvit novog milenijuma ćušnuo ih je, činilo se, na smetlište istorije, gde je trebalo da se doveka prave mrtvi i da budu zahvalni što neće odgovarati za svoje istaknuto i vidljivo sudelovanje u zajedničkom zločinačkom poduhvatu; jedva preko deceniju kasnije, obreli su se ponovo na vlasti, najmanje svojom zaslugom ili krivicom.

Ima li smisla nadati se da će dokazane palikuće da se volšebno pretvore u vatrogasce, ne samo u Bosni nego u regionu uopšte? U međuvremenu su savladali umeće izgovaranja politički korektnih fraza, to je belodano, ali služi li to ičemu u stvarnom životu? Ne bi se reklo da su se odnosi Srbije sa susedima popravili otkad su ovi i slični iznova na vlasti, naprotiv.

U Bosni glavnu reč vodi – i evo, Vučića dočekuje – Bakir Izetbegović
U Bosni glavnu reč vodi – i evo, Vučića dočekuje – Bakir Izetbegović

A i ti susedi, kad ih već spominjemo: na Kosovu je na pomolu „koalicija ratnih komandanata“, u Bosni glavnu reč vodi – i evo, Vučića dočekuje – Bakir Izetbegović, sin Alije Izetbegovića i ponosni nastavljač njegove politike. U Hrvatskoj kontinuitet s ratnim godinama nije toliko personalan, ali jeste stranački i (manje-više) ideološki: HDZ je ponovo neprikosnoven, a s njim ili negde na njegovim marginama, i kojekakva bagaža iz najgorih dana hrvatske istorije.

I u „ratu“ je sa svima u okruženju, čak i sa Slovenijom. Crna Gora je tu specifičan slučaj: ona promenu vlasti kao takvu ne poznaje iz vlastitog iskustva, ali se zato sama ta vlast evolutivno promenila – bar kada je u pitanju konstruktivnost u odnosima sa susedima - mnogo drastičnije i uverljivije od srpske. I uz stvarne rizike.

Doduše, kada već nabrajamo ove „renesanse“ gospodara ratova i njihovih tadašnjih majordoma, ne bi bilo pošteno preskočiti i jedan fenomen suprotne naravi: Milorad Dodik, predsednik manjeg bosanskohercegovačkog identiteta, danas je po mnogo čemu „najekstremniji“ od ključnih lidera u svim ovim učestalim „regionalnim paketima“, mada je baš on – u ratnim vremenima ničim iskompromitovan - devedesetih i ranih dvehiljaditih bio percipiran kao umerenjački glas razuma.

Da bi mu izostanak ratne hipoteke na kraju poslužio samo kao olakšavajuća okolnost u radikalizaciji sredstva i ciljeva banjalučke politike.

Kako je do ove „povampirene“ konstelacije uopšte došlo, i kako će se dotična razići, i može li to proći bez neke iracionalne štete? Imaju li birači u Srbiji i drugde po bivšoj Jugoslaviji problem s inteligencijom, ili s pamćenjem, ili je sve zapravo sasvim normalno u politici, zanatu najstarijem: danas si na vrhu, pa si malo dole, pa se opet uspinješ?

I niko ne svodi račune, niko te ne pita nije li te učinak prethodnog boravka na vlasti možda trajno isključio iz svakog društva koje bi da ima budućnost.

Verovatno nećemo predugo čekati da konstatujemo pravi ishod ovog „nostalgičnog“ trenda. Ono što čini da nam strepnja bude dublja od nade jeste mnogostruko dokazana činjenica da većina ovih uskrslih „ratnih junaka“ nije ništa naučila iz sopstvenih političko-ratnih biografija.

Recimo, to da se ozbiljan i odgovoran čovek, kamoli političar, baš nikada ne igra šibicama u barutani. Ovi „naši“ (u užem i širem smislu) očuvali su dečačko srce, prosto ne mogu da odole.

07.09.2017.

DEKLARACIJU O PELJEŠKOM MOSTU POTPISALA 24 ZASTUPNIKA PARLAMENTA BiH

VIŠE OD NATPOLOVIČNE VEĆINE: Deklaraciju o Pelješkom mostu potpisala 24 zastupnika Parlamenta BiH

Zastupnici u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH potpisali su na današnjoj, 51. sjednici, deklaraciju kojom su izrazili zabrinutost zbog najave skorog početka izgradnje Pelješkog mosta Hrvatske, bez službenog dogovara sa Bosnom i Hercegovinom.



VIŠE OD NATPOLOVIČNE VEĆINE: Deklaraciju o Pelješkom mostu potpisala 24 zastupnika Parlamenta BiH - 3

"Utvrđujemo javno da je Bosna i Hercegovina pomorska država koja ima svoje teritorijalno more te ostala pripadajuća prava u skladu sa svojim statusom, a prema Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora, a što se posebno odnosi na potpuno slobodan i ničim ometan pristup bh. teritorijalnog mora na međunarodne vode (otvoreno more) u kojem se ne primjenjuje režim 'neškodljivog prolaza', kao ni režim 'tranzitnog prolaza', nego se primjenjuje režim slobodne plovidbe i komunikacije za sve vrste plovila, prelijetanje aviona i polaganja pomorskih kabela", stoji u deklaraciju koju su potpisala 24 državna zastupnika.

Pozvali su nadležne organe Hrvatske, odnosno Evropske unije, da se hitno uključe u bilateralne razgovore sa Bosnom i Hercegovinom radi postizanja bilateralnih rješenja u pogledu razgraničenja na moru, na principima uvažavanja suverenih prava Bosne i Hercegovine.

"Pozivamo Predsjedništvo BiH i Vijeće ministara BiH da u slučaju da se u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ove deklaracije ne postignu bilateralne rješenja sa RH, odnosno EU, da se preduzmu sve neophodne pravne radnje diplomatskim putem prema Hrvatskoj u pogledu zaštite suverenih prava BiH na moru, a što uključuje pokretanje procedure za izlazak iz privremenog Ugovora o granici između BiH i RH, donošenje posebnog Zakona o moru BiH i pokretanje pravnih procedura pred međunarodnim pravosudnim instancama", stoji u deklaraciji.

 

Deklaracijom se obavezuje i Vijeće ministara BiH da pokrene sve pravne procedure s ciljem zaštite međunarodnih interesa BiH, uključujući i pokretanje međunarodnog arbitražnog postupka, u slučaju da Hrvatska u roku od 60 dana nakon usvajanja ove deklaracije ne pristane na bilateralne razgovore o ovom problemu.

 

Također, Vijeće ministara se poziva na usvajanje prijedloga zakona o moru BiH.

Napokon, Hrvatskoj i EU se ovom deklaracijom ukazuje na dosljedno provođenje međunarodnih pravila u vezi sa suverenim pravom BiH na moru.

 

Deklaracija će biti stavljena na usvajanje u okviru rasprave o informaciji Ministarstva komunikacija i prometa o izgradnji Pelješkog mosta, a do sada ju je potpisalo 20 članova Zastupničkog doma PSBiH.

 

Inače, početak rasprave o izgradnji Pelješkog mosta obilježio je istup zastupnice DF-a Hanke Vajzović, koja je argumentirano demantirala izjavu ministra komunikacija i prometa BiH Ismira Juske kako se u BiH" već 10 godina nije ništa radilo u vezi sa ovim problemom". 

 

alt

Prema riječima zastuponice Vajzović, Juskin prethodnik Slavko Matanović je 1. novembra 2015. godine izjavio kako Hrvatska nema saglasnot o BiH za gradnju mosta. Nakon toga, 19. aprila u Sarajevu je održan sastanak zamjenika ministra prometa i komunikacija BiH Saše Dalipagića i ministra prometa i Hrvatske Olega Butkovića. Nakon ovog sastanka Dalipagić je dao izjavu kako su BiH i Hrvatska riješili sva pitanja u vezi sa Pelješkim mostom.

 

Sličan zaključak je iznesen i nakon sastanka koji je u Neumu održan 15. jula prošle godine, kada je, kako tvrdi Vajzović, ministar Jusko kazao da su riješeni "svi prijepori" između BiH i Hrvatske o izgradnji Pelješkog mosta.

 

S druge strane, čak su i hrvatski mediji još 2007. godine tvrdili kako Hrvatska nema saglasnost za izgradnju mosta.

 

- Prema tome nije tačno da se ništa nije dešavalo u proteklih 10 godina, odnosno u posljednja četiri mandata, kako tvrdi ministar Jusko. Osim toga, izvještaj kojeg je podnio je veoma štur i čak je i gori nego onaj prethodni - kazala je Vajzović, dodajući da je informacije o ovom pitanju, umjesto iz izvještaja, dobijala iz medija.

 

Reagirajući na ovu izjavu ministar Jusko je istakao kako nikada ništa nije potpisao što bi išlo na štetu BiH, niti bi mogao staviti svoj potpis na ovako krupno pitanje bez odobrenja Vijeća ministara.

 

- Što se tiče aktivnosti, ja sam rekao da nije bilo sastanaka delegacija, a smatram da se slanje pisama ne može zvati aktivnostima. Dakle, ja sam mislio na sastanke delegacija - izjavio je Jusko.

 

Čak ni ova njegova tvrdnja nije tačna, barem prema diskusiji zastupnika DF-a Damira Bećirovića.

 

- Vaš prethodnik Slavko Matanović je 7. jula 2015. godine održao sastanak sa tadašnjim hrvatskim resornim ministrom Hajdašom Dorčićem, a nakon toga mu je uputio i zvanični zahtjev za imenovanje hrvatskih članova radne grupe koja bi trebala da izradi prijedlog rješenja za ovo pitanje -naglasio je Bećirović.

 

U toku rasprave zastupnik SDA Amir Fazlić je i zvanično objavio da se članovima Doma na usvajanje predlaže deklaracija kojom BiH traži da se prije početka izgradnje mosta riješi pitanje razgraničenja na moru, odnosno neometanog prolaska do otvorenog mora. Prezentujući tekst deklaracije Fazlić je kazao da su je do početka rasprave potpisala 24 zastupnika.

07.09.2017.

ALEKSANDRU VUČIĆ U SARAJEVU: "SRBIJA IMA DUG I OBAVEZU PREMA BiH"

ALEKSANDAR VUČIĆ U SARAJEVU: "Srbija ima dug i obavezu prema BiH" (FOTO)

“Bez obzira što mnogi neće da povjeruju i što se mnogi neće obradovati mojoj izjavi, a naročito oni koji su glasali za mene, želim da kažem da BiH u Srbiji ima iskrenog prijatelja”, kazao je Vučić na početku svog obraćanja.



ALEKSANDAR VUČIĆ U SARAJEVU: 'Srbija ima dug i obavezu prema BiH' (FOTO) - 3

"Srbija je prijatelj BiH, tako ćemo se i ponašati. Vidjet ćete to, ne samo u mjesecima pred nama, već u godinama i decenijama koje su pred nama", izjavio je predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić na pres-konferenciji u zgradi Predsjedništva BiH.

 

"Najvažnije za mene u Sarajevu je da kažem, bez obzira što mnogi neće da povjeruju i što se mnogi neće obradovati mojoj izjavi, a naročito oni koji su glasali za mene, ali došao sam u Sarajevo kao predsjednik Srbije da kažem da u Srbiji Bosna i Hercegovina ima pravog i iskrenog prijatelja, da to prijateljstvo pokazujemo kroz poštovanje teritorijalnog integriteta BiH i jačanje veza", rekao je predsjednik Republike Srbije.

 

"BiH i Srbija imaju u trgovinsku razmjenu u visini od milijardu i 525 miliona eura. Ona je u regionu najveća za Srbiju, a mislim da je najveća i za BiH", dodao je Vučić.

 

Vučić je kazao da je sa Čovićem, Izetbegovićem i Ivanićem razgovarao o konkretnim problemima i da se otvoreno pričalo o političkim razlikama, ali i o ekonomskim stvarima.

 

"Konkretno, završavamo formiranje i Komisije za granicu. Dramatično ćemo ubrzati razgovore oko uspostavljanje konačne granice. Danas je riješeno 97 posto granice, a blizu smo da pronađemo rješenja za tih 3 posto. To bi bio izvanredan signal za region, za BiH i pokazatelj kakve su namjere Srbije i da pokažemo da smo u stanju dogovarati se", rekao je Vučić.

 

Predsjednik Srbije je kazao da je uputio poziv članovima Predsjedništva BiH da posjete Beograd.

"Ako to uspijemo organizovati do kraja godine, uputit ćemo poziv i nekim evropskim zvaničnicima da budu s nama u Beogradu."

 

Vučić je istakao da BiH i Srbija imaju više različitih tema za razgovore.

 

"Tu je potopljeno zemljište iz ranijeg perioda. Formirat ćemo delegacije koji će razgovarati oko poravnanja toga i da to zauvijek skinemo s dnevnog reda, razgovarali smo instrastrukturnim projektima i turizmu", kazao je Vučić.

 

Upitan o dugu od 1,5 miljardu eura, Vučić je rekao da dug nije toliko visok.

 

- O kakvim procjenama govorite, gdje ste našli 1,5 milijardu evra? Pokretana su pitanja, ali u drugom nekom smislu, hidroelektrana Zvornik i Bajina Bašta i mislim da možemo da se dogovorimo oko toga bez problema. Plašim se da vas je neko pogrešno informisao, mnogo je to para i za BiH i za Srbiju - rekao je Vučić.

 

On je istakao da je Srbija uložila novac u te dvije hidroelektrane.

 

- Spremni smo da razgovaramo, jer Bošnjaci imaju zemljište na obali koja pripada Srbiji i spremni su da im damo posebna prava kako i na koji način da koriste tu zemlju - rekao je predsjednik Srbije.

 

- Mislim da smo blizu, temeljno i detaljno smo razgovarali. Mi imamo dug i obavezu posle potapanja zbog izgradnje hidroelektrana u koje je samo Srbija ulagala novac i razgovaramo da obaveže posle 25-26 godina izmirimo - zaključio je Vučić.

 

On je naglasio da Srbija ne traži partnerima u nekim projektima.

 

"Spremni smo i potpisujemo za put Čačak - Požega. Ostalo bi nam još 60 kilometara do Kotromana, a spremni smo sami izgraditi u aranžmanu. Želimo povezati Beograd - Sarajevo, ali i Sjenicu i Beograd sa Trebinjem. Povezivanje Beograda i Sarajeva bi značilo mnogo u odnosima koji bi se mogli nazvati mnogo boljim između Srba, Bošnjaka i Hrvata. Spremni smo uložiti veliki novac i predstaviti Srbiju na sajmu u Mostaru. To će biti sajam gdje ćemo uložiti najviše novca do sada", poručio je predsjednik Republike Srbije.

 

On je istakao da je Srbija dala prijedlog da se radi rekonstrukcija svih 11 mostova koji spajaju Republiku Srbiju i BiH.

 

"Očekujemo da u BiH dođe do dogovora trase autoputa Beograd - Sarajevo. Mi ćemo zajedno s Republikom Srpskom i BiH graditi put do Bijeljine, a onda ostaje da se spoji dio od Bijeljine do Tuzle. Da li da ide na Sokolac i Goražde ili da se pravi drugi krak, to je pitanje za BiH. Mi ćemo prihvatiti svako rješenje za koje se postigne dogovor u BiH. Nama je bitno da spojimo Beograd i Sarajevo", izjavio je Aleksandar Vučić, predsjednik Republike Srbije.

////////////////
////////////////////////////////////////////

Bosna i Hercegovina

Četvrtak, 7. septembar/rujan 2017.

07.09.2017.

MIRNO I HUMANO KOMADANJE BiH

Emir Suljagić : Mirno i humano komadanje BiH

Septembar 07. 2017.


U decembru prošle godine, tačno na ovom mjestu, u Oslobođenju, napisao sam: „Najžešći hibridni rat koji se vodi na teritoriji Bosne i Hercegovine je rat koji protiv naše zemlje vodi Republika Hrvatska. Nije objavljen, neće u kratkom roku preći u kinetički sukob, ali informativni, obavještajni i diplomatski pritisak zvaničnog Zagreba na Sarajevo je sistematski, sistemičan i centralizovan i ima jasan cilj.

.....................................

RAZBIJACI BiH


Image result for dragisa cvetkovic i vlatko macek fotos

Dragisa Cvetkovic i Vlatko Macek

............................................


Image result for ante pavelic i hitler fotos

Ante Pavelic i Adolf Hitler

///////////////////////////////////////////////


Image result for Franjo Tudjman i Slobodan Milosevic fotos

Franjo Tudjman i Slobodan Milosevic

///////////////////////////////////////////
Image result for dragan covic karikature fotos



Image result for dragan covic karikature fotos


Image result for dragan covic karikature fotos
Image result for dragan covic karikature fotos


Piše : Emir Suljagić 

Za razliku od obavještajnog i diplomatskog, informativni dio rata se vodi sa teritorije BiH: kroz akademsku petu kolonu u Sarajevu i mrežu opskurnih portala povezanih sa HDZ-om BiH. Zasad izgleda kao da Hrvatska ima potpuno odriješene ruke da politiku regionalne hegemonije, čija je ideološka osnova u tuđmanizmu, vodi ako ne u ime, onda sigurno pod zastavom članstva u EU i NATO.“

Reakcije su bile divljačke i jednodušne: svi, od mračnjačkih rasističkih portala iz Posušja i Kiseljaka, preko Ivice Đikića do Ivana Lovrenovića, stavili su učinili sve što mogu da me, stavljaljući se u službu neoustaškog projekta, diskredituju, diskvalifikuju. I dok su me medijski organi HDZ-a proglašavali PTSD-ovcem (zanimljivo, taj stav s njima dijele i medijski organi SDA), Lovrenović i Đikić, koji su u ovom slučaju bitni samo kao glasnogovornici iz krajnje nužde, istovremeno su me proglašavali marginalnim kafanskim intelektualcem i opasnošću po mir u Bosni i Hercegovini.

Učestalim posjetama Andreja Plenkovića „hrvatskim krajevima“ Bosne i Hercegovine, okončan je proces retuđmanizacije Hrvatske uopšte uzevši i naročito hrvatske politike prema našoj zemlji, koju su započeli Ivo Josipović i Zoran Milanović nakon izbora 2011.  Posljednji put se Hrvatska prema BiH ponašala kao da je teritorija, a ne suverena i nezavisna država, dok su njenu politiku sukreirali Franjo Tuđman i Gojko Šušak.

U vrijeme dok je HDZ-ova glasačka baza, usred Zagreba, usred glavnog grada članice Evropske unije spaljivala novine u vlasništvu srpske manjine, Plenković je u BiH pravio još jedan korak u pravcu daljnje palestinizacije muslimanske većine. Izuzme li se mandat Stjepana Mesića, zvanični Zagreb Bosnu i Hercegovinu nikada nije doživljavao drugačije nego balkanski Liban: prosti zbir tri etničke zajednice. Ali, ako je to bio polazni osnov politike prema BiH, njen deklarisani cilj je palestinizacija muslimanske i građanske većine kao sastavni dio ponovnog hrvatskog preuzimanja uloge i zastave predziđa kršćanstva.

Istovremeno, „visoki izvor“ iz kabineta predsjednice Hrvatske – čitaj: Kolinda Grabar Kitarović lično – saopštio je medijima da je „u BiH u ovom trenutku prisutno pet hiljada selefista što zajedno s onima koji ih podržavaju čini oko 10 hiljada ljudi s vrlo radikalnom retorikom i namjerama“. Nije to ništa što već nismo čuli iz njenih usta, ali tek potvrđuje u kojoj mjeri je kristalizirana i čvrsta namjera sadašnjeg hrvatskog političkog establishmenta da dovrši posao koji su u Dretelju i Ahmićima započeli Šušak i Tuđman, a mnogo prije njih u četrdesetim godinama prošlog vijeka Ante Pavelić i Vjekoslav Luburić Maks.

Svega nekoliko dana kasnije, zagrebački Jutarnji list koji sve češće služi kao platforma za iznošenje nedeklarisanih ciljeva hrvatske politike u BiH, objavio je, objašnjavajući predstojeću posjetu Grabar-Kitarović Rusiji da je: „procjena je da bi Republika Srpska za pet godina mogla pokušati raspisati referendum o neovisnosti, što bi svakako krajnje zakompliciralo odnose u ovom dijelu svijeta. Koliko bi Banja Luka, ako se ostvari taj scenarij, imala podršku Moskve, teško je ocijeniti, ali je vrlo važno da Hrvatska bude u toku s predstavnicima Ruske Federacije i kad je riječ o događajima u RS-u, ali i na cijelom području jugoistoka, prije svega oko BiH.

“ Ovo, na jeziku međunarodne diplomatije, znači da Grabar-Kitarović i zvanični Zgreb idu u Moskvu tražiti od Rusije podršku za komadanje Bosne i Hercegovine, za „mirno i humano“ getoiziranje građanske većine u našoj zemlji. Plan je, drugim riječima, da se Bošnjaci i Srbi ponovo pokolju za uspostavu Velike Hrvatske, odnosno Hrvatske Banovine, i lično nimalo ne sumnjam da je Milorad Dodik njegov integralni dio.

Ovdje nema prostora za obrazlaganje, niti je tema, ali posebno je pitanje kako Brisel ili Berlin gledaju na to što članica NATO otvoreno šuruje sa Rusijom u cilju izazivanja nemira na Balkanu; naročito nakon pokušaja državnog udara u Crnoj Gori. Nas to na kraju krajeva ne treba da zanima. Ako je nekad bio trenutak da se posvetimo sebi i Bosni i Hercegovini to je sada.

Po cijenu da zažalim, preuzeću rizik i obratiti se lično Bakiru Izetbegoviću: mi smo u vanrednom stanju i krajnje je vrijeme da se počnemo ponašati kao da smo u vanrednom stanju. Vrijeme je da počnemo aktivno poduzimati mjere i korake da osujetimo i spriječimo planove Zagreba; postoji cijeli arsenal instrumenata koji su nam na raspolaganju kako na domaćem, tako i na međunarodnom planu. Ako je nekad bio trenutak da ih upotrebimo, to je sada.

Niko od nas koji su ovo što se danas događa vidjeli i prije godinu i prije tri godine nema pristup tim instrumentima: ti imaš. Tvoja je obaveza koju si pred narodom ove zemlje preuzeo da ih upotrebiš. Sastavni dio neoustaškog projekta u BiH je de-antifašizacija našeg društva i podvaljivanje genocidnog zločina NDH – Bošnjacima. U ideološkom smislu, to znači, da SDA mora odmah prestati da se obračunava s mrtvom Titom, antifašizmom i partizanima. To je jedina grupa ljudi u našoj istoriji koja je do nogu potukla ustaštvo. U suprotnom, naši unuci će živjeti u šatorima. Srebrenica će biti naša sudbina.

(Tačno)





















07.09.2017.

ZLATKO DIZDAREVIĆ : OD KULINA BANA DO LOŠIH DANA

Zlatko Dizdarević : Od Kulina bana do loših dana

Septembar 07. 2017.


Kad sam sebe izgubiš, ili prodaš, nikakav ti dokument ne može pomoći da se nađeš. Eno su i original Daytonskog sporazuma  već negdje izgubili. Kamo li onda rodni list od prije osam vjekova…


Image result for povelja kulina bana fotos


Piše : Zlatko Dizdarević (Novi list)

Istorija kaže da se minulog utorka, 29. avgusta, napunilo 828 godina otkako je napisana i objavljena Povelja bosanskog bana  Kulina. Na starobosanskom narodnom jeziku i ćiriličnim pismom bosančicom, uz verziju i na latinskom jeziku, bosanski vladar je izdao diplomatski dokument od jedne stranice dubrovačkom knezu Krvašu, ili Gervaziju, i ostalim Dubrovčanima koji, prema prevodu glasi:

»U ime oca i sina i svetog duha, Ja, ban bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovačkim pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ. Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli.«

Uz ove riječi je i pribilježba pisara: »Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto osamdeset i devet ljeta, mjeseca augusta i dvadeset i deveti dan, (na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja…«

Istoričari se ovim povodom, uglavnom, slažu da je riječ o prvom diplomatskom dokumentu izdanom od strane jednog vladara Bosne knezu, vladaru druge države. Niko nikada nije mogao osporiti od tada do danas postojeću izreku koja je u narodu oslikavala doba kada je ovakav dokumenat mogao biti sačinjen, a koja glasi: »Od Kulina bana i dobrijeh dana…« Malo je ko pokušao, mada je bivalo i toga, negirati stoljećima kasnije činjenicu da je Povelja rodni list bosanske državnosti i kapitalni dokumenat u istoriji ovdašnjeg jezika. Vidljivo je da je Bosna u dvanaestom stoljeću imala za ona vremena uređenu državu i instituciju suverenog vladara, da se ne ide i do stoljeća desetog, u vezi sa čime također postoje dokazi.

Naravno, kao i kroz cijelu istoriju postojala su razna prisvajanja te realnosti, posebno one o jeziku, i pored činjenice da na samoj Povelji postoji odrednica »bosanski«. Činjenica je, tragom Povelje dokaziva, da je postojala organizovana trgovina sa susjedima, da su odnosi sa Dubrovnikom bili prijateljski a takvi su ostali kroz stoljeća, da je na tadašnjem banovom dvoru postojala pisarska kancelarija.

Sudbina Povelje je danas poznata. Neupitno je da postoje njena tri primjerka od kojih je jedan u Rusiji, u Sankt Peterburgu otuđen na pijaci u Dubrovniku u 19. stoljeću, a dva u Državnom arhivu u ovom gradu.

Mnoge su verzije o tome koji je primjerak original o koje su kopije. Važno je da je riječ ne samo o najstarijem očuvanom bosanskom dokumentu već i najstarijem državnom dokumentu kod svih južnoslavenskih naroda i država. Povjesničari se slažu da su sva tri primjerka bila napisana u isto vrijeme u skladu sa običajem da se takvi dokumenti rade u četiri primjerka (četvrti nikada nije pronađen), što im daje punu i jednaku istorijsku vjerodostojnost.

Ovo su osnovne činjenice uglavnom ponovljene kao i lani i minulih godina u isto vrijeme u rijetkim tekstovima kojima se savremena Bosna i Hercegovina sjetila kapitalnog datuma iz svoje zaboravljene, ili sve više i sve češće negirane »genetike«.

Naravno, uz svu neprimjerenost bilo kakvih poređenja sa vremenima što nas dijele od Kulina bana evo duže od osam stoljeća, puke tužno-šaljive i nepretenciozne misli došunjaju se čovjeku danas ovim povodom spontano. A prije svega i sada normalni osjećaj da ona legendarna o »dobrijeh danima« odavno već ne važi.

Nekoliko činjenica u vezi sa ovim je očigledno. Današnji vakat u kojem se skoro neprimjećeno pomenuo ovaj 828. istorijski rođendan obilježen je mnogo znakovitije, recimo, glasnom izjavom ministra sigurnosti Bosne i Hercegovine Draga Mektića: »Ima li iko normalan u ovoj državi ?! Ni Hitchcock ne bi mogao izrežirati stvari koje se dešavaju u BiH…«

I zblanutost iskazana pri tome mu je sasvim opravdana. Frustracija se više i ne tiče samo jedne dimenzije ovdašnje realnosti već svekolikog raspada onoga što su trebali biti »dobri dani« nove države. O tome se danas više niko čak i ne laže. Osim onih kojima to prevarantski treba, ne bi li imitirali banove u svojim malim iscjepkanim atarima.

Podjednako je zanimljiva i vidljiva nježno-romantičarska naivnost šačice učesnika rijetkog skupa u Sarajevu povodom rođendana  banovine Bosne, pod nazivom »Za Kulina bana i dobrijeh dana – 828. godina Povelje Kulina bana«. Tribinu je upriličilo Udruženje bosansko-turskog prijateljstva »Bosfor«(?!) Nije ni Akademija nauka, ni Univerzitet, ni neko ministarstvo kulture, bilo koja »bosanska« institucija, pa ni politička partija što se kiti do besvijesti »bosanstvom…« Da se ne pominju, naravno, oni u čijem se okrilju dogovaraju pljuvanja zastave, himne, jezika i svega što određuje makar i formalnu legitimaciju države Bosne i Hercegovine.

Namjera sarajevskih patriota »Bosfora« je bila čestita i u okviru aktuelnih povijesnih sentimenata. Lukavost mudraca sa pravog Bosfora sa kojima Bosna Kulina bana istorijski nije imala nikakve veze, stvar je prihvaćene političke realnosti.

Sjećanja i zaboravi odavno nisu stvar fakata i istorijskih činjenica već manipulativne mudrosti u skladu sa interesnim trendovima. U tome, opet na narodno-poslovičnom nivou – ko prvi djevojci, njemu djevojka.

Ako današnja  Bosna neće da pamti svoj rodni list, onda to nije zato što ne znaju kada je ispisan, već zato što valja ispisati i ovjeriti neke druge rodne listove i datume rođenja. Današnji »banovi«, eto zato, ne žele ni postojanje onog dana državnosti Bosne i Hercegovine, upisanog u istoriju 1943., a kamo li onog od prije osam stoljeća, ili deset. Tadašnje jedno ime, jedan jezik, jedan »ban«, jedan grunt, jedna dobrohotnost prema susjedima…jedna istina o svemu tome – neće proći !

Možda je danas malo blesavo ovo ovako povezivati, ali eto, nije van pameti ni ona ministrova, ima li normalnih u današnjoj državi. Ima, ali je ta normalnost sa druge strane pameti. Evoluiralo se civilizacijski pa je tako kako je.

Članovi »Bosfora«, eto, u najboljoj namjeri protiv surovog aktuelnog identitetskog naloga – mi zvanično opredjeljeni kao Bosanci i Hercegovci u BiH smo statistički »ostali« – okončali su svoju pomenutu tribinu dirljivim prijedlogom »svim građanima BiH da se ubuduće 29. avgust obilježava kao Dan domovine«. Profesor sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Senadin Lavić kazao je da se ovim obilježavanjem pokušava »u identitetskoj historiji ukazati koliko je Povelja važna za današnju državu i društvo u BiH…« Eto zato se onaj predloženi Dan domovine odnosi na sve ljude koji su rođeni u Bosni, koji žive tu, bez obzira na njihovu etničku, religijsku, političku opredjeljenost…«

Žao mi je što ne mogu – a volio bih da mogu – podijeliti  sa profesorom spoznaju o tome šta je sve danas već nemoguće ovdje normalno povezati, i na nivou organizacije »Hitchcock države« i na nivou politički uzgojene društvene realnosti«…Bez obzira na etničku, religijsku, političku opredjeljenost… Slično je i sa tačnom konstatacijom predstavnika Hrvatskog narodnog vijeća BiH Maria Pejića koji je na istoj tribini kazao kako je »žalosno da djeca u BiH više znaju o kralju Arturu i kraljeviću Marku nego o Kulinu banu…I da umjesto da budu ponosni na Povelju Kulina bana koja je simbol državnosti, slave godišnjicu Herceg-Bosne, simbola razaranja BiH…«

Tako se nekako, eto, Kulin ban prošetao ispotiha kraj Bosanaca i Hercegovaca, uz pomoć dalekog »Bosfora« i njegovih »Bosanaca« ovdje, te uz one što su u rezultatima popisa »ostali«. Naravno, i uz još neke iz tri »konstitutivna naroda« koji za dokument znaju, ali ga vidjeti ne mogu.

Povelja nije tamo gdje se rodila. Nova Bosna odavno je već ne traži onako iz srca, zajednički. Eno su i original Daytonskog sporazuma iz Pariza, potpisanog decembra 1995. godine, već negdje izgubili, ili ga neko nekome prodao. Kamo li onda rodni list od prije osam vjekova…

A kad sam sebe izgubiš, ili prodaš, nikakav ti dokument ne može pomoći da se nađeš. Tako je od Kulina bana do današnjih, loših dana.

/////////////////////////////////
//////////////////////////////////////


HRVATSKE OBRAMBENE SNAGE PROTIV UKLANJANJA NATPISA: '´Za dom spremni´ pisat će dok ima i nas'

HRVATSKE OBRAMBENE SNAGE PROTIV UKLANJANJA NATPISA ...

/////////////////////////

07.09.2017.

INSTITUT ZA ISTRAŽIVANjE GENOCIDA KANADA : POSEBNO JE VAŽNO DA SE ALEKSANDAR VUCIC OGRADI OD ANTIBOSANSKIH IZJAVA MILORADA DODIKA !

Institut za istraživanje genocida, Kanada : Posebno je važno da se Vučić ogradi od antibosanskih izjava Milorada Dodika !

Septembar 07. 2017.


Posjeta Aleksandra Vučića, predsjednika Republike Srbije  Sarajevu, još  je jedna prilika da istočni susjed prizna istinu o agresiji i genocidu protiv Republike Bosne i Hercegovine i tako otvori put ka pravdi za žrtve tih zločina, što su najvažniji uslovi bolje zajedničke budućnosti svih naroda i građana u Bosni i Hercegovini i boljih susjedskih odnosa dvije države.

Priznavanje istine o agresiji i genocidu, izražavanje žaljenja za žrtve genocida i traženje oprosta od žrtava su najefikasniji putevi do pravde, ali i najbolja ograda od Dodikovog kontinuiranog rušenje države Bosne i Hercegovine, negiranja bosanskog jezika, negiranja bosanskohercegovačke i posebno bošnjačke historije, kulture i tradicije.

Aleksandar Vučić kao politički lider Srbije je vrlo malo uradio za istinu i pravdu, pa samim tim i za političku stabilnost Bosne i Hercegovine.  Termin genocid jeste pravna terminologija, ali  terminologija koja treba biti javno prihvačena od političkog establišmenta Srbije i politički verifikovana deklaracijom od strane Skupštine Srbije.

Podržavajući antibosansku kampanju seceseionističkog političkog establišmenta entiteta Republika Srpska, insistiranjem da svi Srbi koji su osuđeni u Hagu kaznu izdržavaju u Srbiji, davanjem garancija za liječenje ratnog zločinca Ratka Mladića u Beogradu, najavom zajedničke Deklaracije Srbije i entiteta Republike Srpske o opstanku srpske nacije, što je nastavak koncepta Velike Srbije, podržavanjem Ivanićeve ideja o zamjeni teritorija između Bosne i Hercegovine i Srbije, što je povratak u mračnu agresivno genocidnu prošlost, odbijanjem hapšenja i izručenja optuženih Šešeljovih četničkih saradnika koji su opstruirali proces pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju, Vučić nastavlja antibosansku kampanju, destabilizirajući bosanskohercegovačku državu i dehumanizirajući preživjele žrtve genocida.

Internacionalni ekspertni tim Instituta za istraživanje genocida, Kanada još jednom podsjeća da je na Republiku Bosnu i Hercegovinu izvršena višestruka agresija i genocid nad njenim građanima, posebno Bošnjacima. Bošnjaci se nikada nisu svetili agresorima, ni danas niti u vrijeme agresije. Svijet je mirno posmatrao agresiju i genocid pa je i dio zemlje na kojoj je izvršen genocid (Srebrenica) dao na upravu institucijama {vojska i policija entiteta Republika Srpska} koje su izvršile genocid. Bošnjaci nisu se svetili ni zbog toga.

Internacionalni ekspertni tim Instituta za istraživanje genocida, Kanada smatra da polaznu osnovu u jačanju dobrosusjedskih odnosa između Bosne i Hercegovine i Srbije, te polaznu osnovu da žrtve agresije i genocida stvarno i konačno počnu vjerovati Vučiću i političkom establišmentu Srbije treba da čini: odricanje od agresivno genocidne politike koja je legalizirala četnički pokret ne samo u Srbiji i Bosni i Hercegovini, već u svijetu; poštivanje odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine; odbacivanje politike negiranja presuđenog genocida nad Bošnjacima; prestanak politike slavljenja zločinaca Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića, Ratka Mladića i drugih; poštivanje presude Međunarodnog suda pravde iz 2007. godine, kojom je presuđeno da je Republika Srbija jedina država u Evropi koja je nakon Drugog svjetskog rata prekršila Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, a vojska i policija entiteta Republika Srpska izvršili genocid; prestanak negiranja arbitražne presude u vezi sa statusom Brčko u zvaničnim aktima Skupštine Srbije; otkrivanje arhive i svih zapisnika Vrhovnog savjeta odbrane Savezne republike Jugoslavije.

Posebno je važno da se Vučić javno u Sarajevu ogradi od antibosanskih izjave predsjednika entiteta Republika Srpska  Milorada Dodika da “će jednog dana Srbija i Republika Srpska biti jedno u teritorijalnom i državnom smislu”. Istraživače genocida i aktiviste ljudskih prava i sloboda navedena izjava asocira na ‘Načertanije’ Ilije Garašanina ili na Memorandum Srpske akademije nauka. Najvaljena Deklaracija Srbije i entiteta Republike Srpske o opstanku srpske nacije asocira istraživače na drugi memorandum u uvjetima dvadeset prvog stoljeća u cilju ponovonog buđenja velikosrpske ideje.

Bez prihvaćanja navedenih elemenata nećemo imati ne samo dobre susjedske odnose, već ni trajni mir. Bez prihvaćanja navedenih elemenata Vučićeva posjeta Sarajevu je nevažna i beskorisna. Bez prihvaćanja datih elemenata Vučić će izgubiti atribute reformskog političara i jednog od lidera regiona, a koje je dobio od međunarodne zajednice. Bez temeljitih i dubinskih promjena prema istini i pravdi o agresiji i genocidu u Bosni i Hercegovini Srbija ostaje u antibosanskoj koaliciji i samim tim faktor nestabilnosti bosanskohercegovačke države, a samim tim i faktor nestabilnosti u regionu i Evropi.

Krajnje je vrijeme da se Srbija prestane miješati u bosanskohercegovačke državne poslove. Tome se treba suprostaviti ujedinjeni bosanskohercegovački pokret iz matice i dijaspore. Treba nam potpuni zaokret i pošteniji odnos prema istini i pravdi. Samo istina o prošlosti, o agresiji i genocidu vraća nadu u evropske standarde u koje se Vučić i njegov politički establišment još ne uklapa. Žrtve agresije i genocida su pokazali da žele Bosnu i Hercegovinu u Evropskoj uniji sa priznatom istinom i pravdom o agresijama i genocidima od strane svojih susjeda, da su protiv ekstremizma i radikalizma, te da žele modernu evropsku državu u koju se neće mješati Srbija i Hrvatska. Bosna i Hercegovina nije bila, nije sada i nikada neće biti kolonija istočnog  i zapadnog susjeda, navodi se u saopštenju za javnost Instituta za istraživanje genocida, Kanada.

(Kliker.info)

///////////////////////////////////////
//////////////////////////////

Topla dobrodošlica : Srdačan zagrljaj Vučića i Izetbegovića u Sarajevu

Septembar 07. 2017.


Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić toplo je danas dočekan pred zgradom Predsjedništva Bosne i Hercegovine u Sarajevu.Članovi Predsjedništva srdačno su ugostili predsjednika Srbije koji je tako započeo dvodnevnu posjetu Bosni i Hercegovini u okviru koje će se u četvrtak i petak sastati s domaćim zvaničnicima.

Posebnu pažnju medija privukao je njegov srdačan susret s bošnjačkim članom Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakirom Izetbegovićem koji ga je jučer, podsjećamo, pohvalio riječima da je Vučić pragmatičan i sposoban političar koji će pomoći da se stvari na Balkanu popravljaju.

(Kliker.info-N1)

07.09.2017.

PARAOBAVJEŠTAJNE STRUKTURE BI MOGLE ISCENIRATI NAPAD U BiH

Dramatično upozorenje ministra sigurnosti : Paraobavještajne strukture bi mogle iscenirati napad u BiH

Septembar 06. 2017.


Ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić kazao je za Klix.ba da ne isključuje mogućnost da bi paraobavještajne strukture, povezane sa pojedinim političarima u vlasti, mogle iscenirati vrstu terorizma kako bi opravdale tvrdnje da je Bosna i Hercegovina radikalizovana zemlja.

“Postoji određena mogućnost da se upuste u takve radnje kako bi se na neki način iscenirala neka vrsta nenasilnog ekstremizma, pa ako hoćete i terorizma, kako bi se potvrdile nečije tvrdnje o Bosni i Hercegovini kao zemlji u kojoj se nalazi veći broj radikalizovanih osoba, spavača, terorista… Bilo je raznih priča, koje ni na koji način nisu potvrđene u praksi. Ukoliko se upuste u tako nešto, to je vrlo rizično i predstavlja ozbiljno krivično djelo. To bi bio ozbiljan incident. Prikljupljajući informacije o djelovanju tih paraobavještajnih struktura se pominje i takva mogućnost, tako da tako nešto ne bih isključio”, rekao je Mektić.

Kazao je da ne bi mogao govoriti o tome da li neke od tih struktura rade u interesu Republike Hrvatske.

Veze političara i paraobavještajnih struktura

Na pitanje da li ima određena saznjanja da su grupe ili pojedinci planirali određene napade, on je odgovorio da ima saznanja o određenim aktivnostima ali da sa njima ne bi izlazio u javnost.

“Prema informacijama s kojima raspolažem, određeni političari na vlasti imaju veze sa tim paraobavještajnim strukturama. Te strukture su povezane i s onim ljudima koji mene žele da diskredituju na razne načine. Ja sam njihova meta već odavno. Njima ne odgovara ono što ja pričam o radikalizmu, ekstremizmu, terorizmu… A ja govorim sigurno ono što jeste, na osnovu saznanja i informacija s kojima mi raspolažemo. Ja nisam ograničen samo na te informacije“.

Kazao je da ako neko iz sigurnosnih struktura ima novih informacija, da je on uvijek spreman da o “tome razgovaramo, da to provjeravamo..“.

“Ako se ispostave kao tačne, ja sam spreman da to javno priznam. Ali nekima ne odgovara moja priča, jer bi voljeli da ja pričam o tome kako se centar ISIL-a preselio u Bosnu i Hercegovinu, što bi ustvari nanosilo štetu svim građanima Bosne i Hercegovine. Na kraju bi se takva priča odražavala i na ekonomiju u zemlji. Ali, ja ću uvijek govoriti onako kako jeste”, poručio je Mektić.

Kazao je da se protiv te pošasti se teško boriti zato što ne funkcionira pravosudni sistem.

Bolesne ambicije

“Ni na osnovu onog što smo dokumentovali i što smo dostavili Tužilaštvu se ta priča nije pokrenula i našla na dnevnom redu. Mi smo dokumentovali aktivnost dijela tih struktura, i sve je to dostavljeno Tužilaštvu. Međutim, to nikako nije bio predmet rada Tužilaštva. Oni se bave sa nevjerovatno minornim stvarima, ko je kome šta rekao, ko je od koga šta čuo, krivotvorenim dokumentima… Pri tom prave pravosudnu blamažu i opštu pravnu nesigurnost. Tu nije riječ samo o neprofesionalizmu, nego i o zlim namjerama, raznim osvetama, bolesnim ambicijama, ljubomori, zlopamćenju s kojima nastupaju nosioci pravosudnih funkcija. Mi se putem institucija borimo protiv tog izazova. Ključno nam je da ono što dokumentujemo dobije svoj epilog u Tužilaštvu, a mi nikako ne možemo da dođemo u tu fazu”, objasnio je Mektić.

Na pitanje kako bi ocijenio odnose Obavještajno-sigurnosne agencije Bosne i Hercegovine (OSA)  i Sigurnosno obavještajne agencije (SOA), Mektić je istakao da postoje neki zakoni koji vladaju u obavještajnom sektoru, u kojima nije sve iskreno i korektno.

“Svi su dobri, svi sarađuju, ali ko god može u obavještajnom smislu da se nečeg dočepa i da barata s nekim činjenicama – to će i uraditi. Nije to do te mjere sve iskreno i korektno. Ali naravno, ni u takvoj jednoj situaciji ne možete da ne sarađujete, ili da ne poboljšavate odnose međusobne saradnje. To neće nikad doći do apsolutnog povjerenja, da će neko nekom vjerovati i da neće biti nekih igara iza leđa”, rekao je Mektić.

(Kliker.info-AJB)













Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
48808090

Powered by Blogger.ba