Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

21.09.2017.

GDJE JE NESTALO KU.ČENJE GOSPODO?!

Aktuelno pitanje Slobodana Vaskovića : Gdje je nestalo Ku.čenje Gospodo?!

Septembar 21. 2017.



Režimska koalicija obratila se javnosti, ali teško ih je bilo razumjeti, toliko su nesuvislo zborili, mrmljali, izbacivali nebuloze…Nisu imali prevodioca, a bio je neophodan; Posebno u dijelu koji se tiče povlačenja Odluke o referendumu o radu Suda i Tužilaštva BiH.
Prava šteta, jer bi prevodilac, vjerujem, bio bar u tri riječi precizan, za razliku od Režimskog Trojca, što zajedno nije mogao sročiti tri suvisle.Ovako, bez Prevodioca, ostao je utisak dezorijentisanosti Režimskog Ganga, straha od sopstvenih postupaka varanja naroda i apsolutnog nedostatka bilo kakve odgovornosti za politički avanturizam, plitkost, prejeftine prevare sa referendumima…, kojima je ovaj entitet pretvoren u Gulag.
Odluka o održavanju referenduma o radu Suda i Tužilaštva BiH je objavljena 20.09.2017. u Službenom glasniku, dvije godine i dva mjeseca nakon što je donesena, 15.07.2015.Čim je objavljena, biće i poništena: Kakav debakl i potpuna Kapitulacija antinarodne vlasti.
“Govorili” su redom Milorad Dodik, Marko Pavić i Petar Đokić: Dodik je djelovao otužno, Pavić još otužnije, a Đokić kao da je tek pao “s Marsa”!
Slika Potpunog Poraza, Poražene antipolitike, Poraženih samoživih, neiskrenih, nasilnih, samoproglašenih Gospodara života i smrti u Republici Srpskoj!
Gdje je nestalo Ku.čenje Gospodo?
Gdje nestadoše riječi nadmoći, snage, minimiziranja, ponižavanja, vrijeđanja… svega i svakoga?
Gdje nestadoše “vitalni interesi”?
Gdje je izgubljena Regionalna i Svjetska Moć, koju ste koliko do juče “demonstrirali”?
Gdje Vam je nestao “značaj” Planetarni u koji ste se kleli?
Gdje su Lobisti i njihovi rezultati?
Ostalo je tek nešto Primitivizma, mnogo mnogo nesigurnosti i baš previše javno emitovanog Straha, jedva prigušenog bijesa, kao njegove direktne posledice i, nažalost, najviše Neizvjesnosti oko daljih događaja.
Režim je gotov; Trojac, što ga vodi, je izbezumljen, dezorijentisan, potrošen, teško poražen…, ali nemaju namjeru da se povuku, odu, nestanu…
Imaju namjeru da još jednom skupo prodaju narodnu kožu, ono što je od nje ostalo!
Pravo zlo od Režima tek dolazi!!!
Slobodan Vasković (Blog)

////////////////////////////////////

OTPOR ČOVIĆU I HDZ-U BIH: Opozicione hrvatske stranke formiraju blok za opće izbore

Sedam ili osam opozicionih stranaka s hrvatskim predznakom zajednički će nastupiti na općim izborima u BiH naredne godine.


OTPOR ČOVIĆU I HDZ-U BIH: Opozicione hrvatske stranke formiraju blok za opće izbore

Sedam ili osam opozicionih stranaka s hrvatskim predznakom zajednički će nastupiti na općim izborima u BiH naredne godine.


Predvodnik opozicionog bloka je HDZ 1990, koji će u zavisnosti od "raspoloženja u političkom Sarajevu", donijeti odluku hoće li imati i predsjedničkog kandidata. Odavno se špekuliše da bi to mogla biti doktorica Diana Zelenika, koja je ljetos u razgovoru za naš list odbacila takvu mogućnost u ovakvim okolnostima, podsjećajući na neregularnost svih dosadašnjih izbora.

 

Takmičenje

 

- Sve je na stranačkim tijelima i ne mogu osobno za to garantirati. U slučaju da političko Sarajevo ponovo bude imalo namjeru Hrvatima nametnuti člana Predsjedništva BiH, odluku ćemo donijeti pod posebnim povećalom. Ukoliko se, pak, ostavi mogućnost da se Hrvati natječu između sebe, onda ćemo sigurno imati kandidata. Doktorica Zelenika bila bi kvalitetna poruka svima u BiH, ali o njenoj ili nečijoj drugoj eventualnoj kandidaturi će, ponavljam, odlučiti stranka, kaže predsjednik HDZ-a 1990 Ilija Cvitanović.

 

Trenutno su u toku pregovori stranka opozicije o modalitetu zajedničkog izlaska na izbore. Koaliciju bi osim Devedesetke trebali činiti i Hrvatski savez HKDU-HRAST, Posavska stranka, Hrvatska stranka prava (HSP), Hrvatska čista stranka prava (HČSP), te nekolicina političkih organizacija na lokalnom nivou poput Čapljinske neovisne liste. Razgovori će se narednih dana obaviti i sa Hrvatskom strankom BiH. Na pitanje zbog čega sve članice HNS-a neće nastupiti ujedinjene, Cvitanović odgovara da HNS ni na prošlim općim izborima, nije imao svoju listu, već koaliciju okupljenu oko HDZ-a BiH.

 

- Smatramo da ne treba zloupotrebljavati HNS u izborne svrhe. Trebamo se natjecati u kvaliteti, pa na koncu vidjeti šta tko donosi i građanima i HNS-u BiH. Oporbeni blok otvoren je za sve Hrvate koji nisu zadovoljni sadašnjim stanjem. Odlučno idemo riješiti hrvatsko pitanje u BiH, koje nam neće riješiti ni Bošnjaci ni Srbi, dodaje Cvitanović.

 

Ideja o koaliciji se, prema riječima predsjednika HSP-a Nikole Raguža, rodila u momentu kad je postalo jasno da HNS danas nije ono što je trebao da bude. Zajednički zaključak stranaka opozicije bio je da se sve iz korijena mora mijenjati.

 

- Shvatili smo da HDZ BiH koristi HNS u svoje političke svrhe i da nas to nigdje ne vodi. Blok koji će se okupiti želi se hrabro suprotstaviti politici HDZ-a, koja je dovela do nezaposlenosti i odlaska mladih iz ove zemlje. Usudit ću se reći da je aktualna vlast najgora od rata do danas, kaže Raguž.

 

Podmetanja

 

Uvjeren je i u dobar rezultat opozicionog bloka 2018.

 

- Ne da se nadam, već sam uvjeren da ćemo ostvariti kvalitetan rezultat. Spremni smo preuzeti odgovornost vođenja hrvatskog naroda, uvjereni da ćemo uspjeti, iako se uvijek na našu štetu rade izborne krađe i podmetanja. Ovog puta ćemo biti ažurniji i od CIK-a tražiti da se na svim glasačkim mjestima pooštre kriteriji, poručuje Raguž.

 

 

(SB/Vijesti.ba)


/////////////////////////////

Prof. dr. Zlatko Hadžidedić : Trump je održao historijski govor kakav ...

21.09.2017.

HRVATSKA SE PROTIVI DOKAZIMA

BURA U ČAŠI VOĐE: Hrvatska je iznenađena i uvrijeđena, jer je dokazano da „europski put“ kojeg nude za BiH vodi preko Rusije!

Kafanski dogovor u Zagrebu na kojem hrvatski lobisti, ruski investitori i hercegovački lokalni moćnici dogovaraju prodaju nekoliko rudnika, ali i daljnje penetriranje ruskog kapitala u elektroenergetski sistem BiH, po svemu, asocira na kafansku prodaju hrvatske naftne industrije INA-e mađarskom MOL-u. Podsjetimo, zbog te „sjedeljke“ se godinama sudi bivšem hrvatskom premijeru Ivi Sanaderu i njegovom mađarskom kompanjonu Zoltu Hernadiju (u odsustvu).



BURA U ČAŠI VOĐE: Hrvatska je iznenađena i uvrijeđena, jer je dokazano da 'europski put' kojeg nude za BiH vodi preko Rusije! - 3

Piše: SENAD AVDIĆ

 

Ivan Lovrinović, zastupnik u Hrvatskom saboru, ovih je dana govoreći o dramatičnim, sveobuhvatnim posljedicama afere „Agrokor“, rekao da je slom te mastodontske hrvatske tvrtke „najveća sigurnosna prijetnja Hrvatskoj“. Ugledni profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu kazao je kako je boraveći nedavno u Slavoniji bio svjedokom masovnog, grozničavog iseljavanja Hrvata u evropske zemlje. Kao jedan od ključnih razloga tog egzodusa izdvojio je neizvjesnost koja u tom dijelu Hrvatske postoji glede sudbine „Agrokora“ za kojeg je vezana egzistencija i perspektiva najvećeg dijela stanovnika „hrvatske žitnice“.

 

MALA ZEMLJA ZA VELIKI ODRON

 

Podsjećajući na izjavu potpredsjednice Vlade Hrvatske Martine Dalić koja je kazala kako se nijedna tvrtka iz sastava „Agrokora“ ne može prodati zainteresiranim hrvatskim kompanijama, jer su sve one vlasništvo vjerovnika/banaka zastupnik Lovrinović nagovijestio je mračni scenarij u ne tako dalekoj budućnosti: poljoprivredni kombinati u Hrvatskoj otići će u ruke stranih, poglavito ruskih, vjerovnika koji će, budući da je hrvatske radne snage svakim danom sve manje, dovoditi vlastite radnike.

 

„Iz toga će profitirati samo jedna susjedna zemlja“, kazao je Lovrinović, ne precizirajući da misli na Srbiju, mada je aluzija na istočno susjedstvo, od kojeg se većini u Hrvatskoj diže kosa na glavi, prilično razgovijetna.

 

Ivan Lovrenović se na kraju obratio sigurnosno-obavještajnom aparatu Hrvatske pitanjem: „Da li je Sigurnosno-obavještajna agencija raspolagala informacijama o stanju u „Agrokoru“?!

 

Sudeći prema godišnjem izvještaju koji je prošle nedjelje objavljen u medijima hrvatska Sigurnosno-obavještajna agencija /SOA/ nije tretirala „Agrokor“ kao releventan sigurnosni fenomen, odnosno potencijalnu opasnost po nacionalnu sigurnost. Valja podsjetiiti da je prije tačno 30 godina, kada su službe sigurnosti BiH otkrile kriminal u poslovanju “Agrokomerca“, tužiteljstvo upad u platni sistem tadašnje države od strane Fikreta Abdića kvalifiiciralo kao „podrivanje ekonomske moći zemlje“, odnosno „rušenje ustavno-pravnog poretka“. Kriminal u „Agrokomercu“ neuporediv je, što bi se reklo, mala maca je, u poređenju sa štetočinskim, tektonsko-dubinskim posljedicama poslovanja koncerna Ivice Todorića u Hrvatskoj i regiji.

 

Gospodarski kriminal koji je cijelu Hrvatsku gurnuo u dužničko ropstvo i galopirajuću bijedu, lišio je značajnog dijela njene ekonomske suverenosti, dakle, nije bio predmet opservacije hrvatskog obavještajnog sustava, jer je, valjda benigan, „ništetan“. Ali je zato SOA sve snage usmjerila prema, kako se tvrdi, najvećoj sigurnosnoj prijetnji po Hrvatsku - 10-ak tisuća radikaliziranih stanovnika Bosne i Hercegovine. Kako su hrvatske službe, kojim obavještajno-sigurnosnim metodama i tehnikama došle do ove brojke, sa kojom već mjesecima gdje god stigne maše i alarmira hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarević, spada valjda u domen službene tajne.

 

ZAŠTO BOLI UBOD OSA-e?

 

Bila ova brojka tačna i vjerodostojna, ili ne bila, a sve ukazuje da je tendenciozno-prenapuhana, jasno je da su do nje hrvatske službe došle (i ) radom/izvidima/ na terenu Bosne i Hercegovine, dakle druge države. Prakticirala je, dakle, hrvatska obavještajna zajednica ono za što posljednjih dana u orkestriranoj režimskoj medijsko-špijunskoj kampanji optužuje državnu obavještajnu agenciju BiH: da je provodila nezakonite špijunske aktivnosti protiv Hrvatske, njenih najviših dužnosnika (uključujući premijera Andreja Plenkovića), gospodarstvenika, kao i Hrvata iz BiH.

 

Zalud je Dragan Mektić, državni ministar sigurnosti BiH, jučer u dva navrata u kratkom vremenskom intervalu ponavljao da nikakvih nezakonitih aktivnosti bosanskohercegovačkih obavještajaca prema Hrvatskoj nije bilo, te da Bosna i Hercegovina kao i druge suverene države ima pravo /i obavezu/ da štiti svoje ekonomske i državne interese kada postoje indicije da su oni ugroženi. Medijsko-policijsko-političko-propagandističko- huškačku oluju iz Hrvatske to nije pokolebalo, a kamoli zaustavilo.

 

Tako će u centralnoj informativnoj emisiji Hrvatske televizije Ivo Lučić, „povjesničar i analitičar“ Mektića nazvati „čovjekom Bakira Izetbegovića“ čij je cilj ( Mektćev i Izetbegovićev, istovremeno ) sotoniziranje i kriminalizranje Hrvata koje bi, na koncu, trebalo za rezultat imati dokidanje njihove konstitutivnosti i jednakopravnosti u BiH“. (Zanimljiva je, ali ne i slučajna, podudarnost ove Lučićeve (dis)kvalifkacije sa onim što je nekoliko dana ranije izgovorio Dodikov krompirdžija Nikola Špirić na vlastitoj režimskoj televiziji!).

 

Naravno da je kao u svim sličnim kampanjama koje se posljednjih mjeseci sinhronizirano pokreću iz Zagreba prema BiH, elegantno zaobiđen meritum, suština ovoga spora. A ona za Hrvatsku nje baš pohvalna niti ugodna po euro-atlantski imidž susjedne zemlje: iz Hrvatske, uz pomoć tamošnjih političara, gospodarstvenika, lobista, bivših i aktualnih špijuna se organizira sistemsko transferiranje ruskog kapitala i (samo?) ekonomskog ekspanzionizma prema našoj zemlji! Čini se to tajno, zakulisno, zavjerenički, netransparentno. Naravno da ruski kapital (kao ni arapski, hrvatski, srbijanski...) nije okužen, niti je sam po sebi sporan: problematičnim ga čini upravo ta subverzivna netransparentnost i neprovjerivost.

 

RASPRODAJA EUROPSKH VRJEDNOSTI

 

Kafanski dogovor u Zagrebu na kojem hrvatski lobisti, ruski investitori i hercegovački lokalni moćnici dogovaraju prodaju nekoliko rudnika, ali i daljnje penetriranje ruskog kapitala u elektroenergetski sistem BiH, po svemu, asocira na kafansku prodaju hrvatske naftne industrije INA-e mađarskom MOL-u. Podsjetimo zbog te „sjedeljke“ se godinama sudi bivšem hrvatskom premijeru Ivi Sanaderu i njegovom mađarskom kompanjonu Zoltu Hernadiju (u odsustvu).

 

Rečeni Ivo Lučić, a on tu nije usamljen, a osobito originalan, nego reflektira stajališta vladajuće elite u Hrvatskoj, sa indignacijom odbacuje „objede“ o bilo kakvim (prikrivenim) vezama, ekonomskim, energetskim, gopodarskim Hrvatske sa Ruskom Federacijom, jer ponavlja „Republika Srpska je ta koja gaji bratske odnose sa Rusijom, dok su Bošnjaci oslonjeni na Tusku, a preko nje i na Rusiju“. Demantira ga, međutim, veleposlanik Hrvatske u BH Ivan Del Vechio koji je, kako stoji na službenoj internet stranici mostarskog Aluminija, tokom nedavne zajedničke posjete ovoj kompaniji sa ruskim kolegom Petrom Ivancovom rekao da „kao predstavnik vlasnika 12 posto kapitala Aluminija mogu samo zahvaliti na ovakvoj (ruskoj op, S.A.) inicijativi koju Vlada RH vidi kao šansu za napredak koju ne smije propustiti“. Ruski veleposlanik Ivancov je dodao da je „već upoznao službenu Moskvu sa Aluminijevom argumentacijom“. Riječ je, da bude jasnije, o ruskoj namjeri da kupi „Aluminij“ u čijem vlasništvu Hrvatska sudjeluje sa 12, a Federacija BiH sa 44 procenta, pa se, ipak, iz Zagreba uskraćuje pravo vlastima u Sarajevu da ima (barem) relevantne informacije o tom poslu stoljeća.

 

Kada se vlast u Hrvatskoj prije nekoliko godina domogla presretnutih razgovora slovenačkih političara i sudaca koji su dogovarali ishod arbitražnog spora sa Hrvatskom oko razgraničenja na moru, automatski se, jednoglasnom odlukom Sabora, povukla iz arbitražnog procesa. Nikada niko (čak ni iz Slovenije) nije potegao pitanje kako je Hrvatska pribavila tu kompromitirajuću građu, niti je osporena njena autentičnost. Zbog tih razgovora, koji su „kontaminirali“ arbitražu Hrvatska ne prihvata odluku Suda. Niko iz Hrvatske, barem do sada, nije negirao sadržaj, istinitost, objavljenih dokumenata koji se pripisuju OSA-i, mada se čini da su su oni prikupljeni od neke mnogo ozbiljnije, tehnčki i kadrovski superironije (zapadne) obavještajne službe. Možda upravo one koja je Hrvatskoj proslijedila dokaza o slovenačkoj prevari...

 

Kolinda Grabar Kitarević je prošle nedjelje tokom posjeta Mađarskoj kazala da ta zemlja, koja blokira Hrvatsku u važnm evropskim institucijama ima pravo da „u slučaju INA-MOL štiti svoje vitalne ekonomske i nacionalne interese u Hrvatskoj“, Neki u Hrvatskoj tu su izjavu ocijenili kao brutalan čin veleizdaje od strane predsjednice. Ali, nije njeno rezoniranje baš u potpunosti lišeno neke logike: ako Mađarska, ne obazirući se na zakone i propise, može štititi svoje interese u Hrvatskoj, zašto Hrvatska ne bi mogla promicati i skrbiti za interese Rusije u BiH. Jesu li to „europske vrijednosti“, usput pokupljene od Putina, Orbana, koje promiče Hrvatska i njena vazalska ekspozitura u BiH predvođena Draganom Čovićem?!

 ////////////////////////////

//////////////////////////////////////

SAVEZ ZA PROMJENE U OFANZIVI: 'Dodik je kapitulirao, vrijeme je za ostavku'!

SAVEZ ZA PROMJENE U OFANZIVI: 'Dodik je kapitulirao, vrijeme je ...

//////////////////////////////
//////////////////////////////////

KOMŠIĆ OCIJENIO ČOVIĆEV GOVOR NA SKUPŠTINI UN-a: 'Dio govora o Izbornom zakonu zvučao je infantilno'!

KOMŠIĆ OCIJENIO ČOVIĆEV GOVOR NA SKUPŠTINI UN-a: 'Dio ...

//////////////////////////

21.09.2017.

KOLINDA GRABAR-KITAROVIĆ I ALEKSANDAR VUČIĆ U ZAJEDNIČKOJ MISIJI (DE)STABILIZACIJE BiH

Grabar-Kitarović i Vučić u misiji destabilizacije BiH


Kolinda Grabar-Kitarović i Aleksandar Vučić, Beograd, 2017.

Kolinda Grabar-Kitarović i Aleksandar Vučić, Beograd, 2017.

U najnovijoj analizi događaja na Balkanu, o kojoj u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) govori direktor Instituta IFIMES​ Zijad Bećirović, zaključuje se da su predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u zajedničkoj misiji destabilizaciji regije.

RSE: Možete li se najprije osvrnuti na analizu u kojoj govorite o štetnim posljedicama politike predsjednice Hrvatske na zemlje u regiji?

Bećirović: Moraću se vratiti na period ranije. Tuđman (Franjo) je smatrao da Hrvatska brani Evropu od muslimana i islama, a sada imamo novu situaciju u kojoj hrvatska predsjednica izmišlja novu opasnost, a to su islamski teroristi kojih, prema njenim informacijama, ima deset hiljada u Bosni i Hercegovini. Sada se ponovo Hrvatska pojavljuje kao "zaštitnik Evrope" od deset hiljada navodnih terorista. No, postoji ozbiljniji problem što se tiče BiH, jer je Hrvatska članica Evropske unije i NATO-a i te riječi imaju odjek. To je nanošenje otvorene štete Bosni i Hercegovini.

Niti je Hrvatska pregrađe kršćanstva, niti u Bosni i Hercegovini postoji deset hiljada islamskih terorista, i za sve bi trebali postojati dokazi. Međutim, Hrvatska ih nema, kao što ni Aleksandar Vučić nije ponudio nikakve dokaze kada je riječ o navodnom prisluškivanju ambasade Srbije u Makedoniji ili prisluškivanju makedonskih bezbjednosnih organa Srbije. To su priče rekla-kazala, ali, nažalost, dolaze od predsjednika jedne države ili predsjednice jedne države i imaju odjek u međunarodnoj zajednici, a Bosna i Hercegovina ne reaguje na način na koji bi trebala.

Imali smo reakciju vrhovnog poglavara Islamske zajednice, međutim, ovdje se radi o međudržavnim odnosima koji mogu nanijeti trajnu štetu samoj Bosni i Hercegovini na njenom putu i članstvu u NATO i Evropskoj uniji.

RSE: Pomenuli ste reakciju reisa Huseina efendije Kavazovića koji je zatražio da Hrvatska prestane sa "zlonamjernom kampanjom čiji je cilj diskreditovanje Bošnjaka i sijanje straha od njihovog prisustva u Evropi". Slažete li se sa ovakvom ocjenom i šta mislite zbog čega niko od zvaničnih predstavnika, izuzev ministra sigurnosti i predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, nije reagovao na ove izjave?

Bećirović: Mislim da su svijetle tačke ministar Mektić (Dragan), koji je zadužen za sigurnost u BiH, on je reagovao na pravi način, kao i Denis Zvizdić (predsjedavajući Vijeća ministara BiH). Sve to govori u kakvom stanju se nalazi politička scena u BiH i da ne postoji koordinacija u vanjskoj poltiici.

Ovdje nije samo pitanje da se radi o BiH, Bošnjacima. Bosna i Hercegovina treba da zaštiti sve svoje građane, jer sutra može doći do napada na neku drugu etničku zajednicu koja živi u BiH.

Mislim da postoji dosta mehanizama kojima se može odgovoriti Hrvatskoj i tu je velika uloga Predsjedništva Bosne i Hercegovine, koje vodi vanjsku politiku, ali reakcije nema.

"BiH treba zaštititi sve svoje građane"
"BiH treba zaštititi sve svoje građane"

RSE: U kom kontekstu posmatrate djelovanje srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića kada je u pitanje BiH, odnosno njegov djelovanje u, kako tvrdite, destabilizaciji Bosne i Hercegovine?

Bećirović: Kada pogledamo i hrvatsku i srpsku politiku, ona ima određene sličnosti, međutim, načini i stil su potpuno drugačiji. Hrvatska ima prilično "umiven" stil, mada ga je prevazišla hrvatska predsjednica, dok je politika Aleksandra Vučića poznata. Ako izuzmemo sve njegove hipoteke iz prošlosti i period preobrazbe u modernog političara, on je u dubini duše ostao srpski radikal.

Problem nastaje zato što Srbija želi jedan dio Bosne i Hercegovine, a to je Republika Srpska (RS), uključiti u svoje projekte Evroazije i navodne neutralnosti prema NATO-u, što je, u stvari, tipično miješanje u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine.

Nije logično da pojedini članovi Predsjedništva BiH zastupaju interese druge države, a ne one koju predstavljaju.

RSE: Da li se u tom kontekstu može dovesti i nedavna izjava predsjednika RS-a Milorada Dodika koji je rekao da će Republika Srpska i Srbija jednog dana biti jedno, teritorijalno i državno?

Bećirović: Aleksandar Vučić oko sebe ima ekipu ljudi što on misli, a ne smije ili ne želi kazati u određenom kontekstu. To su Aleksandar Vulin, Marko Đurić i Milorad Dodik. Tako da je Dodik sa svojom politikom i svojim angažmanom sa Vučićem i dalje favorit Beograda.

RSE: Koliko ovakve politike koje vode Hrvatska i Srbija mogu biti jake, s obzirom na nikakve reakcije Bosne i Hercegovine prema njima, pa i unutarstranačke sukobe koji traju godinama unutar BiH?

Bećirović: Postoje dva pristupa o tome. Prvi da nije dobro reagirati na sve te provokacije koje dolaze iz susjedstva, i drugi gdje treba vrlo jasno poslati poruke, ali koje ne trebaju slati lideri etničkih zajednica, to moraju slati institucije države. Nije logično da pojedini članovi Predsjedništva BiH zastupaju interese druge države, a ne države koju predstavljaju i na toj funkciji ih plaćaju poreski obveznici BiH.

Sve dok bude takva situacija, nećemo imati očekivanu reakciju vlasti Bosne i Hercegovine i biće prisutna ta natezanja da će svako naginjati, u zavisnosti kojoj etničkoj skupini pripada, pojedinoj državi. To je neka vrsta "pubertetskog" procesa kroz kojeg prolazi Bosna i Hercegovina u politici.

Iskreno, nadam se da će ta poltiika evoluirati i da će postojati zajednički stavovi koji brane državu Bosnu i Hercegovinu od ovakvih izjava. Ali, politički mobing u ovakvom kontekstu Hrvatske i Srbije, sa časnim izuzecima, će postojati.

Znači, Bosna i Hercegovina će biti i dalje pred snažnim političkim mobingom svojih susjeda i zvaničnog Beograda i zvaničnog Zagreba.

21.09.2017.

ZBOG KOLINDINIH IZJAVA; REISU-L-ULEMA HITNO POZVAO ZAGREBAČKOG MUFTIJU NA KONSULTACIJE

ZBOG KOLINDINIH IZJAVA: Reisu-l-ulema hitno na konsultacije pozvao zagrebačkog muftiju i uputio pismo kardinalu Bozaniću

Reisu-l-ulema je ovom prilikom muftiji Hasanoviću predao pismo koje je uputio hrvatskom kardinalu i nadbiskupu metropolitu Zagrebačke nadbiskupije Josipu Bozaniću.





Danas je reisu-l-ulema IZ u BiH Husein ef. Kavazović na konsultacije pozvao predsjednika Mešihata Islamske zajednice u Republici Hrvatskoj, muftiju dr. Aziza ef. Hasanovića. Sastanku je prisustvovala delegacija Mešihata u kojoj su bili: predsjednik Sabora Mešihata IZ u Hrvatskoj prim. dr. sc. Ferid Latić, sabornik u Saboru IZ u BiH Mirza Šabić, zamjenik muftije Mevludin ef. Arslani i sekretar Mešihata Nermin Botonjić. Na sastanku se razgovaralo o posljednjim istupima predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović, te kampanji koja se u dijelu hrvatske političke, akademske i medijske javnosti vodi s ciljem predstavljanja Bosne i Hercegovine i Bošnjaka kao terorističke prijetnje okruženju i Evropi.

   

Reisu-l-ulema je ovom prilikom muftiji Hasanoviću predao pismo koje je uputio hrvatskom kardinalu i nadbiskupu metropolitu Zagrebačke nadbiskupije Josipu Bozaniću. U pismu je reisu-l-ulema između ostalog podijelio svoju zabrinutost i zabrinutost članova Islamske zajednice zbog pogoršanja političkih odnosa između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, za koje se koristi negativno karakteriziranje vjere i vjerske pripadnosti i koje šteti dobrim odnosima među pripadnicima Islamske zajednice i Katoličke crkve u BiH i Hrvatskoj. Te izrazio svoje ubjeđenje kako sa Kardinalom dijeli zajedničku želju za očuvanjem dobrih odnosa i sprječavanjem njihova ozbiljnijeg i trajnijeg narušavanja.

 

„Znam da mi kao ljudi vjere ne možemo izravno utjecati na politike koje vode zvaničnici. No, znam također da politički zvaničnici često namjerno ili nenamjerno zanemaruju to što njihovi istupi mogu imati negativne posljedice izvan područja njihova dnevnopolitički određenog djelovanja, pa tako i na međuvjerske odnose koji su dublji i trajniji od stranačkih političkih odnosa“- kaže se između ostalog u pismu reisu-l-uleme.

////////////////////////////////////


////////////////////////////

INTERVJU/MUHAMED FAZLAGIĆ FAZLA ZA NOVI.BA: Na Eurosong ...

/////////////////////////

/////////////////////////////////

20.09.2017.

DODIKOVA BEZUSLOVNA KAPITULACIJA

KRAJ JE SVE BLIŽE, U PITANJU SU DANI: „Dodikova bezuslovna Kapitulacija“

Novi blog Slobodana Vaskovića prenosimo u cijelosti
 

Image result for milorad dodik karikature

 

Piše: Slobodan Vasković

 

Javno samoponižavanje Milorada Dodika postalo je već burleska, u kojoj Glavni Junak svojom voljom prelazi put od samoproglašenog i samozvanog heroja do istinskog intelektualnog, političkog i mentalnog patuljka, što je transformacija dosad neviđena na ovim prostorima.

1.

Milorad Dodik je javno i bezuslovno kapitulirao; Potvrdio je da će suspendovati odluku o raspisivanju referenduma o Sudu i Tužilaštvu BiH: “Ako se ovih dana objavi ta odluka u Službenom  glasniku RS, SNSD ce ući u parlament i izglasati tu suspenziju”!

 

2.

Milorad Dodik bi, nakon javne kapitulacije njegovog antinacionalnog projekta, trebalo da podnese ostavku, jer je institucije Republike Srpske izvrgao ruglu, pokazao da su njegovo privatno vlasništvo; Jer je, zbog sopstvene avanturističke politike narod doveo u izolaciju, podijelio Društvo i građane i zamalo prosuo krv u Narodnoj skupštini; Jer je RS pretvorio u Gulag; Jer je, riječju, Lagao nemilosrdno, brutalno, bezočno…, samo kako bi prevario birače i dobio izbore; Njegov jedini cilj je bio sačuvati plutokratsko društvo/oligarhiju/oteto.

 

3.

Dodik i dalje govori neistine: Nije RS donijela Odluku o suspenziji referenduma, već on lično, što je dodatni dokaz, u, ionako, predugačkom nizu sličnih, da su institucije uzurpirane i da je on Uzurpator.

 

Nikakvi “međunarodni odnosi” tu ne igraju ulogu, jer su slični bili i prije dvije godine, kada je donesena ta antinarodna odluka; Sam Dodik je to potvrdio svojim kapitulantskim potezom.

 

4.

Dodikov potez je Slom Režima; Dokaz da je ta Oligarhija, u političkom smislu, Ništa. Nula. 

 

Ostala im je još Gola Sila.

 

5.

Dodikov potez je i dokaz njegovog potpunog poraza u sukobu sa SAD-om, njihovim predstavnicima u BiH, koji se nisu još ni zagrijali, a lider SNSD-a je već predao borbu.

 

Dodik je kapitulirao, povukao sve svoje referendume, a zauzvrat nije dobio ništa. Štaviše, stavljen je na “Crnu listu”.

 

6.

“Dodikovog referendum neće biti, jasno je to sada; Neće biti ni kompromisa sa njim, jer ga nema ko napraviti. Niko sebi neće da dozvoli dalje prljanje”, napisao sam još 22. jula 2015. godine u tekstu ”Dva u jedan: Ratni bubnjevi i Bijele zastave”.

 

Pokazalo se ispravnim, kao što se pokazalo da je Dodik obesmišljen i da treba da ide.

 

7.

Dodikovo visoko podizanje Bijele zastave, predaja, dok kraj njega stoji Aleksandar Vulin, ministar odbrane Srbije (Beograd je, bez sumnje, bio, za razliku od Dodika, konstruktivan), najveće je poniženje koje je bilo ko od visokih funkcionera RS režirao sam sebi; Ujedno, to je vrhunac iznimnih napora Režima da spriječi Opoziciju da istraje u zahtjevima koji bi Narodnu skupštinu RS vratili iz pozicije Privatne prćije Skupštinske većine i njenog Vlasnika u prirodno stanje najvišeg zakonodavnog tijela u ovom entitetu.

 

8.

Shodno tome, ključna tačka je bila objavljivanje Odluke o održavanju referenduma o radu Suda i Tužilaštva BiH u Službenom glasniku RS; Odluku je parlament donio 15.07.2015., a ona nije objavljena do danas. 

 

Dodik je kapitulirao - prihvatio je da Skupština poništi sopstvenu odluku o referendumu. Čim se, konačno, objavi. I tako je još jednom ponizio Parlament.

 

9.

Vladajućoj većini, koja je Uzurpirala nadležnosti svih institucija, isisala ih iz njih i prenijela na Pojedinca, objavljivanje Odluke i sprovođenje Referenduma nikako nije odgovaralo - uzrokovalo bi nove teške sukobe sa Zapadom i dovelo do Krize unutar BiH, koju bi bilo gotovo nemoguće kontrolisati i koja bi uzdrmala cijeli Region!

 

Režim, ma koliko osion bio, nije bio spreman ići u takvu vrstu sukoba, jer bi imali, otvoreno, i Srbiju potiv sebe. Ta varijanta gubitnička je u svakom pogledu.

 

10.

Sama činjenica da Odluka Narodne skupštine nije objavljena u Službenom glasniku duže od dvije godine svjedoči ko zaista ruši parlament (da ne navodim druge brojne događaje), a to, svakako, nije Opozicija; Štaviše, Opozicija zaslužuje najoštrije kritike što je duže od dvije godine bila bez adekvatne reakcije na javno urušavanje Parlamenta. 

 

Sama činjenica da Dodik, lično, najavljuje poništenje Odluke koja još nije ni objavljena u Službenom glasniku, svjedoči da je Narodna skupština definitivno srušena. I da je i Dodik srušen. 

 

Sam sebe je srušio.

 

11.

Uzurpatorove Priče o “čekanju konsenzusa” u vezi sa održavanjem referenduma su jeftini trikovi, šibicarenje, puzanje, bježanje od preuzimanja odgovornosti za teške političke promašaje, rušenje institucija i entiteta; To je kukavičluk, koji se prikriva snažnom medijskom agresijom i pojačanom policijskom represijom; Režim je donio Odluku; Režim je trebalo i da je objavi i sprovede, ali nisu smjeli.

 

Pokazali su sami, lično, kroz svoj “Brend”, da nikada nisu branili ničije interese, sem svojih.

 

12.

Dodikova Kapitulacija ne smije biti tačka na ovu užasnu antinarodnu platformu: Režim posebno želi da što prije i što dublje “zatrpa” prisustvo uniformisane naoružane policije u parlamentu, jer je to djelovanje Hunte, a ne “odbrana institucija”, koje niko nije ni napao (sem Režima, naravno); 

 

Režim najviše želi da zaustavi nastavak pasivnog fizičkog otpora Opozicije u parlamentu (sprečavanje održavanja sjednica tijelima): Zbog toga je javnost u RS doslovno zatrpana nepostojećom odbranom od izmišljenih Obojenih revolucija, lažnih državnih udara, raznoraznih nepostojećih opasnih scenarija…

 

Klimaks je Dodikova javna Kapitulacija!

 

13.

Jednostavnije rečeno, Režim, prilično histerično, teži ka tome da Opoziciju vrati Iza skupštinskog stola rukovodstva na taj isti sto/u salu; Ukoliko to Opozicija, i nakon Dodikove kapitulacije/poništenja referenduma, dozvoli, biće opet na meniju, kao i prethodnu deceniju i, realno, pojedeni do izbora.

 

Odlazak Opozicije Iza Stola u Salu sa Dnevnim redom, bez ispunjenja zahtjeva koji se odnose i na smjenu Nedeljka Čubrilovića, predsjednika skupštine, što je parlament pretvorio u policijsko vježbalište (zasad) i smjenu Dragana Lukača, ministra unutrašnjih poslova, jer je zaprijetio prosipanjem krvi i pripremio scenu za taj akt, značio bi njenu Kapitulaciju!!!

 

I dobrim dijelom bi pokrio Dodikov potpuni debakl - poništenje referenduma o radu Suda i Tužilaštva BiH i odustajanje od referenduma o samostalnosti RS, koji je u svojim aktima donio SNSD!

 

14.

Opozicija, njen najbitniji dio, u koji, svakako, ne ubrajam Mladena Ivanića, po svemu sudeći, razumije da će veoma pogriješiti ukoliko se povuku Iza Stola i to je ono što najviše brine Režim.

 

Moraće reagovati, ali je pitanje kako i na to pitanje Režim nema odgovor!

 

Ukoliko postupe po Lukačevom najavljenom scenariju, to znači krvoproliće; Režim takav rasplet i pritisak, koji bi proizveo, ne može izdržati. 

 

Pokazuje to i nagli nestanak iz javnosti samog Lukača, koji je “nastupe” prepustio epigonima, uz Kompletan Orkestar Propagandističke Mašinerije!

 

Pokazuje to i Dodikov javni slom!

 

16.

Dokaz je to i svijesti da su počinili vrlo, vrlo glupu i opasnu grešku uvođenjem uniformisane naoružane policije u Parlament, nadograđenu Lukačevim krvavim prijetnjama; Režim nikada nije javno priznao nijednu grešku, neće ni ovu, što ih dodatno sapliće u traženju rješenja za vraćanje Opozicije Iza Stola na Meni!

 

17.

Ukoliko Režim, pak, dozvoli Opoziciji da nastavi stajati Iza Stola, a oni - Uzurpatori institucija - i dalje budu nastavili, sami za sebe, sa ekspresnim zasjedanjima, pokazaće veliku slabost, ali i strah od objavljivanja Odluke o referendumu; To će, opet, rasplamsati Krizu do gigantskih razmjera; krizu koju neće kontrolisati Režim, što je, po njih, dodatno kompromitujuće i veoma ih slabi.  

 

Neminovan je, po Režim, gubitak u biračkoj supstanci.

 

18.

Iako je kapitulirao, Dodik neće otići sam; Još manje, tek sada, će dozvoliti da ode voljom birača.

 

Bio bi to izvrstan epilog, ali nijedna plutokratska vlast u ovom vijeku nije otišla svojom voljom. Neće ni ova.

 

20.09.2017.

DINO MUSTAFIĆ: BIT ĆETE ODGOVORNI ŠTO IZA SEBE OSTAVLJATE SAMO DUHOVNU I CIVILIZACIJSKU PUSTOŠ

DINO MUSTAFIĆ: Bit ćete odgovorni što iza sebe ostavljate samo duhovnu i civilizacijsku pustoš


Dino Mustafić

Autor 19.9.2017. 



Image result for dino mustafic fotos

Autor

////////////////////////////

Izdvajamo

  • Politika koju promovirate nam poručuje da želite BiH kao državu bez muzeja, pozorišta, knjižara, galerija i kina, kako bi sve pretvorili u prostor profita, konzumerizma i kiča. Vi nas gurate u civilizacijski mrak i izolaciju. Vama ne trebaju umjetnici, naučnici i sportaši, već još više državnih činovnika i partijsko podobnih kadrova.
............................

Našim novcima podržavate opskurne folklorno-vjerske priredbe i seoske igranke po etničkom principu i “kulturne” skupove u užim zavičajima kao mjesta koja su vaša glasačka baza za naredne izbore dok vidljivo diskriminirate institucije internacionalne kulturne djelatnosti i predano radite na provincijalizaciji naše zemlje

Povodom jučer održane press konferencije Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine na kojoj je još jednom istaknuta iznimno teška situacija u kojoj se nalazi ova institucija, kao općenito i cijela kulturna scena u Bosni i Hercegovini, donosimo otvoreno pismo istaknutog bh. reditelja Dine Mustafića upućeno Ministarstvu civilnih poslova BiH, Ministarstvu kulture i sporta FBiH, Ministarstvu prosvjete i kulture RS te Predsjedavajućim Skupštinama BiH, FBiH, RS:

Jučerašnja press konferencija kolegica i kolega iz Zemaljskog muzeja BiH nije jedan u nizu apela da se zaštiti kulturno historijsko nasljeđe, sačuvaju institucije koje pohranjuju i istražuju našu zajedničku memoriju, već je to i PROTEST zbog sveukupnog neodrživog stanja u kulturi i odnosa države prema umjetnicima i naučnicima u svim oblastima stvaralaštva. I na toj pressici se ponovo vidjelo kako više svijesti i brige imaju dobronamjerni strani diplomati i donatori, nego domaći političari i nadležna ministarstva koja godinama ništa ne čine da se riješi pravni, imovinski i finansijski status ove institucije. 

Godinama se kulturni sektor mrcvari sa različitih nivoa vlasti, masakriraju se budžeti za rad, netransparentno i nezakonito podržavaju opskurne folklorno-vjerske priredbe i seoske igranke po etničkom principu. Našim novcima podržavate “kulturne” skupove u užim zavičajima kao mjesta koja su vaša glasačka baza za naredne izbore. To se primjeti iz spiska anonimnih i nevažnih događaja koje subvencionirate mimo kriterija i procedura transparentnosti. Vidljivo diskriminirate institucije internacionalne kulturne djelatnosti i predano radite na provincijalizaciji naše zemlje. Godinama ignorišete zahtjeve struke da se iznađe sistem za popunu budžeta za kulturu i sport, donesu Zakoni o kulturnoj i sportskoj djelatnosti i izrade strateški pravci u svim oblastima umjetničkog i naučnog djelovanja. Politika koju promovirate nam poručuje da želite BiH kao državu bez muzeja, pozorišta, knjižara, galerija i kina, kako bi sve pretvorili u prostor profita, konzumerizma i kiča. Vi nas gurate u civilizacijski mrak i izolaciju. Vama ne trebaju umjetnici, naučnici i sportaši, već još više državnih činovnika i partijsko podobnih kadrova. 

Krajnje je vrijeme da odgovorni nosioci zakonodavne vlasti ovakvo ponašanje visokih državnih funkcionera, zaposlenih u Ministarstvu civilnih poslova i entitetskih Ministarstava za kulturu i sport, koji se finansiraju iz budžeta građanki i građana države BiH, javno sankcionišu, a njihov način ophođenja sa javnošću i zaposlenima u resoru kulture, upravnicima, direktorima i radnicima u kulturi promjeni iz temelja. U našoj zemlji život mora biti važan, a kultura je život jednog vremena koji mora nešto iza sebe ostaviti potomstvu. U protivnom, vi ćete kao nosioci zakonodavne i izvršne vlasti biti odgovorni što ćete iza sebe ostaviti samo duhovnu i civilizacijsku pustoš!

20.09.2017.

MILORAD DODIK I NJEGOVI TAJKUNI

DODIKU SE TRESU GAĆE: Šta bi donio "makedonski scenario" u Republici Srpskoj?!

Ako ekonomsko uništavanje Republike Srpske nije dovoljan razlog da njeni građani izađu na ulice i pokažu da nisu zadovoljni što ih vlast pljačka, šta je dovoljno? Šta treba da ih pokrene na bunt? Da ih silom iz kuća istjera naoružana policija, kao što je to prije nekoliko dana učinila sa poslanicima opozicije u Narodnoj skupštini?

DODIKU SE TRESU GAĆE: Šta bi donio 'makedonski scenario' u Republici Srpskoj?! - 2

Sada, kada je opozicija odlučno krenula na put bez povratka, shvativši da će u potpunosti izgubiti podršku građana ako se oštro ne suprotstavi arogantnoj i osionoj vlasti, zavladala je panika među vladajućima. Naročito među Dodikovim buldozima iz prvih redova, od kojih je većina ucijenjena ili skupo plaćena opljačkanim narodnim novcem.

 

PIŠE: Željko Raljić

 

Makedonski scenario, narandžasta, žuta ili drugom bojom obojena revolucija, bauk je kojim ovih dana Dodikovi kerberi posredstvom režimskih medija plaše građane Republike Srpske. Sve to nakon samo jednog oštrijeg nastupa opozicije u Narodnoj skupštini, na šta je vlast reagovala - oružanom silom!

 

Građani Republike Srpske nisu spremni da se odreknu državnosti za koju su se izborili uz teške žrtve i koja im je garantovana u Dejtonu, a nezadovoljstvo ekonomskom situacijom nije dovoljno da izađu na ulice i traže smjenu vlasti, jer je ta vlast, ipak, garant samostalnosti Srpske u okvirima Dejtonskog sporazuma, navodi se u komentaru ruske novinske agencije "Sputnjik" na srpskom jeziku na parlamentarnu krizu u Banjaluci.

U tekstu pod naslovom "Srpsku čuvaju Srbi i - neće na ulicu" autor Nikola Joksimović upozorava da nema garancija da će Republika Srpska biti samostalna i nakon eventualnog "makedonskog scenarija", jer ih tome uče druge obojene revolucije.

Autor u potpunosti zanemaruje činjenicu da je Republika Srpska već preživjela dvije "obojene revolucije" i to 1997. i 2006. godine. Preživjela, a nije (p)ostala samostalna poslije Biljanine revolucije iz 1997. godine i Dodikovog dolaska na čelo Vlade RS 2008. uz podršku Zapada.

 

Republika Srpska nije (p)ostala samostalna ni nakon što je na vlast 2006. godine ponovo došla politička opcija na čijem čelu je Milorad Dodik. Naprotiv. Aktuelno rukovodstvo Republike Srpske, odnosno vlast koju već 11 godina predvodi SNSD, revnosno je izvršavala sve naloge koji su dolazili iz Vašingtona i Brisela.

Zato se Dodik i njegovi sljedbenici i plaše izlaska građana na ulice i narodnog gnjeva. Plaše se čak i "onih dječaka koji vozaju autiće", kako je omladince iz udruženja "Restart Srpska" sa ekrana RTRS posprdno nazvao ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač. Isti ministar koji je naoružanu policiju suprotstavio golorukim opozicionarima i time pokazao da je za nas i Turska oličenje demokratije. U Turskoj se poslanici potuku i okrvave u parlamentu, ali ih ne razvađa naoružana policija.

 

altDODIKOVE UZDANICE: Lukač i Ćeranić pred hotelom Bosna 9. septembra 1997.

 

Ima li razloga za proteste?

Ako ekonomsko uništavanje Republike Srpske nije dovoljan razlog da njeni građani izađu na ulice i pokažu da nisu zadovoljni što ih vlast pljačka, šta je dovoljno? Šta treba da ih pokrene na bunt? Da ih silom iz kuća istjera naoružana policija, kao što je to prije nekoliko dana učinila sa poslanicima opozicije u Narodnoj skupštini?

Aktuelnoj vlasti u Republici Srpskoj danas je na naplatu došlo sve ono što je činila tokom protekle decenije, kao i ono što je obećala, a nije činila.

Čitava priča u vezi sa navodnim "makedonskim scenarijem" u Republici Srpskoj, koja stiže iz Dodikove kuhinje, vrti se oko izjave ministra bezbjednosti BiH Dragana Mektića, koji je nedavno rekao da mu je "makedonski scenario" u Republici Srpskoj "prihvatljiv".

 

Da se, kojim čudom, u Republici Srpskoj dogodi "makedonski scenario" i Dragan Mektić ili bilo ko drugi posle toga dođe na vlast, on bi, poput Zaeva u Makedoniji, morao da sprovodi ne ono što je volja građana, već ono što je volja Bakira Izetbegovića, visokog predstavnika i američkog ambasadora. Sve drugo bilo bi nevažno, kaže se u tekstu koji je objavio Sputnjik.

 

A šta je Dodik sve ove godine činio, osim što je provodio naloge iz Brisela i Vašingtona!?

U prvom premijerskom mandatu ukinuo je platni promet sa Srbijom u koju se danas kune, eliminišući sredinom 1999. srpski dinar kojeg je zamijenila konvertibilna marka.

 

Nijedna sjednica Vlade RS kojom je Dodik predsjedavao nije mogla da počne prije nego što OHR verifikuje njen dnevni red. Za servilnost stigla je i nagrada, pa je novac od donacija, ali i iz budžeta, dijelio svojim pulenima šakom i kapom, zbog čega je kasnije završio na sudu. Njegovim oslobađanjem od odgovornosti, kao predjednika vlade, počeo je sunovrat domaćeg pravosuđa koji traje i danas.

altProtesti SNSD-a u Banjaluci 2005. godine kao uvod u Dodikov povratak na vlast 

 

Iako je Dodik 2006. osvojio vlast najavljujući bespoštednu borbu protiv kriminala i SDS-ovih poratnih tajkuna, nikakve istrage protiv njih nije bilo. Naprotiv. Većina tajkuna zaštitu je našla u SNSD-u, uključujući i one najkrupnije (poput vlasnika Integrala i još sijaset preduzeća, Slobodana Stankovića; stasao u vrijeme vlasti SDS), koji već godinama rade najveće infrastrukturne projekte i povlače novac iz budžeta i kredita koje Dodikova vlast bespoštedno uzima kod stranih kreditora.

 

Specijalno tužilaštvo RS koje je osnovano 2006. godine, ugašeno je je deset godina kasnije, bez ikakvih ozbiljnih rezultata u borbi protiv organizovanog kriminala, ili školskom terminologijom rečeno "kriminala bijelih kragni". Jedina "zasluga" Specijalnog tužilaštva jeste što je obustavilo istragu protiv Milorada Dodika i ostalih koji su se našli pod istragom zbog malverzacija prilikom izgradnje autoputa Gradiška-Banjaluka i zgrade Vlade RS.

 

Ni obećanu reviziju započete privatizacije u RS Milorad Dodik nikada nije proveo, iako famozna komisija zadužena za taj posao i danas egzistira.

Kada je skupština Kosova 17. februara 2008. godine proglasila nezavisnost, Milorad Dodik se držao obećanja datog Amerikancima da u Republici Srpskoj "neće biti nikakvih problema". Na ulice Banjaluke izašlo je nekoliko stotina studenata banjalučkog Univerziteta koji su izrazili podršku srpskim studentima na Kosovu i protivljenje jednostranom proglašenju nezavisnosti Kosova. Jedna grupa došla je pred kancelarije američke ambasade sa jajima i kamenjem i tu ih je dočekao kordon policije. To je bila sva Dodikova "pobuna" protiv samostalnosti Kosova.

Gora od ovoga bila je jedino Dodikova ponuda Srbima sa Kosova da se presele u Republiku Srpsku.

Dan nakon proglašenja kosovske nezavisnosti, član Predsjedništva BiH iz Republike Srpske Nebojša Radmanović primio je u Sarajevu Grujicu Spasovića, tadašnjeg ambasadora Srbije u BiH, koji mu je uručio pismo predsjednika Srbije Borisa Tadića u vezi situacijom na Kosovu.

 

U saopštenju nakon sastanka, iz Radmanovićevog kabineta je navedeno:

 

Član Predsjedništva BiH iz Republike Srpske Nebojša Radmanović izrazio je potrebu da se u BiH u ovom trenutku sačuva mir i stabilnost i ne dozvole nikakve nepotrebne i ishitrene reakcije.

 

Godinu dana kasnije, 2009., SNSD je preko srpskog člana Predsjedništva BiH Nebojše Radmanovića pokrenuo mehanizme za pristupanje BiH NATO savezu.BiH je danas u predvorju NATO saveza, a Dodik jedini odgovor nap omen NATO-a je još jedan referendum - o ulasku u NATO.

alt Radmanović u Predsjedništvu prvi pokrenuo pitanje ulaska BiH u NATO

 

Od silnih predizbornih obećanja o referendumu za otcjepljenje Republike Srpske od BiH, Milorad Dodik je održao samo jedan i to onaj o 9. januaru, Danu RS, koji je njegova najvjernija i najbliža saradnica i premijerka RS Željka Cvijanović nazvala "anketom". Taj referendum, održan 25. septembra 2016. u jeku izborne kampanje, osim trošenja budžetskog novca, nije donio nikakav rezultat. Osim možda koji glas više za SNSD i kratku priliku da glume žrtve zarad "viših nacionalnih interesa".

 

Dodikov hod po žici

 

Opasni hod po žici između Rusije i Zapada Dodik je započeo onda kada su njegovi zapadni mentori počeli da ga pritišću zbog sve veće arogancije prema njima, ali i institucijama BiH. Dodikova Ahilova peta u ovom slučaju je nemjerljiv kriminal u kome je ogrezla njegova vlast. Ta vlast i danas iz ekonomski skršene Republike Srpske izvlači novac po principu cijeđenja suve drenovine. Nema tendera u javnom sektoru a da se Dodikovi tajkuni nisu unaprijed u njega ugradili.

 

Američke sankcije Dodiku iz januara ove godine samo su ga djelimično obeshrabrile. Ipak, dočekao se na noge i uz pomoć podmitljivih birokrata EU privremeno odložio uvođenje sankcija Brisela.

altDodik, Plavšić, Olbrajt: Dašak svježeg vjetra u trafo-stanici u Bijeljini

 

Sada ponovo koketira sa Zapadom pokušavajući da utiče na tokove političkih procesa u BiH, kako bi pokazao da još uvijek nije gotov. Ipak, bez obzira na sve propuste opozicije i njen rejting u javnosti, svako komešanje u kome se u pomoć poziva narod da bude konačni sudija, Dodiku se tresu gaće. A kako i ne bi?

Taj narod iz dana u dan svjedoči sveopštem rasulu, korupciji, kriminalu i partokratskoj vladavini koja je stranačku knjižicu pretpostavila i Bibliji. Zbog toga su na izborima 2014. godine razočarani građani, barem koji su odlučili da uopšte glasaju, opoziciji dali gotovo polovinu mandata. Sve nakon toga ponovo je bila korupcija, politička trgovina, kriminal...

Opozicija je godinama propuštala da čini ono što je morala, pa je sada sustiže sve što je odlagala. Tako je 2014. dopustila formiranje parlamentarne većine u Narodnoj skupštini uprkos očiglednoj političkoj korupciji i trgovini poslaničkim mandatima. Nedugo potom, opozicija je olako dopustila i formiranje druge vlade Željke Cvijanović, uprkos audio snimku koji dokazuje trgovinu "papcima" koji su pojačali većinu za izbor njenog kabineta.

 

Sada, kada je opozicija odlučno krenula na put bez povratka, shvativši da će u potpunosti izgubiti podršku građana ako se oštro ne suprotstavi arogantnoj i osionoj vlasti, zavladala je panika među vladajućima. Naročito među Dodikovim buldozima iz prvih redova, od kojih je većina ucijenjena ili skupo plaćena opljačkanim narodnim novcem.

 

Zato se olako poteže oružje i prijeti upotrebom sile. Izbori su još daleko, a svako popuštanje zahtjevima opozicije u vidu smjena ili istrage odgovornih, poraz je koji Dodik ne može da podnese. Tako je bilo i sa ministrom finansija Zoranom Tegeltijom koji je odgovoran za stotine miliona budžetskog deficita. Umjesto Tegeltijine glave, na žrtvenik vlasti prinesena je ona revizorska, Duška Šnjegote.

 

Jedina dobra stvar u aktuelnoj krizi u Narodnoj skupštini sadržana je u tome što ni opozicija ne smije olako da uzmakne. Ako sada ne istraju u disciplinovanju vlasti, na izbore 2018. ne moraju ni da izlaze.

 

SB/Istinito

//////////////////

'CRNA LISTA' MIJENJA SVE, DODIK SE KORIGOVAO: 'Neće biti referenduma u RS, zbog signala koji su stizali iz EU' - 2

'CRNA LISTA' MIJENJA SVE, DODIK SE KORIGOVAO: 'Neće biti ...

////////////////////////////

19.09.2017.

ŽIVJETI NA TABLETAMA ZA SMIRENJE

Živjeti na tabletama za smirenje


Nesnalaženje u postkonfliktnom tranzicionom društvu

Nesnalaženje u postkonfliktnom tranzicionom društvu

Teška ekonomska situacija, loše društveno okruženje, psihološki pritisak, ali i posljedice rata, neki su od razloga zbog kojih građani Bosne i Hercegovine sve više uzimaju tablete za smirenje.

Zabrinjavajuće je što je sve veći broj onih koji ove tablete koriste samoinicijativno ne razmišljajući o posljedicama. Stručnjaci kažu da loše društveno okruženje i nemaština više utiču na anksioznost ili depresiju nego što su to ratne traume koje su do sada trebale biti prevaziđene. No činjenica je da u BiH živi više od 400 hiljada osoba koje se bore sa PTSP-om.

Anisa Mahmutović je mlada novinarka. Svoje lično iskustvo sa PTSP-om pretočila je u tekst koji govori kako se ovaj sindrom prenosi sa roditelja na djecu. Od PTSP-a, liječio se najprije njen otac, a zatim i majka. Kao dijete nije shvatala o čemu je riječ, odrastanje je naučilo da mora da istražuje i nauči o kakvo je to stanje i na šta sve utiče.

Anisa vjeruje da veliki broj ljudi u BiH koristi antidepresive i tablete za smirenje zbog posljedica rata, no kaže da poratno društvo u kojem ovi ljudi žive doprinosi sve većem broju onih koji spas traže u tabletama.

„Imamo još uvijek onu kritičnu masu koja ne traži pomoć neuropsihijatra, već to rješava na drugi način, tako što kupuju sami sebi lijekove“, kaže ona.

Neki odlaze iz zemlje, treći pokušavaju da ignorišu: Srđan Puhalo
Neki odlaze iz zemlje, treći pokušavaju da ignorišu: Srđan Puhalo

Psiholog Srđan Puhalo kaže da je sve počelo još prije rata, jer ljudi u BiH žive u permanentnom stresu. Devedesetih je bio rat, a danas ti ljudi žive u postkonfliktnom tranzicionom društvu u kojem ljudi ne mogu da se snađu, dodaje on.

„U takvom drušvu čovjek je najčešće gubitnik. U kojem je on neko ko, bez obzira koliko jaku mentalnuu snagu ima, prosto vrijeme i sve ono što se dešava ga troši. I onda imate ono što je najlakše, a to je otići kod ljekara i posegnuti za lijekovima“, govori Puhalo.

S druge strane, psihologinja Jasna Bajraktarević smatra da sve veći broj ljudi koji na svoju ruku uzimaju tablete za smirenje nisu posljedica rata. Za ljude u BiH je specifično kaže ona, da žive u tenziji iščekujući neke promjene koje će život učiniti boljim. Ta tenzija stvara psihički nestabilnost i mentalnu neravnotežu, objašnjava.

„Ono što ljudi misle i ono što pokušavaju nama da predstave da je BiH ugrožena, zato što je ovdje prije 22 godine bio rat je zapravo priča koja je isključivo političke prirode. Jer ljudi koji su ostali naprosto moraju da žive, ali život koji im je omogućen je postao nešto što je postalo preteško za svakog običnog čovjeka“, navodi Bajraktarević.

Stručnjaci tvrde da je psihoterapija mnogo efikasnija od uzimanja tableta, no veliki broj građana nema novca za ovaj način liječenja.

“Psihoterapija je skupa. Neki odlaze iz zemlje da bi možda to preuprijedili, treći pokušavaju to da ignorišu, ali se bojim da je riječ o periodu od 25 godina života pod permanentnim stresom”, obajšnava Srđan Puhalo.

Dodatan problem predstavlja i činjenica da su tablete koje građani uzimaju na svoju ruku vrlo često neadekvatne.

„Razgovor, priča, otkrivanje pravog uzroka, davanje imena strahu i bolu koji nosimo u sebi, kao i problemu, a ne generalizacija, su načini koji će mnogo prije otkloniti anksioznost mnogo prije nego uzeti lijek na svoju ruku”, zaključuje Jasna Bajraktarević.

//////////////////////////
19.09.2017.

ODBOR ZA DIJASPORU SKUPŠTINE SRBIJE JE U FUNKCIJI REALIZACIJE MEMORANDUMA SANU II

Denis Bećirović : Odbor za dijasporu Skupštine Srbije je u funkciji realizacije Memoranduma SANU II


Septembar 19. 2017.


Na 44. sjednici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Denis Bećirović je tražio da se kao posebna tačka dnevnog reda razmatra Informacija sa 7. sjednice Odbora za dijasporu Narodne skupštine Republike Srbije. Nakon što je Komisija prihvatila da se ta tema razmatra kao posebna tačka dnevnog reda, Bećirović je istaknuo da su u neprihvatljive i zlonamjerne sljedeće konstatacije Odbora za dijasporu Skupštine Srbije:

1. da su Srbi izloženi diskriminaciji svake vrste u Federaciji BiH, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Makedoniji;

2. da su pritisci na Srbe u regionu toliki da se oni ne mogu riješiti bez pomoći i angažovanja Srbije;

3. da je vlast u Federaciji BiH odgovorna što sada u ovom entitetu živi oko 50.000 Srba;

4. da Tužilaštvo Srbije radi revnosno na procesuiranju ratnih zločina, a da to ne rade u Hrvatskoj i Federaciji BiH;

5. da je položaj Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Federaciji BiH sve gori;

– Ovakve jednostrane i zlonamjerne konstatacije su neprihvatljive i nedopustive u 21. stoljeću. Ovo je nastavak opasne politike i opasnih poruka koje su sadržane u Memoranduma SANU I i II. Svi dobro znamo u kojem pravcu je otišao cijeli region nakon ovakvih poruka – rekao je Bećirović na sjednici Komisije za vanjske poslove.

Na kraju ove tačke dnevnog reda Bećirović je predložio i konkretne zaključke s ciljem odbacivanja netačnih kvalifikacija Odbora za dijsporu Skupštine Srbije. Međutim, član Komisije Mladen Bosić je u tom trenutku napustio sjednicu zbog čega je nestalo kvoruma za rad i sjednice i Komisija je prekinula sa radom.

(Kliker.info-NAP)

/////////////////////

Emil Karamatić : Despacito – Samo se kod nas iz humora ide ravno u rat

Septembar 19. 2017.


Slušam violinskoharmonikašku verziju ljetnjeg hita Despacito i razmišljam što
nam to poručuju političari ovih dana.

Piše: Emil Karamatić (Neznase.ba)

Na Balkanu je sve preozbiljno, jedino ratu prethodi humor.
Samo se kod nas iz humora ide ravno u rat.
Sjetite se godine prije posljednjeg rata.
Nadrealisti, Šovinistička farsa, Seks partijski neprijatelj broj jedan itd…, ali ipak sam za humor.

Despacito.

Kažu da je taj humor bio produkt natprosječnog intelekta osoba koje su ga stvarale, i za razliku od prosječnih glava, točno predvidjele što će se dogoditi.
Prosječne glave su se smijale.
Ostali su samo slutili.

Da li je baš tako?

Ne bih rekao.

Natprosječni intelekt je bio u vrhu politike i omlaćivao sa prosjekom.
Prije mislim da su prosječni plakali, pametni pobjegli, a ostatak…
Humor su smišljala djeca onih koji su bili bliski vladajućim, a raspadajućim.
Isto kao što će humor najbolje smisliti unuci ili djeca hadezeovaca i pokojeg esdepeovca.
Oni su ga toliko servirali da im unucima neće trebati prevelika pamet da ga realiziraju.

Izginula nam je mladost, za koga, za Domovinu.
Zašto, za kurčevo zdravlje.

Despacito.

Danas.
Ludi Balkanci, da nisu ili nismo u EU i NATO-u, porokali bi se za dvije cisterne slane vode.
Zovu ga zaljev, jebo ih on.
Razmislite malo o toj vodenoj teritoriji.
S kojom Cerar i Plenković mogu dobiti po još jedan mandat.
Čiji god to teritorij bio, nećete biti ni sretniji ni nesretniji.

Plenković, garantiram, ni na ovećoj karti ne zna pokazati taj teritorij.
Ali ložiti gomilu, e to zna.
To i jeste jedino što balkanski političari znaju.

A ruku na srce, samo dva posto Slovenaca i Hrvata na karti znaju pokazati sporni teritorij.
Nedavno sam putovao Slavonijom.
Sela pusta.
Sve pobježe.
Kaže mi frend iz Osijeka, novinar, dobar poznavatelj prilika.
Kuću i imanje možeš kupiti za kurčeve pare.
Sitniš, kažem.
Sramota za Hrvatsku državu.

A admiral Lošo bi opet u rat.

Despacito.

Sad za dva oveća kanistara slane vode.
Umirovljen, pa mu dosadno.
Kurac se ne diže.
Kažu da takvi vole rat.
Samo jedan u nizu od dragovoljnih davatelja tuđe krvi, koji su Hrvatskoj došli glave.
Tko ima takve zaljubljenike u Domovinu, mrzitelji joj ne trebaju.
Hrvatskoj treba čovjek na vlasti, ne političari.
Taj polusvijet željne vlasti treba nastaniti u prekodunavski dio Hrvatske – Kenđiju.
I neka čuvaju granice kada ih toliko vole.

Prekidoše me vijesti.
Spiker, kaže.
Umro Slavko Goldstein.

Despacito.

U godinama jest. Ali.
Bi mi žao velikog druga i intelektualca.
S trinaest godina otišao u partizane.
Ustaše mu oca strijeljale samo zato što je bio Židov.
Velim, slava mom drugu Slavku.

I tu stanem.
I stajao bih.

 

Ali jebiga pojavi se neki drugi Plenković.
Božji poslanik.
Don.
Kaže da se raduje Slavkovoj smrti.
Svećenik, a tako kaže.

Despacito.

Meni čudno.
Pa se pitam, kako to?
Uzvratili mu pogrdnim komentarima.
Rat na internetu.
Budala, siledžija, bezveznjaković, kreten, svinja, kažu.
A ja šutim.
Opeet.
Kažu, gori, zapalile se društvene mreže.
Jebu mu sve od reda.
Velim ne valja, nije to dobro, istim ili gorim načinom vraćati svećeniku.
Još don. Što jes jes, ne valja tako.
Može se uljudnije odgovoriti svima, pa i onome prvom Plenkoviću, premijeru.
Može i ovom drugom, ljepše, uljudnije.

I onda baš kažem.

A zašto se mnogi sa svojim komentarom bratime sa don Plenkovićem.
Trude se biti on.
A to je naprosto teško.
Biti Plenković uz to i don, naprosto je nedostižno.

Pa ljudi.

Despacito.

////////////////////////

Provokacija u Sarajevu : Na Dobrinji polijepljeni plakati sa likom ustaškog vođe Ante Pavelića

Septembar 19. 2017.


Listovi sa ustaškim porukama su u ponedjeljak navečer neugodno iznenadili stanovnike sarajevskog naselja Dobrinja.

Pamfleti sa istaknutim nacističkim znakovljem, simbolima fašističke tvorevine Nazavisne Države Hrvatske uz oznaku Ustaškog pokreta i proustaški tekst postavljeni su u sarajevskom naselju Dobrinja, odnosno njenom kvartu popularnog naziva C5.

Čitatelji portala Klix.ba koji žive u tom dijelu glavnog grada BiH uznemireni su pojavom zbog koje je pozvana policija. Građani su odlučili i samoinicijativno ukloniti pamflete kako bi neprimjeren sadržaj što prije nestao sa ulica inače mirnog sarajevskog naselja.

“Mi smo to našli i skidali. Komšije su pozvale policiju da prijave uznemiravanje.
Zaljepljeno je na nekoliko haustora, bandera i zakačeno na brisače od auta”, rečeno je za portal Klix.ba.

Operativni centar MUP-a Kantona Sarajevo je potvrdio slučaj dodavši da je u toku policijski uviđaj.

Na listu se nesporno veliča nacizam, ustaštvo i poglavar NDH Ante Pavelić, a tekst je sažetak “čestitke” iz 1968. godine, objavljene na dan godišnjice osnivanja NDH koju potpisuje ustaški komandant i zločinac Vjekoslav Luburić.

Luburić je između ostalog bio komandant u logoru Jasenovac u kojem je likvidirano oko 100.000 osoba, među kojima najviše Srba, Roma i Jevreja. Među ubijenima bilo je između pet do 12 hiljada Hrvata i Bošnjaka.

Nakon rata je uspio pobjeći u Španiju gdje je i ubijen 1969. godine.

(Kliker.info-Klix)

19.09.2017.

BORIS BUDEN: PROUSTAŠKI KADROVI NA KLJUČNIM POZICIJAMA U HRVATSKOJ

Buden: Proustaški kadrovi na ključnim pozicijama u Hrvatskoj



Hrvatski nacionalni projekt je u dubokoj krizi i to se raspada pred očima ljudi: Boris Buden

Hrvatski nacionalni projekt je u dubokoj krizi i to se raspada pred očima ljudi: Boris Buden

U Hrvatskoj su proustaški, filoustaški i fašistički kadrovi vjerojatno duboko u vojsci, policiji, tajnoj službi i na svim ključnim pozicijama u društvu. To je priprema za obračun u slučaju ako se netko pobuni – kaže u razgovoru za Radio Slobodna Europa (RSE) kulturni teoretičar, filozof, prevoditelj i publicist koji živi u Berlinu, Boris Buden.

RSE: Mnogo toga bi se moglo reći o aktualnim hrvatskim prilikama, ali mnogi upozoravaju na sve snažniju ulogu Katoličke crkve koja počinje određivati samu bit društva. Gdje je nestala sloboda izbora o kojoj se toliko govorilo nakon devedesetih?

Buden: Pa, nema slobode izbora. To je isprazna fraza. Pozicija Katoličke crkve u Hrvatskoj otkriva jedan dublji historijat odnosa između crkve i države. S jedne strane, u globalnom smislu, ono što je nekada bio sekularizam, to se raspalo. To je počelo mnogo prije, u Iranu s mulama, čak i u Sjedinjenim Američkim Državama danas, dakle u centru demokracije, imamo revitalizaciju tog takozvanog fundamentalizma. To ne znači da se radi o ljudima koji mnogo više, puno dublje i odlučnije vjeruju u Boga.

Fundamentalizam znači da vjera ulazi u sve pore društva i okupira ono mjesto na kojem je bilo društvo koje je razoreno u neoliberalnoj globalizaciji. Kod nas je specifično to da je Katolička crkva koja je u jugoslavenskom socijalizmu bila stvar privatnosti, odvojena od države, ne i zabranjena, jer ljudi su išli u crkvu, ali samo oni koji su vjerovali u Boga, bila u jednom sekularnom društvu, ali taj sekularizam 90-e prestaje.

Vjera izlazi iz crkve i ulazi u javnu sferu, ali ne samo u smislu zauzimanja, okupiranja javne sfere, već se domogla ogromne imovine i zauzela je zahvaljujući Vatikanskim ugovorima poziciju, ne samo društvenog hegemona, već i monopolnu poziciju. Crkva ne mora plaćati poreze kao drugi, vraćena joj je, navodno njena oduzeta, imovina.

Crkva je, zapravo, danas jedna velika kompanija, a u ideološkom smislu ona je aparat hrvatske države, ili kako ja to nazivam, hrvatskog nacionalističkog režima. Ona je sam temelj tog nacionalističkog režima. To nema nikakve veze sa porastom vjere u Boga produbljavanjem vjerskih osjećaja.

Nikada Katolička crkva u Hrvatskoj nije bila dalje od Boga. Ne radi se o tome da crkva sada izlazi iz privatne i zauzima svu javnu sferu. Naprotiv, ateizacija i to ona radikalna, je ušla u najsitnije pore Katoličke crkve. To je jedna ateizirana i socijalizirana crkva. Njena je bit u etatističkoj poziciji, a kako ona ima tu monopolnu poziciju i kako se preselila u područje apsolutno sigurnih političkih elita vladajuće klase, ona apsolutno i podržava taj režim.

Ljudi su shvatili: ako ne ideš u crkvu, ako ti dijete nije kršteno i ako ne ide na vjeronauk, ti nisi pravi Hrvat, odnosno Hrvatica, a ne biti pravi Hrvat i Hrvatica u Hrvatskoj danas, to nikome ne koristi. Postoji sveprisutno pasivno nasilje te hegemonije. Ipak, čini mi se da sve više ljudi shvaća o čemu se tu radi.

U hrvatskoj javnosti izgleda da​ komunizam prijeti demokraciji

RSE: Međutim, kada u javnom životu pojedinci pokušavaju polemizirati sa pojedincima iz Katoličke crkve ili pojednicima iz aktualne vlasti, najprije se etikatera komunistima, jugoslavenima, Srbima, a sa etiketama izostaje bilo kakav dijalog. Da li je to cilj – ušutkati dio javnosti?

Buden: Ideja javnosti kao mjesta kritičke diskusije u kojoj se razmjenjuju racionalni argumenti kako bi društvo dostiglo neki stupanj racionalnosti i tolerancije, taj, još Habermasovski ideal liberalne demokracije, nema nikakve veza sa hrvatskom javnošću.

Viša klasa se već 25 godina bori protiv nižih klasa kako bi osigurala svoje privilegije

Hrvatska javnost danas je velikim dijelom privatizirana. Riječ je o interesima vladajuće klase, koja i nije formirana kao kapitalistička klasa, već se radi o višim feudalnim staležima koji se sastoje od političke klase, od kriminalnih bogataša, od crkve, jedne ideološke elite i od ratnih veterana. Zapravo, u toj javnosti se odvija klasna borba. Viša klasa se već 25 godina bori protiv nižih klasa kako bi osigurala svoje privilegije.

Naravno da komunista više nema, ali u hrvatskoj javnosti izgleda da od Oktobarske revolucije do danas komunizam nikada nije bio jači, te prijeti demokraciji. To je smiješno. Radi se o nečem sasvim drugom. Naime, priča o tome da su Hrvati tisuću godina željeli državu, pa su je sad dobili i za sobom su ostavili oba totalitarizma i sada će uživati u fantastičnoj budućnosti, sada se potpuno raspala. U to više niko ne vjeruje.

Hrvatski nacionalni projekt je u dubokoj krizi i to se raspada pred očima ljudi. Više im ne možete obećati niti milijarde dolara od dijaspore, niti da će sutra vratiti kredite i zbog toga se zaoštrava ta ideološka borba koja je potpuno zastarila, pa se tvrdi da su i dalje Hrvati ugroženi od Srba, komunista, srbočetnika, četničkih jugo partizanskih komunista, itd. Međutim, fašizacija društva je ono što iza svega i kroz taj ideološki mjehur prodire na najmoćnije pozicije u društvu.

RSE: Upravo sam Vas to htjela pitati. Naime, ono što se počelo pojavljivati 90-ih u Hrvatskoj, odnosno pozivanje na ustašku državu, kao da je poprimilo legalitet. Negira se partizanski, a uzdiže ustaški pokret. Mladi ljudi ne vide bitnu razliku, uostalom to su naučili iz školskih udžbenika. Do kuda može ići to mijenjanje povijesnih činjenica?

Buden: Danas u javnosti izgleda da je biti ustaša nešto dobro, a biti partizan nešto loše. Međutim, fašizam, kao i 20-tih i 30-tih godina prošloga stoljeća, tako i danas ma svoju funkciju u kontekstu krize kapitalizma. U Hrvatskoj se događa da ono što je nekada bilo desno, radikalno, za što su vjerovali da je Tuđman (Franjo) u stanju držati na nekoj ekstremnoj desnici, kao nešto ridikulozno, to sada prelazi u sam centar društva, što samo potvrđuje staru tezu da je ta naša građanska klasa slaba, ustrašena, zbunjena, bez ikakve perspektive, eksproprirana, materijalno uništena. Ona se u strahu jednostavno šlepa za tim šovinizmom i ustaštvom, ili šuti.

Neki od njih dobivaju određene pozicije i to je ono klasično razaranje te sredine. Nje više nema, nju grabi ta radikalna desnica i to je fašizacija društva radi hegemonije i osiguranja vlasti. Ustaštvo nije samo u tome da se viče "Za dom spemni", već u tome da su proustaški , filoustaški, fašistički kadrovi vjerojatno duboko u vojsci, policiji, tajnoj službi i na svim ključnim pozicijama u društvu. To je priprema za obračun u slučaju ako se netko pobuni.

Simboli ustaštva vidljivi su u javnom prostoru Hrvatske (Vukovar 2016.)
Simboli ustaštva vidljivi su u javnom prostoru Hrvatske (Vukovar 2016.)

​Ono što je nacionalistički režim u Hrvatskoj ostvario to je potpuna integracija Hrvatske u globalno liberalni kapitalizam, a da li je to donijelo hrvatskom narodu sreću ili ne, neka sam hrvatski narod prosudi. Te elite su kao i Ante Pavelić u službi onih koji u globalnim razmjerima drže moć. Tu su banke i korporacije i mislim da je Hrvatska izgubila svaku suverenost i da joj svaki europski političar ili centar europske-atlantske moć i može naređivati.

Hrvatska se vraća u srednji vijek

RSE: U Hrvatskoj se posljednje vrijeme sve više govori o reformi obrazovanja, ali ona nikako da saživi. U borbi između suvremenog shvaćanja znanosti i obrazovanja, Hrvatska kao da se vraća u srednji vijek?

Buden: Pa naravno da se vraća u srednji vijek. Proces refeudalizacije hrvatskog društva traje već četvrt stoljeća. No, do svijesti ljudi još nisu stigle posljedice te refeudalizacije. Uzmite na primjer, hrvatski jezik. On se navodno strašno razlikuje od srpskog jezika, i tako dalje. Tu ima blebetanja u beskočanost, ali zašto se toliko blebeće o toj različitosti, pa zato da se prikrije ona druga činjenica, a to je pitanje: čemu hrvatski jezik u hrvatskom obrazovanju. Vi više nemate nikakve industrije, što će vam na hrvatskom jeziku terminologija u kemiji, biologiji, strojarstvu, brodogradnji, proizvodnji, u teoriji, filozofiji, u povijesti umjetnosti. Hrvatski jezik vam više uopće ne treba.

Postoji još jedna industrija u Hrvatskoj koja funkcionira, a to je turizam. Ali, u toj industriji hrvatski jezik vam pogotovo ne treba. Na sceni je revernakularizacija jezika, na ono što je bio u srednjem vijeku, na vernakular, a ne nacionalni jezik. Cijelo obrazovanje je, zapravo, revernakulizirano. Za koga vi obrazujete ljude, za što, da oni rade u kojem društvu, proizvode čije znanje, nacionalnu kulturu. To je završena priča.

Imate one koji imaju novaca, elitu koja će obrazovati svoju djecu na engleskom jeziku u privatnim školama, kako bi oni što brže mogli odlaziti u inozemstvo. Fantazija o tome kako treba obnoviti prosvjetiteljstvo paše u jednu nacionalnu državu koja ima materijalne pretpostavke za razvijeno društvo, a hrvatski nacionalistički režim je uništio te materijalne pretpostavke.

Opći interes se uopće ne artikulira, a kada nema općeg interesa, onda se s ljudima postupa kao s pijunima

RSE: U posljednje vrijeme odnosi Hrvatske sa susjedima blago rečeno nisu dobri. Mnogi upozoravaju da pojednici koje vode Hrvatsku nisu naučili diplomatsku abecedu, iako su dio života proveli u diplomaciji. Kako Vi to tumačite?

Buden: To je posljedica te rapidne provincijalizacije svega. To je žalosno. U hrvatskoj javnosti nije moguće generirati ono što se zove komunikativna racionalnost, kako to kaže Habermas (Jürgen). Nemoguće je ostvariti neku racionalnu raspravu o tome da vidimo koliko kvadratnih metara mora Hrvatska žrtvovati, a da hrvatski narod preživi. Opći interes se uopće ne artikulira, a kada nema općeg interesa, onda se s ljudima postupa kao s pijunima. Sve je to toliko žalosno da je teško komentirati.

Njemačka kao zadnji bastion funkcionirajuće demokracije

RSE: Živite u Njemačkoj gdje su ove nedjelje parlamentarni izbori. Možete li prognozirati pobjednika?

Buden: Tu se pobjednik zna. Njemačka je najmoćnija država Europske unije, jedna od najstabilnijih u svijetu. Ona je zadnji bastion funkcionirajuće demokracije, relativno još uvijek socijalna država, stabilna, i tako dalje. Osnovni instikt ljudi u Njemačkoj je – kako bi bilo lijepo kada bi ostalo ovako kako je sada. Oni gledaju što se okolo zbiva i zato će taj instikt pobijediti na izborima.

Međutim, da stvari ne mogu ostati kao što su bile dosada, to je jasno. Stranka AfD-e (Alternative für Deutschland), desna, historijski revizionistička partija je u mogućnosti da zauzme vodeću ulogu u opoziciji, kao treća parlamentarna snaga. Situacija se zaoštarava. Ideološka i politička kriza je i ovdje, ali puno je lakše podnijeti krizu kada ste dobro potkoženi i imate ogromne suficite u budžetu pa ne znate kamo ćete s tim novcima. Njemačka je uspjela integrirati milijun migranata koji sada ulaze u tržište rada. Dakle, sve funkcionira, ali Njemačka je na neki način "oko oluje" u kojem još sve funkcionira, ali to je u tom samom centru.

Antimigracijski i ksenofobni plakati AfD-a, Berlin
Antimigracijski i ksenofobni plakati AfD-a, Berlin

Hrvatska ili bivša Jugoslavija ako hoćete pionir je u tom iskustvu raspada, destrukcije, uništavanja budućnosti. Čini mi se da bi Nijemci trebali učiti od nas. Možda bi bilo dobro da im na neki okrugli stol na kojem bi oni raspravljali o svojoj budućnosti, pošaljemo neke od naših političara koji su tu budućnost uništili kod nas. Ne mislim samo na neke od HDZ-ovih političara (Hrvatska demokratska zajednica), već i SDP-ovih (Socijaldemokratska partija).

Ti neki "račanovci, tuđmanovci, sanaderovci, karamakovci, hasangeovici" i slični bi najbolje mogli opisati Nijemcima moguću crnu budućnost koja im se sprema.

19.09.2017.

KOLINDA GRABAR-KITAROVIĆ RELATIVIZIRA USTAŠLUK, A ANDREJ PLENKOVIĆ GUBI KONTROLU

ŠVICARSKI LIST BRUTALNO O HRVATSKOJ: "Kolinda relativizira ustašluk, a Plenković gubi kontrolu"

Švicarski list Berner Zeitung piše u članku o Hrvatskoj kao "novom problematičnom djetetu Europske unije", čije ponašanje otkako je ušla u EU 2013. godine izgleda kao "antireklama za proširenje".

ŠVICARSKI LIST BRUTALNO O HRVATSKOJ: 'Kolinda relativizira ustašluk, a Plenković gubi kontrolu'

"U Hrvatskoj čak i smrt intelektualnih veličina izaziva bujicu žestokih emocija. "Lažljivac", "veleizdajnik", "židovski rasist" i "antikrist" zapravo su bezazlenije uvrede koje su preplavile hrvatski internet nakon smrti renomiranog publicista Slavka Goldsteina", piše Berner Zeitung i poziva se na Index, koji je konstatirao da je Goldsteinova smrt izazvala niz mrziteljskih reakcija koje ukazuju na fašizaciju hrvatskog društva.

 

"Doista se čini da su se horizonti u Hrvatskoj nakon ulaska u EU 2013. suzili umjesto proširili. Propovijedi pune mržnje nacionalističkih svećenika protiv nekadašnjih partizana i srpske manjine idu u korak sa spaljivanjem manjinskih novina i višemjesečnim debatama o tome treba li biti dopuštena spomen-ploča sa "Za dom spremni", pozdravom fašističkih ustaša", navodi švicarski list, te konstatira da je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović svojom izjavom o "starom hrvatskom pozdravu" relativizirala ustašluk.

 

Za premijera Andreja Plenkovića se pak piše da se čini kako je "izgubio kontrolu nad bijesom nacionalističkog krila svojeg konzervativnog HDZ-a", te da "njegove promjenjive reakcije pojačavaju sliku zemlje koja nije samo posvađana sa susjedima, nego i sama sa sobom".

 

Hrvatsko članstvo u Europskoj uniji nije priča o uspjehu

 

Podsjeća se da je nekad Hrvatska bila i ljubimica Zapada, naročito Njemačke koja je diplomatski podržala hrvatsko priznanje, te da je premijer Ivo Sanader zemlju kasnije usmjerio prema NATO-u i EU, "prije nego su ga srušili brojni korupcijski skandali". Berner Zeitung piše da se pod vodstvom "socijaldemokratskog premijera Zorana Milanovića Hrvatska spoticala po ulasku u EU", te se podsjeća na skandal oko lex Perković, koji je Hrvatska ukinula pod pritiskom ostalih članica Unije.

 

"Hrvatska igra u gostima unutar EU ni do danas nije postala priča o uspjehu. Baš suprotno: zemlja se pretvorila u problematično dijete EU-a. Bruxelles je već dvaput morao intervenirati zbog trgovinskih sankcija Hrvatske bivšem ratnom protivniku Srbiji", piše švicarski list i ponašanje Hrvatske prema susjedima opisuje kao "balkansku tvrdoglavost": "Obzir prema nacionalističkoj osjetljivosti u unutarnjoj politici otežava Zagrebu kompromise sa susjedima." Konstatira se da Hrvatska "nema sposobnosti rješavati konflikte sa susjedima u kooperativnoj atmosferi", te se navodi primjeri prijepora o razgraničenju sa Slovenijom, te odnosi s Mađarskom i BiH.

 

Berner Zeitung svoj članak o Hrvatskoj završava citiranjem bivše ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić, koja je izjavila da Hrvatska "na svim stranama bezrazložno upala u diplomatsku defenzivu", te dodaje kako se u Bruxellesu Hrvatsku sve više gleda kao na članicu koja stalno "izaziva nevolje".

 

(SB/Index.hr)

//////////////////////////////////////////

Bosna i Hercegovina

Utorak, 19. septembar/rujan 2017.

//////////////////////////////

////////////////////////////////
19.09.2017.

NENAD BUNJAC: UKRALI SU NAM LJUDSKOST DOK SMO TRAŽILI ČOVJEKA

Nenad Bunjac: Ukrali su nam ljudskost dok smo tražili čovjeka


Nenad Bunjac

Autor 18.9.2017. 



Nenad Bunjac: Ukrali su nam ljudskost dok smo tražili čovjeka

Pokapaju nas žive, uzdižu nebitne mrtvace i čekaju da nas skinu s grbače državnog proračuna. Sustavni rastroj, to je Plenkovićeva petoljetka. U trenutku kad prosječni Hrvat mora raditi 15 dana u mjesecu samo da bi podmirio sve državne tražbine i dažbine, oni, ti kaotični politički ioni, izruguju se veličanstvenom životu i čovjeku koji je zaboravio više nego li će cijela ergela desničarskih komentatora ikad znati.

Nedavno pričah s prijateljom što nam je ostalo od života, ima li smisla dočekati taj misteriozni „master piece“ u kojem će biti sve besprijekorno sažeto i jezgrovito obrazloženo te gdje je zapravo plan pošao po zlu. Na koncu, od svih civilizacijsko evolucijskih teorema do Lošinih utvara, priča se svela na jednostavnu poantu. Ukrali su nam ljudskost dok smo tražili čovjeka. Brevijar poraženih.

Na žalost, u Hrvatskoj kao da nikad nije niti postojala, utopila se u bujicama krvi i mržnje koje su nemilosrdno smoždile svakog tko je ponudio nadu ili milosrđe. Do vraga i na kraj svijeta više s geopolitičkim i povijesnim okolnostima, nacionalnim ciljevima i stravičnom umanjenicom o kolateralnim žrtvama. Vlada očaj i bezidejnost, a jedan od moralnih stupova u Hrvata kako to statistike pokazuju, moćna Katolička Crkva, raznose klepetave kosti Božjeg pomazanika po pustim hrvatskim provincijama dok se izruguju do jučer živom čovjeku koji je bio neposredan akter, živi svjedok i dostojanstveni borac protiv svih zala koja su nas snašla vlastitim nemarom.

SAD PRIČAMO O LJUDSKOSTI

I u ovom slučaju ne govorim o životnom opusu i liku Slavka Goldsteina jer će njegova djela lomeći valove govoriti zauvijek. On je poznavao istinu i to je bio njegov krimen zbog kojegse nitko iz državnog vrha, osim anonimnog državnog tajnika iz Ministarstva kulture sa Sportskim novostima ispod pazuha, nije udostojio odati priznanje do jučer živućem mudracu. I zato me nije iznenadilo- blaženi prosvjetitelj Emil Cioran i epohalno djelo „Teorija raspadanja“ – kad se krug zatvorio i kroz životnu centrifugu izbacio Don Mile Plenkovića, hvarskog župnika koji po otajstvenoj i tračerskoj liniji pozna sve mračne tajne premijerove obitelji.

„Sretan sam da je umro mrzitelj hrvatskog naroda“. Nudi on off the record, diskretno ispod mantije, čak i opširnije obrazloženje: „Pod krinkom znanstvenog autoriteta širio je laži i sramotio hrrvatski narod. Jahve ga je kaznio zbog lažljivog jezika“. Čak i ta drska distinkcija između imenovanja Boga i vjeroispovijesti, sugerira kako je smrt Slavka Goldsteina kozmički uravnotežena i pravedna jer ga je čak i „njegov Bog kaznio“.

O ponorima i sunovratima takve besćutne gluposti držim da je izlišno zboriti. No, to sustavno ideološko i emocionalno trovanje o kojem govori još par preostalih mudrih hrvatskih glava i kroničara svog vremena, nemoguće je prešutjeti jer je (ne)ljudski neshvatljivo.

JE LI PREMIJER PLENKOVIĆ IKAD PROČITAO JEDNU REČENICU SLAVKA GOLDSTEINA?

Je li premijer nazvao kardinala Bozanića kojeg periodično časti rezidencijama i kesama novca, svoju sivu političku eminenciju, da se ogradio od navodnog Božjeg glasnika? Jok. Jeli kojim slučajem održao novinarsku konferenciju i podsjetio narod na slovo Ustava, izvorni Božji nauk koji im je toliko važan i elementarna načela ljudskog suživota? Možda pročitao jednu prosto proširenu rečenicu o Goldsteinovom opusu i stavovima? Ma ka’ki, birao je marendu između prstaca i ramsteaka. Jeli, onako po rodijačkoj liniji, nazvao svog kršćanskog obiteljskog autoriteta i zamolio da povuče riječi i ne zagorčava mu život? Mo’š mislit, jebeš tu priču, narod je zaboravljiva marva, sutra će pojesti jučer.

Sjetimo se, pričamo o ljudskosti. Šta mislite, koga bi, da je kojim slučajem moguće u cijelosti klonirati čovjeka, reinkarnirala hrvatska Vlada? Milu Budaka ili Slavka Goldsteina? Leopolda Mandića ili Nikolu Teslu? Antu Pavelića ili Vladu Gotovca? I nije to hipotetsko pitanje jer se odgovori unaprijed znaju.

I što je najluđe, oni bi mrtvo hladno ponovili grijeh prema životu jer, kako to jezgrovito reče premijer Plenković, „on radi što želi i hoće“. A može sve jer smo mu dopustili. Čekam da postane selektor košarkaške reprezentacije, iako mu se žilet ne može provući ispod stopala kad skoči. Pokapaju nas žive, uzdižu nebitne mrtvace i čekaju da nas skinu s grbače državnog proračuna. Sustavni rastroj, to je Plenkovićeva petoljetka.

U trenutku kad prosječni Hrvat mora raditi 15 dana u mjesecu samo da bi podmirio sve državne tražbine i dažbine, oni, ti kaotični politički ioni, izruguju se veličanstvenom životu i čovjeku koji je zaboravio više nego li će cijela ergela desničarskih komentatora ikad znati. Što je najgore, svjesno su to učinili.

KAD SE DESNICA SMRZNE OD VLASTITOG SRANJA

Desničarsko klerikalni portali ukinuli su komentare auditorija pod viješću o smrti Slavka Goldsteina jer su i sami ostali zapanjeni govorom mržnje zvijeri koju svakodnevno hrane dobrim ljudima. U Uredu premijera Plenković je finiširao raspored obaveza uz napomenu „pošaljite nekog iz kulture na sprovod sa što manje buke“ i zatražio capuccino sa što više pjene. Sva ta uspuhana kamarila koja u pripravnom stanju obrane „starog hrvatskog pozdrava“ ležerno potroši tridesetak komentatora, tematsku sjednicu Vlade, aktualni sat u Saboru, zidarske dnevnice i proračunske pare koje smo im mi glupavo dopustili izmusti, nije pronašla mrvicu ljudskog dostojanstva prema povjesničaru enciklopedijskog znanja i interesa te da u smrti oda počast čovjeku koji im je davno, argumentirano i jezgrovito objasnio kakvo su pogubno zlo nanijele Hrvatskoj nacionalno klerikalne oligarhije, ustaštvo i pseudodržavotvornost. Sramota koja vapi do neba, a neki jebeni Nijemac s pravom će pomisliti da smo svi „jednostavno takvi“ i da nam nema spasa.

I stvarno ponekad pomislim da nas sve treba zatrpati i prekriti sa svim tim materijalom predziđa kršćanstva i naseliti Vijetnamce od Drine do Mure pa do Dubrovnika.

BIJESAN SAM I NISAM SAM

Jasno je da sam bijesan, ponajviše jer smo ovim jadnim činom zaključno prekršili sve ljudske norme u nastojanju da postanemo nacija vrijedna poštovanja. I sam sam kriv, nerijetko prešutim što se prešutjeti ne smije, nemam snage više valjati se po blatu s lešinarima. Žrtva sam osobne tišine, iako grmim plotunima. Činjenica da nisam usamljen u tom preziru prema gotovo svemu što hrvatska politika i društvo nude, ne amnestira me.

Rijeka danas

18.09.2017.

AKADEMIK PROF. DR. ESAD DURAKOVIĆ: "IZJAVE HRVATSKE PREDSJEDNICE O BiH SU UZNEMIRUJUĆE"

AKADEMIK DURAKOVIĆ GOVORIO ZA INDEX HR: "Izjave hrvatske predsjednice o BiH su uznemirujuće"

Zahvaljujući izjavama predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, kao i polemici koju su proteklih sedmica vodili Miroslav Tuđman i Bakir Izetbegović, stanje u BiH ponovno je aktualna tema u hrvatskim medijima te smo se stoga obratili akademiku Durakoviću za intervju o temama poput aktualnog stanja islama u BiH, ulozi Islamske zajednice BiH u borbi protiv ekstremizma i o tome zbog čega izjave Kolinda Grabar-Kitarović štete odnosima dviju država, piše Index hr.

AKADEMIK DURAKOVIĆ GOVORIO ZA INDEX HR: 'Izjave hrvatske predsjednice o BiH su uznemirujuće'

Index piše da je Esad Duraković (rođen 1948.) jedan je od najvećih živućih bošnjačkih intelektualaca, član Akademije nauka i umjetnosti BiH te član Arapske akademije znanosti sa sjedištem u Damasku. Završio je studij orijentalistike u Beogradu, doktorirao u Sarajevu, gdje je predavao na Filozofskom fakultetu, a stručno se usavršavao u Kairu. Objavio je niz knjiga iz područja književnosti i orijentalistike, preveo je “Kuran” na bosanski jezik, a naročito je hvaljen i nagrađivan njegov prijevod monumentalne “1001 noći”.

 

 

Koje su karakteristike nekadašnjeg tradicionalnog islama u BiH u odnosu na nova tumačenja vjere koja se šire u društvu? Točnije, koje su razlike? Npr. ono što se u medijima najviše ističe je sve veći broj žena koje nose burke...

Ja se sjećam vremena, a bio sam dijete, kada je Titov režim zabranio da muslimanke nose burke (zarove, kako se tada govorilo). Za mnoge u Jugoslaviji to je bila trauma. Dakle, burke na ovim prostorima nisu od jučer, ali tom se obilježju pridaje prevelik značaj na Zapadu. Budimo realni, Zapad je u značajnoj mjeri postao islamofobičan, a to znači da je preosjetljiv i na burke. U Francuskoj, naprimjer, najviši nivo vlasti, čak i predsjednik, bave se problemom burke kao sudbinski važnim pitanjem. To je fobija. 

No istina je da su u vrijeme rata (djelomično i kasnije) iz nekih muslimanskih zemalja dolazili neki ljudi koji su nastojali instalirati salafizam u BiH, prvenstveno pod utjecajem Saudijske Arabije kao glavnog izvoznika rigidnog salafizma, a to je nešto na što bosanski muslimani ne smiju pristati. Ta negativna novina u BiH, iako je prisutna, nije uhvatila maha. Salafizam je ideologija, dakle najgora varijanta kombiniranja/savezništva vjere i politike. Salafizam je agresivan, ali malo ljudi zna za činjenicu da je on agresivan prema muslimanima koji drukčije manifestiraju islam, a ne prema nemuslimanima (tzv. takfīr). Bosanski muslimani su veoma tolerantni prema svim vrstama ispovijedanja vjere, čak i prema ateizmu, dok selefije nisu tolerantne. No tvrdim da oni nisu snažno pozicionirani u BiH, ali ih ne treba podcijeniti. Mi u Bosni dužni smo stalno kultivirati svijest o tome. Potrebno je ovdje osujetiti posebno utjecaj Saudijske Arabije. Naprimjer, u Njemačkoj je nedavno s razlogom zabranjen rad svih saudijskih kulturnih centara i sl.

Dojam je da se Islamska zajednica (IZ), dok ju je vodio reis Mustafa Cerić, nije htjela odlučno suprotstaviti tzv. vehabijama, koji su čak iz džamija tjerali vjernike koji po njihovim kriterijima nisu bili dobri muslimani. To se promijenilo s dolaskom novog reisa Huseina Kavazovića, no na neki način je njegova reakcija došla prekasno, jer su se neka ekstremna tumačenja islama u BiH etablirala. Slažete li se s tim tumačenjem, kako sve to komentirate?


Vaša konstatacija u vezi s reisom Cerićem je točna: on nije pružio adekvatan odgovor instaliranju salafizma, odnosno vehabizma u BiH. Međutim, moram reći da bi i aktualno rukovodstvo IZ-a trebalo odlučnije djelovati u tom području. IZ ima veliku, moćnu infrastrukturu pa bi morao s više upornosti govoriti vjernicima o tome da je salafizam zaista svojevrsno krivotvorenje islama, odnosno odlučnije afirmirati vrijednosti tradicionalnih bosanskih svjetonazora. Ima jedan izvrstan hadis u tome smislu (riječi poslanika Muhameda): “Ako dođe netko sa strane u vašu zajednicu i hoće narušiti harmoniju vaše zajednice, istjerajte ga makar bio i Kurejši”. Da pojasnim, Kurejš je Muhamedovo pleme. IZ mora voditi računa naročito o tome da se salafizam ne instalira preko obrazovnog sistema u njoj. Sve u svemu, situacija u tom području nije nipošto dramatična, ali opreza nikada ne može biti previše.

Postoji li sukob između zagovornika tradicionalnog bosanskog islama i onih koji promoviraju neke druge varijante?

Ranijih godina, prije aktualnog reisa, bilo je ekscesa između tradicionalnih bosanskih muslimana i selefija. Posljednjih godina nema tih sukoba. No, kao arabist, pa i islamist, znam da je u samoj biti salafizma totalna isključivost prema svakom drukčijem manifestiranju islama. Zbog toga se danas u muslimanskom svijetu vode ratovi. O tome sam napisao knjigu „Međumuslimanski ratovi danas: krivo shvaćanje islama“. Činjenica da sada nema sukoba u BiH na toj osnovi najbolji je dokaz da su selefije minorni, marginalni, da se ne osjećaju snažnima.

BiH nije i neće postati baza ISIL-a u Europi

Čini se da novi načini izražavanja pripadnosti islamu u BiH izazivaju dosta reakcija u ostatku Europe, a najnoviji primjer su kontroverzne izjave austrijskog ministra vanjskih poslova Sebastiana Kurza. Koliko sve to utiče na dosad pozitivan imidž bosanskohercegovačkih muslimana i cijele BiH na Zapadu? I koliko sve to koristi onim političkim snagama čiji je cilj baš omalovažavanje BiH?


Nažalost, od nekih europskih državnika možemo čuti uznemirujuće izjave o „stanju islama“ u BiH. Žao mi je što moram reći – uz dužno poštovanje instituciji – da su takve izjave višekratno stizale i od predsjednice Republike Hrvatske. Nedavno je mnogo komentirana i izjava češkog predsjednika Miloša Zemana te austrijskog šefa diplomacije Kurza, ali tvrdim da su te izjave zaista neutemeljene u stvarnosti BiH. Gospodin Zeman je čak iznio jednu nevjerojatno zluradu, opaku "najavu“ kako bi BiH mogla postati baza ISIL-a. Takve izjave mogu dati samo ljudi koji zaista nisu valjano informirani o realnosti u BiH. Bosanski muslimani su 1992. bili žrtve višestruke agresije, u BiH je počinjen genocid, ali se Bošnjaci (većinski muslimani) nikada nisu svetili. Ove državničke izjave o BiH opasne su zato što su institucionalne i kao takve imaju namjeru obvezati europske subjekte da djeluju antibošnjački. S druge strane, ali u isti mah, konstrukcijama o navodnoj muslimanskoj prijetnji u BiH želi se konstruirati „argument“ za hrvatsku i srpsku secesiju – odcjepljenje Republike Srpske i Herceg-Bosne jer se navodno BiH suviše islamizira, islamski radikalizira itd. To su političko-ideološke konstrukcije koje vode ka ostvarenju ratnih ciljeva 1992. Mi s pravom očekujemo ozbiljnije i zaista dobronamjerne susjedske odnose prema BiH.

BiH se u međuvremenu često spominje u kontekstu terorista ISIL-a, odnosno onih muslimana iz BiH koji su se otišli boriti na strani ISIL-a u Siriju i Irak. Kolika je opasnost za BiH od njihova povratka u državu?

Takva opasnost ne postoji za BiH. Ovih dana je netko od europskih državnika točno kazao kako iz njegove zemlje ima više boraca na ratištu Bliskog istoka nego iz BiH. Netočno navođenje broja boraca iz BiH na ratištima Bliskog istoka i ukazivanje na to da je BiH navodno prijetnja također je u funkciji onog cilja o kojem sam upravo govorio: da se konstruira „islamska prijetnja“ u BiH kako bi se imalo alibi za djelovanje protiv nje i pristup secesiji. Vrlo mali broj takvih ratnika je iz BiH. Ratnici povratnici s Bliskog istoka prava su prijetnja Europi, a ne BiH. Nevjerojatno je da europski državnici ne shvaćaju, usprkos tolikim žrtvama terorizma, da postoji samo jedan način da ga se oslobode, a to je da demotiviraju terorizam, da se prestanu angažirati u razaranju muslimanskoga svijeta, da napuste islamofobiju... Ovaj terorizam nije moguće spriječiti nikakvim sigurnosnim mjerama, već ga treba demotivirati, obustaviti akcije koje ga kreiraju i hrane. Terorizam u Europi ne vrši se zato što su Europljani dominantno kršćani, već zato što europske zemlje sudjeluju u razaranju muslimanskih zemalja i društava i što inače ispoljavaju islamofobiju. Pitam se kako to ne shvaćaju europski političari?! To je isključivo "reakcija na akciju“. O tome sam također opširno pisao u svojoj već spomenutoj knjizi.

"Sprega vjere i politike nikad ne donosi ništa dobro"

U Hrvatskoj se proteklih tjedana, nakon problematičnog uvodnika crkvenog lista Glas Koncila, vodila žestoka javna rasprava o tome je li Hrvatska sekularna država. Smatrate li da je BiH sekularna država?


Ja sam vjernik, ali sam uvjeren – da se poigram riječima – da vjeru zaista treba odvojiti od države. Sprega vjere i politike ne donosi nikada ništa dobro: kada one počnu upotrebljavati jedna drugu (a njihova bliskost u pravilu počiva na prizemnim interesima), onda nastaju ozbiljni društveni, pa i etički potresi. U svim zemljama nastalim iz bivše Jugoslavije stanje je manje ili više slično. Naime, sva ta društva su u značajnoj mjeri "religionizirana“, ali istovremeno, što je paradoksalno, u svima njima ima sve više neetičnosti i lopovluka. Tako je i u BiH. Ona jest sekularna u ustavno-pravnom smislu, ali je uočljiv utjecaj svih triju vjera u političkim partijama sva tri konstitutivna naroda. E, sad je tu trenutak da se vjerske zajednice, kler, kako hoćete, ozbiljno zapitaju: Kako to da imamo sve više vjernika i da su oni sve "srčaniji“, a istovremeno imamo sve više nemorala, neetičnosti, lopovluka…

Vjera je, po mome sudu, iznad svake političke partije po univerzalnosti i postojanosti vrijednosti, a partijski interesi su načelno partikularni i krajnje pragmatični. Zato je njihova sprega pogrešna i neuspješna.

















18.09.2017.

PREDSJEDAVAJUĆI VIJEĆA MINISTARA BiH PROF. DR. DENIS ZVIZDIĆ POTPISAO UGOVOR O TRANSPORTNOJ ZAJEDNICI

JEDAN PROBLEM MANJE: Zvizdić potpisao ugovor o Transportnoj zajednici

U sjedištu Evropske komisije u Briselu danas je potpisan Ugovor o transportnoj zajednici između Bosne i Hercegovine i Evropske unije.


JEDAN PROBLEM MANJE: Zvizdić potpisao ugovor o Transportnoj zajednici

Predsjedavajući Vijeća ministara Bosne i Hercegovine dr. Denis Zvizdić, uz prisustvo komesarke EU za mobilnost i transport Violete Bulc, potpisao je danas u Bruxellesu ugovor o Transportnoj zajednici između Bosne i Hercegovine i Evropske unije. Ovim će biti realiziran bazni uvjet za aktiviranje sredstava za četiri inftastrukturna projekta koja su Bosni i Hercegovini odobrena na Samitu lidera Zapadnog Balkana u Trstu.

 

Riječ je o dionici autoputa Vc, na potezu Ponirak - Vraca, odnosno Zenica -Tunel, čija je vrijednost 83,9 miliona eura, od čega je BiH dobila grant od 15,9 miliona eura. Druga dionica je Zenica - Gračanica s ukupnom investicionom vrijednošću od 66,9 miliona eura, a grant za BiH je 11,8 miliona eura. Treća dionica je Johovac - Rudanka, čija je vrijednost 80 miliona eura, a grant za BiH je odobren u iznosu 15,3 miliona eura. Luka Brčko je četvrti projekt vrijednosti 10,1 milion eura, za koji su BiH odobrena grant sredstva u iznosu 3,1 miliona eura.

 

Dobijena sredstva predstavljaju veliku investicionu vrijednost koja iznosi oko 250 miliona eura, od čega je BiH dobila oko 46 miliona eura grant sredstava koja će omogućiti da se pokrene realizacija ova četiri izuzetno važna projekta za infrastrukturno unapređenje ambijenta u BiH. Ovo će biti podloga za jačanje ekonomije i privlačenje stranih investicija, saopćeno je iz Vijeća ministara BiH.

////////////////////////////////////////////

VJEŠTO RJEŠENJE ZA TRANSPORTNU ZAJEDNICU: "Nakon Vučićeve posjete prestala su gunđanja iz RS-a" (VIDEO)

Večeras je za TV1 govorio ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Mirko Šarović...

Posebno interesantno bilo je ovo pitanje: Premijerka RS Željka Cvijanović je govorila da će postojati delegacija umjesto tražene rotacije u predstavljanju BiH u Transportnoj zajednici. Možete li nam objasniti o čemu se tačno radi?

 VJEŠTO RJEŠENJE ZA TRANSPORTNU ZAJEDNICU: 'Nakon Vučićeve posjete prestala su gunđanja iz RS-a' (VIDEO)

"Pa dobro, ali ja ne mogu da komentarišem i da dešifrujem izjave premijerke. Vjerovatno je to njen odgovor na ove interesantne zaključke koje smo mi donijeli pa je na jedan specifičan način odgovorila.

 

Dogovora će svakako biti a zato smo i pomenuli riječ u skladu sa Ustavom. Znate da je ovo pitanje u Savjetu ministara došlo na dnevni red upravo pred posjetu predsjednika Srbije gospodina Vučića i mislim da nikome iz RS-a ne bi bilo mudro da osporava članstvo BiH u energetskoj zajednici čije bi sjedište bilo u Beogradu.

 

To je mnogo značajno za Srbiju i to nije mala stvar. Mislim da i oni koji su gunđali ovih dana su prestali da gunđaju i mislim da je to bilo vrlo važno, taj tajming se pogodio, i naša spremnost da odvojimo pitanje članstva u transportnoj zajednici od ovih uslovljavanja tako da smo im izbili sve moguće argumente i zbog toga sada vlada šutnja.

 

Bez komentara su", odgovorio je Šarović.

 

Pogledajte ovaj razgovor...

VJEŠTO RJEŠENJE ZA TRANSPORTNU ZAJEDNICU: 'Nakon ...

18.09.2017.

PROČITAJTE TRANSKRIPT OD KOGA NAJVIŠE STREPI MIROSLAV TUĐMAN

KAKAV OTAC TAKAV SIN: Pročitajte transkript od koga najviše strepi Miroslav Tuđman

S približavanjem izricanja drugostepene presude bivšem vojnom i političkom vrhu tzv. Herceg-Bosne na čelu sa Jadrankom Prlićem, hrvatski politički i državni vrh napadno zaoštrava retoriku prema BiH, napose prema Bošnjacima, koje ne prestaju demonizirati i prikazivati kao potencijalnu prijetnju Evropi.



KAKAV OTAC TAKAV SIN: Pročitajte transkript od koga najviše strepi Miroslav Tuđman - 2


KAKAV OTAC TAKAV SIN: Pročitajte transkript od koga najviše strepi Miroslav Tuđman - 2

Tom zadatku sav se posvetio Miroslav Tuđman, sin bivšeg hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, koji je svjestan činjenice da se u Hagu ne sudi samo Priliću i njegovim najbližim saradnicima, nego se sudi jednoj propaloj, zločinačkoj politici nasilne podjele BiH kreirane u Zagrebu, u kabinetu njegovog oca, u čemu je i sam sudjelovao.

 

Ugledni hrvatski advokat Anto Nobilo smatra  da će "slučaj Prlić i ostali" u Haškom tribunalu biti označen kao zločin koji se dogodio u okviru medunarodnog oružanog sukoba u kojem se Hrvatska smatra agresorom što, kako kaže, otvara dva pitanja - udruženi zločinački poduhvat i da li će u tom poduhvatu biti obuhvaćen i Franjo Tuđman.

 

"Očekujem, ponavljam to, da će biti označeno da je do zločina na prostorima Hercegovine te srednje Bosne došlo u okvirima međunarodnog oružanog sukoba. Upletena je strana sila, dakle, izvan BiH, a to je praktično Hrvatska", precizan je Nobilo.

 

I drugi, relevantni izvori navode da će Hag označiti Hrvatsku kao državu koja je izvršila agresiju na BiH, za štaa postoje neoborivi dokaz.

 

 Jedan od krunskih dokaza je i transkript razgovora vođenog u kabinetu Franje Tuđmana 19. decembra 1993. godine o podjeli Mostara.

 

Na spomenutoj sjednici bili su prisutni Franjo Tuđman, Miroslav Tuđman, Gojko Šušak, Mate Boban, Mate Granić, general Ante Roso, Mile Akmadžić i Hrvoje Šarinić, a na teelju transkripta da se zaključiti da Miroslav Tuđman nije bio puki izvršilac politike svoga oca Franje, nego jedan od ključnih kreatora.

 

Pročitajte transkript od koga Tuđman junior s pravom najviše strahuje.

 



1
2
3
4
5
6
7
8
9
10

(Vijesti.ba / Saff.ba) 

 














18.09.2017.

REISU-L-ULEMA HUSEIN EF. KAVAZOVIĆ UPUTIO PISMO PREDSJEDNICI HRVATSKE "KOLINDI GRABAR-KITAROVIĆ"

Reis Kavazović: Prestanite sa zlonamjernom kampanjom





Reisu-l-ulema Husein Kavazović, poglavar IZ BiH i Kolinda Grabar-Kitarovic

Nakon ponovljenih optužbi predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović na račun Bosne i Hercegovine i Bošnjaka kojima se bosanski muslimani i njihova država etiketiraju kao potencijalna teroristička opasnost za susjede i Evropu, reisu-l-ulema IZ u BiH Husein ef. Kavazović je odlučio uputiti još jedno pismo predsjednici Hrvatske, prenosi Klix.ba.

U pismu se od predsjednice i drugih organa i zvaničnika Republike Hrvatske traži da prestanu sa zlonamjernom kampanjom koja za cilj ima diskreditovanje Bošnjaka i sijanje straha od njihovog prisustva u Evropi.

Također, Reisu-l-ulema zahtjeva od predsjednice da, radi očuvanja dobrosusjedskih odnosa, pojasni dokaze na osnovu kojih iznosi svoje tvrdnje o tome da su muslimani u BiH i okruženju opasnost po Hrvatsku i Evropu.

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je posljednjih sedmica u više navrata, kako su prenosili mediji, govorila da u BiH prijeti opasnost od islamskog ekstremizma.

////////////////////////////////////////

Istine o” Hrvatima” I” Srbima” u Bosni I Hercegovini

Nov 10, 2010

Nažalost, imamo situaciju da su nekadašnji Bošnjaci pravoslavne vjeroispovijesti (tj. prisilno pokršteni heretièki Bosnjaci) zaboravili, ili pak dobrovoljno odbacili u zaborav svoju pradjedovsku Bošnjaèku (i dijelom Vlašku) pripadnost , te se uklopili u tuði nacionalni okvir.

Sve do kraja 19-tog stoljeca Bosanski katolici i pravoslavci nisu se nazivali nit tzv.”Hrvatima” nit tzv.”Srbima”,nego Bošnjacima,a tzv.”srpsko-hrvatski” politicki faktor nije imao nikakvog znacajnog utjecaja na zbivanja u Bosni u njenoj cijeloj dotadašnjoj historiji.

Bosanski franjevci su kroz cijeli Srednji Vijek širili katolicizam medu Bošnjacima bogumilske vjere,ali ne i tzv.”hrvatstvo”,dok “pravoslavaca” prakticno nije ni bilo u Bosni sve do ulaska Bosne u sastav Otomanskog Carstva.

Medutim,krajem 19-tog stoljeca to stanje se mijenja i Bosanski katolici i pravoslavci preko noci postaju tzv. “Hrvati” i tzv. “Srbi”.Od tada je Bosanski narod podijeljen i od tada pocinju i svi sukobi unutar Bosne i njenog naroda,što se NIKADA prije u cijeloj historiji Bosne nije dogadalo nego su se Bošnjaci svih vjeroispovjesti borili za Bosnu,a ne protiv nje.

O Bosnjacima,kao jednom narodu tri razlicite vjere,govori,1844 i otac srpskog radikalizma Ilija Garasanin,govoreci o “potrebi bratstva izmedju Bosnjaka i Srba i ostalih Slavena”.

Osvrnimo se,dakle, na Nacertanije (1844), Ilije Garašanina. U svom programu Nacertanije on narod Bosne naziva Bošnjacima – bez obzira na vjersku pripadnost – i kada govori o programu posrbljavanja Bosnjaka on kaze: …K ovome treba dakle uciniti da se Bošnjaci i ostali Slaveni obrate…” Nadalje, predlaže da se: “nekoliko mladih Bošnjaka u srpsku službu državnu prima da bi se ovi…obucavali i za takove cinovnike pripravljali koji bi ono što su u Srbiji naucili posle u svom otecestvu u djelo privesti mogli.”

Da bi plan velike Srbije tekao bez vecih problema,i posrbljavanje Bosnjaka muslimana izvrsilo kako je zamislio,Garašanin smatra da bi se trebala pisati i opca historija Bosne gdje se “ne bi smela izostaviti slava i imena nekih muhamedanskoj veri prešavsi Bošnjaka” i nadalje napominje da bi ova historija trebala da bude oprezno pisana i to iskljucivo “u duhu narodnog jedinstva Srba i Bošnjaka”,i od strane “coveka vrslo sposobnog i duboko pronicavajuceg.” (ovdje je znacajno primjetiti da Garasanin ne spominje nikakve millete,nego na vise mjesta koristi narodno ime Bosnjaci za CJELOKUPAN narod u Bosni,dakle kao zajednicki naziv svih Bosnjaka,bez obzira na vjeru).

Meta njegovog programa bili su i pravoslavni i katolicki Bošnjaci,tako Garasanin kaze da nece biti velikih problema “preobratiti”,odnosno posrbiti, Bosnjake pravoslavce (Bosnjake istocnog vjeroispovijedanja),i o tome kaze sljedece:”Na istocnog veroispovedanija Bošnjake veci upliv imati nece biti za Srbiju težak zadatak.”.NAPOMENA:U vrijeme kada Garasanin ovo navodi srpska pravoslavna crkva nije ni postojala u Bosni,a ni kasnije,sve do 1920 godine!!(Na osnovu sporazuma izmedju Vlade Kraljevine SHS i Carigradske patrijaršije od 18. marta 1920. godine “Sveti Arhijerejski Sinod Vaseljenske patrijaršije donio je odluku od 19. marta 1920. godine, broj 2056., kojom daje blagoslov na prisajedinjenje “ujedinjenoj srpskoj pravoslavnoj crkvi” eparhija koje do tada nikada nisu bile u sastavu srpske pravoslavne crkve ukljucujuci i eparhiju u Bosni,koja je uvijek do tada bila iskljucivo u sastavu Carigradske patrijarsije. Vlada Kraljevine SHS isplatila je Carigradskoj patrijaršiji za taj pristanak milion i pet stotina hiljada zlatnih franaka. Tom odlukom Carigradska patrijaršija oslobadja od svoje vlasti i prisajedinjuje pravoslavnoj srpskoj crkvi eparhije koje su do tada bile pod njenom upravom,dakle TEK 1920 godine srpska pravoslavna crkva se po prvi puta pojavljuje u Bosni)I nikakve narodne veze nije bilo izmedju Bosnjaka pravoslavaca i Srba pravoslavaca….Bosnjaci pravoslavci (danasnji tzv.”bosanski Srbi”),inace,poticu u ogromnoj vecini od stocarskih plemena pravoslavnih Vlaha,a ostatak od Bosnjaka bogumila i nikakve veze nemaju sa Srbima.

Veci problem,pak,Garasanin vidi u posrbljavanju Bosnjaka katolika,pa o tome kaze:”Više predostrožnosti i vnimanija na protiv toga iziskuje to, da se katolicki Bošnjaci zadobijedu. Na celu ovih stoje franjevacki fratri.”

Bosnjaci katolici su takodjer krajem 19-stoljeca preko noci postali tzv. “bosanski Hrvati”,ali je bitno napomenuti da u srednjovjekovnoj Bosni nije bilo Hrvata kao nekog naroda u Bosni,to jasno uocavaju i sami hrvatski historicari kao npr.Tomislav Raukar,Nada Klaic,itd.

Tako,hrvatski historicar Tomislav Raukar kaze vrlo jasno: “U srednjovjekovnim bosanskim vrelima, prije svega u njihovu nazivlju, nema izricitih potvrda o nazocnosti hrvatskoga stanovnistva na podrucju bosanske drzave…

“Dapace, ni na nekim dijelovima hrvatskoga kraljevstva u srednjem vijeku nije bilo hrvatskoga imena. Primjerom je srednjovjekovna Sclavonia ili Slovinje.”

Jedan od najcjenjenijih historicara u svijetu,po pitanju historije svih juznoslovenskih zemalja,hrvatski historicar Dr Nada Klaic u svome djelu “SREDNJOVJEKOVNA BOSNA – POLITICKI POLOZAJ BOSANSKIH VLADARA DO TVRTKOVE KRUNIDBE”,Zagreb,1989.,dolazi do sljedecih konstatacija:

“….No, ove nevjeste projekcije o srpstvu Bosne vrijede isto koliko Sisicevo dokazivanje o hrvatsvu Bosne. Medjutim nekriticki izvjestaj Konstantina Porfirogeneta o Sklavinijama moze posluziti kao podloga za zakljucke samo onom historicaru kome nije odvec stalo do historijske istine. On je uglavnom iste vrijednosti kao i Dukljaninove vijesti o vladanju hrvatskih ili srpskih vladara nad Bosnom. To su tek povremeni izleti susjednih vladara koji nisu niti su mogli izmijeniti stoljetni polozaj bosanskih zemalja jer su one bez Hrvata i Srba odavno isle svojim, od njih posve odijeljenim putem. Carevi podaci za taj posao ne mogu biti mjerodavni, a jos manje vjesta konstrukcija barskog nadbiskupa koji pise sredinom 12. stoljeca….”

Sve do pred kraj 19.stoljeca u Bosni su zivjeli jedino Bosnjaci,koji su bili triju vjera muslimani katolici i pravoslavci:

Bošnjak katolicke vjeroispovijesti fra. Ivan Frano Jukic (1818-1857), koji je koristio pseudonim Slavoljub Bošnjak, koji je u svom proglasu 1848. godine zapisao:

“Mi Bošnjaci njekad slavni narod sad jedva da smo živi nas samo kao ocenutu glavu od stabla slavjanskog gledaju priatelji naukah i žale nas…. Vrime je da se i probudimo od dugovicne nemarnosti; dajte pehar, te carpite iz studenca pomnje mudrost, i nauk; nastojte da najpred naša serca ocistimo od predsudah, fatajmo za knjige i casopise, vidimo što su drugi uradili, te i mi ista sredstva poprimimo, da naš narod prosti iz tminah neznanstva na svitlost isitne izvedmo.”

Bosanski “Srbi”(posrbice) su nastali od Bošnjaka:

http://www.bosnjacki-front.net/index.php?docid=250917120311

Piše; Ante Herceg i Mustafa Banoviæ

Vrijedno je napomenuti da su današnji Bosanski Srbi – usljed asimilacije dijela Vlaha – dobrim dijelom jedina komponenta Bosansko-Hercegovaèkog stanovništva koja je neslavenskog porijekla.

Na prostoru Bosne su od pamtivjeka živjeli Bošnjaci razlièitih vjera. U srednjovjekovnoj Bosni to su bili Bošnjaci heretièkog vjerovanja, ali i dio onih Bošnjaka koji su pod prisilom križarskih ratova primili katolièanstvo, odnosno pravoslavlje. Padom Bosne pod Turke i kasnije Austro-Ugarskom okupacijom Bosne, narod u etnièkom smislu sastavu ostaje isti. Bez obzira na vjeru, svi se nastavljaju identifikovati kao Bošnjaci. Što više, katolici i pravoslavci su se od pamtivjeka osjeæali i identifikovali kao Bošnjaci. Oni su bili bošnjaèki pravoslavci, odnosno bošnjaèki katolici. Pisali su da govore Bosanski jezik i ponosili se na svoju bošnjaèku narodnost.

Termin “Bosanski Srbi” se javlja tek polovinom 19 stoljeæa, kada organizovane grupe politièkih misionara (financiranih od strane Srbije) ulaze u Bosnu i poèinju svoj rad na iskorjenjivanju termina Bosnjaci kod naših pravoslavaca. U tim aktivnostima je bio najaktivniji Teofil (Bogoljub) Petranoviæ, koji je sredinom 19 stoljeæa oko sebe okupio skupine propagandista koji su zalazili po Bosanskim selima i zaseocima i govorili Bošnjacima pravoslavne vjeroispovijesti da je vrijeme da se prestanu identificirati kao Bošnjaci, i da se – na osnovu zajednièke religije – poðu identifikovati kao Srbi. Prema rijeèima Novaka Kilibarde – koji je napisao predgovor Petranoviæevoj knjizi Srpske Narodne Pjesme iz Bosne i Hercegovine – Petranoviæ je bio najplaæeniji povjerenik Srbijanske vlade, te je “za vrijeme boravka u Sarajevu od 1862. do 1869. neprekidno širio srpsku propagandu.” Fra Grga Martiæ, koji je živio u Sarajevu u vrijeme Petranoviæevih propagandnih aktivnosti, u svojim Zapamæenjima kaže da je Teofil Petranoviæ bio glavni organizator srpske propagande u Bosni. Prof. Dr. Muhamed Filipoviæ se slaže, i u jednom od svojih pojašnjenja navodi da su svi ljudi na prostoru Bosne bili “Bošnjaci, sve dok propaganda iz Srbije nije poèela unositi srpsku i hrvatsku nacionalnu svijest u naše pravoslavce i katolike.”

Što se tièe pravoslavne crkve na prostoru Bosne, ona nije bila prisutna na teritoriju Bosne prije dolaska Turaka, samo je u Hercegovini igrala važniju ulogu. U svojoj ranoj srednjovjekovnoj povijesti Hercegovina (Hum) bijaše dio kulturnog i politièkog svijeta srpskih župa i kneževina, zajedno sa Zetom (Crna Gora) i Raškom (Sandžak, na jugozapadu Srbije).

S druge strane, èini se da Srpska pravoslavna crkva nije provodila organiziranu aktivnost u Banovini ili Kraljevini Bosni sve dok kralj Tvrtko nije proširio Bosanski teritorij u sedamdesetim godinama 14. vijeka na gornji tok rijeke Drine (jugoistoèno od Sarajeva) i na dijelove današnje Crne Gore i Srbije ukljuèujuæi tu i pravoslavni manastir u Mileševi. Iako se sam Tvrtko okrunio za kralja u Mileševi, on je bio i ostao Bošnjaèki katolik (uz eventualnu iznimku Ostoje, koji je bio pripadnik Crkve bosanske). Dalje od gornjeg toka rijeke Drine nema u pred-otomanskoj Bosni jasnih tragova pravoslavnih crkava. Jedan srpski istorièar umjetnosti ustvrdio je da jedan pravoslavni manastir u sjevernoj Bosni potjeèe iz vremena prije dolaska Turaka, ali je njegovo datiranje, prema rijeèima britanskog historièara Noel-a Malcolm-a “vrlo nepouzdano” – u krajnju ruku nevjerodostojno i historijski neutemeljeno.

Što se tièe teritorijalne crkvene organizacije, u predotomanskom periodu doista nema tragova prisutnosti Srpske pravoslavne crkve na tlu same Bosne. Meðutim, nakon dolaska Turaka slika se poèinje naglo mijenjati.

Od osamdesetih godina 15. vijeka spominju se pravoslavni sveæenici i vjernici u mnogim dijelovima Bosne u kojima prije nije bilo ni spomena o njima. Zna se da je nekoliko pravoslavnih manastira podignuto u 16. vijeku (u Tavni, Lomnici, Papraci, Ozrenu i Gostoviæu), a važni manastir Rmanj u sjeverozapadnoj Bosni prvi put se spominje 1515. godine. Te nove graðevine još više iznenaðuju kad se zna da je zakonom kanun-i raya bilo zabranjeno graðenje novih crkava – oèito je da su otomanske vlasti svaki put morale izdati posebno odobrenje.

Premda su pravoslavni vjernici ugnjetavani, nije pretjerano kazati da je otomanski režim favorizirao pravoslavnu crkvu. Bošnjaèki pravoslavci su imali svoju središnju vjersku vlast u samom Otomanskom Carstvu, a bošnjaèki katolici izvan njega pa nije bilo dvojbe da bi se smatrali osloboðenim kad bi neka katolièka sila ponovo osvojila Bosnu. Bosanski mitropolita (pravoslavni biskup) spominje se prvi put tek 1532. godine, a prva pravoslavna crkva u Sarajevu sagraðena je tek sredinom 16. stoljeæa.

U krajevima u kojima je pravoslavlje poluèilo najveæe uspjehe, posebno na sjeveru Bosne, u tom se razdoblju nastanilo mnogo doseljenika iz pravoslavnih zemalja. Oèito je posrijedi bila otomanska politika da naseli podruèja koja su bila opustjela, bilo zbog rata ili kuge. Veæ u prvim defterima pojavljuju se skupine kršæanskih èobana, koji se deklariraju kao Vlasi što su se naselili u opustošenim krajevima istoène Hercegovine. U defterima iz sedamdesetih i osamdesetih godina 15. vijeka može se razabrati da se Vlasi šire po srednjoj Bosni, u krajevima oko Visokog i Maglaja. Negdje odmah iza 1476. godine, na primjer, oko 800 vlaških obitelji naselilo se u kraju oko Maglaja, zajedno sa dvojicom pravoslavnih sveæenika. U iduæih pedesetak godina nastavio je rasti broj Vlaha u srednjoj i sjeveroistoènoj Bosni, a poèeli su se doseljavati i u sjeverozapadnu Bosnu. U ratovima na poèetku 16. stoljeæa opustjelo je još više krajeva u sjevernoj Bosni jer su katolici bježali na habsburški teritorij. Buduæi da je Osmanlijama bilo važno da ne ostave prazan prostor blizu vojne granice, uslijedio je još jedan velik priljev vlaških doseljenika iz Hercegovine i Srbije. Za cijelog 17. vijeka bilo je još doseljavanja na to podruèje, jer su ne samo rat nego i kuga ostavljali za sobom demografske praznine koje je trebalo popuniti.

Taj je vlaški element bio toliko važan u nastanku Bosanskog pravoslavnog stanovništva da se još i nakon tri stoljeæa izraz “Vlah” upotrebljavao u Bosni u znaèenju “pripadnik pravoslavne Crkve”. Bosanski Vlasi su potpuno odgovarali ciljevima otomanske vlasti, ne samo zato što su bili pokretni (tipiène su im poslovne djelatnosti bile stošarstvo, uzgoj konja i organiziranje prijevoza robe za trgovce). Bosanski Vlasi nisu predstavljali neku veæu opasnost Bošnjacima, jer su Bošnjaci bili daleko brojniji od èobanskih skupina Vlaha.

Vlasima su odobrene posebne povlastice kako bi ih naveli da se nasele uz otomansko-habsburšku granicu – smanjen je porez na ovce za one koji žive u pograniènom podruèju, a njihovim su glavarima dodijeljeni veliki timari. Iako nisu primali vojnu plaæu, imali su pravo nositi oružje i od njih se oèekivalo da obavljaju vojnu funkciju; umjesto plaæe, dopušteno im je pljaèkanje neprijateljskog teritorija. U prvim zapisima Bosanski Vlasi se èesto spominju kao prilièno prolazna pojava nalik na sjenu. Selili su se iz jednog kraja u drugi, govorili lokalne jezike i stapali se s lokalnim stanovništvom.

Buduæi da su sjeverna Albanija i južna Srbija bile prvobitno središte Vlaha, nije èudo što su se Vlasi vrlo rano proširili na obližnje gorske krajeve Hercegovine. Odatle su se preselili na sjever, preko brdovitog zaleða Dalmacije, gdje se veæ u 12. stoljeæu spominje da èuvaju stada (a u zimu ih dovode u primorje). Izmeðu 13. i 15. vijeka o njima je èesto rijeè u kronikama Dubrovnika i Zadra. Neki od tih vlaških èobana prodrli su i do srednje Bosne, gdje o njihovoj prisutnosti svjedoèe srednjovjekovna imena mjesta u krajevima oko Sarajeva i Travnika: Vlahinja, Vlaškovo, Vlašiæ.

Današnji Bosanski Srbi su zapravo Bošnjaci i dijelom bosanski Vlasi koji su se – pod propagandistièkim okolnostima Bogoljuba (Teofila) Petranoviæa i sliènih – uklopili u prekodrinski Srpski narodni okvir. Asimilirani Vlasi su pridonijeli ogromnom porastu Srpskog stanovništva u Bosni. Nazivati nekoga “bosanskim Srbinom” znaèi služiti se pojmom stvorenim u 19. vijeku koji je propagiran politièko-misionarskim djelovanjem propagandista plaæenih od Vlade Srbije. Termin “bosanski Srbin”, koji se prvi puta javlja tek polovinom 19 stoljeæa, odnosi se na Bošnjake pravoslavne vjeroispovijesti (i dio Vlaha) koji su se na temelju zajednièke religije – a pod znatnim propagandnim pritiskom srpskih politièkih propagandista – odrodili od svog Bošnjaèkog nacionalnog korpusa (i dijelom Vlaškog segmenta) i asimilirali u Srpski nacionalni korpus.

Vrijedno je napomenuti da su današnji Bosanski Srbi – usljed asimilacije dijela Vlaha – dobrim dijelom jedina komponenta Bosansko-Hercegovaèkog stanovništva koja je neslavenskog porijekla. Što se tièe Vlaha, danas ih u Bosni gotovo da i nema. Kroz istoriju, Vlasi su zadržali svoju autohtonost i samosvojnost jedino na istoku Srbije.

Po svim istorijskim i civilizacijskim pravilima, današnji bosanski Srbi bi sebe nacionalno trebali deklarisati kao Bošnjaci pravoslavne vjeroispovijesti ili pak, manjim dijelom, Bosanski Vlasi. Nažalost, imamo situaciju da su nekadašnji Bošnjaci pravoslavne vjeroispovijesti (tj. prisilno pokršteni heretièki Bosnjaci) zaboravili, ili pak dobrovoljno odbacili u zaborav svoju pradjedovsku Bošnjaèku (i dijelom Vlašku) pripadnost , te se uklopili u tuði nacionalni okvir.

(Ante Herceg i Mustafa Banoviæ, povijesno-istrazivaèko djelo “Razvoj Balkanskih Naroda”, Juni/Juli 2002, odlomak “Istorija Bosanskih Srba”, str. 244-249, Nauèno-Znanstveni Žurnal Istorije Jugoistoène Europe

18.09.2017.

USTAVNOPRAVNA KOMISIJA POTVRDILA: BEĆIROVIĆEVI PRIJEDLOZI DOPUNA IZBORNOG I KRIVIČNOG ZAKONA U SKLADU SA USTAVOM

USTAVNOPRAVNA KOMISIJA POTVRDILA: Bećirovićevi prijedlozi dopuna Izbornog i Krivičnog zakona u skladu sa Ustavom

Ustavnopravna komisija Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH danas je, u nastavku ranije prekinute sjednice, utvrdila usklađenost s Ustavom i pravnim sistemom BiH te podržala principe Prijedloga zakona o dopuni Izbornog zakona BiH i Prijedloga zakona o dopunama Krivičnog zakona BiH koje je predložio poslanik Denis Bećirović (SDP BiH).

USTAVNOPRAVNA KOMISIJA POTVRDILA: Bećirovićevi prijedlozi dopuna Izbornog i Krivičnog zakona u skladu sa Ustavom

Te zakonske prijedloge podržala su četiri člana komisije dok su tri člana bila protiv - Aleksandra Pandurević (SDS), Momčilo Novaković (NDP) i Nikola Lovrinović (HDZBiH). 


Bećirović je na sjednici Komisije, pojašnjavajući prijedlog dopuna Izbornog zakona BiH, kazao kako misli da su sazreli uslovi da unutar Parlamentarne skupštine, prvo u Predstavničkom domu, zatim i u Domu naroda, usvoje izmjene i dopune Izbornog zakona koje se odnose na zabranu kandidiranja pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca i njihovog imenovanja na javne funkcije.

Član Komisije Nikola Lovrinović je tokom rasprave kazao kako bi volio da se za ovakve izmjene, koje su krupne, dobije mišljenje Vijeća ministara BiH.

Također je kazao kako bi voli da je predlagač „išao na izmjene i dopune Kaznenog zakona i da tamo bude data mogućnost sudovima da oni izreknu ovakve vrste mjera“.

Predložio je da se zatraži mišljenje Vijeća ministara BiH ili da se ove odredbe riješe kroz izmjene i dopune Kaznenog zakona, „da se ostavi mogućnost sudovima da oni o tome odluče“. Članica Komisije Aleksandra Pandurević je navela da je Ustav BiH jasno propisao kome se može uskratiti pasivno biračko pravo. 

Bećirović je nakon sjednice Komisije izjavio novinarima da je ovo prvi put u postdejtonskom periodu da je Ustavnopravna komisija podržala prijedlog promjena Izbornog zakona na način da se zabrani kandidiranje osuđenih ratnih zločinaca i „podržala je i prijedlog zakona o zabrani negiranja, porcanja i marginaliziranja genocida“.

 

U skladu s evropskim vrijednostima
Ocijenio je da je to važan korak, dodajući da mu nije jasno zašto pojedini poslanici također nisu podržali takav zakon.

Kazao je da „ovdje neki prave dramu oko toga hoćemo li uskratiti pasivno biračko pravo pravosnažno presuđenim ratnim zločincima u BiH“. On očekuje da će i Predstavnički dom imati dovoljno sluha da se usvoje ova dva zakona.

Po njegovim riječima, oni su direktno vezani i s Aneksom 7 kao „suštinskim aneksom Dejtonskog mirovnog sporazuma, jer je nemoguće provoditi Aneks 7, a dozvoliti recimo ratnim zličincima da se kandidiraju na izborima u jednom demokratskom procesu“.

''Mislim da je to u skladu s Ustavom i u skladu s evropskim vrijednostima'', kazao je Bećirović, dodajući da su sazrelu uslovi za ovakva dva zakona.

Predsjedavajući Ustavnopravne komisije Damir Arnaut (SBB BiH) je izjavio novinarima da je SBB BiH od početka govorio da podržava izmjene zakona koje je predložio poslanik Denis Bećirović.

''Dakle, negiranje genocida i sve ono što stoji u prijedlogu poslanika Bećirovića treba biti sankcionisano'', kazao je Arnaut, dodajući da su to neke osnovne i evropske i demokratske vrijednosti.

(N1 / SB)

/////////////////////////// ///////////////////////

Marko Oršolić: Ako ne shvatimo da je naš osnovni identitet biti čovjek, ne možemo napraviti neku državu

Septembar 18. 2017.


Osnivač Međunarodnog interreligijskog i interkulturalnog centra, koji promovira međureligijski dijalog i razvoj dijaloga o pravdi i miru u Bosni i Hercegovini i jugoistočnoj Evropi, te podržava ciljeve multireligijskog, multietničkog i multikulturalnog društva, istaknuti teolog, politolog, publicist, bosanski franjevac, Marko Oršolić, kaže u intervjuu za INS, komentirajući sve izraženije i zabrinjavajuće zategnutosti između Hrvatske i BiH, ali i uopće loše odnose u regionu, da problemi leže upravo u činjenici da “brojni problemi nisu na pravi način i u pravo vrijeme riješeni, nego su samo potisnuti u stranu”.

Dobitnik Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva, međunarodne nagrade Abt Emanuel i Povelje slobode ističe da “postoji puno neriješenih problema koji se prešućuju”.

“Problem koji nije riješen se pojavi poslije u još gorem obliku. Ove politike se ponašaju često puta kao nojevi u pijesku. Neće da vide stvari na pravi način. Nego donose nekakva polovična rješenja koja robuju dnevnoj politici. Dnevna politika mora postojati, ali mora biti utemeljena na nekim stvarnim principima kojih se mi nikada ne držimo”, navodi Orošlić.

Komentirajući odnose na relaciji Zagreb-Sarajevo, te istovremeno reaktiviranje ideja tzv. Herceg-Bosne u Mostaru, koja je, istovremeno, mnogo zla u prošlosti donijela i samim Hrvatima, Orošlić problem vidi u “dnevnopolitičkim pričama koje nisu potpuno iskrene i nisu utemeljene na pravim principima”.

“Treba Hrvatska da se postavi principijelno prema BiH. Ali, isto tako da se na principijelan način postavi i prema prošlosti. A oni uvijek nastoje da zadobiju samo glasove birača. Onda nam na svaki način, na tako često nečuven način, dolazi do tih glasova. Jer, političari često govore na izborima ono što i sami ne vjeruju i ne misle. Znaju da to donosi glasove, i to je problem naše politike koja je neprincipijelna i nepoštena prema građanima. Ona samo ide za tim da ostvari efekt koji će joj donijeti koji glasić. Taj glasić, šta ima od njega?! Sutra će se stvari promijeniti… I to je problem ovoga trenutka”, kazao je Oršolić.

Ističe da u razgovorima sa predstavnicima Hrvatske BiH treba, uz ostalo, tražiti Luku Ploče i prolaz za željeznicu.

“To je obostrano korisno. A Silajdžićev prijedlog za Pelješki most je razuman”, podsjetio je.

Nadalje, osvrćući se na politiku predstavnika hrvatskog naroda u našoj zemlji, ističe da oni, kao uostalom i predstavnici Bošnjaka i Srba, svoj identitet vide samo u naciji.

“Mi smo po identitetu ljudi. Ako ne shvatimo da je naš osnovni identitet biti čovjek, ne možemo napraviti neku državu koja će biti sasvim otvorena i iskrena prema svemu i svakomu. BiH nije nastala od ostatka Hrvatske, Srbije ili neke Muslimanije, nego ona je historijska tvorevina u kojoj žive djelomice i Hrvati, i Srbi i Bošnjaci, kao Jevreji i ostali. Moraju shvatiti da je država BiH ona koja se sastoji od državljana, a ti državljani su prije svega ljudi. Prvo su ljudska prava, a iz tih prava se izvodi pravo na naciju, religiju, spol… Osnovo je pravo ljudsko i od toga treba ići”, kazao je Oršolić.

Prema njegovim riječima, da nije bilo ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a, koji su proklamirali i navedene ideje, ne bi bilo ni BiH.

“Oni to zaboravljaju i previđaju, a ističu kao vrijednost ono što je periferno i nevažno… A to je nacionalno. Vodu muti, vodu hladi, dođe na isto.  Sve se to radi radi izbora. Oni se toga boje jer se boje da će ljevica odnijeti glasove. A nije to problem, nije problem ljevica”, istakao je.

Rat je nakupina zla

Upitan je li zabrinut za budućnost naše domovine, Oršolić kaže:

“Rat je nakupina zla. To zlo tako je snažno i toliko jako da ne volim da se uopće toga sjećam, jer sam suviše doživio taj rat nečim strašnim. Prije sam stalno upozoravao na to šta će doći. Ljudi nisu htjeli da shvate. Danas naši političari se trude i nastoje, ali se nastoje pravo pisati po krivim crtama. To je jako teško…. Oni to nastoje. A stalno su im izbori na pameti. Šta ćeš od izbora ako nemaš osnovnih principa koji se često dovode u pitanje. Naši političari se trude, muče se, ne znaju kako da izađu iz tog kolopleta u koji su nas doveli. I oni su svojim dnevnim politikama i kojekavim polovičnim rješenjima nas doveli dovde”, naveo je.

Vučić mora biti principijelan o zlu i prošlosti

Problem u odnosima u regionu vidi kroz činjenicu da «region ovisi o dnevnoj politici», a “dnevna politika traje jedan dan”.

“A ovaj region mora principijelno neke stvari podržati. Meni je drago da sam to prepoznao u mnogim akcijama i govorima predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Prepoznao sam pokušaj da se principe nekako afirmira. Ali, on ima neki unutarnjih nejasnoća i nesigurnosti. On je političar koji je na dobrom putu, ali čovjek koji još mora principijelnije zastupati neke stavove. Prije svega prema zlu, prošlosti… Jer, ne možeš iz prošlosti preskočiti u neizvjesnu budućnost. S prošlošću se mora razračunati, ali moraju svi političari, nije dovoljan samo Vučić. A treba i on imati ljude koji ga razumiju i podupiru”, zaključio je Oršolić.

Faruk Vele (INS)

18.09.2017.

PROF. DR. SENADIN LAVIĆ : UMJESTO 'KONSTITUTIVNOSTI NARODA' UVESTI RAVNOPRAVNOST GRAĐANA

Prof.dr. Senadin Lavić : Umjesto ‘konstitutivnosti naroda’ uvesti ravnopravnost građana

Septembar 17. 2017.


Umjesto etničko-teritorijalnog koncepta “konstitutivnost naroda”, potrebno je uvesti koncept ravnopravnosti građana na svakom dijelu države BiH, ocijenio je danas na redovnoj sesiji Asocijacije nezavisnih intelektualaca “Krug 99” profesor i predsjednik Bošnjačke zajednice kulture “Preporod” Senadin Lavić.

Tema sesije bila je “Konstitutivnost naroda protiv građana i demokratske države Bosne i Hercegovine”.

Lavić smatra da je današnje stanje “mir u Bosni” zasnovano na zadovoljavanju potreba Srbije i Hrvatske da dominiraju u BiH, a ne na unutrašnjem procesu demokratizacije bosanskog društva i razvijanja građanskih sloboda.

Stručnjak za geopolitiku i euroatlantske integracije Slaven Kovačević istakao je da je konstitutivnost naroda predmet političkih manipulacija onih elita koje pokušavaju na potpuno pogrešan način determinirati sam pojam konstitutivnosti.

Zaključio je da su konstitutivni elementni BiH svi njeni građani, a ne konstitutivni narodi kako neki žele predstaviti.

(Kliker.info-Fena)















18.09.2017.

KOLINDA GRABAR-KITAROVIĆ I ALEKSANDAR VUČIĆ U ZAJEDNIČKOJ MISIJI (DE)STABILIZACIJE REGIJE

Grabar-Kitarović i Vučić u zajedničkoj misiji (de)stabilizacije regije


IFIMES

Autor 16.9.2017. 


Image result for grabar kitarovic i aleksandar vucic fotos

Foto: BETA/AP

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Izdvajamo

  • Analitičari upozoravaju da sprega ratno-profiterskih struktura sa predsjednicima Hrvatske i Srbije predstavlja veliku opasnost za mir u regiji, posebno imajući u vidu da Grabar-Kitarović formalno predstavlja euro-atlantsku opciju (EU i NATO), dok je Vučić vezan za Rusiju i njene interese na Zapadnom Balkanu. Hrvatska instrumentalizira članstvo u EU za svoje pojedine nacionalističke težnje u regiji posebno prema Bosni i Hercegovini, dok članstvo u NATO pokušava „hrvatizirati“ pri tome ignorirajući činjenicu da je NATO transnacionalna organizacija za kolektivnu obranu i sigurnost. Analitičari smatraju, da je potrebno dodatno upozoriti čelništvo EU i NATO na hrvatske dosadašnje i najavljene zloupotrebe članstva u EU i NATO za realizaciju nekih svojih politika iz nedavne prošlosti, kojima se sudi ili je već presuđeno na Međunarodnom kaznenom sudu (ICTY) u Haagu.
..........................

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES je povodom destruktivnog djelovanja i ugrožavanja regionalne i stabilnosti EU od strane predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović pripremio analizu stanja i štetnih posljedica njene politike za regiju, EU i Hrvatsku. Iz analize „Hrvatska i regija:Grabar-Kitarović i Vučić u zajedničkoj misiji (de)stabilizacije regije“ izdvajamo najvažnije i najzanimljivije dijelove.

Kolinda Grabar-Kitarović (HDZ), predsjednica Republike Hrvatske (RH) posljednjih nekoliko mjeseci intenzivno, unutarnje političke probleme Republike Hrvatske, osobne političke sukobe i aspiracije prebacuje na vanjsko-politički teren čime destabilizira regiju Zapadnog Balkana, a samim tim ugrožava i sigurnosno-obrambeni sistem EU.

U Srbiji je predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić (SNS) vodio i dobio svoj unutarstranački rat za prevlast u Srbiji protiv Tomislava Nikolića (SNS), donedavnog predsjednika Republike Srbije. Predsjednica Grabar-Kitarović je još u permanentnom sukobu sa ključnim ljudima HDZ-a, kojeg istovremeno  prenosi  na relaciju predsjednica RH – Vlada RH. Polazište svih problema je unutarnje personalno političko prestrojavanje HDZ Hrvatske i pripreme za naredne opće izbore u Republici Hrvatskoj. Predsjednica Grabar-Kitarović svim silama želi osigurati apsolutno dominantnu poziciju unutar HDZ Hrvatske i tako osigurati svoju sljedeću kandidaturu u utrci za predsjednika RH na izborima koji će se održati 2019.godine. Sukob Grabar-Kitarović sa Andrejem Plenkovićem (HDZ), aktualnim predsjednikom Vlade RH je samo „vrh ledenog brijega“ političkih sukoba i unutarstranačkih kombinatorika unutar HDZ Hrvatske.

Predsjednica Hrvatske talac određenih lobija?

Prikupljanje političkih poena unutar HDZ-a Grabar-Kitarović realizira na način da zaoštrava odnose sa susjedima, otvarajući političke teme o kojima ne postoji ni minimalni politički konsenzus između Republike Hrvatske i drugih država, pa do direktnih miješanja u unutarnja pitanja susjednih država. Nažalost, nerijetko njezinu iracionalnu i opasnu (ne)sigurnosnu vanjsku politiku pokušava imitirati i premijer Plenković, čime se stvaraju dodatne implikacije u odnosu na već opisanu vanjsku politiku predsjednice Grabar-Kitarović. Za unutarnje političke  prekompozicije, ne samo unutar HDZ-a, bitan je tzv. generalski i (ponovno) hercegovački lobiji. Grabar-Kitarović pokušava uspostaviti „tijesnu suradnju“ sa navedenim lobijima koji su još od vremena Franje Tuđmana (HDZ), prvog predsjednika Republike Hrvatske, pokazali nezajažljivost kada je u pitanju vlast, ali i brutalnost u razbijanju Bosne i Hercegovine formiranjem, a poslije revitalizacijom paradržave tzv. HR Herceg-Bosne. Brojni su rezultati navedene „tijesne  suradnje“ Grabar-Kitarović sa  navedenim lobijima, od postavljanja ravnatelja SOA-e Daniela Markića, koji je prijedlog generala Ante Gotovine, personalnih veza i odnosa sa kontraverznim Zdravkom Mamićem, do stalnih pritisaka Grabar-Kitarović na institucije BiH, ali i EU i NATO da se u BiH putem federalizacije i/ili promjene izbornog zakona formalno uspostavi ugašena paradržava tzv. HR Herceg-Bosna. Naravno, da će se navedeni lobiji u budućnosti procjenjivati i valorizirati po principu „tko da više“ i kao mogući kandidat generalskog lobija za budućeg predsjednika Republike Hrvatske već se spominje general Damir Krstičević (HDZ), sadašnji potpredsjednik Vlade i ministar obrane RH. Posljednja izjava Davora Domazeta-Loše, umirovljenog admirala Hrvatske ratne mornarice (HRM), da će za 48 sati Hrvatska vojska ušetati u Ljubljanu je samo još jedna potvrda da se tzv. generalski  lobi ponovo aktivirao u Hrvatskoj i da je predsjednica Grabar-Kitarović „najzaslužnija“ za povratak Hrvatske na raniju rigidnu politiku koja je Hrvatsku dovela skoro do izolacija od strane međunarodne zajednice i kojoj se jednim dijelom sudi ili je već presuđeno na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Haagu.

Poznato je da je raniji predsjednik RH Stjepan Mesić  (2000-2010) umirovio ratne generale koji su pokušali „ukrasti“ državu, jer su postali „država u državi“, ali  ih je sadašnja vlast ponovo okupila, tako da smjena navedenog umirovljenog admirala Domazeta-Loše podsjeća na smjenu predsjednika HDZBiH i predsjednika tzv. HR Herceg-Bosna Mate Bobana (HDZBiH)od strane Franje Tuđmana zbog pritisaka međunarodne zajednice i odgovornosti za rušenje „Starog mosta“ u Mostaru. U prilogu analize možete pročitati na koji način je Franjo Tuđman koristio svoje generale i izvješće hrvatskog  generala Ljube Ćesića-Rojsa (HDZ), koji po nalogu Franje Tuđmana, tajno i paralelno šalje izvješće sa  5. Sabora HDZBiH održanog u Mostaru 16.svibnja 1998.godine i faktički daje svoje prijedloge i  procjene koje su, gledajući sa trenutne vremenske distance, bile prihvaćene i realizirane  od strane Tuđmana (prilog broj 1).

Hrvatska instrumentalizacija EU i NATO za destabilizaciju BiH i regije

Kolinda Grabar-Kitarović je veći dio svoje  profesionalne karijere provela baveći se vanjskom politikom, što za Hrvatsku, što za međunarodne organizacije, uključujući i NATO. Za predsjednicu Republike Hrvatske je izabrana upravo zbog svojih međunarodnih iskustava, poznanstava i glasači su vjerovali da svoje povjerenje mogu dati nekome tko zna kako funkcionira međunarodni sustav i sa ciljem što bržeg integriranja Republike Hrvatske u zapadne-civilizacijske sustave vrijednosti, od političkih, ekonomskih do sigurnosnih. Nažalost, Grabar-Kitarović se meteorskom brzinom uklopila u hrvatske dnevno-političke igre i igrice i podlegla upravo onim strukturama koje još uvijek „sanjaju“ velikodržavni projekt tzv. velike Hrvatske, priklanjajući  se  (post)ratnim lobijima izazivajući sigurnosne probleme na regionalnom i Europskom planu.

Za razliku od Aleksandra  Vučića, koji  će  morati cijeli svoj mandat iskoristiti da se kao predsjednik Republike Srbije pretvara i simulira da baštini i zagovara europske i zapadne vrijednosti, dok je na drugoj strani čvrsto vezan za Rusiju i ratne srbijanske profiterske strukture, dotle Grabar-Kitarović ima obrnuti proces, jer se u Hrvatskoj mora pretvarati da je „veći domoljub“ od samog „Oca nacije“ pokojnog predsjednika Tuđmana.

Analitičari upozoravaju da navedeni procesi kod predsjednice Hrvatske i predsjednika Srbije imaju opasne refleksije i učinke na regionalnu i EU sigurnost i stabilnost. Obje države destabiliziraju BiH na već postavljenoj matrici politika Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića (SPS). Vučić podržavajući separatizam predsjednika entiteta Republika Srpska u Bosni i Hercegovini Milorada Dodika (SNSD) odnosno „novog Radovana Karadžića“, a Grabar-Kitarović podržavajući  Herceg-Bosansku politiku Prlićevski (Jadranko Prlić) umivenog Dragana Čovića (HDZBiH), predsjednika HDZBiH i člana Predsjedništva BiH iz redova hrvatskog naroda u BiH.

Grabar-Kitarović i Vučić, svatko sa svoje strane i na svoj način, zajednički, su odgovorni za nesporazume i sporove sa sljedećim državama: Bosnom i Hercegovinom, Slovenijom, Makedonijom, Crnom Gorom, Mađarskom, Kosovom, Rumunjskom, Albanijom, pa čak i sa Italijom, dok su direktni odnosi između Hrvatske i Srbije u stalnim ratnohuškačkim akcijama sa akcentom na posljednji regionalni i Drugi svjetski rat.

Analitičari upozoravaju da sprega ratno-profiterskih struktura sa predsjednicima Hrvatske i Srbije predstavlja veliku opasnost za mir u regiji, posebno imajući u vidu da Grabar-Kitarović formalno predstavlja euro-atlantsku opciju (EU i NATO), dok je Vučić vezan za Rusiju i njene interese na Zapadnom Balkanu. Hrvatska instrumentalizira članstvo u EU za svoje pojedine nacionalističke težnje u regiji posebno prema Bosni i Hercegovini, dok članstvo u NATO pokušava „hrvatizirati“ pri tome ignorirajući činjenicu da je NATO transnacionalna organizacija za kolektivnu obranu i sigurnost. Analitičari smatraju, da je potrebno dodatno upozoriti čelništvo EU i NATO na hrvatske dosadašnje i najavljene zloupotrebe članstva u EU i NATO za realizaciju nekih svojih politika iz nedavne prošlosti, kojima se sudi ili je već presuđeno na Međunarodnom kaznenom sudu (ICTY) u Haagu.

Spašavanje mrtvog Tuđmana

 

Image result for franjo tudjman i stvaraoci herceg-bosne fotos

Franjo Tudjman i Ante Pavelic

/////////////////////////////////////////////////////

STVARAOCI PARADRZAVE HERCEG-BOSNE U HAGU

Image result for dragan covic karikature

//////////////////////////////////////

Histerični i neutemeljeni napadi predsjednice Hrvatske Grabar-Kitarović na Bosnu i Hercegovinu dobili su svoje obrise u posljednjem godišnjem izvješću Sigurnosno-obavještajne agencije Hrvatske (SOA) u kojem se navodi da čak 10.000 pripadnika selefijskog pokreta djeluje u „jugoistočnom hrvatskom susjedstvu.” Optuživanje i podmetanje Bosni i Hercegovini od strane Grabar-Kitarović da je baza islamskih fanatika i mogućih terorističkih akcija nije ništa do reciklaža stavova Franje Tuđmana o BiH. Naime, kritizirajući i blateći Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Haagu i prvostupanjsku presudu protiv ratnog predsjednika Vlade tzv. HR Herceg-Bosna Jadranka Prlića i drugih osuđenih, Grabar-Kitarović je izjavila da u svojim diplomatskim kontaktima upozorava druge države na navodnu nedosljednu praksu ICTY u svezi sa Udruženim zločinačkim poduhvatom (UZP) pomoću kojeg se prema Grabar-Kitarović uspostavlja kolektivna krivnja. Upravo u mnogim tzv. predsjedničkim transkriptima koje je odobrio Franjo Tuđman, tonski snimajući sve svoje sastanke, a koje je Hrvatska dostavila ICTY, Franjo Tuđman je o BiH govorio kao zamišljenoj i izmišljenoj islamskoj državi i mogućoj terorističkoj opasnosti za Europu. Upravo je Grabar-Kitarović glasnogovornica politike mrtvog Tuđmana, koja pokušava da ishodi ukidanje pravnih zaključaka presude protiv Jadranka Prlića i drugih osuđenika, ukidanjem UZP i zaključaka o agresiji Republike Hrvatske na BiH i tako pokuša ukloniti ime Tuđmana iz presude ICTY, kao jednog od ključnih organizatora i učesnika UZP.

Izjave Grabar-Kitarovićeve o tisućama islamskih ratnika (džihadista) u BiH nije ništa drugo do dobro osmišljena diplomatska akcija koja bi ključnim državama svijeta poslala poruku i pokazala da se Tuđman devedesetih godina borio protiv stvaranja islamske države u BiH i „islamskih terorista“, a ne da je Tuđman bio dio zločinačkog plana i poduhvata, kojim su uspostavljeni logori i počinjeni brojni teški zločini u BiH sa ciljem anektiranja dijelova teritorija jedne suverene države i pripajanja Republici Hrvatskoj. Upravo je Grabar-Kitarović „upregla“ svoju obavještajnu agenciju SOA da najnovijim falsificiranjem i izmišljanjem broja o 10.000 selefija podrži njezinu „islamofobičnu” retoriku i aktivnosti kako bi pokušala izvršiti pritisak na ICTY i utjecajne države koje imaju svoje linkove i personal na ICTY glede predstojeće žalbene presude zakazane za studeni/novembar 2017.godine. Pri tome se prešućuje činjenica, da je u obrani Hrvatske sudjelovalo više od 25.000 Bošnjaka-muslimana od kojih je 1.180 izgubilo živote boreći se za Hrvatsku i njen opstanak.

U prilogu analize nalaze se neki primjeri  tzv. predsjedničkih transkripata koji su korišteni pred ICTY u Haagu u procesu protiv Jadranka Prlića i drugih (Prilozi 2-4). Izdvaja se sastanak Franje Tuđmana 8.ožujka/marta 1993.godine sa predstavnicima tzv. HR Herceg-Bosne (prilog broj 2), sastanak Tuđmana 4.prosinca/decembra 1993.godine sa predstavnicima hrvatskog domobranstva (prilog broj 3i sastanak  održan 12.siječnja/januara 1994.godine sa biskupima Rimokatoličke crkve iz BiH (prilog broj 4). Na svim sastancima predsjednik Tuđman negativno definira i komentira  bosanske muslimane iz BiH i objašnjava svoje teze o islamskoj državi u BiH kao mogućoj terorističkoj bazi. Istovjetnost i/ili sličnost Tuđmanovih opservacija o BIH i Bošnjacima može se prepoznati u nastupima sadašnje predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović.

Grabar-Kitarović ugrožavajući regionalni mir ugrožava sigurnost EU

Državnim i osmišljenim fabriciranjem dezinformacija i laži o najezdi navodnih džihadista i terorista iz BiH, a paralelno obnavljajući, Washingtonskim sporazumom, ukinutu paradržavu tzv. HR Herceg-Bosnu, Grabar-Kitarović direktno destabilizira regiju, EU i samu Hrvatsku.

Analitičari upozoravaju da su upravo obavještajno-sigurnosne agencije iz BiH odigrale i igraju najveću ulogu u prevenciji i  sprečavanju  bilo kakvih incidenata i na području Republike Hrvatske, posebno  u tijeku turističke sezone, što uključuje i zaustavljanje lažnih dezinformacija o potencijalnim metama terorista na području Hrvatske. Ukoliko bi se  na isti način u javnim nastupima ponašali dužnosnici iz BiH prema Hrvatskoj, kao što se ponaša Grabar-Kitarović prema BiH, a da pritom zloupotrebljavaju vladine sigurnosno-obavještajne agencije, pozicija Hrvatske kao jedne od najsigurnijih svjetskih turističkih destinacija bi bila sasvim sigurno ugrožena.

Predsjednica Hrvatske Grabar-Kitarović je ušla i zaigrala veoma opasnu geopolitičku igru sa produciranjem navodnih  džihadista koji se nalaze u BiH, a koja u konačnici može najviše koštati  i štetiti Hrvatskoj, hrvatskom turizmu i bosanskim Hrvatima. Želeći spasiti mrtvog Tuđmana od drugostupanjske presude ICTY u Haagu Grabar-Kitarović ugrožava regionalni, europski ali i hrvatski mir i relativnu stabilnost.

18.09.2017.

SRPSKO-HRVATSKI SPORAZUM O PODJELI BiH (I DIO)

SRPSKO-HRVATSKI SPORAZUMI O PODJELI BIH (I DIO): Kako je Stojadinovićev pokušaj stvaranja Velike Srbije završio stvaranjem Banovine Hrvatske

Slobodna Bosna objavljuje feljton o svim srpsko-hrvatskim sporazumima o podjeli BiH u 20. stoljeću. U prvom dijelu donosimo priču o sporazumu Cvetković-Maček kojem je prethodio pokušaj tadašnjeg predsjednika Vlade Milana Stojadinovića da Kraljevinu Jugoslaviju uz pomoć Italije transformiše u Veliku Srbiju. Upravo će Stojadinović, kojeg današnji predsjednik Srbije Aleksandar Vučić navodi kao svog političkog uzora, godinama kasnije biti potpisnik još jednog sporazuma o podjeli BiH između Srbije i Hrvatske...

Image result for sporazum dragisa cvetkovic vladko macek fotos


Image result for sporazum dragisa cvetkovic vladko macek fotos

Piše: Danijal Hadžović

Milan Stojadinović ponovo je popularan u Srbiji. Bivšeg predsjednika Vlade i ministra finansija Kraljevine Jugoslavije na velika vrata u srbijansko društvo  uveo je upravo Aleksandar Vučić navodeći ga kao svog neformalnog uzora, pa je u  tom duhu i svojoj bivšoj ministrici i aktuelnoj premijerki Ani Brnabić nedavno poklonio knjigu o Stojadinoviću, valjda kao putokaz za politički put kojim bi njegova Srbija treba ići. Slijedom Vučićevih poteza i utjecajni  beogradski „Nedeljnik“ posvetio je seriju tekstova Stojadinoviću, kiteći ga titulom „najvećeg premijera u modernoj istoriji“. No, ko je bio zapravo bio Milan Stojadinović i koji je njegov značaj za region danas?

Rezultat slika za milan stojadinović

(Milan Stojadinović)

 

Dolarski multimilioner, srpski patriot i „finansijski genij“. Ovo su bili neki od epiteta koji su u političkom životu Kraljevine Jugoslavije krasili Milana Stojadinovića. Ipak, njegovi posljednji politički potezi bit će obilježeni saradnjom s nacistima i pokušajem stvaranja Velike Srbije, dok je za našu zemlju posebno značajna njegova povezanost, jedna direktna i jedna indirektna, s dva sporazuma koja su za cilj imala podjelu Bosne i Hercegovine između Srbije i Hrvatske.

 

Uspon do predsjednika vlade

 

Nakon ubistva kralja Aleksandra i ponovnog vraćanja demokratije u zemlju, Stojadinović osniva Jugoslovensku radikalnu zajednicu u koju su, pored pripadnika njegove bivše Srpske radikalne stranke, ušli i  Jugoslovenska narodna stranka, Slovenska ljudska stranka Antona Korošeca i Jugoslovenska muslimanska organizacija Mehmeda Spahe. S obzirom da se radilo o savezu nekada vodeće srpske, vodeće slovenačke i vodeće muslimanske stranke, ova opcija odnosi uvjerljivu pobjedu na izborima 1935. te Stojadinović dobija mandat od kneza Pavla da formira vladu i tako po prvi put nakon što je u tri navrata bio ministar finansija (1922—1924, 1924-1925 i 1934-1935) postaje predsjednik Vlade.  

 

 Nova jugoslovenska vlada vodi izrazito desničarsku politiku, sve bliže sarađujući s nacističkom Njemačkom i Italijom. Stojadinović je procijenio da Francuska, kao do tada glavni pokrovitelj i saveznik Jugoslavije sve više gubi utjecaj i političku moć, a da interes Kraljevine leži u tješnijoj saradnji sa sve jačom Hitlerovom Njemačkom.  Hrvatski predstavnici nisu bili dio Stojadinovićeve vlade, a hrvatske težnje za autonomijom nastojao je neutralisati kroz uspostavljanje bliskih odnosa i podršku katoličke Italije i posredno Vatikana.

No, politika zbližavanja s Njemačkom se, dakako,  nije sviđala Velikoj Britaniji koja je 1938. započela veliku diplomatsku ofanzivu za smjenu Stojadinovića, te je postalo samo pitanje trenutka kada će mu probritanski orijentisani knez-namjesnik Pavle Karađorđević oduzeti mandat.  Britanski stav tada koji je bio i Pavlov, jeste da bez rješavanja hrvatskog pitanja, koje je Stojadinović naprosto pokušao ignorisati, Jugoslavija neće uspostaviti unutrašnju stabilnost niti postati značajan međunarodni faktor. Plan kneza Pavla i lidera Hrvatske seljačke stranke Vladka Mačeka da preko izbora primoraju Stojadinovića na povlačenje nije uspio. Na vanrednim izborima krajem 1938. odnio je uvjerljivu pobjedu i obezbijedio još jedan mandat za sebe. A onda je samouvjeren i siguran u svoju vlast napravio potez koji će okončati njegovu političku karijeru.

 

 

Sporazum s grofom Cianom

Rezultat slika za grof ciano
(Grof Ciano)

 

Kao uvjereni srpski nacionalist koji je kasnije tvrdio kako je još 1937. nakon sastanka s Vladkom Mačekom izgubio vjeru u Jugoslaviju, Stojadinović je odlučio da hrvatsko pitanje riješi stvaranjem Velike Srbije. Za ovu ideju je tražio podršku u Italiji te je s Mussolinijevim ministrom vansjkih poslova grofom Cianom potpisao tajni sporazum o kreiranju novih granica u Evropi. Sporazum je podrazumijevao da Stojadinovićeva vlada pruži podršku Italiji u zauzimanju Albanije te joj prepusti pojedina područja Dalmacije, a zauzvrat bi Italija priznala Veliku Srbiju. Eventualno stvaranje hrvatske države bilo bi prepušteno volji Italije nakon što bi Srbija preuzela teritorije koje želi.

 

O detaljima ovog sporazuma knez Pavle je odmah obavijestio Britance. Za njih kap koja je definitivno prelila čašu. Britanci su od Pavla zahtijevali da što hitnije smijeni Stojadinovića. U februaru 1939. za novog premijera je postavljen Dragića Cvetković, „sa specijalnom misijom rješavanja hrvatskog pitanja“. Hrvatsko pitanje Cvetković je u konačnici odlučio riješiti podjelom Bosne i Hercegovine.

 

Sporazum Cvetković-Maček

Nakon više od šest mjeseci pregovora, 26. augusta 1939. predsjednik jugoslovenske vlade Dragiša Cvetković i lider HSS-a Vladko Maček sklopili su sporazum Cvetković-Maček kojim je dogovoren Mačekov ulazak u vladu i reorganizacija jugoslovenske države. Glavni rezultat sporazuma bilo je stvaranje Banovine Hrvatske, čije je proglašenje bio prvi akt nove vlade. Dok su druge banovine u tadašnjoj Jugoslaviji bile samo administrativne oblasti (slično kao danas  kantoni u BiH), Banovina Hrvatska dobila je niz autonomnih mjerodavnosti. U historiji je postala poznata kao „mačekovsko rješenje hrvatskoga pitanja”.

U sastav Banovine Hrvatske su ušli veliki dijelovi BiH na potezu od Livna na zapadu, Travnika na sjeveru do Stoca na Jugu (ostali teritorij BiH ostao je u okviru svojih prethodnih banovina: Vrbaske, Drinske i Zetske).

Hrvatskoj je utvrđen teritorij te njezine ovlasti, koje su uključivale poljoprivredu, trgovinu, industriju, šume, rudnike, građevine, socijalnu politiku i zdravstvo, tjelesni odgoj, prosvjetu i unutarnju upravu. U nadležnosti države ostali su vanjski poslovi, vojska, policija i vanjska trgovina. Banovina je za Hrvate imala veliko značenje, budući da je njome obnovljena hrvatska državnost,  konsolidiran je nacionalni prostor, a zadobijena je i toliko željena autonomija od Beograda.


(Jutarnji list od 30. augusta 1939. govori o svečanom dolasku Hrvatskog narodnog zastupstva na čelu s Mačekom, novog bana Šubašića i Košutića na Markov trg i u zgradu Hrvatskog sabora, pred postrojem Zaštite)

Na čelu Banovine Hrvatske nalazio se ban za kojeg je imenovan Ivan Šubašić. Ustrojem Banovine Hrvatske pokrenuto je pitanje preuređenja Jugoslavije prema federativnim načelima. Banovina Hrvatska trebala je biti samo prvi korak kao ustroju Jugoslavije kao federacije sastavljene od tri jedinice. Slovenci su također trebali dobiti svoju federalnu jedinicu, a ostatak zemlje, uključujući i preostale dijelove BiH bi postali dijelom tzv. „Banovine Srpske zemlje“. Ovakve ideje nailazile su na veliki otpor od Jugoslovenske muslimanske organizacije koja je okupljala bh. muslimane i zagovarala autonomiju Bosne, makedonskih nacionalnih krugova kao i skupina u Crnoj Gori koje su zagovarale obnovu crnogorske državnosti.

 

Sa srpskih nacionalističkih pozicija protiv hrvatske autonomije pobunila se Srpska pravoslavna crkva, pro-nacistička organizacija Dmitrija Ljotića - Zbor, ali i srpsko stanovništvo koje je ostalo unutar Banovine Hrvatske. S hrvatske strane glas protiv Sporazuma digao je ustaški pokret, tada u emigraciji, koji je „poviesnu“ hrvatsku granicu vidio na Drini. Protiv je bila i Komunistička partija koja je zagovarala autonomiju BiH.

 

Od početka je bilo jasno da će srpsko-hrvatski konsenzus o podjeli Jugoslavije na tri federalne jedinice imati velike otpore na svim stranama. Ipak Drugi svjetski će spriječiti da ovaj plan ikada do kraja bude ostvaren.

Kada je 25. marta 1941. Jugoslavija pristupila Trojnom paktu, dva dana kasnije u Jugoslaviji se desio državni udar koji je predvodio Dušan Simović, čime je srušena vlada Cvetković-Maček. Dvije sedmice nakon toga Wermacht je napao i u nekoliko dana pregazio Kraljevinu Jugoslaviju. Na teritoriji Jugoslavije će doći do uspostave ustaške države NDH, pronacističke vlade Milana Nedića u Srbiji, građanskog rata, genocida i međusobnih klanja između naroda. Ideje u duhu sporazuma „Cvetković-Maček“ i obnovi Jugoslavije kao trojedne kraljevine nastavit će živjeti tokom rata kroz četnički pokret. Ipak, pobjedu će u konačnici odnijeti Narodnooslobodilački pokret koji će zemlju organizovati kao federalnu državu, ali sa 6 republika i 2 autonomne pokrajine.

 

Junak s početka teksta, Milan Stojadinović političku karijeru će okončati neslavno. Godinu dana nakon smjene s pozicije premijera je interniran iz Beograda. Jedno vrijeme je pod policijskom nadzorom bio primoran da boravi i na sarajevskoj Ilidži. Iako je nakon pristupanja Trojnom paktu Hitler htio da vidi Stojadinovića na čelu jugoslovenske vlade, tadašnje vlasti su imale drugačije planove s njim. Najprije je 18. marta 1941. izgnan na  teritoriju Grčke, a zatim predan Velikoj Britaniji „na čuvanje“. Godine 1948. Stojadinović je otišao u Argentinu, Buenos Aires, gdje će provesti ostatak života. Upravo u ovoj zemlji, šest godina kasnije, susret će se s liderom Nezavisne Države Hrvatske, Antom Pavelićem, predvodnikom projekta genocida nad Srbima na teritoriji ove marionetske države.

 

Srušen zbog odbijanja da izađe hrvatskoj politici u susret i pokušaja da stvori Veliku Srbiju, Stojadinović će sramnim sporazumom s Pavelićem sada pokušati da ostvari i jedno i drugo – proširi granice Srbije i dozvoli Hrvatima da formiraju svoju nacionalnu državu.

 

Za nadati se da ovo nije i Vučiću na umu kada Stojadinovića navodi kao svog uzora.


Image result for sporazum stojadinovic pavelic fotos

SPORAZUM STOJADINOVIĆ-PAVELIĆ: Kako su ... - Slobodna Bosna


Image result for dragan covic karikature


Image result for dragan covic karikature







17.09.2017.

SLOVENIJA PRVAK EVROPE U KOŠARCI: U FANTASTIČNOM FINALU U ISTANBULU PORAZILI SRBIJU

SLOVENIJA PRVAK EVROPE U KOŠARCI: U fantastičnom finalu u Istanbulu porazili Srbiju

Rezultat je bio 93:85

SLOVENIJA PRVAK EVROPE U KOŠARCI: U fantastičnom finalu u Istanbulu porazili Srbiju - 2

Ovo je prvi put da su prvaci Evrope, a sudjelovali su na svakom prvenstvu Starog kontinenta od proglašenja samostalnosti do sada.

 

Evropsko prvenstvo završili su bez poraza, predvođeni sjajnim stručnjakom Igorom Kokoškovom i igračima Dončićem, Dragićem i Prepeličem

 

Čestitamo!   

 

Srbija je, pak, sada vlasnik evropskog, svjetskog i olimpijskog srebra. S obzirom da su na ovo prevenstvo došli bez sedam, osam standardnih reprezentativaca, drugo mjesto mogu smatrati velikim uspjehom, mada ih poraz od Slovenaca sigurno više boli nego da je bio od, recimo, Španaca.

 

U prvoj petorci EP-a su dva Slovenca: Dragić i Dončić, onda Rus Shved, potom Bogdan Bogdanović iz Srbije i Španac Pau Gasol.

 

Najkorisniji igrač ovog EP je, zasluženo, Goran Dragić.

 

Sljedeće Evropsko prvenstvo biće održano za četiri godine.

 

Inače, navijači Srbije i Slovenije u velikom su broju stigli u Istanbul, a uoči utakmice družili su se ispred dvorane Sinan Erdem. Zagrijavanje za utakmicu proteklo je bez incidenata, a pale su i zajedničke provokacije za Hrvate.

 

''Ko ne skače, taj je Hrvat'', skandirali su uoči utakmice navijači Srbije i Slovenije.

Podsjetimo, Hrvatska se od natjecanja oprostila u osmini finala porazom od Rusije. Srbija i Slovenija bile su puno uspješnije na ovom Eurobasketu i izborile su finale.

 

Među navijačima Srbije bio je i prvi čovjek RS-a, Milorad Dodik.

 

alt


///////////////////////////////////////////

IVANIĆU SVEGA DOSTA, OTVORIO KARTE: "Dosta je sile, nasilja, a posebno je dosta proglašavanja izdajnicima.."

"Vlast je u ovom slučaju prešla mjeru i dovela je opoziciju u RS-u da više nema izbora i da se istinski mora boriti za svoja prava. Sve druge bilo bi saginjanje glave i prihvatanje potcjenjivanja opozicije, što se ne smije dogoditi – rekao je Ivanić

IVANIĆU SVEGA DOSTA, OTVORIO KARTE: 'Dosta je sile, nasilja, a posebno je dosta proglašavanja izdajnicima..'

Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz Republike Srpske Mladen Ivanić pozvao je vlast u RS-u da uvaži zahtjeve opozicije, naglasivši da je to je jedini način da stvari u tom bh. entitetu teku normalno.

 

- U protivnom, uvjeren sam, a opozicija u tome ima i moju podršku, da se mora reći - dosta je sile, nasilja, a posebno da je dosta proglašavanja izdajnicima onih koji korektno rade svoj posao i čija je jedina 'greška' što kritikuju vlast u RS. Na vladajućim strukturama u RS-u je da riješe problem koji su proizveli –  rekao je Ivanić.

 

Ocijenio je i da je Nedeljko Čubrilović, kao predsjednik Narodne skupštine RS-a trebao mnogo šire da gleda na sve te događaje prošle sedmice te da pokaže veću političku zrelost.

 

- Nažalost, on se svojim potezima potpuno stavio na stranu vladajuće većine i sam napravio nekoliko krupnih grešaka. Najmanje dva poslanika uopće nisu bila u sali Narodne skupštne, a on im je zabranio da učestvuju u daljnjem radu – rekao je Ivanić gostujući u programu BN-a ističući da je to bio pokušaj da vladajuća većina pokaže silu.  

 

Naveo je i da je opozicija samo tražila da se razgovara o izvještaju glavnog revizora o stanju budžeta RS-a u 2016.

 

Optužbe ministra unutrašnjih poslova RS-a Dragana Lukača, da su predstavnici Saveza za promjene izdajnici, a predsjednik SDS-a Vukota Govedarica dezerter s kojim ne želi da razgovara, ocijenio je kao “strašne“, imajući u vidu da te političke kvalifikacije daje ministar policije.

 

- Bilo je tužno gledati Narodnu skupštinu u kojoj policija zabranjuje poslanicima opozicije da uđu u salu i iznesu svoje stavove. Sve se moglo završiti da je stavljen izvještaj glavne revizije na dnevni red, što je moralo da se uradi, kao što je to bio slučaj i svih ranijih godina. Šta je u takvoj situaciji opozicija mogla da uradi? To je bio teror skupštinske većine, suprotan svakoj logici. Mislim da ulazimo u ozbiljnu fazu i oni koji misle da će se sve završiti tako što će sljedeći put, kada se sazove Skupština, sve poteći normalno, grdno se varaju. Vlast je u ovom slučaju prešla mjeru i dovela je opoziciju u RS-u da više nema izbora i da se istinski mora boriti za svoja prava. Sve druge bilo bi saginjanje glave i prihvatanje potcjenjivanja opozicije, što se ne smije dogoditi – rekao je Ivanić.

 

Na tvrdnje vlasti da opozicija u RS-u priprema „makedonski scenarij“, dodao je da većina i ne zna šta to znači, a da su mnogi koji danas kritikuju opoziciju u RS "i sami ranije bili učesnici revolucija" za koje nije siguran da su uvijek bile u korist RS-a.

 

Ivanić je zaključio da opozicija u RS-u samo traži da se Narodnoj skupštini vrati legitimitet i "da ne bude samo protočni bojler kroz koji sve prolazi".


///////////////////////////////////////

CRNADAK PITA DODIKA: "Šta je bilo s referendumom o nezavisnosti RS koji je obećao?”


“I Dodik i Cvijanović i svi iz vlasti koji su spominju makedonski scenario uopšte ne znam na šta misle. U Makedoniji je nerede napravila vladajuća struktura koliko se ja sjećam. Uopšte ne razumijem šta im znači ‘makedonski scenario’ zašto plaše sa tim građane”, kazao je Crnadak.

CRNADAK PITA DODIKA: 'Šta je bilo s referendumom o nezavisnosti RS koji je obećao?'

Desiće se scenario Republike Srpske, a to je da ova vlast konačno ode, da RS konačno prodiše, da RS konačno poslije 12 godina dobije jednu poštenu i čestitu Vladu, rekao je danas u Banjaluci Igor Crnadak, potpredsjednik PDP-a i ministar spoljnih poslova BiH, javlja Anadolu Agency (AA).

 

On je na konferenciji za novinare u Banjaluci, komentarišući izjavu Dragana Mektića, člana Glavnog odbora SDS-a i ministra bezbjednosti BiH da ne vidi ništa sporno u “makedonskom scenariju” kako predstavnici institucija RS često karakterišu poteze opozicije u Narodnoj skupštini RS, rekao da mu nije jasno na šta tačno misle Milorad Dodik, predsjednik RS i Željka Cvijanović, premijer RS.

 

“I Dodik i Cvijanović i svi iz vlasti koji su spominju makedonski scenario uopšte ne znam na šta misle. U Makedoniji je nerede napravila vladajuća struktura koliko se ja sjećam. Uopšte ne razumijem šta im znači ‘makedonski scenario’ zašto plaše sa tim građane”, kazao je Crnadak.

 

Rekao je da je u Narodnoj skupštini RS demonstrovana sila i da se nijedna vlast nije održala na silu.

“Nadam se da će sve to na miru da se okonča, ali to njihovo ponašanje pokazuje da su u potpunosti izgubili kompas”, dodao je Crnadak.

 

Izjavu Milorada Dodika da ne odustaje od sna da RS i Srbija budu jedno, prokomentarisao je riječima da je “srce svih koji žive u RS jednim dijelom u Srbiji, a da Dodik manipuliše javnošću i da to je narod prepoznao.

“Samo bih da ga pitam, šta je bilo s referendumom o nezavisnosti RS koji je obećao?”, pitao je Crnadak.

17.09.2017.

SONJA BISERKO I BRANKO TODOROVIĆ: ZAŠTO MILORAD DODIK NEĆE DA BUDE BOSANSKI SRBIN?

Sonja Biserko i Branko Todorović : Zašto Dodik neće da bude bosanski Srbin?

Septembar 17. 2017.


U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome koji je cilj  deklaracije o položaju srpskog naroda u regionu čije je donošenje najavljeno do kraja godine. Sagovornici su bili Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava Srbije, i Branko Todorović, predsjednik Helsinškog odbora Republike Srpske.

Bilo je riječi o tome zašto Vučić govori da je cilj deklaracije očuvanje srpske kulture u regionu, dok Dodik naglašava  da je njen cilj da se izbjegne novo stradanje Srba, da li se deklaracija može posmatrati kao ponovno otvaranje srpskog pitanja na Balkanu, da li je u Srbiji još živa ideja o državi svih Srba na Balkanu, zašto Miloradu Dodikusmeta naziv bosanski Srbi, da li se u Srbiji na Republiku Srpsku gleda kao na kompenzaciju za gubitak Kosova , može li se vjerovati Vučiću kaada kaže da deklaracija neće biti usmjerana protiv susj

eda, kao i o tome šta deklaracijom dobija Vučić, a šta Dodik.

Omer Karabeg: Milorad Dodik, koji je uz Aleksandra Vučića glavni promotor deklaracije, izjavio je da je njen cilj da se izbegne novo stradanje Srba. Kako tumačite tu izjavu?

Sonja Biserko: Priče o ugroženosti srpske nacije uvek su u funkciji održavanja jedinstva i homogenosti srpskog naroda i generisanja nacionalizma koji služi da se prikrije  nesposobnost vlasti da rešava aktuelne probleme kako u Srbiji, tako i u Republici Srpskoj. S druge strane, to se verovatno radi da bi se odvratila pažnja od Kosova, jer Evropska unija vrši pritisak na vlast u Srbiji da realizuju sporazum Beograd-Priština. I treći razlog je što Milorad Dodik sledeće godine ima izbore, pa Beograd nastoji da mu da podršku, jer je njegova pozicija znatno oslabila s obzirom na tešku ekonomsku i socijalnu situaciju u Republici Srpskoj.

Srbi koji žive izvan Srbije u regionu nikada ne bi trebalo da zaborave kako je zvanični Beograd devedesetih godina okretao glavu od egzodusa Srba (na fotografiji) iz Hrvatske za koji je snosio ogromnu odgovornost

Srbi koji žive izvan Srbije u regionu nikada ne bi trebalo da zaborave kako je zvanični Beograd devedesetih godina okretao glavu od egzodusa Srba (na fotografiji) iz Hrvatske za koji je snosio ogromnu odgovornost

Branko Todorović: Mislim da Srbi koji žive izvan Srbije – u Republici Srpskoj i drugim zemljama u regionu – nikada ne bi trebalo da zaborave kako je zvanični Beograd devedesetih godina okretao glavu od egzodusa Srba iz Hrvatske za koji je snosio ogromnu odgovornost. Tada se u Beogradu igrala neka velika utakmica, mislim da je bio neki “vječiti derbi“, pa se na televiziji samo govorilo o tome, a vijest o izbjeglim Srbima emitovala se negdje pri kraju dnevnika. Dakle, u ne tako davnoj prošlosti možemo pronaći odgovor na pitanje koje je sada pred nama. Očito je da politički vrh u Beogradu, u dogovoru sa Banjalukom, u želji da očuva vlast povlači poteze koji su prije svega namijenjeni unutrašnjoj upotrebi i koji su u ovom trenutku itekako potrebni i Beogradu, i Banjaluci.

Rekao bih da u tome nema ništa što će doprinijeti da Srbi sa ove ili one strane Drine žive bolje, lišeni mnogih briga koje u ovom trenutku imaju. Za nas, koji dosta često putujemo preko Drine, bilo bi mnogo korisnije da su predsednici Dodik i Vučić postigli dogovor da više ne bude višesatnog zadržavanja na granici – u Sremskoj Rači i na drugim prelazima. To su pitanja koja muče građane. I još nešto. Prije nekih sedam godina donijeta je slična deklaracija koja se zvala veoma zvučno “Strategija očuvanja i jačanja odnosa matične države i dijaspore“ koja je imala skoro identične ciljeve kao ova. Ništa od toga u proteklih sedam godina nije zaživjelo. Tako će biti i sa ovom deklaracijom ali, nažalost, ovakve najave mogu da naruše odnose u regionu i unesu dodatni nemir, nestabilnost i nepovjerenje.

Nacionalistički gard

Omer Karabeg: Zanimljivo je da su nosioci celog posla oko deklaracije Srbija i Republika Srpska. Nema tu predstavnika Srba ni iz Hrvatske, ni iz Crne Gore, ni iz Makedonije, ni sa Kosova.

Priča o ugroženosti Srba u regionu svodi se, pre svega, na Srbe u RS koji naravno nisu ugroženi: Sonja Biserko

Priča o ugroženosti Srba u regionu svodi se, pre svega, na Srbe u RS koji naravno nisu ugroženi: Sonja Biserko

Sonja Biserko: Priča o ugroženosti Srba u regionu svodi se, pre svega, na Srbe u Republici Srpskoj, koji naravno nisu ugroženi pošto žive u gotovo etnički čistom entitetu. Ova deklaracija zaista može uneti nemir u region ako imamo u vidu ono što često govori Milorad Dodik, kome je cilj nezavisnost Republike Srpske i ujedinjenje sa Srbijom. S obzirom na prošlost, o kojoj se još uvek vode sporovi, incijative poput ove deklaracije izazivaju vrlo negativne reakcije u celom regionu, pa čak i među Srbima koji tu navodnu veliku brigu Beograda o njima vrlo često plaćaju veoma visokom cenom. To su pokazali ratovi devedesetih, kada su Srbi gotovo nestali sa nekih teritorija, pre svega krivicom Beograda koji je podržavao etnički inženjering i stvaranje etnički čistih teritorija, koje bi se objedinile u jednonacionalnu državu. To je jedan od osnovnih ciljeva srpske politike.

Koliko će Srbija u tome uspeti – zavisi od raznih okolnosti. Mislim da Srbija za to više nema snagu, ali još uvek igra tu igru, pogotovo što je nedavno na prostor Zapadnog Balkana ušla Rusija. Ona koristi fragilnost regiona i nezrelost političara da bi opstruirala put zemalja regiona ka Evropskoj uniji, čime nanosi štetu celom regionu, a najviše Srbima. Rusija to ne čini zbog toga što je Zapadni Balkan previše zanima, nego da bi pokazala da je Evropska unija slaba i da ne može da zaokruži taj prostor kao svoju interesnu sferu.

Branko Todorović: Mislim da je deklaracija u suštini politička potreba Banjaluke i Beograda, mada postoje nagoveštaji i o uključivanju predstavnika  Srba iz Crne Gore. Do sada se nije izašlo u javnost sa detaljima i imenima ljudi koji će pisati deklaraciju. Sve što je do sada rečeno je prilično uopšteno i podsjeća na neke deklaracije iz bliske prošlosti. Rekao bih da se radi o kratkoročnoj kupovini pažnje javnosti i o podizanju nacionalističkog garda.

Dodikova memorandumska artiljerija

Omer Karabeg: Očigledna je razlika u nastupu Vučića i Dodika. Dok Vučić i njegov šef kabineta Selaković govore o očuvanju srpskog jezika i pisma, kulture i nacionalne svesti, Dodik poteže tešku artiljeriju. On govori da su Srbi najgore prošli nakon raspada Jugoslavije, da je njihov položaj težak u susednim zemljama i da Evropska unija to bagateliše. To dosta podseća na jezik Memoranduma. Mislite li da je u pitanju podela posla?

Sonja Biserko: Podela posla je oduvek na stolu i to je konstanta u odnosima Vučića i Dodika. Deklaracija ima podršku srpske elite. Sve vreme se kalkuliše da Srbija treba gubitak Kosova da kompenzira Republikom Srpskom. U svemu tome važnu ulogu ima Srpska pravoslavna crkva kao jedina srpska institucija koja ima pravo na prekogranično delovanje, što se pokazuje pre svega na primeru Crne Gore. Očigledno je da Srbija još uvijek nije raščistila sa svojim porazom u ratu, nije ga prihvatila i nije prihvatila novu realnost.

Srbija sedi na dve stolice. S jedne strane flertuje sa Rusijom i emotivno i na svaki drugi način podržava Rusiju očekujući od nje podršku za svoje teritorijalne aspiracije, a s druge strane javno tvrdi da je za evropske integracije. Međutim, bliži se kraj toj poziciji koju je Vučić do sada vešto održavao. Aleksandar Dugin, glavni Putinov geostrateg, pre izvesnog vremena poručio je Vučiću da neće još dugo moći sedeti na dve stolice i da će morati izabrati stranu. To je ono u čemu se sada kuvaju predsednik Vučić i svi oko njega. Otuda ova deklaracija kojom se nacija zasipa pričama o ugroženosti i raznim pretnjama, kako bi se zabašurile ključne odluke koje sada dolaze na dnevni red.

Branko Todorović: Podela posla između Vučića i Dodika mogla se i očekivati. Vučić inače figurira kao ozbiljniji političar. On ima konakte na međunarodnoj političkoj sceni koje ne treba ignorisati. Tu, pre svega, mislim na vrlo bliske odnose zvaničnog Beograda i Berlina i njemačku podršku Srbiji na njenom putu u Evropsku uniju. Zbog toga Vučić mora da vaga šta će reći.

S druge strane, Dodik se već godinama nalazi u izolovanom prostoru u kome može ne samo da govori, nego i da radi ono što hoće. Njegove izjave o predstavnicima nekih ambasada i međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini su neozbiljne, veoma niskog nivoa i pune stranice žute štampe. Takvim izjavama Dodik privlači pažnju javnosti u Republici Srpskoj i nije ga briga kakav će odjek one imati u regionalnom i međunarodnom kontekstu. Sjetimo se samo nekih njegovih komentara o Hrvatskoj, Turskoj i nekim drugim zemljama i njihovim predstavnicima u Bosni i Hercegovini. Te njegove izjave ponekad su bile na granici političke lakrdije.

Bosanski Srbi

Omer Karabeg: Jedna stvar mi je posebno pala u oči. Dodik govori o tome da bi trebalo već jednom odustati od naziva bosanski Srbi. To je stereotip, kaže on i dodaje: “Mi smo jednostavno Srbi” Zašto njemu smeta naziv bosanski Srbi?

Branko Todorović: To mu nije smetalo u većem dijelu njegovog života, ali kada Dodik procjeni da mu je nešto politički profitabilno, on na tome beskompromisno insistira. Dodik je, inače, na domaćem terenu suočen s vrlo ozbiljnim ekonomskim problemima, enormnom korupcijom, štrajkovima i nezadovoljstvom građana. On te probleme ne može riješiti i zato lansira priče o referendumu, otcjepljenju, ujedinjenju sa Srbijom. To je već postao politički avanturizam.

Dodiku destabilizacija odgovara, jer je u takvim okolnostima mnogo lakše prikriti enormne korupcionaške afere u Republici Srpskoj, smatra Todorović

S obzirom da se oktobra 2018. godine u Bosni i Hercegovini održavaju izbori možemo očekivati da će njegove izjave biti još ekstremnije i da će on, možda, organizavati i referendum o otcjepljenju ili se opredijeliti za neki drugi čin destabilizacije, ukoliko procijeni da mu se to isplati. Dodiku destabilizacija odgovara, jer je u takvim okolnostima mnogo lakše prikriti enormne korupcionaške afere u Republici Srpskoj.

Omer Karabeg: Kada Dodik promovišući deklaraciju kaže da ne postoje bosanski Srbi već samo Srbi, da li to znači da se deklaracijom ponovo želi podgrejati ideja o ujedinjenju svih Srba? Vlast verovatno ovako rezonuje – taj san je u ovom trenutku neostvariv, ali ne treba ga odbacivati. Treba s vremena na vreme podsećati na njega, treba ga održavati u životu.

Sonja Biserko: Jedinstvo srpske kulture – a u deklaraciji će se govoriti o pismu, jeziku, srpskom kulturnom nasleđu i tome slično – uvod je u uspostavljanje političkog i teritorijalnog jedinstva srpskog naroda. Tako je osamdesetih godina bilo najavljeno u Memorandumu. To je matrica koja se stalno obnavlja. Da li će ona biti realizovana – to je nešto drugo, ali ona se tako shvata u regionu, a i među samim Srbima. To je nešto što ne mora mnogo da se objašnjava, ta matrica je već veoma dobro poznata iz propagandnih kampanja koje se vode od osamdesetih godina.

Najava deklaracije govori da srpska elita još uvijek živi u uverenju da je moguće zaokruživanje srpskih etničkih teritorija. Uostalom, najveći deo srpske elite tretira Republiku Srpsku kao ratni plen od koga se neće odustati. To je nešto što predstavlja ogroman problem i za Bosnu i Hercegovinu, i za Srbe u Republici Srpskoj, i za sve zemlje u okruženju. Jer Bosna i Hercegovina je tačka od koje počinje integracija regiona, njegovo stvarno kretanje prema Evropskoj uniji. Sve dok Bosna i Hercegovina ostaje nedefinirana, kao što je sada, nema šanse da se region oporavi – ni ekonomski, ni politički, ni na bilo koji drugi način. Produžava se agonija u kojoj region živi. Upravo u tome srpska elita vidi mogućnost za realizaciju svojih aspiracija.

Ipak, čini mi se da će najveću korist od deklaracije imati Dodik kome su odbrojani politički dani. Ovo je neka vrsta spasavanja Dodika. I finansijska pomoć Republici Srpskoj, koju je najavio Vučić, namenjena je pre svega za njegov politički opstanak.

Srpsko pitanje

Omer Karabeg: Gospodine Todoroviću, vidite li vi u ovoj deklaraciji ponovno oživljavanje sna o velikoj Srbiji?

Branko Todorović: Ideja o velikoj Srbiji nije nešto što je nestalo, ona se provlači kroz mnoge istupe, izjave i razmišljanja političara, istoričara i javnih ličnosti. Treba se zapitati koliko iza tih izjava stoje ozbiljne namjere, a koliko su one izraz političkih potreba. Podsjetio bih da je Dodikova priča o referendumu za otcjepljenje Republike Srpske u suštini bila samo predizborni trik koji mu je donio pobjedu. Međutim, nakon toga ta ideja je zaživjela neovisno od onoga ko je tu ideju izgovorio i plasirao – i ona u ovom trenutku postoji. Bez obzira koliko je ona nerealna i neostvariva, ona je pretvorena u politički kapital koji donosi glasove na izborima.

I šta se dešava? Pošto takve ideje donose glasove na izborima i obezbjeđuju opstanak na vlasti, političari ne preduzimaju korake koji bi vodili ka ekonomskom napretku i evropskim integracijama, nego se oslanjaju na snove o velikoj Srbiji i priče o savezu sa Rusijom.

Ne bih rekao da pokretači deklaracije imaju potencijala i energije za otvaranje srpskog pitanja: Branko Todorović

Ne bih rekao da pokretači deklaracije imaju potencijala i energije za otvaranje srpskog pitanja: Branko Todorović

Omer Karabeg: Da li se najava deklaracije može na neki način posmatrati i kao ponovno otvaranje srpskog pitanja na Balkanu?

Sonja Biserko: Mislim da srpsko pitanje na Balkanu nije ni zatvoreno. Ono je otvoreno početkom osamdesetih, nakon studentskih nemira na Kosovu. Srpsko pitanje je praktično otvoreno kroz kosovsko pitanje – da bi se mobilisali svi Srbi u Jugoslaviji. Međutim, ni nakon što je Srbija doživela poraz u ratu srpska elita nije odustala od svog projekta. Prisustvo srpskih obaveštajnih službi u Makedoniji, Crnoj Gori, verovatno i u Republici Srpskoj, govori o tome koliko Srbija još uvek na neprihvatljiv način deluje u tim zemljama. To se naročito dobro vidi u slučaju Makedonije i Crne Gore. Deklaracija, zapravo, održava u životu ideju o ujedinjavanju svih Srba.

Branko Todorović: Ne bih rekao da pokretači deklaracije imaju potencijala i energije za otvaranje srpskog pitanja i mislim da im to, zapravo, nije ni krajnja namjera. Mislim da su svjesni da za to ne postoje ni međunarodne okolnosti, ni podrška moćnih svjetskih fakora – izuzev Rusije koja bi podržala bilo koju vrstu destabilizacije regiona. Tako da će deklaracija jedino donijeti privremenu političku korist njenim glavnim protagonistima.

Vučić i Vučelić

Omer Karabeg: Verujete li Vučiću kada kaže da deklaracija neće biti usmerena protiv suseda i da Srbija poštuje teritorijalni integritet zemalja u kojima žive Srbi? Književnik Filip David mu očigledno ne veruje. On je nedavno podsetio da je Dodik u prisustvu Vučića izjavio da će pre ili kasnije Srbija i Republika Srpska biti jedna država. Vučić, koji stalno govori o poštovanju teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine, morao je da se ogradi od te izjave, kaže David, ali on to nije učinio.

Sonja Biserko: To je ono što je veliki problem sa Vučićevom oficijelnom orijentacijom ka Evropskoj uniji. On nije ubedljiv zato što dozvoljava medijski linč svih ljudi koji drugačije misle, što dozvoljava da režimski mediji uporno promovišu mržnju i geostrateške interese nacionalističke elite. Ovih dana postavio je Milorada Vučelića za glavnog urednika Večernjih novosti koje su se uvek smatrale strateškom novinom srpske vlasti. Vučelić je vlasnik nedeljnika Pečat koji je izrazito proruski nastrojen. I Večernje novosti su proruski nastrojene, ali će Vučelićev dolazak pojačati tu orijentaciju.

Vučić s jedne strane govori o svojoj proevropskoj orijentaciji, a s druge strane dopušta medijima koji su pod njegovom kontrolom, svojim ministrima i saradnicima da daju izjave i vode kampanje koje su u suprotnosti sa onim što on govori. Zbog toga, nažalost, nema puno razloga da mu se veruje.

Dvoličnost Beograda

Branko Todorović: Mislim da je politika Beograda prema Bosni i Hercegovini dvolična. Mi smo i ranije imali priliku da od najviših predstavnika vlasti iz Beograda slušamo slične poruke. To su već ustaljene fraze o Dejtonskom sporazumu, o cjelovitosti Bosne i Hercegovine, o nemiješanju u unutrašnje poslove. To su samo fraze iza kojih ne stoje djela. Djela su u potpunosti drugačija. Mislim da namjere Beograda prema Bosni i Hercegovini nikada nisu bile u potpunosti iskrene i čiste – čak ni kada je u pitanju Banjaluka, a kamo li kada je u pitanju Sarajevo. Beograd je u proteklih dvadesetak godina itekako bio spreman da zarad svojih interesa manipuliše i sa Banjalukom, i sa Republikom Srpskom, i sa Sarajevom, i sa Bosnom i Hercegovinom.

Nema razloga da mi kao građani vjerujemo bilo kom političaru u regionu, pogotovo ne Vučiću. Mislim da njegov odnos prema Banjaluci, Sarajevu, Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini nije iskren. Radi se o demonstraciji superiorne pozicije zvaničnog Beograda i u odnosu na Banjaluku, i u odnosu na Sarajevo. To je jedna vrsta igre mačke i miša, gdje Beograd, prije svega, gleda svoje interese i ni u kom slučaju ne vodi računa o miru, suživotu i rješavanju problema koje nam je rat ostavio. Beograd to želi izbjeći i relativizirati pričom o budućnosti. Međutim, nisu riješena veoma ozbiljna pitanja – radi se o stotinama hiljada mrtvih, o razorenim domovima, o tragediji koja je pogodila gotovo svakog stanovnika Bosne i Hercegovine. Ne vidimo da postoje konkretni pomaci u suočavanju sa prošlošću i preuzimanju odgovornosti za ono za šta je Beograd očigledno odgovoran.

Dizanje prašine

Omer Karabeg: Kakva će po vama biti sudbina deklaracije o položaju srpskog naroda?

Možda je deklaracija najavljena samo da bi se podigla prašina i da bi se u tišini mogao obaviti posao oko Kosova, kaže Biserko

Sonja Biserko: O deklaraciji se još uvek ništa konkretno ne zna. Ne zna se ko će u njoj učestvovati, ko će je pisati, nema nikakvog akcionog plana. To će zavisiti od razvoja situacije u regionu i od situacije u samoj Srbiji, posebno od toga šta će Srbija da uradi oko Kosova. Možda je deklaracija najavljena samo da bi se podigla prašina i lansirala priča o ugroženosti Srba da bi se u tišini mogao obaviti posao koji se odnosi na Kosovo.

Branko Todorović: Prije svega mislim da će glavni protagonisti -Vučić i Dodik – izvući konkretnu korist. Vučić će amortizovati nezadovoljstvo ekstremnih krugova u Srbiji, a takvih koji mu zamjeraju zbog kooperativnosti sa Briselom, kada je u pitanju rješavanje problema Kosova, je popriličan broj. Deklaracija će ga prikazati kao vođu i lidera koji vodi računa o srpskom narodu, ne samo u Srbiji, nego i van nje.

Što se tiče Dodika, on će pojavom deklaracije dobiti jaku platformu za izbore 2018. godine. On će se prikazati kao kooperativan saradnik Beograda, što veliki broj građana u Republici Srpskoj cijeni. Inače, Srbima u regionu ova deklaracija neće donijeti ništa, kao što je uostalom bio slučaj i sa ranijim deklaracijama. Ali ona svakako može nanijeti štetu odnosima u regionu, povećati nepovjerenje, strah i podozrenje – i usporiti i onako spore korake ka uspostavljanju normalnog života u regionu.

(RSE)



















17.09.2017.

SPORAZUM STOJADINOVIĆ-PAVELIĆ: KAKO SU "NAJVEĆI SRPSKI PREMIJER" I USTAŠKI POGLAVNIK "PODIJELILI BiH!

SPORAZUM STOJADINOVIĆ-PAVELIĆ: Kako su "najveći srpski premijer" i ustaški poglavnik "podijelili" BiH!

Slobodna Bosna objavljuje feljton o srpsko-hrvatskim sporazumima o podjeli BiH u 20. stoljeću. Petnaest godina nakon sporazuma Cvetković-Maček (o kojem smo pisali u prvom dijelu), kojem je prethodio pokušaj tadašnjeg predsjednika Vlade Milana Stojadinovića da Kraljevinu Jugoslaviju preobrazi u Veliku Srbiju, upravo će Stojadinović s poglavnikom NDH Antom Pavelićem potpisati novi sporazum o podjeli BiH između Srbije i Hrvatske

SPORAZUM STOJADINOVIĆ-PAVELIĆ: Kako su 'najveći srpski premijer' i ustaški poglavnik 'podijelili' BiH! - 3

Dragisa Cvetkovic i Vlatko Macek

//////////////////////////

Piše: Danijal Hadžović

Milan Stojadinović ponovo je popularan u Srbiji. Bivšeg predsjednika Vlade i ministra finansija Kraljevine Jugoslavije na velika vrata u srbijansko društvo uveo je upravo Aleksandar Vučić navodeći ga kao svog neformalnog uzora, pa je u tom duhu i aktuelnoj premijerki Ani Brnabić poklonio knjigu o Stojadinoviću, valjda kao putokaz za politički put kojim bi njegova Srbija treba ići. Slijedom Vučićevih poteza i utjecajni beogradski „Nedeljnik“ posvetio je seriju tekstova Stojadinoviću, kiteći ga titulom „najvećeg premijera u modernoj istoriji“.

 

Milan Stojadinović, rođen u Čačku 1888. godine, bio je značajna društvena i politička figura u Kraljevini Jugoslaviji. Školovan u Minhenu, Berlinu i Potsdamu, doktorirao je na tezi o njemačkom budžetu, a 1912. godine odlazi u Pariz gdje je radio u tamošnjem Ministarstvu finansija. Stojadinović je bio izuzetno obrazovan čovek, govorio je nekoliko svjetskih jezika, a slovio je za finansijskog genija.

 

Nakon što je u tri navrata obnašao dužnost ministra finansija, Stojadinović 1935. godine dolazi na čelo jugoslovenske vlade. Pokušava da stabilizuje prilike u državi, poziva se na amanet Aleksandra Prvog Ujedinitelja o potrebi očuvanja jugoslavenske države i vladu formira zajedno sa slovenačkim liderom Antunom Korošecom i muslimanskim liderom Spahom. Nudio je da taj savez ojačaju i Hrvati ali oni nisu pokazali interesovanje. Tražili su izmjenu Ustava i autonomiju.

 

Sredinom 1938. Englezi u balkansku politiku unose nove elemente i traže da se riješi tzv. hrvatsko pitanje, vršeći na taj način pritisak na Stojadinovićevu vladu. Englezi u tom smislu imaju podršku i kneza Pavla, što je dodatno otežalo Stojadinovićevu poziciju. Pored toga, Stojadinović je vodio politiku intenzivnog zbližavanja Jugoslavije s nacističkom Njemačkom i fašističkom Italijom, što se Britaniji, dakako, nije sviđalo. Stojadinović je iz pragmatičnih razloga odbijao dati bilo kakve ustupke Hrvatima. U međuvremenu je izgubio i vjeru u Jugoslaviju, pa je razmišljao o stvaranju velike srpske države, i sve to sa elementima koji će se kasnije pojaviti u sporazumu sa Pavelićem. Naime, Stojadinović se, nakon što je Hitler pripojio Austriju Njemačkoj, a Musolini planirao slične akcije, susreo sa italijanskim ministrom vanjskih poslova, grofom Ćanom i razgovarao o italijansko-srpskim zajedničkim interesima. Načelno je dogovoreno da u pretpostavljenom razvoju događaja, Srbi napuste zapadne krajeve tadašnje Jugoslavije, stacioniraju se iza linije koja bi išla centralnim riijekama Bosne a da Italija, uz saglasnost za stvaranje male i skučene Hrvatske, pomogne uspostavu velike Srbije.
Italija bi, po tom planu, dobila Gorski kotar i jadransku obalu od Rijeke do ispod Splita a sve ostalo ušlo bi u sastav srpske države. Knez Pavle saznaje za taj sastanak, obavještava Britance, a ovi mu izdaju naređenje da smijeni Stojadinovića.

 

Vladu preuzima Dragiša Cvetković, pravi sporazum s Vladkom Mačekom i tako 26. augusta 1939. godine nastaje Banovina Hrvatska u koju ulazi i dobar dio teritorije BiH. Ovaj Sporazum i dalje politički utjecajan Stojadinović je proglašavao nacionalnom izdajom, a jugoslovenski vlasti u strahu da bi ponovo mogao doći na vlast odlučuju da ga protjeraju iz zemlje, odnosno daju Englezima "na čuvanju".

 

Agent UDB-e

 

Milan Stojadinović se nakon završetka Drugog svjetskog rata nastanio u Argentini. U Srbiji su ostali njegov brat Dragomir i sestra. Vlasti su im zaplijenile imovinu, a brat Dragomir je osuđen na 15 godina robije. Kao emigrant sa političkim pedigreom, Stojadinović postaje finansijski savjetnik vlade provincije Buenos Airesa. Kako je njegova porodica bila zarobljena u Titovoj Jugoslaviji, 1952. godine načinio prvi korak da se približi UDB-i. Sreo se tada s trgovinskim delegatom Ljubibratićem u Buenos Airesu i kroz četiri odvojena razgovora je ponudio svoju pomoć zemlji. Sve je to uslovio za izmjenu statusa svog brata i sestre u Jugoslaviji. Tako Stojadinović postaje agent UDB-e, s kodnim imenom Mercedes.

 

Nije to bio prvi špijunski posao Stojadinovića, jer je on prije nego je pristupio srpskoj UDB-i, radio za Engleze i Nijemce, ali i za Italijane. Kao Titov špijun unutar antijugoslovenske emigracije u Agentini, pratio je i makedonske i slovenačke političke emigrante. Poseban zadatak mu je, međutim, bio da otkrije Antu Pavelića i stupi u kontakt sa ustaškim poglavnikom, koji je preko “pacovskih kanala” pobjegao u Južnu Ameriku. Udba je ustaškom poglavniku dala šifrovano ime Vjeverica, pod kojim ga je registrovao i tajni agent Mercedes.

Ante Pavelić je, kao poglavnik NDH koji je predvodio stravičan genocid nad srpskom, romskom i jevrejskom populacijom u ovoj marionetskoj nacističkoj državi, poput mnogih fašista utočište poslije rata pronašao u Argentini pod vodstvom Juana Perona. Među ustaškom emigracijom i dalje je uživao glas neprikosnovenog lidera, dok je i sam Stojadinović kao vjerovatno najznačajniji političar Kraljevine Jugoslavije smatran neformalnim srpskim vođom.

 

Stojadinović je ubrzo uspio da se približi Paveliću i postane njegov kućni prijatelj. Ključnu ulogu u njihovom zbližavanju odigrao je izvjesni Josip Subašić, Hrvat, publicista i izdavač koji je 1953. godine u Buenos Airesu pokrenuo časopis „Izbor“. Iz tog druženja rođena je ideja o „velikom pomirenju i sporazumu Srba i Hrvata“. Ideja je bila pomiriti narode tako što će se Federativna Narodna Republika Jugoslavija (FNRJ) razbiti na tri nezavisne države: Sloveniju, Hrvatsku i Srbiju.

 

Sporazum Stojadinović-Pavelić

 

Odlučili su napraviti sporazum o razgraničenju kako bi se, prema Stojadinovićevim riječima „spriječilo da se ponove nesporazumi iz 1941.“. Granice Slovenije nisu predstavljale problem, pa je kao granica između Slovenije i Hrvatske uzeta već postojeća nacionalna granica u FNRJ (ovaj sporazum se ticao isključivo srpsko-hrvatskih odnosa i nije se bavio slovenskim pitanjem).

 

Prema sporazumu, granica između Srbije iIi Hrvatske, tzv. "Sveta srpsko-hrvatska međa", presijecala bi Bosnu i Hercegovinu tačno po polovini te bi išla duž rijeka Dunava, Save, Bosne i Neretve te izbijala na Jadran, tako da bi obje zemlje zadržale većinu teritorija utanačenog Ustavom FNRJ.

Related image

Nova granica je trebala pratiti već postojeću granicu između SR Hrvatske i SR Srbije (SAP Vojvodine) do rijeke Save i granice sa SR BiH; zatim je granica trebala pratiti rijeku Savu do ušća rijeke Bosne u Savu; potom je granica trebala nastavljati rijekom Bosnom, zatim u produžetku linije njenog donjeg toka planinskim vrhovima do početka donjeg toka rijeke Neretve, i potom donjim tokom rijeke Neretve do Jadranskog mora. Na ovaj način Bosanska Krajina je trebala pripasti Hrvatskoj, dok bi najveći dio središnje i istočne Bosne, istočna Hercegovina i južna Dalmacija pripali Srbiji, uključujući Sarajevo te niže čitavu dubrovačku okolicu osim samog grada Dubrovnika. Jednostavno rečeno, obje zemlje ostvarile bi teritorijalne dobitke na štetu Bosne i Hercegovine. Sporazumom je trebalo biti predviđeno i da Crna Gora također uđe u sastav proširene Srbije, dok Makedonija nije spominjana, ali je najvjerojatnije Stojadinović zamišljao unutar Srbije. Teritorijalno razgraničenje su dva bivša lidera krajnje lako dogovorila. Jedino pitanje razmimoilaženja ostao je Dubrovnik. "Nama Sarajevo, vama Banjaluka, koja je, doduše, srpska, ali za ljubav mira učinili bismo taj ustupak, a kao protivuslugu tražićemo Dubrovnik", govorio je Stojadinović. Ipak, Pavelić je smatrao da pitanje Dubrovnika treba riješiti referendumom na kojem bi se njegovi građani izjasnili gdje žele živjeti ili čak davanjem Dubrovniku statusa slobodnog grada.

Sporazum je također predviđao i mirnu razmjenu stanovništva (uz razmjenu imovine) tj. razmjenu svih Srba koji bi se tako zatekli u okvirima Hrvatske te svih Hrvata i onog dijela Bošnjaka koji se osjećaju Hrvatima, a ostali bi unutar granica Srbije. O samoj razmjeni stanovništva Stojadinović je, prema memoarima hrvatskog sveštenika i publiciste Đure Balokovića koji je prisustvovao prijemima, govorio:
„Srbi koji bi ostali u Hrvatskoj neka se zovu pravoslavnim Hrvatima, ili neka ostanu, ako hoće, Srbi. U jednoj pravoj demokratiji to, uostalom, i nije problem. Formiraćemo komisiju koja će na jedan ljudski i miran način sprovesti razmjenu stanovništva i dobara. Seljaci iz Hrvatske koji hoće u Srbiju dobiće kuće i imanja otprilike u istoj vrednosti, i obratno. Za radnike i činovnike seoba nije nikakav problem."

 

Službeni jezik na teritoriju Srbije bio bi isključivo srpski jezik ekavskog izgovora uz ćirilično pismo, a na teritoriju Hrvatske isključivo hrvatski jezik ijekavskog izgovora uz latinično pismo.

 

Reakcije

 

Većina pripadnika ustaške emigracije sporazum je od prvog dana dočekala na nož. S obzirom da su rijeku Drinu smatrali historijskom hrvatskom granicom, pravljenje dogovora sa Srbima kojim se BiH dijeli po sredini za njih je bilo djelo izdaje, te je nakon ovog sporazuma Pavelić izgubio značajnu podršku u ustaškoj emigraciji. Na taj način Stojadinović je uspio ostvariti primarni cilj UDB-e: približiti se Paveliću i sporazumom potpuno srozati njegov ugled među ustaškom emigracijom.

 

Pavelićevo prepuštanje dijelova Srijema, Bosne, Hercegovine i Dalmacije Srbiji je u ustaškoj emigrantskoj štampi uspoređivano sa Pavelićevim prepuštanjem dijelova Dalmacije Italiji 1941. godine, poteza koji su tvrdokorni elementi ustaškog pokreta također smatrali nacionalnom izdajom.

 

Titova Jugoslavija je bivala sve čvršća i snažnija i ništa nije nagovještavalo razvoj događaja o kojem su sanjali i govorili Stojadinović i Pavelić, pa reakcija na sporazum, prirodno, nije ni bilo.

 

Srpska četnička i ekonomska emigracija također se nije ni obazirala na Stojadinovićeve planove, uz komentar da dokon pop i koze krsti.

 

Ubrzo nakon ovog sporazuma, svrgnut je argentinski diktator Juan Peron, a od svojih ustaša prezreni Pavelić će novo utočište potražiti kod španskog diktatora Franca. Godine 1959. umro je u Španiji od posljedica atentata koji su dvije godine ranije na njega izvršili agenti UDB-e.

Image result for sporazum stojadinović-pavelić

 

Milan Stojadinović će umrijeti pet godina kasnije u Buenos Airesu.

 

Nekadašnji najmlađi ministar finansija Kraljevine Jugoslavije, premijer, blizak saradnik Hitlerove Njemačke,„finansijski genij“, multimilioner, posljednje dvije decenije života proživjet će u emigraciji bez političkog utjecaja i moći, te kao agent UDB-e sklopiti sporazum o preustroju Jugoslavije podjelom BiH s Antom Pavelićem. UDB-a je pak svoj dio dogovora prema njemu ispoštovala, pa je 1955. njegov brat Dragomir pušten iz zatvora. Nakon izlaska pridružio se Milanu u Argentini, te također kao agent UDB-e zajedno s njim nastavio raditi za svoje jugoslovenske poslodavce.

 

Gotovo četiri decenije nakon sporazuma Stojadinović-Pavelić, stvarni lideri sa stvarnom moći postat će akteri novog političkog sporazuma kojim se dogavarao raspad Jugoslavije podjelom BiH. Riječ je naravno o sporazumu Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana iz Karađorđeva.

17.09.2017.

DRAGAN MEKTIĆ: "JA SAM ZA 'MAKEDONSKI SCENARIJ U REPUBLICI SRPSKOJ"

MEKTIĆ ISKRENO: "Ja sam za 'makedonski scenarij' u Republici Srpskoj, Zaev mi je objasnio kako on izgleda"

"Ovdje je opozicija, SDS, Savez za promjene jasno iskazala svoj stav, na demokratski način, jednu vrstu bunta i protesta zato što se ne uvažavaju zahtjevi opozcije. Zašto se ne raspravlja o revizorskom izvještaju u kojem je obrazložen deficit budžeta, zašto se ne objavljuju u Službenom glasniku odluke koje je donijela NSRS", pita se Mektić.



MEKTIĆ ISKRENO: 'Ja sam za 'makedonski scenarij' u Republici Srpskoj, Zaev mi je objasnio kako on izgleda'

Ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine Dragan Mektić održao je danas pres-konferenciju o nekoliko tema među kojima je odnos pozicije i opozicije u Republici Srpskoj, angažovanju policije u NSRS, ministru unutrašnjih poslova RS Draganu Lukaču...

 

"Ovdje je opozicija, SDS, Savez za promjene jasno iskazala svoj stav, na demokratski način, jednu vrstu bunta i protesta zato što se ne uvažavaju zahtjevi opozcije. Zašto se ne raspravlja o revizorskom izvještaju u kojem je obrazložen deficit budžeta, zašto se ne objavljuju u Službenom glasniku odluke koje je donijela NSRS", pita se Mektić.

 

On je također postavio pitanje kako je moguće da nekom poslaniku u NSRS Vlada RS ne odgovori mjesecima.

 

"Želio sam da pitam šta je makedonski scenarij, po čemu je sporan. Ja sam za makedonski scenarij u RS, a prije sam bio sa Zoranom Zaevim, razgovarao sam s njim o tome šta je makedonski scenarij. Dogodio se narod, došao pred skupštinu u Skoplje, izvršio pritisak da se imenuje mandatar. Ne vidim nikakav problem u makedonskom scenariju, pobjedila je demokratija, na jedan civilizovan i demokratski način se uspostavila vlada. Nakon toga rješavaju strateška pitanja u eurointegracijama. Hajde da i mi imamo jedan takav scenarij, da riješimo pitanje propasti, bježanja omladine, deficita... Ovdje omladina mora pobjeći iz države da bi preživjela. Dajte nam 'božiji scenarij', da ovdje pobjedi demokratija, razvoj, civilizacijsko ponašanje, borba protiv kriminala, korupcije, pljačke vlastitog naroda. Dajte nam kakav god želite scenarij. Za mene makedonski scenarij jednako je demokratija", poručio je Mektić.

 

On je postavio pitanje šta je problem akciza.

 

"Ko zagovara akcije, sadašanja Vladau RS i Lars-Gunnar Wigemark. Odgovaraju li akcije našim građanima? Kako će odgovarati kad smo do sada prikupili osam milijardi, a nemamo kilometara. Predsjenik RS otvara autoputeve u Srbiji, presjeca vrpce, a vlastitom narodu ostaje put ka zapadnoj Evropi i da tamo rade, na građevini, konobarišu... Dođi predsjedniče ovdje pa prereži vrpcu, nema, bruka i sramota", kazao je Mektić.

 

Kazao je i kako je policija u parlamentu „silovanje Ustava RS-a i parlamentarizma“.

 

- Lukač je jedini ministar koji je tri puta tužio državu zato što je ratovao i za to je dobio 40.000 KM. Ja sam borac prve katregorije i bio sam komandant i ne pada mi napamet da tužim RS. Nisam upisao ni ratni staž. Niko mi nije dužan ni dinar. Ali kako oni iz SNSD-a odmah namirišu pare – kazao je Mektić.

 

Poručio je Lukaču i da pita Milorada Dodika, njegovog „partijskog šefa“, gdje je on ratovao.

 

- Bio je u Beogradu tako što se borio sa naftom, duhanom, cigarama, i drugom visokoakciznom robom -

istakao je Mektić.

 

Poručio je i da se opozicija na čelu sa SDS-om u NSRS odlučila na demokratski i korektan čin, a uporedio je i situaciju u RS i FBiH, te kazao kako u FBiH radnici ne štrajkuju, kako imaju tri Kardiohirurgije, da su penzije veće za oko 150 KM.

/////////////////////////////////////////////////

ČAVIĆ OPET OPLEO PO VLASTI U RS-u: 'Apsurd je da nas okorjeli strani plaćenici nazivaju izdajnicima'

ČAVIĆ OPET OPLEO PO VLASTI U RS-u: 'Apsurd ... - Slobodna Bosna

////////////////////////////////////////////
17.09.2017.

DEUTSCHE WELLE: ODNOSI HRVATSKE I BiH NIKAD GORI, A MOGLI BI BITI JOŠ GORI NAKON HAŠKE PRESUDE...

DEUTSCHE WELLE: Odnosi Hrvatske i BiH nikad gori, a mogli bi biti još gori nakon haške presude...

Hrvatski premijer Andrej Plenković najavio je na početku svog mandata da će Bosna i Hercegovina biti u centru pažnje nove hrvatske vanjske politike, uvjeravajući sve da će se Hrvatska aktivno zauzeti za evropski put BiH i ravnopravnost Hrvata u toj zemlji. Otada je prošlo manje od godinu dana, a odnosi Hrvatske i BiH danas gori su nego što su bili na početku Plenkovićevog mandata, piše Deutsche Welle.



DEUTSCHE WELLE: Odnosi Hrvatske i BiH nikad gori, a mogli bi biti još gori nakon haške presude...

Ponovo su aktualni stari problemi, poput osporavanja izgradnje mosta na Pelješcu od strane Sarajeva, koje suglasnost za strateški infrastrukturni hrvatski projekt uvjetuje rješenjem graničnog spora po slovenskom modelu. Pojavili su se i novi sukobi izazvani tvrdnjom hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović o “tisućama potencijalnih terorista u BiH”, što bošnjački političari u Sarajevu smatraju “namjernim širenjem neistina o BiH i poticanjem islamofobije s ciljem prikazivanja muslimana u BiH kao prijetnje evropskoj siguirnosti“. 


Image result for milan nedic i hitler


Image result for dragisa cvetkovic i vlatko macek fotos


Image result for ante pavelic i hitler fotos


Image result for ante pavelic i hitler fotos


Image result for dragan covic karikature


Image result for dragan covic karikature


Image result for dragan covic karikature


Image result for dragan covic karikature

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Plenković je proteklih dana u dva navrata boravio u BiH, gdje je posjetio šest gradova, ali ne i Sarajevo.

 

Bivši hrvatski predsjednik Ivo Josipović kaže da aktualna vlada i predsjednica nisu nastavili njegovu politiku kojom je, kako kaže, u izvjesnoj mjeri uspio popraviti odnose sa susjedima.

 

“Teško ih je graditi, lako razgraditi“, kaže Josipović za Deutsche Welle, uz konstataciju da su oni danas ozbiljno pogoršani sa svim susjedima, posebno sa BiH, ali i sa Srbijom. Razlozi lošijih odnosa sa BiH su, smatra bivši predsjednik, višestruki, i nisu samo na strani Hrvatske.

 

Prvi razlog vidi u ocjeni da je Hrvatska ublažila politiku nemiješanja u unutarnje poslove susjedne zemlje, koju je on, kaže, odlučno promovirao.

alt

„Drugo, palo je nekoliko neodmjerenih izjava od strane našeg državnog vrha, posebice od strane predsjednice Grabar Kitarović, a i političari iz BiH ne ostaju dužni. Treće, hrvatski političari u BiH ponovno više ili manje diskretno naznačuju povratak ideji trećeg entiteta, uz isto tako diskretnu podršku Hrvatske, što je bošnjačkoj politici u BiH crvena marama. Četvrto, unutrašnji odnosi političara iz svih konstitutivnih naroda u BiH su zaoštreni i to se odražava i na naše odnose s BiH.“

 

Pored toga, dodaje Josipović, u BiH neki političari zaoštravanje odnosa koriste kao predizborni alat. On zaključuje da su za pogoršanje odnosa zaslužne i jedna i druga država, “iako ne sasvim ravnomjerno”.

 

Zagrebački sociolog i stručnjak za islam Tarik Kulenović ukazuje na odgovornost hrvatske predsjednice za pogoršanje odnosa s BiH.

 

„Predsjednica je pokrenula galamu o navodnom radikalizmu u BiH isključivo zbog hrvatskih interesa, kako bi se Hrvatska pozicionirala u Europskoj uniji i NATO kao zemlja koja štiti Europu od navodnog radikalizma u BiH“, ističe Kulenović naglašavajući da radikalizam u BiH onako kako ga prikazuje hrvatska predsjednica – ne postoji.

 

Dok na Pantovčaku barataju informacijama o tisućama radikaliziranih islamističkih fundamentalista koji predstavljaju opasnost za BiH i za Europu, u Sarajevu tvrde da je od 2012. do danas na sirijsko-iračkom ratištu boravilo ukupno 240 državljana BiH, a još je tamo 116 onih koji se bore u redovima Islamske države.

U BiH su se u međuvremenu vratila 44 borca, od kojih su 23 pravomoćno osuđena.

 

“Znate li možda koliko se Hrvata bori u Ukrajini na strani ukrajinske vlade, a koliko se Srba bori na proruskoj strani? To pitanje, međutim, niko ne problematizira, a pokušava se stvoriti problem zbog stotinjak boraca iz BiH koji se bore u Siriji“, ističe Kulenović.

 

Kulenović je veoma skeptičan prema hrvatskoj strategiji prema BiH i stavljanju te zemlje u fokus vanjske politike.

 

“Kao što se Slovenija ’brinula’ o Hrvatskoj tokom njezinog pristupanja EU, tako bi se i sada Hrvatska trebala ‘brinuti’ o BiH, iako svi veoma dobro znamo kako se Slovenija ’brinula’ o Hrvatskoj. Problem je u činjenici da hrvatska politika nije iskrena prema BiH, jer Zagreb tvrdi da podržava ulazak BiH u EU, iako je upitno je li to točno. Hrvatska se u odnosu prema BiH suočava sa svojim unutrašnjim problemima, s obzirom na to da još nije do kraja raščistila svoj odnos prema Herceg-Bosni i podjeli BiH“, ocjenjuje Kulenović.

alt

 

Tu dilemu, prema njegovim rečima, ocrtava i nedavni medijski istup Miroslava Tuđmana, koji je, kako kaže, usmjeren isključivo na “opravdavanje pogrešne hrvatske politike prema BiH u prvoj polovini devedesetih“. U pozadini tog istupa, kojim sin prvog hrvatskog predsjednika osnove današnjeg islamističkog terorizma pronalazi u BiH početkom devedesetih godina, Kulenović prepoznaje pripremu za skoro objavljivanje pravomoćne presude Haškog suda političkim i vojnim liderima Herceg-Bosne, koja bi moglo dodatno zakomplicirati odnose Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

 

Ni Josipović nije optimist kada je riječ o posljedicama skore presude.

 

“Ako opstane kvalifikacija udruženog zločinačkog poduhvata koji uključuje najviše hrvatske dužnosnike, to će biti politički teret za Hrvatsku. Ali od njega kada se sve zbroji ni za drugu stranu neće biti koristi – tim više što je koncept udruženog zločinačkog poduhvata, njegov treći oblik, ozbiljnim pravničkim krugovima teško prihvatljiv, jer je presedan koji urušava tradicionalni koncept krivice. Ali, to je posebna tema“, kaže Josipović za Deutsche Welle.

16.09.2017.

KEMAL KURSPAHIĆ: PRIČA O 11 MOSTOVA

Kemal Kurspahić : Priča o 11 mostova

Septembar 16. 2017.


Iskreno me obradovalo kad me, nakon dužeg odsustva bilo kakvog značajnijeg interesovanja za bosanske teme u Vašingtonu, ovih dana pozvao na „radni ručak“ uticajni učesnik ovdašnjih rasprava – u postdejtonskim smjenama američkih administracija – na nekad nezaobilaznu temu: Šta da se radi u Bosni i Hercegovini? Zanimalo ga je šta bi za odnose u toj zemlji i balkanskom susjedstvu mogla da znači prošlonedjeljna posjeta predsjednika Srbije Aleksandra Vučića Sarajevu.

Piše : Kemal Kurspahić (RSE)

Složili smo se da lijepo zvuči kad predsjednik naglašava kako “BiH u Srbiji ima pravog i iskrenog prijatelja”  i kad to potkrepljuje najopipljivijim dokazima u vidu milijardu i po eura robne razmjene i spremnošću za saobraćajno povezivanje uključujući i izgradnju autoputa Beograd-Sarajevo i obnovu svih 11 mostova koji povezuju dvije zemlje.

U vezi s tim povezivanjem američki prijatelj nije prepoznao paralizirajući potencijal Vučićeve izjave kako očekuje dogovor u Bosni i Hercegovini o trasi budućeg autoputa kroz tu zemlju i kako će Srbija „podržati svako rješenje“.

To je, naime, formula koja je u svim poratnim godinama korištena da se unaprijed operu ruke od odgovornosti za napredak u uspostavljanju funkcionalne bosanske države: taj prijeko potrebni unutrašnji bosanskohercegovački dogovor istovremeno je i onemogućavan davanjem podrške najupornijem negatoru bosanske državnosti i otvorenom zagovorniku njenog raspada.

Zanimalo ga je i kako će se najavljeno formiranje zajedničkog tima Srbije i Republike Srpske za pisanje „deklaracije o opstanku srpske nacije i Srba“ odraziti na buduće odnose između dvije zemlje i unutar Bosne i Hercegovine. Rekao sam da ideja deklaracije  – o očuvanju jezika, pisma, vjere i vrijednosti srpskog naroda – upućuje na zaključak kako su te odrednice nacionalnog identiteta na neki način i od nekoga ugrožene o čemu nemam nekih saznanja. Bez toga, oživljavanje ovih strahova i mobilizacija za „opstanak nacije“ mogu biti korisni za dokazivanje patriotskih referenci u učvršćivanju na vlasti ili nošenju sa izbornim izazovima sadašnjih srpskih vođa sa obje strane Drine.

Podsjeća li to na Memorandum potkraj osamdesetih? Ne sasvim – jer je potpuno drugačiji kontekst u kojem se deklaracija donosi. Memorandum je, insistiranjem na „ugroženosti“ Srba u jugoslovenskom ustavnom kontekstu, poslužio kao instrument mobilizacije za razbijanje Jugoslavije. Deklaracija se najavljuje u promijenjenom okruženju i odnosu snaga, kad je u raspadu bivše države nastalo sedam novih od kojih su dvije već članice Evropske unije a tri članice NATO-a a ostale vide budućnost ako ne baš sve u euroatlantskim onda u evropskim integracijama.

Može li Vučić ispuniti očekivanja nekih od uticajnih evropskih prijestonica da bi mogao biti i oslonac proevropskog projekta u širem susjedstvu? Mogao bi – kada bi to od njega tražili, na primjer, Berlin i Brisel. Za početak: da, umjesto „podrške svemu o čemu se dogovore u Bosni i Hercegovini“, direktno utiče na vodeće ličnosti i institucije Republike Srpske da aktivno doprinose ispunjavanju uslova za približavanje te zemlje Evropskoj Uniji. To bi – isto kao i evropski poticani dijalog s Kosovom – mogao da bude test Vučićevog regionalnog liderstva i njegovog „pravog i iskrenog prijateljstva“ prema Bosni i Hercegovini.

Sjedinjene Države su, čak i u periodu upadljivog odsustva njihovog vodstva u regionu, samo jednim potezom učinile više za stvarnu – umjesto deklarativne – „podrške suverenitetu i teritorijalnom integritetu“ bosanske države nego sve verbalno identične deklaracije iz evropskih prijestonica. Njihovo sankcionisanje Dodikove antidejtonske retorike i odluka, uključujući i nipodaštavanje Ustavnog suda, doprinijelo je obuzdavanju antidejtonskih najava neustavnih referenduma.

Istini za volju – Vučić nije izvorni autor floskule o „podršci svemu o čemu se dogovore u BiH“. Nju su prvi upotrijebili evropski visoki predstavnici kad je trebalo opravdati odsustvo vizije i liderstva za poratnu obnovu bosanske državnosti i kad su „vlasništvo“ nad projektom prebacili na domaće nacionalističke elite među kojima nikad nije bio moguć dogovor niti je evropski projekt bio u njihovom ličnom interesu: besprizorna pljačka i bogaćenje jedino su i bili mogući u državi vladavine bezakonja.

Najviši izabrani predstavnici bh. Srba i Hrvata bespogovorno slijede i ispunjavaju prioritete susjednih država: Milorad Dodik i Dragan Čović

Najviši izabrani predstavnici bh. Srba i Hrvata bespogovorno slijede i ispunjavaju prioritete susjednih država: Milorad Dodik i Dragan Čović

U Vučićevoj posjeti Sarajevu  – kažem američkom prijatelju – najviše je nedostajalo učešće i glas Bosne i Hercegovine. Najviši izabrani predstavnici njenih Srba i Hrvata, kao i uoči i tokom ratova devedesetih, bespogovorno slijede i ispunjavaju prioritete susjednih država i spremni su da za ispunjavanje etnoteritorijalnih fantazija iz devedesetih blokiraju bilo kakve proevropske korake i reforme a bošnjački nemaju nikakvu ujedinjujuću viziju i kredibilitet.

Stranci ne mogu završiti evropski projekt bez domaćeg oslonca ali mogu ohrabriti i potaći balkanske partnere, uključujući i Vučića, da opravdaju liderske aspiracije aktivno doprinoseći pozitivnim promjenama u susjedstvu. Koliko god nacionalisti na svim stranama dovodili u pitanje privlačnost evropske ideje i perspektive proširenja Unije – ono bi nakon Brexita, britanskog istupanja, moglo dobiti na značaju i za zemlje kandidatkinje i za Evropu: njoj je potrebno širenje teritorija vladavine prava u kojem će moći efikasnije da se nosi s međunarodnim terorizmom i migracijama

U tom poslu je i Vučićeva obnova 11 mostova dobar početni simbolični korak.

//////////////////////
//////////////////////////////////////////


////////////////////////////////////////////

Intervjui

Wolfgang Petritsch tvrdi : Berlin je uznemiren zbog ponašanja Hrvatske u Bosni i



//////////////////////////////////////////

Enver Marić : Imao sam dvije ljubavi – loptu i ženu, tada djevojku !

//////////////////////////

Viktor Ivančić : Trenutne političke elite su najgore što su ovi narodi mogli dati

////////////////////////////////////////////

Kolumne

Kemal Kurspahić : Priča o 11 mostova




/////////////////////////////////////

Nedžad Latić : Zvizdić tražio pomoć od Mogherinijeve da se ukloni Izetbegović?!

/////////////////////////////////////////////

Boris Pavelić : Slavko druže, nećemo se dati!

//////////////////////////////////////

Boris Pavelić : Slavko druže, nećemo se dati!

///////////////////////////////////////////

Zlatko Dizdarević : Poniženi, a ne predaju se…

16.09.2017.

DRAGAN ČAVIĆ PISAO MINISTRU POLICIJE U ENTITETU RS-a

ČAVIĆ PISAO MINISTRU POLICIJE: "Imate samo jedan častan izlaz - da podnesete ostavku"

Predsjednik NDP-a i poslanik u Narodnoj skupštini Dragan Čavić uputio je pismo ministru unutrašnjih poslova u Vladi Republike Srpske Draganu Lukaču u kome ga podsjeća da je bio borac Republike Srpske, u tri mandata poslanik i potpredsjednik i predsjednik Republike Srpske odbacivši optužbe, koje je na njegov i račun cijele opozicije Lukač iznio nazivajući ih izdajnicima i dezerterima. Čavić predlaže Lukaču da je najčasniji izlaz za njega odstupanje sa mjesta ministra unutrašnjih poslova Republike Srpske.



ČAVIĆ PISAO MINISTRU POLICIJE: 'Imate samo jedan častan izlaz - da podnesete ostavku'


Pismo prenosimo u cjelini:

Ministre,

juče ste u emisiji Pečat optužili nas koji smo zbog niza nezakonitosti i neustavnih i neposlovničkih aktivnosti poslanika koji podržavaju Vladu RS primijenili aktivnost koja nema nikakav nasilnički karakter niti predstavlja akt bilo kakve brutalnosti, izrekli brojne kvalifikacije krajnje uvredljivog karaktera i neprimjerenog sadržaja.

Mirno i bez ekscesa mi smo zaustavili početak sjednice tražeći samo jedno - da većina u Narodnoj skupštini donosi odluke na poslovnički, zakonit i ustavan način.

Sve mogu primiti k znanju kao Vaš politički stav, ali kvalifikaciju da smo izdajnici i dezerteri nasuprot vama „patriotima“ shvatam kao najgoru uvredu.

U poslaničkom klubu NDP-a svi smo učesnici odbrambeno otadžbinskog rata , ja i Zorka Andrić bili smo u Prvom Krajiškom bataljonu vojne policije koji je u više navrata sadejstvovao sa policijskim jedinicama kojima ste i Vi pripadali.Vas u ratu nisam upoznao ali zato jesam Branu Pećanca u akcijama u kojima su ginuli i ranjavani i vaši i moji saborci.

Dr Krsto Jandrić i Zdravko Krsmanović takođe su bili pripadnici VRS. Iz naših redova sa mandatom NDP na stranu vladajuće koalicije otišao je Vojin Mitrović, ratni profiter i trgovac naftom u vrijeme dok ste i Vi i ja i mnogi drugi poslanici koje ste obuhvatili nazivom dezerteri prolivali krv i znoj, gubili zdravlje i dijelove tijela ratujući za stvaranje Republike Srpske.

Mnogi koji su se juče oglasili da Vas podrže, u ratu su bili ratni profiteri i šverceri, prevodioci u okupacionim snagama stranaca sa rodbinom u sastavu HVO , ali Vi njih niste vidjeli nego nas , a mnogi od nas su časno učestvovali u odbrambeno otadžbinskom ratu.

Da li je za Vas izdajnik i dezerter poslanik Zoran Pologoš , ratni vojni invalid kojem je amputirana noga i sjedi u poslaničkim klupama sa protezom umjesto noge?

Da li je za Vas dezerter i izdajnik Branislav Borenović koji je sa 18 godina pristupio u VRS i učestvovao u ratu do zadnjeg dana? 

I svaki od poslanika koje ste nazvali dezerterima ima svoju intimnu stranu učešća u odbrambeno otadžbinskom ratu.

I vi nas nazivate izdajnicima i dezerterima ??? 

Odakle Vam to pravo? 

Izdajnici i dezerteri imaju svoje ime a mnogi od onih koji Vam danas daju podršku to stvarno jesu i to dokazano jesu jer nikada nisu omirisali barut ali jesu naftu, cigare, kafu,.. i njemačke marke krvave i uprljane izvađene iz džepova srpskih boraca koji su ih čuvali da obezbijede minimum svojim porodicama, iako su bili svjesni da skupo plaćene cigare, gorivo, kafu, pune u džepove mnogih koji su danas „velike patriote“. 

Izricanjem ovih uvreda Vi niste uvrijedili samo nas, već i naše porodice, djecu, unučad kojima ste prikačili etiketu dezerterskih i izdajničkih potomaka i time dali instrukciju svim ostrašćenim ljudima koji su povjerovali u ovu neistinu da smo mi sa svojim porodicama mete koje treba likvidirati jer ruše ono što je krvlju stvarano. 

Mojom krvlju nećete se oprati i za sve što mi se desi vi ste direktno odgovorni od juče kada ste bez trunke stida i zazora meni , mome bratu učesniku rata,mojoj supruzi  mojoj djeci i mojim unučadima na čelo stavili metu na kojoj piše dezerter-izdajnik. 

Ako imate imalo časti zaostale iz odbrambeno otadžbinskog rata izvinićete se javno svima nama koji smo bili časni borci Vojske Republike Srpske i vaši saborci.

Nakon svega što ste rekli proteklih dana ali i učinili neviđenim presedanom u istoriji parlamentarne demokratije i naredili upućivanje pripadnika MUP-a sa pištoljima, puškama i bojevom municijom u Narodnu skupštinu Republike Srpske da brane Skupštinu oružjem od njenih poslanika, najčasniji izlaz za vas je odstupanje sa mjesta ministra unutrašnjih poslova.

Ako mislite da ćete obraz sačuvati prljajući naše obraze ruke će vam sigurno ostati prljave, to je neminovno. 

Ja preko Vaših za mene neoprostivih uvreda ne mogu preći. 

Živjela slobodna i demokratska Republika Srpska! 

Za časnu borbu za interese srpskog naroda i Republike Srpske nosilac sam slijedećih ordena :

„Orden Zastave Republike Srpske sa zlatnim vjencem“, dodijeljen od predsjednika Republike Srpske, „Orden Zastave Republike Srpske na lenti“, dodijeljen od predsjednika Republike Srpske;  „Orden Svetog Save“ dodijeljen od njegove svetosti patrijarha Pavla i Svetog arhijerejskog sinoda Srpske pravoslavne crkve .  „Srebreni orden Svetog Petra Dabrobosanskog“,dodijeljen od njegove visoke preosveštenosti mitropolita Dabrobosanskog, „Orden viteza Hristovog groba“,dodijeljen od njegove svetosti patrijarha Jerusalemskog;  „Orden Zvijezda mecenata sa briljantima“,dodijeljen od poznate međunarodne fondacije „Dobri ljudi svijeta“ Ruske Federacije;  „Orden Petra Velikog prvog stepena“, dodijeljen od Nacionalnog komiteta za bezbjednost Ruske Federacije.

P.S. 

Ministre, šaljem vam u prilogu Monografiju Prvog bataljona vojne policije Prvog krajiškog korpusa , ratne jedinice kojoj sam sa čašću i dostojanstvom pripadao i dijelio sudbinu u ratnim godinama.

/////////////////////////
////////////////////////

BORIS DEŽULOVIĆ: 'Zlosretni demograf Mujo' - 2

BORIS DEŽULOVIĆ: 'Zlosretni demograf Mujo' | Slobodna Bosna

///////////////////////

CORAXOV KUTAK: Vučić je prvo zapalio kuću, a onda ju je na urnebesan način pokušao ugasiti...

Vučić je prvo zapalio kuću, a onda ju je na urnebesan način pokušao

//////////////////////

PAKAO ILI OSVETA PREDSJEDNIKA SRBIJE: Basna o Vučiću i učiteljici

PAKAO ILI OSVETA PREDSJEDNIKA SRBIJE: Basna o Vučiću i učiteljici

//////////////////

KAKO SE TALIO DODIK: Pogledajte kako su strani vojnici doveli Dodika na vlast i kako je sa oduševljenjem dočekao Madeleine Albright u Banjoj Luci (VIDEO)

KAKO SE TALIO DODIK: Pogledajte kako su strani vojnici doveli ...

16.09.2017.

KAKO JE KAKO JE ALIJA IZETBEGOVIĆ '95. ODGOVORIO NA 'HRVATSKO EVROPEJSTVO I BOŠNJAČKU PRIJETNJU'

Stara i aktuelna izjava : Kako je Alija Izetbegović ‘95. odgovorio na ‘hrvatsko evropejstvo i bošnjačku prijetnju’

Septembar 16. 2017.


Izjava prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića na gostovanju u TV Dnevniku 27.9.1995. godine posebno je aktuelna u trenutnoj situaciji kada pojedini političari iz regije uporno optužuju BiH da je leglo terorista.

Image result for milosevic i tudjman u karadjordjevu
Image result for milosevic i tudjman u karadjordjevu


Image result for dragan covic karikature


Image result for dragan covic karikature

Image result for dragan covic karikature

Image result for dragan covic karikature

Image result for dragan covic karikature

Image result for dragan covic karikature

 


Image result for dragan covic karikature


Image result for dragan covic karikature


Faktor.ba prenosi dijelove iz tog intervjua:

KARAMEHMEDOVIĆ: Samo da podsjetimo i naše gledaoce, ukoliko nisu bili u prilici da čuju neke detalje tog intervjua. Parafrazirat ćemo neke izjave predsjednika Tuđmana, kao, na primjer, da je do stvaranja Federacije došlo zato što Evropa i svijet nisu mogli dopustiti da se na tlu Evrope stvori muslimanska država i da je Hrvatska dobila zadaću evropeizacije bosanskih muslimana…

IZETBEGOVIĆ: Htio bih da kažem da postoje neke realnosti u BiH koje su važnije. Realnost je, prije svega, dvjesta hiljada naših naoružanih vojnika. To je jedna krupna realnost. Druga realnost je osviješćeni bošnjački narod koji konačno zna gdje je i šta je. Svojevremeno je predsjednik Tuđman govorio da su Muslimani Hrvati, samo što oni to ne znaju. Ja sam ga uvjeravao, još prije nego što je došao na vlast, da to nije tako. On je tvrdio da će HDZ u BiH dobiti više od 60 posto glasova. Ja sam rekao da će dobiti 17-18 posto i dogodilo se upravo tako, jer glasali su Hrvati za HDZ, a što se tiče Muslimana, otprilike 1 posto je glasao za HDZ. To su realnosti. Dalje, realnost je jedna opća podrška koju BiH ima u svijetu, kao ponosna i dostojanstvena žrtva agresije.

Hoću da kažem ne samo žrtva nego jedna zemlja i jedan narod koji je uspio da opstane ovdje uprkos tome što se u jednom momentu našao u kliještima, napadnut sa dvije strane. Taj narod je ostao na nogama i ljudi su ostali na ljudskoj visini. Realnost je i priznanje koje mi imamo u svijetu. Ja nemam rizika, kada odem u Francusku, Englesku, Ameriku, da me neko upita: zašto ste vi protjerivali ljude ili rušili mostove, bogomolje itd. Ja nemam tih problema, naprotiv, svugdje sam dobro dočekan, ne kao Alija Izetbegović, da se razumijemo, nego kao predsjednik jedne države koja je opravdala naziv civilizirane zemlje. To su te realnosti.

I da kažem još jednu stvar. Najmanje milijarda ljudi uvijek stoji iza BiH. To je realnost o kojoj svako treba da vodi računa. Milijarda na Istoku i još milijarda sigurno na Zapadu, koji nas podržavaju. Ja mislim da dolazi vrijeme kada će postojati samo dva istinska lobija u svijetu, pored jevrejskog, još jedan lobi bosanskih Muslimana. Mislim da nas niko neće smjeti da dirne u budućnosti, a da ne rizikuje krupne nacionalne interese. To su te realnosti, znate.

KARAMEHMEDOVIĆ: Kako biste prokomentirali izjave da je Hrvatska dobila zadaću evropeizacije Bošnjaka i da je stvaranje Federacije, na primjer, došlo zato što Evropa i svijet nisu mogli dopustiti da se na tlu Evrope stvori muslimanska država?

IZETBEGOVIĆ: Prije svega, predsjednik Tuđman dobro zna da nas je, upravo, Evropa gurala da stvorimo muslimansku državu. Zar nije Owen-Stoltenbergov plan bio, upravo, to i zar mi nismo to odbili? Međutim, bošnjački narod je vezao svoju sudbinu za cjelovitu Bosnu i građansku Bosnu i ide tim putem ustrajno. Muslimansku državu su nam nudili na tanjiru i ubjeđivali su nas da to prihvatimo. Predsjednik Tuđman to bolje zna od mnogih drugih.

A što se tiče evropeizacije Muslimana ovdje, vidite, mi smo evropska zemlja, evropski narod, ja to ističem ne kao neku prednost, nego samo kao golu geografsku činjenicu. To je, jednostavno, činjenica. Kada bih ja otišao u Afriku i rekao da sam Afrikanac, ne bi mi vjerovali, znate, čim me pogledaju. Mislim da nije u redu dijeliti svijet na Evropejce i na ostali dio svijeta, uvrjedljivo je to za ostale. Znam da se mnogi narodi i ljudi u svijetu vrijeđaju na takvu kategorizaciju.

Konačno, Evropejci su i Karadžić i Mladić, pa i onaj general što je pucao na mostarski most. I on je Evropejac, ali to ništa nije pomoglo, znate. Mislim da ljude treba dijeliti na civilizirane i barbare i da je to jedina prava pobjeda. Sve drugo su uvredljive besmislice.

(Depo)

//////////////////////

///////////////////////////

ISTINE O "HRVATIMA I SRBIMA" U BOSNI I HERCEGOVINI

Istine o" Hrvatima" I" Srbima" u Bosni I Hercegovini
Nažalost, imamo situaciju da su nekadašnji Bošnjaci pravoslavne vjeroispovijesti (tj. prisilno pokršteni heretièki Bosnjaci) zaboravili, ili pak dobrovoljno odbacili u zaborav svoju pradjedovsku Bošnjaèku (i dijelom Vlašku) pripadnost , te se uklopili u tuði nacionalni okvir.

Istine o" Hrvatima" I" Srbima" u Bosni I Hercegovini

Sve do kraja 19-tog stoljeca Bosanski katolici i pravoslavci nisu se nazivali nit tzv."Hrvatima" nit tzv."Srbima",nego Bošnjacima,a tzv."srpsko-hrvatski" politicki faktor nije imao nikakvog znacajnog utjecaja na zbivanja u Bosni u njenoj cijeloj dotadašnjoj historiji.

Bosanski franjevci su kroz cijeli Srednji Vijek širili katolicizam medu Bošnjacima bogumilske vjere,ali ne i tzv."hrvatstvo",dok "pravoslavaca" prakticno nije ni bilo u Bosni sve do ulaska Bosne u sastav Otomanskog Carstva.

Medutim,krajem 19-tog stoljeca to stanje se mijenja i Bosanski katolici i pravoslavci preko noci postaju tzv. "Hrvati" i tzv. "Srbi".Od tada je Bosanski narod podijeljen i od tada pocinju i svi sukobi unutar Bosne i njenog naroda,što se NIKADA prije u cijeloj historiji Bosne nije dogadalo nego su se Bošnjaci svih vjeroispovjesti borili za Bosnu,a ne protiv nje.

O Bosnjacima,kao jednom narodu tri razlicite vjere,govori,1844 i otac srpskog radikalizma Ilija Garasanin,govoreci o "potrebi bratstva izmedju Bosnjaka i Srba i ostalih Slavena".

Osvrnimo se,dakle, na Nacertanije (1844), Ilije Garašanina. U svom programu Nacertanije on narod Bosne naziva Bošnjacima - bez obzira na vjersku pripadnost - i kada govori o programu posrbljavanja Bosnjaka on kaze: ...K ovome treba dakle uciniti da se Bošnjaci i ostali Slaveni obrate..." Nadalje, predlaže da se: "nekoliko mladih Bošnjaka u srpsku službu državnu prima da bi se ovi...obucavali i za takove cinovnike pripravljali koji bi ono što su u Srbiji naucili posle u svom otecestvu u djelo privesti mogli."

Da bi plan velike Srbije tekao bez vecih problema,i posrbljavanje Bosnjaka muslimana izvrsilo kako je zamislio,Garašanin smatra da bi se trebala pisati i opca historija Bosne gdje se "ne bi smela izostaviti slava i imena nekih muhamedanskoj veri prešavsi Bošnjaka" i nadalje napominje da bi ova historija trebala da bude oprezno pisana i to iskljucivo "u duhu narodnog jedinstva Srba i Bošnjaka",i od strane "coveka vrslo sposobnog i duboko pronicavajuceg." (ovdje je znacajno primjetiti da Garasanin ne spominje nikakve millete,nego na vise mjesta koristi narodno ime Bosnjaci za CJELOKUPAN narod u Bosni,dakle kao zajednicki naziv svih Bosnjaka,bez obzira na vjeru).

Meta njegovog programa bili su i pravoslavni i katolicki Bošnjaci,tako Garasanin kaze da nece biti velikih problema "preobratiti",odnosno posrbiti, Bosnjake pravoslavce (Bosnjake istocnog vjeroispovijedanja),i o tome kaze sljedece:"Na istocnog veroispovedanija Bošnjake veci upliv imati nece biti za Srbiju težak zadatak.".NAPOMENA:U vrijeme kada Garasanin ovo navodi srpska pravoslavna crkva nije ni postojala u Bosni,a ni kasnije,sve do 1920 godine!!(Na osnovu sporazuma izmedju Vlade Kraljevine SHS i Carigradske patrijaršije od 18. marta 1920. godine "Sveti Arhijerejski Sinod Vaseljenske patrijaršije donio je odluku od 19. marta 1920. godine, broj 2056., kojom daje blagoslov na prisajedinjenje "ujedinjenoj srpskoj pravoslavnoj crkvi" eparhija koje do tada nikada nisu bile u sastavu srpske pravoslavne crkve ukljucujuci i eparhiju u Bosni,koja je uvijek do tada bila iskljucivo u sastavu Carigradske patrijarsije. Vlada Kraljevine SHS isplatila je Carigradskoj patrijaršiji za taj pristanak milion i pet stotina hiljada zlatnih franaka. Tom odlukom Carigradska patrijaršija oslobadja od svoje vlasti i prisajedinjuje pravoslavnoj srpskoj crkvi eparhije koje su do tada bile pod njenom upravom,dakle TEK 1920 godine srpska pravoslavna crkva se po prvi puta pojavljuje u Bosni)I nikakve narodne veze nije bilo izmedju Bosnjaka pravoslavaca i Srba pravoslavaca....Bosnjaci pravoslavci (danasnji tzv."bosanski Srbi"),inace,poticu u ogromnoj vecini od stocarskih plemena pravoslavnih Vlaha,a ostatak od Bosnjaka bogumila i nikakve veze nemaju sa Srbima.

Veci problem,pak,Garasanin vidi u posrbljavanju Bosnjaka katolika,pa o tome kaze:"Više predostrožnosti i vnimanija na protiv toga iziskuje to, da se katolicki Bošnjaci zadobijedu. Na celu ovih stoje franjevacki fratri."

Bosnjaci katolici su takodjer krajem 19-stoljeca preko noci postali tzv. "bosanski Hrvati",ali je bitno napomenuti da u srednjovjekovnoj Bosni nije bilo Hrvata kao nekog naroda u Bosni,to jasno uocavaju i sami hrvatski historicari kao npr.Tomislav Raukar,Nada Klaic,itd.

Tako,hrvatski historicar Tomislav Raukar kaze vrlo jasno: "U srednjovjekovnim bosanskim vrelima, prije svega u njihovu nazivlju, nema izricitih potvrda o nazocnosti hrvatskoga stanovnistva na podrucju bosanske drzave...

"Dapace, ni na nekim dijelovima hrvatskoga kraljevstva u srednjem vijeku nije bilo hrvatskoga imena. Primjerom je srednjovjekovna Sclavonia ili Slovinje."

Jedan od najcjenjenijih historicara u svijetu,po pitanju historije svih juznoslovenskih zemalja,hrvatski historicar Dr Nada Klaic u svome djelu "SREDNJOVJEKOVNA BOSNA - POLITICKI POLOZAJ BOSANSKIH VLADARA DO TVRTKOVE KRUNIDBE",Zagreb,1989.,dolazi do sljedecih konstatacija:

"....No, ove nevjeste projekcije o srpstvu Bosne vrijede isto koliko Sisicevo dokazivanje o hrvatsvu Bosne. Medjutim nekriticki izvjestaj Konstantina Porfirogeneta o Sklavinijama moze posluziti kao podloga za zakljucke samo onom historicaru kome nije odvec stalo do historijske istine. On je uglavnom iste vrijednosti kao i Dukljaninove vijesti o vladanju hrvatskih ili srpskih vladara nad Bosnom. To su tek povremeni izleti susjednih vladara koji nisu niti su mogli izmijeniti stoljetni polozaj bosanskih zemalja jer su one bez Hrvata i Srba odavno isle svojim, od njih posve odijeljenim putem. Carevi podaci za taj posao ne mogu biti mjerodavni, a jos manje vjesta konstrukcija barskog nadbiskupa koji pise sredinom 12. stoljeca...."

Sve do pred kraj 19.stoljeca u Bosni su zivjeli jedino Bosnjaci,koji su bili triju vjera muslimani katolici i pravoslavci:

Bošnjak katolicke vjeroispovijesti fra. Ivan Frano Jukic (1818-1857), koji je koristio pseudonim Slavoljub Bošnjak, koji je u svom proglasu 1848. godine zapisao:

"Mi Bošnjaci njekad slavni narod sad jedva da smo živi nas samo kao ocenutu glavu od stabla slavjanskog gledaju priatelji naukah i žale nas.... Vrime je da se i probudimo od dugovicne nemarnosti; dajte pehar, te carpite iz studenca pomnje mudrost, i nauk; nastojte da najpred naša serca ocistimo od predsudah, fatajmo za knjige i casopise, vidimo što su drugi uradili, te i mi ista sredstva poprimimo, da naš narod prosti iz tminah neznanstva na svitlost isitne izvedmo."

Bosanski "Srbi"(posrbice) su nastali od Bošnjaka:

http://www.bosnjacki-front.net/index.php?docid=250917120311

Piše; Ante Herceg i Mustafa Banoviæ

Vrijedno je napomenuti da su današnji Bosanski Srbi - usljed asimilacije dijela Vlaha - dobrim dijelom jedina komponenta Bosansko-Hercegovaèkog stanovništva koja je neslavenskog porijekla.

Na prostoru Bosne su od pamtivjeka živjeli Bošnjaci razlièitih vjera. U srednjovjekovnoj Bosni to su bili Bošnjaci heretièkog vjerovanja, ali i dio onih Bošnjaka koji su pod prisilom križarskih ratova primili katolièanstvo, odnosno pravoslavlje. Padom Bosne pod Turke i kasnije Austro-Ugarskom okupacijom Bosne, narod u etnièkom smislu sastavu ostaje isti. Bez obzira na vjeru, svi se nastavljaju identifikovati kao Bošnjaci. Što više, katolici i pravoslavci su se od pamtivjeka osjeæali i identifikovali kao Bošnjaci. Oni su bili bošnjaèki pravoslavci, odnosno bošnjaèki katolici. Pisali su da govore Bosanski jezik i ponosili se na svoju bošnjaèku narodnost.

Termin "Bosanski Srbi" se javlja tek polovinom 19 stoljeæa, kada organizovane grupe politièkih misionara (financiranih od strane Srbije) ulaze u Bosnu i poèinju svoj rad na iskorjenjivanju termina Bosnjaci kod naših pravoslavaca. U tim aktivnostima je bio najaktivniji Teofil (Bogoljub) Petranoviæ, koji je sredinom 19 stoljeæa oko sebe okupio skupine propagandista koji su zalazili po Bosanskim selima i zaseocima i govorili Bošnjacima pravoslavne vjeroispovijesti da je vrijeme da se prestanu identificirati kao Bošnjaci, i da se - na osnovu zajednièke religije - poðu identifikovati kao Srbi. Prema rijeèima Novaka Kilibarde - koji je napisao predgovor Petranoviæevoj knjizi Srpske Narodne Pjesme iz Bosne i Hercegovine - Petranoviæ je bio najplaæeniji povjerenik Srbijanske vlade, te je "za vrijeme boravka u Sarajevu od 1862. do 1869. neprekidno širio srpsku propagandu." Fra Grga Martiæ, koji je živio u Sarajevu u vrijeme Petranoviæevih propagandnih aktivnosti, u svojim Zapamæenjima kaže da je Teofil Petranoviæ bio glavni organizator srpske propagande u Bosni. Prof. Dr. Muhamed Filipoviæ se slaže, i u jednom od svojih pojašnjenja navodi da su svi ljudi na prostoru Bosne bili "Bošnjaci, sve dok propaganda iz Srbije nije poèela unositi srpsku i hrvatsku nacionalnu svijest u naše pravoslavce i katolike."

Što se tièe pravoslavne crkve na prostoru Bosne, ona nije bila prisutna na teritoriju Bosne prije dolaska Turaka, samo je u Hercegovini igrala važniju ulogu. U svojoj ranoj srednjovjekovnoj povijesti Hercegovina (Hum) bijaše dio kulturnog i politièkog svijeta srpskih župa i kneževina, zajedno sa Zetom (Crna Gora) i Raškom (Sandžak, na jugozapadu Srbije).

S druge strane, èini se da Srpska pravoslavna crkva nije provodila organiziranu aktivnost u Banovini ili Kraljevini Bosni sve dok kralj Tvrtko nije proširio Bosanski teritorij u sedamdesetim godinama 14. vijeka na gornji tok rijeke Drine (jugoistoèno od Sarajeva) i na dijelove današnje Crne Gore i Srbije ukljuèujuæi tu i pravoslavni manastir u Mileševi. Iako se sam Tvrtko okrunio za kralja u Mileševi, on je bio i ostao Bošnjaèki katolik (uz eventualnu iznimku Ostoje, koji je bio pripadnik Crkve bosanske). Dalje od gornjeg toka rijeke Drine nema u pred-otomanskoj Bosni jasnih tragova pravoslavnih crkava. Jedan srpski istorièar umjetnosti ustvrdio je da jedan pravoslavni manastir u sjevernoj Bosni potjeèe iz vremena prije dolaska Turaka, ali je njegovo datiranje, prema rijeèima britanskog historièara Noel-a Malcolm-a "vrlo nepouzdano" - u krajnju ruku nevjerodostojno i historijski neutemeljeno.

Što se tièe teritorijalne crkvene organizacije, u predotomanskom periodu doista nema tragova prisutnosti Srpske pravoslavne crkve na tlu same Bosne. Meðutim, nakon dolaska Turaka slika se poèinje naglo mijenjati.

Od osamdesetih godina 15. vijeka spominju se pravoslavni sveæenici i vjernici u mnogim dijelovima Bosne u kojima prije nije bilo ni spomena o njima. Zna se da je nekoliko pravoslavnih manastira podignuto u 16. vijeku (u Tavni, Lomnici, Papraci, Ozrenu i Gostoviæu), a važni manastir Rmanj u sjeverozapadnoj Bosni prvi put se spominje 1515. godine. Te nove graðevine još više iznenaðuju kad se zna da je zakonom kanun-i raya bilo zabranjeno graðenje novih crkava - oèito je da su otomanske vlasti svaki put morale izdati posebno odobrenje.

Premda su pravoslavni vjernici ugnjetavani, nije pretjerano kazati da je otomanski režim favorizirao pravoslavnu crkvu. Bošnjaèki pravoslavci su imali svoju središnju vjersku vlast u samom Otomanskom Carstvu, a bošnjaèki katolici izvan njega pa nije bilo dvojbe da bi se smatrali osloboðenim kad bi neka katolièka sila ponovo osvojila Bosnu. Bosanski mitropolita (pravoslavni biskup) spominje se prvi put tek 1532. godine, a prva pravoslavna crkva u Sarajevu sagraðena je tek sredinom 16. stoljeæa.

U krajevima u kojima je pravoslavlje poluèilo najveæe uspjehe, posebno na sjeveru Bosne, u tom se razdoblju nastanilo mnogo doseljenika iz pravoslavnih zemalja. Oèito je posrijedi bila otomanska politika da naseli podruèja koja su bila opustjela, bilo zbog rata ili kuge. Veæ u prvim defterima pojavljuju se skupine kršæanskih èobana, koji se deklariraju kao Vlasi što su se naselili u opustošenim krajevima istoène Hercegovine. U defterima iz sedamdesetih i osamdesetih godina 15. vijeka može se razabrati da se Vlasi šire po srednjoj Bosni, u krajevima oko Visokog i Maglaja. Negdje odmah iza 1476. godine, na primjer, oko 800 vlaških obitelji naselilo se u kraju oko Maglaja, zajedno sa dvojicom pravoslavnih sveæenika. U iduæih pedesetak godina nastavio je rasti broj Vlaha u srednjoj i sjeveroistoènoj Bosni, a poèeli su se doseljavati i u sjeverozapadnu Bosnu. U ratovima na poèetku 16. stoljeæa opustjelo je još više krajeva u sjevernoj Bosni jer su katolici bježali na habsburški teritorij. Buduæi da je Osmanlijama bilo važno da ne ostave prazan prostor blizu vojne granice, uslijedio je još jedan velik priljev vlaških doseljenika iz Hercegovine i Srbije. Za cijelog 17. vijeka bilo je još doseljavanja na to podruèje, jer su ne samo rat nego i kuga ostavljali za sobom demografske praznine koje je trebalo popuniti.

Taj je vlaški element bio toliko važan u nastanku Bosanskog pravoslavnog stanovništva da se još i nakon tri stoljeæa izraz "Vlah" upotrebljavao u Bosni u znaèenju "pripadnik pravoslavne Crkve". Bosanski Vlasi su potpuno odgovarali ciljevima otomanske vlasti, ne samo zato što su bili pokretni (tipiène su im poslovne djelatnosti bile stošarstvo, uzgoj konja i organiziranje prijevoza robe za trgovce). Bosanski Vlasi nisu predstavljali neku veæu opasnost Bošnjacima, jer su Bošnjaci bili daleko brojniji od èobanskih skupina Vlaha.

Vlasima su odobrene posebne povlastice kako bi ih naveli da se nasele uz otomansko-habsburšku granicu - smanjen je porez na ovce za one koji žive u pograniènom podruèju, a njihovim su glavarima dodijeljeni veliki timari. Iako nisu primali vojnu plaæu, imali su pravo nositi oružje i od njih se oèekivalo da obavljaju vojnu funkciju; umjesto plaæe, dopušteno im je pljaèkanje neprijateljskog teritorija. U prvim zapisima Bosanski Vlasi se èesto spominju kao prilièno prolazna pojava nalik na sjenu. Selili su se iz jednog kraja u drugi, govorili lokalne jezike i stapali se s lokalnim stanovništvom.

Buduæi da su sjeverna Albanija i južna Srbija bile prvobitno središte Vlaha, nije èudo što su se Vlasi vrlo rano proširili na obližnje gorske krajeve Hercegovine. Odatle su se preselili na sjever, preko brdovitog zaleða Dalmacije, gdje se veæ u 12. stoljeæu spominje da èuvaju stada (a u zimu ih dovode u primorje). Izmeðu 13. i 15. vijeka o njima je èesto rijeè u kronikama Dubrovnika i Zadra. Neki od tih vlaških èobana prodrli su i do srednje Bosne, gdje o njihovoj prisutnosti svjedoèe srednjovjekovna imena mjesta u krajevima oko Sarajeva i Travnika: Vlahinja, Vlaškovo, Vlašiæ.

Današnji Bosanski Srbi su zapravo Bošnjaci i dijelom bosanski Vlasi koji su se - pod propagandistièkim okolnostima Bogoljuba (Teofila) Petranoviæa i sliènih - uklopili u prekodrinski Srpski narodni okvir. Asimilirani Vlasi su pridonijeli ogromnom porastu Srpskog stanovništva u Bosni. Nazivati nekoga "bosanskim Srbinom" znaèi služiti se pojmom stvorenim u 19. vijeku koji je propagiran politièko-misionarskim djelovanjem propagandista plaæenih od Vlade Srbije. Termin "bosanski Srbin", koji se prvi puta javlja tek polovinom 19 stoljeæa, odnosi se na Bošnjake pravoslavne vjeroispovijesti (i dio Vlaha) koji su se na temelju zajednièke religije - a pod znatnim propagandnim pritiskom srpskih politièkih propagandista - odrodili od svog Bošnjaèkog nacionalnog korpusa (i dijelom Vlaškog segmenta) i asimilirali u Srpski nacionalni korpus.

Vrijedno je napomenuti da su današnji Bosanski Srbi - usljed asimilacije dijela Vlaha - dobrim dijelom jedina komponenta Bosansko-Hercegovaèkog stanovništva koja je neslavenskog porijekla. Što se tièe Vlaha, danas ih u Bosni gotovo da i nema. Kroz istoriju, Vlasi su zadržali svoju autohtonost i samosvojnost jedino na istoku Srbije.

Po svim istorijskim i civilizacijskim pravilima, današnji bosanski Srbi bi sebe nacionalno trebali deklarisati kao Bošnjaci pravoslavne vjeroispovijesti ili pak, manjim dijelom, Bosanski Vlasi. Nažalost, imamo situaciju da su nekadašnji Bošnjaci pravoslavne vjeroispovijesti (tj. prisilno pokršteni heretièki Bosnjaci) zaboravili, ili pak dobrovoljno odbacili u zaborav svoju pradjedovsku Bošnjaèku (i dijelom Vlašku) pripadnost , te se uklopili u tuði nacionalni okvir.

(Ante Herceg i Mustafa Banoviæ, povijesno-istrazivaèko djelo "Razvoj Balkanskih Naroda", Juni/Juli 2002, odlomak "Istorija Bosanskih Srba", str. 244-249, Nauèno-Znanstveni Žurnal Istorije Jugoistoène Europe. )

 

15.09.2017.

HDZ BiH SE BORI ZA VELIKU HRVATSKU, A POTPUNO ZANEMARUJE SUVERENU I NEZAVISNU BiH

O PELJEŠKOM MOSTU, PONOVO: Dragan Čović obmanjuje javnost, evo dokaza da je Predsjedništvo BiH 2007. bilo protiv gradnje Pelješkog mosta!

Objavljvanjem Radmanovićevog pisma ćemo uštedjet trud i vrijeme Čovćevim "stručnim službama", a istovremeno suziti prostor za manpuliranje predsjedavajućem Predsjedništva BiH i njegovim zagrebačkim šefovima!



O PELJEŠKOM MOSTU, PONOVO: Dragan Čović obmanjuje javnost, evo dokaza da je Predsjedništvo BiH 2007. bilo protiv gradnje Pelješkog mosta!

Andrej Plenković, premijer Hrvatske i Dragan Čović, predsjedavajući Predsjedništva BiH, danas su gotovo u isto vrijeme govorili o nesuglasiicama koje postoje između Hrvatske i Bosne i Hercegovine u vez sa izgradnjom Pelješkog mosta.

 

Odgovarajući na poslaničko pitanje da li će se Pelješki most graditi u skladu sa najavama njegove Vlade, Plenković je u Hrvatskom Saboru rekao: "Da, gradit ćemo most". Plenković je rekao da se izgradnji mosta "ne protive institucije u Bosni i Hercegovini", nego da otpori dolaze tek "iz dijelova pojedinih stranaka".

 

Potvrdiio je da Hrvatska još uviijek nije ratificifrala sporazum Tuđman-Izetbegović, ali da se "na tome intenzivno radi". Hrvatski premijer, međutim, ili ignorira, ili nije pravovaljano informiran da je za Deklaraciju o Pelješkom mostu u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BH glasalo 27 poslanka iz šest stranaka, vladajućih i opozicionih, a ne "dijelovi nekih stranaka". 

 

 Istovremeno je na tiskovnoj konferenciji na pitanje zbog čega ne poštuje odluke koje je u vezi sa izgradnjom Pelješkog mosta ranije donosilo Presjedništtvo BiH,  Dragan Čović je odogovoro; "Tražio sam od stručnih službi Predsjedništva BiH da mi dostave takvu odluku , ali ona ne postoji".

 

Čović je rekao i da se "boji kako je neki od članova Predsjedništva BiH iznio lični stav" Portal "SB" objavljuje dokument od 27. juna 2007. godine kojeg je potpisao tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović u kome je jasno, prevzno i nedvosmsleno prezentiran stav državnog vrha naše zemlje o izgradnju Pelješkog mosta koj je prenesen i vlastima Hrvatske. Objavljavanjem Radmanovićevog pisma ćemo uštedjet trud i vrijeme Čovćevim "stručnim službama", a istovremeno suziti prostor za manpuliranje predsjedavajućem Predsjedništva BiH i njegovim zagrebačkim šefovima! 

 

Evo, dakle, šta je o pitanju Pelješkog mosta napisao Nebojša Radmanovič, ne kao "nedogovorni pojedinac", kako sugerira Čović, niti kao "dio pojedinih stranaka", kako manipulira Plenkovć, nego kao predsjedavajući kolektivnog šefa države Bosne i Hercegovine.  

 

"Povodom rasprave o izgradnji mosta "Kopno-Pelješac" preko teritorijalnih voda Bosne i Hercegovine članovi Predsjedništva BiH su konstatovali  da je ovo pitanje pokrenuto na sjednici Međudržavnog savjeta za saradnju između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske u Zagrebu, a zatim  u bilateralnom kontaktu sa zahtjevom da je prethodno potrebno  uspostaviti tertorijalnu granicu mora između BiH i Republike Hrvatske.


Predsjednštvo BH smatra da nije korisno poduzimati nikakve jednostrane akte dok se ne utvrdi granica na moru na osnovu Međunarodne konvencije  o pravu mora.

Predsjedništvo BiH zahtijeva od Savjeta ministara BH da razmotri situaciju i dostavi potpunu informaciju o svim dosadašnjim aktivnostima Savjeta ministara i pojednih ministarstava sa prijedlogom konkretnih mjera".    

 

(S.B.)

15.09.2017.

GOJKO BERIĆ : DOBRI LJUDI U LUPEŠKOJ ZEMLJI

Gojko Berić : Dobri ljudi u lupeškoj zemlji

Septembar 15. 2017.


Sa donedavnim šefom Misije OSCE-a u BiH Jonathanom Mooreom sreo sam se u Titovoj ulici, nekoliko dana prije njegovog odlaska iz Sarajeva. U kraćem razgovoru podsjetio sam ga na njegovu skorašnju izjavu da u Bosni i Hercegovini žive dobri ljudi i da nije zabrinut za njenu budućnost, i upitao ga da li stvarno misli tako. Odgovorio je potvrdno.

Piše : Gojko Berić (Oslobođenje)

Moore je možda najsimpatičnija figura među bezbrojnim misionarima koji su u proteklih dvadeset godina dolazili da nas pouče demokratiji, ljudskim pravima, vladavini zakona, borbi protiv političke i svake druge korupcije, da nas pouče nepristajanju na nepotizam i na despotsku vlast u tradicionalnoj balkanskoj verziji.

Što se tiče ovog američkog diplomate, on je tokom svog trogodišnjeg mandata učinio što je mogao i koliko je mogao. Rekao sam mu da razumijem njegov diplomatski optimizam, ali da ja ne mislim kao on. Pomenuo sam mu kako je i Valentin Inzko, nakon što je imenovan za visokog predstavnika u BiH, izjavio: “Jedva čekam da se vratim u Bosnu, zemlju divnih ljudi.” Gospodine Moore, kao što znate, svugdje u svijetu ima dobrih ljudi. Ali ako je Bosna baš po tome prepoznatljiva, zašto je onda ova zemlja, po gotovo svim najvažnijim parametrima, najgora u Evropi?

Nakon što se nakratko zamislio, Moore je kazao: “Ne znam da li u Bosni ima više divnih ili više podivljalih ljudi, želio bih da su ovi prvi brojniji.” Rastali smo se uz obostrano dobre želje, a Moore je otišao znajući da su ovdje “podivljali” ljudi u više nego dominantnoj većini. Dokaz tome je i njegovo izlaganje na Krugu 99, na samom kraju prošle godine, kada je rekao: “Nema mnogo Bosanaca koji gaje patriotizam prema svojoj zemlji. Jedan veliki čovjek, nakon što je Italija nastala od malih državica je rekao: Napravili smo Italiju, a sada treba da pravimo Italijane. Izazov je ‘praviti’ prave Bosance i Hercegovce, one koji će biti za razvoj svoje države, za njenu budućnost koja je jedino moguća u okvirima EU.”

Problem Bosne i Hercegovine je dvostruke naravi – što još ne funkcioniše kao moderna evropska država i što je od njene tri etničke zajednice za sada nemoguće stvoriti jedinstven politički narod. I to zato što su i Srbi, i Hrvati, i Bošnjaci, svako na svoj način, “podivljali” od posljedica krvavog međusobnog rata. Svi oni vuku za sobom resentimente iz bliže ili daljnje prošlosti, kao težak istorijski prtljag kojeg nisu u stanju da se oslobode. Tragičnost svakog rata pametne narode osvješćuje. Ovdje se to, nažalost, nije desilo. Sve se promijenilo, ali je naš mentalitet ostao fatalno isti.

Tako frustrirani Bošnjaci, Hrvati i Srbi, svako iz svoje pozicije, za svoj položaj optužuju kako jedni druge, tako i međunarodnu zajednicu, koja zaista snosi istorijsku krivicu što je dopustila da jedna multietnička zemlja nestane u krvi i pepelu, uz ogromne ljudske žrtve, uz genocid u Srebrenici, da bi onda u Daytonu bila sklepana kao nekakva skalamerija od države. Međutim, bilo bi pogrešno reći da je međunarodna zajednica kriva i kad kiša pada i kad ne pada, niti je kriva kad nas snađu katastrofalne poplave, veliki požari ili fatalne suše. Ona nije odgovorna za političko sljepilo čitavih naroda, beznadežno oboljelih od iste bolesti, bolesti nacionalizma, koji su se predali na milost i nemilost svojih nacionalističkih oligarhija.

Evropa i svijet su uložili u Bosnu i Hercegovinu milijarde eura i dolara, ali to nije preobrazilo ovu zemlju, jer su njeni pokrovitelji gotovo u potpunosti zanemarili njen politički ambijent. Valentin Inzko, titular tzv. bonskih ovlaštenja, nikada nije energično reagirao na lokalne etničke i političke fašizme, stidljivo je osuđivao aparthejd, obespravljenost i poniženost etničkih manjina, Dodikove nasrtaje na državu Bosnu i Hercegovinu… Nije imao rješenje za korov zvani korupcija ili nepotizam, ustručavao se da napadne ogromnu birokratiju koja pije krv siromašnom narodu. Umjesto toga, međunarodni pokroviteljski aparat uporno se oslanja na nacionalističke oligarhije, jer su, tobože, jedino one u stanju da očuvaju mir u zemlji.

Ovo je lupeška zemlja. Nisu samo političari pohlepni, toliko da mnogi od njih ne znaju ni šta sve imaju, pa je tako jedan od najpoznatijih lidera “zaboravio” da u svoj imovinski karton unese i stan koji posjeduje u Londonu!? Pa kad je tako, zašto i ostali građani ne bi bili lupeži? Zašto kriminalci ne bi pljačkali banke i benzinske pumpe i nesretnim poštarima otimali penzije? Zašto bi hotelijeri ili vlasnici malih pansiona i poznatih restorana prijavljivali sav prihod? Svaka čast nekim hotelijerima u Međugorju koji, kako su pisale novine, za sedam ili osam godina nisu prijavili nijednog gosta.

Majstori su to. Na kraju krajeva, zašto u lupeškoj zemlji i seljaci ne bi bili lupeži? Kad toliki drugi znaju da varaju državu, valjda znaju i oni. U lupeškoj zemlji gora od općeg lupeža je samo činjenica da imamo korumpirane šefove policije i kompromitovano pravosuđe, korumpirano politički i na druge načine, uvezano stranački i familijarno. Doskorašnji glavni državni tužilac, sada i sam optužen zbog selektivnog nemiješanja u posao za koji je bio debelo plaćen, pravi od sudija budale, dolazi na suđenje kad hoće i napušta sudnicu kad hoće.

Potom iznenada pada sa neke voćke i, zamislite, lomi obje pete, ne ide u bolnicu, nema liječničku potvrdu o takvoj dijagnozi, ne izlazi nikud iz svoje vikendice, a navodno ga posjećuju neke kolege iz najviše tužilačke instance u zemlji. Sud šuti, a javnost je već zaboravila na ovu skandaloznu priču, samo jednu u nizu sličnih. Pljačkaš banke naoružan pištoljem koji mu je doturen, neki dan bježi iz sarajevskog zatvora uz organizovanu pomoć onih koji su bili dužni da ga čuvaju!?

Ova “država” je pravi raj ne samo za mnoge ministarske i zastupničke lupeže već i za sav taj lupeški svijet. “Nismo se borili za ovakvu državu”, uzvikuju ratni veterani, tražeći od Vlade još neku paru za sebe. U ratu se niko ne bori za državu, jer ona je samo servis građana i ništa više, bori se za domovinu i za vlastiti život, ali ako zanemarimo tu pojmovnu nepreciznost, nezadovoljni bivši ratnici demantuju sami sebe, jer da se nisu borili za ovakvu “državu”, ne bi bili partijska vojska vodeće bošnjačke stranke, jednog od glavnih kreatora nepodnošljivog političkog, ekonomskog i socijalnog ambijenta u kojem živimo.

Kad se hladno razmisli, nameće se ozbiljno pitanje: Hoće li ovaj narod ikada imati pravu državu? Ili mu više odgovara da živi u lupeškoj zemlji?

//////////////////////////////////
15.09.2017.

KEMAL KURSPAHIĆ: PRIČA O 11 MOSTOVA

Kurspahić: Priča o 11 mostova



Image result for aleksandar vucic u gazi husrev begovoj dzamiji 2014

Aleksandar Vučić u Gazi-husrefbegovoj džamiji u Sarajevu 2014. godine, ilustrativna fotografija

(Komentar*)

Iskreno me obradovalo kad me, nakon dužeg odsustva bilo kakvog značajnijeg interesovanja za bosanske teme u Vašingtonu, ovih dana pozvao na „radni ručak“ uticajni učesnik ovdašnjih rasprava – u postdejtonskim smjenama američkih administracija - na nekad nezaobilaznu temu: Šta da se radi u Bosni i Hercegovini? Zanimalo ga je šta bi za odnose u toj zemlji i balkanskom susjedstvu mogla da znači prošlonedjeljna posjeta predsjednika Srbije Aleksandra Vučića Sarajevu.

Složili smo se da lijepo zvuči kad predsjednik naglašava kako „Bosna i Hercegovina u Srbiji ima pravog i iskrenog prijatelja“ i kad to potkrepljuje najopipljivijim dokazima u vidu milijardu i po eura robne razmjene i spremnošću za saobraćajno povezivanje uključujući i izgradnju autoputa Beograd-Sarajevo i obnovu svih 11 mostova koji povezuju dvije zemlje.

U vezi s tim povezivanjem američki prijatelj nije prepoznao paralizirajući potencijal Vučićeve izjave kako očekuje dogovor u Bosni i Hercegovini o trasi budućeg autoputa kroz tu zemlju i kako će Srbija „podržati svako rješenje“.

To je, naime, formula koja je u svim poratnim godinama korištena da se unaprijed operu ruke od odgovornosti za napredak u uspostavljanju funkcionalne bosanske države: taj prijeko potrebni unutrašnji bosanskohercegovački dogovor istovremeno je i onemogućavan davanjem podrške najupornijem negatoru bosanske državnosti i otvorenom zagovorniku njenog raspada.

Zanimalo ga je i kako će se najavljeno formiranje zajedničkog tima Srbije i Republike Srpske za pisanje „deklaracije o opstanku srpske nacije i Srba“ odraziti na buduće odnose između dvije zemlje i unutar Bosne i Hercegovine. Rekao sam da ideja deklaracije – o očuvanju jezika, pisma, vjere i vrijednosti srpskog naroda – upućuje na zaključak kako su te odrednice nacionalnog identiteta na neki način i od nekoga ugrožene o čemu nemam nekih saznanja. Bez toga, oživljavanje ovih strahova i mobilizacija za „opstanak nacije“ mogu biti korisni za dokazivanje patriotskih referenci u učvršćivanju na vlasti ili nošenju sa izbornim izazovima sadašnjih srpskih vođa sa obje strane Drine. Podsjeća li to na Memorandum potkraj osamdesetih? Ne sasvim – jer je potpuno drugačiji kontekst u kojem se deklaracija donosi. Memorandum je, insistiranjem na „ugroženosti“ Srba u jugoslovenskom ustavnom kontekstu, poslužio kao instrument mobilizacije za razbijanje Jugoslavije. Deklaracija se najavljuje u promijenjenom okruženju i odnosu snaga, kad je u raspadu bivše države nastalo sedam novih od kojih su dvije već članice Evropske unije a tri članice NATO-a a ostale vide budućnost ako ne baš sve u euroatlantskim onda u evropskim integracijama.

Može li Vučić ispuniti očekivanja nekih od uticajnih evropskih prijestonica da bi mogao biti i oslonac proevropskog projekta u širem susjedstvu? Mogao bi – kada bi to od njega tražili, na primjer, Berlin i Brisel. Za početak: da, umjesto „podrške svemu o čemu se dogovore u Bosni i Hercegovini“, direktno utiče na vodeće ličnosti i institucije Republike Srpske da aktivno doprinose ispunjavanju uslova za približavanje te zemlje Evropskoj Uniji. To bi – isto kao i evropski poticani dijalog s Kosovom – mogao da bude test Vučićevog regionalnog liderstva i njegovog „pravog i iskrenog prijateljstva“ prema Bosni i Hercegovini.

Sjedinjene Države su, čak i u periodu upadljivog odsustva njihovog vodstva u regionu, samo jednim potezom učinile više za stvarnu – umjesto deklarativne – „podrške suverenitetu i teritorijalnom integritetu“ bosanske države nego sve verbalno identične deklaracije iz evropskih prijestonica. Njihovo sankcionisanje Dodikove antidejtonske retorike i odluka, uključujući i nipodaštavanje Ustavnog suda, doprinijelo je obuzdavanju antidejtonskih najava neustavnih referenduma.

Istini za volju – Vučić nije izvorni autor floskule o „podršci svemu o čemu se dogovore u BiH“. Nju su prvi upotrijebili evropski visoki predstavnici kad je trebalo opravdati odsustvo vizije i liderstva za poratnu obnovu bosanske državnosti i kad su „vlasništvo“ nad projektom prebacili na domaće nacionalističke elite među kojima nikad nije bio moguć dogovor niti je evropski projekt bio u njihovom ličnom interesu: besprizorna pljačka i bogaćenje jedino su i bili mogući u državi vladavine bezakonja.

Najviši izabrani predstavnici bh. Srba i Hrvata bespogovorno slijede i ispunjavaju prioritete susjednih država: Milorad Dodik i Dragan Čović
Najviši izabrani predstavnici bh. Srba i Hrvata bespogovorno slijede i ispunjavaju prioritete susjednih država: Milorad Dodik i Dragan Čović

U Vučićevoj posjeti Sarajevu – kažem američkom prijatelju – najviše je nedostajalo učešće i glas Bosne i Hercegovine. Najviši izabrani predstavnici njenih Srba i Hrvata, kao i uoči i tokom ratova devedesetih, bespogovorno slijede i ispunjavaju prioritete susjednih država i spremni su da za ispunjavanje etnoteritorijalnih fantazija iz devedesetih blokiraju bilo kakve proevropske korake i reforme a bošnjački nemaju nikakvu ujedinjujuću viziju i kredibilitet.

Stranci ne mogu završiti evropski projekt bez domaćeg oslonca ali mogu ohrabriti i potaći balkanske partnere, uključujući i Vučića, da opravdaju liderske aspiracije aktivno doprinoseći pozitivnim promjenama u susjedstvu. Koliko god nacionalisti na svim stranama dovodili u pitanje privlačnost evropske ideje i perspektive proširenja Unije – ono bi nakon Brexita, britanskog istupanja, moglo dobiti na značaju i za zemlje kandidatkinje i za Evropu: njoj je potrebno širenje teritorija vladavine prava u kojem će moći efikasnije da se nosi s međunarodnim terorizmom i migracijama

U tom poslu je i Vučićeva obnova 11 mostova dobar početni simbolični korak.









15.09.2017.

ZADNJE ISKUŠENJE MILORADA DODIKA - PRIJE ILI POSLIJE OPŠTEG KRVOPROLIĆA!?

Analiza Slobodana Vaskovića : Dodikovo Zadnje Iskušenje – prije ili poslije opšteg krvoprolića!?

Septembar 15. 2017.


1.  Bilo bi odlično da je u Republici Srpskoj na djelu “Makedonski scenario”, jer on završava hepiendom i padom Režima; Onaj u Skoplju je već okončan, a, logikom stvari, i ovaj u Banjaluci imao bi srećan kraj!

2. Međutim, “Makedonskog scenarija” u izvedbi Opozicije nema, što ne znači da neće biti hepienda – Pada Režima – ako Opozicija ostane istrajna u svojim namjerama da se bori protiv bezvlašća, nasilja i daljeg uništavanja institucija, koje sprovodi Režim.

3. Opozicija Mora nastaviti sa tom borbom, inače su njihove političke karijere zapečaćene; Oni nemaju kud i, ukoliko ne nastave, ponijeće istorijsku odgovornost za poništenje ovog entiteta, a da to poništenje nisu ni pokušali ozbiljnije spriječiti.

Napokon pokušavaju, tvrde da će nastaviti i to je velika, dramatična promjena u političkom miljeu RS.

Njihova (napokon) spoznaja da je Dodik “Crni labud” mijenja sve.

4. Nasilni Režim služi se oprobanim sredstvima političkih tiranija: Represijom, Manipulacijama, Lažima…

Sami su sebe satjerali uza zid, jer njihova “Obojena revolucija”, koju sprovode tri godine (nakon izbora 2014.) nije dala željene rezultate; Pune tri godine Režim pokušava da sruši vlast na nivou BiH, da postane dio nje, ali mu to ne polazi za rukom.

Direktna posledica tog nesupjeha je devastirano Društvo u RS, ekonomski i finansijski fijasko, uništena privreda i sve vidljivija i snažnija izolacija entiteta, Pustare kojom haraju Nasilnici svih boja i dezena.

Ni BiH ne izgleda mnogo bolje, ali to nije nikakvo opravdanje za počinjeno zlo.

5. Podsjetiću da je Milorad Dodik još tokom proslave Dana Republike, 09.01.2015. g., svjestan da nema šanse da nastavi vladati institucijama BiH, (u brojnim razgovorima) najavio da će “suspendovati sve zakone BiH na teritoriji RS, koji ne odgovaraju RS”?!!

“Ovakav stav će braniti Dragan Lukač”, rekao je tada Dodik.

6. Od tada do danas Dodik jeste u dobroj mjeri izvršio svoje namjere, ali ima taj “uspjeh” i svoju Mračnu Stranu: Republika Srpska je izolovana, opustošena, njome dominiraju Pustahije i Nasilnici; Džambasi samouzdignuti na nivo “Nekog”; Republika Srpska postala je Gulag!

Takvo stanje može potrajati; Nažalost, traje već godinama, ali nije vječno; Opozicija, koja je jedanaest godina zatvarala oči pred istinom, pritiskana lažnim rodoljubljem Nasilnika, konačno je malo digla glavu. A to malo izazvalo je buru u Režimu; Buru straha, demonstraciju slabosti i želju za odmazdom.

7. Kada smo kod Odmazde, odmah smo kod Dragana Lukača, ministra unutrašnjih poslova RS, koji je spreman da napravi krvoproliće. On to i ne krije; Javno to svjedoči!

Lukačevo kandidovanje za poziciju prvog čovjeka MUP-a RS, još prije skoro tri godine, bilo je, napisao sam to tada, krunski dokaz potpune političke izgubljenosti Milorada Dodika, njegovog ogromnog straha od nadolazećih događaja, ali i spremnosti da se pokuša obračunati sa svima, koje smatra protivnicima.

Dodik i njegova Crna frakcija SNSD-a napravili su još jedan korak ka svom kraju, jer kandidovanje Lukača za poziciju ministra unutrašnjih poslova, potez je očajnika, koji pogrešno smatra da će većom represijom uspjeti da sačuva vlast. A Lukač znači samo jedno – represiju bez ograničenja.

On nema nikakve sposobnosti da MUP RS učini ponovo institucijom od ugleda, ali itekako ima znanja da ga stopostotno dovede do pozicije Dodikove falange. I do pesnice uperene protiv njegovih protivnika. (Kandidovanje Lukača – Dodikov strah od letenja; 17.12.2014.)

8. Danas, u najogoljenijoj formi, svjedočimo navedenom; MUP RS je u velikoj mjeri pretvoren u stranačku Miliciju, Mete za odstrel javno postavlja i mnjenju predstavlja Komandant Falange; Lukač optužuje, sudi i presuđuje!

9. Uvođenje naoružane uniformisane policije u Parlament svjestan je akt Nasilja, kojim je sve, namjerno, dovedeno na korak do krvoprolića!

“Obojena revoliucija” Režima je propala, njeni negativni efekti vratili su se Nasilnicima kao bumerang, preostalo im je samo Nasilje.

Politike, nakon naoružanih, uniformisanih policajaca u Skupštini (što je nezapamćeno u Svijetu, čak i u državama gdje se narodni poslanici, tradicionalno, fizički, s vremena na vrijeme, obračunavaju), više nema.

10. Ostala je Gola Sila! I krvoproliće. Koje će se i desiti, jer ga je, u situaciji koja je na djelu, gotovo nemoguće izbjeći.

11. Na ovom mjestu dolazimo ponovo do Milorada Dodika – Šefa Režima, koji, nakon jedanaest godina apsolutne vlasti, što se pretvorila u autokratiju/tiraniju/plutokratiju, mora donijeti odluku o tome Da li će Režim Pucati u političke protivnike i kritičare?

Da li će ON biti taj koji će narediti Pucanje ili će to neko drugi učiniti u njegovo ime, a On preuzeti/ponijeti odgovornost?

11. Navedeno je Zadnje Dodikovo Iskušenje. Koje On može riješiti na dva načina – Da ode odmah/u najskorije vrijeme Bez Pucanja, pa šta posle bude sa njim; Da ode nakon Pucanja, a onda ništa dobro neće biti, ni po njega ni po RS!

12. U oba slučaja Dodik ide; Trećeg rješenja nema; On nema šanse za politički o(p)stanak; Jeste dobio poneku bitku, ali ovaj Rat, koji je On otpočeo prije tri i po godine, On je izgubio; Onog trenutka kada ga je i otpočeo, samo je bilo pitanje vremena i veličine štete koju će nanijeti.

13. Dodik je već trebao da ode; Sam; Nije trebalo, uprkos svim slabostima Opozicije, koje su mu politički vijek produžile do današnjih dana, da, ne birajući sredstva, opstaje i sam sebe dovede u situaciju da mora odlučiti između Odlaska sa Pucanjem i Odlaska bez Pucanja!!!

A Odlazi bez dileme! Što duže odlaže neminovno, bliži je Pucanju. I Krvoproliću u Njegovo Ime!

Podrška Lukaču podrška je Pucanju i Krvoproliću!

14. Do Dodika je samo odluka o Pucanju; Sve ostalo više nije u njegovim rukama!

Voćnjak

Dodik je, tokom Nasilja njegovog Režima u Skupštini, 13.09., bio u svom voćnjaku u Gornjim Podgradcima. Sletio je helikopterom.

Jabuke na 150 hektara su odlično rodile.

Razgledao je voćnjak. Više od 300.000 stabala.
“Ajdared”, “Zlatni Delišes”, “Jonagold”, “Fuji, ”Granny Smith”, “Pink lady”…

Trebao je koji put pogledati i ruke. I zapitati se treba li mu krv na njima?!

 

Slobodan Vasković (Blogspot.ba)

//////////////////////

POSLJEDNJA OPOMENA DODIKU: 'Neka se okane ćorava posla inače ćemo morati reagovati kako ne treba'

POSLJEDNJA OPOMENA DODIKU: 'Neka se okane ćorava posla ...

/////////////////////////////

Rezolucija Kongresa : Trump potpisao rezoluciju kojom se osuđuju bijeli nacionalisti, neonacisti i ostali koji veličaju mržnju

Septembar 15. 2017.


Američki predsjednik Donald Trumppotpisao je rezoluciju Kongresa kojom se osuđuju bijeli supremacisti, objavila je Bijela kuća u petak, mjeseca dana nakon smrti aktivistice protiv rasizma u Charlottesvilleu i dvosmislenih izjava koje je njujorški milijarder davao o odgovornima za nasilje.

Tekstom se “odbacuju bijeli nacionalisti, bijeli supremacisti, Ku Klux Klan, neonacisti i ostale skupine koje veličaju mržnju”, piše u saop[tenju  Bijele kuće.

Predsjednik je izjavio u drugom saop[tenju Bijele kuće kako je “bio sretan” da potpisuje tekst, dodajući da “kao Amerikanci osuđujemo nedavne izljeve nasilja u Charlottesvilleu i protivimo se mržnji, netrpeljivosti, rasizmu u svim oblicima”.

Tekst je sastavljen radi službene osude nasilja u Charlottesvilleu, u augustu , kad je aktivisticu protiv rasizma Heather Heyer ubio neonacistički simpatizer zabivši se automobilom u gomilu. Devetnaest osoba je ozlijeđeno.

(Kliker.info-Hina)

15.09.2017.

ZLATKO DIZDAREVIĆ : PONIŽENI, A NE PREDAJU SE...

Zlatko Dizdarević : Poniženi, a ne predaju se…

Septembar 15. 2017.


Rat u Siriji bliži se kraju, svekoliki svjetski interesni politički, energetski, proxy teroristički, medijski i ko zna kakvi još kosturi ispadaju iz razvaljenog planetarnog ormara, a oni što su i ponajviše poniženi u toj priči nikako se ne daju. I neće ni kada se sve završi.

Piše : Zlatko Dizdarević (Avangarda)

Riječ je o takozvanom svjetskom, imperijalnim interesima koji u mrtvački kovčeg medija, i onoga  što se zvalo zdrav razum i koliko toliko istinita informacija, zabijaju neke od posljednjih eksera.

Naravno, priča o takozvanom “arapskom proljeću” kao organizovano i tužno izmanipulisanom pokretu za “ljudska prava i demokratizaciju” tog dijela svijeta, pretočenom u imperijalna razaranja kako bi se još lakše pokrali preostali resursi od onih režima koji su tome počeli smisleno da se odupiru – nije posebno ekskluzivni slučaj ponižavanja medija. Bilo je toga još i tek će biti. Očigledno je da kapacitet otpora nekada časne profesije opada iz dana u dan, a stanje planetarno politički opranog uma je, čini se, već nepopravljivo. Ni vlastitim očima vidljive notorne istine više ne važe, ako se odluči tamo gdje treba – da ne važe. Uostalom, u osnovnoj školi se saznaje da oči vide ono što mozak poručuje da vide.

Istine i “istine”

Minulih dana ova realnost dovedena do groteske mogla je da se prepozna u priči vezanoj uz Siriju i tamošnja događanja. Da se i ne ulazi u predistoriju i sve ono od 2011. do danas. O tome su istine i “istine” ionako već usvojene. No, na kratkom ogledu zasnovanom na medijskim izvještajima, priča bi bila doista paradoksalna, pa i smiješna, da nije realna.

Prvo su šestog septembra neke svjetske agencije i medijski izvori ispotiha objavili kako je probijena trogodišnja blokada sirijskog grada Deir az Zora kojeg su pod okupacijom držali teroristi ISIL-a. (Valjda se uprkos svemu većina u svijetu može složiti da su oni teroristi a ne “oslobodioci” u Siriji). U ovdašnjim medijima, formalno značajnim i važnim, a koji od početka rata agresivno tretiraju Assada kao zlikovca i teroristu jer nije htio svojevoljno i odmah da završi kao Gadafi ili Saddam, pročitali smo interpretaciju prema kojoj su “ovu vijest objavili mediji skloni Damasku i promatračkim skupinama”. Prema njima, zna se, “Damask” je zločinačka klika tamošnjeg autokrate, a “promatračke skupine” imaju kredibilitet jedino kada podržavaju prethodno viđenje.

U nastavku informacije kaže se da je “proboj postignut prvenstveno zahvaljujući paravojnim jedinicama koje podupire Iran”. Nije se preko usta prevalila riječ Hezbollah, ali je sasvim jasno da se na njih misli. Dakle, organizacija koja je u legitimnoj parlamentarnoj koaliciji u Libanu, koja podržava tamošnjeg predsjednika države, kršćanina, ima i legitimitet pozvanog saveznika države Sirije je – paravojna. Za najmoćnije u svijetu i teroristička. Niko od ostalih višegodišnjih “pomagača” ISIL-a i onih koji su ih stvorili i tamo poslali nije “paravojni”.

Naravno, probijanje obruča grada kojeg je tri godine terorizirao ISIL, ne bi bilo moguće ni bez “ruskih savjetnika i zračnih udara, uz krstareće rakete sa ruskih brodova u Mediteranu”. U ovom kontekstu sluti da su i oni valjda “paramilitarni”, mada su tamo na poziv još uvijek legalne sirijske vlade – onako kako je to dozvoljivo po međunarodnom pravu koje je očigledno mrtvo, a kobajagi živo. Ukratko, sukus ocjene o tužnoj pobjedi teroriste Assada nad ISIL-om sadržan je u pedantno citiranoj ocjeni izvjesnog analitičara Washington Posta, Tobiasa Schneidera, koji “sumnja da bi snage sirijskog režima postigle ovaj pothvat…” da nije bilo gore navedenih pomagača.

Šok sa političke scene

U ovom kontekstu evo i još jednog zaključka za već oprane umove: sada će se Deir az Zor moći spojiti sa linijom prema Raqi, poznatom ratnom sjedištu ISIL-a “kojeg su osvojili ’sirijski pobunjenici’ uz podršku SAD-a”. Svakome ko iole prati zbivanja u Siriji poznato je da su ključnu ulogu u oslobađanju, a ne osvajanju Raqe odigrali Kurdi koji su sve prije nego “sirijski pobunjenici”. Protiv sirijske vojske kurdski YPG nije ratovao. Uz ostale zlikovce njima je ISIL bio glavni protivnik (mimo poznate istorije sa Erdoganom).

No, medijska priča o ovome nije sama sebi cilj. Politika kao manipulacija u slučaju Sirije tu je dominantnija. Istoga dana, minulog šestog septembra, kada je po svijetu stidljivo objavljena vijest o deblokadi Deir az Zora iz UN-a je, a odakle drugo, odmah stigla vijest kako su “vladine snage koristile u ratu hemijsko oružje više od 20 puta…” Tako je baš isto bilo i uoči Trumpovog napada na Siriju aprila ove godine. Sada su, za promjenu, izraelski avioni odmah palili motore da kazne “režim” koji to radi. Pa UN potvrdile! Ko će drugi to tako pravdoljubivo obaviti nego oni. Uostalom, i broj ranjenih isilovaca koje Izraelci liječe u bolnicama na okupiranom, pa aneksiranom sirijskom Golanu, zabrinjavajuće je povećan.

Odmah nakon toga dramatično se poklopila i vijest da je vojska “sirijskog režima” sa “paramilitarnim pomagačima” i valjda samo malo manje paramilitarnim Rusima probila opsadu vojnog aerodroma u Deir az Zoru, i nastavila dalje sa “okupacijom” svoje zemlje kao nedavno u Aleppu…

Onda dolazi šok sa političke scene, sve u tih nekoliko dana. Mada stidljivo objelodanjen u relevantnim medijima koji se mogu pobrojati na prste jedne ruke. Velikima se, kao pomalo oteo Steffan de Mistura, specijalni izaslanik UN za Siriju, koji se odvažio da po prvi put sa tog nivoa poruči iz Ženeve kako “sirijska opozicija mora shvatiti da nije pobijedila u ratu… i da moraju imati stanovitog osjećanja za realnost… inače neće biti pravih pregovora što nije u interesu opozicije…”

Međunarodni poredak je postao jadan

Prava diplomacija, za razliku od prečeste prakse i na našim prostorima, nije u pasjaluku već u mudrosti kojom se otvaraju, a ne zatvaraju vrata prema dobru. Ako je do dobra istinski stalo. O tome, naravno, odlučuju i prethodno postignute pobjede i doživljeni porazi. De Mistura bi volio diplomatski, uz gore kazano, i da “Assad sada ipak ne proglašava pobjedu”. Sve je to zapravo nijansirano pripremanje terena za dalje tri faze: jačanje zone deeskalacije, nacionalno pomirenje, pa politički proces prema novoj državi. No, o tome najranije u oktobru. Za sada je još dominantan pobjednički osvajački interes. Sve drugo je za zapadnu imperiju poraz. To se sa De Misturinom izjavom teško može pomiriti. Poslušni mediji to vjerno prate.

Nakon tri dana u kojima je krenulo od oslobađanja Deir az Zora, potom objave u UN-u (uporni u tome) o hemijskim napadima Assadove vojske, i konačno disonantne objave  specijalnog izaslanika UN-a koja je prva naznaka odatle o priznavanju ozbiljnog posrtanja cijelog zapadnog projekta na Bliskom istoku, evo novog dokaza da se imperija ne predaje: “Izraelski borbeni zrakoplovi napali su pogon za kemijsko oružje u Siriji”. Tako kaže naslov informacije koju je objavila HINA. Jasno i precizno. Bez dileme. Dokazano. U samoj vijesti, ako je to važno, riječ jeste o napadu izralskih aviona “raketama ispaljenim iz libanonskog vazdušnog prostora” na mjesto na kojem “sirijska vojska ima kamp za obuku i ogranak Centra za znanstvena istraživanja…, a riječ je o postrojenjima za koja su američki i izraelski dužnosnici tvrdili da se u njima proizvodi kemijsko oružje…”

Elementarno korektan učitelj novinarstva kazao bi autoru i priređivaču vijesti: “Sjedi, jedan!” Pomenuta vijest, proširena u nastavku pripadajućim dodacima, ne komentariše ni jednim slovom činjenicu da je avijacija jedne zemlje napala teritorij druge suverene države, iz vazušnog prostora treće, podjednako suverene države! Niti komentariše fakat o razaranju i ubijanju isključivo na temelju “vjerovanja” o postojanju hemijskog oružja među dužnosnicima Izraela i SAD. To je, valjda, neupitno i dovoljno za napad. Naravno, u raznim agencijama UN-a koje kreiraju “nalaze” poput ovih sada o Siriji znaju da svako propitivanje “vjerovanja” onih koji vladaju svjetskom organizacijom lako može značiti ključ u bravu. Međunarodni poredak je postao jadan.

Novinarstvom koje legitimira imperijalne, ili njima podaničke politike, ne bave se odavno poštivaoci istinskog novinarstva. Nije im lako. Manir novinarskog beskičmenjaštva proširio se poput epidemije. xxxinški teror koji je medije uglavnom srozao na najniže dodvoranje ljigavom populizmu jedan je aspekt te priče. Pri tome malo ko još razmišlja o tome kako ta “škola” novinarstva na uspješan način vaspitava milione ljudi unaokolo na razorenim i dekadentnim vrijednostima i najnižim strastima.

Mediji su pobijeđeni i poniženi

Na drugoj strani, ideološko pranje uma i prepariranje za prihvatanje interesa i logike dominacije sile nad globalnim interesima većine, već je pobijedilo. Ma koliko je onih koji toga još nisu ni svjesni. Uostalom, to je i jedan od ciljeva te kuhinje. Tipičan je primjer iz zemlje koja je “lider demokracije” u svijetu, u slučaju izbora predsjednika Trumpa. U svakoj tamošnjoj izbornoj matematici za njega je u Americi glasalo blizu polovice od svih glasača. A bezmalo devedeset pet od stotinu najrelevantnijih medijskih kuća (američki podatak) pokazalo je tada manju ili veću šokiranost činjenicom objavljenog izbora.

Jednostavno kazano, dvije su varijante moguće u tumačenju ove medijske reakcije “najslobodnijih medija na svijetu”. Ili su ti mediji potpuno ignorisali činjenicu da im blizu polovice stanovnika misli tako kako misli, a to je u novinarsko-zanatskom smislu skandalozan podatak spram mita o njihovoj veličini. Druga je varijanta da su znali kakva je “krvna grupa biračkog tijela”, ali su bili poslušni mehanizam ogromne, ali neuspješne misije Trumpovih ljutih protivnika pa zajedno sa njima tada izgubili. Nemajući “demokratske snage” da taj poraz prihvate. Sve ovo poslije sa Trumpom je druga priča i nema veze sa dignitetom medija.

U oba slučaja, ti mediji su pobijeđeni i poniženi. Kao i ogromna većina onih glasovitih u Evropi. I to je njihov problem. Ono što je muka za ostatak svijeta, jeste da se ta moćna, a ipak jadna imperija, ne predaje. Preko svjetskih vazala, infekcija je proširena. Eno nam zato i ovdje, kod kuće, raznih “treninga” na kojima valja naučiti brutalno jednoznačno, ko su nam obavezni prijatelji a ko istorijski neprijatelji. Za sada. Ko ima pravo da ruši i razara u ime slobode i ljudskih prava, a ko ne. I pri tome, naravno, da vjeruje samo jednom izvoru i nikako ni u snu ne vjeruje drugom.

Nema veze što me je ovih dana pitalo na jednom medijskom seminaru u Sarajevu sa strancima iz uglednog zapadnog medijskog sistema, “a da li smo mi u ratu, u Oslobođenju, vjerodostojnost naših objavljivanih informacija provjeravali iz tri izvora, kako to profesija obavezno  traži…” Jasno, to su pitali u ime neupitne istine, a znamo, tada se “nije znalo ko to puca”. Dok nam oni nisu to kazali, iz drugog i trećeg izvora. Kao u Siriji.

















15.09.2017.

KAKO SU HRVATSKI TERORISTI HARALI EVROPOM: OVO SU NJIHOVI NAPADI...

KAKO SU HRVATSKI TERORISTI HARALI EVROPOM: Ovo su njihovi napadi...

Nedavna izjava Miroslava Tuđmana, sina pokojnog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, o tome da je terorizam kakvog danas poznajemo nastao u Bosni početkom 90-tih toliko je jeftina da skoro pa i ne zaslužuje bilo kakav komentar, pogotovo ozbiljan komentar...



KAKO SU HRVATSKI TERORISTI HARALI EVROPOM: Ovo su njihovi napadi... - 1


KAKO SU HRVATSKI TERORISTI HARALI EVROPOM: Ovo su njihovi napadi... - 2


KAKO SU HRVATSKI TERORISTI HARALI EVROPOM: Ovo su njihovi napadi... - 3

Ali, zbog mlađih naraštaja, a i onih nešto starijih koji su to možda zaboravili, izreći ćemo nekoliko rečenica o ovom njegovom epohalnom otkriću.

 

U toku projekcije filma u prepunom beogradskom bioskopu “Balkan” je 13. jula 1968. godine aktivirana eksplozivna naprava od čijeg dejstva je jedna osoba poginula, a više od 50 ranjeno.

 

Eksplozivnu napravu je postavio i aktivirao Miljenko Hrkač, hrvatski terorista, porijeklom iz okoline Širokog Brijega.

 

Potom, 7. aprila 1971. godine su trojica hrvatskih terorista, Miro Barešić, Anđelko Brajković i Ante Stojanov, upali naoružani u ambasadu tadašnje Jugoslavije u Stockholmu, pucali u nenaoružanog ambasadora Vladimira Rolovića, a nakon toga ga, ranjenog, davili kaišem iz pantalona sve dok nije preminuo.

 

U septembru 1972.godine je grupa hrvatskih terorista otela švedski avion koji je letio na relaciji Göteborg - Stockholm. Tražili su od švedske vlade da se iz zatvora pusti Miro Barešić koji je zbog pomenutog terorističkog napada na ambasadu SFRJ u Stockholmu bio osuđen na doživotni zatvor.

 

Pritisnuta ovom ucjenom švedska vlada je oslobodila Barešića koji je pobjegao u Paragvaj i živio tamo do početka balkanskih ratova kada dolazi u Hrvatsku i priključuje se takozvanim zengama.

 

Nepunih mjesec dana nakon toga je ubijen pod nikad razjašnjenim okolnostima. Pričalo se da iza njegovog ubistva stoji hrvatska obavještajna služba na čijem čelu je tada bio upravo Miro Tuđman. Navodno je Barešić bio upoznat sa mnogim aferama samog Tuđmana Juniora i službe na čijem je čelu bio, pa je morao biti “ućutkan”.

 

U januaru 1972. godine je grupa hrvatskih terorista postavili eksplozivnu napravu u letjelicu aviokompanije “JAT” na relaciji Stockholm - Beograd. Eksplozivna naprava je detonirana na visini od 10.000 metara. Avion se, od detonacije, raspao i pao na zemlju. Osim stjuardese Vesne Vulović, koja je čudom preživjela, svi ostali su poginuli.

 

U ljeto 1972. godine je grupa od 19 hrvatskih terorista bila upala u BiH kod Bugojna.

 

U ljeto 1981. godine je grupa hrvatskih terorista bila otela avion kompanije “JAT” koji je letio na relaciji Beograd - Titograd.

 

Ima toga još. Ali, vjerujemo da je i ovo da se pokaže koliko je Tuđmanova ranije pomenuta izjava besmislena. Jer dok su hrvatski teroristi žarili i palili Evropom, dakle 60-tih i 70-tih, nisu postojali čak ni termini muslimanski teroristi ili islamski terorizam, a nekmoli teroristički akti koji bi se smatrali islamskim ili muslimanskim.

 

Uostalom, u vrijeme njemačkih Crvenih brigada, sjevernoirske IRA-e ili španske ETA-e, današnji takozvani muslimanski teroristi nisu bili čak ni u planu svojih roditelja.

 

(Vijesti.ba)   

 

15.09.2017.

TUGA U TUGOVU: SRBIN ZBOG GRIŽE SAVJESTI OTKRIO LOKACIJU MASOVNE GROBNICE

TUGA U TUGOVU: Srbin zbog griže savjesti otkrio lokaciju masovne grobnice

U masovnoj grobnici u Vlasenici do sada je pronađeno 12 posmrtnih ostataka ubijenih Bošnjaka tokom proteklog rata. Riječ je o primarnoj grobnici sa kompletnim tijelima među kojima su i dvije žene



TUGA U TUGOVU: Srbin zbog griže savjesti otkrio lokaciju masovne grobnice

O masovnoj grobnici iznad vlaseničkog naselja Tugovo deset godina su kružile različite informacije i više puta bezuspješno su vršena iskopavanja. Zadnje i tačne informacije došle su od čovjeka srpske nacionalnosti koji je kazao da ne želi više to nositi na savjesti.

 

"Na samo 30 cm smo pronašli tijela. Našli smo dvije lokacije, nevezana jedna do druge. Pretpostavili smo da se radi o 10, 12 posmrtnih ostataka.

 

Znamo sigurno da su ovo žrtve iz 1992. godine sa područja Vlasenice, možda čak i iz logora Sušica", kazao je Murat Hurtić, Institut za traženje nestalih osoba BiH.

 

Posmrtni ostaci su kompletni. Među žrtvama su i dvije žene između 40 i 60 godina uz čije kosti su nađene dimije i zlatne naušnice.

 

"Na licu mjesta sam vidio da postoje oštećenja na lobanjama, grudnom košu, skeletu, koje ukazuje da se radi o strijelnim povredama nastalim pucanjem iz ručnog vatrenog oružja", otkrio je Vedo Tuco, vještak sudske medicine.

 

Na području Vlasenice do sada je pronađeno više masovnih grobnica. Za zločine u Vlasenici i Sušici do sada su osuđeni Goran Višković, Predrag Bastah i Dragan Nikolić. Početkom godine optužnica je potvrđena i protiv Višnje Aćimović.

 

"Važno je da svaka porodica pronađe svoje. Važno je da se masovne grobnice otkrivaju kako bi došli do istine i pravde.

 

Da oni koji su počinili zločine, izvedu se pred lice pravde", poručio je Ramiz Salkić, potpedsjednik bh. entiteta Republika Srpska.

 

"Istina koju nam grobnice iznesu na vidjelo je teška, bolna i gorka. Ali je istina i to je važno.

Zato je lijek, nadamo se, da će istina biti lijek za naš budući život na ovim prostorima ovdje", dodao je Vahid ef. Fazlović, muftija tuzlanski.

 

Sa područja Vlasenice do sada je pronađeno i ukopano 1.300 osoba, a za još više od 500 njih se traga. Ova masovna grobnica, iako plitka, dobro je skrivana.

 

I narednih dana ovdje se nastavlja istraživanje i iskopavanje.

 

(N1/SB) 

15.09.2017.

AKO JE BiH SA SRBIJOM DOGOVORILA 97 POSTO GRANICE, GDJE JE I ZBOG ČEGA JE ZAPELO SA HRVATSKOM?!!

Senad Avdić : Ako je BiH sa Srbijom dogovorila 97 posto granice, gdje je i zbog čega je zapelo sa Hrvatskom?!

Septembar 14. 2017.


Dok je početkom nedjelje u gumenim čizmama i polumaskirnoj unformi gazila po potopljenim ulicama Zadra, hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović zaskočili su tamošnji mještani rafalom neugodnih pitanja, pa i pogrda na račun ne samo lokalne vlasti u tom gradu, nego i zagrebačke središnjice.

Piše : Senad Avdić (Slobodna Bosna )

U općoj galami i kakofoniji, čulo se kako jedan nabrijani Dalmatinac ruži predsjednicu : “Dolazite u Zadar samo u predizbomoj kampanji, poslije vas nigdje nema!”

Grabar-Kitarović je u “hrvatsku Floridu” stigla nekoliko sati nakon premijera Andreja Plenkovića, a razlog nije samo to što se čelnici susjedne države uspješno izbjegavaju sresti kad god je to moguće: primala je na Pantovčaku Dragana Čovića, predsjedavajućeg Predsjedništva BiH. Dok se čitava jedna hrvatska županija, i njenih stotine hiljada stanovnika, hrvala sa katastrofom biblijskih proporcija, predsjednica je sa svojim gostom divanila o “nužnosti promjene izbornog zakona u Bosni i Hercegovini”.

DRAGANE, MOJ

Hrvatska predsjednica Grabar-Kitarović i premijer Plenković vode permanentni, hladni rat oko bezmalo svih važnh unutarnjih i spoljnopolitičkih piitanja. Pogledi na međunarodni položaj Hrvatske (u kojem se smjeru trebaju razvijati bilateralni odnosi sa SAD, Briselom, Rusijom…),  su im “raspar”, različiti i neusuglašeni, na području unutarnje politike svako malo šalju različite poruke (o demografskom osipanju zemlje, gospodarstvu, reformi obrazovanja, ustaškom znakovlju i fašističkoj prošlosti…). Ako izuzmemo jedinstvena stajališta oko sukoba i sa drugim, bezmalo svim, hrvatskim susjedima, Slovenijom, Mađarskom, Srbijom, pa i  Crnom Gorom, jedino se stajališta čelnih ljudi Hrvatske oko Bosne i Hercegovine u cijelosti podudaraju.

Samo se oko Bosne i Hercegovine, odnosno ustavno-pravnog položaja Hrvata u njoj stavovi predsjednice i premijera Hrvatske u cijelosti poklapaju.

U tom njihovom, javno vidljivom rivalitetu, Kolinda Grabar-Kitarović nije željela gubiti korak za Plenkovićem, pa je nakon njegove dvodijelne turneje “četiri bh. skakonice” pozvala Čovića na roditeljski sastanak. Može Hrvatska gorjeti, i biti potopljena, mogu desetine tisuća Hrvata uzimati kartu u jednom smjeru za europske i prekookeanske zemlje, sve je to sitna boranija od problema za hrvatsku vlast u poređenju sa Izbornim zakonom u susjednoj,  prijateljskoj, jelte, zemlji! Andrej Plenković se nedavno pohvalio da je tokom jednogodišnjeg mandata sedam puta boravio u BiH; teško je vjerovati da je za to vrijeme imao toliki broj sastanaka sa predsjednicom Grabar-Kitarović!

MOST U GRLU

Hrvatska službena politika (ne samo aktuelna koju personificiraju predsjednica i premijer, postoji tu višedecenijski kontinuitet slične “dosljednosti”) na deklarativnoj razini podržava suverenost, cjelovitost Bosne  Hercegovine i, “najskreniji je partner na njenom euroatlantskom putu”. Problem je što ne nudi previše dokaza i vjerodostojnih argumenata, pa je razumljiv oprez, ali i skeptičnost, kod predominantnog dijela javnosti u našoj zemlji. Istraživanja javnog mnijenja u susjednoj državi pokazuju da preko 70 odsto građana ne vjeruje da aktuelna vlast (Kolinda-Grabar Kitarović i Vlada Andreja Plenkovića) “vodi zemlju u pravom smjeru”. Ukoliko, dakle, tri četvrtine Hrvata u njihovoj zemlji sumnja u valjanost politike koju prakticiraju njezin premijer i predsjednica, zašto bi u tu ispravnost njihove  politike prema BiH vjerovalo više njenih građana?!

Slučaj sa izgradnjom Pelješkog mosta najsvježiji je, ali ne i jedini primjer koji ilustrira da Hrvatska, načelno, poštuje Bosnu i Hercegovinu, ali da, istovremeno, sa rezervom uzima njene institucije. Deset godina vlast u Hrvatskoj (a u tom razdoblju su se promijenile 3-4 vlade) potpuno ignorira (jednoglasno usvojenu) odluku Predsjedništva BiH kojom se izgradnja Pelješkog mosta uvjetuje razgraničenjem dviju država na moru. Zašto je to tako? Nema drugog objašnjenja osim da vlasti u Hrvatskoj bagatelišu odluke državnih institucija BiH ukoliko u njima nisu sudjelovali “legitimno izabrani predstavnici hrvatskog naroda”.

U Predsjedništvu BiH je, tada, (2007.) sjedio Željko Komšić, a ne Dragan Čović, pa su  odluke državnog vrha, sa stajališta hrvatske politike “nelegitimne”. Ima u tom ignorantskom, potcjenjivačkom odnosu prema instucijama bh. itekakvog kontinuiteta sa rezoniranjem Miroslava Tuđmana koji ovih dana u knjizi i javnim istupima ponavlja mantru da Hrvate u BiH (“Herceg Bosnu”) i državni vrh u Zagrebu, tokom rata nisu ni na šta obavezivale odluke Predsjedništva BiH, jer, kako je kazao, “Stjepan Kljuić nije u Predsjednštvu bio predstavnik”, nego “pripadnik” hrvatskog naroda. Dakle, Kljuić, koji je na izborima 1990. dobio 500-600 hiljada glasova nije, a Jadranko Prlić koji uopće nije ni izlazio na izbore, jeste legitimni predstavnik Hrvata!?

JE LI TUĐMAN BIO SAV SVOJ?

Deklaracija koju je usvojio Predstavnički dom Parlamenta BiH, dopunjena zahtjevom Srpske demokratske stranke za cjelovit pristup razgraničenju Bosne i Hercegovine sa Hrvatskom, u osnovi je samo još jedan poziv susjednoj državi da poštuje potpis kojeg je prije 18 godina na taj dokument stavio tadašnji hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. Hrvatski parlament do danas taj sporazum nije ratificirao, i tu nalazimo suštinu svih problema koji, ne samo kada se govori o razgraničenju, opterećuje odnose dvije države.

Iz Zagreba su u međuvremenu stizala bizarna objašnjenja za ignoriranje Tuđmanovog potpisa: prvi hrvatski predsjednik je “šarnuo” na sporazum u vrijeme kada je bio u poodmakloj, terminalnoj, fazi bolesti, dakle nije bio pri punoj svijesti, pa taj dokument, puj pike, ne važi.

Jedan bosanskohercegovački pregovarač u Daytonu pričao je kako je Fanjo Tuđman usred pregovora napustio američku vojnu bazu i vratio se u Hrvatsku. Po dolasku, odmah je  Tihomira Blaškića, generala HVO-a, tada već javno optuženog za ratne zločine, postavio na mjesto inspektora Hrvatske vojske. Richard Holbrooke je tu vijest primio sa zaprepaštenjem i nimalo diplomatski urliknuo pred nekoliko pregovarača: “Da li je taj čovjek normalan?!” Jedan visoki član hrvatske delegacije skrušeno i tiho je izgovorio: “Pa, znate i sami, gospodine Holbrooke, da i nije baš sasvim…”

Može li se očekivati, ako se takva logika prihvati, da se svi sporazumi Hrvatske i BiH, prije svih Washingtonski koji vlast u Hrvatskoj nikada nije provarila i prežalila, resetiraju i razmotre u svjetlu zdravstvenog stanja onoga koji ih je u ime Hrvatske vodio i koji ga je  parafirao?!

//////////
///////////////////////////

HRVATI PRONAŠLI NOVU ŠOPING MEKU:  Bosanska Posavina procvjetala,  zabilježen je pravi trgovinski 'boom'!

HRVATI PRONAŠLI NOVU ŠOPING MEKU: Bosanska Posavina ...

////////////////////////////////////
14.09.2017.

POLICIJA U SKUPŠTINI ENTITETA RS-a JE VEĆA BLAMAŽA OD HVATANJA POSLANIKA VOJNIM HELIKOPTERIMA I DžIPOVIMA SFOR-a DA MILORAD DODIK BUDE PREMIJER"

DALEKO JE ISLAND: „Policija u Skupštini RS-a je veća blamaža od hvatanja poslanika vojnim helikopterima i džipovima SFOR-a da Dodik bude premijer“

Parlament je svetinja demokratije. On ne predstavlja partije u njemu, kako se to manipulacijom nameće, već građane i njihove glasove

DALEKO JE ISLAND: 'Policija u Skupštini RS-a je veća blamaža od hvatanja poslanika vojnim helikopterima i džipovima SFOR-a da Dodik bude premijer'

Piše: Aleksandar Trifunović

 

 

Parlament i Ustav su prva i zadnja linija odbrane građana od vlasti. 

 

Ustav služi da štiti građane od sistema, a ne da štiti vlast. 

 

Poslanici imaju imunitete da mjerama policijske ili sudske represije ne bi bili onemogućeni da predstavljaju građane koji su ih izabrali, a ne da ne bi plaćali prekršaje u saobraćaju ili slično. Imunitet je ozbiljna stvar. 

 

Zato je još ozbiljnije da je vlast danas stavila policiju između sebe i opozicije. Time je obesmislila demokratiju, volju građana i sebe samu. 

 

Pozivati na red i poštovanje procedura, a pozvati policiju u parlament i onemogućiti opoziciji da bude dio alternativne Skupštine je najgrublje kršenje volje građana, grublje od onomad hvatanja poslanika NSRS-a vojnim helikopterima i džipovima SFOR-a, da bi Dodik bio izabran za Premijera. Ili od kupovine opozicionih poslanika nakon prošlih izbora da bi se obezbijedila većina. 

 

Da li razumijete šta se danas desilo? Uvedena je policija u parlament da štiti vlast. To ni SDS nije radio u svojim najluđim danima. 

 

Pa zar je taj revizorski izvještaj tako loš da je zaslužio ovo istorijsko blamiranje ionako izblamiranog Parlamenta?

 

Ako za ovaj čin ne bude sankcija rukovodstvu Narodne Skupštine Republike Srpske i MUP-a RS zbog ponašanja policije, SNSD i prateće partije vladajuće koalicije ovim potezom unaprijed su opravdale svako naredno zasjedanje Parlamenta pod policijom. Što je u demokratiji nedopustivo. 

 

Jedina veća blamaža od ove je izostanak reakcije građana, većine koja je potpuno nezainteresovana za rad Parlamenta, za rad organa u kom se donose Zakoni koji određuju način života, sigurnost i kvalitet sistema. 

 

Istovremeno, ta ista većina na socijalnim mrežama dijeli priče sa Islanda i šta tamošnji građani rade, da žive kao u bajci i danas, nakon više godina teške krize. S pravom. Jer da se ovo desilo na Islandu, desetine ljudi bi bilo na ulici pred Parlamentom, ne da štite opoziciju, nego da štite sebe.

 

Ali daleko je Island.


//////////////////////////////////////////
14.09.2017.

SDS TEŠKO OPTUŽUJE SNSD-ov VRH: "SNSD JE AGENT INTERESA HRVATSKE, ČAK NE SMIJU OSUDITI POVAMPIRENO USTAŠTVO I POKLIČ "ZA DOM SPREMNI!"

SDS TEŠKO OPTUŽUJE SNSD-ov VRH: "SNSD je agent interesa Hrvatske, čak ne smiju osuditi povampireno ustaštvo i poklič ''Za Dom spremni!''

"Tradiciju izdaje srpskih interesa za račun hrvatskih, započetu predajom jasenovačke građe, SNSD je nastavio juče odbijanjem da podrži poziv Republici Hrvatskoj da se riješi pitanje granice kod Kostajnice. Neshvatljivo je i sramotno da vrh SNSD-a i njihovi poslanici čak nisu smjeli da podrže poziv Hrvatskoj i EU da se ubrzaju aktivnosti na obezbjeđenju sredstava za gradnju mosta na Savi kod Gradiške"




SDS TEŠKO OPTUŽUJE SNSD-ov VRH: 'SNSD je agent interesa Hrvatske, čak ne smiju  osuditi povampireno ustaštvo i poklič ''Za Dom spremni!'' - 1

"Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) juče je u Predstavničkom domu PS BiH još jednom potvrdio da ova partija nije ništa drugo do agent interesa susjedne Republike Hrvatske", navode iz Srpske demokratske stranke.

 

"Tradiciju izdaje srpskih interesa za račun hrvatskih, započetu predajom jasenovačke građe, SNSD je nastavio juče odbijanjem da podrži poziv Republici Hrvatskoj da se riješi pitanje granice kod Kostajnice. Neshvatljivo je i sramotno da vrh SNSD-a i njihovi poslanici čak nisu smjeli da podrže poziv Hrvatskoj i EU da se ubrzaju aktivnosti na obezbjeđenju sredstava za gradnju mosta na Savi kod Gradiške, da se trasa preko Popova polja uvrsti u dio Jadransko-jonskog autoputa čime bi oživjeli Hercegovinu, te da se pokrene projekat revitalizacije ''Unske pruge'' od Novog Grada", stoji u saopćenju.

 

"Neshvatljiva je snishodljivost SNSD-a prema Hrvatskoj, koja ide čak do te mjere da, ne samo da ne smiju osuditi povampireno ustaštvo i pokliče ''Za Dom spremni!'',kao ni činjenicu da Srbi nisu konstitutivni u tri kantona sa hrvatskom većinom, nego se ne osuđuju pozvati na afirmaciju ekonomskih interesa Republike Srpske jer ne znaju šta o tome misli HDZ u Hrvatskoj", navode iz SDS-a.


/////////////////////////////////////////

Bosna i Hercegovina

Četvrtak, 14. septembar/rujan 2017.


////////////////////////////////////
14.09.2017.

OPOZICIJA UZVRATILA DODIKU: "RS JE POSJEDNJI AUTOKRATSKI REŽIM NA BALKANU I ON MORA BITI SRUŠEN OVAKO ILI ONAKO"

OPOZICIJA UZVRATILA DODIKU: "RS je posljednji autokratski režim na Balkanu i on mora biti srušen ovako ili onako"

Srpska demokratska stranka /SDS/ smatra da vlast, u nemogućnosti da odgovori na konkretne zahtjeve opozicije, izmišlja nepostojeće neprijatelje Republike Srpske i u tu funkciju stavlja, kako kažu, svoje plaćenike, preletače i medije koje kontroliše.



OPOZICIJA UZVRATILA DODIKU: 'RS je posljednji autokratski režim na Balkanu i on mora biti srušen ovako ili onako'

"Nije prvi put da SNSD ima podršku Koalicije "Domovina" sa čijom skupštinskom većinom se "brani" ustavni poredak Republike Srpske i institucija Narodne skupštine. Da li su oni u toj većini po nalogu političkog Sarajeva, kako to SNSD spočitava opoziciji?", pitaju iz SDS-a, ciljajući na činjencu da su današnjem zasjedanju krnjeg saziva Skupštine RS prisustvovala dva poslanika iz Domovine - Admir Čavka iz SBB-a i Nedim Čivić iz novoformirane stranke Senada Šepića. 

 

U saopštenju iz SDS-a navode da je "vlast u Republici Srpskoj svojim odbijanjem legitimnih zahtjeva opozicije, kršenjem Ustava, zakona i Poslovnika o radu Narodne skupštine u potpunosti urušila demokratski kapacitet institucija i sve stavila pod kontrolu jednog čovjeka".

 

SDS je mišljenja da je "Republika Srpska danas posljednji autokratski režim na Balkanu" i da on mora biti srušen, institucionalnim ili vaninstitucionalnim putem.

 

"Na njemu je da odluči. SDS je odlučio", poručuju iz ove stranke, reagujući na saopštenje u kojem SNSD optužuje opozicione stranke u Narodnoj skupštini Republike Srpske da "ruše parlamentarnu demokratiju i institucije uz podršku stranih mentora i Sarajeva". SDS smatra da to predstavlja "najniži stepen političke bijede i laži".

 

- Iz Partije demokratskog progresa /PDP/ saopšteno je da je danas SNSD "najbrutalnije napao instituciju Narodne skupštine, uzurpirao je i oduzeo od građana".

 

"Upravo SNSD godinama dijeli narod i poziva na sukobe, jer žele fizičkim obračunima da skrenu pažnju sa ogromnih problema u koje su doveli Srpsku“, navode iz PDP-a. Iz PDP-a navode da su zgroženi saopštenjem u kojem SNSD optužuje opozicione stranke u Narodnoj skupštini da "ruše parlamentarnu demokratiju i institucije uz podršku stranih mentora i Sarajeva".

 

Iz PDP-a su naveli da ih ništa neće zaustaviti u namjeri da sačuvaju Narodnu skupštinu Republike Srpske od, kako smatraju, "uzurpacije i diktature SNSD-a", jer je Republika Srpska za njih svetinja.

 

NDP je saopštio da opozicija ne ruši parlamentarnu demokratiju, kako to tvrde iz SNSD-a, već da to rade oni koji su "urušili Republiku Srpsku".

 

Iz NDP-a navode da je vlast u Srpskoj "zavela teror ravan aparthejdu", te da je danas demonstrirana metoda prema kojoj se "za svoje neuspjehe, pljačke, moralni, demografski i svaki drugi sunovrat" optužuju drugi.

 

"Kako drugačije shvatiti najnoviji pamflet iz SNSD-ove morbidne kuhinje koja, u nemogućnosti da odbrani neodbranjivo, poseže za najokrutnijim metodama koje parlament Srpske nije doživio za 26 godina svog postojanja, jer je suspendovan ustavni poredak Republike Srpske", naveli su iz NDP-a, reagujući na saopštenje SNSD-a u kojem se opozicione stranke optužuju da "ruše parlamentarnu demokratiju i institucije, uz podršku stranih mentora i Sarajeva".

 

U saopštenju se ističe da je vlast, "u svojoj nemoći, ponovo potegla za oprobanom metodom - pominjanjem Soroša i stranih elemenata pod čijim se nalogom, navodno, dešava pokušaj `nasilnog zauzimanja parlamenta`".

 

Iz NDP-a poručuju da neće odustati i da je, kako kažu, svaki režim doživio svoj kraj.

////////////////////////////

AMERIČKA AMBASADA REAGIRALA NA OPTUŽBE SNSD-a: "Te besmislene teorije zavjere ne mogu se ozbiljno shvatiti"

Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini reagovala je nakon tvrdnji iznesenih u saopštenju Saveza nezavisnih socijaldemokrata u kojem se navodi da je Američka ambasada "osmislila scenario rušenja Parlamenta".

AMERIČKA AMBASADA REAGIRALA NA OPTUŽBE SNSD-a: 'Te besmislene teorije zavjere ne mogu se ozbiljno shvatiti'

"Ovi neosnovani i neodgovorni komentari ne mogu se ozbiljno shvatiti. Teorije zavjera kao što je ova samo služe da bi se odvratila pažnja od konkretnih problema u ekonomiji, pravosuđu i politici sa kojima se građani Bosne i Hercegovine suočavaju", rekli su iz Ambasade SAD-a u BiH.
 
Podsjetimo, Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) upozorio je danas da je nasilnim prekidom rada  Narodne skupštine Republike Srpske Savez za promjene (SzP) krenuo u najopasniju avanturu do sada - rušenje parlamentarne demokratije, a time i Republike Srpske.
 
Iz SNSD-a su naglasili da su "“akciju nasilnog zauzimanja parlamenta osmislili dio političkog Sarajeva, ekipa Georga Sorosa i njegovog referenta Brajana Hoyt Јeea, koja je stigla u Republiku Srpsku, i dobro poznato veleposlanstvo u Sarajevu”.

 

“Političko Sarajevo želi uništiti Republiku Srpsku, osoblje veleposlanstva želi uništiti Milorada Dodika i SNSD. Što žele SDS, PDP i NDP? Pošto nemaju prodršku javnosti, i to im je očito stavljeno do znanja, predloženo im je da krenu u rušenje najvažnijeg mjesta u državi – Narodne skupštine”, navodi se u saopćenju SNSD-a.

14.09.2017.

DEBAKL HDZ-a I SNSD-a: PARLAMENT UVJERLJIVOM VEĆINOM USVOJIO DEKLARACIJU O PELJEŠKOM MOSTU!

DEBAKL HDZ-a I SNSD-a: Parlament uvjerljivom većinom usvojio Deklaraciju o Pelješkom mostu!

Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH usvojio je uvjerljivom većinom Deklaraciju o Pelješkom mostu koju su ranije potpisala 24 zastupnika.





Od 39 prisutnih zastupnika, za usvajanje deklaracije je glasalo 27 zastupnika, protiv je bilo 11, a suzdržan je bio jedan. Protiv usvajanja Deklaracije glasali su zastupnici iz HDZ-a i SNSD-a. 

 

Iz FBiH je za deklaraciju glasao 21 zastupnik, protiv je bilo pet.

 

Iz RS-a je za usvajanje deklaracije glasalo šest zastupnika, protiv je bilo šest, a jedan je bio suzdržan.

 

Deklaracija je usvojena tek nakon tri kruga glasanja. Ponavljanje glasanja je prvo tražila SDA, a potom SDS.

 

U prva dva pokušaja glasanja nije postojala entitetska većina jer je klub Saveza za promjene na čelu sa SDS-om bio suzdržan. 

 

Treći krug glasanja zatražila je zastupnica SDS-a Aleksandra Pandurević i u tom krugu glasanja je SDS promijenio mišljenje i glasao za usvajanje deklaracije.

 

Predsjedavajuća Zastupničkog doma, zastupnica HDZ-a BiH Borjana Krišto vidno iznervirana je rekla: 

 

- Eto, napokon, to vam je i bio cilj - kazala je Krišto.

 

Klub zastupnika SBB-a uputio je prije toga zaključak da Zastupnički dom PSBiH traži od Vijeća ministara BiH da u narednih 60 dana pokrene, odnosno intenzivira postupak ratifikacije Ugovora o državnoj granici između BiH i Hrvatske, potpisan u Sarajevu 30. jula 1999. godine koji su potpisali tadašnji predsjednici Hrvatske i BiH Franjo Tuđman i Alija Izetbegović, a u skladu sa Zakonom o postupku zaključivanja i izvršavanja međunarodnih ugovora.

 

No, taj zaključak nije usvojen jer je protiv glasalo 11 zastupnika iz RS-a i nije dobio entitetsku većinu. 

 

Usvajanje Deklaracije tako uvjerljivom većinom zastupnika ima veliki politički značaj, time veći što su dužnosnici HDZ-a i SNSD-a proteklih dana pokušavali uvjeriti domaću i međunarodnu javost da izgradnju Peljaškog mosta, prije utvrđivanja državne granice BiH i Hrvatske, problematizira samo jedna bošnjačka partija (SDA), što se pokazalo kao notorna neistina. 

 

alt

 

alt

13.09.2017.

MUHAREM BAZDULJ: ZIS BRANI SARAJEVO

Muharem Bazdulj : Zis brani Sarajevo

Septembar 13. 2017.


Tri mlada muškarca stoje na padini iznad Sarajeva, a Bata Živojinović kreće nizbrdo. Ljubiša Samardžić mu kaže: “Pilote, duguješ mi nešto, dao si mi riječ.” Živojinović odgovara: “I održao sam je.” Samardžić ne odustaje: “Ne zezaj me, hoću još danas da vidim Valtera.” Slobodan Dimitrijević koji do tada ne progovara zatim kaže: “Onda gledaj, lafčino, vidiš ga” i bradom pokaže prema Živojinoviću.

Piše : Muharem Bazdulj (Oslobođenje)

Samardžiću se lice širi u onaj iskreni osmijeh što je bio njegov zaštitni znak i zatim sva trojica krenu dolje, prema gradu. Tako izgleda jedna od najčuvenijih scena bosanskohercegovačke i jugoslovenske kinematografije uopšte, amblematska scena filma koji je režirao Hajrudin Šiba Krvavac, po scenariju Đorđa Lebovića u čijem su konačnom ispisivanju uz glavnog scenaristu i režisera učestvovali i Momo Kapor te Savo Pređa.

Snimljeni su u Sarajevu i o Sarajevu i filmovi ovjenčaniji slavom, ali nema i teško da ikad može biti sarajevskijeg filma od Krvavčevog “Valter brani Sarajevo”. Sve u vezi ovog filma, od ekipe (u kojoj su uz već pomenute i Rade Marković i Relja Bašić i Faruk Begoli i Etela Pardo i Igor Galo i Eugen Verber i Emir Kusturica) koja je na njemu radila, preko samog sadržaja i načina na koji je snimljen, do priče, muzike, simbolike i baštine stvara kontekst koji o Sarajevu govori više i dublje od bilo kojeg drugog filma. O tome bi vrijedilo pisati knjige, praviti pozorišne predstave i snimati dokumentarce.

Kad je riječ o sceni opisanoj na početku, Živojinović, naravno, glumi Valtera, Slobodan Dimitrijević je Suri, dok se lik kojeg tumači Ljubiša Samardžić zove Zis. I desilo se, eto, da je Ljubiša Samardžić umro u isto vrijeme dok je u Sarajevu u službenoj posjeti Bosni i Hercegovini boravio predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić. Za sve nas koji smo bili u Bosni i Hercegovini dok je rat trajao, riječ “zis” će nužno da prizove sjećanje na sovjetski protivoklopni top od 76 milimetara, često korišten u tom ratu i često pominjan u medijskim izvještajima. Ratni reporter Šefko Hodžić je u decembru 1992. godine zabilježio kako je Armija RBiH oslobodila Kotu 850 na brdu Žuč u jednoj od ključnih bitaka za odbranu Sarajeva uz pomoć samo “jednog tenka, jednog bestrzajnog topa i jednog zisa.”

Nekako paralelno sa Vučićevom posjetom i sa smrću Ljubiše Samardžića, u Sarajevu je otvoren Mikser House, podružnica kulturnog centra kojim u Beogradu već duži niz godina upravlja dramaturg Ivan Lalić. On je za vrijeme opsade Sarajeva radio kao humanitarac te je u Sarajevu čak i ranjen. Među prvim programima održanim u sarajevskom Mikseru bio je koncert Ramba Amadeusa, DJ nastup Uroša Đurića i Srđana Todorovića (koji su se kao tandem proslavili u Dragojevićevom filmu “Mi nismo anđeli”) te promocija knjige o Radomiru Konstantinoviću, koji je u vremenu između 1992. i 1995. bio jedan od dva-tri najistaknutija srpska intelektualaca u kritici politike čija je posljedica bila i opsada Sarajeva. Opštepoznata činjenica je da za vrijeme opsade Sarajeva, Aleksandar Vučić nije, blago rečeno, bio među protivnicima rata.

Ipak, kao što je najveća greška među lavovskim dijelom današnjih Vučićevih kritičara u Srbiji ideja da je druga decenija dvadeset i prvog vijeka svojevrsna repriza posljednje decenije dvadesetog, tako bi pogrešno bilo i imati ideju da je buduća saradnja Beograda i Sarajeva, politička, ekonomska, kulturna i svaka druga, moguća na repriziranju prošlosti.

Realnost današnjeg Sarajeva je da na njegovim obodima postoji formalno drugi grad koji se zove Istočno Sarajevo. Na realnost današnjeg Sarajeva više su uticali zisovi Vojske Republike Srpske i Armije RBiH nego Zis iz filma Hajrudina Šibe Krvavca. To nipošto ne znači da se ne mogu premostiti ratni rovovi, ali pogrešno bi bilo ignorisati njihovo postojanje.

U tom smislu, za zdrave buduće relacije Beograda i Sarajeva manje su važni svi umjetnici na kojima se danas bazira zajednička (komercijalna) nostalgija, od onih čije vrijeme tek dolazi. A eventualna važnost sarajevskog Mikser Housa temeljiće se na mogućnosti odmaka od vrste programa koji su obilježili prve dane njegovog otvaranja. U tom smislu je dobro što su i Aleksandar Vučić i njegovi sarajevski domaćini insistirali na pitanjima infrastrukture i ekonomske razmjene.

Od jeftinog i slatkog sentimentalizma nas je sve već previše puta zaboljela glava. Jezik, kultura i susjedstvo usmjeravaju Beograd i Sarajevo na bliskost i saradnju, ali to će bolje da funkcioniše na racionalnim temeljima nego na nostalgičnim floskulama. Uostalom, jedna od uticajnih struja u današnjem sarajevskom javnom životu povlači direktnu liniju između partizana Zisa (kao metafore) i zisova koji su u toku opsade pucali po gradu. Isto tako, Zis (kao metafora) i njegovi drugovi unutar manje-više istog serkla ne doživljavaju se kao oslobodioci, nego kao oni koji su strijeljali Mustafu Busuladžića.

Nema više ni Sarajeva Hajrudina Šibe Krvavca ni Beograda Ljubiše Samardžića, ali gradovi i ljudi postoje. I lakše će se povezivati bez stalnog podsjećanja i zvocanja da je nekad bilo ljepše i bolje, kad se (tobože) nije znalo ko je ko i gledalo se samo kakav je ko kao čovjek. Nije to plediranje za zaborav ni dobrog ni lošeg, nego samo davanje šanse nečem novom, nekom novom kontekstu iz kojeg će nastajati nova umjetnička djela što će se pamtiti i decenijama nakon nestanka; onako kako se pamti “Valter brani Sarajevo”.

///////////////////////////////////////   Haos u Banjoj Luci : Dodik u panici tražio sastanak sa Govedaricom, skupštinska većina zasjeda kao u prevratu 1998


//////////////////////////////////

///////////////////////

Slavoj Žižek : Trebamo odgovore, uragan Irma će se ponovo desiti

Septembar 13. 2017.


Čitajući i gledajući izvještaje o razornom djelovanju uragana Irme ove sedmice, sjetio sam se Trisolarisa, čudnovate planete iz The Three-Body Problem, naučno-fantastičnog remek-djela Liu Cixina.Naučnik je uvučen u igru virtualne stvarnosti pod nazivom “Trotijelo” u kojoj se igrači nađu na planeti Trisolaris čija tri sunca izlaze i zalaze u čudnim i nepredvidljivim intervalima: ponekad bude previše daleko i užasno hladno, ponekad preblizu i nepodnošljivo vruće, a ponekad ih ne bude duže vrijeme.

Piše : Slavoj Žižek (Independent)

Život je stalna borba protiv očito nepredvidljivih elemenata. Uprkos tome, igrači polahko pronađu načine za formiranje civilizacija i pokušaj predviđanja neobičnih smjena toplote i hladnoće.

Ne pokazuju li fenomeni poput Irme da se naša Zemlja postepeno pretvara u Trisolaris? Razorni uragani, suše i poplave – ne ukazuju li svi oni da svjedočimo nečemu jedinog prikladnog imena “kraj prirode”? “Prirodu” ovdje treba pojmiti u tradicionalnom smislu redovne smjene godišnjih doba, pouzdane pozadine ljudske povijesti, nešto na šta možemo računati da će uvijek biti tu.

Teško je jednom autsajderu zamisliti kakav je osjećaj kada ogromna područje gusto naseljene zemlje nestaje pod vodom, tako da milioni ostanu lišeni osnovnih ovozemaljskih pojmova: zemlja sa svojim poljima, ali i svojim kulturnim spomenicima , više ne postoji, tako da, iako usred vode, oni su na neki način kao ribe na suhom – kao da su okruženja koje su hiljade generacija smatrale najočitijim temeljem njihova života počele pucati.

Slične su katastrofe, naravno, poznate vjekovima, neke čak i od same prahistorije čovječanstva. Ono što je novo danas je da, s obzirom na to da živimo u “iznevjerenoj” post-religijskoj eri, takve katastrofe se više ne mogu smatrati značajnim kao dio većeg prirodnog ciklusa ili kao izraz božanskog gnjeva.

Tako je 1906. William James opisao svoju reakciju na potres: “Emocija se potpuno sastojala od radosti i divljenja. Radosti zbog jasnosti koju tako apstraktna ideja kakva je “potres” može preuzeti kada se konkretizira i prevede u praktičnu stvarnost… a divljenje zbog načina na koji se krhka drvena kuća može održati u komadu uprkos takvom potresanju. Nisam osjetio ni mrvu straha; to je bila čista radost i dobrodošlica.” Koliko smo samo daleko od razbijanja samih temelja nečijeg životnog svijeta!

Priroda je sve više u metežu, ne zato što svladava naše kognitivne sposobnosti, već prvenstveno zato što ne možemo kontrolirati posljedice naših vlastitih intervencija – ko zna kakvi će biti krajnji ishodi našeg biogenetskog inženjeringa ili globalnog zagrijavanja?

Iznenađenje dolazi od nas, tiče se nejasnog izgleda kako se mi uklapamo u to sve: neprobojna mrlja na slici nije neka kozmička zagonetka poput tajanstvene eksplozije supernove: ta mrlja smo mi, naše kolektivno djelovanje. To je ono što nazivamo “antropocenom”: novom epohom u životu naše planete u kojoj se mi, ljudi, više ne možemo osloniti na Zemlju kao rezervoar spreman za apsorbiranje posljedica našeg produktivnog djelovanja.

Moramo prihvatiti da živimo na “Svemirskom brodu Zemlja”, nadležni i odgovorni za njegove uvjete. U trenutku kada postanemo dovoljno moćni da utječemo na najosnovnije uvjete našeg života, moramo prihvatiti da smo tek još jedna životinjska vrsta na maloj planeti. Potreban je novi način povezivanja s okolinom kad shvatimo slijedeće: trebamo postati skromni agenti koji surađuju sa svojom sredinom, trajno pregovarajući o prihvatljivom nivou stabilnosti, bez inherentne formule koja garantira našu sigurnost.

Znači li to da trebamo zauzeti odbrambeni pristup i tražiti novu granicu, povratak (ili, radije, izum) neke nove ravnoteže? To je ono što nam preovladavajuća ekologija nalaže, a istom zadatku teži bioetika imajući u vidu i biotehnologiju: biotehnologija nastoji ostvariti nove mogućnosti naučnih intervencija (genetske manipulacije, kloniranje itd.), a bioetika nastoji nametnuti moralna ograničenja na ono što nam biotehnologija omogućava činiti.

Kao takva, bioetika nije nužna naučnoj praksi: intervenira u ovu praksu s vana, namećući joj vanjski moral. Može se čak reći da je bioetika izdaja ciljeva naučnog nastojanja, ciljevi koji govore: “Nemojte kompromitirati svoju naučnu želju; neumorno slijedite njezin put “. Takvi pokušaji ograničenja ne uspijevaju jer ignoriraju činjenicu da ne postoji objektivna granica: otkrivamo da sam objekt – priroda – nije stabilan.

Skeptici žele istaknuti ograničenje našeg znanja o tome što se događa u prirodi – međutim, ova granica ni na koji način ne znači da ne smijemo pretjerivati u vezi s ekološkom prijetnjom. Naprotiv, trebamo biti još oprezniji zbog nje jer je situacija suštinski nepredvidljiva. Novije tenzije o globalnom zagrijavanju ne signaliziraju da stvari nisu previše ozbiljne, već da su još haotičnije nego smo mislili i da su prirodni i društveni faktori neraskidivo povezani.

Možemo li onda upotrijebiti kapitalizam protiv ove prijetnje? Iako kapitalizam lahko može pretvoriti ekologiju u novo polje kapitalističkog ulaganja i konkurencije, sama priroda uključenog rizika suštinski  onemogućava tržišno rješenje – zašto?

Kapitalizam samo funkcionira u preciznim društvenim uvjetima: podrazumijeva povjerenje u objektivizirani mehanizam tržišne “nevidljive ruke” koja, kao svojevrsno ”lukavstvo uma”, garantira da takmičenje pojedinačnih egoizama djeluje za opće dobro. Međutim, mi smo usred radikalne promjene: ono što se danas nazire na horizontu je nečuvena mogućnost da će subjektivna intervencija izazvati ekološku katastrofu, fatalnu biogenetsku mutaciju, nuklearnu ili sličnu vojno-društveno katastrofu td. Prvi put u ljudskoj historiji, čin jednog društveno-političkog agenta u stvarnosti može promijeniti, i čak prekinuti, globalni historijski pa i prirodni proces.

Jean-Pierre Dupuy aludira na teoriju složenih sistema koja pojašnjava dvije suprotne karakteristike: robustan stabilan karakter i ekstremnu ranjivost. Ti se sistemi mogu prilagoditi velikim poremećajima, integrirati ih i pronaći novu ravnotežu i stabilnost – do određenog praga (“kritične tačke”) iznad kojeg mali poremećaj može uzrokovati potpunu katastrofu i dovesti do uspostavljanja sasvim drugačijeg poretka.

Vjekovima se čovječanstvo nije moralo brinuti o utjecaju svojih produktivnih aktivnosti na okoliš – priroda se mogla prilagoditi krčenju šuma, upotrebi uglja i nafte itd. Međutim, ne možemo biti sigurni da se danas ne približavamo kritičnoj tački – zaista ne možemo biti sigurni, budući da se takve tačke mogu jasno opaziti tek retrospektivno, kada već bude kasno.

Apropos hitnosti da nešto poduzmemo u vezi s današnjom prijetnjom različitih ekoloških katastrofa: ili ćemo ozbiljno shvatiti ovu prijetnju i danas odlučiti činiti stvari koje će se, ako se katastrofa ne dogodi, učiniti smiješnim; ili ništa nećemo činiti i izgubit ćemo sve u slučaju katastrofe. Najgori scenarij bio bi okrenuti se “kompromisu” s ograničenom količinom mjera – u ovom slučaju, nećemo uspjeti jer u stvarnosti nema kompromisa. U takvoj situaciji, priča o predviđanjima, predostrožnosti i kontroli rizika postaje besmislena.

Zato postoji nešto obmanjujuće uvjerljivo u spremnost teoretičara antropocena da krive nas, ljude, za prijetnje našem okolišu: volimo biti krivi jer, ako smo krivi, sve ovisi o nama. Vučemo konce katastrofe, tako da se možemo sami spasiti prostim mijenjanjem naših života. Ono što nam je stvarno teško prihvatiti (barem za nas na Zapadu) jest da smo mi također (do nepoznatog stepena) nemoćni posmatrači koji samo mogu sjediti i gledati kakva će nam biti sudbina.

Da bismo izbjegli takvu situaciju, skloni smo baviti se mahnito opsesivnom aktivnošću, reciklirati stari papir, kupovati organsku hranu, bilo što, samo da bismo bili sigurni da radimo nešto, doprinosimo nekako – poput navijača koji podržava svoj tim pred TV-om kod kuće, viče i skače s mjesta, u praznovjernom uvjerenje da će to nekako utjecati na ishod.

Stoga je glavna lekcija koju treba naučiti da se čovječanstvo treba pripremiti za fleksibilniji ili nomadski način: lokalne ili globalne promjene u okruženju mogu nametnuti potrebu za nečuveno velikim društvenim transformacijama.

A što ako nova ogromna vulkanska erupcija učini čitavo jedno ostrvo nemogućim za živjeti na njemu – gdje će se njegovi mještani preseliti? Pod kojim uvjetima? Hoće li im se dati komad zemlje ili će se prosto rasuti po cijelom svijetu?

Što ako Sibir postane  prikladniji za naseljavanje i poljoprivredu a velike subsaharske regije postanu previše suhe za mnogobrojno tamošnje stanovništvo – kako će se organizirati razmjena stanovništva?

Kada su se slične stvari događale u prošlosti, društvene promjene su dolazile na divlji i spontan način, uz nasilje i razaranje. Takva budućnost bila bi katastrofalna u današnjim uvjetima, s oružjem masovnog uništenja dostupnim svim nacijama.

Jedno je jasno: nacionalni suverenitet morat će se radikalno preoblikovati i novi nivoi globalne suradnje BITI osmišljeni. I šta sa golemim promjenama u privredi i konzumaciji zbog novih vremenskih prilika ili manjka vode i izvora energije? Kojim se procesima donošenja odluka takve promjene odlučuju i provode? Vrijeme je odgovoriti na ova teška pitanja.

 Prevela  : Jasmina Drljević ( TBT)

13.09.2017.

SLOBODAN VASKOVIĆ : IPAK SE (O)KREĆE?!

Slobodan Vasković : Ipak se (O)Kreće?!

Septembar 13. 2017.

Opozicija je, bar tako djeluje, napokon shvatila: “Ekstremistan” je mjesto u kojem živimo; “Crni labud” uništava sve; Jedini način da se to spriječi je jasan, čvrst, tvrd, nemilosrdan… odgovor!

I razumijevanje da ništa, ali baš ništa, nije onako kao što to generatori “Crnog Labuda” žele da predstave; Sve to ne vrijedi ništa, jer ništa od toga nije istina.

Pitanje – slijedi li Nasilje je besmisleno; Nasilje traje već jedanaest godina, najvidljivije je u parlamentu, koji je zgažen. Kao i sve ostale institucije.

Zgaženi su u parlamentu i predstavnici Opozicije, ali i Režima; Ovi prvi su, djeluje, počeli razumijevati da će Nasilje biti nastavljeno, a oni poništeni kao ličnosti, istorijski odgovorni za posledice koje je uzrokovao “Crni labud”.

Ako su zaista razumjeli i zato tijelima (relativno nasilno) prekinuli zasjedanje parlamenta, možda ima nade; Ako je sve jednokratna parada frustracija godinama maltretiranih, progonjenih, ponižavanih, gaženih, u pojam ubijenih…, onda bolje da nije ni počinjano, jer će razočarenje, ako Opozicija odstupi, biti najveći njihov poraz do sada.

Ali, strpljenja; Možda se ipak (o)kreće!

Slobodan Vasković (Blog)

/////////////////////////////

////////////////////////////////////////////////

OPOZICIJA OČEKUJE MJERE REŽIMA RS: "Ovo je najteža i najozbiljnija politička kriza od postanka RS-a"

"Za sve moguće posljedice od današnjeg dana neustavnog i nezakonitog djelovanja, ako se nastavi, snosit će predsjednik RS, vlada, predsjednik NSRS i vladajuće stranke.Građani trebaju znati da mi od zahtjeva za poštovanje ustava i zakona i zaštite interesa RS i građana RS nećemo odustati, bez obzira kakve će to mjere režim na čelu sa Miloradom Dodikom da primijeni."




OPOZICIJA OČEKUJE MJERE REŽIMA RS: 'Ovo je najteža i najozbiljnija politička kriza od postanka RS-a' - 2

Od danas Republika Srpska ulazi u najtežu i najozbiljniju političku krizu od postanka zahvaljujući nerazumijevanju i nepoštovanju ustava i zakona od strane predsjednika RS, Vlade RS i predsjednika NSRS i vladajućih stranaka podržanih papcima, Milanko Mihajlica poslanik u NSRS.

 

On je kazao da se ne može govoriti o parlamentarnoj demokratiji jer nije legitimna i nije izraz volje naroda i ne poštuje se ustav i zakon

.

"Za sve moguće posljedice od današnjeg dana neustavnog i nezakonitog djelovanja, ako se nastavi, snosit će predsjednik RS, vlada, predsjednik NSRS i vladajuće stranke.Građani trebaju znati da mi od zahtjeva za poštovanje ustava i zakona i zaštite interesa RS i građana RS nećemo odustati, bez obzira kakve će to mjere režim na čelu sa Miloradom Dodikom da primijeni."

 

On je istakao da se opozicije ne plaši mjera režima te da im je jedino bitno šta građani RS misle.

 

"Vidljiva je nervoza u vladajućim redovima jer ne žele raspravu o stvarima koje su životno važne za RS. Imamo posla s prevarantima koji prijepodne jedno kažu, popodne drugo, a navečer treće, a sutra Jovo na novo", rekao je on.

 

Mihajlica je dodao da vlasti ne žele da građani saznaju šta je istina.

 

"Tu je problem. Ne odgovaraju nam na poslanička pitanja po 7,8 mjeseci."

/////////////////////////

///////////////////////////

KORDON POLICIJE ISPRED SKUPŠTINSKE SALE: Skupštinska većina zasjeda kao u prevratu 1998. godine, traže se ostavke - 2

KORDON POLICIJE ISPRED SKUPŠTINSKE SALE: Skupštinska ...

/////////////////////////

Bosna i Hercegovina

Srijeda/sreda, 13. septembar/rujan 2017.

13.09.2017.

PRAVIMO SE LUDI U VEZI HOS-a I FAŠIZMA, A NE ZNAMO ČIME ĆEMO HRANITI SVOJU DJECU

OLIVER FRLJIĆ: Pravimo se ludi u vezi HOS-a i fašizma, a ne znamo čime ćemo hraniti svoju djecu


Boris Pavelić

Autor 10.9.2017. 



OLIVER FRLJIĆ: Pravimo se ludi u vezi HOS-a i fašizma, a ne znamo čime ćemo hraniti svoju djecu

//////////////////////////////////

Izdvajamo

  • Za mene je sramotno da pripadnici oružanih snaga mogu postati ljudi koji se pozivaju na gubitničku stranu u Drugome svjetskom ratu«, kazao je redatelj
..........................

O bivšoj državnoj zajednici danas govorimo isključivo negativno. Sve je to vrlo opasno, a još je opasnije da većina na to mirno pristaje. Ne znam zašto ljudi pristaju – valjda zato što im je nacionalni identitet važniji od klasnog. Zanima me samo čime će hraniti vlastitu djecu, sad kad tisuće iz Agrokora uskoro izgube posao. Domoljubljem? Ovo je Trg maršala Tita, ma što tvrdio Hasanbegović.

»Ali ako protrneš i zaplačeš/ Radi tuđe nevolje, zar nije ona i tvoja?/ Ako pobjesniš i vrisneš/ radi tuđeg poniženja, zar nije ono i tvoje?/ Ako zavapiš radi tuđe nemoći/ da iskali jad, zar nije osveta tvoja? Ako je tuđem djetetu zaklana majka/ I obješen otac, zar nećeš svisnuti?/ Zar nećeš vrisnuti?«

Te stihove iz pjesme »Samome sebi«, koju je Ivan Goran Kovačić napisao u partizanima, kredom je u petak na pločniku preimenovanog Titova trga u Zagrebu ispisala skupina kazališnih aktivista predvođena redateljem Oliverom Frljićem, koji je novinarima lapidarno rekao: »Ovo je Trg maršala Tita, ma što tvrdio Hasanbegović.«

Tri mlade polaznice Frljićeve kazališne radionice nazvane po Shakespeareovom stihu »Vrijeme je razglobljeno« – »Time is out of joint« – zajedno s Frljićem došle su na trg odjevene u živopisne glumačke kostime bujnih boja, u kojima su izgledali poput dvorskih luda koje, po stoljetnoj kazališnoj tradiciji, moćnicima govore ono što se drugi ne usude.

Kredom su po trgu ispisivali antifašističku poeziju, narisavši pred ulazom u Hrvatsko narodno kazalište stihove iz pjesme »Naprijed« Ljubice Ivošević Dimitrove: »Jel’ vam sudba grozna, jel vam život klet?/ Dal’ vam slaba čeda gola, gladna mru?/ Dal’ vam silni’ prava čovečanska tru?/ Ne kunite svet, smelo glavu gore,/ U borbu napred!«.

U izjavi novinarima, Oliver Frljić je kazao kako ispisivanjem stihova žele potaknuti ljude da se usprotive »historijskom revizionizmu i rapidnoj fašizaciji hrvatskog društva«.

Komentirao je i premještanje ploče s ustaškim pozdravom iz Jasenovca u obližnju Novsku. »To nije nikakvo rješenje. Pravimo se ludi, kao što se pravimo da ne znamo što je bio HOS.

To je bila vojska koja je htjela ideološki kontinuitet s NDH i Hrvatsku do Drine ili Zemuna. Neki su njihovi pripadnici osuđeni. Za mene je sramotno da pripadnici oružanih snaga mogu postati ljudi koji se pozivaju na gubitničku stranu u Drugome svjetskom ratu«, kazao je redatelj.

Umjetnike nitko nije ometao u njihovu performansu, koji su prolaznici pratili sa stanovitim interesom, fotografirajući ispisivanje.

Iz HNK je s probe izašlo nekoliko glumaca koji su uzeli kredu i zajedno s aktivistima stali ispisivati, među ostalim, i Ćopićevu »Pjesmu mrtvih proletera«:

»Deset na jednoga u kišnoj noći, a mi smo umorni bili,/ Bili smo gladni i morkri, na jednoga deset zvijeri./ Jedan na deset, jedan na deset,/ O, zar se i to može?«

Oliver Frljić podsjetio je da »ovi pjesnici više nisu u nastavnom programu, a ja ne znam zašto je to tako«.

Naglasio je da nisu odabrali samo hrvatske pjesnike, »jer smatramo da se antifašizam ne može zatvoriti u uske nacionalne okvire«.

»O bivšoj državnoj zajednici danas govorimo isključivo negativno. Sve je to vrlo opasno, a još je opasnije da većina na to mirno pristaje. Ne znam zašto ljudi pristaju – valjda zato što im je nacionalni identitet važniji od klasnog.

Zanima me samo čime će hraniti vlastitu djecu, sad kad tisuće iz Agrokora uskoro izgube posao. Domoljubljem?«, ironično je pitao Frljić, pa nastavio ispisivati iz pjesme »Oči« makedonskog pjesnika Ace Šopova: »Utre, druze, v zori, strasen boj ne ceka,/ A nie sme malku, – sal nekolku dusi…« (»Sutra, druže, zorom, strašan boj nas čeka, a nas je premalo – tek nekol’ko duša…«)

Novi list

12.09.2017.

ŽRTVE SILOVANJA U BiH: TREBAMO PODRŠKU, A NE SAŽALJENJE

Žrtve silovanja u BiH: Trebamo podršku, ne sažaljenje



Dva desetljeća nakon okončanja rata, žene žrtve seksulanog nasilja u BiH i dalje pate. Ilustrativna fotografija

Dva desetljeća nakon okončanja rata, žene žrtve seksulanog nasilja u BiH i dalje pate. Ilustrativna fotografija

Četvrt stoljeća od početka rata u Bosni i Hercegovini, više od 20.000 preživjelih žrtava seksualnog silovanja i dalje traže pravdu koja im je uskraćena, upozorava Amnesty International (AI) u posljednjem izvještaju koji se temelji na dvogodišnjem istraživanju.

Tokom rata od 1992. do 1995. silovano je tisuće žena i djevojaka koje "ni danas nemaju potrebnu medicinsku, psihološku i financijsku podršku koju očajnički trebaju kako bi zakrpale svoje ratom razorene živote", ističe zamjenik direktora Amnesty Internationala za Evropu Gauri van Gulik.

"Više nikome ne vjerujem, osobito ne državi. Živim samo za moga sina koje je jedino svjetlo u mom životu. Za mene ovo nije život....već njegovo puko održavanje na aparatima", ispričala je Sanja iz Tuzle.

Dva desetljeća nakon okončanja rata, žene žrtve seksulanog nasilja u Bosni i Hercegovini i dalje pate, ne samo zbog posljedica zločina koji je na njima izvršen, već i zbog činjenice da ih vlasti na svim razinama u BiH zanemaruju. One su i dalje među najviše marginaliziranim grupama u BiH, bez mogućnosti pistupa pravdi, istini ili odšteti.

Mnoge od njih su bile zarobljenice izložene stalnoj seksualnoj torturi u takozvanim kampovima za silovanje, prisiljene da rađaju djecu nakon silovanja, druge su silovane od strane raznih vojnih ili paravojnih grupacija čiji su se pripadnici iživljavali nad civilnim stanovništvom.

U većini ovih slučajeva žene su, prema međunarodnom pravu, bile žrtve višestrukih zločina, uključujući silovanja, nasilno protjerivanje i pritvaranje. Mnoge su svjedočile mučenjima i ubojstvima članova obitelji. Zbog svega toga imaju dugotrajne fizičke i psihološke posljedice koje utječu na njihov svakodnevni život.

Istraživanje AI temelji se na svjedočanstvima žena koje su se odlučile progovoriti i zatražiti pravdu, bez obzira na sve prepreke. No, veliki je broj onih koje pate i ne žele govoriti o proživljenim traumama. Žive sa osjećajem srama, na margini društva, pokušavajući ponovno zakrpati vlastite živote.

Neuspjeh vlasti da se dogovore o mjerama koje bi trebale osigurati njihova prava i nužnu podršku prijeti da mnoge neće za života dočekati pravdu i ratnu odštetu. Udruženja preživjelih s pravom strahuju da politička apatija mnogima od njih neće donijeti pravdu.

Prema međunarodnom pravu, država BiH je dužna garantirati žrtvama pristup pravdi, istini i pravo na odštetu. Ta obaveza uključuje i rehabilitaciju, satisfakciju, kompenzaciju zbog patnji koje su žrtve preživjele, kao i garanciju da se zločin neće ponoviti. Sve to bi im trebalo pomoći da iznovaizgrade vlastite živote.​

Elma je bila četiri mjeseca trudna kada je odvedena u kamp za silovanje. Torturi je bila izložena svakodnevno. Za Amnesty International je kazala kako su je silovali lokalni mladići koji su nosili maske, te je pitali: "Da li znaš tko je sada ne tebi?" Izgubila je dijete, ima povredu kičme. Dvadeset i pet godina nakon silovanja, Elma je nezaposlena, ne prima nikavu socijalnu pomoć, niti odgovarajuću medicinsku skrb.Istraživanje AI koje je provedeno u razdoblju od dvije godine otkriva da je kombinacija raznih faktora – od složene i nefunkcionalne ustavne, pravosudne i administrativne strukture BiH, do političke paralize zemlje, rezultirala neuspjehom vlasti da osiguraju pravdu za te žene.

Za mene ovo nije život....već njegovo puko održavanje na aparatima

Sustavne prepreke s kojima se žrtve suočavaju onemogućile su im da obnove svoje živote i uspješno se ponovno integriraju u društvo. Trajna i često netretirana trauma i raspon fizičkih zlostavljanja uzrokovanih seksualnim nasiljem često su ih spriječili u pronalaženju zaposlenja i zadržavanja radnih mjesta. Žene žrtve seksualnog nasilja su među najranjivijim ekonomskim skupinama u bh. društvu.

Istraživači Amnesty Internationala razgovarali su sa 89 osoba, među kojima su žrtve silovanja, predstavnici nevladinog sektora, vlasti i međunarodne zajednice. Utvrđeno je da je posljednjih godina ostvaren napredak, no pravda još nije zadovoljena. Od početka suđenja za ratne zločine na sudovima u BiH - od 2004. godine - 123 slučaja su završena, a 134 izvršitelja zločina su osuđena, no još je u postupku 900 slučajeva, od kojih se 200 odnose na seksualno nasilje. Moglo bi proći još jedno desetljeće prije nego se procesi i završe.

Prema podacima nevladinih organizacija, gotovo dvije trećine osuđenih za silovanja tokom rata, dobilo je tri do pet godina zatvora. Presude su nakon žalbe smanjene, a neki počinitelji zločina su nakon priznanja krivice mogli zatvor zamijeniti novčanim globama.

Žrtvamaseksualnog nasilja važno je dobiti status civilne žrtve rata, jer to otvaraput mjesečnim naknadama, zdravstvenoj zaštiti, kao i drugim socijalnim pravima. No, zakoni koji garantiraju takav status su različiti u Federaciji BiH, Republici Srpskoj (RS) i Distriktu Brčko. Tek je nešto više od 800 osoba osiguralo taj status, uglavnom u Federaciji BiH, dok RS ne priznaje silovanje kao ratni zločin.

Amnesty zato poziva na usklađivanje zakona na svim razinama, formiranje fondova iz kojih će se žrtvama osigurati odgovarajuća zdravstvena zaštita i psihološka pomoć. Od EU se traži da u pregovorima o pristupanju BiH uključi ipristup pravdi i naknadu za civilne žrtve rata.

Poziva se međunarodna zajednica da nastavi pružati podršku inicijativama i programima koji pomažu žrtvama seksualnog nasiljau BiH u traženju pravde i resocijalizaciji.

//////////////////////////////////////////////

Korićanske stijene: Ekshumacija posmrtnih ostataka žrtava


Iskopavanje na Korićanskim stijenama

Iskopavanje na Korićanskim stijenama

Na lokalitetu Korićanskih stijena nastavlja se iskopavanje posmrtnih ostataka žrtava uz nazočnost porodica ubijenih.

Kako javlja reporterka RSE, teren je nepristupačan, jer je riječ o kamenoj grobnici koja se nalazi oko 100 metara od mjesta ubistva.

Na iskopavanju se radi ručno zbog nepristupačnog terena, a postoji i opasnost od klizišta i odrona.

Očekuje se da se na ovom lokalitetu pronađe preostalih oko stotinjak posmrtnih ostataka.

Pripadnici Interventnog voda prijedorske policije su u augustu 1992. godine dovezli oko 220 bošnjačkih i hrvatskih muškaraca, zatvorenh u logorima Omarska i Trnopolje, i streljali ih na Korićanskim stijenama.

Dvanaest logoraša je preživjelo, a još se traga za 80 odsto skeletnih ostataka, jer su tijela ubijenih logoraša prebačena i zakopana na drugim lokalitetima.

Za zločin na Korićanskim stijenama osuđeno je 11 Srba na kaznu od ukupno 200 godina zatvora.

Pred Haškim tribunalom i Sudom BiH za taj zločin su osuđeni Darko Mrđa, Damir Ivanković, Gordan Đurić, Ljubiša Četić , Zoran Babić, Milorad Škrbić, Dušan Janković, Željko Stojnić, Saša Zečević, Marinko Lepoja i Radoslav Knežević.

12.09.2017.

PROF. DR. DENIS ZVIZDIĆ ODGOVORIO KOLINDI GRABAR-KITAROVIĆ

ZVIZDIĆ ODGOVORIO KOLINDI I ZEMANU: "U BiH se ne vijore zastave Islamske države, to su paušalne i neodgovorne tvrdnje"!

U BiH se ne vijore zastave Islamske države i nije tačna informacija da u BiH ima 5.000 ili 10.000 terorista, to su paušalne ocjene, kazao je danas na konferenciji za medije Denis Zvizdić, predsjedavajući Vijeća ministara BiH, a nakon sastanka sa Draganom Mektićem, ministrom bezbjednosti BiH i direktorima obavještajno-bezbjednosnih agencija sa nivoa BiH.



ZVIZDIĆ ODGOVORIO KOLINDI I ZEMANU: 'U BiH se ne vijore zastave Islamske države, to su paušalne i neodgovorne tvrdnje'!

///////////////////

Image result for sporazum dragisa cvetkovic i vladko macek fotos

Sporazum Cvetkovic, Macek o podjeli BiH
///////////////////////////

Image result for hitler pavelic fotos

Sporazum Pavelic , Hitler o podjeli BiH i stvaranju NDH

/////////////////////////////
RAZARACI BOSNE I HERCEGOVINE



Image result for dragan covic karikature fotos
Image result for dragan covic karikature fotos


Image result for dragan covic karikature fotos


Image result for dragan covic karikature fotos


Image result for dragan covic karikature fotos


Zvizdić tvrdi da izjave nekih susjeda ne koindiciraju sa podacima koje imaju obavještajno-bezbjednosne agencije u BiH kada je u pitanju terorizam.

 

On je naglasio da BiH ne želi ulaziti u dnevnopolitičke rasprave.

 

„Ne želimo da reagujemo na pojedine izjave koje su u funkciji političkih ili predizbornih kampanja zemalja regiona ili zemalja EU. Želimo da damo institucionalni odgovor na sve izjave koje su vezane za sigurnosnu situaciju u BiH, odnosno odgovor baziran na relevantnim činjenicama, podacima koje naše agencije razmijenjuju sa agencijama iz susjedstva, EU i svijeta. Saradnja naših sigurnosnih agencija sa partnerima u susjedstvu, EU, SAD, Interpolom, Europolom je na zavidnoj razini i raspolažemo s relevatnim podacima koji pobijaju tvrdnje koje smo mogli čuti od zvaničnika zemalja regiona, ali i zemalja EU. Razgovarao sam s određenim brojem ljudi iz akademske zajednice, profesorima koji se bave pitanjem sigurnosti i terorizma“, rekao je Zvizdić.

 

Naglasio je da od 143 teroristička akta koja su se dogodila u 23 zemlje Evrope i svijeta, a iza kojih stoji ID, nije učestvovao niko ko ima bilo kakve veze sa BiH.

 

„To demantira sve koji govore o BiH kao o mogućoj bazi terorizma. U BiH se ne vijore zastave ID-a. To je paušalna izjava u svrhu predizbornih i političkih aktivnosti. Nema podataka da u BiH imamo 5 ili 10.000 radikaliziranih osoba. Demantujemo takve podatke. Ako neko ima takve podatke, pozivamo pogotovo naše susjede, da se takvi podaci dostave našim sigurnosnim službama. Sigurnosne službe susjeda nikada nisu poslale takve podatke. Zbog toga takve izjave smatramo paušalnim i da imaju političku pozadinu“, poručio je Denis Zvizdić.

 

On je naglasio da niko nije zaštićen od teroizma, ali da je  vrlo ohrabrujuća činjencia da u posljednjih 18 mjeseci niko iz BiH nije otišao na strana ratišta.

 

Pohvalio je sigurnosne agencije u BiH podcrtavši da imaju jako dobre rezultate.

 

On je za kraj kazao da poziva institucije u BiH da utvrde tačnost ili netačnost navoda o terorističkim kampovima i pojedincima u BiH, te da takve osobe budu u skladu sa zakonom sankcionirane jer predstavljaju jednu vrstu protuustavnog djelovanja.

 

"Opasnost od terorizma u BiH nije ništa veća nego bilo gdje drugo u regionu, Evropi i svijetu", istakao je Zvizdić. 

 

Inače, danas je hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović na posredan način demantirao i koordinator EU za antiterorizam Gilles de Kerchove koji je rekao da među pripadnicima Islamske države ima oko 2.500 boraca iz svih država Evrope.

 

De Kerchove je rekao njemačkom listu "Welt" da je ova ekstremistička grupa nekada imala 5.000 evropskih boraca u Iraku i Siriji. On je dodao da se oko 1.500 boraca vratilo kućama, a da je 1.000 ubijeno.

 

Ovaj zvaničnik je rekao da će mnogi koji su ostali, uz islamiste poginuti u borbama ili će ih džihadisti ubiti ukoliko dezertiraju. Neki od njih mogli bi da pređu u druge zone konflikata, poput Somalije ili Jemena.

 

Prema procjenama SAD, Islamska država trenutno ima 13.000 boraca u Siriji i Iraku, prenio je AP.

 

12.09.2017.

ŠKOLA NEMA NACIJU


Škola nema naciju


Protest srednjoškolaca u Travniku protiv "dvije škole pod jednim krovom"

Protest srednjoškolaca u Travniku protiv "dvije škole pod jednim krovom"

Vlada Federacije BiH razmatrala je Prijedlog zakona o zabrani segregacije u obrazovanju u tom entitetu, koji je predložio zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH Dennis Gratz.

Zakon je upućen u parlamentarnu proceduru i o njemu bi se zastupnici Parlamenta FBiH trebali izjasniti na nekoj od idućih sjednica.

Gratz, koji je nedavno podnio ostavku na pozicije u Našoj stranici, za Radio Slobodna Evropa je izjavio kako se radio jednom kratkom zakonskom rješenju koji nameće obavezu Federacije BiH da zabrani praksu segregacije učenika koja se događa u određenim dijelovima tog bh. entiteta.

Ukoliko se zakon usvoji, takva praksa bi se morala ukinuti. Ovaj zakon je koncipiran po uzoru na američke propise šezdesetih godina, kada je federalna vlast morala nametnuti zakone koji zabranjuju rasnu segregaciju u pojedinim američkim državama“, kazao je Gratz.

Na pitanje da li taj zakon nudi rješenje u pogledu donošenje zajedničkih nastavnih planova i programa, Gratz je odgovorio da to pitanje trebaju riješiti kantoni.

Mi ne zadiremo u prostor prava gdje se izučava grupa predmeta, kao što su jezik i vjeronauk, nego želimo zaustaviti praksu da se pod tom izrikom separiraju učenici: Dennis Gratz
Mi ne zadiremo u prostor prava gdje se izučava grupa predmeta, kao što su jezik i vjeronauk, nego želimo zaustaviti praksu da se pod tom izrikom separiraju učenici: Dennis Gratz

Nastavni planovi i programi su u nadležnosti kantona. Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke može dati određene instrukcije. Mi ne zadiremo u prostor prava gdje se izučava grupa predmeta, kao što su jezik i vjeronauk, nego želimo zaustaviti praksu da se pod tom izrikom separiraju učenici, a posebno manjiske, odnosno povratničke zajednice u oba entiteta, kojima se zabranjuje da izučavaju jezik koji žele“, naglasio je Gratz.

Odvojeni sustav školovanja u Bosni i Hercegovini rezultat je rata 1992. – 1995., tako da Srbi, Hrvati i Bošanjaci imaju „nacionalni nastavni plan“.

Osim vjeronauke i maternjeg jezika, predmeti kao što su povijest i geografija također se proučavaju odvojeno, a svaka etnička skupina ima svoje tumačenje predmeta.

U mnogim školama učenici se drže i fizički odvojeno, a nastava za učenike jedne etničke pripadnosti započinje u različito vrijeme nego za druge učenike, pa se ne susreću.

Ovoj praksi usprotivili su se učenici u Jajcu, a o njihovom slučaju danima se govorilo u javnosti.


Pod pritiskom učeničkih protesta i međunarodne zajednice, vlast u Srednjobosanskom kantonu odustala je od osnivanja treće srednje škole u Jajcu, koja bi razdvojila djecu po etničkoj pripadnosti.

Umjesto toga, od ove godine dvjema srednjim školama u Jajcu, u kojima se nastava izvodi po hrvatskom nastavnom planu i programu, uvedena je nacionalna grupa predmeta za učenike koji su upisali prvi razred, a novina je i mogućnost izbora izgleda svjedodžbe.

Dobili smo nacionalnu grupu predmeta gdje su sada Hrvati i Bošnjaci odvojeni na maternjem jeziku, vjeronauku, povijest istorije i goegrafiji, a na ostalim satima su skupa“, kaže Azra Keljalić, učenica Srednje strukovne škole u Jajcu.

Srednjoškolac Nikola Serimac istakao je kako je to kompromisno rješenje, ali da njihovi zahtjevi još uvijek nisu u potpunosti ispunjeni.

Došli smo do točke gdje se svako može upoznavati sa svakim. Mislim da bi nam politike trebale biti zahvalne jer su dobili kvalitetnije učenike, odnosno bolja lica budućnost“, naglasio je Serimac.

Postoje dobre prakse u BiH u kojima djeca različite etničke pripadnosti sjede u istim klupama. Primjer je - model obrazovanja u Brčko distriktu, gdje se djeca razdvajaju samo za vrijeme izvođenja nastave tzv. nacionale grupe predmeta. Alina Trkulja, stručna suradnica u Centru za interdiscplinarne studije Univerziteta u Sarajevu o tome kaže:

„Najbolji bi bio model obrazovanja, koji bi podrazumijevao, po meni, jedan nastavni plan i program multikulturalnog sadržaja i inkluzivno obrazovno okruženje u svim školama u BiH“.

O fenomenu „dvije škole pod jednim krovom“ izjašnjavali su se i sudovi, međutim pravomoćne presude, kojim se ovakva praksa zabranjuje, nisu provedene.

Segregacija djece u „dvjema školama pod jednim krovom“ i danas se prakticira u 34 škole u Srednjobosanskom, Hercegovačko-neretvanskom i Zeničkom - dobojskom kanton u FBiH.

12.09.2017.

JAKOB FINCI : HRVATSKA IMA VEĆI PROBLEM SA RADIKALIZMOM OD BiH - NIJE SE ODUSTALO OD IDEJE ZLOČINAČKE PARADRŽAVE "HERCEG BOSNE"

Jakob Finci : Hrvatska ima veći problem sa radikalizmom od BiH – Nije se odustalo od ideje zločinačke paradržave “Herceg Bosne”


Septembar 12. 2017.


Jakob Finci

///////////////////////////////


Image result for dragan covic karikature fotos

Franjo Tudjman i Slobodan Milosevic
Image result for dragan covic karikature fotos


Image result for dragan covic karikature fotos


Image result for dragan covic karikature fotos


Image result for dragan covic karikature fotosImage result for dragan covic karikature fotos

Sve presude u Haagu su donesene od istog tribunala, i nema nijedne za koju se sve tri strane slažu, jer ako su “naši” krivi onda tribunal gubi kredibilitet i tome slično, ako ne onda on dobro radi. Tako će biti i sa ovom grupom koja čeka drugostepenu presudu, i to će sigurno potresti Hrvatsku više nego u BiH, jer se ovdje zadovoljno presudom kojoj je potvrđena aktivnost koja se u pravu naziva udruženim zločinačkim poduhvatom s ciljem da se naškodi BiH i da se izvrši secesija onoga što se tada zvalo “Herceg Bosnom”.

Po ponašanju političara u Hrvatskoj a i na našoj strani, čini se da se od te ideje javno odustalo, ali privatno se radi na tome, kazao je za TV1 Jakob Finci, predsjednik Jevrejske zajednice BIH.

“Rekao bih da predsjednica Hrvatske često daje neke izjave pa onda kasnije sama sebe mora tumačiti. Pokušajte se sjetiti neke izjave američkih ili francuskih predsjednika, ili engleskog premijera, koji su objašnjavali šta su ustvari hteli reći. Oni govore ono što hoće da kažu, a kod nas ovdje političari kažu ono što im je prvo na jeziku, pa onda kasnije objašnjavaju šta su mislili i zašto su bili krvo shvaćeni, a mi znamo samo šta su rekli i teško možemo da im čitamo misli”, kazao je Finci komentarišući nedavne navode hrvatske predsjednice.

Kada je riječ o radikalizmu, više problema ima u Hrvatskoj, kazao je Finci govoreći o problemu postavljanja ploče ustaškim pozdravom u Jasenovcu.

” Mi znamo da je u ISIL-u bilo ljudi sa ovih prostora ali oni su, kako kažu organi bezbjednosti i od njih nema opasnosti. Danas je šesnaest godina od početka rata protiv terorizma koji ovolike godine traje bez uspjeha, Ja mislim da BiH nije teren koji je podložan terorizmu. Mi smo imali dosta terora od 92 do 95”, rekao je Finci.

On je komentarišući izjave hrvatske predsjednice o nekredibilitetu tribunala u Haagu u slučaju da se potvrdi osuđujuća presuda za Udruženi zločinački poduhvat kazao da ideja Herceg Bosne iako je javno odbačena, na njoj se još uvijek privatno radi.

“Sve presude u Haagu su donesene od istog tribunala, i nema nijedne za koju se sve tri strane slažu, jer ako su “naši” krivi onda tribunal gubi kredibilitet i tome slično, ako ne onda on dobro radi. Tako će biti i sa ovom grupom koja čeka drugostepenu presudu, i to će sigurno potresti Hrvatsku više nego u BiH, jer se ovdje zadovoljno presudom kojoj je potvrđena aktivnost koja se u pravu naziva udruženim zločinačkim poduhvatom s ciljem da se naškodi BiH i da se izvrši secesija onoga što se tada zvalo “Herceg Bosnom”. Po ponašanju političara u Hrvatskoj a i na našoj strani, čini se da se od te ideje javno odustalo, ali privatno se radi na tome”

Predsjednik Jevrejske zajednice u BiH osvrnuo se na rad Međureligijskog vijeća i problem slabije koordinacije između predstavnika religijskih zajednica u Mostaru, kazavši da kod predstavnika Katoličke crkve nedostaje spremnost za to.

“U Mostaru još nisu rasčišćeni odnosi između rimokatoličke crkve i ostatka vjerskih zajednica. Osim izmjena kurtoaznih čestitku za velike praznike druge saradnje nema, i čini se da nema velikog interese da se takva saradnja uspostavi. Međureligijsko vijeće radi na tome. Kada ćemo u tome uspjeti, to će vrijeme pokazati”, kazao je Finci.

(Kliker.info-Vijesti)

///////////////////////////////
//////////////////////////////////////

SAOPĆENJE IZ KABINETA BAKIRA IZETBEGOVIĆA: "Čović u Zagrebu iznio stavove suprotne stavovima Predsjedništva BiH"

Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Dragan Čović, na jučerašnjem sastanku sa predsjednicom Republike Hrvatske Kolindom Grabar Kitarović, iznio je stavove koji su suprotni službenim stavovima Predsjedništva BiH.

Postupajući na taj način, Čović je doveo u zabludu i bosanskohercegovačku i hrvatsku javnost.

 

SAOPĆENJE IZ KABINETA BAKIRA IZETBEGOVIĆA: 'Čović u Zagrebu iznio stavove suprotne stavovima Predsjedništva BiH'

Nije istinita tvrdnja da „što se tiče institucija BiH, nema nikavih formalno-pravnih smetnji za izgradnju Pelješkog mosta“. Stvari su upravo obrnute.
 
Podsjećamo Dragana Čovića na službeni stav Predsjedništva BiH iz 2007. godine, koji je jednoglasno usvojen i koji  glasi: „Bosna i Hercegovina je protiv izgradnje mosta do rješavanja otvorenih pitanja vezanih za identificiranje morske granične crte između dvije države“. O navedenom stavu su tada obaviješteni i najviši dužnosnici Republike Hrvatske.
 
Dragan Čović, kao trenutni predsjedavajući Predsjedništva BiH, ima ustavnu obavezu da zastupa službene stavove i interese BiH. Svako drugačije postupanje predstavlja zloupotrebu službenog položaja. 
 
Nedopustivo je da predsjedavajući Predsjedništva BiH, umjesto obavezujućeg zastupanja interesa BiH, zastupa interese druge države i nastoji opravdati postupke Hrvatske koji predstavljaju udar na suverenitet BiH i u suprotnosti su sa Konvencijom UN-a o pravu mora i dugoročnim interesima BiH, saopćeno je iz Kabineta člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića.

//////////////////////////////

AMERI OKOM, DODIK SKOKOM: Predsjednik RS ispunio dva ključna uslova američkih diplomata za skidanje s 'crne liste'!

AMERI OKOM, DODIK SKOKOM: Predsjednik RS ispunio dva ključna ...

////////////////////////////////

///////////////////////////

12.09.2017.

DVIJE PRIČE

Dvije priče


Nezirović Elvedin

Autor 11.9.2017. 



Dvije priče

........................................

Izdvajamo

  • Grad će utonuti u svoje prirodno, komatozno stanje, pokoren i okovan šutnjom. Ona je ovdje na posebnoj cijeni, pogotovo ako ima intelektualni prefiks, odnosno ako upražnjava potrebu da se javnom, argumentovanom kritikom doprinosi nekakvom boljem i urednijem društvu.
..............................

To da svako vrijeme ima svoje priče, naučilo nas je naše čitalačko, ali i neko opće, životno iskustvo. Dobre priče pamte se i onda kada više ne bude onih kojima mogu nešto novo saopštiti. Znaju se iznenada pojaviti i onda ponovo potonuti u prividni zaborav, sve dok sjećanje na njih ne evocira neki naizgled glup i nevažan događaj. Takva je priča o neimaru Radi i ljubavnicima zazidanim u temelje Starog mosta. Loše priče se zaborave kao što se zaborave tmurni i prespavani dani. Njihova smrt je konačna i nema tog događaja koji bi im udahnuo novi život. Onima koji će doći poslije nas, naše priče neće govoriti mnogo. O nama će im najbolje govoriti naša šutnja.

Priča prva: NEIMAR RADE

Ima jedna stara mostarska narodna pjesma, koju navodi Carl Peez, austrougarski putopisac, u knjizi „Mostar i njegova kultura – Slika jednog grada u Hercegovini“ (1891.). Spominje je i austrijski vojnik, Robert Michel, u svojim mostarskim putopisima (1908.), a u nešto izmjenjenoj verziji u odnosu na Peezovu, donosi je i publicista i novinar, Muhamed Ajkić u knjizi „Mostarski Stari most“ (1936). Zaslužuje ta pjesma trenutak naše pažnje, uz napomenu da se radi o Ajkićevoj verziji:

Mila braćo, čuda golemoga
Kad se gradi kamena ćuprija
U Mostaru na vodi Neretvi
U cara je ni u kralja nejma:
Majstor joj je neimare Rade
Gradio je za nuždu golemu,
A da svoju on otkupi glavu,
Jer ga Turčin bješe osužnjio,
Pa je gradi četiri godine.
On načini kamenu ćupriju

Elem, tamo gdje prestaje pjesma, počinje priča. A ona kaže da se Most, u toku gradnje, nekoliko puta rušio u Neretvu. Da bi pobijedio lošu karmu, Rade je, na savjet Podveleške vile, u temelje Mosta dao zazidati dvoje zaljubljenih. Snaga njihove ljubavi, držala je, eto, kameni luk iznad rijeke skoro četristo pedeset godina, sve dok ga nije srušila ljudska mržnja.

O tome ko je bio neimar Rade i je li mu vila iz Podvežeja svojim savjetom spasila glavu, narodna priča ne zna ništa. Sigurno je samo to da Rade iz pjesme nije, niti može biti, onaj jedini Rade kojeg je historija ovjenčala nadimkom Neimar – Rade Borović, zidar iz Bara, inače protograditelj manastira Ljubostinja, u blizini Trstenika, u Srbiji. Pa ipak, ako bi nam bilo dopušteno da se na trenutak ušunjamo u Radin kasniji život, vjerujem da bismo ga zatekli u nekoj seoskoj krčmi, očiju prikovanih za čokanj u koji se svakoga časa sprema strovaliti, dok, po ko zna koji put, po glavi valja jednu te istu misao: kakav je i to most kad ga nauzgor mogu držati samo ljudske kosti i bješe li ono dobrostiva vila ili sam vrag što ga natjera da bira između svoje i tuđih glava.

Pjesme o neimaru Radi i legende o ljubavnicima uzidanim u temelje Starog mosta, sjetio sam se neki dan, kada su skoro svi ovdašnji portali izvijestili o tome kako je neku djevojku na Mostu zaprosio njen dečko, nakon što je, potajno, a zapravo u dosluhu s njenom majkom, iz nekog svog, američkog, doputovao u ove naše, mostarske živote. Nije to ni prva ni posljednja takva priča, uostalom, prošnje spadaju u onu vrstu događaja koji su, andrićevski rečeno, opće mjesto u životima svih velikih svjetskih građevina, te su samim tim lišeni bilo kakvog senzacionalizma. Pa opet, za njom se raspomamio ovdašnji bofl žurnalizam do te mjere da gotovo i nije bilo portala koji bi je ignorirao. Ako je suditi po lavinama komentara na društvenim mrežama, priča je izazvala ogroman interes onog dijela javnosti kojemu nikada nije dosta jeftine patetike i za koji bi se moglo reći da ne živi život, nego igra rolu u svojoj omiljenoj turskoj sapunici. Jedino, zapravo, što u pomenutoj priči zavrjeđuje našu pažnju, jeste ono što ona, u svom neznanju, nehotično priziva: sjećanje na one dvije zazidane duše – dva galeba, što se za toplih ljetnih dana, kako je to slikovito opisao Robert Michel, strmoglavljuju za komadićima kukuruznog hljeba bačenim u rijeku.

Priča druga: KOMUNALNI NERED

O čemu bi ovdašnji intelekutalni polusvijet pričao posljednjih desetak dana da nije bilo epizode s prošnjom na Mostu, ne zna se, ali bi se, siguran sam, nešto slično već našlo. U gradu, u kojem zrak vonja po pretrpanim kontejnerima i u kojem se ratne ruševine prijeteći naginju nad glave prolaznika, ljudi imaju neizlječivu potrebu da se pretvaraju kako je sve, zapravo, u savršenom redu. Kao na vlastitu kožu, navikli smo se na Mostar u kojem je malo šta onako kako bi trebalo biti i to je naš navjeći usud.

Sami smo sebe osudili da živimo u gradu, kojeg je najtačnije opisao Yehuda Amichai, pišući, opet, o nekoj svojoj, izraelsko-palestinskoj stvarnosti: Lepršaju naše zastave / Lepršaju njihove zastave / Neka oni misle da smo mi radosni / Neka mi mislimo da su oni radosni. Smisao vlastitog postojanja ovdje je definiran odnosom prema onom drugom, kojeg stalno treba uvjeravati da je naš jad zapravo naša najveća sreća. Za takvu vrstu dojma potrebne su nam zastave, džinovski vjerski simboli od željeza i betona i bofl žurnalizam, a ne, naprimjer, efikasna i rentabilna komunalna preduzeća (u Mostaru ih ima čak pet!), koja su – o tome govori i nedavno prezentirano istraživanje nekoliko lokalnih udruženja okupljenih pod jedinstvenim nazivom „Naše društvo“ – žderači budžetskog novca i oličenje neodgovornosti i nerada.

Taj bi se komunlani nered dao izraziti još jednim mostarskim paradoksom: što je više komunalnih preduzeća, to je u gradu manje čistoće. Čistoća ulica važna je još samo onim rijetkim među nama koji smisao postojanja vežu za praktične i normalan život neophodne stvari, a ne za obezljuđene velikonacionalne ideje. Istina je, zapravo, da se većini živo fućka i za gradsku čistoću, i za komunalna preduzeća, i za sve ono što stane u semantičko polje sintagmi normalan grad i normalan život. Za koji mjesec, niko se više neće sjećati pomenutog istraživanja, iako će nam ulice jednako zaudarati na ubuđale kuhinjske otpatke i rastočeni karton. Grad će utonuti u svoje prirodno, komatozno stanje, pokoren i okovan šutnjom. Ona je ovdje na posebnoj cijeni, pogotovo ako ima intelektualni prefiks, odnosno ako upražnjava potrebu da se javnom, argumentovanom kritikom doprinosi nekakvom boljem i urednijem društvu.

To da svako vrijeme ima svoje priče, naučilo nas je naše čitalačko, ali i neko opće, životno iskustvo. Dobre priče pamte se i onda kada više ne bude onih kojima mogu nešto novo saopštiti. Znaju se iznenada pojaviti i onda ponovo potonuti u prividni zaborav, sve dok sjećanje na njih ne evocira neki naizgled glup i nevažan događaj. Takva je priča o neimaru Radi i ljubavnicima zazidanim u temelje Starog mosta. Loše priče se zaborave kao što se zaborave tmurni i prespavani dani. Njihova smrt je konačna i nema tog događaja koji bi im udahnuo novi život. Onima koji će doći poslije nas, naše priče neće govoriti mnogo. O nama će im najbolje govoriti naša šutnja.

12.09.2017.

KURTOAZIJA

JEBEM TE KURTOAZIJO


Ivo Anić

Autor 10.9.2017.



JEBEM TE KURTOAZIJO

....................................

Izdvajamo

  • Kurtoazija je kako vidimo iz povijesti odnosa politike prema nacizmu donijela samo jedno - poraz onih koji su sa nacizmom koketirali.
................................
...................

Jebem te kurtoazijo, pomislio je danas svaki član SDP-a koji još iole drži do sebe kidajući stranačku iskaznicu. I bio je u pravu. Kurtoazije sa nacistima nema. I točka. Sa nacistima se zna što treba i kako treba, a povijest nas je tome itekako naučila. Kurtoaziju, šefe oporbe ostavi za sebe, kada ne budeš to što jesi, kurtoaziju i strah, a ljevicu ozbiljno te molimo daj kome pametnijem u ruke!

Daleke 1933. godine Veliku Britaniju potresao je prvorazredan skandal. Naime, Buchinghamska palača, njena administracija pokušala je umanjiti značenje poprilično skandalozne snimke koja je procurila u javnost, a radilo se o privatnom filmu u kojem kraljica, koja je tada imala sedam godine diže desnicu u znak nacističkog pozdrava. Danima se bijesna javnost i mediji koji su kampirali pred palačom pokušavahu domoći kraljičine izjave ili njenih pobočnika no stvar je prikazana kao šala, i na kraju kao kurtoazija, jer su mlađahnu kraljicu pripremali na možebitni bilateralni susret sa vrhom Trećeg Reicha u budućnosti.

Kurtoazija je bila riječ koju su tada upotrijebili kraljičini glasnogovornici pravdajući mlađahnu vedetu izjavama kako ona zbilja nema nikakvih simpatija prema nacizmu, no istina je, a javnost na otoku je dobro znala, bila kudikamo suhoparnija i drugačija. Tadašnja aristokracija Britanije itekako je gajila simpatije prema idejama koje su zastupali nacisti, a neki zastupnici u parlamentu Velike Britanije otvoreno su naglašavali svoju naklonost fašističkim idejama. Nekoliko godina kasnije ta će se naklonost jasno i artikulirati sumnjivim Britanskim ponašanjem kod pripajanja Austrije Njemačkoj i izostanak reakcije na tada već znatan pogrom Židova u Trećem Reichu.

Visoko ritansko društvo imalo je, osim političkim veza i one građanske, ljudske i nije tajna da je veliki dio aristokracije na privatnim druženjima i zabavama čak i razgovarao na Njemačkom jeziku, a kulminacija je svakako bila iza Olimpijskih igara 1936. godine kada sam Hitler sklapa unosne poslove sa engleskim tvrtkama u vlasništvu krune. Sama mlada kraljica neposredno prije zahlađenja odnosa provodi cijelo ljeto u Münchenu, a jedan od apologeta nacizma bio je i urednik tada najčitanijih britanskih novina Daily Maila, Lord Rothermere.

Nacistički pozdrav mlađahne kraljice “iscurio” je u javnost u poprilično nesretan trenutak, nekoliko dana iza službenog vjenčanja nekolicine najutjecajnijih nacista koji su zajedničku ceremoniju okrunili dolaskom samog Führera. Da nevolja bude veća, tim vjenčanjima prisustvovao je i izaslanik kralja Edwarda VIII, kao i Wallis Simpson, navodna kraljeva ljubavnica. Pronjemački stavovi nisu bili nikakva novost, ali su dobrano “raspizdili” radnički dio britanske javnosti i tadašnju ljevicu koja je burno reagirala. Londonom su bjesnili prosvjedi, štrajkalo se danima, i sam taj čin, kako ga je nazvala aristokracija, “kurtoazija” stajao je po britanskim ulicama glava nekolicine prosvjednika, ali i nekoliko službujućih oficira njezina veličanstva. Taj, nazovimo ga “flert” sa nacistima, ta kurtoazija, skupo je stajala mlađahnu kraljicu koja se u desetljećima nakon rata iznimno trudila da svoj kurtoazni gaf dobrano sakrije i bunkerira, najavljujući rigorozne mjere i oštre tužbe prema onima koji su širili takve neistine.

Nacističkog šarma nisu bili imuni ni Rusi. Iako ih je sam Hitler smatrao “nepismenom bagrom”, “masom robova”, a zarobivši kod Molenska 27. srpnja 300 000 Crvenoarmejaca, i tehničkim problemom kojeg treba hitno zbrisati, Joachim von Ribbentrop i Vječeslav Molotov surađuju i imaju bliske odnose, te 1939. i potpisuju slavni sporazum “O prijateljstvu i granicama”, a sam Staljin sa Hilerom dogovara sporazum o međusobnom nenapadanju. Staljin je očaran Hitlerom, a sovjetsku javnost očekivano raspižđenu, dočekuje službena izjava Kremlja kako je taj sporazum čista “kurtoazija” i kako se ne treba mnogo osvrtati na to.

Sa Mussolinijem pak, kurtoazne odnose njeguju i Neville Chamberlain, francuski predsjednik Edouard Daladier, a kancelar Adolf Hitler uskoro baš pred nosom tim istim ljudima “kurtoazno” pripaja Sudete, zapadni dio Čehoslovačke naseljen isključivo Nijemcima. Kurtoazija se pokazala ubrzo kao vrlo zapaljiv pojam po sve one koji su koketirali s nacizmom, Hitleru je kako znamo trebalo to vrijeme u kojima će kurtoazija biti službena državna politika, a strah od rata opravdanje za nju, no i Staljin je imao slične zamisli držeći se kurtoazije, jer je sporazumom Pariz – Moskva, potpisanim od strane francuskog generala Doumenca 21. kolovoiza 1939. uradio istu stvar. Kurtoazijom opravdao svoj kukavičluk i strah.

Sklapanje sporazuma Molotova i Ribbentropa 1939. trebalo je, doduše, propagandno i ideološki dobro objasniti. “Samo slijepci ne vide i samo potpuni šarlatani i lažljivci poriču da cilj ovoga nije obrana demokracije, slobode i neovisnosti malih naroda”, u nevjerojatnom su proglasu svjetskom komunističkom pokretu poručili Staljin i Georgi Dimitrov. Izručenje osam stotina njemačkih i austrijskih antifašista, koji su izbjegli u SSSR, a tada su kao gesta dobre volje izručeni Hitleru, bilo je, naravno, prešućeno.

Kurtoazija je kako vidimo iz povijesti odnosa politike prema nacizmu donijela samo jedno – poraz onih koji su sa nacizmom koketirali.

SDP-ov saborski zastupnik Bojan Glavašević javno je kritizirao svog stranačkog šefa Davora Bernardića danas zbog čestitke neonacistu Velimiru Bujancu. “Žao mi je što je Davor dao prednost kurtoaziji nad sadržajem. Velimir Bujanec predstavlja sve protiv čega se SDP borio”, napisao je Glavašević, a Bernardić je danas, odgovarajući na novinarski upit, ustvrdio kako mu je “žao ako su dvije kurtoazne riječi vezane isključivo uz njegovo vjenčanje pretvorene u slučaj”.

Jebem te kurtoazijo, pomislio je danas svaki član SDP-a koji još iole drži do sebe kidajući stranačku iskaznicu. I bio je u pravu. Kurtoazije sa nacistima nema. I točka. Sa nacistima se zna što treba i kako treba, a povijest nas je tome itekako naučila. Kurtoaziju, šefe oporbe ostavi za sebe, kada ne budeš to što jesi, kurtoaziju i strah, a ljevicu ozbiljno te molimo daj kome pametnijem u ruke!

12.09.2017.

ANTIFAŠISTI PROTIV ANTIFAŠISTA

Antifašisti protiv antifašista

Marinko Čulić

Autor



Image result for marinko culic fotos

............................................

Izdvajamo

  • A tome se moguće suprotstaviti, isto kao 1941. godine, jedino baš partizanskim pjesmama, komunističkim i socijalističkim simbolima. Srećom, džepne fašističke države iz Drugog svjetskog rata, uključujući NDH, bile su moguće jedino na sisi velikih nacifašističkih država, Njemačke i Italije, čega više nema, i zato ovo naše novoustaštvo ima i jaku karikaturalnu crtu. Ali karikaturalan je i otpor koji mu pruža centralna državna vlast, zajedno s ovim novim antifašistima, tako da oko sadašnjeg ustaškog ludovanja sve ipak ostaje otvoreno.
.............................................
....................................

Što to, pobogu, toliko žulja oko ‘Bilećanke’? Najprije, to uopće nije partizanska pjesma, nego je nastala u karađorđevićevskom kazamatu u Bileći godinu dana prije Drugog svjetskog rata, pa ispada da lijevoliberalni komentatori i ne znajući rone suze nad propašću Kraljevine Jugoslavije. Osim toga, ta genijalna pjesma je i po melodiji i po tekstu svemirski superiorna današnjim koračnicama i zborovima Hrvatske vojske, koji otprilike drže razinu orkestara seoskih vatrogasnih društava, a u gorim slučajevima ne dopiru ni do nje. Ali spomenuti komentatori se ne daju smesti, nego nam iz džepnih notesa precizno diktiraju što bi antifašizam danas trebao biti. To nisu, vele važno, partizanske pjesme, komunistički, pa čak ni socijalistički simboli, to su mobitel, pravo na znanje i učenje, kurikularna reforma. Blagi bože, što sve moramo slušati! Pa da je novim hrvatskim nacistima samo do podrivanja kurikularne reforme, oni bi to prepustili Željki MarkićDijani Vican i sličnima, i imali bismo konzervativizma, antimodernosti, antisekularnosti itd. otprilike onoliko koliko ih ima i u drugim desnijim evropskim zemljama. Ali to su za njih bezvrijedne trice i kučine, oni hoće puno više, obnoviti, ako je moguće i kopipejstati, obožavanu NDH.

Kada se Žarko Puhovski ovih dana zauzeo za micanje Titovog imena sa zagrebačkog trga jer, veli, on je bio maršal, a maršali ubijaju ljude, odmah mi je na um pao sovjetski maršal Žukov. Taj čovjek slomio je nacističku opsadu Staljingrada, što je bio toliko važan, prijeloman događaj da bez njega Hitler možda čak ne bi izgubio rat. Ali, avaj, bio je maršal, ‘kriv’ za smrt desetina hiljada pripadnika nacističke vojske i što sad? Po logici Puhovskog, trebalo bi mu oduzeti svu silu sovjetskih i stranih odlikovanja i počasti, ali nije samo to. Sutradan na jutarnjoj kavi jedan prijatelj dopunio je moje dojmove podsjećanjem da ne ‘ubijaju’ samo maršali nego i generali, pa ga zanima bi li Puhovski zadržao ovakav pristup i kada je riječ o generalu Gotovini. Mo’š mislit’. Puhovskom su se očito gadno pomiješali lončići, što se, hajde, svakome može dogoditi, pa mu to ni ovdje nećemo uzeti za ultimativno zlo. Čekamo ga, međutim, na drugom, važnijem mjestu, gdje je linija popuštanja tvrđa i kruća. U obrazloženju zašto maknuti Titov trg Puhovski navodi i da nisu dobri gradski toponimi koji dijele ljude, a Trg maršala Tita činio je, veli, baš to – dijelio je ljude.

Dođavola, pa nazivi ulica, trgova, spomenici itd. i postoje zato da utjelovljuju neke vrijednosti neovisno o tome što će uvijek biti i onih koji ne dijele te vrijednosti. Osim toga, a to je i najvažnije, Hrvatska nikada nije bila toliko podijeljena kao 1941. godine, na jednoj strani bila je ona ustaška, na drugoj partizanska, i što je po Puhovskom trebalo napraviti? Da Pavelić priđe Titu?! Ili da Tito priđe Paveliću?! Naravno da je duboko subinteligentno očekivati da se to moglo dogoditi, sukob ustaša i partizana bio je neizbježan, još više, bio je goruće potreban ako se željelo prekoračiti civilizacijski prag koji je pobjedom nad nacifašizmom dosegnut. Ali evo izgleda da dio antifašista, među koje sebe ubraja i donedavni profesor na zagrebačkom Filozofskom, smatra da su hrvatskom antifašizmu potrebne važne promjene. Ideja tih promjena svodi se otprilike na sljedeće. Ako se na hrvatsku profašističku desnicu vrši pritisak da micanjem ploče ‘Za dom spremni’ iz Jasenovca pređe u mirnije, postfašističke vode, zauzvrat bi i antifašisti trebali okrenuti novu, postantifašističku stranicu. Otprve jasno vidiš da tu nešto debelo, ali baš debelo ne štima.

Hrvatski nacizam, ustaštvo, naočigled toliko buja da Plenkovićeva vlada čak vodi ozbiljne pregovore s deklariranim ustašom Markom Skejom s hitlerovskim brkom oko Jasenovca, što je, jasno, teška sramota za nju i najveći simbolički uspjeh Pavelićevih sljedbenika od vremena NDH. S druge strane hrvatski antifašizam uvukao se u sebe i veličinom odgovara malo ozbiljnijem filatelističkom društvu, a usto se i temeljito kroatizirao i tako iznevjerio svoju jugoslavensku suštinu, bez koje NOB sigurno ne bi bio onako uspješan, ili čak ne bi bio moguć. I sada bi – nemoj, molim te – rješenje bilo da se dvije strane za jednak broj koraka, dakle proporcionalno, povuku na umjerenije pozicije?! Riječ je o stotinama puta viđenoj taktici hrvatske ljevice, koja se isto toliko puta pokazala glupo naivnom, da treba malo popustiti i udovoljiti radikalnoj desnici i sve će biti u redu. To je najbolje utjelovljeno u svojedobnoj kukavičkoj, kapitulantskoj rečenici Ivice Račana da će SDP biti najveća brana povratku komunista na vlast, iako nigdje na vidiku nisi mogao vidjeti komuniste koji bi to htjeli, ali su zato zbrisani zadnji ostaci hrvatske socijaldemokracije. Pa ipak, krepani duh te Račanove krilatice živnuo je ovih dana kroz energično ograđivanje SDP-a, GLAS-a i čitavog buljuka lijevoliberalnih komentatora od zastava, ili navodnih zastava SSSR-a, SR Hrvatske, pa čak i ‘partizanske’ pjesme ‘Bilećanke’ na nedavnom skupu protesta protiv micanja Titovog trga u Zagrebu.

Jasno je da ta halabuka izgleda nadrealno u situaciji kada je Hrvatska doslovce preplavljena ušatim ‘U’ s križem u sredini i kukastim križevima, a bizaran je i sadržaj tih optužbi. Najprije, što je sporno u zastavi SSSR-a, pa to je bila ključna članica antifašističke koalicije, i u ovakvim prigodama mjesto joj je isto koliko i američkoj ili britanskoj zastavi. Naravno, u paranoičnom umu može se pojaviti užasavajuća pomisao i da ta zastava simbolizira Staljinov totalitarizam i gulage, ali otprve se vidi da je posrijedi teži idiotizam. Jer na spomenutom protestnom skupu pojavili su se deklarirani tvrdi titoisti, a njima valjda ne treba objašnjavati da je Tito 1948. nepovratno, čak i uz izgledan krvavi rasplet, raskrstio sa Staljinom. Drugo, što je, dovraga, sporno u zastavi SR Hrvatske?! Je li ona ikada došla u nekakav sukob s međunarodnom zajednicom i je li se ikada pojavila ideja da se nju eliminira, poput NDH, iz svjetskog pravnog poretka? Osim toga, dosadašnji Trg maršala Tita sada se zove Trg Republike Hrvatske a, kako je primijetio Hrvoje Klasić, Hrvatsku je baš Tito proglasio Republikom, što nikada prije u povijesti nije bila. Nisu li to upravo dražesni primjeri stupidnosti hrvatskog povijesnog revizionizma, u koji se, evo, dala zakoprcati i nominalna hrvatska ljevica.

Napokon, što to, pobogu, toliko žulja oko ‘Bilećanke’? Najprije, to uopće nije partizanska pjesma, nego je nastala u karađorđevićevskom kazamatu u Bileći godinu dana prije Drugog svjetskog rata, pa ispada da lijevoliberalni komentatori i ne znajući rone suze nad propašću Kraljevine Jugoslavije. Osim toga, ta genijalna pjesma je i po melodiji i po tekstu svemirski superiorna današnjim koračnicama i zborovima Hrvatske vojske, koji otprilike drže razinu orkestara seoskih vatrogasnih društava, a u gorim slučajevima ne dopiru ni do nje. Ali spomenuti komentatori se ne daju smesti, nego nam iz džepnih notesa precizno diktiraju što bi antifašizam danas trebao biti. To nisu, vele važno, partizanske pjesme, komunistički, pa čak ni socijalistički simboli, to su mobitel, pravo na znanje i učenje, kurikularna reforma. Blagi bože, što sve moramo slušati! Pa da je novim hrvatskim nacistima samo do podrivanja kurikularne reforme, oni bi to prepustili Željki MarkićDijani Vican i sličnima, i imali bismo konzervativizma, antimodernosti, antisekularnosti itd. otprilike onoliko koliko ih ima i u drugim desnijim evropskim zemljama. Ali to su za njih bezvrijedne trice i kučine, oni hoće puno više, obnoviti, ako je moguće i kopipejstati, obožavanu NDH.

A tome se moguće suprotstaviti, isto kao 1941. godine, jedino baš partizanskim pjesmama, komunističkim i socijalističkim simbolima. Srećom, džepne fašističke države iz Drugog svjetskog rata, uključujući NDH, bile su moguće jedino na sisi velikih nacifašističkih država, Njemačke i Italije, čega više nema, i zato ovo naše novoustaštvo ima i jaku karikaturalnu crtu. Ali karikaturalan je i otpor koji mu pruža centralna državna vlast, zajedno s ovim novim antifašistima, tako da oko sadašnjeg ustaškog ludovanja sve ipak ostaje otvoreno.

11.09.2017.

IVO GOLDSTEIN: NEGIRANJE ANTIFAŠIZMA NA BALKANU, NEGIRANJE SEBE

Goldstein: Negiranje antifašizma na Balkanu, negiranje sebe



Image result for ujedinjeni protiv antifasizma fotos

Ivo Goldstein, povjesničar sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta, za ‘Zašto?‘ objašnjava zbog čega se zemlje Zapadnog Balkana odriču antifašizma, iako neke od njih svoju državnost temelje na antifašističkoj borbi u Drugom svjetskom ratu.

Ovo je uređena i skraćžena verzija snimljenog razgovora:

  • Neuspjeh

Odgovor na to pitanje možemo naći u svemu pomalo, i u općeveropskom, pa i općesvjetskom, trendu u radikalizmu koji se događa i kojem svjedočimo u različitim režimima različite ideološke i političke orijentacije, jednoj radikalizaciji koja ovih dana kulminira na Korejskom poluotoku, možemo ići čak i do te točke, s jedne strane.

S druge strane je, naravno, rezultat i posljedica jednog neuspjeha postjugoslavenskih društava i država da se nađu na svjetskoj karti, da se na pravi način ustroje kao države i društva i činjenica da to nije uspjelo, odnosno da nije uspjelo u pojedinim državama u manjoj ili većoj mjeri, pri čemu bih rekao da Bosna i Hercegovina i Makedonija su upravo na najnižoj razini dok je Slovenija u tom smislu ipak u najboljem položaju.

Ono što se dogodilo u tim društvima je zapravo povezano sa antifašizmom i sa antifašističkom opcijom.

  • Različitost

Naime, mi i danas u svim tim društvima i državana i dalje vodimo bitke iz Drugog svjetskog rata -- ustaše i četnici, partizani, belogardejci, balisti i ne znam koje sve ne opcije, političke i vojne.

Međutim, to je samo odraz refleksija današnjih političkih i ideoloških borbi koje se vode i koje sa manje ili više varijanti i verzija u svim tim društvima zapravo možemo svesti na borbu moderniteta, želje za jednom općom modernizacijom, liberalizacijom, demokratizacijom, otvorenošću -- koja podrazumijeva i suradnju, solidarnost, respekt prema drugom i drugačijem -- i naravno jednog tradicionalizma koji uključuje i opoziciju modernitetu, opoziciju novome, i naravno zatvaranje u sebe.

Dakle ona pozicija, s jedne strane, i oni drugi i drugačiji, sa one druge strane, pri čemu bilo kakva druga ili drugačija politička kulturna opcija koja uključuje ove drugačije na različite načine -- dakle to mogu biti političke opcije, mogu biti i vjerske, dakle vjerska različitost, nacionalna različitost, ja bih rekao isto i različite seksualne orijentacije i tako dalje, i tako dalje -- dakle, sve te opcije su na onoj drugoj strani.

  • Kriza

Ovi tradicionalisti se žele protiv njih boriti pa čak i ne samo demokratskim i političkim sredstvima nego to na neki način uključuje i određeno nasilje, koje je naravno kulminiralo u ratu prije 20 i više godina ali i sad se manifestira u pojedinom situacijama.

A ako ne nasilje, onda u svakom slučaju govor mržnje, radikalizam i jednu apsolutno nezdravu atmosferu u kojoj ne da ne želimo živjeti nego i ne možemo živjeti.

Dakle to je nešto što je, kada stavimo to u širi kontekst, jedan otklon od antifašizma i antifašističkog nasljeđa koje je u svim jugoslavenskim sredinama bilo vrlo jako prisutno -- zapravo manifestira jednu duboku društvenu krizu koja ima naravno šire implikacije od onoga što mi vidimo, a to je odmak od antifašizma.

  • Federacija

To je potpuno šizofrena situacija.

Svi u Hrvatskoj i BiH koji tvrde da BiH i Hrvatska a onda i Srbija počivaju na odlukama određenih anifašističkih vijeća narodnog oslobođenja, to je tako, to je tako jasno i tako nedvojbeno i tako neporecivo kao što znamo da je danas 2017. godina, a nije 2015. ili 2021.

Prema tome, o tome jednostavno ne možemo razgovarati.

Naravno, BiH i Hrvatska a onda i druge jugoslavenske republike su nakon što su de facto stvorene i potvrđene odlukama antifašističkih vijeća a onda i odlukama Drugog zasjedanja AVNOJA, dakle krajem studenog ili novembra 1943. u Jajcu, počele funkcionirati kao dijelovi jedne nove federacije.

  • Prava strana

Uvijek se može pričati o tome da li je to bila istinska federacija ili ne, koliko je bilo slobode u tome, možemo govoriti i o svemu i svačemu, dakle i o zločinima koji su počinjeni u ime tog režima, međutim na neke državnopravne temelje tih država se ne možemo vraćati.

Govoreći o antifašizmu i njegovom nasljeđu danas, možemo postaviti jedno vrlo jednostavno pitanje i detektirati pozicije sudionika u diskusiji: ‘Hajde da se dogovorimo ko je u drugom svjetskom ratu bio na pravoj a ko na krivoj strani?’

I naravno u slučaju svih, ili većine, jugoslavenskih republika na pravoj strani, što se mene tiče, su bili partizani.

  • Diskusija

Na onoj drugoj strani svi ostali, uključujući naravno u hrvatskom slučaju i domobrane i ustaše, u slovenskom slučaju domobrane i naravno u Srbiji četnike, što je jedan onako dodatno poseban fenomen ali o njihovoj kolaboracionističkoj ulozi ne smije biti nikakve dileme.

Svi ti pokreti na ovaj ili onaj način su služili neprijatelju koji je promovirao rasne zakone, okupirao zemlju, provodio politiku terora i te su opcije u političkom i vojnom smislu apsolutno direktno služile i naravno provodile još dodatno svoje politike netrpeljivosti, sve do genocida.

Prema tome, ako se možemo dogovoriti o bazi, tko je bio na krivoj a tko na pravoj strani i ako možemo ustanoviti da su partizani bili jedini na pravoj strani, onda imamo temelj za jednu normalniju diskusiju jer onda možemo pozicionirati sve ono što se događalo.

  • Osveta

Ovi veliki predstavnici desnice sada stalno govore o komunističkim zločinima krajem 1944. i 1945., o komunističkoj staljinističkoj represiji i tako dalje.

Ja sam i o tome pisao, o zločinima koji su se dogodili u to vrijeme, ja ih ne pokušavam prikrivati i minimizirati ali ih moramo staviti u pravi kontekst.

A pravi kontekst je da je ta antifašistička opcija bila prava opcija, da se 1944-45 dogodilo oslobođenje zemlje i kada to tako kontekstualiziramo onda nam se i obračun sa narodnim neprijateljem -- koji nije bio samo obračun nego je prerastao u osvetu i osvetnički gnjev i naravno da je prerastao u nepravdu koja je rezultirala mnogim izgubljenim životima -- onda se ta antifašistička opcija vidi ipak na pravi način.

  • Tendencije

Netko je na kraju zloupotrijebio antifašizam, zamrljao ga, s jedne strane, a s druge strane nije promijenio osnovne pozicije ili osnovno pozicioniranje koje mi imamo u drugom svjetskom ratu.

Izvodeći iz ovoga sto sam sada rekao zaključak, danas 2017. te revizinističke tendencije koje su izuzetno snažne u čitavoj regiji, one su snažne do boli, do nečega što je apsolutno za bilo kakav liberalno-demokratski i intelektualni pristup apsolutno neprihvatljivo, zapravo opet dolazimo do toga da te opcije direktno ili indirektno impliciraju pozivanje na govor mržnje na nesolidarnost, pozivaju na nesnošljivost.

Mi u regiji bivše Jugoslavije na taj način ne možemo živjeti.









11.09.2017.

KOSOVSKI PREMIJER, SRPSKI OPTUŽENIK

Kosovski premijer, srpski optuženik


Image result for ramus haradinaj fotos

Ramuš Haradinaj, premijer Kosova

Činjenica da Srbija ne odustaje od optužnice za ratne zločine protiv novoizrbanog premijera Vlade Kosova Ramuša Haradinaja neće bitnije uticati na proces normalizacije Srbije i Kosova jer je format dijaloga promenjen, umesto premijera vode ga predsednici država, ocenjuje za Radio Slobodna Evropa (RSE) poznavalac balkanskih prilika Bodo Weber.

Svoju optužnicu protiv Haradinaja Srbija treba da preispita, poručuje analitičar iz Beograda Dušan Janjić.

Poslednjih dana, povodom saradnje Srpske liste sa Haradinajevom Vladom a uz odobrenje Beograda, sa najviših mesta u Srbiji stižu uveravanja da se od optužnice za najteže ratne zločine neće odustati.

Bodo Weber, viši saradnik berlinskog Saveta za politiku demokratizacije, za RSE smatra da se to neće ozbiljnije reflektovati na dijalog Beograda i Prištine.

"Pošto je ove godine promenjen format dijaloga, prebačen je sa premijera Kosova i Srbije na predsednike, samim tim je smetnja otklonjena. Možda će biti nekih smetnji u nekim delovima Berlinskog procesa, sastancima premijera regije, ali u samom dijalogu će to igrati manju ulogu. Uz to, što se tiče budućnosti dijaloga, kao što smo videli na poslednja dva sastanka predsednika Tačija i Vučića, više će uticati to da li će Evropska unija naći put izlaska iz krize u koju je očigledno dijalog upao u zadnjih godinu - dve", kaže Weber.

"Mi kao država imamo isti odnos prema gospodinu Haradinaju, ako mogu da ga nazovem tako. Ostaje naša optužnica, poternica, jer mi ne možemo da odustanemo od pravde za one koji su stradali", uverava predsednik Srbije Aleksandar Vučić.

Srpsko pravosuđe će protiv Haradinaja i dalje preduzimati sve moguće mere, poručio je i direktor Kancelarije za Kosovo Marko Đurić.

Inače, povodom odluke da Srpska lista uđe u Haradinajevu Vladu Kosova, opozicija u Srbiji je gotovo jednoglasno osudila Aleksandra Vučića da izdaje nacionalne interese zarad opstanka na vlasti uz pomoć "stranog faktora". Sa vrha vlasti odgovaraju kontraoptužbama da je srpskoj opoziciji miliji Aljbin Kurti, poznati albanski esktremni nacionalista.

Aljbin Kurti
Aljbin Kurti

Stav analitičara Dušana Janjića je da bi Srbija trebalo da preispita svoje optužnice za ratne zločine, uključujući i onu protiv Ramuša Haradinaja, jer je većina njih već doživela fijasko.

Najnovija uveravanja iz Beograda da se neće odustati u slučaju Haradinaja uprkos saradnje Srpske liste sa njegovom vladom, Janjić vidi kao politički xafsing.

"U tome, kao i u vreme njegovog zadržavanja u Francuskoj, ima mnogo političkog xafsinga, ima mnogo populizma. U suštini iza toga nema ozbiljne namere da se ne sarađuje sa Haradinajem i to je dobro. Ali ta priča da ostaje optužnica, a posebno interpretacija Vulina (Aleksandar Vulin, ministar odbrane u Vladi Srbije) da su svi Albanci isti, proizvodi vrlo negativne posledice po javnost Srbije i Kosova, pa i šire. Zapravo, truju se srca i duše i mozgovi ljudi. Zbog toga je bolje da se preispitaju optužnice, da se primiri govor, ako se već sarađuje, a kad se pojave novi argumenti za ratni zločin, da se onda ponovo procesuira", poručuje Janjić.

Istraga protiv Haradinaja u Srbiji je pokrenuta 2004. godine, a u januaru ove godine je proširena novim optužbama, kada je Francuska uhapsila Ramuša Haradinaja na osnovu međunarodne poternice koju je raspisala Srbija, da bi četiri meseca kasnije ukinula zabranu njegovog napuštanja te zemlje.

Haradinaju je suđeno u Haškom tribunalu za ratne zločine na Kosovu, ali je 2012. pravosnažno oslobođen svih optužbi.

Optužnica Srbije se odnosi na krivična dela ratnih zločina protiv civilnog stanovništva na Kosovu u toku 1998. i 1999. godine u zoni odgovornosti Dukađini.

Reč je, kako Beograd tvrdi, o delima koja nisu bila predmet suđenja pred Haškim tribunalom.









11.09.2017.

HRVATSKA SE PLAŠI PRESUDE HAŠKOG TRIBUNALA

GENJAC ODGOVORIO KOLINDI: „Hrvatska se plaši presude Haškog tribunala jer bi žrtvama morala isplatiti odštetu“!

Predsjednik Glavnog odbora SDA, Halid Genjac, ocijenio je nelogičnom tvrdnju hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarević da će Haški sud "izgubiti svaki kredibilitet" ako šestoricu bosanskohercegovačkih Hrvata, optuženih za zločine tokom rata u BiH osudi za udruženi zločinački pothvat.



GENJAC ODGOVORIO KOLINDI: 'Hrvatska se plaši presude Haškog tribunala jer bi žrtvama morala isplatiti odštetu'! - 2



Image result for dragan covic karikature fotos

Image result for dragan covic karikature fotos


Image result for dragan covic karikature fotos
Image result for dragan covic karikature fotos


Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović kazala je da će Haški sud "izgubiti svaki kredibilitet" ako šestoricu bosanskohercegovačkih Hrvata, optuženih za zločine počinjene tokom rata u Bosni i Hercegovini, osudi za udruženi zločinački pothvat.

 

"Ne želim prejudicirati, ali sud bi, po meni, u tom slučaju izgubio svaki kredibilitet. Uzmimo jednostavno činjenice. Slobodan Milošević je optužen pred sudom u Haagu, a njegovom smrću je završio postupak. U ovom slučaju imamo hrvatske državnike, od predsjednika Franje Tuđmana do tadašnjeg ministra obrane Gojka Šuška, načelnika glavnog stožera Janka Bobetka, koji su već godinama bili preminuli prije samog postupka i na neki način, govoreći kolokvijalnim jezikom, na sudu su duhovi koji se ne mogu braniti. Hrvatskoj je onemogućeno da bude prijatelj suda", izjavila je Grabar-Kitarović.

 

Predsjednik GO SDA, Halid Genjac, kaže da Haški tribunal sigurno neće izgubiti kredibilitet ukoliko potvrdi prvostepenu presudu Jadranku Prliću i ostalima, kako to tvrdi hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović.

Genjac kaže da se Hrvatska plaši jer bi u slučaju potvrđivanja presude, o udruženom zločinačkom pothvatu, Hrvatska žrtvama morala isplatiti odštetu.

 

"Izjava predsjednice Hrvatske je logički nerazumljiva i čudna. Da su Tuđman, Šušak i Bobetko to što su radili, radili kao privatne osobe - to bi imalo smisla. Međutim, sve što su radili, radili su kao najznačajniji činioci tadašnje Hrvatske. Na taj način su sve svoje resurse stavili na raspolaganje Herceg-Bosne. Upravo onim što je stavljeno na raspolaganje Herceg-Bosni učinjeno je sve što je učinjeno, logori i tako dalje. Bez podrške Hrvatske, Herceg-Bosna ne bi mogla sve to učiniti. Djelujući tako, Tuđman, Bobetko i Šušak su Republiku Hrvatsku uveli u udruženi zločinački pothvat. I to je činjenica", stav je Halida Genjca.


//////////////////////////////////////////

Bosna i Hercegovina

Ponedjeljak/ponedeljak, 11. septembar/rujan 2017.

11.09.2017.

HAJRUDIN SOMUN UPOZORAVA: SLIČNOST MIJANMARA I BAJKANA LEŽI U DIVLJANJU RAZLIČITIH NACIONALIZAMA

Hajrudin Somun upozorava i pojašnjava : Sličnost Mijanmara i Balkana leži u divljanju različitih nacionalizama


Septembar 11. 2017.


Bivši diplomata i vanjskopolitički analitičar Hajrudin Somun upozorio je u Dnevniku TV1 da se posljednja dešavanja u Mijanmaru ovdašnjoj javnosti predstavljaju pojednostavljeno. Sve se gleda crno-bijelo i zato je potrebno pojasniti ko su žrtve, a ko su oni koji ih čine žrtvama, istakao je on.

U ovom slučaju, dodao je, to je Vlada Mijanmara, a žrtve su muslimanksa manjina na krajnjem zapadu Mijanmara i izbjeglice koje bježe u Bangladeš i Indiju.

”Možda bi se mogla napraviti i poređenja između Balkana i jugoistoka Azije. Jedno od poređenja bi bilo da upravo ta manjina, Rohinja muslimani, predstavlja među između budizma jugositoka Azije i islama, kao što je bosanska Krajnina bila još u osmanskom dobu i kasnije krajnja enklava islama prema Zapadu, pa joj je osmansko carstvo poklanjalo posebnu pažnju i najviše je naoružavalo, ali je bilo i najviše sukoba”, naveo je Somun.

Sličnost Mijanmara i Balkana, upozorio je, leži i u divljanju različitih nacionalizama i retrogradnih ideologija, koje prerastaju u rasizam.

Najveće žrtve od jugositoka Azije do Balkana, napomenuo je Somun, vrlo često su muslimani.

No, u slučaju Mijanmara, stvar je malo komplikovanija. Rohinja muslimani jesu muslimani, ali njihov problem stvorili su Britanci još za vrijeme kolonije.

”Burma je 130 godina bila pod britanskom krunom. Tada su Britanci, po običaju iz drugih krajeva svojih kolonijalnih posjeda, dovodili su muslimanei hinduse iz Indije da im služe ne samo kao radna snage, nego i kao neka vrsta brane prema budističkim masama u Mijanmaru. Oni su obavljali prljave poslove, ali su bili i trgovci i malo imućniji ljudi. Stvorena je mala klasa povlaštenih ljudi koji su već tada izazvali mržnju kod lokalnog stanovništva”, pojasnio je Somun.

Ta mržnja, dodao je, rezultirala je sukobima posljednju deceniju.

”Kada je Burma dobila nezavisnost, u ovoj državi bilo je 35 etničkih grupa, a jedina od tih grupa koja nije dobila status sutonomnih prava bili su Rohinja muslimani. Od tada se oni bore za taj status, a ne dobijaju ga. Sukob prerasta u otpor, a među ovim muslimanima rodio se i oslobodilački pokret, pa i oslobodilačka armija”, naveo je Somun.

(Kliker.info-Vijesti)

//////////////////////////////

PREOKRET U AFERI 'PRISLUŠKIVANJE': Transparency International BiH podnio prijavu protiv Gordane Tadić!

PREOKRET U AFERI 'PRISLUŠKIVANJE': Transparency International ...

//////////////////////////////

SEJFOVIĆ VRAĆEN U SARAJEVSKI ZATVOR: Prilikom savladavanja bjegunca povrijeđen specijalac

SEJFOVIĆ VRAĆEN U SARAJEVSKI ZATVOR: Prilikom savladavanja ...

//////////////////////////////////////


/////////////////////////////


Richard Branson / Instagram

Zastrašujuća snaga prirode : Snaga uragana Irma je kao dvije atomske bombe

Iako je Irma sa uragana kategorije 5 oslabjela na uragan kategorije 1 s vjetrovima do 135 kilometara na sat, razorne posljedice nevremena još se osjećaju diljem središnje Floride, a procjenjuje

10.09.2017.

UČE BOŠNJAČKU DJECU DA SE KRSTE

Uče bošnjačku djecu da se krste


Bojkot nastave zbog navodnog prekrštavanja (ilustrativna fotografija)

Bojkot nastave zbog navodnog prekrštavanja (ilustrativna fotografija)

U odjeljenju drugog razreda Javne ustanove Osnovna škola „Vuk Karadžić“ u Vlasenici, bošnjačka djeca zajedno sa ostalim na času, koji nije bio vjeronauka, instruirani su od pravoslavnog vjeroučitelja kako da se krste i mole.

Ovaj čin je uznemirio bošnjačke porodice čija djeca pohađaju ovu školu, ali i druge povratnike u ovom gradu. U školi, međutim, tvrde, da se to nije desilo, a djeca Bošnjaka bojkotuju nastavu.

Osim prvog dana nove školske godine, niti jedno od troje djece porodice Džindo više nije u školskim klupama. Majka Meliha govori kako je najstarijoj kćerki protekao prvi dan u školi.

Pitajući dijete kako je provelo dan u školi, rekla je: 'Mama, dolazio je čiko, u dugoj haljini, dugim rukavima, s bradom, pozdravio nas sve, predstavili smo se, svi pojedinačno, i onda nam je držao predavanje kako da na ruci sastavimo tri prsta i kako se krsti i da izgovaramo tu molitvu dok se krsti'.“

Zbog, kako kažu roditelji, instruiranja da se krste i mole, djeca bošnjačke nacionalnosti ne idu na nastavu. No, u školi tvrde da se to nije desilo. Danica Kezunović, direktorica škole „Vuk Karadžić“ u Vlasenici, tvrdi da je o cijelom slučaju saznala iz medija.

„Učitelji drugog razreda dijelili su besplatne udžbenike za svu djecu koje je obezbijedilo Ministarstvo prosvjete i kulture RS. Pri tome je, u toku časa, navratio sveštenik, vjeroučitelj Bojan, da pozdravi sve đake. On je te đake pozdravio i zatim se udaljio sa časa. Kasnije smo iz medija saznali da je učitelj, navodno, prekrštavao đake i učio ih kako se krsti, međutim, to odgovorno tvrdim da se nije desilo u našoj školi.“

Roditelj Alen Džindo prepričava iskustvo njegovog djeteta:

„Učiteljica je bila prisutna u učionici cijelo vrijeme, dijelila je djeci knjige – prvi i drugi razred ih dobija besplatno. Bila je unutra kad je ušao vjeroučitelj. On je ušao, sjeo na mjesto učiteljice, tražio od svakog djeteta pojedinačno punim imenom i prezimenom da se predstave, što su djeca i uradila. Pored mog djeteta bilo je još četvero bošnjačke djece u tom razredu. Bio je svjestan šta je napravio – ima petero bošnjačke djece u razredu. Pokušao je tako hinjski, tako bezobrazno, da prekrsti tu djecu.“

Roditelj Samir Okić podsjeća na loš odnos Vlade RS prema povratnicima:

„Vlada RS, odnosno institucije Republike Srpske imaju zato negativan odnos prema povratnicima. Sama činjenica da se i nakon dvadeset godina procesa povratka ljudi zovu povratnicima a ne domicilnim stanovništvom, dovoljna je sama po sebi.“

Roditelji najavljuju da će bojkot nastave prestati nakon što budu ispunjeni njihovi zahtjevi. Alen Džindo navodi koji:

„Pod broj jedan ćemo tražiti da sklone tu ikonografiju iz škole. Druga stvar – časovi vjeronauke naše djece u redovnu časovnu nastavu da se uvrste. Vidite jednu stvar: pravoslavna vjeronauka je u redovnoj časovnoj nastavi. Naša djeca jedan dan u sedmici, sva, od prvog do devetog razreda, imaju jedan čas vjeronauke.“

Vlaseničanin Mujo Hadžiomerović, predsjednik Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda RS, napominje da se traži kompromisno rješenje.

„U osnovnoj školi u Vlasenici imamo 79 bošnjačke djece i zaista zaslužuje da se okupimo na jednom mjestu i da o svim eventualnim problemima, ako ima i drugih, da porazgovaramo otvoreno, i ono što zaključimo u ponedeljak, zaista ćemo nastojati i prenijećemo to direktorici škole i nastavnicima. Želimo da posjetimo to odjeljenje u kom se to desilo, da podijelimo čokolade sa njima, porazgovaramo i vidimo šta dalje.“

Bojkot nastave u Vlasenici nije prvi u Republici Srpskoj. Zbog toga što se u ovom bh. entitetu ne priznaje naziv bosanskog jezika u nekoliko mjesta u koja su se vratili Bošnjaci često dolazi do bojkota nastave.












10.09.2017.

HOĆE LI TRIBUNAL ZA HRVATSKU IZGUBITI KREDIBILITET

HOĆE LI TRIBUNAL ZA HRVATSKU IZGUBITI KREDIBILITET: Predsjednik Udruženja logoraša Mostar odgovorio Kitarović

"Kada su išle presude protiv Srbije i bivših oficira JNA, tada je za Hrvatsku Haški sud bio legalan i priznat, a sada bi kao trebao izgubiti kredibilitet", objašnjava Nožić.



HOĆE LI TRIBUNAL ZA HRVATSKU IZGUBITI KREDIBILITET: Predsjednik Udruženja logoraša Mostar odgovorio Kitarović
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!


RAZBIJACI BOSNE I HERCEGOVINE

Image result for dragan covic karikature fotos

Image result for dragan covic karikature fotos


Image result for dragan covic karikature fotos
//////////////////////////////////////

Mislim da će drugostepenom presudom Haški sud bivšim čelnicima tzv. Herceg-Bosne potvrditi udruženi zločinački poduhvat kako bi se na neki način barem zadovoljila pravda, kazao je za N1 Safet Nožić, predsjednik Udruženja logoraša Mostar.

 

U nedjelju je predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović tokom gostovanja u emisiji TNT na televiziji N1 izjavila kako će Haški sud "izgubiti kredibilitet" ukoliko se drugostepenom presudom bivšim čelnicima tzv. Herceg-Bosne potvrdi udruženi zločinački poduhvat.

 

Grabar-Kitarović je ovaj slučaj uporedila sa Slobodanom Milioševićem, nakon čije je smrti obustavljen postupak u Haagu. Isto tako navodi, nekadašnji predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman, ministar odbrane Gojko Šušak i načelnik Glavnog štaba Hrvatske vojske Janko Bobetko, nisu među živima, pa smatra da su na Sudu duhovi koji se ne mogu braniti.

 

Nožić je ove izjave hrvatske predsjednice ocijenio kao politiziranje.

 

"Kada su išle presude protiv Srbije i bivših oficira JNA, tada je za Hrvatsku Haški sud bio legalan i priznat, a sada bi kao trebao izgubiti kredibilitet", objašnjava Nožić.

 

Predsjednik Udruženja logoraša Mostar se nada da će Haški sud potvrditi prvostepenu presudu protiv Prlića i drugih.

 

"Kao laik, kao čovjek koji je bio 11 i po mjeseci u logorima HVO-a mislim da će biti potvrđeno kako bi se barem na neki način zadovoljila pravda", zaključio je za TV N1.

10.09.2017.

SJEĆANJE NA TERORIZAM: KAKO JE SRUŠENO 11 MOSTARSKIH MOSTOVA

Sjećanje na terorizam: Kako je srušeno 11 mostarskih mostova


Septembar 10. 2017.


Od marta do augusta 1992. Mostar je doživio stravičan urbicid. Rušene su i spaljivane zgrade pozorišta, bolnice, biblioteke, džamije i samostani stari više od 500 godina. Mostar je grad mostova. Njegovi mostovi su bili najljepši i među svim gradovima plijenili posebnom ljepotom. U 1992. godini i razmaku od par mjeseci u Mostaru je srušeno jedanaest mostova, koje su gradili Mostarci bez obzira na vjeroispovijest.

Vjerovatno u svjetskoj historiji nije zabilježeno ovakvo divljaštvo.

Ko je rušio te mostove? Reći da ih je rušila samo srpska strana je netačno.

Mostarci su prepoznali i drugi zločin kada su vidjeli paljenje starog spomenika Kujundžiluka. Odmah nakon oslobađanja lijeve obale ovaj dio grada su zapalili pripadnici HV-a i Druge (tzv. rudarske) bojne HVO-a.

Iz vrha Republike Hrvatske, preciznije od HDZ-a upozoravaju ovih dana na terorističke prijetnje iz Bosne i Hercegovine.

Trebalo bi ih ovih dana upitati zašto su im, kao i JNA-u i Karadžićevim teroristima, smetali mostarski mostovi?

Ko su ljudi koji su rušili prelijepe mostarske mostove?

U svojoj knjizi „Izdaja i odbrana Hercegovine ‘91-‘95“ Mostarac dr. Suad Ćupina, trener karate reprezentacije BiH, je zapisao: „Mostar je neumoljivo razaran za veliku Srbiju i to od ljudi koji su u naš grad dolazili najčešće da odsluže zatvorsku kaznu u Šantićevoj“.

Istovremeno dr. Ćupina navodi dijelove iz intervjua Valentina Ćorića, koji je danas optužen kao član Prlićeve grupe, a koji je dao u listu „Samuraj“ u Zagrebu. Ćorić je priznao da je još od 1990. godine uključen u specijalne vojne i policijske zadatke: „Formirao sam diverzantsko – inžinjerijsku jedinicu u Čitluku, koja je brojala oko 100 ljudi inžinjeraca i diverzanata i kojoj sam bio zapovjednik. Bili smo smješteni u Kompasovom kampu u Međugorju. Namjena postrojbe je predviđala brze intervencije. Minirali smo sve mostove na Neretvi. Ja sam bio zadužen za inžinjeriju jer sam radio kao inžinjer u Čitlučkom rudniku, tako da sam imao minere koji su minirali sve ceste prema Čitluku, Ljubuškom i tako dalje.“

Drugi rušitelj mostova bio je Branko Simić, koji je živio na lijevoj obali Neretve u naselju Žitomislići, preko puta sela Paoča, gdje je živio Valentin Ćorić.

Rušenje mostova po Hercegovini je počelo još u aprilu 1992. godine. Tako je srušen Most u Stocu preko Radimlje 12. aprila. Betonski most u Begovom Hanu kod Jablanice, na magistralnom putu Sarajevo – Mostar srušen je isti dan. Most u Žitomisliću srušen je 19. aprila, kada je i drugi put minirana pruga na relaciji Konjic – Jablanica. Most Begov Han je srušen maja 1992. i za ovaj teroristički čin postoje svjedoci da je to uradila Kažnjenička bojna Tute Naletilića.

Onda su počela teroristička rušenja prelijepih gradskih mostova Mostara. Most u Vojnom u Potocima, sjevernom predgrađu Mostara, koji je sagrađen u vrijeme Austrougarske, srušen je 20. maja 1992. godine.

Lučki most ili Most Mujage Komadine, izgrađen 1913. godine kao prvi most napravljen u Bosni i Hercegovini od betona, srušen je 20. maja 1992. godine. U Ratnom biltenu SAO Hercegovine objavljeno je da su Lučki most srušile braća Ćupina. „To što su optužili mene i brata, za mene je značilo da je Lučki most srušila zajednička srpska i hrvatska strategija“, navodi dr. Suad Ćupina u svojoj knjizi „Izdaja i odbrana Hercegovine“. Istog dana, 20. maja srušena su tri mosta. I ovaj stravični terorizam će se nastaviti.

Most Bijela na sjevernom ulazu u Mostar, na rukavcu jezera Salakovac, sagrađen 1961. srušen je u maju 1992. Srušila ga je Kažnjenička bojna.

Betonski Titov most ili Most Musala, koji se nalazi u centru grada, srušen je 29. na 30. maj.

Carinski most je srušen 11. juna. Kao svjedok rušenja Carinskog mosta se navodi Rinald Kovačević, koji je vidio kada je Žiko Savić iz Bačevića stavljao eksploziv. Prisutan je bio i Vojislav Babić. Eksploziv je stavljen sa donje strane mosta i srušen daljinskim sistemom. Isti dan srušen je Željeznički ili Sutina most, koji se nalazio između Raštana i Sutine. Most  Hasana Brkića ili Most na Čekreku, izgrađen je 1980. i  srušen je 11. juna 1992.godine.Željeznički most u industrijskom dijelu Bačevića srušen je 11. juna. Tri prelijepa mosta su, dakle, srušena isti dan u ovim stravičnim terorističkim aktima.  Već sutradan, 12. juna srušen je Avijatičarski most ili Vojni most u Rodoču.

Konačno, 9. novembra 1993. artiljerija HVO-a srušila je svjetski poznato zdanje Stari most u Mostaru. Dok su ostali mostovi srušeni podmetanjem eksploziva, Stari most je srušen stalnim granatiranjem. Prvi su ga počeli rušiti četnici pod komandom generala JNA Perišića, a onda ga je konačno srušila artiljerija HVO-a. U tim trenucima na njemu se nalazila zastava UNESCO-a.

Zanimljiv je razgovor koji se vodi u kabinetu Franje Tuđmana 10. novembra 1993. godine, dan nakon rušenja Starog. Prisutni su Mate Boban, Mate Granić, Jadranko Prlić i izvjesniJukić. Razgovor je uglavnom ulagivački. Tuđman pita:

„Usput, taj mostarski most, tko ga je porušio“.

Mate Boban kaže: „Bile su strašne kiše. Toliko pucan prije, tako da je sam pao“.

Tuđman zatim pita. „Inače, među nama, rušenje u vojnom pogledu, kome ide više u korist“?

„Nama“, kaže Boban, a Jukić dodaje šta treba reći za javnost: „Ja sam mišljenja da idemo na obrušavanje. Dakle, mi ćemo reći rušenje ili obrušavanje mosta, pošto ga je kiša načela i ostalo. Optužiti ratna zbivanja i kompletno uništavanje svih dobara u Bosni i Hercegovini“…

Kome je trebalo ovoliko uništavanje mostova u Mostaru i Bosni i Hercegovini? Na rijekama Savi, Vrbasu i Bosni srušeno je 17 mostova. Sa još 15 mostova u Hercegovini to su 32 mosta.

Tuđman i Milošević su dogovarali podjelu Bosne i Hercegovine do u tančine. Samo dva dana nakon rušenja posljednjeg mostarskog mosta, 14. juna 1992. krenula je ofanziva HVO-a na lijevu mostarsku obalu Neretve.

Po nekim srpskim izvorima mostovi su rušeni od obje strane kako bi se povlačenje srpskih jedinica obavilo u miru. Trebalo je stati na granice banovina, a one su prolazile preko Podveležja. Nakon dogovora Karadžića i Bobana u austrijskom Gracu, hrvatska strana jer izdala saopćenje u kojem stoji da je hrvatska teritorija „područje određeno 1939. godine, to jeste granica Hrvatske banovine“. U jednom snimljenom razgovoru između Mome Mandića i Brune Stojića, starih saradnika u MUP-u RBiH, dolazi do prasprave: Granica na Neretvi ili na banovini: „Samo je Banovina iz ‘39. Hrvatima dala prirodne granice. Samo te granice mi hoćemo“, kaže Stojić, inače HDZ-ov funkcioner.

Srbi su popustili i nakon rušenja mostova počelo je njihovo povlačenje na banovinske granice. Mostovi su rušeni preciznim dogovorima. Ko nije znao za te dogovore, rizikovao je da pogine.

U onom istom razgovoru sa Stojićem, Mandić predlaže: „Što ne sjednete i ne dogovorite se: Lijeva obala Srbima, desna Hrvatima, a Muslimane niz Neretvu“.

Ovaj terorizam je u više procesa presuđen na Tribunalu u Hagu. To je bila politika rukovodstva HDZ-a i onog u Zagrebu i onog u Grudama. Danas taj isti HDZ demonizira Bošnjake i Bosnu i Hercegovinu i optužuje ih kao teroriste i prijetnje miru.

(NAP)

10.09.2017.

LJUBAV ROĐENA IZ ČISTE ZABUNE: DETRONIZIRANJE LAŽNE KRALJICE BAJKANA

LJUBAV ROĐENA IZ ČISTE ZABUNE: Detroniziranje lažne kraljice Balkana

Hrvatski planovi, u suštini, tiču se daljnjeg dezintegriranja Bosne i Hercegovine i osiguravanja još većeg stepena zaštite Draganu Čoviću i Hrvatskoj demokratskoj zajednici Bosne i Hercegovine.


LJUBAV ROĐENA IZ ČISTE ZABUNE: Detroniziranje lažne kraljice Balkana - 3

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Piše: Ivica Đikić

 

Kad su prije nešto više od dvije godine Majke Srebrenice oduševljeno počastile novoizabranu hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović pomalo neukusnom titulom "kraljice Balkana", za bolje upućene bilo je samo pitanje vremena kad će se pokajati zbog svog naivnog i ničim potkrijepljenog euforičnog doživljaja jedne prosječne činovnice, koja je, nesretnim spletom okolnosti, dospjela do predsjedničke funkcije.

 

Trebalo je, eto, proći više od dvije godine da se završi ljubav rođena iz čiste zabune, ljubav u kojoj je gospođa Grabar-Kitarović vidno uživala, jer joj je pomagala da prikrije pravu narav svog površnog i dnevnopolitičkog razumijevanja Bosne i Hercegovine, dok Udruženje Majke Srebrenice i stanovnici Srebrenice od čitave te nepotrebne javne predstave nisu imali apsolutno ništa. Osim, naravno, gorkog aftertastea i osjećaja iskorištenosti, što je vrlo čest slučaj s poštenim svijetom kad se upetlja u bliske odnose s političarima.

 

Majke Srebrenice i još šest stradalničkih organizacija iz Bosne i Hercegovine reagirale su otvorenim pismom na najnovije, jer nije prvi put, upiranje prstom hrvatske predsjednice, ili njezinih anonimnih suradnika, u Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake kao izvor goleme islamističke terorističke prijetnje susjedstvu i Europi, pri čemu su se spominjale brojke od 5.000 do 10.000 radikaliziranih muslimana koji žive u Bosni i Hercegovini.

 

'Grdno smo se prevarile'

 

"Tada su takve izjave dolazile iz Srbije, a na kraju je sve okončano genocidom nad Bošnjacima. I sami znate da i danas, 22 godine nakon genocida, tražimo kosti naše djece i muževa. I sami znate da smo Vas nekad smatrale i oslovljavale 'kraljicom Balkana' i u Vama vidjele nadu za neka bolja vremena i odnose na ovim prostorima. Nažalost, grdno smo se prevarile", piše u epistoli javno poslanoj hrvatskoj predsjednici.

Grabar-Kitarović brzo im je otpovrnula: prvo ciničnom rečenicom da je "najlakše imati mišljenje o prošlosti, a puno je teže imati program koji će ponuditi realan privredni i društveni razvoj", pa zatim i cijelim pismom. "Budući da ste naglasile kako ste me, u najboljoj namjeri, smatrale i oslovljavale 'kraljicom Balkana', dužna sam odmah istaknuti kako se nikada nisam takvom doživljavala, nego sam samo i jedino predsjednica Republike Hrvatske. Ništa više i ništa manje od toga. Moja je prva dužnost štititi državne interese Republike Hrvatske i nacionalne interese hrvatskoga naroda i svih hrvatskih građana", napisala je i dodala još pregršt fraza, u kojima ni na koji način ne objašnjava svoje više puta ponovljene izjave o Bosni i Hercegovini kao uporištu enormnog broja ekstremnih islamista.

 

"Otkako je postala članica Evropske unije, najveći dio hrvatske vanjske politike obilježen je pokušajem da se Evropsku uniju instrumentalizira kako bi se postigli specifični ciljevi Hrvatske u odnosu prema, prije svega, Srbiji, a također i Bosni i Hercegovini. Vidjeli ste da je ona nekoliko puta pokušala usporiti put Srbije, odnosno blokirala je početak razgovora o pojedinim poglavljima, doduše neuspješno, jer Hrvatska, ustvari, nema dovoljno moći da to napravi sama, a trenutno nema nijednog saveznika za takvo 'soliranje'. Ove izjave u odnosu na Bosnu i Hercegovinu pokazuju da ona to pokušava i u tom slučaju", kazao je Dejan Jović, profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, u nedavnom intervjuu Radiju Slobodna Evropa.

 

Prije će, međutim, biti da je Hrvatska više-manje digla ruke od pokušaja instrumentalizacije Bruxellesa i Berlina u vezi sa svojim političkim namjerama u Bosni i Hercegovini, jer pokušaj nije pao na plodno tlo, pa se sasvim okrenula Sjedinjenim Američkim Državama i tamošnjoj, još uvijek novoj i prilično konfuznoj, administraciji Donalda Trumpa. Valjda su Kolinda Grabar-Kitarović i ostatak državnog vodstva procijenili da Trump i njegovi ljudi dobro reagiraju na priče o potencijalnim islamskim teroristima u srcu Europe te je Zagreb u tome vidio, a i dalje vidi, priliku za priskrbljivanje moćne podrške u realizaciji svojih političkih planova u Bosni i Hercegovini, istovremeno zatvarajući oči pred opasnim desničarskim radikalizmom i neoustaštvom u svojim redovima.

 

U očekivanju presude šestorki u Hagu

 

Hrvatski planovi, u suštini, tiču se daljnjeg dezintegriranja Bosne i Hercegovine i osiguravanja još većeg stupnja zaštite Draganu Čoviću i Hrvatskoj demokratskoj zajednici Bosne i Hercegovine u prakticiranju političke svemoći, samovolje i stvarne nebrige za život svojih birača, koji se masovno iseljavaju, ponajviše zbog toga i zbog posjedovanja hrvatskih pasoša, premda je opravdano i logično traženje da se pronađe model koji bi omogućio Hrvatima da ih u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine zastupa onaj koga izabere većina Hrvata. Drugo je pitanje jesu li izmjene Izbornog zakona Bosne i Hercegovine koje promovira Čović najbolji i najkonstruktivniji put prema tom cilju.

 

Hrvatskoj i vodstvu Hrvata u Bosni i Hercegovini pritom se jako žuri, jer vlada strah od pravomoćne haške presude šestorici bivših političkih i vojnih čelnika bivše samozvane rhrvatske republike Herceg-Bosna, presude koja se očekuje u studenom ove godine: širenje panike u vezi s islamističkom prijetnjom u Bosni i Hercegovini utoliko ima i funkciju poziva Americi da se snažnije lobistički angažira na tome da iz haškog pravorijeka nestane barem kvalifikacija o udruženom zločinačkom pothvatu.

 

Umjesto da vode politiku koja će se suočiti s bosanskohercegovačkim grijehom hrvatske politike tokom devedesetih godina i koja neće dopustiti da se eventualna osuđujuća haška presuda iskoristi za političko obespravljivanje i stigmatiziranje Hrvata koji danas žive u Bosni i Hercegovini, Zagreb i Mostar ponašaju se tako da idu na ruku onima koji nestrpljivo čekaju da odluku iz Haaga pretvore u sredstvo političke borbe protiv najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda kao smetnje kreiranju neke drukčije Bosne i Hercegovine.

 

Izvor: Al Jazeera

////////////////////////////////////
10.09.2017.

MORALNI SUNOVRAT OMILJENE SVJETSKE NOBELOVKE : HEROINA BORBE ZA DEMOKRATIJU NA KRAJU JE - ZAŠUTJELA - AKO ŽELITE TESTIRATI KAREKTER LJUDI, DAJTE IM MOĆ

Moralni sunovrat omiljene svjetske nobelovke : Heroina borbe za demokratiju na kraju je – zašutjela

Septembar 10. 2017.


“Gotovo svi ljudi mogu izdržati nedaće, no ako želite testirati njihov karakter, dajte im moć, rekao je Abraham Lincoln. Nažalost, u današnje vrijeme njegova izjava paše Aung San Suu Kyi poput rukavice”, napisala je književnica Sufiya Ahmed za britanski Independent.

Sufiya Ahmed priznaje kako je “jednom Suu Kyi istaknula kao jedan od svojih najvećih uzora – a onda je izdala”, samo je jedna u nizu javnih osoba, dužnosnika, dobitnika Nobelove nagrade i komentatora koji su se ovih dana nesmiljenom žestinom obrušili na mianmarsku lidericu zbog njezina odnosa prema mianmarskoj muslimanskoj manjini Rohinjama, prema “dijagnozi” Ujedinjenih naroda iz 2013. godine jednom od “najprogonjenijih” naroda na svijetu.

Naime, nakon što su pripadnici Oslobodilačke vojske Rohinja Arakan 25. augusta   izveli iznenadne koordinirane napade na policijske i vojne ispostave u inače nemirnoj državi Rakhine, gdje Rohinje većinom žive, a u kojima je poginulo 12 policajaca, mianmarske sigurnosne snage krenule su u veliku protuofenzivu koju aktivisti za ljudska prava, ali i UN izjednačavaju s etničkim čišćenjem i genocidom.

Mianmarske vlasti tvrde da provode sigurnosnu operaciju protiv terorista u Rakhineu. U najnovijoj kulminaciji od 25. augusata ubijeno je 1.000 ljudi, a oko 270.000 Rohinja, od kojih 80 posto žene i djeca, prebjeglo je u Bangladeš, pričajući užasne priče o proizvoljnim uhićenjima, ubijanjima, silovanjima i paljenju sela. Mianmarske su vlasti, tvrde u Bangladešu, navodno čak minirale područje uz granicu kako bi spriječile povratak onih koji su pobjegli u pokušaju da spase život. Mianmarske vlasti tvrde da je poginulo samo 400 ljudi i da su za nasilje odgovorni teroristi.

Cvijet u kosi

U svakom slučaju, od oktobra  prošle godine, kada se situacija u Rakhineu iznova zaoštrila, međunarodna zajednica uprla je oči u Suu Kyi, čekajući i očekujući od nje da reagira. No, reakcija koju su očekivali je izostala. Suu Kyi je, rezimiraju svjetski mediji, odgovorila mješavinom šutnje, negiranjem dobro dokumentiranih dokaza, optužbama za širenje “lažnih vijesti” i dezinformacija, opstrukcijom humanitarne pomoći i optuživanjem humanitarnih radnika da pomažu teroriste.

Kao i mnogi drugi, i Sufiya Ahmed u komentaru sažima osnovno o Suu Kyi. Opisuje je kao neumornu zagovornicu demokracije i ljudskih prava, koja je 1991. dobila Nobelovu nagradu za mir zbog nenasilne borbe protiv mianmarske vojne hunte. Iznimno predana principima za koje se zalagala, piše, u kućnom je pritvoru provela čak 15 godina života, pozicionirajući se na globalnoj sceni – s prepoznatljivim cvijetom u kosi i blagim licem – kao “suvremeni Mandela, King i Gandhi”, ljubimica Zapada. Njezino konačno puštanje iz kućnog pritvora, a zatim i pobjedu njezine Nacionalne lige za demokraciju (NDL) na izborima 2015. godine svijet je slavio kao pobjedu dobra nad zlom.

No, sada se impozantnom životopisu dodaje riječ “ali”.

“Aung San Suu Kyi očito nije ikona kakvu je Zapad zamišljao i kakva je želio da bude. Ona koja zaslužuje biti na listi ženskih modela koji u svima nama bude osjećaj pravde. Njezina šutnja sugerira da je demokraciju i ljudska prava željela samo za ‘svoje’, ne i za Rohinje koje smatra ‘onima drugima’”, piše Sufiya Ahmed.

Kao liderica zemlje koja ne osuđuje počinjena zvjerstva te čak, kao što je svojedobno učinila, upućuje američkog ambasadora da ne koristi termin Rohinje, ona postaje suučesnica u zločinu, optužuju je danas.

Mnogi pokušavaju pronaći odgovor na pitanje što se dogodilo sa Suu Kyi. Neki smatraju da se ona boji da će, ako progovori, napraviti još veće zlo, omogućiti vojsci – koja i dalje upravlja velikim dijelom državnog aparata – da ponovno pojača stisak. Neki, tražeći opravdanje za šutnju, tvrde da ionako ne može ništa učiniti jer policija i vojska nisu pod njezinom ingerencijom, a drugi se prisjećaju početka godine. U siječnju je u Yangonu, u zračnoj luci, ubijen Ko Ni, jedan od njezinih savjetnika te najprominentnijih muslimana u zemlji koji se zalagao za promjenu Ustava, veća prava te vjerske zajednice te glasno kritizirao utjecaj vojske na politiku, zbog čega se susretao s prijetnjama. Likvidiran je s leđa dok je u rukama držao svog malog unuka, a navodno iza ubojstva stoje obavještajno-vojni krugovi. Suu Kyi je i tada šutjela, unatoč kritikama. Trebalo joj je mjesec dana da se oglasi i nazove ga mučenikom.

No, većina ne pokušava pronaći objašnjenja za šutnju. Nobel za mir, u kakvoj god da se situaciji Suu Kyi nalazila, nosi obavezu reakcije, tvrde. Pogotovo s obzirom na izjave koje je i sama svojedobno davala. “Burma je država mnogih etniciteta i vjera u njezinu budućnost može počivati samo na istinskom duhu ujedinjenja”, poručila je u govoru 2012. kada je konačno preuzela svog Nobela.

Prevelika cijena

Njezine današnje izjave imaju drugačiji ton.

“Moja vlada radi sve što može kako bi zaštitila sve stanovnike države Rakhine. Moramo se brinuti za svoje građane, moramo se brinuti za svakoga tko je u našoj zemlji, bez obzira na to jesu li ili nisu naši građani. Naravno, naši resursi nisu potpuni i adekvatni kao što bismo htjeli, no dajemo sve do sebe i želimo osigurati da svi imaju pravo na zakonsku zaštitu”, rekla je nedavno, ali nije izrijekom spomenula Rohinje.

Dodala je kako je situacija u Rakhineu teška već desetljećima i da je “malo nerazumno očekivati da njezina administracija riješi problem u samo 18 mjeseci koliko je na vlasti”. U najnovijem intervjuu za BBC, pak, ustvrdila je da ona ne šuti, da konstantno progovara, ali je osuđuju jer ne govori ono što žele čuti, jer ne želi osuditi nijednu zajednicu.

Peticijom da joj se oduzme Nobela, koja je pokrenuta u međuvremenu, do jučer su prikupljena 377.322 potpisa. Oglasio se, moleći je da prestane šutjeti, i nobelovac Desmond Tutu. “Godinama sam na stolu držao tvoju fotografiju kako bi me podsjećala na nepravdu i žrtvu koju si izdržala zbog ljubavi i predanosti mianmarskom narodu. Simbolizirala si pravdu. Ako je politička cijena tvog uspona na najvišu funkciju u Mianmaru tvoja šutnja, ta cijena je definitivno prevelika”, poručio joj je.

Suu Kyi je svojedobno rekla “da nije moć ta koja korumpira, nego strah od gubitka moći”. Mnogi traže da pokaže da se ne boji.

(Kliker.info-Jutarnji list)




















10.09.2017.

SMOKVICA

Smokvica


Heni Erceg

Autor 8.9.2017. 



Image result for heni erceg fotos

////////////////////////

Izdvajamo

  • Kazneni progon Todorića stoga bi bio isto kao i progon tolikih premijera, ministara, birokrata koji su sudjelovali u stvaranju i održavanju njegova suvereniteta i omogućili mu užitak one sarkastične Tuđmanove mantre „Imamo Hrvatsku!“
............................

Država je Todoriću omogućila višegodišnje uživanje jednog čitavog otoka bez plaćanja koncesije i još mu je legalizirala protupravno sagrađene objekte na pomorskom dobru

Sve je počelo kada je predsjednik Franjo Tuđman pred masom uzviknuo „Imamo Hrvatsku!“, pa svoj san odmah pretočio u stvarnost, uselivši se u ogromnu vilu u elitnom dijelu Zagreba iz koje je prethodno iselio tadašnje stanare. I danas u tom skrivenom zdanju živi njegova familja: sinovi, žena, kćer, unučad, praunučad. Po tom je modelu uskoro i njegov najdraži trgovac dobio od države dvorac čije se fotografije objavljuju tek danas kada je Agrokor omirisao vonj propasti. A koliko jučer sanjao je Ivica Todorić da u svojim dućanima ubere još malo novca, dodajući im priručne ambulante, pa kad se dođe po kruh i mlijeko, e da se na istom mjestu može izvaditi krv i izmjeriti tlak, ali su mu nekako objasnili da to ipak nije zgodno. Naučio je plivati i kupio besramno skupu jahtu, potom i helikopter, kako bi mogao skoknuti do svoje nove vile Medeja blizu Opatije, velikog zdanja na kilometarskoj parceli i nepristupačnim morskim sikama.

Proširio se po čitavoj regiji, prodajući uglavnom uvoznu nekvalitetnu robu, sve uz podršku svake hrvatske vlade, lijeve, desne, bez obzira. Jer, Ivica Todorić bio je temelj hrvatskog ekonomskog i društvenog nereda i voluntarizma, čija se jahta, helikopter i dijelovi imovine upravo rasprodaju, zbog enormnih dugova stranim bankama, državi, dobavljačima. Ipak, ni sumnjiva dokumentacija, ni lažiranje bilanci, nisu Todorića do dan danas doveli do nekog sudskog postupka. Zato jer je u njegov poslovni „uspjeh“, najveći u regiji, umješano sve živo na političkoj sceni i nema tko od vladajućih, desnih ili lijevih, nije podmazivao razne sumnjive poslove toga omiljenog tajkuna.

Onda je jednoga dana za obiteljskim ručkom mali Ante, mašući nogama ispod stola, zakričao: „Tata kupi mi otok!“ „Ali sine… nije to zgodno, pa imamo Medeju“. „Hoću otok, hoću otok“, nastavio je kreštati mali Ante, a tata mahnuo batleru da mu doda telefon. Potom je nazvao premijera, nije važno je li bio iz HDZ-a ili SDP-a, i upitao ima li možda na raspolaganju neki otok. „Hm, ne znam baš, ali ne brini, naći će se nešto sigurno“, kazao je Glas. Telefon je zazvonio već nakon pola sata, a sretan osmijeh razlio se po Todorićevu licu dok je nježno tepao svome sinčiću: „Eto, Antiša moj, dobio si otok. Smokvica se zove.“ Već sutradan Todorić je kupio firmu Grafoplast, koncesionara otoka Smokvica, smještenog u akvatoriju Šibenika. I upravo je Smokvica, u vlasništvu Ministarstva obrane, odličan primjer baratanja javnom imovinom kao svojom privatnom prčijom. Uglavnom, Todorić je stekao suverenitet nad Smokvicom, tamo sagradio ljetnjikovac, i sada je Famigla mogla uživati u morskim radostima, neometana od bilo kakvih intrudera, budući da su svaki dolazak nekog broda u blizinu otoka spremno sačekivali Todorićevi bodygardovi.

Onda se još 2009. ispostavilo da je Todorić državi dužan ko Grčka, da se dug za koncesiju na Smokvicu popeo na gotovo 300 milijuna kuna, ali nije bilo reakcije ni Državnog tužilaštva, niti vladina odjela za gospodarenje državnom imovinom. Omiljeni državni tajkun, podrazumjevalo se, ima svako pravo otimačine javnog dobra i neplaćanja niti minimalnih obaveza svojoj najdražoj državi. I tako je spretni trgovac, navezan svim mogućim korupcijskim nitima na sve hrvatske vlade, uživao u svom otoku, jahtama, helikopterima… sve dok se carstvo nije urušilo, a vjerovnici zatražili svoje. Sada se tek otkrivaju sramotni detalji o milijunskim dugovima za koncesiju na Smokvici, bahatost jednog lika, stvorenog na kriminalnoj poratnoj privatizaciji, sada se tek pokreće postupak ovrhe za povrat Smokvice u državno vlasništvo. Naravno, onaj ogromni dug otišao je u zastaru, pa država može potraživati od Gazde tek 26 milijuna kuna za zadnjih pet godina.

Čitav taj slučaj nakazno je redikulozan, budući da ista država koja je Todoriću omogućila višegodišnje uživanje jednog čitavog otoka bez plaćanja koncesije i još mu je legalizirala protupravno sagrađene objekte na pomorskom dobru, da ista ta država, dakle, tek danas kada se on sunovratio u bankrot, pokreće hitni postupak ovrhe. To samo znači da bi, samo da se Todorić nije tako zaigrao sa svojim regionalnim carstvom i propao, ista ta državna vlast i dalje tolerirala njegove enormne dugove, amenovala sumnjiva zaduživanja i tretirala ga kao građanina s posebnim društvenim statusom. Jer u Hrvatskoj je trenutačno čak 300 tisuća građana pod ovrhom, blokiranih računa, mnogi su na rubu egzistencije ili gube stanove, a nerijetko se radi o dugovima za struju ili vodu, u smiješno sitnim iznosima od nekoliko tisuća kuna. Ili, Tvornica lakih metala u Šibeniku otišla je u stečaj, ali su u stečajnu masu ušla i 43 radnička stana. Todorićev dvorac pak izuzet je iz dugova njegova Agrokora. Zato jer plebsu država ne prašta, a od Todorića, već je posve jasno, neće moći naplatiti niti onih 26 milijuna kuna za Smokvicu, a koji nisu podlegli zastari.

Kazneni progon Todorića stoga bi bio isto kao i progon tolikih premijera, ministara, birokrata koji su sudjelovali u stvaranju i održavanju njegova suvereniteta i omogućili mu užitak one sarkastične Tuđmanove mantre „Imamo Hrvatsku!“

Mladina

09.09.2017.

I DOK HRVATSKA OPTUŽUJE BiH ZA ISLAMSKI TERORIZAM; CIJELI SVIJET PIŠE O "HITLEROVIM BRKOVIMA"

I DOK HRVATSKA OPTUŽUJE BIH ZA ISLAMSKI TERORIZAM: Cijeli svijet piše o "Hitlerovim brkovima"

Priča o Marku Skeji, bivšem ratnom zapovjedniku HOS-ove bojne "Rafael Boban" (nazvane po ustaškom zločincu), koji je ovih dana sudjelovao u pregovorima Plenkovićeve vlade s HOS-om, proširila se i izvan granica Hrvatske.


I DOK HRVATSKA OPTUŽUJE BIH ZA ISLAMSKI TERORIZAM: Cijeli svijet piše o 'Hitlerovim brkovima'



Image result for ante pavelic i adolf hitler fotos

Image result for ante pavelic i adolf hitler fotos


Image result for ante pavelic i adolf hitler fotos

Image result for ante pavelic i adolf hitler fotos

Image result for ante pavelic i adolf hitler fotos

Naime, britanski tabloid Daily Mail objavio je priču o press konferenciji koju su povodom premještanja ploče s ustaškim pozdravom iz Jasenovca u Novsku održali HOS-ovci. Na konferenciji je, podsjetimo, govorio i bivši ratni zapovjednik HOS-ove bojne "Rafael Boban", Marko Skejo.

 

Skejo je na toj press konferenciji ustvrdio kako nije fašist, što je privuklo pažnju profesora Erica Gordyja s londonskog University Collegea. Naročito ga je zainteresirao Skejin izgled koji neodoljivo podsjeća na izgled nacističkog vođe Adolfa Hitlera. Gordy je o tome objavio duhovit tvit koji se munjevito proširio društvenim mrežama.

Daily Mail tako piše o "ismijavanju hrvatskog aktivista koji tvrdi da nije fašist, a nosi brkove poput Hitlera", pa ističe kako se Skejo na press konferenciji pojavio noseći kravatu s HOS-ovim grbom i pozdravom "Za dom spremni".

 

DM: Skejo poznat po izjavi o Paveliću kao "najvećem sinu hrvatskog naroda"

 

Britanski list podsjeća da je Skejo priveden na proslavi Dana pobjede u Kninu nakon što je sa skupinom istomišljenika urlao ustaški pozdrav "Za dom spremni". Daily Mail također podsjeća da je Skejo poznat po ekstremističkim stavovima i izjavi da je Ante Pavelić "najveći sin hrvatskog naroda".

 

Pavelić je, podsjeća list, u vrijeme dok je vodio Nezavisnu državu Hrvatsku u Drugom svjetskom ratu bio odgovoran za genocidni progon manjina u Hrvatskoj, uključujući Srbe, Rome i Židove.

 

 

(SB/Index.hr)

////////////////

POVIJESNA SJEDNICA BH. LJEVICE: Pročitajte dokument o saradnji SDP-a i DF-a

POVIJESNA SJEDNICA BH. LJEVICE: Pročitajte dokument o saradnji SDP-a i DF-a

////////////////////////////////////

09.09.2017.

PROF. DR. DENIS ZVIZDIĆ POSLAO PISMO ANDREJU PLENKOVIĆU: "NEODLOŽNA JE PARLAMENTARNA RATIFIKACIJA UGOVORA O DRŽAVNOJ GRANICI"

ZVIZDIĆ POSLAO PISMO PLENKOVIĆU: "Neodložna je parlamentarna ratifikacija Ugovora o državnoj granici"

Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić uputio je pismo hrvatskom kolegi Plenokoviću s prijedlogom brzog rješenja pitanja utvrđivanja granice između BiH i Republike Hrvatske s posebnim fokusom na razgraničenje na moru.


Image result for zvizdic plenkovic fotos


Image result for izgradadnja peljeskog mosta karta


Image result for izgradadnja peljeskog mosta karte

Image result for izgradadnja peljeskog mosta karte

 

Image result for izgradadnja peljeskog mosta karte


Image result for izgradadnja peljeskog mosta karte

- Uvažavajući dobrosusjedske odnose između BiH i Republike Hrvatske, pozdravljajući nedavno održanu zajedničku sjednicu između Vijeća ministara BiH i Vlade Republike Hrvatske kojom je potvrđena obostrana spremnost na dalji razvoj i jačanje naših odnosa na bazi mađusobnog uvažavanja i u skladu sa načelima i pravilima unutrašnjeg i međunarodnog prava, te imajući u vidu neophodnost ratifikacije ugovora o državnoj granici između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, kojeg su na međudržavnoj razini potpisali 30.7.1999. godine predsjedavajući Predsjedništva BiH Alija Izetbegović i predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman, a kojim bi se finaliziralo pitanje kopnenog i morskog razgraničenja između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, imam potrebu da vas, koristeći isključivo relevantne dokumente i činjenice, još jednom informišem o detaljima u vezi sa aktuelnom temom izgradnje “Pelješkog mosta“ i predložim određene aktivnosti koje bi mogle voditi ka obostrano prihvatljivom rješenju - naveo je Zvizdić.

 

On je ocijenio da je najavljena izgradnja “Pelješkog mosta“, koji predstavlja samo jedan segment ukupnog pitanja razgraničenja na moru između dvije države, od izuzetne važnosti za Bosnu i Hercegovinu jer se direktno dotiče suvereniteta BiH i prava koja joj pripadaju kao suverenoj pomorskoj državi u skladu sa odredbama Konvencije UN o pravu mora, kao i drugim međunarodnim aktima koje su prihvatile i čije su članice i BiH i Republika Hrvatska.

 

- S tim u vezi, i bez namjere da umanjim potrebu Republike Hrvatske koja ide u pravcu komunikacijskog povezivanja kopnenih dijelova, želim vas upoznati sa najvažnijim činjenicama, dokumentima i zaključcima u vezi sa dosadašnjim aktivnostima koje se odnose na razgraničenje između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, posebno u vezi sa „Pelješkim mostom“ i razgraničenjem na moru, o čemu je Hrvatska u proteklom periodu bila redovno i službeno informirana: Ugovor o državnoj granici između između BiH i Hrvatske je na međudržavnoj razini potpisan 30.7.1999. godine. I pored činjenice da su Državna komisija za granice BiH i Komisija za državnu granicu Republike Hrvatske izradile, verificirale i usvojile detaljan opis granice 2004., odnosno 2005. godine, Ugovor o državnoj granici između između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske još uvijek nije ratificiran, što je conditio sine qua non za njegovu punu pravnu valjanost - navodi se u pismu.

 

Dalje se podsjeća da je Predsjedništvo BiH, kao organ koji po Ustavu Bosne i Hercegovine ima isključivu nadležnost za vođenje vanjske politike, je, dana 17.10.2007. godine, usvojilo zaključak koji glasi:

 

“Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je protiv izgradnje mosta do rješavanja otvorenih pitanja vezanih za identificiranje morske granične crte između dvije države“, te je “zatraženo da Republika Hrvatska ne poduzima nikakve jednostrane radnje na izgradnji mosta“. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je sa ovakvim stavom upoznalo predsjednika Republike Hrvatske i predsjednika Vlade Republike Hrvatske u pismu upućenom u aprilu 2009. godine, poslije čega Predsjedništvo BiH nije usvojilo bilo kakav akt kojim bi se pomenuti zaključak promijenio ili poništio.

 

Zvizdić smatra potrebnim ukazati i na pogrešno intrepetiranje pravne i izvršne valjanosti “zabilješke“ sa sastanka stručnih grupa imenovanih od strane Vijeća ministara BiH i Vlade Republike Hrvatske, održanog 07.12.2006 godine, a u vezi s rješavanjem tehničkih pitanja vezanih za izgradnju “Pelješkog mosta“.

 

- Vjerujem da Vam je poznato da je verifikacija stavova zauzetih na ovom sastanku, sa bosanskohercegovačke strane uvjetovana njihovim odobrenjem od strane Vijeća ministara BiH, što je i konstatovano u tački 5. na obostrano parafiranoj Zabilješci sa sastanka. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, o čemu je upoznata Vlada Republike Hrvatske, nikada nije dalo saglasnost na tzv. “Usaglašenu zabilješku“, odnosno stavove Stručnih grupa. Vođen genezom pomenutih aktivnosti kao i navedenim činjenicama, i Predstavnički dom Parlamentarne Skupštine BiH  je na sjednici održanoj 05.07.2017 godine, donio zaključak kojim je od Vijeća ministara BiH zatražio upućivanje note Republici Hrvatskoj kojom bi se zatražila obustava svih aktivnosti u vezi sa izgradnjom “Pelješkog mosta“ dok se o istom ne postigne potpuna saglasnost dvije države - navodi se u pismu.

 

Imajući u vidu sve navedeno, ističe Zvizdić, jasno je da nijedno tijelo BiH: Parlamentarna skupština BiH, Predsjedništvo BiH ili Vijeće ministara BiH, nije u sklopu svojih ustavnih nadležnosti dalo saglasnost da se prihvati ili potpiše bilo kakav akt sa Republikom Hrvatskom u vezi s izgradnjom “Pelješkog mosta“.

Suština je dakle, smatra predsjedavajući, u prethodnom rješavanju pravnih pitanja od interesa za Bosnu i Hercegovinu, odnosno u koordiniranoj i sinhroniziranoj realizaciji prava koje traže i Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska. To bi za Bosnu i Hercegovinu značilo ukupno razgraničenje između BiH i Hrvatske, sa trenutnim fokusom na  razgraničenje na moru, što podrazumijeva definiranje, verificiranje i prihvatanje međunarodnog plovnog puta, odnosno koridora koji će fizički spajati bosanskohercegovačko more nad kojim BiH ima puni suverenitet sa otvorenim morem, a u skladu sa UN Konvencijom o pravu mora koju su potvrdile i BiH i Republika Hrvatska, i na kojem će se primjenjivati režim slobodne plovidbe i komunikacije za sve vrste plovila, zrakoplova i polaganja infrastrukturne opreme, a za Republika Hrvatsku realizaciju komunikacijske povezanosti svoje kopnene teritorije.

 

Isto tako, naglašava Zvizdić, bi bilo neophodno pristupiti i neodložnoj parlamentarnoj ratifikaciji Ugovora o državnoj granici između između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske potpisanog 1999. godine čime bi, između ostalog, punu pravnu snagu i valjanost imali i izrađeni granični dokumenti koji su sastavni dio Ugovora. Brza i uspješna ratifikacija Ugovora o državnoj granici između između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske bila bi najbolja potvrda obostrane opredijeljenosti i pozitivne političke volje dobrih dosadašnjih i budućih komšijskih odnosa baziranih na poštivanju suvereniteta, teritorijalnog integriteta, međusobnog uvažavanja i poštivanja normi međunarodnog prava.

 

- Još jednom želim naglasiti potpunu opredijeljenost za jačanje i razvijanje dobrosusjedne saradnje između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske. Budite uvjereni da će sve moje aktivnosti biti usmjerene u tom pravcu i bazirane na principima međusobnog uvažavanja i poštivanja normi i pravila međunarodnog prava. U skladu sa tim, a cijeneći dobre bilateralne odnose između naše dvije zemlje, uz iskrenu želju da isti budu očuvani na postojećem nivou, i očekujući dobru volju u vezi ovog izuzetno značajnog pitanja za suverenitet Bosne i Hercegovine, pozivam Vas da što prije održimo sastanak na ekspertnom i izvršnom nivou i razmotrimo moguće modele rješavanja ovog pitanja na obostrano zadovoljstvo - naveo je predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić u pismu hrvatskom premijeru Andreju Plenkoviću.

 

/////////////////////

SLAVLJE U KUĆI SLAVNOG NOGOMETAŠA: Amra i Edin dobili sina, Džeko junior zvat će se ...

SLAVLJE U KUĆI SLAVNOG NOGOMETAŠA: Amra i Edin dobili sina ...

09.09.2017.

MEDJUNARODNO PRAVO BiH NA SVOJE GRANICE

IZETBEGOVIĆ UPOZNAO WIGEMARKA O PROBLEMIMA OKO PELJEŠKOG MOSTA:"Štitimo pravo na pristup otvorenom moru"

Naglasio je da ostvarivanje toga prava, kao i prava Hrvatske da spoji svoje teritorije, podrazumijeva prethodno rješavanje pitanja granice na moru između dviju zemalja, podsjetivši da je to i službeni stav Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz 2007. godine o kojem je Hrvatska službeno izviještena i koji nije izmijenjen.



IZETBEGOVIĆ UPOZNAO WIGEMARKA O PROBLEMIMA OKO PELJEŠKOG MOSTA:'Štitimo pravo na pristup otvorenom moru'

Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović primio je šefa Delegacije Evropske unije u BiH i specijalnog predstavnika EU Larsa-Gunnara Wigemarka.

////////////////////////////

Image result for gradnja peljeskog mosta karta


///////////////////////////////////////////////

 ...........................................

Image result for gradnja peljeskog mosta karta

 

 Image result for gradnja peljeskog mosta karte

Image result for gradnja peljeskog mosta karte

Image result for gradnja peljeskog mosta karte

Image result for gradnja peljeskog mosta karta

Image result for gradnja peljeskog mosta karta

 

Izetbegović je informirao Wigemarka o činjenicama koje se odnose na aktuelna pitanja u odnosima Bosne i Hercegovine i Hrvatske, te o ranije donesenim stavovima institucija BiH o izgradnji Pelješkog mosta. Istaknuo je da cilj Bosne i Hercegovine nije da spriječi Hrvatsku u spajanju njezinih teritorija, nego da zaštiti svoje interese i ostvari pravo na pristup otvorenom moru koje joj kao pomorskoj državi pripadaju po Konvenciji UN-a o pravu mora.

 

Naglasio je da ostvarivanje toga prava, kao i prava Hrvatske da spoji svoje teritorije, podrazumijeva prethodno rješavanje pitanja granice na moru između dviju zemalja, podsjetivši da je to i službeni stav Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz 2007. godine o kojem je Hrvatska službeno izviještena i koji nije izmijenjen.

 

Izetbegović je napomenuo Wigemarka da je u procesu odobravanja sredstava Hrvatskoj za izgradnju Pelješkog mosta, u studiji predizvodljivosti Evropske komisije, predviđeno da se uz medijaciju EU postigne sporazum dviju država, kako bi se izbjegao potencijalni problem i spriječilo kršenje međunarodnog prava i Konvencije UN-a o pravu mora od strane Hrvatske, saopćeno je iz Predsjedništva BiH.

 

– Nažalost, ovaj stav je ignoriran. Isto tako su ignorirani službeni stavovi Predsjedništva BiH i drugih bh. institucija, pa je Evropska komisija odobrila sredstva Hrvatskoj bez ikakvih službenih konsultacija sa BiH – navodi se.

 

Izetbegović je iskazao očekivanje da će institucije EU u što skorijem roku pristupiti medijaciji između BiH i Hrvatske, kako bi se ovo pitanje riješilo dogovorom, u interesu obje države, ali i same EU.

////////////////////////////

/////////////////////////

NAKON IZJAVE O RATU U BiH VUJOŠEVIĆ IZLOŽEN JAVNOM LINČU: Najoštriji napadi došli od Vučićevih prvih saradnika

NAKON IZJAVE O RATU U BiH VUJOŠEVIĆ IZLOŽEN JAVNOM LINČU: Najoštriji napadi došli od Vučićevih prvih saradnika

08.09.2017.

GOLI OTOK DRUGI PUT - ZAŠTO NE!? ZA ,,DOMOLJUBE"

Goli otok drugi put – zašto ne!? Za „domoljube“

Marijan Vogrinec

Autor




Goli otok drugi put – zašto ne!? Za „domoljube“

Foto: Boris Šćtar/Vecernji list/PIXSELL

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

Izdvajamo

  • Učlanjenjem u HDZ 1992. počinje njegov politički i materijalni uspon te preseljenje u raskošan trosobni stan, koji mu je stranka izboksala na elitnoj lokaciji iznad bolnice Rebro u Zagrebu. Samo 10 godina kasnije (2002.), njegovu se imovinu procjenjivalo na 30,5 milijuna - eura! Supruga je - pogodite zašto i kako - zamijenila učiteljsku katedru znatno bolje plaćenim mjestom službenice u Ministarstvu vanjskih poslova i potom savjetnice (sic) u tajnim službama. Učiteljica je, dakako, kvalificirana i za vanjske i za špijunske poslove, baš kao vozač autobusa ili konobar za - generala. A Ivić Pašalić (1960., Šuica, BiH), koji je dobio ime po stricu što je poginuo u Drugom svjetskom ratu kao pripadnik ustaške vojske tzv. NDH, bio je na plaći državnog dužnosnika. Zaslužan „državotvorac“ i „domoljub“ kojega se s ohoho godina zakašnjenja, tek sada, austrijsko pravosuđe, eto, usudi pitati za - „poduzetničko“ zdravlje.

...............................

Sve što su hrvatske vlasti dosad (u)činile u političkoj preventivi, suzbijanju ili sankcioniranju ratnog profiterstva, pretvorbenog kriminala, običnog i sofisticiranog lopovluka i moralne degradacije društva obični su luk i voda. Aukcijska rasprodaja kraljevskog bogatstva u kojem je uživala obitelj bankrotiranog vlasnika Agrokora Ivice Todorića, posjedanje Ivića Pašalića na optuženičku klupu Zemaljskog suda u Kleganfurtu i „vojnička svijest“ umirovljenog generala Ljube Ćesića Rojsa doveli u pitanje prvake hrvatske „državotvornosti/domoljublja“. Danas je u Bijednoj Našoj važnije pitati „gdje si bio/bila 1991.“, nego „otkud ti bogatstvo koje nisi imao/la prije 1991.“ Na ljutu ranu ide ljuta trava, a na veleizdajničku pljaču vlastite zemlje i naroda ide – Goli otok. Infrastruktura još postoji, valja ju samo malo dotjerati

Marijan Vogrinec

Konac tradicionalne medijske tzv. sezone kiselih krastavaca u Bijednoj Našoj ove je godine sve drugo prije nego doba kad novinari besposleno vrte palčevima, a urednici razbijaju glave čime će popuniti termine i prostor u svojim glasilima. Među vrućim  temama – osim paklenih požara koji serijski gutaju morsko priobalje; majku mu, opet „Srbi“ pale Dalmaciju!? – osobitu su pozornost pobudile dvije vijesti. Prva je, u nastavku trakavice Agrokor, o rasprodaji basnoslovno vrijednog luksuza bankrotirana koncerna, što ga je uživala isključivo obitelj vlasnika Ivice Todorića. Druga vijest je ta da liječnik po struci Ivić Pašalić – siva eminencija pokojnog predsjednika RH Franje Tuđmana i jedan od tada najmoćnijih političara u zemlji, danas bankrotirani drvoprerađivački tajkun (sic) – koncem rujna sjeda na optuženičku klupu Zemaljskog suda u Klagenfurtu. Optužen je da je koncem 2002. ilegalno izvukao 23 milijuna eura iz austrijske Hypo Alpe Adria banke na osnovi manipulacije zemljištem u Šimunima na otoku Pagu.

Riječ je o slučaju Hilltop, u kojem su za izvlačenje 32 milijuna eura optuženi hrvatski poduzetnici (s Pašalićem suvlasnici lihtenštajnske tvrtke Hilltop) Igor Mlinar i Milan Lučić (pozntiji kao glavni glumac u svojedobno planetarno poznatom porniću s pjevačicom Severinom) te bivši šefovi propale Hypo banke Wolfgang Kulterer i Günter Striedinger, koji su navodno omogućili nedjelo na štetu svoje novčarske institucije. Suđenje Pašaliću i suoptuženima, očekuje se, završit će do veljače 2018. godine. Međutim, nije kvaka u tome da se netko na prijevaru domogao velike svote novca, a netko mu držao ljestve. Ni u tome da je banka opljačkana po klasičnom obrascu: kriminalnim udruživanjem i osnivanjem fiktivnih tvrtki u inozemstvu

U ratnom i poratnom razdoblju RH, pa još i danas, sijaset je takvih i sličnih primjera od kojih većina nije odgovarajuće ili uopće nije sankcionirana. Niti će biti. Pravosudna učinkovitost u ključnom ovisi o političkoj volji da sudstvo funkcionira, da je kadro istjerati pravdu bez obzira tko je na optuženičkoj klupi. Budući da te političke volje nema, suđenja velikim lopovima ili nema ili se pretvaraju u neproduktivnu farsu za dodatno živciranje javnosti.

Recimo, suđenja bivšim HDZ-ovim političkim kapitalcima na visokim državnim dužnostima Ivi Sanaderu (šef stranke i premijer) te Nadanu Vidoševiću (predsjednik Hrvatske gospodarske komore, kandidat za predsjednika RH). Pa bivšem HDZ-ovom ministru mora, prometa i infrastrukture Božidaru Kalmeti, njegovom stranačkom drugu Petru Čobankoviću (bivši ministar poljoprivrede), nesuđenom „gradonačelniku Hrvatske“ u šestom uzastopnom mandatu na čelu Zagreba Milanu Bandiću… Ali i alfa mužjacima HDZ-ove tajkunske logistike 1990-ih, poput Miroslava Kutle ili Josipa Gucića i sličnih iz Tuđmanove „elitne skupine 150-200 biranih hrvatskih obitelji“, koje će biti „lokomotiva hrvatskog gospodarskog preporoda“. A „preporod“ završio veleizdajničkom pljačkom vlastitog naroda, za koju je prvostupanjski osuđen i HDZ.

Sudstvo na političkom lancu

Pod pravosudnim povećalom za zamračene stotine milijuna kuna i kolateralnu štetu vrijednu milijardi koje se nitko ne usudi ni izračunati, osumnjičenici mirno spavaju i  nedužni kao novorođenčad ne plaše se nikoga. Čak ni onda kad mjesec dana ili više prespavaju u istražnim apartmanima u prigradskom zagrebačkom Remetincu.

Sudstvo – kadrovski ovisno o političkoj transfuziji blagonaklonosti svake vladajuće kaste – ne usudi se rizikovati progonom kriminalaca, jataka i pomagača od kojih su mnogi u aktualnim političkim strukturama – i pozicije i opozicije. U igri su političko-karijerne kalkulacije i procjene osobnih i skupnih interesa i ambicija ne samo u sudačkoj hijerarhiji. Jer, ako je krao ministar, a što je radio premijer? A što kada krade premijer? Koji će se šef DORH-a, Uskoka ili sudac, ako baš nije medijski jako zauzet sudac Trgovačkog suda Mislav Kolakušić, usuditi to propitivati, ako nije dobio mig s odgovarajućeg mjesta?

Kad je o Iviću Pašaliću riječ i pašalićima njegovog „državotvornog“ kalibra koji tu i tamo ipak sjedaju na optuženičke klupe nakon što im prethodno mediji do u tančine razvlače imovinska crijeva, pitajući se kako im država može tolerirati očit nesrazmjer vrijednosti imovine, nevjerojatno raskošnog života i legalnih prihoda, kvaka je u tome da se radi o šampionima hrvatskog „domoljublja“. Odreda o likovima iz samog vrha državne i stranačkih politika, koji od samog početka 1990-ih, stjecanja međunarodne državne licencije RH, ratne kataklizme i poslije nisu štedjeli jezika u indoktrinaciji javnost time kako treba „voljeti Hrvatsku“ i kako je „nacionalna obveza žrtvovati se“.

Politički i materijalno povlašteni preko svake mjere, „državotvorci“ iz prvog „domoljubnog“ reda dnevno su solili – i još sole! – pamet sugrađanima floskulama o „boljoj budućnosti naše domovine“, „dignitetu Domovinskog rata i dostojanstvu hrvatskih branitelja koji su krvlju izborili ovo što danas imamo“, itsl. Kad ono, iza verbalne larpurlartistike kriminalni talog i moralni smrad. „Domoljubno“ licemjerje, politikantska kaljuža, moralna deformacija, osobna i sektaška gramzljivost…, koji su od seoskih liječnika, vodoinstalatera, vozača autobusa, montera centralnog grijanja, konobara, polupismenih „intelektualaca“, bjelosvjetskih avanturista, međunarodnih terorista, (pro)ustaških emigranata, špijuna i kojekakve ljudske klateži preko noći načinili „domoljubni establishment“. A državno tkivo se rastače.

Neki poznavatelji Pašalićevog CV-a komentiraju na FB-u da je taj hercegovački (BiH) Hrvat prije uzleta do samog vrha državno-političke moći bio liječnik u Domu zdravlja u Ivancu i lepoglavskoj robijašnici te u Bolnici za plućne bolesti u Klenovniku. Vozio je Zastavu 128 koju mu je kupio tast (nadimkom „Lisac“), gastarbajter na baušteli u Njemačkoj, te se grijao posuđenom peći. Živio je sa suprugom Ksenijom u tastovom potkrovlju: on provincijski liječnik, ona učiteljica s učiteljskom plaćom od koje se nikad nije dalo pristojno živjeti.

hdz_kongres1-mag-240300

Foto: Siniša Sunara / Hanza Media

Učlanjenjem u HDZ 1992. počinje njegov politički i materijalni uspon te preseljenje u raskošan trosobni stan, koji mu je stranka izboksala na elitnoj lokaciji iznad bolnice Rebro u Zagrebu. Samo 10 godina kasnije (2002.), njegovu se imovinu procjenjivalo na 30,5 milijuna – eura! Supruga je – pogodite zašto i kako – zamijenila učiteljsku katedru znatno bolje plaćenim mjestom službenice u Ministarstvu vanjskih poslova i potom savjetnice (sic) u tajnim službama. Učiteljica je, dakako, kvalificirana i za vanjske i za špijunske poslove, baš kao vozač autobusa ili konobar za – generala. A Ivić Pašalić (1960., Šuica, BiH), koji je dobio ime po stricu što je poginuo u Drugom svjetskom ratu kao pripadnik ustaške vojske tzv. NDH, bio je na plaći državnog dužnosnika. Zaslužan „državotvorac“ i „domoljub“ kojega se s ohoho godina zakašnjenja, tek sada, austrijsko pravosuđe, eto, usudi pitati za – „poduzetničko“ zdravlje.

Tjednik Nacional je u broju 334. godine 2002. zapisao u analizi „NAJBOGATIJI I NAJOZLOGLAŠENIJI HRVATSKI POLITIČAR/Tajno bogatstvo Ivića Pašalića“ da je njemu „i njegovoj obitelji uspjelo ono što ne bi ni mađioničarima“ te da je „Pašalić postao najbogatiji političar u Hrvatskoj“. Zbog negativnog imidža, u javnosti je dobio nadimak Herr Flick, po liku šepavog gestapovca iz tv-serije „’Allo, ‘allo“. A Franjo Tuđman je kolovoza 1995. uzdignutih šaka i kroza stisnute zube kliktao pod predugačkim hrvatskim barjakom na kninskoj tvrđavi: „Imamo Hrvatsku!“ I uistinu ju je imao, zajedno s članovima obitelji i pašalićima od svog povjerenja. Neki itekako imaju Hrvatsku i danas, ali nemirno spavaju baš zato što je – imaju. Velika većina je nema, pa hrpimice traži domovinu u Njemačkoj, Irskoj, Švedskoj, Švicarskoj i tako nekim eupropskim i prekomorskim zemljama „trulog Zapada“.

„Analiza vidljivog i nevidljivog Pašalićeva bogatstva neraskidivo je povezana s najvećim političkim, medijskim i financijskim zločinima koji su potresali Hrvatsku zadnjih desetak godina“, pisao je Nacional te 2002. Od kriminalne privatizacije Večernjeg lista (siječanj 1998.) i skandaloznog petog ortaka Dubrovačke banke (travanj 1998.) do kupnje za pola milijuna tadašnjih DEM 5171 četvornog metra građevinskog zemljišta u zagrebačkim Remetama, medijske afere s tzv. osovinom Grupo, povlaštenih kredita bratu Zlatku Pašaliću, vlasniku pilane u vrbovečkom selu Gradecu do vlastite „poduzetničke“ gimnastike nakon što je propao u visokoj politici.

E sad, je li savjetnik za unutarnju politiku predsjednika RH Franje Tuđmana naučio od svog poslodavca (vila u elitnoj Nazorovoj ulici na 1400 četvornih metara, enormno prekonoćno bogaćenje djece i unuka…) kako se ni iz čega – u tili čas, dok kažeš keks! - stvara nevjerojatno bogatstvo u pokretninama i nekretninama, za odgovoriti je uređenoj pravnoj državi. Ako to RH ikad postane jer, da parafraziramo onu tv-najavu kojom nam dnevno bombardiraju oči i uši: kad god građani imaju slobodu izabrati svoje vođe – izaberu pogrešne. To je u Bijednoj Našoj konstanta već 27 godina, pa joj zato i jest kako jest. Katastrofalno loše. Na vlast dolaze sve gori od gorih, i bar u doglednoj budućnosti nema izgleda da će se išta promijeniti nabolje. „Domoljublje“ je iznimno izdašan poslodavac, ali istodobno i roba na visokoj političkoj cijeni.

To što su hrvatska politika i pravosuđe propustili (u)činiti svih ovih godina u odnosu na Pašalićevo „poduzetništvo“, možda će tek neznatnim dijelom ispraviti austrijsko pravosuđe u razdoblju od rujna do veljače 2018. suđenjem VIP klijentu misteru P., pod kojim ga je kodnim imenom kreditirala Hypo banka. U kojoj je obilnu savjetničku apanažu uživao Mate Granić nakon „izlaska iz politike“, sada savjetnik predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović. S tom se bankom i njezinim optuženim direktorima povezuju i imena Ive Sanadera te niza HDZ-ovih (još) utjecajnih političara.

U Bijednoj je Našoj zapamćeno da se Ivić Pašalić „u pozi nevino optuženog“ žestoko opirao optužbama za kriminal te „uvjeravao javnost da je žrtva urote, sugerirajući da njegovi neprijatelji proizvode kilograme lažnih stenograma i transakcijskih ugovora“, pisao je Nacional. „Istodobno, njegov vozni park vrijedio je najmanje 250.000 DEM: supruga Ksenija vozila je srebrni audi A4 1,6, a Pašalić crni audi A6 2,8 i još jedan metalik zeleni audi A8, bez oznaka.“

Mediji su se početkom 2014. godine raspisali o Pašalićevom bankrotu u graditeljstvu i 257 milijuna kuna duga tvrtke Kapital konzalting banci Hypo Leasing Kroatien. On je sagradio u Odranskoj Zavrtnici nedaleko od Zagreba 340 stanova (naselje O2), a nije prodao ni polovicu. Kreditor se namirio s 250 neprodanih nekretnina te s 15 vila s bazenima u istarskom Paradižu nedaleko od Vodnjana. Budući da nije pokazao dara kao graditelj, ali jest za mlaćenje love na neviđeno, Pašalić se bacio na preradu drveta, uspeo se čak do mjesta čelnika tog ceha (sic), ali se i taj business pokazao prežilavim za njegove poduzetničke zube. Njegova grupacija Zagrebdrvo-Adriadrvo, godinama klijent Hypo Bank International, ubrzo više nije bila likvidna, dakle ni sposobna vratiti goleme dugove vjerovniku i državi. I to je bio okidač za put prema optuženičkoj klupi Zemaljskog suda u Klagenfurtu.

Todorići dižu sidro

Prema Austriji se, ako je vjerovati insajderskim informacijama nekih medija, uputio i dopredsjednik Uprave Agrokora (plaća 80.000 kuna mjesečno) Ante Todorić, stariji sin vlasnika bankrotiranog koncerna, kamo će preseliti cijelu svoju obitelj, jer se navodno želi baviti nekretninama, u partnerstvu s poduzetnikom Reneom Benkom. Benko se „proslavio“ 2009. godine afere o pokušaju podmićivanja Ive Sanadera sa 150.000 eura za porezno posredovanje kod talijanskog premijera Silvija Berlusconija. O odlasku iz RH s obitelji ozbiljno razmišlja i Iva Balent, kćerka Ivice Todorića. Ante je navodno već kupio kuću u Beču ili ju unajmio u okolici, još nije sasvim jasno.

sanaderglavas

Foto: SLobodna Dalmacija

Sve se to događa u okolnostima kad je DORH navodno došao do materijalnih dokaza o mogućoj krivnju pojedinih članova obitelji Todorić za izvlačenje enormnih svota novca iz Agrokora te kriminalu povezanom  s tzv. faktoring društvima i lažnim mjenicama. Tko zna što će se još otkriti, ako uopće bude ozbiljnije istrage i ako nekom od moćnika s vlasti nije udobnije zažmiriti nad bežanijom. Kao što se to radilo uoči bijega Branimira Glavaša u BiH od odgovornosti za ratne zločine u Osijeku ili puštanjem Ive Sanadera pobjeći u Austriju od krivnje za mito i pljačku.

Agrokorova izvanredna uprava s Antom Ramljakom na čelu stavila je na aukcijski bubanj Todorićev kraljevski luksuz, uveden kao imovina koncerna: Villu Castello sa stilskim namještajem, umjetničkim slikama, kompletnim inventarom, heliodromom, privatnom plažom i parkom u Medveji nedaleko od Lovrana, jahtu, helikopter, skupi vozni park… Novinari su upravo dobili prigodu zabilježiti slikom i tekstom o kakvom se nevjerojatnom bogatstvu radi, a godinama ga je uživala obitelj iz Kulmerovog dvorca u zagrebačkim Šestinama. Dosad nitko u vlasti Bijedne Naše – kao što je i dosad bio običaj u veleizdajničkim pljačkama vlastite zemlje – nije postavio pitanje odgovornosti Ivice Todorića i članova njegove obitelji za 60 milijardi kuna duga od kojeg će dobar dio snositi hrvatski porezni obveznici, za uskoro izgubljena radna mjesta, upropaštene kooperante i umrežene tvrtke iz Agrokorova sustava, itd.

Neće ni pitati. Zašto? Zato što ti koji bi to morali pitati i tretirati krivce po službenoj dužnosti (i vlastitoj savjesti, da je imaju!) kukavički posrću pod debelim naslagama putra na glavi. Sve vlasti od 1990-ih godina do danas sudjelovale su u gradnji Potemkinovog sela Agrokor, odnosno nacionalne gospodarske ikone Ivice Todorića. Sada, kad je car ostao gol, a ruski bankari sudski traže povrat svojih 1,1 milijardu eura neodgovorno ulupanih u rečeno Potemkinovo selo (što će u nizu tužbi jamačno učiniti i neki drugi vjerovnici), politika se pravi grbavom. Istražno sudstvo šuti, a mlađi sin Ivice Todorića, Ivan – da se Turci ne dosjete – pustio bradu, natukao crne naočale na nos, nabio šiltericu te i dalje šopingira samo po najskupljim buticima.

Premijer Andrej Plenković žrtvuje HDZ-ovu koaliciju s Mostom nezavisnih lista Bože Petrova i četvoricu ministara te se kocka s parlamentarnom većinom ne bi li obranio svog ministra financija Zdravka Marića od javnih sumnji za ulogu na mjestu bivšeg Agrokorovog financijskog direktora i HBOR-ov nedavni kredit već propalom Todoriću. Zašto ga brani? Pitali su to i mostovci, pa su pod hitno izletjeli iz vlasti s HDZ-om. No, kako je obitelj Todorić već angažirala odvjetnike, navodno bi se već u rujnu moglo očekivati da će se istražno sudstvo ipak pozabaviti krivcima u slučaju Agrokor. Zna se da istražitelji već od travnja ruju po poslovnim papirima tog koncerna, a vlada im je odobrila pet milijuna kuna za obaviti posao, pa…

Iza nekih faktoring društava navodno stoje pojedini članovi obitelji Todorić, iako među vlasnicima tih tvrtki nema njihovih imena, ali su im istražitelji po svoj prilici ušli u trag. Ante Todorić, objavili su mediji, obećava da će se „odazvati budu li ga pozvali policija ili sudstvo iz inozemstva u RH“. Kao Glavaš i Sanader nakon bijega?

Todorići su bez premca najbogatija obitelj u Hrvatskoj, s imovinom u gotovo svim krajevima zemlje, a ostaje enigma jesu li i koliko novca izvukli na tajne račune u tzv. poreznim oazama do kojih državni prsti RH nikad neće dosegnuti. Porijeklo, odnosno način stjecanja tog bogatstva – u svjetlosno kratkom roku po državnom preokretu 1990-ih godina – pokušali su raščlaniti neki istraživački novinari, ali enigma prvog Todorićevog milijuna nikad nije službeno propitivana. Dapače, od razdoblja samog Franje Tuđmana do premijera Plenkovića, država je znala što i kako radi, ali je tolerirala njegov način poslovanja. Od kojeg je i HDZ-ova i SDP-ova politika imala itekakve koristi.

Tim se politikama, zapravo notornom licemjerju, otvoreno nasmijao u oči redikulozni umirovljeni general (sic; gdje je taj i kako ratovao?) Ljubo Ćesić Rojs kad je odbio da mu se pravomoćna osuda na godinu dana zatvora zamijeni za mjesec dana tzv. rada za opće dobro. Svi zaslužni „domoljubi“ – po obrascu za bivšeg HDZ-ovog ministra poljoprivrede Petra Čobankovića – najprije kao državni dužnosnici zamrače/prorajtaju puste narodne milijune, a kad ih se baš nikako ne dâ amnestirati, jedan dan zaslužene robije zamjenjuje se dvama satima tzv. rada za opće dobro. Što je zapravo smokvin list za amnestiju.

rojs

Foto: croative.net

Rojs je pravomoćno osuđen na godinu dana zatvora i povrat državi 3,2 milijuna kuna jer je svojedobno, kao HDZ-ov pomoćnik ministra obrane i načelnik Sektora MORH-a za gospodarenje, otpisao nogometnom klubu Hrvatskom dragovoljcu tri milijuna kuna duga te nekim klubovima iz RH i BiH omogućio besplatno iće i piće u MORH-ovim ugostiteljskim objektima. Time je prouzročio štetu državnom proračunu. Na izdržavanje kazne se morao javiti 31. srpnja, ali je molio Ministarstvo pravosuđa za odgodu do 17. kolovoza kako bi 5. kolovoza nazočio proslavi obljetnice VRA Oluje u Kninu i 15. kolovoza s obitelji proslavio blagdan Velike Gospe. Udovoljeno mu je, a on se 17. kolovoza u 11 sati javio u Ministarstvo pravosuđa – Sektor za probaciju u Zagrebu na izdržavanje kazne. Nakon nedavno potvrđene presude Vrhovnog suda, dobio je upute što mu je činiti.

Da ima boga…

„Kao vojnik sam se odazvao pozivu“, kazao je Rojs. „Rekli su mi da ću dobiti rješenje kući i kad ga dobijem, žalit ću se na to rješenje. Ne bježim ni od čega. Spreman sam na sve moguće sankcije, samo nisam spreman guliti krumpire, mesti ulice, kositi travu… Neću guliti krumpir (kao Petar Čobanković u staračkom domu, op.a.), samo humanitarno. Neću da me ponižavaju na takav način. Pisao sam zahtjev za obnovu postupka i podnio žalbu Ustavnom sudu RH.“

Pitanje za milijun dolara: hoće li Ljubo Ćesić Rojs odraditi svoju kaznu kako mu je presuđena? U zatvoru ili će ipak guliti krumpir? Ma dajte, pa nije bez veze nedavno obnovio svoju ljubav s HDZ-ovom vrhuškom, a suci znaju što im je činiti. U Ustavnom sudu RH većinski su isluženi HDZ-ovi političari, a baš ti – s istim takvima iz SDP-a – itekako su svjesni kako, kada, prema kome i zašto se ne treba držati pozitivnih zakonskih propisa baš kao pijan plota.

Da ima boga, kao što ga nema, on bi osobno i pod hitno revitalizirao Goli otok u  Bijednoj Našoj sa svim njegovim – čak i najpretjeranijim/izmišljenim u uzničkim sjećanjima – preodgojnim tretmanima iz olovnog doba IB-a. Pa i žešćim od najžešćih u prvoj polovici operativnog razdoblja (1949.-1988.) robijašnice na surovoj kamenoj gromadi u Velebitskom kanalu, između sjeveroistočne obale otoka Raba i kopna. Jer kako inače pedagoški poučno sankcionirati kriminalnu veleizdaju još neutvrđenog dijela „državotvorne/domoljubne“ kaste što je opljačkala sugrađane za, procjenjuje se, oko 300 milijardi eura pokretne i nepokretne imovine, prenesene 1990-ih iz bivše SFR Jugoslavije u RH?

Sve ovo što su hrvatske vlasti dosad (u)činile u političkoj preventivi, suzbijanju ili sankcioniranju ratnog profiterstva, pretvorbenog kriminala, običnog i sofisticiranog lopovluka i moralne degradacije društva obični su luk i voda. Danas je u Bijednoj Našoj važnije pitati „gdje si bio/bila 1991.“, nego „otkud ti bogatstvo koje nisi imao/la prije 1991.“ Na ljutu ranu ide ljuta trava, a na veleizdajničku pljaču vlastite zemlje i naroda ide – Goli otok. Infrastruktura još postoji, potrebita samo malo dotjerivanja koje bi dugoprstići učas obavili iz čistog „domoljublja“. Pa, Goli otok? Zašto ne.

08.09.2017.

SANDI DIZDAREVIĆ: NEMA ISTINSKE ŽELJE DA SE SUOČIMO SA RATNIM ZLOČINIMA

Sandi Dizdarević: Nema istinske želje da se suočimo sa ratnim zločinima

Amer Bahtijar

Autor




Sandi Dizdarević: Nema istinske želje da se suočimo sa ratnim zločinima

///////////////////////////

...........................................

Izdvajamo

  • Odgovor na vaše pitanje se može dati sa različitih aspekata. Mi još uvijek živimo u različitim ideologijama i podložni smo različitim pritiscima. Činjenica je da onaj za koga se sazna da je pružio takvu informaciju automatski od strane različitih grupa bude proglašen „izdajnikom“. Mišljenja sam da mi kao društvo još uvijek nismo dovoljno sazreli niti imamo dovoljno razvijenu svijest i percepciju o težini samog djela ratnih zločina. Ovu tezu dokazuje veličanje ratnih zločinica kao heroja na svim zaraćenim stranama u Bosni i Hercegovini. Ovu tezu dokazuju i brojni svjedoci koji znaju, ali iz njima znanih razloga ne žele pružiti ta saznanja nadležnim pravosudnim i policijskim tijelima o počiniteljima konkretnih krivičnih djela. Upravo iz tih, ali i brojnih drugih razloga istražitelji koji se bave traganjem za informacijama takve vrste nailaze na ono što se u praksi zove „zid šutnje“.

...............................

Dokle god se ne riješe svi predmeti ratnih zločina, nema istinskog pomirenja. S druge strane, dokle god se ne riješe predmeti ratnih zločina, neće se ući ni u ozbiljno rješavanje gospodarskog kriminaliteta.

Sandi Dizdarević je istražitelj na Odjelu za ratne zločine pri Kantonalnom tužilaštvu Hercegovačko-neretvanskog kantona i viši asistent na Univerzitetu modernih znanosti CKM – Mostar gdje pohađa doktorske studije na Departmanu sigurnosnih studija, kriminalističko-policijski smjer.

Promocija Dizdarevićeve knjige održat će se 13. 9. 2014. u 20 sati u hotelu Bristol u Mostaru.

Tim povodom razgovarali smo s autorom o knjizi, o njegovom vlastitom iskustvu rada na istraživanju krivičnih djela ratnih zločina, o uticajima na različite načine u samom istraživanju ratnih zločina, o “zidu šutnje”, o ulozi i značaju policijskih struktura i tužilaštva te o bezbjednosnoj situaciji u BiH…

Gospodine Dizdareviću nedavno je izašla vaša knjiga “Uloga svjedoka u dokazivanju krivičnih djela ratnih zločina u Bosni i Hercegovini” koja govori o ulozi svjedoka u dokazivanju ratnih zločina. Kako je nastajala knjiga?

Nastanak bilo kojeg autorskog djela ima svoj proces. Jedan od elemenata procesa jeste i sazrijevanje. Knjiga Uloga svjedoka u dokazivanju krivičnih djela ratnih zločina u Bosni i Hercegovini nastala je kao rezultat povezivanja teorijske paradigme, naučno istraživačkog rada i praktičnog iskustva. Činjenica je da se BiH svrstava u zemlju koja je opterećena ratnim strahotama, stradanjima, postojanju brojnih logora, ali i dugogodišnjem istraživanju ratnih zločina koristeći se vlastitim personalnim kapacitetima. Nažalost, osim nekoliko veoma kvalitetnih priručnika napisanih od strane OSCE-a jako malo istražitelja se odlučilo na dokumentovanje i objavljivanje knjiga koje oblast ratnih zločina obrađuju sa pozicije kriminalističke metodike, odnosno kategorizacije svjedoka, tehnika i taktika vođenja razgovora, kao i modela dokumentovanja samih zapisnika. Drugim riječima, knjiga je rezultat vlastitog iskustva, iskustva drugih istražitelja i tužitelja koji rade na istraživanju krivičnih djela ratnih zločina, ali i potrebi da studentima, akademskoj i stručnoj praksi, te javnosti ostavim jednu vrstu pisanog traga.

Koliko država  štiti  svjedoke ratnih zločina? Može li se desiti da svjedok zločina nakon svjedočenja ponovno ima problem s onim ko mu je već jednom uništio život? 

U kriminalističkoj i pravosudnoj praksi kada su u pitanju predmeti ratni zločina nikada se ne može isključiti niti jedna od mogućih verzija postdeliktne situacije, pa tako ni fenomen kojeg ste spomenuli. U dosadašnjoj kriminalističkoj i pravosudnoj praksi Bosne i Hercegovine bilo je nekoliko slučajeva u kojem je svjedok nakon svjedočenja imao problem s optuženim ili s nekim ko je povezan sa optuženim, a na šta je ukazano i kroz medije unazad nekoliko godina. Ono sa čim se istražni timovi susreću, a što je puno gore od primjera uticaja kojeg ste vi u vašem pitanju spomenuli jesu različiti oblici uticaja u fazi istraživanja i istrage. U pravnom smislu na ovom polju napravljeni su jako pozitivni pomaci jer je na različitim nivoima donesen čitav set zakona koji reguliraju oblast zaštite svjedoka. Međutim, ono što i dalje ostaje problem sa kojim se istražitelji i tužitelji suočavaju jeste upravo uticaj, na različite načine u samom istraživanju.

Svjedoci često povlače vlastite iskaze. Je li to dokaz da ne vjeruju državi da ih može zaštiti ili je u pitanju etička nedosljednost pojedinaca?

Različiti su motivi zbog kojih svjedoci povlače svoje iskaze. Najčešće se radi o promjeni dijela sadržaja iskaza datog u istrazi. Mađutim, za kriminalističku praksu puno su interesantniji egzogeni faktori koji utiču na svjedoka, zbog kojih najčešće i mijenjaju sadržaj svojih iskaza. Veoma često takvi svjedoci ukazuju da su zaboravili šta su izjavili u samoj istrazi. Rezultati istraživanja u potpunosti opovrgavaju ovakvu tezu, jer se radi o događajima koji ostaju dugo vremena urezani u engrame, odnosno radi se o tzv. „emocionalno obojenim događajima“. U većini slučajeva ne radi se o nepovjerenju svjedoka u državu, već o različitim uticajima na svjedoka koji dovode do formiranje odluke da se promjeni dio sadržaja iskaza.

Porodice žrtava često apeluju na one koji znaju za masovne grobnice da otkriju ta mjesta. Kako je moguće da još imamo brojne neotkrivene  masovne grobnice?

Odgovor na vaše pitanje se može dati sa različitih aspekata. Mi još uvijek živimo u različitim ideologijama i podložni smo različitim pritiscima. Činjenica je da onaj za koga se sazna da je pružio takvu informaciju automatski od strane različitih grupa bude proglašen „izdajnikom“. Mišljenja sam da mi kao društvo još uvijek nismo dovoljno sazreli niti imamo dovoljno razvijenu svijest i percepciju o težini samog djela ratnih zločina. Ovu tezu dokazuje veličanje ratnih zločinica kao heroja na svim zaraćenim stranama u Bosni i Hercegovini. Ovu tezu dokazuju i brojni svjedoci koji znaju, ali iz njima znanih razloga ne žele pružiti ta saznanja nadležnim pravosudnim i policijskim tijelima o počiniteljima konkretnih krivičnih djela. Upravo iz tih, ali i brojnih drugih razloga istražitelji koji se bave traganjem za informacijama takve vrste nailaze na ono što se u praksi zove „zid šutnje“.

Koliko je država suštinski zainteresirana da se završi priča oko ratnih zločina u BiH? Javnost je nezadovoljna radom svih tužilaštava od kantonalnih do državnog.

Ovdje možemo govoriti o nekoliko dimenzija koje čine sam termin „zainteresovanosti“ države da procesuira sve predmete ratnih zločina u BiH. Činjenica je da je BiH uložila jako mnogo u procesuiranje. Isto tako činjenica je i da je cjelokupna međunarodna zajednica uložila i još uvijek ulaže u procesuiranje predmeta ratnih zločina. Međutim, s druge strane činjenica je i da su stvarni egzaktni pokazatelji razočaravajući, i da su građani nezadovoljni intenzitetom procesuiranja. Mišljenja sam da je puno deklerativnog a malo stvarne opredjeljenosti. Ovu tezu dokazuje i činjenica da smo samo u posljednjih dvije godine imali nekoliko presuda u kojima su osuđeni aktivni pripadnici sigurnosnih, i policijskih službi. Ono što jako često ponavljam kako studentima na predavanjima, tako i na međunarodnim konferencijama jeste: dokle god se ne riješe svi predmeti ratnih zločina, nema istinskog pomirenja. S druge strane, dokle god se ne riješe predmeti ratnih zločina, neće se ući ni u ozbiljno rješavanje gospodarskog kriminaliteta.

Šta nedostaje istražiteljima i tužiocima da imamo više okrivljenih i osuđenih ratnih zločinaca?

Brojni su elementi koji se mogu uvrstiti kao trenutno nedostajeći, počev od materijalno tehničkih, ali personalnih. Ono što je javnosti malo poznato jeste da istrage ratnih zločina koštaju jako puno, tako da nekada i jedna istraga može doseći do nekoliko desetina hiljada maraka troškova. Ti troškovi su različiti, počev od troškova puta, prenoćišta, do tehničke opreme koja u većini policijskih pa i istažiteljskih timova, koji djeluju pri tužiteljstvima, nedostaju. Jedan od vrlo ozbiljnih nedostataka ogleda se u pravnoj nesigurnosti određenog broja osoba koje rade na procesuiranju krivičnih djela ratnih zločina a to su neriješeni radni statusi. Naime, međunarodna zajednica je u posljednjih nekoliko godina osigurala ogromna finansijska i druga sredstva, uključujući i plate tužitelja, savjetnika, istražitelja i drugog osoblja. Međutim, ugovori tih osoba regulisani su na način da traju nekoliko godina nakon čega se ili produžuju ili jednostavno prekidaju. Sama činjenica da u jednom trenutku imate dio istražnog tima koji radi najsloženije istražne poslove, raspolaže s veoma povjerljivim podacima i informacijama, a onda u drugom trenutku nakon isteka ugovora takve osobe se jednostavno nađu na cesti. U tom smislu, ukoliko zaista postoji zainteresovanost države onda bi jedan od prioriteta bio upravo rješavanje radno pravnog statusa takvih osoba na različitim nivoima u okviru čijih organizacija djeluju.

sandidizdarević

Kako biste ocijenili bezbjednosno stanje u BiH? 

Temeljem egzaktnih pokazatalja, a prevashodno mislim na strukturu krivičnih djela koja su najviše zastupljena, koja nisu istražena, koja nisu procesuirana, pridodajući tome i druge vidove sigurnosti, mišljenja sam da je sigurnosna situacija u Bosni i Hercegovini na nezavidnom nivo, odnosno niska. Brojni su sigurnosni fenomeni sa kojima se BiH i njene službe danas suočavaju. Bojim se da smo nekim fenomenima dali daleko veći prioritet nego oni to zaslužuju, a posljedice toga vidljive su na broju i vrsti klasičnog kriminaliteta. Bojim se da smo u pojedine policijske agencije uložili puno više novca i materijalno tehničkih sredstava zanemarivši najbitniji segment policijskog djelovanja a to je lokalni, odnosno djelovanje na mikro sredinama. Vaše pitanje direktno je vezano za temu knjige, a ujedno i pruža odgovor. Da li smo mi sigurna zemlja u kojoj danas slobodno hodaju brojni ratni zločinci koji su neotkriveni i neprocesuirani, među kojima se nalaze ubice, sadisti, silovatelji i dr.?

Stručnjak ste za terorizam, koliko je BiH u opasnosti od terorizma  i postoji li ozbiljan preventivni pristup?

Bosna i Hercegovina kao zemlja nije ništa više niti manje ugrožena nego bilo koja druga europska zemlja. Čak štaviše, mišljenja sam da je nama u BiH daleko veći problem vezan za vrbovanje, i radikalizaciju, nego za terorizam. U pogledu terorizma, a kao posljedica prethodna dva procesa koja sam naveo, je odlazak zavrbovanih, i radikalnih, te ekstremnih osoba u afroazijske zemlje na ratišta. Drugi srednjoročni i dugoročni problem sa kojim  se BiH suočava i sa kojim će se tek početi suočavati jeste povratak dijela takvih osoba, i načina njihovog ponovnog integrisanja u društveni sistem. Mišljenja sam da BiH trenutno nema dvije vrlo bitne strateške i operativne koncepcije, a to su: na koji način ponovno integrisati povratnike sa inozemnih ratišta, i drugi se odnosi na nedovoljno kvalitetno razvijen, razrađen i dezorganizovan policijsko kriminalističko obavještajnog sistem rada. Mi smo deklerativno prihvatili novitete u policijsko kriminalističkom djelovanju, poput instituta „policija u zajednici“, ali samo u onom obliku koji se odnosi da nam taj institut služi za reklamu. S druge strane, ne postoji sistemski uređena oblast kretanja policijsko kriminalističkih i obavještajno interesantnih informacija po principu mreža. Ono što želim kazati jeste da one policijske agencije koje su nadležne za otkrivanje, istraživanje i dokazivanje krivičnih djela terorizma imaju izuzetne kapacitete kako u materijalno tehničkom tako i u personalnom smislu. Međutim, ono što nedostaje i što je dobrim dijelom zanemareno, pa mogu slobodno kazati i degradirano jeste uloga i značaj kantonalnih policija. Kantonalne policije po svojoj djelatnosti imaju one operativne metode poput uniformisanog sastava policije, koji djeluje kroz patrolnu, pozornu, saobraćajnu djelatnost, čime se njihovi operativci nalaze na najnižem, ali ujedno i možda najbitnijem segmentu u kojem se nalaze vrlo važne sirove informacije, što nije slučaj s policijskim agencijama na nivou države.

Javnost je nezadovljna radom policijskih agencija, gdje je problem u represivnom sistemu? 

Već nekoliko godina ukazujem na jedan od najbitnijih problema u policijskim strukturama, o čemu sam više puta pisao, o čemu sam proveo i istraživanje, a čiji rezultati su poražavajući a isti predstavlja temelj svih drugih problema. Radi se o strukturalnoj devijaciji same norme koja je temelj policije, a temeljem koje se novače mladi policajci i mladi istražitelji. Poražavajuća je činjenica da u odsjecima kriminalističkih policija kao najnižih organizacionih jedinica kriminalističke policije ima više uposlenih sa srednjom stručnom spremom nego li kriminalista. Druga poražavajuća činjenica je da među oficirskim činovima, pa čak i na onim mjestima koji se bave istraživanjem najsloženijih oblika kriminaliteta rade osobe sa zanimanjima koja nemaju nikakvih srodnih elemenata s tim poslom. Današnje kriminalističke policije kantona, imaju prema rezultatima istraživanja najmanje kriminalista. Ako imate ljude u sistemu koji svoja znanja tek stiču radom po određenim linijama kriminaliteta, onda nam se odgovor sam nameće. Ukoliko imate osobe čija znanja su upitna, onda se pokreće čitav niz drugih problema odnosno posljedica, koje se mogu tražiti prije svega u procesno pravnom formiranju informacija i tragova u dokaze, zakonitost takvih dokaza i dr.

S druge strane, sigurnosni problem ne može se samo slati na adrese policijskih agencija. Mi smo od 2003. godine ušli u jedan sasvim za nas novi sistem policijsko pravosudnog rada, u kojem se nismo baš najbolje snašli. Ono što želim kazati jeste da tom novom formom rada niti jedan subjekt nije bio dobro i kvalitetno pripremljen. Tužiteljstva su dobila ogromnu obavezu, ali i odgovornost koja se ogleda u činjenici da su nositelji istražnih ovlaštenja, da rukovode istragama i niz drugih. Međutim, koliko je do tada tužitelja imalo iskustva u vođenju istraga, u saslušavanju svjedoka, koliko se uopšte dio koji se zove kriminalistički segment izučava na pravnim fakultetima. S druge strane, problem se posebno javio u oblicima saradnje između tužiteljstava i policije. Da li policija treba da bude razvnopravan subjekt ili ono što danas jeste a to je servis tužiteljstva.

Šta uraditi da BiH ima nezavisnu policiju, tužilaštvo i sudstvo? 

Jako teško je govoriti o bilo kojem obliku nezavisnosti subjekata koje ste naveli u svom pitanju. Razloga je jako puno, a na neke sam ukazao u prethodnim odgovorima. Osnovna pretpostavka nezavisnosti bilo koje institucije jeste poštovanje stručnih kriterija, počev od onih pri upošljavanju do stalnog obrazovanja i edukovanja. Mišljenja sam da u državnim institucijama postoji određen broj stručnog kadra, koji se nažalost nalazi na nekoj srednjoj razini u smislu menadžmenta, i da su upravo oni budući temelji kreiranja nezavisnosti policije, tužiteljstva i sudova.

08.09.2017.

INTEGRALNI TEKST DEKLARACIJE O PELJEŠKOM MOSTU

OSIGURANA PODRŠKA NATPOLOVIČNE VEĆINE: Pročitajte integralni tekst Deklaracije o Pelješkom mostu

Zastupnici Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, njih 24, potpisali su Deklaraciju kojom traže od Republike Hrvatske i Evropske unije da obustavi gradnju Pelješkog mosta te da se uključe u razgovore s BiH u pogledu razgraničenja na moru na principima uvažavanja suverenih prava BiH na moru.

OSIGURANA PODRŠKA NATPOLOVIČNE VEĆINE: Pročitajte integlani tekst Deklaracije o Pelješkom mostu - 3

Potpisnici Deklaracije, koji predstavljaju većinu u Predstavničkom domu, pozvali su Predsjedništvo BiH i Vijeće ministara da, u slučaju da se u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ove deklaracije ne postignu bilateralna rješenja s Hrvatskom, odnosno EU, preduzmu sve neophodne pravne radnje diplomatskim putem u pogledu zaštite suverenih prava BiH na moru.

 

- To uključuje donošenje posebnog zakona o moru BiH i pokretanje pravnih procedura pred međunarodnim pravosudnim instancama - stoji u Deklaraciji.

 

Ukazali su Hrvatskoj, odnosno Evropskoj uniji, na potrebu dosljedne primjene pravila međunarodnog prava u pogledu utvrđivanja suverenih prava BiH na moru, a pozvali su i sve nadležne institucije na svim nivoima vlasti u BiH na koordinaciju aktivnosti u pogledu zaštite suverenih prava BiH na moru.

 

Prema dogovoru Kolegija Doma, sjednica je jučer prekinuta, zastupnici će se o tekstu Deklaracije izjaniti u nastavku sjednice koja će se održati naredne sedmice.


U nastavku teksta pročitajte integralni tekst Deklaracije koju su potpisala 24 zastupnika.  

 

Imajući u vidu da su prava suverenih država na kopnu, u zraku i na moru jasno i precizno utvrđena konvencijama Ujedinjenih naroda

 

Izražavajući zabrinutost zbog najave skorog početka izgradnje Pelješkog mosta od strane Republike Hrvatske bez službenog dogovora sa Bosnom i Hercegovinom i u okolnostima neuređene državne granice između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske;

 

Svjesni štete koju izgradnja pomenutog mosta može imati po odnose između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske i po korištenje suverenih prava Bosne i Hercegovine sukladno odredbama Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora;

 

Naglašavajući važnost i posebnu potrebu da se istakne i javno podrži status Bosne i Hercegovine kao pomorske države koja uživa sva prava kao i ostale pomorske države na svijetu;

 

Protiveći svim radnjama koje za cilj mogu imati umanjenje ili potpuno dokidanje suverenih prava Bosne i Hercegovine na moru;

 

Pozivajući, podržavajući i zalažući se za dobrosusjedske odnose sa Republikom Hrvatskom na principima uzajamnog uvažavanja i poštivanja te dogovaranja u skladu sa praksom na međunarodnom planu u sličnim slučajevima;

 

Na osnovu člana IV. 4 (e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 165. stav (2) tačka a) Poslovnika Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik BiH“, br. 79/14, 81/15 i 97/15) Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine je na ______ sjednici, održanoj ____. ___ 2017. godine, usvojila

 

D E K L A R A C I J U

 

Deklaracijom:

 

1. Utvrđujemo javno da je Bosna i Hercegovina pomorska država koja ima svoje teritorijalno more te ostala pripadajuća prava u skladu sa svojim statusom, a prema Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora, a što se posebno odnosi na potpuno slobodan i ničim ometan pristup spoj/priključak teritorijalnog mora Bosne i Hercegovine na međunarodne vode (otvoreno more) u kojem se ne primjenjuje režim „neškodljivog prolaza“, kao ni režim „tranzitnog prolaza“, nego se primjenjuje režim slobodne plovidbe i komunikacije (potpuno isti kao u međunarodnim vodama) za sve vrste plovila, prelijetanje aviona i polaganje podmorskih kabela;

 

2. Pozivamo nadležne organe Republike Hrvatske, odnosno Evropske unije da bez odlaganja obustave sve radnje koje za cilj mogu imati umanjenje ili potpuno dokidanje suverenih prava Bosne i Hercegovine na moru, a što se posebno odnosi na najavu početka izgradnje Pelješkog između tzv. Malog Mora (produžetka Neretvanskog kanala jugoistočno od luke Ploče) i Kanala Malog Stona;

 

3. Pozivamo nadležne organe Republike Hrvatske, odnosno Evropske unije da se hitno uključe u bilateralne razgovore sa Bosnom i Hercegovinom a radi postizanja bilateralnih rješenja u pogledu razgraničenja na moru na principima uvažavanja suverenih prava Bosne i Hercegovine na moru;

 

4. Pozivamo Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i Vijeće ministara Bosne i Hercegovine da u slučaju da se u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ove deklaracije ne postignu bilateralna rješenja sa Republikom Hrvatskom, odnosno Evropskom unijom, da se preduzmu sve neophodne pravne radnje diplomatskim putem prema Republici Hrvatskoj, odnosno Evropskoj uniji u pogledu zaštite suverenih prava Bosne i Hercegovine na moru, donošenje posebnog Zakona o moru Bosne i Hercegovine i pokretanje pravnih procedura pred međunarodnim pravosudnim instancama;

 

5. Ukazujemo Republici Hrvatskoj, odnosno Evropskoj uniji na potrebu dosljedne primjene pravila međunarodnog prava u pogledu utvrđivanja suverenih prava Bosne i Hercegovine na moru;

 

6. Pozivamo medije da se sveobuhvatno, interdisciplinarno i interaktivno uključe u aktivnosti odbrane suverenih prava Bosne i Hercegovine na moru na bazi argumentiranih činjenica;

 

7. Pozivamo sve nadležne institucije na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini na koordinaciju aktivnosti u pogledu zaštite suverenih prava Bosne i Heregovine na moru;

 

8. Ova deklaracija stupa na snagu danom donodonošenja, a objaviće se u ''Službenom glasniku Bosne i Hercegovine'.

 

alt


















08.09.2017.

SIPA TRAGA ZA FALSIFIKATORIMA

SIPA traga za falsifikatorima i Šimićevim pomagačima : Lažni inspektori Boris Kordić i Josip Kvesić pobjegli iz BiH

Septembar 08. 2017.


Saradnici Josipa Šimića, Boris Kordić i Josip Kvesić pobjegli su iz BiH, saznaje Žurnal. Pripadnici SIPA-e od četvrtka ujutro tragaju za njima, ali ih nisu pronašli na adresama u Hercegovini.

Prema saznanjima Žurnala, Boris Kordić u srijedu je u podnevnim satima napustio BiH i to svega sat vremena nakon što je glavna državna tužiteljica Gordana Tadić poslala naredbu SIPA-i kojom je tražila obustavu svih aktivnosti u vezi sa slučajem Šimić. Josip Kvesić teritoriju BiH napustio je tri dana nakon što je Josip Šimić Tužilaštvu BiH dostavio krivotvorene akte SIPA-e kojim je pokušao dokazati da ta Agencija nezakonito prisluškuje glavnu tužiteljicu Gordanu Tadić i potpredsjednicu VSTV-a Ružicu Jukić.

Inače, od trenutka hapšenja Josipa Šimića vlada potpuna zbrka među pravosudnim i policijskim agencijama. Nakon što je Tužilaštvo Kantona Sarajevo izdalo naredbu za hapšenje Josipa Šimića zbog sumnje da je krivotvorio službene akte SIPA-e, reagiralo je Tužilaštvo BiH koje je tražilo izuzimanje spisa sa kantonalnog nivoa. Po njima je Josip Šimić svjedok, a ne osumnjičeni i treba imati punu zaštitu države.

Međutim, nakon što je Šimić tokom prvog ispitivanja u SIPA-i u svojstvu osumnjičenog otkrio da je navodne transkripte razgovora dobio od osoba koje su se predstavili kao inspektori SIPA-e, u Tužilaštvu BiH zavladala je dodatna panika. Stoga je glavna državna tužiteljica u srijedu popodne, poslala naredbu SIPA-i da hitno obustavi sve radnje prema Josipu Šimića. Međutim, prije nego je naredba dostavljena, Šimić je kao “inspektore SIPA-e” identifikovao bivše službenike Službe sa poslove sa strancima – Borisa Kordića i Josipa Kvesića.

Njima dvojici već se sudi na Sudu BiH zbog korupcije i zloupotrebe položaja i ovlasti, ali oni, prema saznanjima policije i iskazu Josipa Šimića, blisko sarađuju sa zamjenikom ministra sigurnosti BiH – Mijom Krešićem.

Inače, doministar Krešić prvi je rođak glavne državne tužiteljice Gordane Tadić koja posljednja dva dana pokušava na sve opstuirati istragu u predmetu falsifikat. U tome joj dodatnu pomoć pruža potpredsjednica VSTV-a Ružica Jukić koja je, nakon prvobitne tvrdnje da je prislušjuje SIPA-a, izašla sa tvrdnjom da je prisluškuje OSA-e.

S obzirom na to da se Ružica Jukić nije mogla usaglasiti sama sa sobom, postavili smo joj nekoliko konkretnih pitanja.

     “Možete li nam pojasniti ova odstupanja sa vremenom? Šimić je prijavu dostavio  28. 8. u 15.45, a priložio je zabilješke i transkripte koji su nastali šest sati kasnije”, pitali smo Jukićevu.
Pa, on je dopis dostavio uz zabilješku 30. 8.”, odgovorila je potpredsjednica VSTV-a
“Ali”, nastavljamo,”glavna tužiteljica Gordana Tadić je održala press konferenciju 29. 8. na kojoj je saopćila da je Šimić dostavio prijavu 28.”
 “Mogla je pogriješiti”, pravdala se Jukićeva, nakon čega je i sama priznala da je “prvi dopis poslan 28.”.
“O tome i govorimo. Dostavio je prijavu 28. 8. u 15. 45, a priložio transkripte iz budućnosti – nastale šest sati kasnije”, pojašnjavamo Jukićevoj.
“To praćenje je bilo od 28. Unazad mjesec dana” odgovara Jukićeva 6. septembra.
“Pa, kako će biti od 28. praćenje, ako je 28. dostavljena prijava”, upozoravamo na nove nelogičnosti.
“Šta god da je, mi smo praćeni”, odlučna je Jukićeva.
I, uistinu, šta god da je – nelogično je. Tadićka i Jukićeva prvo su javnost izvijestile da ih je slušala SIPA. Onda su saopćile da ih ipak nije slušala SIPA. Na kraju je Ružica Jukić uz koktel, na prijemu, dobila informaciju da je sluša OSA.

Ali, kompletan spis je formiran na osnovu dokumenta SIPA-e. Za kojeg sama glavna tužiteljica kaže da je krivotvoren. Ali osoba koja je dostavila krivotvoren dokument je svjedok. Za Tužilaštvo BiH. Za Kantonalno tužilaštvo Sarajevo je osumnjičenik. Pa zato Tužilaštvo BiH traži da se osumnjičenik dostavi njima. Da bi postao svjedok. Koji je dostavio lažni dokument SIPA-e. Možda 30., a možda 28. To ne zna čak ni Ružica Jukić. Koja je istog dana dana kada je svjedok-osumnjičenik dostavio krivotvoren dokument sjedila sa svjedokom. Pod uslovom da je transkript tačan. Šta god da je – Josip Šimić je iza rešetaka. A njegovi saradnici su u bjekstvu. Jer su povezani sa prvim rođakom glavne državne tužiteljice – Mijom Krešićem.

(Kliker.info-Žurnal)















08.09.2017.

AKADEMIK PROF. DR. ESAD DURAKOVIĆ: PLAŠIM SE ISCENIRANOG TERORIZMA U BOSNI I HERCEGOVINI !

Akademik Esad Duraković : Plašim se isceniranog terorizma u Bosni i Hercegovini !

Septembar 08. 2017.


Govoreći za TV1 o agresivnoj i histeričnoj kampanji oličenoj u insinuacijama o rastućoj radikalizaciji Bošnjaka, i tzv islamskom ekstremizmu na koji se referišu hrvatski ali i pojedini evropski zvaničnici desničarske političke orijentacije, akademik Esad Duraković upozorio je na bojazan od isceniranih terorističkih incidenata koji bi za posljedicu imali podjelu BiH.

“Ono čega se ja plašim, a daj Bože da pogriješim, jeste da se iscenira, incident, dva, tri, neki teroristički akt ili nešto slično sa tzv “islamstičjih” pozicija, jer zato mogu da se plate ljudi, i onda će imati argument oni koji nas optužuju za radikalizam – reći će, evo vidite o čemu se radi, to je stvarno nešto s čime se mi ne možemo pomiriti i mi ćemo stvoriti “Herceg Bosnu”. Plašim se tih režiranih incidenata jer indikativno je da sa takvih instanci stižu istovremeno tako krupne izjave a da EU i njene institucije šute o tome”, kazao je Duraković.

On je poručio da je istrajno zalaganje za toleranciju, suživot i trpeljivosti u vremenu kada u EU i u Hrvatskoj buja fašizam najbolji odgovor i odbrana.

“Možda je pretenciozno da kao Bošnjak govorim o tome, ali ja tvrdim sa punom odgovornošću da su Bošnjaci kosmopolitski narod, i da trebamo gajiti taj kospomolitizam i internacionalizam. Oni moraju imati u vidu da Bošnjaci koji su preživjeli genocid nikada se nisu svetili zbog toga. Mi smo ljudi koju su otvoreni za saradnju. Evropa koja je birokratizirana i dehumanizirana mogla bi u Bošnjacima prepoznati kosmopolitizam i afirmirati ga jer istovremeno u EU zemljama jača fašizam, i ozbiljna fašizacija u Hrvatskoj i nekim drugim zemljama. Dakle ostanimo na kursu, tolerancije, suživota, trpeljivosti, to je jedini pravi odgovor”, poručio je akademik Duraković.

(Kliker.info-Vijesti)

/////////////////////////////////////

Intervjui

Enver Marić : Imao sam dvije ljubavi – loptu i ženu, tada djevojku !




//////////////////////////////

Viktor Ivančić : Trenutne političke elite su najgore što su ovi narodi mogli dati

///////////////////////////////////

Zvonimir Nikolić : Neću dopustiti da me Čović protjera iz mog Sarajeva

/////////////////////////////////////////

Kolumne

Emir Suljagić : Mirno i humano komadanje BiH




/////////////////////////

Zlatko Dizdarević : Od Kulina bana do loših dana

 ////////////////////////////////////

Sergio Šotrić : Braca Andrić je obnovu mostarskog Partizanskog spomen-groblja u

////////////////////////////////////

Muharem Bazdulj :U ritmu novom, u ritmu starom

////////////////////////////////////

Faruk Vele : Hrvatska „rješenje za BiH“ traži u dogovorima sa Srbijom!

//////////////////////////////////////



//////////////////////////////////////


ZVIZDIĆ I VUČIĆ DOGOVORILI: Zajednička sjednica vlada BiH i Srbije u novembru

ZVIZDIĆ I VUČIĆ DOGOVORILI: Zajednička sjednica vlada BiH i ...

/////////////////////////

/////////////////////////////

07.09.2017.

ŠIBICARI U BARUTANI

Pančić: Šibicari u barutani


Aleksandar Vučić prilikom posete Sarajevu u maju 2014.

(Komentar*)

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić ide u Sarajevo, kažu prvi put posle pet-šest godina, valjda ne bi li nekako pokrenuo s mrtve tačke razne nerešene probleme u odnosima Srbije i Bosne i Hercegovine.

Može se ovo reći i drugačije, uz primesu nečega što će zvučati kao cinizam, mada je puki realizam: Vučić ide da radi na izglađivanju odnosa koje je prethodno vrlo aktivno zamućivao, u mnogogodišnjem kontinuitetu. Čudno? Možda negde drugde, ali ne u Srbiji i ne na današnjem Balkanu.

U isto vreme, ministar spoljnih poslova Srbije Ivica Dačić baškari se na konferenciji u Bledu, gde do punog izražaja dolaze njegova elokventnost, poliglotizam, uglađenost i ostale vrline koje su veoma važne - pa je baš šteta što ih Dačić uopšte nema, ili ih bar perfektno krije.

Tako smo iz njegovih umnih izlaganja već čuli da bi bilo lepo da Evropska unija primi Srbiju u članstvo pre nego što se raspadne (EU, ne Srbija); Srbija se, dodaće opet realista preobučen u cinika, još odavno raspala – najkasnije onda kada su modeli poput Dačića u njoj postali neko i nešto.

Specifično hiperaktivni ministar odbrane Aleksandar Vulin, između ostalih svojih neprebrojnih i teško prativih aktivnosti u oblasti proizvodnje i distribucije magle, besplatno i nenaručeno podučava hrvatsku predsednicu Kolindu Grabar Kitarović političkom bontonu i antifašizmu pride; nije da se nju u tim oblastima ne bi imalo čemu podučavati, ima i te kako, ali nije da je baš jedan Vulin najpogodnija ličnost za tako nešto. Treba li objašnjavati zašto? Izgleda da treba.

Ono što povezuje Vučića, Dačića i Vulina jeste srodnost i isprepletenost „ranih radova“ ove trojice političkih vunderkinda, uzgajanih svojevremeno u inkubatorima Slobodana Miloševića, Mirjane Marković i Vojislava Šešelja.

Osvit novog milenijuma ćušnuo ih je, činilo se, na smetlište istorije, gde je trebalo da se doveka prave mrtvi i da budu zahvalni što neće odgovarati za svoje istaknuto i vidljivo sudelovanje u zajedničkom zločinačkom poduhvatu; jedva preko deceniju kasnije, obreli su se ponovo na vlasti, najmanje svojom zaslugom ili krivicom.

Ima li smisla nadati se da će dokazane palikuće da se volšebno pretvore u vatrogasce, ne samo u Bosni nego u regionu uopšte? U međuvremenu su savladali umeće izgovaranja politički korektnih fraza, to je belodano, ali služi li to ičemu u stvarnom životu? Ne bi se reklo da su se odnosi Srbije sa susedima popravili otkad su ovi i slični iznova na vlasti, naprotiv.

U Bosni glavnu reč vodi – i evo, Vučića dočekuje – Bakir Izetbegović
U Bosni glavnu reč vodi – i evo, Vučića dočekuje – Bakir Izetbegović

A i ti susedi, kad ih već spominjemo: na Kosovu je na pomolu „koalicija ratnih komandanata“, u Bosni glavnu reč vodi – i evo, Vučića dočekuje – Bakir Izetbegović, sin Alije Izetbegovića i ponosni nastavljač njegove politike. U Hrvatskoj kontinuitet s ratnim godinama nije toliko personalan, ali jeste stranački i (manje-više) ideološki: HDZ je ponovo neprikosnoven, a s njim ili negde na njegovim marginama, i kojekakva bagaža iz najgorih dana hrvatske istorije.

I u „ratu“ je sa svima u okruženju, čak i sa Slovenijom. Crna Gora je tu specifičan slučaj: ona promenu vlasti kao takvu ne poznaje iz vlastitog iskustva, ali se zato sama ta vlast evolutivno promenila – bar kada je u pitanju konstruktivnost u odnosima sa susedima - mnogo drastičnije i uverljivije od srpske. I uz stvarne rizike.

Doduše, kada već nabrajamo ove „renesanse“ gospodara ratova i njihovih tadašnjih majordoma, ne bi bilo pošteno preskočiti i jedan fenomen suprotne naravi: Milorad Dodik, predsednik manjeg bosanskohercegovačkog identiteta, danas je po mnogo čemu „najekstremniji“ od ključnih lidera u svim ovim učestalim „regionalnim paketima“, mada je baš on – u ratnim vremenima ničim iskompromitovan - devedesetih i ranih dvehiljaditih bio percipiran kao umerenjački glas razuma.

Da bi mu izostanak ratne hipoteke na kraju poslužio samo kao olakšavajuća okolnost u radikalizaciji sredstva i ciljeva banjalučke politike.

Kako je do ove „povampirene“ konstelacije uopšte došlo, i kako će se dotična razići, i može li to proći bez neke iracionalne štete? Imaju li birači u Srbiji i drugde po bivšoj Jugoslaviji problem s inteligencijom, ili s pamćenjem, ili je sve zapravo sasvim normalno u politici, zanatu najstarijem: danas si na vrhu, pa si malo dole, pa se opet uspinješ?

I niko ne svodi račune, niko te ne pita nije li te učinak prethodnog boravka na vlasti možda trajno isključio iz svakog društva koje bi da ima budućnost.

Verovatno nećemo predugo čekati da konstatujemo pravi ishod ovog „nostalgičnog“ trenda. Ono što čini da nam strepnja bude dublja od nade jeste mnogostruko dokazana činjenica da većina ovih uskrslih „ratnih junaka“ nije ništa naučila iz sopstvenih političko-ratnih biografija.

Recimo, to da se ozbiljan i odgovoran čovek, kamoli političar, baš nikada ne igra šibicama u barutani. Ovi „naši“ (u užem i širem smislu) očuvali su dečačko srce, prosto ne mogu da odole.

07.09.2017.

DEKLARACIJU O PELJEŠKOM MOSTU POTPISALA 24 ZASTUPNIKA PARLAMENTA BiH

VIŠE OD NATPOLOVIČNE VEĆINE: Deklaraciju o Pelješkom mostu potpisala 24 zastupnika Parlamenta BiH

Zastupnici u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH potpisali su na današnjoj, 51. sjednici, deklaraciju kojom su izrazili zabrinutost zbog najave skorog početka izgradnje Pelješkog mosta Hrvatske, bez službenog dogovara sa Bosnom i Hercegovinom.



VIŠE OD NATPOLOVIČNE VEĆINE: Deklaraciju o Pelješkom mostu potpisala 24 zastupnika Parlamenta BiH - 3

"Utvrđujemo javno da je Bosna i Hercegovina pomorska država koja ima svoje teritorijalno more te ostala pripadajuća prava u skladu sa svojim statusom, a prema Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora, a što se posebno odnosi na potpuno slobodan i ničim ometan pristup bh. teritorijalnog mora na međunarodne vode (otvoreno more) u kojem se ne primjenjuje režim 'neškodljivog prolaza', kao ni režim 'tranzitnog prolaza', nego se primjenjuje režim slobodne plovidbe i komunikacije za sve vrste plovila, prelijetanje aviona i polaganja pomorskih kabela", stoji u deklaraciju koju su potpisala 24 državna zastupnika.

Pozvali su nadležne organe Hrvatske, odnosno Evropske unije, da se hitno uključe u bilateralne razgovore sa Bosnom i Hercegovinom radi postizanja bilateralnih rješenja u pogledu razgraničenja na moru, na principima uvažavanja suverenih prava Bosne i Hercegovine.

"Pozivamo Predsjedništvo BiH i Vijeće ministara BiH da u slučaju da se u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ove deklaracije ne postignu bilateralne rješenja sa RH, odnosno EU, da se preduzmu sve neophodne pravne radnje diplomatskim putem prema Hrvatskoj u pogledu zaštite suverenih prava BiH na moru, a što uključuje pokretanje procedure za izlazak iz privremenog Ugovora o granici između BiH i RH, donošenje posebnog Zakona o moru BiH i pokretanje pravnih procedura pred međunarodnim pravosudnim instancama", stoji u deklaraciji.

 

Deklaracijom se obavezuje i Vijeće ministara BiH da pokrene sve pravne procedure s ciljem zaštite međunarodnih interesa BiH, uključujući i pokretanje međunarodnog arbitražnog postupka, u slučaju da Hrvatska u roku od 60 dana nakon usvajanja ove deklaracije ne pristane na bilateralne razgovore o ovom problemu.

 

Također, Vijeće ministara se poziva na usvajanje prijedloga zakona o moru BiH.

Napokon, Hrvatskoj i EU se ovom deklaracijom ukazuje na dosljedno provođenje međunarodnih pravila u vezi sa suverenim pravom BiH na moru.

 

Deklaracija će biti stavljena na usvajanje u okviru rasprave o informaciji Ministarstva komunikacija i prometa o izgradnji Pelješkog mosta, a do sada ju je potpisalo 20 članova Zastupničkog doma PSBiH.

 

Inače, početak rasprave o izgradnji Pelješkog mosta obilježio je istup zastupnice DF-a Hanke Vajzović, koja je argumentirano demantirala izjavu ministra komunikacija i prometa BiH Ismira Juske kako se u BiH" već 10 godina nije ništa radilo u vezi sa ovim problemom". 

 

alt

Prema riječima zastuponice Vajzović, Juskin prethodnik Slavko Matanović je 1. novembra 2015. godine izjavio kako Hrvatska nema saglasnot o BiH za gradnju mosta. Nakon toga, 19. aprila u Sarajevu je održan sastanak zamjenika ministra prometa i komunikacija BiH Saše Dalipagića i ministra prometa i Hrvatske Olega Butkovića. Nakon ovog sastanka Dalipagić je dao izjavu kako su BiH i Hrvatska riješili sva pitanja u vezi sa Pelješkim mostom.

 

Sličan zaključak je iznesen i nakon sastanka koji je u Neumu održan 15. jula prošle godine, kada je, kako tvrdi Vajzović, ministar Jusko kazao da su riješeni "svi prijepori" između BiH i Hrvatske o izgradnji Pelješkog mosta.

 

S druge strane, čak su i hrvatski mediji još 2007. godine tvrdili kako Hrvatska nema saglasnost za izgradnju mosta.

 

- Prema tome nije tačno da se ništa nije dešavalo u proteklih 10 godina, odnosno u posljednja četiri mandata, kako tvrdi ministar Jusko. Osim toga, izvještaj kojeg je podnio je veoma štur i čak je i gori nego onaj prethodni - kazala je Vajzović, dodajući da je informacije o ovom pitanju, umjesto iz izvještaja, dobijala iz medija.

 

Reagirajući na ovu izjavu ministar Jusko je istakao kako nikada ništa nije potpisao što bi išlo na štetu BiH, niti bi mogao staviti svoj potpis na ovako krupno pitanje bez odobrenja Vijeća ministara.

 

- Što se tiče aktivnosti, ja sam rekao da nije bilo sastanaka delegacija, a smatram da se slanje pisama ne može zvati aktivnostima. Dakle, ja sam mislio na sastanke delegacija - izjavio je Jusko.

 

Čak ni ova njegova tvrdnja nije tačna, barem prema diskusiji zastupnika DF-a Damira Bećirovića.

 

- Vaš prethodnik Slavko Matanović je 7. jula 2015. godine održao sastanak sa tadašnjim hrvatskim resornim ministrom Hajdašom Dorčićem, a nakon toga mu je uputio i zvanični zahtjev za imenovanje hrvatskih članova radne grupe koja bi trebala da izradi prijedlog rješenja za ovo pitanje -naglasio je Bećirović.

 

U toku rasprave zastupnik SDA Amir Fazlić je i zvanično objavio da se članovima Doma na usvajanje predlaže deklaracija kojom BiH traži da se prije početka izgradnje mosta riješi pitanje razgraničenja na moru, odnosno neometanog prolaska do otvorenog mora. Prezentujući tekst deklaracije Fazlić je kazao da su je do početka rasprave potpisala 24 zastupnika.

07.09.2017.

ALEKSANDRU VUČIĆ U SARAJEVU: "SRBIJA IMA DUG I OBAVEZU PREMA BiH"

ALEKSANDAR VUČIĆ U SARAJEVU: "Srbija ima dug i obavezu prema BiH" (FOTO)

“Bez obzira što mnogi neće da povjeruju i što se mnogi neće obradovati mojoj izjavi, a naročito oni koji su glasali za mene, želim da kažem da BiH u Srbiji ima iskrenog prijatelja”, kazao je Vučić na početku svog obraćanja.



ALEKSANDAR VUČIĆ U SARAJEVU: 'Srbija ima dug i obavezu prema BiH' (FOTO) - 3

"Srbija je prijatelj BiH, tako ćemo se i ponašati. Vidjet ćete to, ne samo u mjesecima pred nama, već u godinama i decenijama koje su pred nama", izjavio je predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić na pres-konferenciji u zgradi Predsjedništva BiH.

 

"Najvažnije za mene u Sarajevu je da kažem, bez obzira što mnogi neće da povjeruju i što se mnogi neće obradovati mojoj izjavi, a naročito oni koji su glasali za mene, ali došao sam u Sarajevo kao predsjednik Srbije da kažem da u Srbiji Bosna i Hercegovina ima pravog i iskrenog prijatelja, da to prijateljstvo pokazujemo kroz poštovanje teritorijalnog integriteta BiH i jačanje veza", rekao je predsjednik Republike Srbije.

 

"BiH i Srbija imaju u trgovinsku razmjenu u visini od milijardu i 525 miliona eura. Ona je u regionu najveća za Srbiju, a mislim da je najveća i za BiH", dodao je Vučić.

 

Vučić je kazao da je sa Čovićem, Izetbegovićem i Ivanićem razgovarao o konkretnim problemima i da se otvoreno pričalo o političkim razlikama, ali i o ekonomskim stvarima.

 

"Konkretno, završavamo formiranje i Komisije za granicu. Dramatično ćemo ubrzati razgovore oko uspostavljanje konačne granice. Danas je riješeno 97 posto granice, a blizu smo da pronađemo rješenja za tih 3 posto. To bi bio izvanredan signal za region, za BiH i pokazatelj kakve su namjere Srbije i da pokažemo da smo u stanju dogovarati se", rekao je Vučić.

 

Predsjednik Srbije je kazao da je uputio poziv članovima Predsjedništva BiH da posjete Beograd.

"Ako to uspijemo organizovati do kraja godine, uputit ćemo poziv i nekim evropskim zvaničnicima da budu s nama u Beogradu."

 

Vučić je istakao da BiH i Srbija imaju više različitih tema za razgovore.

 

"Tu je potopljeno zemljište iz ranijeg perioda. Formirat ćemo delegacije koji će razgovarati oko poravnanja toga i da to zauvijek skinemo s dnevnog reda, razgovarali smo instrastrukturnim projektima i turizmu", kazao je Vučić.

 

Upitan o dugu od 1,5 miljardu eura, Vučić je rekao da dug nije toliko visok.

 

- O kakvim procjenama govorite, gdje ste našli 1,5 milijardu evra? Pokretana su pitanja, ali u drugom nekom smislu, hidroelektrana Zvornik i Bajina Bašta i mislim da možemo da se dogovorimo oko toga bez problema. Plašim se da vas je neko pogrešno informisao, mnogo je to para i za BiH i za Srbiju - rekao je Vučić.

 

On je istakao da je Srbija uložila novac u te dvije hidroelektrane.

 

- Spremni smo da razgovaramo, jer Bošnjaci imaju zemljište na obali koja pripada Srbiji i spremni su da im damo posebna prava kako i na koji način da koriste tu zemlju - rekao je predsjednik Srbije.

 

- Mislim da smo blizu, temeljno i detaljno smo razgovarali. Mi imamo dug i obavezu posle potapanja zbog izgradnje hidroelektrana u koje je samo Srbija ulagala novac i razgovaramo da obaveže posle 25-26 godina izmirimo - zaključio je Vučić.

 

On je naglasio da Srbija ne traži partnerima u nekim projektima.

 

"Spremni smo i potpisujemo za put Čačak - Požega. Ostalo bi nam još 60 kilometara do Kotromana, a spremni smo sami izgraditi u aranžmanu. Želimo povezati Beograd - Sarajevo, ali i Sjenicu i Beograd sa Trebinjem. Povezivanje Beograda i Sarajeva bi značilo mnogo u odnosima koji bi se mogli nazvati mnogo boljim između Srba, Bošnjaka i Hrvata. Spremni smo uložiti veliki novac i predstaviti Srbiju na sajmu u Mostaru. To će biti sajam gdje ćemo uložiti najviše novca do sada", poručio je predsjednik Republike Srbije.

 

On je istakao da je Srbija dala prijedlog da se radi rekonstrukcija svih 11 mostova koji spajaju Republiku Srbiju i BiH.

 

"Očekujemo da u BiH dođe do dogovora trase autoputa Beograd - Sarajevo. Mi ćemo zajedno s Republikom Srpskom i BiH graditi put do Bijeljine, a onda ostaje da se spoji dio od Bijeljine do Tuzle. Da li da ide na Sokolac i Goražde ili da se pravi drugi krak, to je pitanje za BiH. Mi ćemo prihvatiti svako rješenje za koje se postigne dogovor u BiH. Nama je bitno da spojimo Beograd i Sarajevo", izjavio je Aleksandar Vučić, predsjednik Republike Srbije.

////////////////
////////////////////////////////////////////

Bosna i Hercegovina

Četvrtak, 7. septembar/rujan 2017.

07.09.2017.

MIRNO I HUMANO KOMADANJE BiH

Emir Suljagić : Mirno i humano komadanje BiH

Septembar 07. 2017.


U decembru prošle godine, tačno na ovom mjestu, u Oslobođenju, napisao sam: „Najžešći hibridni rat koji se vodi na teritoriji Bosne i Hercegovine je rat koji protiv naše zemlje vodi Republika Hrvatska. Nije objavljen, neće u kratkom roku preći u kinetički sukob, ali informativni, obavještajni i diplomatski pritisak zvaničnog Zagreba na Sarajevo je sistematski, sistemičan i centralizovan i ima jasan cilj.

.....................................

RAZBIJACI BiH


Image result for dragisa cvetkovic i vlatko macek fotos

Dragisa Cvetkovic i Vlatko Macek

............................................


Image result for ante pavelic i hitler fotos

Ante Pavelic i Adolf Hitler

///////////////////////////////////////////////


Image result for Franjo Tudjman i Slobodan Milosevic fotos

Franjo Tudjman i Slobodan Milosevic

///////////////////////////////////////////
Image result for dragan covic karikature fotos



Image result for dragan covic karikature fotos


Image result for dragan covic karikature fotos
Image result for dragan covic karikature fotos


Piše : Emir Suljagić 

Za razliku od obavještajnog i diplomatskog, informativni dio rata se vodi sa teritorije BiH: kroz akademsku petu kolonu u Sarajevu i mrežu opskurnih portala povezanih sa HDZ-om BiH. Zasad izgleda kao da Hrvatska ima potpuno odriješene ruke da politiku regionalne hegemonije, čija je ideološka osnova u tuđmanizmu, vodi ako ne u ime, onda sigurno pod zastavom članstva u EU i NATO.“

Reakcije su bile divljačke i jednodušne: svi, od mračnjačkih rasističkih portala iz Posušja i Kiseljaka, preko Ivice Đikića do Ivana Lovrenovića, stavili su učinili sve što mogu da me, stavljaljući se u službu neoustaškog projekta, diskredituju, diskvalifikuju. I dok su me medijski organi HDZ-a proglašavali PTSD-ovcem (zanimljivo, taj stav s njima dijele i medijski organi SDA), Lovrenović i Đikić, koji su u ovom slučaju bitni samo kao glasnogovornici iz krajnje nužde, istovremeno su me proglašavali marginalnim kafanskim intelektualcem i opasnošću po mir u Bosni i Hercegovini.

Učestalim posjetama Andreja Plenkovića „hrvatskim krajevima“ Bosne i Hercegovine, okončan je proces retuđmanizacije Hrvatske uopšte uzevši i naročito hrvatske politike prema našoj zemlji, koju su započeli Ivo Josipović i Zoran Milanović nakon izbora 2011.  Posljednji put se Hrvatska prema BiH ponašala kao da je teritorija, a ne suverena i nezavisna država, dok su njenu politiku sukreirali Franjo Tuđman i Gojko Šušak.

U vrijeme dok je HDZ-ova glasačka baza, usred Zagreba, usred glavnog grada članice Evropske unije spaljivala novine u vlasništvu srpske manjine, Plenković je u BiH pravio još jedan korak u pravcu daljnje palestinizacije muslimanske većine. Izuzme li se mandat Stjepana Mesića, zvanični Zagreb Bosnu i Hercegovinu nikada nije doživljavao drugačije nego balkanski Liban: prosti zbir tri etničke zajednice. Ali, ako je to bio polazni osnov politike prema BiH, njen deklarisani cilj je palestinizacija muslimanske i građanske većine kao sastavni dio ponovnog hrvatskog preuzimanja uloge i zastave predziđa kršćanstva.

Istovremeno, „visoki izvor“ iz kabineta predsjednice Hrvatske – čitaj: Kolinda Grabar Kitarović lično – saopštio je medijima da je „u BiH u ovom trenutku prisutno pet hiljada selefista što zajedno s onima koji ih podržavaju čini oko 10 hiljada ljudi s vrlo radikalnom retorikom i namjerama“. Nije to ništa što već nismo čuli iz njenih usta, ali tek potvrđuje u kojoj mjeri je kristalizirana i čvrsta namjera sadašnjeg hrvatskog političkog establishmenta da dovrši posao koji su u Dretelju i Ahmićima započeli Šušak i Tuđman, a mnogo prije njih u četrdesetim godinama prošlog vijeka Ante Pavelić i Vjekoslav Luburić Maks.

Svega nekoliko dana kasnije, zagrebački Jutarnji list koji sve češće služi kao platforma za iznošenje nedeklarisanih ciljeva hrvatske politike u BiH, objavio je, objašnjavajući predstojeću posjetu Grabar-Kitarović Rusiji da je: „procjena je da bi Republika Srpska za pet godina mogla pokušati raspisati referendum o neovisnosti, što bi svakako krajnje zakompliciralo odnose u ovom dijelu svijeta. Koliko bi Banja Luka, ako se ostvari taj scenarij, imala podršku Moskve, teško je ocijeniti, ali je vrlo važno da Hrvatska bude u toku s predstavnicima Ruske Federacije i kad je riječ o događajima u RS-u, ali i na cijelom području jugoistoka, prije svega oko BiH.

“ Ovo, na jeziku međunarodne diplomatije, znači da Grabar-Kitarović i zvanični Zgreb idu u Moskvu tražiti od Rusije podršku za komadanje Bosne i Hercegovine, za „mirno i humano“ getoiziranje građanske većine u našoj zemlji. Plan je, drugim riječima, da se Bošnjaci i Srbi ponovo pokolju za uspostavu Velike Hrvatske, odnosno Hrvatske Banovine, i lično nimalo ne sumnjam da je Milorad Dodik njegov integralni dio.

Ovdje nema prostora za obrazlaganje, niti je tema, ali posebno je pitanje kako Brisel ili Berlin gledaju na to što članica NATO otvoreno šuruje sa Rusijom u cilju izazivanja nemira na Balkanu; naročito nakon pokušaja državnog udara u Crnoj Gori. Nas to na kraju krajeva ne treba da zanima. Ako je nekad bio trenutak da se posvetimo sebi i Bosni i Hercegovini to je sada.

Po cijenu da zažalim, preuzeću rizik i obratiti se lično Bakiru Izetbegoviću: mi smo u vanrednom stanju i krajnje je vrijeme da se počnemo ponašati kao da smo u vanrednom stanju. Vrijeme je da počnemo aktivno poduzimati mjere i korake da osujetimo i spriječimo planove Zagreba; postoji cijeli arsenal instrumenata koji su nam na raspolaganju kako na domaćem, tako i na međunarodnom planu. Ako je nekad bio trenutak da ih upotrebimo, to je sada.

Niko od nas koji su ovo što se danas događa vidjeli i prije godinu i prije tri godine nema pristup tim instrumentima: ti imaš. Tvoja je obaveza koju si pred narodom ove zemlje preuzeo da ih upotrebiš. Sastavni dio neoustaškog projekta u BiH je de-antifašizacija našeg društva i podvaljivanje genocidnog zločina NDH – Bošnjacima. U ideološkom smislu, to znači, da SDA mora odmah prestati da se obračunava s mrtvom Titom, antifašizmom i partizanima. To je jedina grupa ljudi u našoj istoriji koja je do nogu potukla ustaštvo. U suprotnom, naši unuci će živjeti u šatorima. Srebrenica će biti naša sudbina.

(Tačno)





















07.09.2017.

ZLATKO DIZDAREVIĆ : OD KULINA BANA DO LOŠIH DANA

Zlatko Dizdarević : Od Kulina bana do loših dana

Septembar 07. 2017.


Kad sam sebe izgubiš, ili prodaš, nikakav ti dokument ne može pomoći da se nađeš. Eno su i original Daytonskog sporazuma  već negdje izgubili. Kamo li onda rodni list od prije osam vjekova…


Image result for povelja kulina bana fotos


Piše : Zlatko Dizdarević (Novi list)

Istorija kaže da se minulog utorka, 29. avgusta, napunilo 828 godina otkako je napisana i objavljena Povelja bosanskog bana  Kulina. Na starobosanskom narodnom jeziku i ćiriličnim pismom bosančicom, uz verziju i na latinskom jeziku, bosanski vladar je izdao diplomatski dokument od jedne stranice dubrovačkom knezu Krvašu, ili Gervaziju, i ostalim Dubrovčanima koji, prema prevodu glasi:

»U ime oca i sina i svetog duha, Ja, ban bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovačkim pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ. Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli.«

Uz ove riječi je i pribilježba pisara: »Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto osamdeset i devet ljeta, mjeseca augusta i dvadeset i deveti dan, (na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja…«

Istoričari se ovim povodom, uglavnom, slažu da je riječ o prvom diplomatskom dokumentu izdanom od strane jednog vladara Bosne knezu, vladaru druge države. Niko nikada nije mogao osporiti od tada do danas postojeću izreku koja je u narodu oslikavala doba kada je ovakav dokumenat mogao biti sačinjen, a koja glasi: »Od Kulina bana i dobrijeh dana…« Malo je ko pokušao, mada je bivalo i toga, negirati stoljećima kasnije činjenicu da je Povelja rodni list bosanske državnosti i kapitalni dokumenat u istoriji ovdašnjeg jezika. Vidljivo je da je Bosna u dvanaestom stoljeću imala za ona vremena uređenu državu i instituciju suverenog vladara, da se ne ide i do stoljeća desetog, u vezi sa čime također postoje dokazi.

Naravno, kao i kroz cijelu istoriju postojala su razna prisvajanja te realnosti, posebno one o jeziku, i pored činjenice da na samoj Povelji postoji odrednica »bosanski«. Činjenica je, tragom Povelje dokaziva, da je postojala organizovana trgovina sa susjedima, da su odnosi sa Dubrovnikom bili prijateljski a takvi su ostali kroz stoljeća, da je na tadašnjem banovom dvoru postojala pisarska kancelarija.

Sudbina Povelje je danas poznata. Neupitno je da postoje njena tri primjerka od kojih je jedan u Rusiji, u Sankt Peterburgu otuđen na pijaci u Dubrovniku u 19. stoljeću, a dva u Državnom arhivu u ovom gradu.

Mnoge su verzije o tome koji je primjerak original o koje su kopije. Važno je da je riječ ne samo o najstarijem očuvanom bosanskom dokumentu već i najstarijem državnom dokumentu kod svih južnoslavenskih naroda i država. Povjesničari se slažu da su sva tri primjerka bila napisana u isto vrijeme u skladu sa običajem da se takvi dokumenti rade u četiri primjerka (četvrti nikada nije pronađen), što im daje punu i jednaku istorijsku vjerodostojnost.

Ovo su osnovne činjenice uglavnom ponovljene kao i lani i minulih godina u isto vrijeme u rijetkim tekstovima kojima se savremena Bosna i Hercegovina sjetila kapitalnog datuma iz svoje zaboravljene, ili sve više i sve češće negirane »genetike«.

Naravno, uz svu neprimjerenost bilo kakvih poređenja sa vremenima što nas dijele od Kulina bana evo duže od osam stoljeća, puke tužno-šaljive i nepretenciozne misli došunjaju se čovjeku danas ovim povodom spontano. A prije svega i sada normalni osjećaj da ona legendarna o »dobrijeh danima« odavno već ne važi.

Nekoliko činjenica u vezi sa ovim je očigledno. Današnji vakat u kojem se skoro neprimjećeno pomenuo ovaj 828. istorijski rođendan obilježen je mnogo znakovitije, recimo, glasnom izjavom ministra sigurnosti Bosne i Hercegovine Draga Mektića: »Ima li iko normalan u ovoj državi ?! Ni Hitchcock ne bi mogao izrežirati stvari koje se dešavaju u BiH…«

I zblanutost iskazana pri tome mu je sasvim opravdana. Frustracija se više i ne tiče samo jedne dimenzije ovdašnje realnosti već svekolikog raspada onoga što su trebali biti »dobri dani« nove države. O tome se danas više niko čak i ne laže. Osim onih kojima to prevarantski treba, ne bi li imitirali banove u svojim malim iscjepkanim atarima.

Podjednako je zanimljiva i vidljiva nježno-romantičarska naivnost šačice učesnika rijetkog skupa u Sarajevu povodom rođendana  banovine Bosne, pod nazivom »Za Kulina bana i dobrijeh dana – 828. godina Povelje Kulina bana«. Tribinu je upriličilo Udruženje bosansko-turskog prijateljstva »Bosfor«(?!) Nije ni Akademija nauka, ni Univerzitet, ni neko ministarstvo kulture, bilo koja »bosanska« institucija, pa ni politička partija što se kiti do besvijesti »bosanstvom…« Da se ne pominju, naravno, oni u čijem se okrilju dogovaraju pljuvanja zastave, himne, jezika i svega što određuje makar i formalnu legitimaciju države Bosne i Hercegovine.

Namjera sarajevskih patriota »Bosfora« je bila čestita i u okviru aktuelnih povijesnih sentimenata. Lukavost mudraca sa pravog Bosfora sa kojima Bosna Kulina bana istorijski nije imala nikakve veze, stvar je prihvaćene političke realnosti.

Sjećanja i zaboravi odavno nisu stvar fakata i istorijskih činjenica već manipulativne mudrosti u skladu sa interesnim trendovima. U tome, opet na narodno-poslovičnom nivou – ko prvi djevojci, njemu djevojka.

Ako današnja  Bosna neće da pamti svoj rodni list, onda to nije zato što ne znaju kada je ispisan, već zato što valja ispisati i ovjeriti neke druge rodne listove i datume rođenja. Današnji »banovi«, eto zato, ne žele ni postojanje onog dana državnosti Bosne i Hercegovine, upisanog u istoriju 1943., a kamo li onog od prije osam stoljeća, ili deset. Tadašnje jedno ime, jedan jezik, jedan »ban«, jedan grunt, jedna dobrohotnost prema susjedima…jedna istina o svemu tome – neće proći !

Možda je danas malo blesavo ovo ovako povezivati, ali eto, nije van pameti ni ona ministrova, ima li normalnih u današnjoj državi. Ima, ali je ta normalnost sa druge strane pameti. Evoluiralo se civilizacijski pa je tako kako je.

Članovi »Bosfora«, eto, u najboljoj namjeri protiv surovog aktuelnog identitetskog naloga – mi zvanično opredjeljeni kao Bosanci i Hercegovci u BiH smo statistički »ostali« – okončali su svoju pomenutu tribinu dirljivim prijedlogom »svim građanima BiH da se ubuduće 29. avgust obilježava kao Dan domovine«. Profesor sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Senadin Lavić kazao je da se ovim obilježavanjem pokušava »u identitetskoj historiji ukazati koliko je Povelja važna za današnju državu i društvo u BiH…« Eto zato se onaj predloženi Dan domovine odnosi na sve ljude koji su rođeni u Bosni, koji žive tu, bez obzira na njihovu etničku, religijsku, političku opredjeljenost…«

Žao mi je što ne mogu – a volio bih da mogu – podijeliti  sa profesorom spoznaju o tome šta je sve danas već nemoguće ovdje normalno povezati, i na nivou organizacije »Hitchcock države« i na nivou politički uzgojene društvene realnosti«…Bez obzira na etničku, religijsku, političku opredjeljenost… Slično je i sa tačnom konstatacijom predstavnika Hrvatskog narodnog vijeća BiH Maria Pejića koji je na istoj tribini kazao kako je »žalosno da djeca u BiH više znaju o kralju Arturu i kraljeviću Marku nego o Kulinu banu…I da umjesto da budu ponosni na Povelju Kulina bana koja je simbol državnosti, slave godišnjicu Herceg-Bosne, simbola razaranja BiH…«

Tako se nekako, eto, Kulin ban prošetao ispotiha kraj Bosanaca i Hercegovaca, uz pomoć dalekog »Bosfora« i njegovih »Bosanaca« ovdje, te uz one što su u rezultatima popisa »ostali«. Naravno, i uz još neke iz tri »konstitutivna naroda« koji za dokument znaju, ali ga vidjeti ne mogu.

Povelja nije tamo gdje se rodila. Nova Bosna odavno je već ne traži onako iz srca, zajednički. Eno su i original Daytonskog sporazuma iz Pariza, potpisanog decembra 1995. godine, već negdje izgubili, ili ga neko nekome prodao. Kamo li onda rodni list od prije osam vjekova…

A kad sam sebe izgubiš, ili prodaš, nikakav ti dokument ne može pomoći da se nađeš. Tako je od Kulina bana do današnjih, loših dana.

/////////////////////////////////
//////////////////////////////////////


HRVATSKE OBRAMBENE SNAGE PROTIV UKLANJANJA NATPISA: '´Za dom spremni´ pisat će dok ima i nas'

HRVATSKE OBRAMBENE SNAGE PROTIV UKLANJANJA NATPISA ...

/////////////////////////

07.09.2017.

INSTITUT ZA ISTRAŽIVANjE GENOCIDA KANADA : POSEBNO JE VAŽNO DA SE ALEKSANDAR VUCIC OGRADI OD ANTIBOSANSKIH IZJAVA MILORADA DODIKA !

Institut za istraživanje genocida, Kanada : Posebno je važno da se Vučić ogradi od antibosanskih izjava Milorada Dodika !

Septembar 07. 2017.


Posjeta Aleksandra Vučića, predsjednika Republike Srbije  Sarajevu, još  je jedna prilika da istočni susjed prizna istinu o agresiji i genocidu protiv Republike Bosne i Hercegovine i tako otvori put ka pravdi za žrtve tih zločina, što su najvažniji uslovi bolje zajedničke budućnosti svih naroda i građana u Bosni i Hercegovini i boljih susjedskih odnosa dvije države.

Priznavanje istine o agresiji i genocidu, izražavanje žaljenja za žrtve genocida i traženje oprosta od žrtava su najefikasniji putevi do pravde, ali i najbolja ograda od Dodikovog kontinuiranog rušenje države Bosne i Hercegovine, negiranja bosanskog jezika, negiranja bosanskohercegovačke i posebno bošnjačke historije, kulture i tradicije.

Aleksandar Vučić kao politički lider Srbije je vrlo malo uradio za istinu i pravdu, pa samim tim i za političku stabilnost Bosne i Hercegovine.  Termin genocid jeste pravna terminologija, ali  terminologija koja treba biti javno prihvačena od političkog establišmenta Srbije i politički verifikovana deklaracijom od strane Skupštine Srbije.

Podržavajući antibosansku kampanju seceseionističkog političkog establišmenta entiteta Republika Srpska, insistiranjem da svi Srbi koji su osuđeni u Hagu kaznu izdržavaju u Srbiji, davanjem garancija za liječenje ratnog zločinca Ratka Mladića u Beogradu, najavom zajedničke Deklaracije Srbije i entiteta Republike Srpske o opstanku srpske nacije, što je nastavak koncepta Velike Srbije, podržavanjem Ivanićeve ideja o zamjeni teritorija između Bosne i Hercegovine i Srbije, što je povratak u mračnu agresivno genocidnu prošlost, odbijanjem hapšenja i izručenja optuženih Šešeljovih četničkih saradnika koji su opstruirali proces pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju, Vučić nastavlja antibosansku kampanju, destabilizirajući bosanskohercegovačku državu i dehumanizirajući preživjele žrtve genocida.

Internacionalni ekspertni tim Instituta za istraživanje genocida, Kanada još jednom podsjeća da je na Republiku Bosnu i Hercegovinu izvršena višestruka agresija i genocid nad njenim građanima, posebno Bošnjacima. Bošnjaci se nikada nisu svetili agresorima, ni danas niti u vrijeme agresije. Svijet je mirno posmatrao agresiju i genocid pa je i dio zemlje na kojoj je izvršen genocid (Srebrenica) dao na upravu institucijama {vojska i policija entiteta Republika Srpska} koje su izvršile genocid. Bošnjaci nisu se svetili ni zbog toga.

Internacionalni ekspertni tim Instituta za istraživanje genocida, Kanada smatra da polaznu osnovu u jačanju dobrosusjedskih odnosa između Bosne i Hercegovine i Srbije, te polaznu osnovu da žrtve agresije i genocida stvarno i konačno počnu vjerovati Vučiću i političkom establišmentu Srbije treba da čini: odricanje od agresivno genocidne politike koja je legalizirala četnički pokret ne samo u Srbiji i Bosni i Hercegovini, već u svijetu; poštivanje odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine; odbacivanje politike negiranja presuđenog genocida nad Bošnjacima; prestanak politike slavljenja zločinaca Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića, Ratka Mladića i drugih; poštivanje presude Međunarodnog suda pravde iz 2007. godine, kojom je presuđeno da je Republika Srbija jedina država u Evropi koja je nakon Drugog svjetskog rata prekršila Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, a vojska i policija entiteta Republika Srpska izvršili genocid; prestanak negiranja arbitražne presude u vezi sa statusom Brčko u zvaničnim aktima Skupštine Srbije; otkrivanje arhive i svih zapisnika Vrhovnog savjeta odbrane Savezne republike Jugoslavije.

Posebno je važno da se Vučić javno u Sarajevu ogradi od antibosanskih izjave predsjednika entiteta Republika Srpska  Milorada Dodika da “će jednog dana Srbija i Republika Srpska biti jedno u teritorijalnom i državnom smislu”. Istraživače genocida i aktiviste ljudskih prava i sloboda navedena izjava asocira na ‘Načertanije’ Ilije Garašanina ili na Memorandum Srpske akademije nauka. Najvaljena Deklaracija Srbije i entiteta Republike Srpske o opstanku srpske nacije asocira istraživače na drugi memorandum u uvjetima dvadeset prvog stoljeća u cilju ponovonog buđenja velikosrpske ideje.

Bez prihvaćanja navedenih elemenata nećemo imati ne samo dobre susjedske odnose, već ni trajni mir. Bez prihvaćanja navedenih elemenata Vučićeva posjeta Sarajevu je nevažna i beskorisna. Bez prihvaćanja datih elemenata Vučić će izgubiti atribute reformskog političara i jednog od lidera regiona, a koje je dobio od međunarodne zajednice. Bez temeljitih i dubinskih promjena prema istini i pravdi o agresiji i genocidu u Bosni i Hercegovini Srbija ostaje u antibosanskoj koaliciji i samim tim faktor nestabilnosti bosanskohercegovačke države, a samim tim i faktor nestabilnosti u regionu i Evropi.

Krajnje je vrijeme da se Srbija prestane miješati u bosanskohercegovačke državne poslove. Tome se treba suprostaviti ujedinjeni bosanskohercegovački pokret iz matice i dijaspore. Treba nam potpuni zaokret i pošteniji odnos prema istini i pravdi. Samo istina o prošlosti, o agresiji i genocidu vraća nadu u evropske standarde u koje se Vučić i njegov politički establišment još ne uklapa. Žrtve agresije i genocida su pokazali da žele Bosnu i Hercegovinu u Evropskoj uniji sa priznatom istinom i pravdom o agresijama i genocidima od strane svojih susjeda, da su protiv ekstremizma i radikalizma, te da žele modernu evropsku državu u koju se neće mješati Srbija i Hrvatska. Bosna i Hercegovina nije bila, nije sada i nikada neće biti kolonija istočnog  i zapadnog susjeda, navodi se u saopštenju za javnost Instituta za istraživanje genocida, Kanada.

(Kliker.info)

///////////////////////////////////////
//////////////////////////////

Topla dobrodošlica : Srdačan zagrljaj Vučića i Izetbegovića u Sarajevu

Septembar 07. 2017.


Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić toplo je danas dočekan pred zgradom Predsjedništva Bosne i Hercegovine u Sarajevu.Članovi Predsjedništva srdačno su ugostili predsjednika Srbije koji je tako započeo dvodnevnu posjetu Bosni i Hercegovini u okviru koje će se u četvrtak i petak sastati s domaćim zvaničnicima.

Posebnu pažnju medija privukao je njegov srdačan susret s bošnjačkim članom Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakirom Izetbegovićem koji ga je jučer, podsjećamo, pohvalio riječima da je Vučić pragmatičan i sposoban političar koji će pomoći da se stvari na Balkanu popravljaju.

(Kliker.info-N1)

07.09.2017.

PARAOBAVJEŠTAJNE STRUKTURE BI MOGLE ISCENIRATI NAPAD U BiH

Dramatično upozorenje ministra sigurnosti : Paraobavještajne strukture bi mogle iscenirati napad u BiH

Septembar 06. 2017.


Ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić kazao je za Klix.ba da ne isključuje mogućnost da bi paraobavještajne strukture, povezane sa pojedinim političarima u vlasti, mogle iscenirati vrstu terorizma kako bi opravdale tvrdnje da je Bosna i Hercegovina radikalizovana zemlja.

“Postoji određena mogućnost da se upuste u takve radnje kako bi se na neki način iscenirala neka vrsta nenasilnog ekstremizma, pa ako hoćete i terorizma, kako bi se potvrdile nečije tvrdnje o Bosni i Hercegovini kao zemlji u kojoj se nalazi veći broj radikalizovanih osoba, spavača, terorista… Bilo je raznih priča, koje ni na koji način nisu potvrđene u praksi. Ukoliko se upuste u tako nešto, to je vrlo rizično i predstavlja ozbiljno krivično djelo. To bi bio ozbiljan incident. Prikljupljajući informacije o djelovanju tih paraobavještajnih struktura se pominje i takva mogućnost, tako da tako nešto ne bih isključio”, rekao je Mektić.

Kazao je da ne bi mogao govoriti o tome da li neke od tih struktura rade u interesu Republike Hrvatske.

Veze političara i paraobavještajnih struktura

Na pitanje da li ima određena saznjanja da su grupe ili pojedinci planirali određene napade, on je odgovorio da ima saznanja o određenim aktivnostima ali da sa njima ne bi izlazio u javnost.

“Prema informacijama s kojima raspolažem, određeni političari na vlasti imaju veze sa tim paraobavještajnim strukturama. Te strukture su povezane i s onim ljudima koji mene žele da diskredituju na razne načine. Ja sam njihova meta već odavno. Njima ne odgovara ono što ja pričam o radikalizmu, ekstremizmu, terorizmu… A ja govorim sigurno ono što jeste, na osnovu saznanja i informacija s kojima mi raspolažemo. Ja nisam ograničen samo na te informacije“.

Kazao je da ako neko iz sigurnosnih struktura ima novih informacija, da je on uvijek spreman da o “tome razgovaramo, da to provjeravamo..“.

“Ako se ispostave kao tačne, ja sam spreman da to javno priznam. Ali nekima ne odgovara moja priča, jer bi voljeli da ja pričam o tome kako se centar ISIL-a preselio u Bosnu i Hercegovinu, što bi ustvari nanosilo štetu svim građanima Bosne i Hercegovine. Na kraju bi se takva priča odražavala i na ekonomiju u zemlji. Ali, ja ću uvijek govoriti onako kako jeste”, poručio je Mektić.

Kazao je da se protiv te pošasti se teško boriti zato što ne funkcionira pravosudni sistem.

Bolesne ambicije

“Ni na osnovu onog što smo dokumentovali i što smo dostavili Tužilaštvu se ta priča nije pokrenula i našla na dnevnom redu. Mi smo dokumentovali aktivnost dijela tih struktura, i sve je to dostavljeno Tužilaštvu. Međutim, to nikako nije bio predmet rada Tužilaštva. Oni se bave sa nevjerovatno minornim stvarima, ko je kome šta rekao, ko je od koga šta čuo, krivotvorenim dokumentima… Pri tom prave pravosudnu blamažu i opštu pravnu nesigurnost. Tu nije riječ samo o neprofesionalizmu, nego i o zlim namjerama, raznim osvetama, bolesnim ambicijama, ljubomori, zlopamćenju s kojima nastupaju nosioci pravosudnih funkcija. Mi se putem institucija borimo protiv tog izazova. Ključno nam je da ono što dokumentujemo dobije svoj epilog u Tužilaštvu, a mi nikako ne možemo da dođemo u tu fazu”, objasnio je Mektić.

Na pitanje kako bi ocijenio odnose Obavještajno-sigurnosne agencije Bosne i Hercegovine (OSA)  i Sigurnosno obavještajne agencije (SOA), Mektić je istakao da postoje neki zakoni koji vladaju u obavještajnom sektoru, u kojima nije sve iskreno i korektno.

“Svi su dobri, svi sarađuju, ali ko god može u obavještajnom smislu da se nečeg dočepa i da barata s nekim činjenicama – to će i uraditi. Nije to do te mjere sve iskreno i korektno. Ali naravno, ni u takvoj jednoj situaciji ne možete da ne sarađujete, ili da ne poboljšavate odnose međusobne saradnje. To neće nikad doći do apsolutnog povjerenja, da će neko nekom vjerovati i da neće biti nekih igara iza leđa”, rekao je Mektić.

(Kliker.info-AJB)













06.09.2017.

HRVATSKA NAPADIMA NA BiH ŽELI OSIGURATI IZMJENU IZBORNOG ZAKONA I RELATIVIZIRATI PRESUDU ČELNICIMA HERCEG-BOSNE

ŽUSTRA REAKCIJA SDA: Hrvatska napadima na BiH želi osigurati izmjenu Izbornog zakona i relativizirati presudu čelnicima Herceg-Bosne

- Bošnjaci su ponosan autohtoni evropski narod koji je i u najtežim vremenima pokazao da su mu strani i ekstremizam i radikalizam, unatoč masovnim zločinima i jedinom genocidu u Evropi od Drugog svjetskog rata do danas izvršenim nad njima. BiH je članica Globalne koalicije za borbu protiv terorizma i izvršila je sve obaveze koje iz tog proizilaze – zaključeno je na sjednici Predsjedništva SDA.


Image result for golub mira fotos


Ovo je novinarima, nakon sjednice Predsjedništva SDA, izjavio predsjednik stranke Bakir Izetbegović, dodavši da su Bošnjaci u najtežim vremenima pokazali da radikalizam u BiH nije poželjan.


Image result for dragan covic karikature fotos

CELNICI HERCEG-BOSNE

///////////////////////////////////////////////////

Izetbegović je naglasio da napadi iz Hrvatske imaju jasne ciljeve osiguranja izmjena Izbornog zakona kojim bi došlo do etničke podjele BiH, kao i da se relativizira presuda haškoj šestorci odnosno tvorcima "Herceg-Bosne".

 

-Pozivamo Hrvatsku da se prema BiH ne odnosi na ovakav neprimjeren način jer to može poremetiti dobrosujedske odnose – rekao je Izetbegović.

 

Predsjedništvo SDA istaknulo je da su motivi za islamofobične napade koji su u posljednje vrijeme, osim iz Hrvatske dolaze i iz Austrije i Češke, možda različiti, ali su posljedice iste - da se Bošnjaci u BiH predstave kao nepoželjan i opasan elemenat u Evropi. 

 

- Bošnjaci su ponosan autohtoni evropski narod koji je i u najtežim vremenima  pokazao da su mu strani i ekstremizam i radikalizam, unatoč masovnim zločinima i jedinom genocidu u Evropi od Drugog svjetskog rata do danas izvršenim nad njima. BiH je članica Globalne koalicije za borbu protiv terorizma i izvršila je sve obaveze koje iz tog proizilaze – zaključeno je.

 

Iz SDA pozivaju zvaničnike ovih država da Bošnjake u BiH ne označavaju kao metu i da umjesto toga spriječe bujanje neonacizma i retrogradnih ideologija u vlastitim dvorištima.

 

- Kada su u pitanju islamofobični napadi koji dolaze od najviših zvaničnika Hrvatske kao i napadi na prvog predsjednika RBiH Aliju Izetbegovića, oni imaju jasne političke ciljeve, a to su da se u procesu izmjena Izbornog zakona BiH izdejstvuju rješenja koja BiH vode u daljnje etničke i teritorijalne podjele, kao i da se u drugi plan stavi i relativizira udruženi zločinački poduhvat u kojem Hrvatska ima značajnu ulogu a za koji je prvostepenom presudom Haškog tribunala najviše vodstvo paratvorevine Herceg Bosne osuđeno na 111 godina zatvora i za koje se očekuje drugostepena presuda – smatra Predsjedništvo SDA. 

 

Izetbegović je naglasio da u posljednjih 18 mjeseci niko iz BiH nije otišao na strano ratište, a komentirajući optužbe o masovnom naseljavanju Arapa u BiH, te promjeni etničke strukture u BiH, rekao je nijedan Arapin u posljednjih 10 godina nije dobio državljanstvo.

 

- Govore o tome da smo promijenili sliku zbog turista ili zato što je neko napravio neki hotel - rekao je Izetbegović.

 

Prema njegovim riječima, SDA traži od Hrvatske da ne započinje izgradnju Pelješkog mosta sve dok se ne riješe otvorena pitanja između dvije zemlje.

 

Predsjedništvo SDA poziva Evropsku komisiju da obustavi postupak dodjele kredita Hrvatskoj za izgradnju Pelješkog mosta.

 

- BiH nikada nije dala saglasnost za izgradnju Pelješkog mosta. Gradnja Pelješkog mosta bez saglasnosti BiH je nelegalna i predstavlja kršenje obavezujućih međunarodnih konvencija, posebno UN konvencije o pravima mora. Predsjedništvo BiH, tijelo koje po Ustavu BiH ima isključivu nadležnost za vanjsku politiku, nikada nije dalo saglasnost za gradnju Pelješkog mosta. Naprotiv, zvanični stav Predsjedništva BiH, prema Zaključku usvojenom na 25. sjednici Predsjedništva održanoj 17. oktobra 2007. godine, glasi: "BiH je protiv izgradnje Mosta do rješavanja otvorenih pitanja vezanih za identificiranje morske granične crte između dvije države“. Na istoj sjednici je Zaključkom Predsjedništva zatraženo da „Republika Hrvatska ne poduzima nikakve jednostrane radnje na izgradnji Mosta".

 

Predsjednik SDA kazao je da se ukida ukor prema državnom zastupniku SDA Šemsudinu Mehmedoviću, koji je ranije bio izrečen.

 

Također, najavio je da će sutra imati "tete-a-tete" susret s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, kojeg smatra pragmatičnim političarem.

 

Predsjedništvo SDA najoštrije je osudilo masovne zločine i genocid koji se trenutno dešavaju nad muslimanima u Mijanmaru.

 

- Pozivamo svjestke centre moći da reagiraju i ne zatvaraju oči pred ovim zlom. Predsjedništvo SDA daje punu podršku inicijativi reisu-l-uleme Husein ef. Kavazovića za formiranje Odbora za podršku naroda Rohinja koji će raditi na upoznavanju bh.javnosti sa genocidom nad narodom Rohinja i prikupljnja pomoći na nastradale – navodi se u zaključcima sa sjednice.

 

Muslimani u BiH su posebno osjetljivi na tragedije koje se trenutno dešavaju u Mijanmaru, jer su i sami u toku agresije na BiH bili predmet masovnih zločina i genocida. SDA poziva članove, simpatizere i sve građane BiH da  se masovno uključe u prikupljanje pomoći narodu Rohinja.

 

Predsjedništvo SDA ponovo zahtijeva od vlasti entiteta RS da konačno ukine diskriminaciju djece bošnjačkih povratnika i da im se omogući izučavanje bosanskog jezika, što je njihovo ustavno pravo. 

 

- Dokle seže zanemarivanje ovog pitanja pokazuje nedavni slučaj u Vlasenici kada je pravoslavni sveštenik vršio vjerski obred u razredu u kojem su bila i djeca Bošnjaka. Ovo je zvono za uzbunu kako domaćih vlasti, tako i međunarodne zajednice, kako bi se konačno počeo provoditi Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH – navodi se.

06.09.2017.

"UDRUŽENJA PORODICA ŽRTAVA UPUTILA OTVORENO PISMO KOLINDI GRABAR-KITAREVIĆ

"SMATRALI SMO VAS PRIJATELJEM": Udruženja porodica žrtava uputila otvoreno pismo Kolindi Grabar-Kitarović

Gospođo Kolinda, pozivamo Vas, kao majke Srebrenice da prestanete nanositi štetu nama u BiH jer od prvog susjeda i prijateljske zemlje ničim to nismo zaslužili. Nemojte ponovo prizivati zlo kojem smo svjedočili 90-tih godina prošlog stoljeća. Sljedeći put prije nego što olako date izjavu sjetite se naše dobrodošlice i poštovanja koje smo Vam iskazali u Srebrenici.



'SMATRALI SMO VAS PRIJATELJEM': Udruženja porodica žrtava uputila otvoreno pismo Kolindi Grabar-Kitarović

Image result for kolinda grabar-kitarović i franjo tudjman fotos

Image result for franjo tudjman i ante pavelic fotos

Poštovana predsjednice Hrvatske,

 

Dugo smo razmišljale hoćemo li Vam se obratiti, ali s obzirom da Vi ne posustajete u iznošenju opasnih neistina o Bosni i Hercegovini i Bošnjacima, prinuđene smo na to.

 

I sami znate da smo Vas nekad smatrale i oslovljavale kraljicom Balkana i u Vama vidjele nadu za neka bolja vremena i odnose na ovim prostorima. Nažalost, grdno smo se prevarile. Vaše izjave o Bosni i Hercegovini i Bošnjacima koji su najveća žrtva stradanja na ovim prostorima i pokušaj da se od njih naprave teroristi, ekstremisti, i nekakva "islamska prijetnja Evropi" neodoljivo nas podsjećaju na period koji je prethodio agresiji na BiH. Tada su takve izjave dolazile iz Srbije a na kraju je sve okončano genocidom nad Bošnjacima. I sami znate da i danas, dvadeset i dvije godine nakon genocida tražimo kosti naše djece i muževa.

 

Ne znamo da li ste svjesni koliku štetu pravite Bosni i Hercegovini i njenom evropskom putu Vašim neistinitim izjavama, jer šta će Evropi "zemlja sa potencijalnih deset hiljada terorista?!" Time ste obeshrabrili investicije u ovoj zemlji, tjerate turiste iz BiH, a najveću štetu nanosite u odnosima Hrvata i Bošnjaka u BiH. Vaše izjave su vjerovatno potaknule i druge evropske zvaničnike da ponavljaju neistine i islamofobične teze o BiH i Bošnjacima. Smatramo da su Vaša retorika i Vaša nimalo prijateljska politika koju u posljednje vrijeme vodite prema BiH i Bošnjacima u dobroj mjeri inspirisale vlasnika kafane iz Kiseljaka Miljenka Goluba. Ako ste već poslali obavještajne službe u BiH da vas izvještavaju o nekakvim islamskim ekstremistima, baš nam je čudno  da ne znate da je pomenuti kafandžija 5. augusta u noćnim satima napao Jasminu Kurt i njenu maloljetnu kćerku samo zato što je muslimanka i što je nosila mahramu na glavi, i to u prisustvu njenog muža ratnog vojnog invalida.

 

Pitamo Vas gospođo Kolinda, i to prije svega kao ženu, da li ste svjesni da svojom politikom pravite atmosferu u kojoj će ovakvi slučajevi postati svakodnevnica.

 

Gospođo Kolinda, pozivamo Vas, kao majke Srebrenice da prestanete nanositi štetu nama u BiH jer od prvog susjeda i prijateljske zemlje ničim to nismo zaslužili. Nemojte ponovo prizivati zlo kojem smo svjedočili 90-tih godina prošlog stoljeća. Sljedeći put prije nego što olako date izjavu sjetite se naše dobrodošlice i poštovanja koje smo Vam iskazali u Srebrenici.

 

Uprkos svemu, pozivamo Vas da nas ponovo posjetite, da zajedno obiđemo BiH i da se sami uvjerite da naša zemlja i naš narod nisu nikome nikakva prijetnja.

psimo-kolindi

(Vijesti.ba)








06.09.2017.

ANALIZA IFIMES-a: "ALEKSANDAR VUČIĆ - FAKTOR (NE)STABILNOSTI"

ANALIZA IFIMES-a: "Aleksandar Vučić - faktor (ne)stabilnosti"

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. Povodom najavljene posjete predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića Sarajevu, IFIMES analizira stanja i okolnosti u kojima se odvija posjeta. Iz analize „BiH - Srbija: Aleksandar Vučić faktor (ne)stabilnosti za BiH i Evropu“ izdvajamo najvažnije i najzanimljivije dijelove.



ANALIZA IFIMES-a: 'Aleksandar Vučić - faktor (ne)stabilnosti'

Image result for aleksandar vucic u potocarima 1995 fotos

Image result for aleksandar vucic u potocarima 1995 fotos

Image result for aleksandar vucic u potocarima 1995 fotos

Image result for aleksandar vucic u potocarima 1995 fotos

Image result for aleksandar vucic u potocarima 1995 fotos

Image result for aleksandar vucic u potocarima 1995 fotos

Posjeta Aleksandra Vučića (SNS), predsjednika Republike Srbije, najavljena za 7. i 8. septembar/rujan  2017.godine Sarajevu, glavnom gradu Bosne i Hercegovine (BiH) i Predsjedništvu BiH, kao zvaničnom domaćinu, pokušava se u jednom dijelu političkih krugova neopravdano i predimenzionirano predstaviti kao vrhunski politički događaj značajan za  Bosnu i Hercegovinu i region.

 

Aleksandar Vučić kao dugogodišnji politički lider Srbije nije do sada ništa prepoznatljivo uradio za političku stabilnost Bosne i Hercegovine. Naprotiv, protiveći se ulasku BiH u NATO i podržavajući vlasti entiteta Republika Srpska (RS) da kontinuirano blokiraju euroatlantski put Bosne i Hercegovine, Vučić, konstantno, značajno i aktivno  podriva mir, stabilnost i  političko-sigurnosnu situaciju u BiH, regionu i EU.

 

Vučićeva podrška secesionističkoj Vladi RS

 

Iako je zajednička poveznica za većinu balkanskih lidera uzrečica, a tako i Vučića, da se države regiona moraju fokusirati na mir i stabilnost te budućnost i saradnju, djelovanje Vučića usmjereno je na zaustavljanje BiH na putu prema punopravnom članstvu u NATO-u i EU, uz podršku trenutnoj secesionističkoj vlasti u entitetu Republika Srpska, ne samo da ugrožava region i EU, nego i najviše štete nanosi interesima Srbije i srpskog naroda u BiH.

 

Destruktivna politika Vučića se temelji na nekoliko bitnih elemenata: ● ne suočavanje sa prošlošću, etabliranjem i zadržavanjem ratne ideološke strukture koja je neprijateljska prema Zapadu i NATO-u ● šizofrenom vanjskom politikom koja se u osnovi oslanja na Rusku federaciju i koja prouzrokuje nestabilnost u regionu i Evropi ● unutrašnjim autokratskim vladanjem koje se najilustrativnije očituje kroz kontrolu medija, te kroz neprincipijelnu političku  podršku Srbima izvan Srbije stvarajući krize u državama regiona. Ovakva Vučićeva politika može prouzrokovati samo kontinuiranu nestabilnost i nove sukobe u regionu i Evropi.

 

S druge strane primjetne su svakodnevne političke akrobacije i  atrakcije, politički teatar, kojeg priređuje Vučić, ali i Ivica Dačić (SPS), ministar vanjskih poslova Srbije, u odnosima sa članicama EU, prije svega Njemačkom i predstavnicima EU. Snažna podrška, koju do sada pruža njemačka kancelarka Angela Merkel (CDU) je definitivno problematizirana i uskoro će poreskim obveznicima u Njemačkoj kancelarka morati odgovoriti, da li se novac uložen u Vučića i Srbiju od strane Njemačke adekvatno valorizira ili je podrška Njemačke samo paravan za destabiliziranje regiona i EU. Očekuje se da kancelarka Merkel neće biti označena kao politički i finansijski sponzor Vučića kojeg mnogi već označavaju kao „Miloševića 21.vijeka“.

 

Slična ili još slabija situacija je sa predstavnicima EU. Kao primjer navodi se David McAllister (EPP/CDU), izvjestilac EP za Srbiju, koji nekritički, površno i pristrano pristupa i izvještava o trenutnoj političkoj situaciji u Srbiji i vanjsko-političkom angažmanu Srbije u regionu i EU.

 

Ivanićeva ideja o zamjeni teritorija između BiH i Srbije – recidiv mračne prošlosti

 

Domaćini predsjedniku Srbije Vučiću u Sarajevu su članovi tročlanog Predsjedništva BiH (Dragan ČovićBakir IzetbegovićMladen Ivanić), koji svaki na svoj način imaju razloga da drugačije pristupaju posjeti Vučića. Mladen Ivanić (PDP), eksponent je srbijanskih interesa u BiH, koji pokušava da iskoristi ovu posjetu za zamjenu teritorija u graničnom pojasu između Srbije i Bosne i Hercegovine. Ideja i ratni pokušaji da dođe do zamjene teritorija doveli su i do pokušaja preseljenja stanovništva što predstavlja recidiv mračne prošlosti političkih projekata Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana, koji su doveli do etničkog čišćenja, ratnih zločina i genocida. Tu ideju ponovno pokušava oživjeti Ivanić. Bosna i Hercegovina je potpisala sporazum o granici sa Crnom Gorom i nije problematizirala pitanje Sutorine kako ne bi ugrozila regionalni mir i stabilnost, a sada Ivanić dolazi sa već konkretnim prijedlozima o zamjeni teritorija. Ivanić pokušava biti politički copy past Milorada Dodika (SNSD), i obojica su suodgovorni za destruktivnu politiku Srbije prema BiH. Ujedno je Ivanić „trojanski konj“ Saveza za promjene, jer je već izvjesno vrijeme „prešao“ u tabor Dodika, a formalno se predstavlja kao jedan od ključnih političara Saveza za promjene, kojeg urušava iznutra. Dragan Čović (HDZBiH) relaksiran dočekuje Vučića, jer im se politike podudaraju naspram BiH. Vučić nema ništa protiv formiranja tzv. Trećeg entiteta, a deklarativno su obojica tzv. promicatelji evropskih vrijednosti i međunarodne saradnje između država regiona, uglavnom negativnih. Suštinski radi se o promicateljima ruskih interesa u BiH i regionu. Hrvati u BiH, zahvaljujući Čoviću, sve više, prema Garašaninovim „Načertanijama“ politički postaju Srbi-katolici. Čović intenzivno radi na uspostavljanju svojega odnosno predstavništva (Ambasade) tzv. Trećeg entiteta u Washingtonu (SAD). Bakir Izetbegović (SDA), zbog međunarodne zajednice, treba ostaviti dojam političara koji je dio regionalnog dogovora i rješenja i biti „dobar domaćin“  koji neće „otvarati teška pitanja“ i koji treba „zatvoriti oči“ pred aktivnom destruktivnom politikom Vučića.

 

Sa čime dolazi Vučić u zvaničnu posjetu BiH?

 

Aleksandar Vučić dolazi u posjetu BiH sa hipotekom političara koji je srbijansku politiku involvirao u destabilizirajuća dešavanja u Makedoniji, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Kosovu i BiH i tu politiku „ovjerio“ je najavom donošenja Deklaracije o zaštiti Srba i očuvanju srpskog naroda kojom će Srbija postati garant zaštite Srba izvan Srbije i pomoću koje želi institucionalizirati odnosno legalizirati i legitimizirati politička umješavanja Srbije u države regiona.

 

Vučić u BiH dolazi kao predsjednik države koja ima dupli trgovinski suficit u odnosu na BiH. Dolazi kao predsjednik države, koja je poslala garancije ICTY u Den Haagu da pusti na privremenu slobodu Ratka Mladića nekoliko mjeseci prije izricanja njegove presude. Srbija je država koja je spremna u isto vrijeme decenijama štititi  ratne zločince i istovremeno davati garancije ICTY i međunarodnoj zajednici  za ratne zločince, ali i u isto vrijeme već godinama, pod vlašću Vučića, odbijati hapšenje i izručenje optuženih Šešeljovih saradnika koji su opstruirali proces pred ICTY-om tako što su objavili imena zaštićenih svjedoka i pravno minirali proces protiv Šešelja. Ni zvanične prijave ICTY Vijeću sigurnosti UN ne mogu „odobrovoljiti“ Vučića da ICTY-u izruči Šešeljove jatake.

 

Vučićeve političke manipulacije i obmanjivanja idu do toga da se hvali da je jedini srpski političar koji nije isporučio Haagu nijednog Srbina, dok na drugoj strani prešućuje činjenicu, da se podizanje optužnica na Haaškom tribunalu zaključilo već 2005.godine i od tada nema zahtjeva za novim izručenjima. Dolazi u BiH kao predsjednik koji je u svojim mandatima u Srbiji politički pojačao navodne opasnosti i  ugroženosti Srbije i Srba od „vanjskih i unutrašnjih neprijatelja“, ali i kao političar kome su veze sa Ruskom federacijom od najvećeg ličnog i državnog prioriteta. Predsjednik države Srbije Vučić, koji negira genocid u Srebrenici, 7. i 8. septembra 2017 dolazi u grad Sarajevo, koji je bio pod nezapamćenom opsadom skoro  četiri godine (44 mjeseca) i to upravo od onih kojima je danas Vučić navodni zaštitnik. Dolazi kao predsjednik države Srbije, koja je izdala garancije optuženom zločincu Ratku Mladiću, jednoj od ključnih odgovornih osoba za počinjene zločine/genocid u BiH i osobe koja je odgovorna za opsadu Sarajeva.

 

Šta onda očekivati od posjete Aleksandra Vučića? Da se suosjeća sa građanima Sarajeva i da kaže da mu je žao za navedene događaje i stradanja. Da uputi izvinjenje, dok istovremeno negira počinjeni genocid i daje garancije i zaštitu Ratka Mladića i Vojislava Šešelja (SRS) za zločine počinjene u Sarajevu i BiH.

 

Zbog toga je posjeta Aleksandra Vučića nevažna, ali i licemjerna i beskorisna za one koji su iskreni i čvrsto opredijeljeni za saradnju i dobrobit država, zajednica i naroda u regionu.

 

Aleksandar Vučić će svojom posjetom Sarajevu definitivno izgubiti atribute reformskog političara i jednog od lidera regiona, a koje je dobio upravo od međunarodne zajednice. Ukoliko EU želi da nastavi davati podršku Vučiću, onda po svemu sudeći ulazi u isti začarani krug koji je imala sa Slobodanom Miloševićem, kojeg je na kraju morala eliminirati podizanjem optužnice za počinjene zločine na Kosovu i procesom  pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Den Haagu.

 

Vučićev propali pokušaj destabilizacije Makedonije

 

Opozicija u Makedoniji predvođena Zoranom Zaevom (SDSM) uspjela se izboriti i pobijediti prorusku i kriminalnu vlast (VMRO-DPMNE) u Makedoniji. U cilju diskreditacije, Vučić je zlonamjerno i neistinito optužio nove makedonske vlasti za navodno prisluškivanje i ugrožavanje interesa Srbije. Zoran Zaev, koji se u regionu često naziva i „svjetlo na kraju tunela“ i koji postaje simbol novog duha regionalne saradnje, našao se na meti Aleksandra Vučića, a mete su ili će uskoro postati i Denis Zvizdić (SDA), predsjedavajući Vijeća ministara BiH, najpopularniji albanski političar Albin Kurti (LVV), odnosno svi oni koji rade na dobrobit svojih država, naroda, regionalne saradnje i koji su opredijeljeni za euroatlantske integracije. Još uvijek je otvoreno pitanje Andreja Plenkovića (HDZ), premijera Hrvatske, koji jeste i koji bi mogao biti jedan od oslonaca buduće regionalne saradnje, ako se oslobodi uticaja tzv. generalskog lobija, političko-obavještajnog podzemlja i jednog retrogradnog dijela Rimokatoličke crkve (RKC). Ukoliko to ne uradi Plenković će otići na smetlište historije, kao političar koji nije pokrenuo pozitivne procese u Hrvatskoj, a uvučen je i biće suodgovoran za destabilizaciju BiH i regiona.

 

„Bauk“ Srebrenice kruži nad Vučićevom posjetom Sarajevu

 

Bez temeljitih i dubinskih promjena vanjske i unutarnje politike prema državama regiona, Aleksandar Vučić nije ništa drugo nego faktor nestabilnosti i sa Ivicom Dačićem predstavlja „putujući balkanski teatar (ne)stabilnosti“.

 

Nad najavljenim dolazećim putujućim balkanskim teatrom „Aleksandar Vučić“u Sarajevo kruži „bauk“ Srebrenice i do sada nerazjašnjenje okolnosti pod kojim se dogodio incident u Potočarima 11.jula 2015.godine prilikom posjete Vučića memorijalnom centru u Potočarima u kojim su ukopane žrtve genocida u Srebrenici.

 

Nezavisna istraga je pokazala, da incident u Potočarima u kojem je učestvovao Vučić ne predstavlja slučajnost i po svemu sudeći radi se o insceniranom događaju.

 

Već na ulazu u Bosnu i Hercegovinu 11.jula 2015.godine, prema službenim najavama iz Srbije, u pratnji Vučića bilo je najavljeno dvadesetak policajaca. Neslužbeno i ilegalno je u BiH ušlo nekoliko puta više srbijanskih policajaca od službeno najavljenog broja. Kroz dosadašnju praksu delegaciju prate po najavi četiri do pet policajaca, a ostale mjere osiguranja preuzima zemlja domaćin.

 

Zvanična istraga je otišla u pogrešnom smjeru, namjerno ili nenamjerno? Nezavisni istražitelji postavljaju pitanje zašto nisu saslušana lica, koja su bila sigurnosna prethodnica, a posebno osoba koja Vučiću u Potočarima/Srebrenici otvara kišobran i nalazi se na video/foto snimcima. Zašto, između ostalih, nisu saslušani i ispitani Darko ĐošićBratislav PetrovićDragoslav RabrenovićDejan Sekulić i Miladin Mužemić. Prema operativnim saznanjima oni su bili uključeni u izazvani incident u Potočarima 11.jula 2015.godine. Zašto nisu saslušani, privedeni, zadržani, a neki od navedenih lica i uhapšeni? Možda je Vučićeva posjeta Sarajevu prilika da se operativno obrade navedena lica i sazna prava istina o insceniranom incidentu u Potočarima 11.jula 2015.godine.

06.09.2017.

OTVORENO PISMO ALEKSANDRU VUČIĆU: SVE ONO ŠTO NE BISTE ŽELJELI SRBIJI NEMOJTE TO RADITI NI BiH

Poslanik Bećirović uputio otvoreno pismo Vučiću :Sve ono što ne biste željeli Srbiji nemojte to raditi ni BiH



Septembar 06. 2017.


Poslanik SDPBiH u Parlamentarnoj skupštini BiH Denis Bećirović uputio je otvoreno pismo predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, koji sutra dolazi u posjetu BiH, naglašavajući da BiH ne treba podržavati praznim riječima i floskulama, te je Vučiću predložio više konkretnih poteza koji mogu doprinijeti normalizaciji odnosa između BiH i Srbije, saopćeno je iz SDP-a.

Bećirović naglašava da je Bosna i Hercegovina je nezavisna i suverena država članica Ujedinjenih nacija, odnosno da je to trajna činjenica koju više nikada i niko neće moći promijeniti.

– Preciznije rečeno: mi imamo državu i nemamo namjeru da je pojeftinjujemo sumnjivim i parcijalnim međuetničkim sporazumima. Bosnu i Hercegovinu ne treba podržavati praznim riječima i floskulama. Javno Vas pozivam da zvaničnu posjetu državi Bosni Hercegovini iskoristite za barem jedan pozitivan i konkretan gest koji će biti istinski usmjeren u pravcu normalizacije međudržavnih odnosa između Bosne i Hercegovine i Srbije – navodi Bećirović.

Zato predlaže ukupno 13 konkretnih poteza kojima, kako smatra, Vučić može doprinijeti procesu normalizacije odnosa između Bosne i Hercegovine i Srbije.

Bećirović predlaže odricanje od politike koja je legalizirala genocidni četnički pokret u Srbiji, prestanak antidejtonske zloupotrebe paralelnih veza Srbije s bh. entitetom RS s ciljem postepenog inkorporiranja ovog bh. entiteta u ekonomski i politički sistem Srbije, puno poštivanje legalnih, konačnih i obavezujućih odluka Ustavnog suda BiH i prestanak politike njihovog negiranja od strane najviših srbijanskih zvaničnika, odbacivanje politike poricanja, opravdavanja i negiranja planetarno utvrđenog i presuđenog genocida nad Bošnjacima, prestanak politike slavljenja zločinačke politiku koju su kreirali i sprovodili Slobodan Milošević, Radovan Karadžić i Ratko Mladić …, puno poštivanje presude Međunarodnog suda pravde iz 2007. godine, kojom je presuđeno da je Republika Srbija jedina država u Evropi koja je nakon Drugog svjetskog rata prekršila Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, prestanak plasiranja teze o „srpsko-bošnjačkom sređivanju odnosa“ i Vučićeve “samopromocije” u predsjednika svih Srba u regionu, razlikovanje političko-pravne razine odnosa između dvije nezavisne i internacionalno priznate, suverene države, od kulturno-historijske i etničko-religijske razine egzistiranja naroda u BiH i Srbiji, uspostavljanje prakse da zvaničnici Srbije prema državi Bosni i Hercegovini iskazuju iskren, korektan i državnički odnos, a ne potiču etničko-religijski nivo komunikacije i na taj način marginaliziraju državu i državne organe BiH, prestanak podržavanja i ohrabrivanja antibosanskohercegovačkih i ratnohuškačkih aktivnosti, izjava i postupaka pojedinih političara u bosanskohercegovačkom entitetu RS, revidiranje u Skupštini Srbije usvojene „Strategije očuvanja i jačanja odnosa matične države i dijaspore i matične države i Srba u regionu“, u kojoj je zacrtano da se  Srbija ponovo neovlašteno miješa u unutrašnje odnose suverene države BiH, prestanak antidejtonskog negiranja konačne arbitražne presude u vezi sa statusom Brčko Distrikta BiH u zvaničnim aktima Skupštine Srbije, te otkrivanje arhive i svih zapisnika Vrhovnog savjeta odbrane Savezne republike Jugoslavije.

– Pozivam Vas da tokom službene posjete Bosni i Hercegovini ne ponavljate prazne fraze i floskule, već da barem jedan od ovih 13 nabrojanih problema počnete rješavati. Predsjedniče Srbije, zar nakon iskustava Vaše države od početka XIX do kraja XX stoljeća – Kneževina Srbija, Kraljevina Srbija, Srbija poslije balkanskih ratova, Kraljevina Jugoslavija, Socijalistička federativna republika Jugoslavija, Srbija i Crna Gora – dominantna politička elita u Srbiji nije shvatila da se projekat Velike Srbije ne može realizirati ni u ratu, ni u miru? Zar nije došlo, napokon, vrijeme da se napravi jasna razlika između patrijarhalne i moderne svijesti? Da li je moguće da dio političke elite u Srbija ni na početku XXI stoljeća još uvijek nije odgovorio na pitanje koje već dugo zaokuplja pažnju dijela srbijanske političke i intelektualne elite – kakva ili kolika država?

Opasni tekstovi Memoranduma SANU I, Memoranduma SANU II, kao i najavljena Deklaracija o opstanku srpske nacije nisu siguran i pametan putokaz za budućnost. To je prije putokaz za novu destabilizaciju i nesreću. Želim vjerovati da je budućnost naših država u istinskom međusobnom uvažavanju i poštivanju. Vrijeme je da i Vi napokon počnete izgrađivati iskrenu i poštenu politiku prema Bosni i Hercegovini. Sve ono što ne biste željeli Srbiji nemojte to raditi ni Bosni i Hercegovini – stoji u otvorenom pismu poslanika Denisa Bećirovića.

//////////////////////////////////////////

Istine o" Hrvatima" I" Srbima" u Bosni I Hercegovini

Istine o" Hrvatima" I" Srbima" u Bosni I Hercegovini Nažalost, imamo ...

06.09.2017.

ZDRUŽENA ANTIBOSANSKA OSOVINA SRPSKE I HRVATSKE POLITIČKE OLIGARHIJE SINHRONIZIRANO STIGMATIZIRA BiH

Senadin Lavić: Združena antibosanska osovina srpske i hrvatske političke oligarhije sinhronizirano stigmatizira BiH

Septembar 06. 2017.


Predsjednik Bošnjačke zajednice kulture “Preporod” i profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Senadin Lavić, komentirajući najnoviju politiku predsjendice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitaroivć prema našoj zemlji, naglasio je da je na djelu „sinhronizirana stigmatizacija Bosne od strane združene antibosanske osovine srpske i hrvatske političke oligarhije“.


Image result for dragisa cvetkovic i vlatko macek fotos

Dragisa Cvetkovic i Vlatko Macek razbijaci BiH

/////////////////////////////////////////

Image result for ante pavelic i adolf hitler fotos

ADOLF HITLER I ANTE PAVELIC RAZBIJACI BiH

////////////////////////////////////////////

Image result for dragan covic karikature fotos

RAZBIJACI BiH

//////////////////////////////////////////////////

Image result for dragan covic karikature fotos

Kolinda Grabar Kitarovic i Andrej Plenkovic Razbijaci BiH

///////////////////////////////////////////

Image result for Aleksandar Vucic i milorad dodik razijaci bih fotos

Razbijaci BiH

////////////////////////////////////

„Politički Zagreb se plaši presude Tuđmanovim izvođačima radova u Bosni tokom napada HV i HVO  1992-1994. godine. Bili su to razorni napadi na Prozor, Stolac, Mostar, Gornji Vakuf, Konjic i druge gradove. Nismo zaboravili. Neprimjerno je ponašanje hrvatske predsjednice Grabar Kitarović koja zlonamjerno ponavlja da je Bosna opasnost koju ona motri kao objekt. Ona će internacionalnu zajednicu upozoriti da je Bosna zemlja islamista ili selefista,a ona se diči ustaškom ideologijom. Sasvim je izgubljena u političkoj situaciji vremena i nedorasla funkciji predsjednika jedne evropske države“, kazao je Lavić za INS.

Prema njegovim riječima, gospođa Kolinda se „ponaša nediplomatski i neprofesionalno“ dok komentira Bosnu „na vrlo primitivan i lažan način kao zemlju u kojoj žive ljudi s radikalnim namjerama“.

„Ona se takvim komentarima kači na već postojeću matricu demoniziranja Bosne. U nekoliko dana se čuju glasovi Kurtza, Zemana, Grabar Kitarović i nekoga iz Srbije – sve protiv Bosne. Nema u tome slučajnosti! Tu su, dakle, i procesi oko Pelješkog mosta, Čović-Ljubićeva naracija o ugoženosti Hrvata, slizanost HDZ-SNSD antibosanske politike, netransparentnost finansijskih tokova i kontrole kladionica… Gospođa Grabar Kitarović bi trebala napokon ustati protiv besmislenog i neevropskog koncepta konstitutivnosti naroda koji nikada ne bi  podržala u Hrvatskoj iz koje su Srbi istjerani 1995. Na taj način bi vratila dignitet svojoj funkciji. Čini se, nažalost, da hrvatska politika u nesuvislim izjavama gospođe Grabar Kitarović ponovo slavi svoje najsramnije trenutke protiv Bosne“, naglasio je Lavić.

Naglasio je da svojom licemjernom brigom za Bosnu, predsjednica Hrvatske „pokazuje da ništa ne zna o Bosni i da ništa nije naučila iz povijesti“.

„Ona bi trebala da se bavi teškom društveno-ekonomskom situacijom u svojoj državi“, zaključio je Lavić.

Faruk Vele (INS)

















06.09.2017.

DžAFEROVIĆ I SOFTIĆ UPUTILI PISMO: BiH I ZVANIČNO ZATRAŽILA OD EP STOPIRANJE GRADNJE PELJEŠKOG MOSTA

DŽAFEROVIĆ I SOFTIĆ UPUTILI PISMO: BiH i zvanično zatražila od EP stopiranje gradnje Pelješkog mosta

Zamjenici predsjedavajućeg Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Šefik Džaferović i Safet Softić uputili su danas pismo predsjedniku Evropskog parlamenta Antoniju Tajaniju u kojem se traži stopiranje gradnje Pelješkog mosta, dok se ne riješi spor između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, potvrđeno je za agenciju Patria iz Parlamenta BiH...



DŽAFEROVIĆ I SOFTIĆ UPUTILI PISMO: BiH i zvanično zatražila od EP stopiranje gradnje Pelješkog mosta

U pismu se traži da Evropska komisija posreduje između dvije zemlje, na način da Bosna i Hercegovina prvo dobije slobodan pristup otvorenom moru, nakon čega i Hrvatska može razmatrati mogućnosti gradnje mosta.

 

Izgradnja Pelješkog mosta u Malostonskom zaljevu kojim Hrvatska želi spojiti Dubrovačko-neretvansku županiju sa kopnom zatvorila bi pristup Bosni i Hercegovini otvorenom moru, što bi bilo kršenje UN-ove konvencije o pravu mora.

 

Isto ili slično pismo hrvatskom premijeru Andreju Plenkoviću tokom dana trebao bi poslati bh. premijer Denis Zvizdić, javlja Patria.

 

Tekst pisma prenosimo u cjelini:

 

"Vaša ekselencijo,

 

Imamo potrebu da Vas, koristeći  isključivo relevantne dokumente i činjenice, upozorimo na moguće, veoma štetne posljedice odluke Evropske komisije da odobri finansijska sredstva Republici Hrvatskoj u iznosu od 357 mil. eura za izgradnju tzv. Pelješkog mosta. Ta odluka posredno zadire u pitanja suvereniteta  Bosne i Hercegovine i prejudicira rješavanje izrazito važnog i još uvijek neriješenog pitanja razgraničenja teritorijalnih mora između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske.

 

Nakon objavljivanja navedene odluke Evropske komisije, na sjednici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, koja je održana 5.7.2017. godine, usvojen je slijedeći zaključak:

 

'Predstavnički dom traži od Vijeća ministara  Bosne i Hercegovine da uputi notu Republici Hrvatskoj kako bi obustavila sve aktivnosti u vezi sa izgradnjom Pelješkog mosta, dok se ne postigne potpuna obostrana saglasnost'.

 

Moramo demantovati jednostrane i neosnovane tvrdnje Republike Hrvatske da ima saglasnost Bosne i Hercegovine: Predsjedništvo Bosne i Hercegovine - tijelo koje po Ustavu Bosne i Hercegovine ima isključivu nadležnost za vođenje spoljne politike - nikada nije dalo saglasnost za gradnju 'Pelješkog mosta'.

 

Naprotiv, zvaničan stav Predsjedništva Bosne i Hercegovine, prema Zaključku usvojenom na 25. sjednici Predsjedništva BiH,  održanoj 17. oktobra 2007. godine, glasi: '... Bosna i Hercegovina je protiv izgradnje mosta do rješavanja otvorenih pitanja vezanih za identificiranje morske granične crte između dvije države.' 

 

Na istoj sjednici je Zaključkom Predsjedništva BiH zatraženo '... da Republika Hrvatska ne poduzima nikakve jednostrane radnje na izgradnji mosta'. Sa tim zvaničnim stavovima predsjedavajući Predsjedništva BiH je upoznao Predsjednika Republike Hrvatske i Predsjednika Vlade Rapublike Hrvatske u pismu upućenom  23. aprila 2009. godine. Prema zapisnicima sa sjednica Predsjedništva BiH, navedeni zvanični stav nikada nije izmijenjen ili derogiran.

 

Predstavnici ministarstava kao ni predstavnici bilo kojih ekspertnih tijela na međudržavnom nivou nisu  mogli niti mogu u ime Bosne i Hercegovine potpisati bilo kakav validan sporazum bez saglasnosti Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Evidentno je da Bosna i Hercegovina, odnosno isključivo nadležno Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, nikada i nikome nija dalo saglasnost da u ime BiH potpiše bilo kakav sporazum sa Hrvatskom u vezi sa izgradnjom 'Peljaškog mosta', jer još uvijek nije rješeno razgraničenje teritorijalnog mora između Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

 

Netačne su tvrdnje Republike Hrvatske da gradi most na svojoj teritoriji, jer morske vode ispod planiranog mosta nisu i ne mogu biti ni hrvatske niti unutrašnje vode, nego predstavljaju međunarodne vode -međunarodni priključni koridor koji se proteže od teritorijalnih voda BiH do otvorenog mora. Na osnovu UN Konvencije o pravu mora, Bosna i Hercegovina ima pravo na takav međunarodni koridor, on služi za 'međunarodnu komunikaciju i plovidbu' i na tom koridoru međunarodno pravo mora ne dozvoljava izgradnju umjetnih otoka ili bilo kakvih građevina. Nedopustivom izgradnjom mosta bi se fizčki blokirala ta jedina uska pomorska veza Bosne i Hercegovine sa međunarodnim vodama i ostalim državama svijeta i tako bi se Bosna i Hercegovina od pomorske države pretvorila u kopnenu - 'kopnom zaključanu državu'. 

 

Odsijecanjem od međunarodnih voda Bosna i Hercegovina bi, suprotno međunarodnom pravnom poretku, bila spriječena da ostvaruje prava koja ima kao pomorska država.

 

Zato je sasvim izvjesno da bi, u navedenim okolnostima, izgradnja 'Pelješkog mosta' proizvela međunarodni pravni spor, kao što je i navedeno u Studiji pred-izvodljivosti koju je za potrebe Evropske komisije 2014. godine uradio francuski konzorcij 'Saffege'.

 

Uprkos sveme navedenom, ugrožavajući suverenitet Bosne i Hercegovine i kršeći UN Konvenciju o pravu mora, Hrvatska insistira na izgradnji mosta na međunarodnom plovnom putu od BiH do otvorenog mora.

 

Takav agresivni pristup prijeti grubim narušavanjem geopolitičkog poretka na Jadranskom moru i ugrožava suverenitet i stabilnost Bosne i Hercegovine kao pomorske države.

 

Podsjećamo Vas na presudu Arbitražnog suda u sporu između Slovenije i Hrvatske, po kojoj je Sloveniji određen priključni koridor do međunarodnih voda uz primjenu režima 'slobodne komunikacije i plovidbe' istog kao u međunarodnim vodama, bez mogućnosti da Hrvatska ukine taj koridor i da primjenjuje metode kontrole i kažnjavanja.

 

Potpuno smo opredijeljeni za razvijanje dobrosusjedskih odnosa i saradnje između Bosne i Hrcegovine i Republike Hrvatske. Sigurni smo da ćete se složiti da je dobrosusjedska saradnja moguća isključivo uz međusobno uvažavanje i uz poštivanje svih prava koja objema državama pripadaju u skladu sa relevantnim međunarodnim konvencijama. Razumijemo potrebu Hrvatske da komunikacijski poveže svoj teritorij, ali  nikako uzurpirajući prava koja pripadaju Bosni i Hercegovini. Zato je neophodno da se prethodno, u skladu sa međunarodnim pravom, riješi pitanje razgraničenja na moru između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

 

Smatramo da bi bilo potrebno i korisno da Evropska komisija posreduje u rješavanju spornih pitanja između Hrvatske i Bosne i Hercegovine koja je neophodno riješiti prije početka izgradnje 'Pelješkog mosta'. To je, uostalom, vrlo jasno preporučeno u navedenoj Studiji pred-izvodljivosti.

 

Poštovani gospodine Tajani, vjerujemo da, nakon upoznavanja sa navedenim činjenicama, možete pomoći u ispravljanju previda koji je učinjen prikom donošenja odluke Evropske komisije o finansiranju 'Pelješkog mosta'. Smatramo da je tu odluku neophodno sagledati i preispitati u kontekstu mogućih, veoma štetnih posljedica."

 

(SB/Vijesti.ba)

//////////////////////////

LIDER SOCIJALDEMOKRATA VOJVODINE: 'Mladić je kriminalac, Srbija ne smije stajati iza njega'

LIDER SOCIJALDEMOKRATA VOJVODINE: 'Mladić je kriminalac ...

////////////////////////////
DIREKTOR RAK-a UPOZORIO RTRS: 'Pozvat ćemo policiju i blokirati im račun, ako treba' (FOTO)

DIREKTOR RAK-a UPOZORIO RTRS: 'Pozvat ćemo policiju i blokirati ...

///////////////////////////

SLUČAJ 'ŠIMIĆ': Oglasila se SIPA nakon hapšenja novinara koji je krivotvorio dokumente

SLUČAJ 'ŠIMIĆ': Oglasila se SIPA nakon hapšenja novinara koji je ...

////////////////////////////////////

//////////////////////////////////


Amerika na nogama zbog Trumpove odluke : Preko 800 000 “sanjara” u opasnosti da budu deportirani u zemlje njihovih roditelja !

Američki predsjednik Donald Trump stao je u obranu svoje odluke o ukidanju programa za djecu imigranata koji su u SAD ušli ilegalno , uz objašnjenje da je neophodno očuvati vladavinu zakona

06.09.2017.

FARUK VELE: HRVATSKA ,,RJESENJE ZA BiH" TRAZI U DOGOVORIMA SA SRBIJOM!

Faruk Vele : Hrvatska „rješenje za BiH“ traži u dogovorima sa Srbijom!

Septembar 05. 2017.


U političkom vrhu Hrvatske razmišlja se o velikoj, i sasvim sigurno neočekivanoj novosti kad je riječ o traženju saveznika u politici prema Bosni i Hercegovini. Postoje razmišljanja, naime, da bi predsjednik Srbije Aleksandar Vučić mogao odigrati važnu ulogu u procesu pronalaženja rješenja (za BiH, op.a.) koje bi osiguralo osnovne ciljeve vlasti u Zagrebu.

Piše : Faruk Vele (INS)

Novi plan

Otprilike ovako glasio je početak teksta kojeg je u novembru prošle godine objavio zagebački „Jutarnji list“ donoseći vijest o „velikoj, i sasvim sigurno neočekivanoj novosti“ i pripremanju „novog plana“ za rješenje u BiH.

„Ideja da bi Vučić mogao postati adut Hrvata u BiH donedavno je bila nezamisliva. A sada je u optjecaju u visokim dipomatskim i političkim krugovima“, navodi se u tekstu.

Osoba koja je „već mjesecima snažno angažirana u odnosima između Hrvatske i BiH“, navela je tada hrvatskim medijima da „Hrvatska, poslije 15 ili 16 godina, odlučila voditi ozbiljnu i sustavnu politiku prema BiH, što nekima ne odgovara“.

Na pitanje misli li zaista da bi Vučić mogao pomoći u traženju dugotrajnog rješavanja situacije u BiH, osoba bliska zvaničnom Zagrebu je dala  „potvrdan odgovor i prilično iscrpnu analizu“. Zaključujemo da se ne radi o izdvojenom razmišljanju, nego „ozbiljno pripremanoj ideji“.

“Nemojte zaboraviti da je Srbija supotpisnica Daytonskog sporazuma, što znači da ima pravo i obvezu pridonositi miru i izgradnji BiH. Usto, Vučiću na duži rok ne odgovara ni sadašnja situacija u kojoj se marginaliziraju Hrvati, jer nastaju dva entiteta – srpski i bošnjački – koji su u stanju neprekidnih tenzija. A tenzije u svakom trenutku mogu buknuti u sukob. Zato je i Srbiji interes da Hrvati budu jednakopravni sa Srbima i Bošnjacima i na taj način pridonesu balansu“, kazao je tada izvor, objašnjavaući na svoj način zašto je Vučić zainteresiran za „hrvatsko pitanje u BiH“,

jutarnji1.jpg - VELIKA ANALIZA Novi-stari saveznici: Hrvatska „rješenje za BiH“ traži u dogovorima sa Srbijom!

Na kraju, izvor je podsjetio  da  su Hrvatska i Srbija, odnosno Kolinda Grabar-Kitarović i Aleksandar Vučić 2016. godine potpisali su Subotičku deklaraciju, koja predstavlja temelj „rješavanja problema među našim državama”. To neodoljivo podsjeća na dogovore kakva su imali Franjo Tuđman i Slobodan Milošević na razgovorima o „rješenju za BiH“ u Krađorđevu i Tikvešu, ili njihovi prethodnici, Cvetković i Maček 1939. godine kada je BiH podijeljena na banovine, a to glavom platio rahmetli Mehmed Spaho u hotelu „Srpski kralj“ u Beogradu.

Prema saznanjima INS-a, iza ideje paktiranja Beograda i Zagreba, a i priče plasirane u medije, vjerovato stoji bivši ministar vanjskih poslova Hrvatske, Mate Granić, koji je savjetnik hrvatske predsjednice, te po svemu sudeći iz sjene povlači poteze.

Ne čudi, imajući u vidu da se u cijelu stvar ponovo uključio jedan Tuđman, Franjin sin Miroslav.

Tako da ono što se u novembru prošle godine smatralo tek novinarskim špekulacijama i šaputanjem „neimenovanih izvora“, polako postaje stvarnost.

Potvrđuje to i izjava Vučića o „hrvatskom pitanju“, te poruka kako želi „sve najbolje Hrvatima u rješavanju odnosa sa Bošnjacima“.

“Očigledo da postoje trvenja i problemi ne samo u srpsko-bošnjačkim odnosima već i u hrvatsko-bošnjačkim,  a ja im želim da to prevladaju”, rekao je Vučić, etiketirajući, kao i njegova hrvatska koleginica, Bošnjake kao problem.

Znakovito, ova izjava dolazi tek desetak dana nakon intervjua ambasadora Ruske Federacije u BiH Petara Ivancova bh. izdanju zagrebačkog „Večernjeg lista“, gdje je izjavio je da problem “hrvatskog pitanja” zaista postoji i ne može se prešutjeti te da je „potrebno tražiti rješenje i da to trebaju učiniti sve zainteresirane snage u Federaciji BiH“. Naravno, ruski abasador smatra da „rješenje treba tražiti u FBiH“, bez uzimanja u obzir strukture RS-a.

Ruska uloga

Sasvim je jasno da se novi pakt kreira na liniji od Zagreba preko Beograda, pa čak do Moskve. To opet ne čudi imajući u vidu sve intenzivniju ulogu Rusije na Balkanu koja je, nakon propasti njihovih operacija (potpomognutih i iz Srbije) u Makedoniji i Crnoj Gori, očito fokus i kapacitete stavlja na našu zemlju.

DH_Hfo9W0AAFkoN.jpg large.jpg - VELIKA ANALIZA Novi-stari saveznici: Hrvatska „rješenje za BiH“ traži u dogovorima sa Srbijom!

Potvrđuje to donekle i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović koja je u svojoj „bajramskoj poruci“ najavila da će u predstojećem razdoblju svoj fokus u vanjskoj politici usmjeriti prema odnosima s BiH i Srbijom, a u oktobru namjerava upravo posjetiti Rusiju! Treba li podsjetiti na ulogu Rusije u slučaju Agrokor, što nije nimalo nevažno pitanje za aktuelnu hrvatsku vlast.

Očito ruske rublje imaju životnu važnost za Grabar-Kitraović (koja istovremeno pokušava impresionirati i američkog predsjednika Donalda Trumpa) i pemijera Andreja Plenkovića.

Nakon ovako sagledanih činjenica postaje jasnije zašto zvanični Zagreb od oktobra prošle godine (kada je Grabar-Kitarović najavila da će snažnije koristiti činjenicu i poziciju da smo sad članica EU i NATO-a za rješavanje pitanja unutar BiH), vodi žestoku kampanju protiv BiH.

Počevši od iznenadnih optužbi protiv Bošnjaka i Sarajeva za podizanje optužnica protiv bivših čelnika HVO-a u Orašju (!?), iako je cijeli slučaj pripreman u Banjoj Luci, pa preko najava optužnica protiv generala Armije RBiH do višekratnih optužbi hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović koje na račun bosanskih muslimana i Bošnjaka o njihovoj navodnoj radikalizaciji i ‘mijenjanju islama”. Na njih je u martu ove godine reagirao i poglavar IZBiH, reisu-l-ulema dr. Husein ef. Kavazović.

kgk5 copy.jpg - VELIKA ANALIZA Novi-stari saveznici: Hrvatska „rješenje za BiH“ traži u dogovorima sa Srbijom!

BiH za radikalizam optužuje, zanimljivo, predsjednica države koja je u Siriju izvezla oružje vrijedno više od milijarde kuna, a koje je završavalo u rukama i terorista ISIL-a! Da, Hrvatska se nalazi među zemljama koje ISIL snabdijevaju oružjem, o čemu su pisali upravo hrvatski mediji! Licemjerno, nema šta!

Prije “bajramske” čestitke i nove optužbe protiv BiH, u kojoj je navela da u BiH živi čak 10.000 ljudi s radikalnim namjerama, te da djeluju i protiv Hrvatske, Grabar – Kitarović je 24. avgusta uručila odlikovanje “Red Ante Starčevića“ muftiji Azizu ef. Hasanoviću, predsjedniku Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj, vjerovatno pokušavajući zamesti tragove i vratiti u sjećanje priču o „100 godina islama u Hrvatskoj“.

Treba li spomenuti da je u međuvremenu Miroslav Tuđman objavio knjigu i dao niz intervjua u kojem tvrdi da je islamski terorizam začet u BiH, te optužio vodstvo BiH na čelu s Alijom Izetbegovićem za navedeni grijeh.

Šta je pozadina?

Očito da ova „medijska artiljerija“ ima za cilj pripremu terena za nekoliko važnih, možda i sudbonosnih pitanja za našu. Naime, u novembru ove godine bit će donesena pravomoćna presuda u slučaju „Jadranko Prlić i ostali“, te se Hrvatska se želi pozicionirati ukoliko bude potvrđena njezina međunarodna odgovornost za ratovanje u BiH i agresiju na našu zemlju devedesetih. Važno je i pitanje izmjena Izbornog zakona u BiH na način kako to žele HDZ BiH i Hrvatska.

Također, konstruiranjem tvrdnji o radikaliziranim Bošnjacima, Grabar-Kitarović želi međunarodnim krugovima nametnuti Hrvatsku kao predziđe kršćanstva i zemlju koja treba dobiti mandat nad BiH i radikaliziranim i “neeuropoziranim” Bošnjacima, te tako na mala vrata ostvariti ratne ciljeve zbog kojih je njezin uzor Franjo Tuđman 1993. slao jedinice iz Vinkovaca i Osijeka, razne Frankopane, na Gornji Vakuf i Mostar.

Istovremeno, hrvatska predsjednica i njezin tim podilaze desnim krugovima u toj zemlji, što im ide na ruku u Evropi u kojoj bujaju radikalna desnica i islamofobija.

Ne kaže slučajno lider HDZ-a Dragan Čović da je „odošlo vrijeme da s ponosom govorimo o Herceg-Bosni“. Očito je po srijedi procjena da međunarodne okolnosti idu u pravcu „rješenja za BiH“ koje bi odgovarale i Beogradu i Zagrebu po starim velikodržavnim šablonima.

Za to vrijeme bh. odnosno, bošnjački lideri u Sarajevu se pripremaju za izbornu kampanju za izbore 2018. (!?), zaboravljajući kako se igra vodi oko našeg jorgana i da ovakav iznenađujući “interes za BiH” može značiti samo jedno. A ne treba mnogo pameti i davnog sjećanja da bi se znalo šta to može biti.

Umjesto obilaska značajnih evropskih i svjetskih adresa, od zvaničnog Berlina (koji se odupire populističkom valu i već je dao neke značajne pljuske Zagrebu zbog politika spomenutih u ovom tekstu) do zvaničnog Washingotona, gdje se mora snažnije objasniti politika Rusije i naših susjeda na Balkanu, Bosanci i Hercegovci, Bošnjaci, s maglovitim očekivanjima gledaju prema Istanbulu, Rijadu i Dohi koji su zaokupljeni vlastitim problemima.

U međuvremenu bavimo se kurbanskim iznutricama i čekamo novog okupatora koji će napokon srediti vodovod u Sarajevu. Historija se, očito, ponavlja.














06.09.2017.

UHAPŠEN KRUNSKI SVJEDOK TUŽITELJICE GORDANE TADIĆ: JOSIP ŠIMIĆ KRIVOTVORIO DOKUMENTE SIPA-e

UHAPŠEN KRUNSKI SVJEDOK TUŽITELJICE TADIĆ: Šimić krivotvorio dokumente SIPA-e

Istragom je utvrđeno da je Šimić na dopisu SIPA-e koji je njemu upućen tokom 2015. godine iskružio dio teksta koji se odnosi na njega, te je na to mjesto ubacio tekst u kojem je navedeno da se glavna tužiteljica Tužilaštva BiH prisluškuje



UHAPŠEN KRUNSKI SVJEDOK TUŽITELJICE TADIĆ: Šimić krivotvorio dokumente SIPA-e - 3

Po nalogu Tužilaštva Kantona Sarajevo, pripadnici SIPA-e uhapsili su Josipa Šimića, potvrdila je za Oslobođenje glasnogovornica Tužilaštva Azra Bavčić.

 

Kako je kazala Bavčić, Šimić je uhapšen zbog sumnje da je krivotvorio službene dokumente.

Josip Šimić proteklih mjeseci bio je u centru nekoliko skandala, a posljednjih dana dospio je u žižu nakon što je Tužilaštvu BiH dostavio navodne dokaze o navodnom prisluškivanju glavne državne tužiteljice Gordane Tadić i potpredsjednice VSTV-a Ružice Jukić.

 

Nakon analize dokumenata, istražni organi su konstatovali da se radi o falsifikatu, što je danas potvrdilo i Tužilaštvo BiH u svom saopćenju za javnost. Nakon što je Šimić dostavio lažne dokumente, glavna državna tužiteljica Gordana Tadić je, kako podsjeća Žurnal, bez ikakvih provjera sazvala konferenciju za novinare na kojoj je optužila SIPA-u i ministra sigurnosti BiH da je prisluškuju, jer se, kako je tada saopćila Tadić, radi o vjerodostojnim razgovorima.

 

Međutim, naknadnom analizom je utvrđeno da su dokumenti i transkripti koje je Tužilaštvu BiH dostavio Josip Šimić – u suštini krivotvoreni. Istragom je, naime, utvrđeno da je Šimić na dopisu SIPA-e koji je njemu upućen tokom 2015. godine iskružio dio teksta koji se odnosi na njega, te je na to mjesto ubacio tekst u kojem je navedeno da se glavna tužiteljica Tužilaštva BiH prisluškuje, podsjeća Žurnal.

05.09.2017.

KAKO SE UDVOSTRUČIO BROJ BRANILACA BiH

Kako se udvostručio broj branilaca BiH



Demobilizirani borci već mjesecima protestuju u Sarajevu

Demobilizirani borci već mjesecima protestuju u Sarajevu

Pripadnici boračke populacije koji već mjesecima protestiraju u šatorima ispred zgrade Vlade Federacije BiH najavili su kako će sami pripremiti i objaviti jedinstveni registar boraca ukoliko to ne učini resorno ministarstvo. Počeli su sa pripremama, a pomoć očekuju od svih organizacija. Kako kažu, cilj je zaustaviti kriminal, skinuti državi s leđa lažne borce, a pravima omogućiti dostojan život.

Strpljenja kažu nemaju. Jasno im je zašto se ne objavljuje registar, te će ga napraviti i objaviti sami ukoliko to ne uradi nadležno ministarstvo, poruka je ovo boraca koji već mjesecima pred zgradom Federalne vlade protestiraju u šatorskom naselju. Već su počeli prikupljati podatke, jer ne vjeruju da će to vlast ikada uraditi kaže Asmir Grbić.

Spiskove ćemo javno objaviti da čitava javnost vidi, a predaćemo i Ministarstvu ako treba neka i oni imaju, i neka javnost vidi s kakvom mafijaškom grupom koja ovdje vlada, ima posla.“

Grbić svoju tezu dokazuje, kaže, prostom matematikom.

„Da se smanji broj vojnika koji nisu tu potrebni; 570 hiljada vojnika ima sada, a rat završio sa 270 hiljada, uključujući i hrvatski komponentu. Sada imamo 300 hiljada viška onih koji primaju dodatke po nekoj stranačkoj liniji.“

Istraživačko-dokumentacioni centar iz Sarajeva ponudio im je svoje podatke i usluge. Jasno je, smatra direktor Centra Mirsad Tokača, da se na ovom primjeru radi o sistemskoj korupciji uz pomoć koje se kupuju glasovi i socijalni mir.

„Nijedan ministar, kako ovaj sada tako i njegov prethodnik, nisu htjeli da u taj problem uđu ozbiljno jer je veliki je broj onih koje nelegalno finansiraju, i radije žrtvuju ogromna finansijska sredstva koja se mjere milijardama maraka, a sada kad su ovi ljudi odlučili da protestvuju i traže, oni sad to izbjegavaju. Sve izgleda legalno a zapravo se kroz to provlači jedna koruptivna radnja. Trebalo bi podatke skupiti i na državnom nivou i u jednom i drugom entitetu. Gospodin Bukvarević govori o cifri od 45 hiljada poginulih boraca, što je potpuno netačno. Ja sam radio istraživanje po kome je 30.541 pripadnika Armije BiH i šest hiljada HVO poginulo. Otkud razlika od osam i po hiljada ljudi? Jesu li to ti nelegalni korisnici? Ako imate u vidu da je negdje između 250 i 300 eura prosječno primanje porodice šehida ili poginulog borca, pomnožite broj mjeseci i godine i doći ćete do abnormalne cifre“, pojašnjava Tokača.

Sve izgleda legalno a zapravo se kroz to provlači jedna koruptivna radnja: Mirsad Tokača
Sve izgleda legalno a zapravo se kroz to provlači jedna koruptivna radnja: Mirsad Tokača

Istinske borce vrijeđa činjenica da jedinstvenog registra nema, za Radio Slobodna Evropa kaže predsjednik Udruženja generala BiH Vahid Karavelić. A nema ga, tvrdi, jer politika to ne da.

„Postoji onoliki interes koliko politika ima interesa. To je taj interes. Jednostavno rečeno, pravi borci traže da se objavi jedinstveni registar boraca, ali, pošto ima jako puno lažnjaka, ja moram tako reći, a te lažnjake u najvećem je mogućem procentu politika ubacivala i tome kumovala politika, da bi formirala svoju glasačku mašineriju, naravno, nešto od toga i na druge načine, njima nije u interesu da se taj registar objavi. Ako se registar objavi, on će mnogo štošta otkriti. Otkriće ustvari mnoge lažnjake, a uz to ide i da će otkriti ko stoji iza tih lažnjaka“, napominje Karavelić.

S obzirom da je rat stao prije 22 godine, a tek sada se uspostavlja registar, zloupotrebe su bile očekivane. Da se to, tvrdi Karavelić, uradilo na vrijeme, neposredno nakon rata, ne bi se došlo u ovu poziciju i mnogo šta bi za borce bilo drugačije. I ukidanje 1.600 boračkih udruženja jedan je od ključnih zahtjeva onih koji su kako kažu po rovovima ostavili svoje zdravlje. Tu, smatra Asmir Grbić nema ni „b“ od brige o borcima, već o vlastitom dobru.

„Ogromne pare su prošle kroz ta udruženja za koja niko nije odgovarao. Niti se zna koliko je para ulazilo ni u šta su trošena – ti računa nisu polagali. Šta oni kažu da nas predstavljaju. Oni nas ne predstavljaju, evo kog god borca pitaš je li neko iz tih udruženja došao da ga obiđe, da ga pita kako živi, ima li posla“ , kaže Grbić.

Ovaj put, poručuju, ne žele odustati. Saznaće se odakle je, kažu, došlo tih 300 hiljada boraca, makar ih sami objavili.

05.09.2017.

SRBIJANSKA ISTORIČARKA BRANKA PRPA : DEKLARACIJA SRBIJE I ENTITETA RS-a NASTAVAK IDEJE VELIKE SRBIJE

Srbijanska istoričarka Branka Prpa : Deklaracija Srbije i RS nastavak ideje Velike Srbije

Septembar 05. 2017.


Najavljena zajednička Deklaracija Srbije i Republike Srpske, o opstanku srpske nacije, nastavak je koncepta Velike Srbije, ocijenila je za N1 istoričarka Branka Prpa. Novinar Slobodan Stupar i direktor Centra za regionalizam Aleksandar Popov, s druge strane, smatraju da je riječ o jednokratnom dokumentu za unutrašnju upotrebu.

Image result for milorad dodik i karikature fotos



Image result for aleksandar vucic i milorad dodik karikature


Image result for aleksandar vucic i milorad dodik karikature


Image result for aleksandar vucic i milorad dodik karikature


Image result for aleksandar vucic i milorad dodik karikature

Deklaracija o opstanku srpske nacije biće predstavljena u parlamentima Srbije i Republike Srpske u novembru, nedavno su najavili zvaničnici Beograda i Banjaluke.

Formiran je tim koji će pisati deklaraciju čiji je cilj, kako je saopšteno, promovisanje i zaštita prava vezanih za očuvanje identiteta srpskog naroda.

Branka Prpa je u Danu uživo na N1 televiziji ocijenila da takav dokument predstavlja model “kulturne nacije” iz 19. vijeka, gdje nacionalno-integracijski procese počinju kroz jezičke revolucije. Takav model je samo naizgled kulturni, a zapravo je politički, upozorava sagovornica N1 i ističe da je krajnji cilj pokušaj stvaranja iste države u kojoj bi živio isti narod koji dijeli isti jezik, kulturu, geografiju…

Ovo je za mene nastavak koncepta Velike Srbije i onog što je kao ideja te države, nažalost, neuspješni projekat srpskih elita već 150 godina, i to poprilično krvavi, sa teškim posljedicama”, podseća Prpa.

Najavljena Deklaracija zato, prema njenim riječima, niti je benigna, niti je zmaj od papira, već, kako je istakla, opasan projekat za budućnost koji traje u kontinuitetu i koji dokazuje da se političke elite u Srbiji nikada nisu odrekle tog koncepta, niti ga zaboravile, što stvara onespokojavaću atmosferu u regionu.

To jeste politički akt kojim u budućnosti može da se otvori put za jedan novi integracioni proces koji će značiti prekrajanje granica na Balkanu. Takav koncept nije stran ni Hrvatskoj. Te dvije države imaju velikodržavne koncepte na način da raskomadaju Bosnu. Pošto to nisu mogli, stvorili su jugoslovensku državu, a pošto je u međuvremenu jugoslovenska država srušena, taj problem je istorijski neriješen”, ocijenila je Prpa.

Srbija i Hrvatska, prema njenim riječima, imaju ambicije da u budućnosti uzmu srpski, odnosno hrvatski dio BiH dok je pitanje šta će biti s Bošnjacima, što je njihova tužna sudbina u srpsko-hrvatskom sendviču već 200 godina.

Prpa smatra i da je Srbiji potrebno ozbiljno političko odrastanje, i to ne samo političkim elitama, nego i građanima. Jedino tako Srbija može postati dobro mjesto za život, poručuje ona.

Stupar: Deklaracija za zamajavanje birača

Gost Dana uživo bio je i novinar Slobodan Stupar koji smatra da se Deklaracija koristi za unutrašnje potrebe u Srbiji i RS, i da joj je cilj da “zamajava birače” i na jednoj i na drugoj strani.

Srbi vole da se priča o srpstvu koje bi jednog dana moglo da se pretvori u teritoriju – Veliku Srbiju. Neuspješni Vučić će koristiti prava koja ima po Dejtonskom sporazumu i objasniće strancima da je to to, da je to fingiranje dok se pregovara o Kosovu. Nevolja je što se vara srpski narod, prave mu priredbu, a od toga neće biti ništa”, očekuje Stupar.

Podsjeća da su slične deklaracije donošene i u Miloševićevo vrijeme, a da ih danas niko ni ne gleda.

Stupar smatra i da Deklaracija odgovara Dodiku zbog izbora koji bi trebalo da se održe naredne godine kako bi se predstavio kao spasilac srpskog naroda, dok Vučiću odgovara kao nekakava predstava o uspjehu budući da, prema njegovoj ocijeni, u prethodne tri godine nema nikakve rezultate.

Sagovornik N1 smatra i da dok god Vučić ima “zeleno svjetlo” Zapada da na unutrašnjem planu radi to što radi, u Srbiji neće biti prostora za opozicione djelovanje.

Zapad je odlučio da svog ljubimca održava u varijanti u kojoj može da bude mnogo gori od Orbana dok im završava posao. Srbija njih uopšte ne zanima”, smatra Stupar.

(Kliker.info-N1)

















05.09.2017.

APEL IZ RS-a MINISTRU MEKTIĆU: "ZAVJETNICIMA" ZABRANITI ULAZAK U BiH, DOLAZE DA NAPRAVE NEREDE U NAŠOJ ZEMLJI"

APEL IZ RS-a MINISTRU MEKTIĆU: "Zavjetnicima" zabraniti ulazak u BiH, dolaze da naprave nerede u našoj zemlji"

U Pokretu „TREĆI BLOK“, baš kao i desetine hiljada građana Srpske i brojni politički subjekti, opredijeljeni smo da javnim protestima iskažemo nezadovoljstvo spram aktuelnih dešavanja i stanja u društvu. No, strahujemo da će režim ponovo pokušati da zloupotrebom huligana iz redova „Zavjetnika“ iscenira incidente, a kakvi će ministru Lukaču dati „opravdanje“ za upotrebu sile nad građanima.



APEL IZ RS-a MINISTRU MEKTIĆU: 'Zavjetnicima' zabraniti ulazak u BiH, dolaze da naprave nerede u našoj zemlji'

Pokret „TREĆI BLOK“ obratio se ministru bezbjednosti Savjeta ministara BiH Draganu Mektiću sa prijedlogom da se članovima ultradesničarske organizacije „Zavjetnici“ iz Srbije zabrani ulazak u BiH, posebno prilikom većih javnih skupova, a zbog sumnje da će isti ciljno i planski proizvoditi incidente i ugrožavanje bezbjednosti.

 

Tekst apela ministru:

Uvaženi gospodine ministre,

obraćamo Vam se u cilju ukazivanja opasnosti kakvu po bezbjednost Republike Srpske i Bosne i Hercegovine predstavlja ultradesničarska organizacija „Zavjetnici“ iz Srbije.

Konkretno, predlažemo da policijske agencije u Vašoj nadležnosti identifikuju sve potencijalno opasne pripadnike ove organizacije, te da istima zabrane ulazak u BiH. Posebno apostrofiramo kako zabranu ulaska u BiH treba primjenjivati u danima održavanja većih javnih skupova.

U obrazloženju ovog apela navodimo da je organizacija „Zavjetnici“ godinama poznata po huliganstvu i nasilju prilikom javnih skupova i za takvu ocjenu postoje nedvosmisleni dokazi.

Međutim, ova radikalno-ekstremistička organizacija sve više postaje opasna po našu sigurnost. Ističemo kako postoji jasan kontinuitet bezbjednosno-interesantnog djelovanja organizacije „Zavjetnici“ na prostoru Srpske, a šta je najgore ova organizacija sadejstvuje sa predsjednikom Miloradom Dodikom i vrhom MUP RS. I za to postoje objektivni dokazi.

Podsjećamo da je maja prošle godine Milorad Dodik, zajedno sa pojedinim samoproklamovanim „stručnjacima“ i plaćeničkim medijima, bezobzirno dezavuisao javnost mantrama o obojenim revolucijama, o nasilnom svrgavanju vlasti, krvoproliću i haosu.



Iako nisu postojali nikakvi relevantni pokazatelji eventualnog nasilništva MUP RS je brojnim saopštenjima danima zastrašivao građane potvrđujući realno nevjerodostojne navode političara i nadristručnjaka. Čak je tvrđeno da su dobijane informacije o potencijalnom krvoproliću od bezbjednosnih agencija Rusije i Srbije.

U međuvremenu iskristalisala se jedna činjenica: MUP RS nije istražio niti jednu od tih famoznih „informacija“, niti se ikada više bavio temama koje su tada javnosti saopštavane. Zar da dokazuju vlastite manipulacije?

Svi ti politički, „stručnjački“ i policijski akteri odlično su znali da građani Republike Srpske protestvuju mirno i dostojanstveno, odnosno da nikada ne ugrožavaju bezbjednost. Zato se odlučuju da u aktuelna dešavanja uvedu osvjedočene huligane i nasilnike iz organizacije „Zavjetnici“.

Upravo „Zavjetnici“ medijima predstavljaju „dokument“, očiti falsifikat koji MUP RS nikada nije istražio, prema kom lidere opozicije finansira Sorošovo „Otvoreno društvo“. Potom pripadnici ove grupacije organizovano kreću ka Banjaluci i možemo sasvim sigurno sumnjati kako su upravo oni trebali „potvrditi“ sve te silne najave krvoprolića i haosa.



Prosto, pošto građani Republike Srpske nisu bili spremni na bilokakvo nasilništvo trebalo je da „Zavjetnici“ razbijaju izloge i pale vozila, te time daju „povoda“ policiji za primjenu nasilja prema našim građanima. I da lideri opozicije budu okrivljeni za ugrožavanje Srpske.

Međutim, Državna granična policija BiH je pravovremeno odreagovala i zabranila ulazak u zemlju najvećem broju „Zavjetnika“. Bez ovog elementa ugrožavanja pokazalo se šta je stvarna istina u vezi svih tih silnih najava „obojenih revolucija“. Građani Srpske na oba javna skupa nisu proizveli ni najmanji incident.

Osim navedenog, podsjećamo i da su upravo pomenuti „Zavjetnici“ namjeralavli 11. jula ove godine u Banjaluci organizovati miting „podrške“ generalu Ratku Mladiću. Predsjednik Dodik je javno podržao ovaj eklatantan primjer necivilizovanog ponašanja i potencijalnog teškog ugrožavanja bezbjednosti. Srećom, MUP RS je u posljednjem trenutku poništio prethodno odobrenje i zabranio ovaj skup.



Ono zbog čega Vam se suštinski obraćamo jesu aktuelna dešavanja i potencijalne opasnosti kakve proizilaze iz istih. Vidimo da Milorad Dodik i njegovi „stručnjaci“ kontinuirano najavljuju nekakvu „Vruću jesen“, iako ponovo nema nikakvih dokaza ili indicija koje bi to potkrijepile.

I ministar Dragan Lukač ponovo dezavuiše javnost o nekakvim opasnostima i nasilnim protestima. Pošto nema relevantnih činjenica ministar koristi već „bajatu vijest“ o tome kako nekakvo udruženje „Odgovor“ od Vas traži da spriječite „nasilje“ u Banjaluci. Iako je sa pozicije bezbjednosne i pravne struke riječ o krajnje nebuloznim procjenama laika ministar Lukač koristi to u svrhu novog zastrašivanja građana povodom sve izvjesnijih protesta protiv režima Milorada Dodika.

Na sve to ponovo dolaze, već prepoznatljivo sinhronizovane, najave „Zavjetnika“ o angažovanju na „očuvanju“ Republike Srpske. Građani Srpske i dalje su opredijeljeni za mirno i dostojanstveno izražavanje protesta protiv Dodikovih nedavnih brutalnih gaženja institucija, zakona i prava, a režim opravdane proteste nastoji predstaviti kao „Vruću jesen“. No, da bi se Dodikove konstrukcije ostvarile neophodno je dovođenje huligana i nasilnika iz Srbije.

Zato od Vama podređenih Državne agencije za istrage i zaštitu – SIPA i Državne granične policije BiH tražimo da identifikuju sve potencijalno opasne članove organizacije „Zavjetnici“, te da istima onemoguće/zabrane ulazak u BiH.

U Pokretu „TREĆI BLOK“, baš kao i desetine hiljada građana Srpske i brojni politički subjekti, opredijeljeni smo da javnim protestima iskažemo nezadovoljstvo spram aktuelnih dešavanja i stanja u društvu. No, strahujemo da će režim ponovo pokušati da zloupotrebom huligana iz redova „Zavjetnika“ iscenira incidente, a kakvi će ministru Lukaču dati „opravdanje“ za upotrebu sile nad građanima.

Nadamo se da ćete iskoristiti svoja ovlaštenja i preventivno odreagovati ovako kako Vam predlažemo, jer eliminacijom huligana i instrumentalizovanih incidenata obezbjeđujete da građani Srpske protestvuju onako kako su i navikli – mirno i dostojanstveno.

S poštovanjem,

Pokret „TREĆI BLOK“

////////////////////////

OŠTRA PORUKA DRAGANA MEKTIĆA: 'Ovo je bruka, za ovo će neko da odgovara!'

OŠTRA PORUKA DRAGANA MEKTIĆA: 'Ovo je bruka, za ovo će neko ...

05.09.2017.

,,BOSNA I HERCEGOVINA JE DANAS PRISTUPILA TRANSPORTNOJ ZAJEDNICI''

VAŽAN DIO PROJEKTA EU: „BiH je danas pristupila Transportnoj zajednici"

"Donijeli smo i Odluku o dopunama odluke o vizama, koja će pomoći u razvoju turizma, privrede“





Danas je održana sjednica Vijeća ministara BiH na kojoj je usvojeno nekoliko značajnih i važnih materijala, među kojima i ugovor o Transprotnoj zajednici.

 

Denis Zvizdić, predsjedavajući Vijeća ministara u obraćanju novinarima kazao je da je BiH danas pristupila Transportnoj zajednici, i postala važan dio projekta Evropske unije i Jugoistočne Evrope.

 

Podsjetio je da je BiH dobila u Trstu četiri infrastrukturna projekta.

 

Vijeće ministara je utvrdilo Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama zakona o ombudsmenu za ljudska prava.

 

"Cilj nam je da ojačamo ovu instituciju, ostvarimo kvalitetan dijalog sa nevladinim sektorom i akademskom zajednicom.

 

"Donijeli smo i Odluku o dopunama odluke o vizama, koja će pomoći u razvoju turizma, privrede...", kazao je Zvidzić.

 

Vijeće ministara osudilo je svaki oblik prijetnji i napada na novinare, a Zvizdić je izrazio spremnost da usmjeri borbu protiv govora mržnje u vezi sa platformom Vijeća Evrope o zaštiti i sigurnosti novinara.

 

Naglasio je da će brzo u proceduru izimjene i dopune zakona koji se odnose na govor mržnje. Zvizić je na koncu obraćanja istakao da će 2.1 miliona KM biti usmjereni za pitanja zapošljavanja romske populacije u BiH.

 

Odgovarajući na pitanja novinara, Zvizdić je kazao da je najvažnije da je BiH pristupila transportnoj zajednici.

 

"To će nam omogućiti unapređenje transportne infrastrukture, a predstavljanje BiH - to nije pitanje dogovora, nego postoje ustavne nadležnosti i odredbe ugovora ko