Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

31.08.2017.

NESTALI ČEKAJU POLITIČKU VOLJU

Nestali čekaju političku volju


Gdje su nestali?

Gdje su nestali?

////////////////////////////////////////////

Premda je u BiH do sada pronađeno preko 70 posto nestalih osoba, što je jedan od najvećih uspjeha u postkonfliktnim društvima, porodice i dalje tragaju za još oko sedam hiljada svojih najmilijih. Potraga za njima, predstavlja moralnu i civilizacijsku obavezu, poručeno je povodom 30. avgusta, Međunarodnog dana nestalih

"Gdje je?", pitanje je to koje postavljaju porodice oko sedam hiljada nestalih tokom rata u BiH.

Mada statistički podaci govore kako je preko 70 posto nestalih pronađeno, što je i jedan od najvećih svjetskih uspjeha u postkonflitnom društvu, činjenica je da mnogi danas imaju samo jednu želju, da nađu posmrtne ostatke članova porodice i dostojno ih sahrane.

U Prijedoru se još traga za 621 nestalom osobom, što je gotovo deset posto od ukupnog broja za kojim se traga. Mirsad Duratović predsjednik Udruženja logoraša „Prijedor 92“, kaže, zna kako je čekati i ne dočekati.

„Roditelji moje majke, i otac i mati, umrli su a nisu dočekali da se pronađu posmrtni ostaci njihova tri sina koja su ubijena u logoru Keraterm“, priča Duratović.

Gubitak, kaže Duratović, prerasta u strah da nikada neće biti pronađeni, a to je bol koja je stalno prisutna, zajedno s ogorčenošću.

„Porodicama je stvarno postalo neshvatljivo da neko ko ima prvenstveno zadatak i zadaću da pronađe nestale i zatvori jednu od možda najmračnijih stranica bh. istorije, taj proces, po nama, odugovlači. Mi iz Prijedora danas imamo sigurno nekoliko lokacija prijavljenih u Institut za nestale osobe, u Tužilaštvo, u sve su uključene i mnoge druge institucije, i domaće i međunarodne, i postoji informacija o lokalitetima grobnica i posmrtnih ostataka, ali te informacije stoje negdje u ladicama i niko ništa ne poduzima već mjesecima, a za neke lokacije i preko godinu dana“, napominje Duratović.

Kočnice su do sada bile ponajprije političke, izazvane odnosima unutar Instituta za nestale osobe BiH, gdje nije funkcionisao Upravni odbor, niti Kolegij direktora. Taj dio je kako tvrdi ministrica za ljudska prava i izbjeglice BiH Semiha Borovac riješen.

Kočnice u Institutu za nestale su riješene: Semiha Borovac
Kočnice u Institutu za nestale su riješene: Semiha Borovac

„Imenovanjem privremenog Upravnog odbora Instituta za nestale osobe dugogodišnji zastoj u radu ovog upravnog odbora otklonjen je i stvorene su mogućnosti da se 300 hiljada eura sa Instituta prebaci na tužilaštva u BiH za ekshumacije“, kaže Borovac, te dodaje kako su potpisani i sporazumi sa susjednim zemljama kako bi se još intenzivnije radilo na pronalasku posmrtnih ostataka.

Obaveza je država da učine sve, kako bi se nestali s ovih prostora pronašli, upozorio je šef programa Međunarodne komisije za nestale za zapadni Balkan Matthew Holliday.

"Mi govorimo o 12.000 osoba čije porodice ih još uvijek traže. Ne možemo se pretvarati da je društvo normalno ako znamo koliko je ljudi još uvijek nestalo. Kada neko nestane, države imaju obavezu da traže te ljude i da ispune obaveze prema njihovim porodicama. Vlasti na Zapadnom Balkanu su adekvatno odgovorile na ovaj izazov i zbog toga imamo takav rezultat u broju pronađenih osoba. BiH je svjetski lider u traganju, pronalaženju i identifikovanju nestalih osoba. Upravo zbog svih napora i lekcija, veliki broj porodica nestalih širom svijeta može iskoristiti ta iskustva u svom traganju" smatra Holliday.

Od prošle godine do danas pronađeno je 170 nestalih osoba, i ako bi se tim tempom nastavilo trebalo bi oko 40 godina da se nađu svi, apelovao je na nadležne i šef delegacije Međunarodnog crvenog krsta / križa Željko Filipović.

„Po međunarodnom i domaćem pravu porodice imaju pravo da znaju šta se desilo s njihovim nestalim, a vlasti imaju obavezu da im pruže tu informaciju. Mi podržavamo vlasti u zakonskim obavezama da donesu zakone za porodice nestalih, a pozivamo ih i da harmonizuju te zakone i da se napravi fond da mogu uživati ta svoja prava u BiH, pa i u regiji.“

Građani su i porukama podrške, ali i apelima za otkrivanje informacija o grobnicama, također dali svoj doprinos ka jednog od najbolnijih pitanja za postratno društvo i pomirenje. Puštanjem crnih balona obilježili su ovaj dan, a nošenjem po jednog balona građani su simbolično dijelili teret s onima koji samo žele dostojanstven posljednji smiraj svojim najbližima.

////////////////////////////

Bosna i Hercegovina

Četvrtak, 31. avgust/kolovoz 2017.

//////////////////////////

LOV NA VJEŠTICE, 'PRISLUŠKIVANJE' TADIĆKE I JUKIĆKE: Stoje li iza novog skandala kompromitiranja SIPA-e, svako iz svojih interesa, Radončić, Čović i Dodik?!

'PRISLUŠKIVANJE' TADIĆKE I JUKIĆKE: Stoje li iza novog skandala ...

////////////////////////

PLENKOVIĆ PRELOMIO:  'Ploči s napisom 'Za dom spremni' nije mjesto u Jasenovcu'

PLENKOVIĆ PRELOMIO: "Ploči s napisom 'Za dom spremni' nije mjesto u Jasenovcu"

/////////////////////////
Andrej Plenkovic kupuje glasove u BiH

VLADA HRVATSKE NAJAVILA: Šest miliona KM za pomoć Hrvatima u BiH, Plenković uskoro dolazi u BiH, ali zaobilazi Sarajevo?

Šest miliona KM za pomoć Hrvatima u BiH, Plenković uskoro dolazi u

/////////////////////////

NOVI POLITIČKI PARTNER HDZ-A BIH: Od jučer HSP više nije stranka 'izdajnika' i 'ustaša'!

NOVI POLITIČKI PARTNER HDZ-A BIH: Od jučer HSP više nije ...

///////////////////////////

////////////////////////////
31.08.2017.

ANDREJ PLENKOVIĆ KAO PATVORENI EICHMANN

Plenković kao patvoreni Eichmann


Viktor Ivančić

Autor 30.8.2017. 



Image result for viktor ivančić novinar fotos

///////////////////////

Izdvajamo

Uzgred budi rečeno, jedva punoljetni Starčić svojim postupkom ne samo što nije prekršio nikakav zakon, već je u doslovno dvije riječi sažeo i javno izrecitirao sudsku presudu iz ožujka 2014. kojom je Hrvatska demokratska zajednica osuđena zbog izvlačenja više desetaka milijuna kuna iz javnih tvrtki, odnosno – zbog lopovluka. Uz to što se njime konstatira po svemu notorna stvar, uzvik „HDZ lopovi!“ ima dakle čak i svoje pravosudno utemeljenje, možemo ga (ako nam je tako milije) uzimati u obzir kao sudski verificiranu istinu, ali – nakon intervencije šefa Vlade i njegove budne žandarmerije – ujedno i takvu istinu čije razglašavanje spada u zonu kršenja javnoga reda i mira, kažnjivo po zakonu što je isporučen kao priručna fikcija, jer „represija se mora provoditi“

...........................
.........................

Dok god se s visine izvršne vlasti tvrdi da ona psovka na mramornoj ploči u Jasenovcu nije fašističko obilježje, možemo biti sigurni da se – „proeuropskoj“ bižuteriji unatoč – fašističko obilježje nalazi na čelu Vlade.

Ako slučaj Marka Starčića obilježava početak nove ere sistematskog kažnjavanja za grijeh „verbalnog delikta“ u Hrvatskoj – a nema sumnje da isti upozorava na činjenicu da je oduzimanje prava na slobodan govor preraslo u državnu rutinu – onda to nije (tek) radi toga što je osamnaestogodišnjaku iz Poreča uručena prekršajna prijava „za remećenje javnog reda i mira vikom“ (!) jer je, u momentu dok je hrvatski premijer davao izjavu za novinare pred gradskom vijećnicom, uzviknuo „HDZ lopovi!“, nego (mnogo više) zbog riječi kojima je Andrej Plenković naknadno komentirao agilnu intervenciju organa pravne države. „Zakon se treba provoditi!“ kazao je.

Ljudska povijest obiluje gadostima koje su počinjene pod devizom da „zakon se treba provoditi“. Adolf Eichmann, recimo, s tom je parolom poslao milijune ljudi u smrt, a kasnije ju je prizivao i na vlastitome suđenju, i to kao olakotnu okolnost, kao nalog kojemu je morao pokoravati i podrediti mu svoju volju, pa svejedno nije izbjegao vješala. Učinkoviti administrator Trećeg Reicha, tobože, nije sebi na vrijeme razjasnio da postoje i takve okolnosti kada je put u bestijalnost utrt provođenjem, a ne kršenjem zakona.

Razlika između Plenkovića i Eichmanna, međutim, tiče se iskrenosti ili, barem, minimalne razine respekta prema istini. U Eichmannovu slučaju, naime, doista je postojao zakon kojega je ovaj revno provodio i na taj način organizirao masovni zločin dotad nezabilježenih razmjera, dok „zakon“ na čije „provođenje“ Plenković poziva nije moguće naći u fundusu pravnih akata hrvatske države.

Trebali bismo biti žešći imbecili da povjerujemo kako bi mlađahni Starčić bio izložen policijskome i sudskom progonu i da je na javnome mjestu, jednako glasno, uzvikivao „Živio HDZ!“ ili „Živio premijer!“, te nema nikakve sumnje da se prekršajna prijava „za remećenje javnog reda i mira vikom“ ne odnosi na intenzitet (izražen u decibelima), nego na sadržaj onoga što je inkriminirani izgovorio. Kada bi, pak, zaista postojao zakon koji građanima ne dopušta da na političkim okupljanjima uzvikuju „HDZ lopovi!“, bio bi to pravni dokument uperen protiv slobode koji sam po sebi predstavlja normativni zločin, a takav, zasad, čak ni u Hrvatskoj formalno nije usvojen.

Što dakle znači iskaz da „zakon se treba provoditi“ kada „zakon“, kao predložak za mobilizaciju represivne mašinerije, ne postoji, kada je on prazno mjesto i kada „oslanjanje“ na njega nije ništa drugo do ogavna laž? Uzmemo li u obzir manipulaciju nepostojećim zakonom, stvarni sadržaj Plenkovićeva iskaza glasi: „Represija se treba provoditi!“ „Zakon“ je tek prijeko intonirana floskula, retorička štaka koja služi legitimiranju nasilja u državnome aranžmanu.

Zanemarimo li – krajnje politički nekorektno – težinu počinjena zlodjela, Andrej se Plenković u tome smislu ukazuje kao patvoreni Eichmann, preciznije: hrvatski premijer je Freedom Eliminator, čovjek koji građane lišava slobode, u ovome slučaju slobode govora, bez ajhmanovskog alibija.

Uzgred budi rečeno, jedva punoljetni Starčić svojim postupkom ne samo što nije prekršio nikakav zakon, već je u doslovno dvije riječi sažeo i javno izrecitirao sudsku presudu iz ožujka 2014. kojom je Hrvatska demokratska zajednica osuđena zbog izvlačenja više desetaka milijuna kuna iz javnih tvrtki, odnosno – zbog lopovluka. Uz to što se njime konstatira po svemu notorna stvar, uzvik „HDZ lopovi!“ ima dakle čak i svoje pravosudno utemeljenje, možemo ga (ako nam je tako milije) uzimati u obzir kao sudski verificiranu istinu, ali – nakon intervencije šefa Vlade i njegove budne žandarmerije – ujedno i takvu istinu čije razglašavanje spada u zonu kršenja javnoga reda i mira, kažnjivo po zakonu što je isporučen kao priručna fikcija, jer „represija se mora provoditi“.

Primjer golobrada Starčića granični je jedino utoliko što su naivci dosad mogli snatriti o disciplinskim izuzecima i ekscesnom entuzijazmu uniformiranih lica, a sada su se dužni suočiti s nizom koji svjedoči o pravilu. Samo tokom ovoga ljeta policijski lov na neodgovorne pojedince što su se odavali „verbalnim deliktima“ – da ne bude zabune: isključivo onima usmjerenim protiv vladajućih struktura – poprimio je šampionske razmjere, pa se stječe dojam da su žandari i pomoćne pravne službe revnije prebacivali normu i od izmoždenih vatrogasaca.

Počelo je određivanjem petodnevnog pritvora za sedmoricu navijača Hajduka koji su vrijeđali državnu tajnicu Janicu Kostelić, da bi tužilac potom zatražio zatvorske kazne; zbog prijetnji premijeru Plenkoviću pritvor je najprije omirisao 45-godišnjak iz Dubrovnika, potom 21-godišnji Hrvat iz Austrije, a onda i 44-godišnjak iz Nove Gradiške; protiv sisačke gradonačelnice Kristine Ikić Baniček podignut je optužni prijedlog zbog „narušavanja javnog reda i mira“ jer je u jednome svom službenom dopisu kritizirala rad policije; državno tužilaštvo maltretiralo je aktivista Peru Mrnarevića zbog ironično intoniranog transparenta što ga je nosio za vrijeme prosvjeda protiv promjene imena Trga maršala Tita u Zagrebu: na transparentu je naime pisalo „Vratite Italiji Istru i Dalmaciju“…

Agresivni i nervozni angažman državne sile protiv neočekivanih kritičkih udara, neskriveni poriv da se nepoželjni vid govora izbaci s javne scene, potreba da se interventnim nastupima „organa za zaštitu reda i mira“ dokine i zbriše sve osim klimoglavog odobravanja, pokazuju da Andrej Plenković – makar svoju kompleksašku aroganciju ukrašavao svom silom najjeftinije „proeuropske“ bižuterije – potiče iz legla duhovnoga oca Partije i pripada sorti kastriranih autokrata, onih koji poslije nekog vremena osjete snažnu frustraciju zbog otkrića da ih zakonska infrastruktura trajno osujećuje, da im limitira mogućnosti i gnječi aspiracije, da zlobno sabotira potpuni dovršetak zamišljene strahovlade, pa će baš zbog toga svaki čin svoje protudemokratske samovolje pravdati izmišljenom „normativnom nužnošću“.

Ako nekoga lišavamo slobode, u ovome slučaju slobode govora, za to nisam kriv ja, nego zakon – poručuje hrvatski premijer – a ako zakon na koji se svečano pozivam ne postoji, to ne može spriječiti njegovu represivnu dinamiku! Ergo: „zakon“ koji ne postoji kao formalno utemeljeni pravni akt, ali je napadno prisutan u vlastodržačkoj retorici, ne samo što je faktički na snazi, nego je zajamčena nepregledna širina njegova tumačenja i primjene.

A to nas opet vodi nazad do Eichmanna, odnosno do Jasenovca i parole „Za dom spremni“ uklesane u neposrednoj blizini nekadašnjega ustaškog logora smrti: kao što se zna, ova već devet mjeseci uspješno odolijeva zubu pravnih normi, iako zakoni Republike Hrvatske eksplicitno zabranjuju javno isticanje fašističkih slogana, obilježja i drugog simboličkog blaga. Plenkovićev je refleks, dakako, u tom slučaju bio bitno drugačiji nego kod postpubertetskog Starčića iz Poreča: umjesto poruke da „zakon se treba provoditi“ (jer ne postoji), osnovao je nekakvu akademsko-lakrdijašku komisiju i njome odaslao uputu da „zakon se treba odgoditi“ (jer postoji).

Taj sitnopiljarski manevar vladajuće političke volje – da se nepostojeći zakoni „provode“, a postojeći storniraju – blizak je deklariranim demokratskim idealima taman koliko i poklič „Za dom spremni“ ljudskoj slobodi. Ili ovako: dok god se s visine izvršne vlasti tvrdi da ona psovka na mramornoj ploči u Jasenovcu nije fašističko obilježje, možemo biti sigurni da se – „proeuropskoj“ bižuteriji unatoč – fašističko obilježje nalazi na čelu Vlade.

Peščanik.net

31.08.2017.

NAKAZE

NAKAZE


Ivo Anić

Autor 30.8.2017. 



Image result for novinar ivo anic fotos

//////////////////////////

Izdvajamo

  • Što smo to mi svi onda za vas koji mislimo drugačije? Vaše roblje? Uznici? E i jesmo! I to da nevolja bude veća od onih nakaza koje nemaju vašu moć, ali imaju vašu zaštitu.
............................

Sve što imate od mene moj je prezir. Prezir i nada da ću jednom ipak otići iz ove bare, ove jame, kace, ovog užasa kojeg nazivate državom, ove parade idiotizma i kiča i da ću vas sve lijepo pozdraviti sa starohrvatskim pozdravom: Idite u tri pičke materine!

Iskreno žao mi je i polako mi ide na kurac što uvijek ja moram biti ta nesretna pizda koja vam se obraća, dok stotine tisuća meni sličnih pizda šute, ali ne mogu „kontra“ sebe, ja da šutim ja bih “puka”, a možda više nije ni to, jednostavno me više boli kurac, ispasiran sam do te mjere da mi se živo jebe i za vas i za one koji će ovo pročitati, lajkati, drkati nada ovim tekstom ili mi prijetiti mrakom, kamom, na što sam ionako već navikao. Ništa mi to vjerujte dobroga donijelo nije u ovoj nedođiji koju još samo vi zovete zemljom, uređenom državom, kakogod. Ništa dobra ponavljam, doli hrpe problema u kojima sam, kao uostalom i onih stotine tisuća što šute, i u kojoj ja više ne vidim sebe, svoju familiju, prijatelje – nikoga normalnog da tu bude!

I ja se mislim kako do prvog prehraniti obitelj, kako preživjeti u ovom strašilu od zemlje koja je kao pijavica, a vi ste pijavice, strašila moja, moralne i svakakve druge nakaze, pijavice koje nam sišete krv, pijavice koje nemaju niti toliko srama kada već parazitiraju i kada već rade to što rade, da nas barem ostavite na miru. Sada hoćete i da podstanari budemo u svojim domovima, malo vam je što smo vaše roblje, hoćete nam uzeti i krov nad glavom mater vam jebem?

Da nam ostavite prošlost, djedove da počivaju u grobovima. One iste djedove koji su gazili takve ljudske nakaze kao što ste vi. Da nam ne sramotite te časne starine koje se okreću u grobu kada vide pičke od unuka kako šute dok im stavljaju ustaške ploče u Jasenovac! Ej u Jasenovac! Pa pička vam materina što ne stavite Zieg Hell, isti je kurac, što ne pokrenete peći, Jasenovac više ne radi, valjda vas to jebe? Imate li barem zrno ljudskosti za toliko nevinih ljudi, djece što su stradala tu? Samo romske djece 19 000, pizda vam materina bolesna.

I kako se samo kotite? Iz dana u dan vas je sve više i više. Iz izbora u izbore samo se replicirate, samo se množite kao jebene gnjide što zapravo i jeste. Pa ste se nakotili u hramovima, pa ste se ukotvili na državnoj sisi, pa ste svi fino obučeni, uglađenih manira, sa rukom na srcu, u prvim redovima u crkvi. I za vas smo svi mi neprijatelji. Koji ovu nakaradu od zemlje drže nakaradom, a vas nakazama. Što je i normalno.Jer da je obrnuto vi bi bili što ste bili i u Jugoslaviji, bauštelci, bageristi i šoferi, a ne ministri.

Nakaze ste.

Jebene nakaze. Dok škropite oltare i križeve, vaša lica su nakazna, vaše glave su zašiljene, a vaše šije ne mogu više u ovratnike. I svi imate istu mantru. Isti jebeni obrazac kojeg ponavljate kao papige. Svi ste kao ustaše. Pa to i jesu bile nakaze, malo teže nego što ste vi. I te nakaze naši su djedovi gazili, jer nisu imali posla s ljudima već sa životinjama, sa jebenim nakazama koje su djeci odvaljivale glave maljevima, klale i ubijale, palile sela, a u isto vrijeme bili onaj talog ovog naroda, ono najniže smeće, sluge i psi okupatora. Njegovi janjičari. Krvoloci.
I sada bih ja trebao šutjeti, svu svoju povijest, povijest svoje familije prebrisati, pljunuti na nju?

Zbog koga? Zbog vas pičke jedne? Sluge ste bili i ostali, sluge stranim porobljivačima i danas kao i onda im kupite mrvice sa stola i zahvalno ih gledate dok vas ignoriraju, šutiraju nogama i govore vam prezirno da ste zadnje smeće. Što i jeste, pička vam materina fašistička. Zadnje smeće i talog ovog naroda, a kao prava govna isplivali ste u vremenu poplave, poplave idiotizma, poplave bahatosti, poplave debilizma, kada svaka budala sebi uzima za pravo da istupi u javnost i pljune ovaj narod u lice, da mu se naruga. Jer vas je pustio da radite transvestiju nad njim. I sutra planirate ponovo dizati bune, uzimati plinske boce i zastrašivati ovaj izgubljeni, rezignirani narod koji je dopustio da plaća, ponavljam, plaća vaše smeće kojiom ga dojite sad već godinama, što na državnoj praonici mozga koja besramno revidira povijest kao da smo neuki, kao da nikada u školi nismo bili, knjigu pročitali, kao da nemamo jebeni History Channel?

Nakaze ste.

Ružni ste, sva bijeda vaše duše licemjerne, prodane, ulizničke vidi vam se na licu. Ružni ste, svi od reda, i neću griješiti dušu da vas svrstavam u tor ili narod, ne zanima me iz koje ste pripizdine došli, ispod kakvog kamena izašli, ali vi sa mojom generacijom odrasli niste. Vi ste šljam. I vi ste ministri, vi ste premijeri, predsjednici, tajnici, svaka pička materina vi ste, vi ste biskupi, vi ste svaki kurac što mu je ova nesretna Hrvatska na srcu više nego meni koji jedva preživljavam u noj i nastojim da mi djeca odrastu u kakve – takve ljude u ovoj jebenoj ludari koju samo još vi nazivate zemljom. Jer ovo nije zemlja. Ovo je ludnica, ali ona totalna, bez doktora.

Ma jebem vas, vas i nju koliko je duga i široka, kada nema pravde,nema istine, nema časti, nema poštenja, nema jebeno ničega, doli vas nakaza koje trpimo iz dana u dan i gledamo iz jutra u jutro s kojom bolesnom pizdarijom nas mislite danas počastiti. I ljetujete, ronite, na svakoj ste bolesnoj pički materinoj punoj kiča i besmisla, idiotskih parada sa još idiotskijom ikonografijom, na dernecima, razdrljenih košulja ljubite Lijepu Vašu koja vam je sve dala, da imate sve, a ne radite ništa.

Jer ste nakaze. Pijavice. Krvopije. Koga boli kurac što ste vi stisnuli dupe prije trideset godina? Stisnulo ga je pola moje generacije! Pa što? Što bi vam mi sad do groba trebali pušit kurac zbog toga? Ma jebite se, koliko ste dugi i široki! I te vaše bolesne opsjednutosti, kako svi moramo bespogovorno voljeti vas i vaš uradak od zemlje? Niti volim zemlju, niti volim zastavu, himnu bilo čiju i bilo kakvu. Anarhist sam i kao takav ću i umrijeti. I što sam ja onda za vas domoljube? Što smo to mi svi onda za vas koji mislimo drugačije? Vaše roblje? Uznici? E i jesmo! I to da nevolja bude veća od onih nakaza koje nemaju vašu moć, ali imaju vašu zaštitu.

E te tek maloumne nakaze trebate vidjeti. Sva ta sitna kukavelj sa vašim stranačkim iskaznicama, sav taj ljudski jad i bijeda koji oštri svoj mali kurac nad nama, zadnjim radnicima ove zemlje, e to tek trebate vidjeti. Onaj je najbolji primjer. Što ste mu sredili milijune da čisti vaša ministarstva, a on samohrane majke nije platio što su sve to čistile za njega mjesecima bez dana odmora, pauze ili normalne satnice. Ili onog gazde što mu radnice peru auto po snijegu.

E to su tek nakaze. Ali samo male nakaze, pod zaštitom vas, velikih nakaza. Ponavljam, ništa ovo meni u životu dobra donijelo nije, niti više radim, niti više pišem, niti više imam za koga, niti protiv koga. Svi oni koji vam se predstavljaju kao vaša zadnja nada, borci za pravdu,slobodni mediji koje morate čitati, sise i guzice, isto su nakaze, još gore od ovih nakaza koje vas uglađeno, fino, s gospodskim manirima jebu u mozak.

Sve što imate od mene moj je prezir. Prezir i nada da ću jednom ipak otići iz ove bare, ove jame, kace, ovog užasa kojeg nazivate državom, ove parade idiotizma i kiča i da ću vas sve lijepo pozdraviti sa starohrvatskim pozdravom:

Idite u tri pičke materine!

31.08.2017.

GORDANA TADIĆ SE OBRATILA NACIJI : MIRNO SPAVAJTE, ISTRAGA JE U TOKU

Gordana Tadić se obratila naciji : Mirno spavajte, istraga je u toku

August 30. 2017.


Iako se nije kandidovala za mis BiH, već za glavnu tužiteljicu BiH, Gordana Tadić obećala je danas da će se boriti za mir u svijetu. Onda je, nakon press konferencije posvećene miru i stabilnosti, mirotvorka Tadić poslala svog tjelohranitelja Nermina Džafića zvanog Džafa da novinaru Žurnala zaprijeti „da će ga ka…ti“. I to u prostorijama Tužilaštva BiH.

Nermin Džafić

Mnogo bitnije od prijetnji novinaru Žurnala, jeste ono što je na brzopotezno organizovanoj pres konferenciji kazala vršiteljica dužnosti glavne državne tužiteljice, s tendencijom da izbaci „vd“.

„Kandidirat ću se za poziciju glavne državne tužiteljice. Jedanaest sam mjeseci na ovoj poziciji i imamo odlične rezultate. Dok sam ja na ovoj poziciji, građani mogu biti sigurni“, ohrabrila je pučanstvo tužiteljica Tadić.

Njena kandidatura može biti pravo ohrabrenje kriminalcima. Za jedanaest mjeseci Tužilaštvo BiH nije optužilo nijednog zvaničnika s bilo kojeg nivoa vlasti BiH. Naprotiv, njena funkcija donijela im je mir.

OD DODIKA DO DODIKA

Tužiteljica Ozrenka Nešković nevoljko je zavrtjela glavom kada smo njenu šeficu Gordanu Tadić upitali da li je ikad raspisana potjernica za SNSD-ovim biznismenom Sinišom Dodikom, koji je Puteve RS-a oštetio za tri i po miliona maraka.

„Ne, nismo. Nisu još ispunjeni svi uslovi“, kazala je Tadićeva, podržana klimoglavom svoje zamjenice Nešković.

Upravo su njih dvije donijele odluku u maju ove godine da se za SNSD-ovim tajkunom koji je prebjegao u Srbiju, ne raspisuje potjernica. Sjajan detalj za CV kandidatkinje za glavnu tužiteljicu.

Dodik je, očito, omiljeno prezime tužiteljice Tadić. Pa je tako, šest predmeta ili prijava protiv predsjednika RS-a Milorada Dodika već arhivirano. I to naredbama o obustavi ili o neprovođenju istrage. Posljednji slučaj – referendum.

„Taj predmet nije pravosnažno okončan“, kazala je tužiteljica Tadić, koja je očito  zaboravila da je 13. jula saopćila da je protiv Milorada Dodika  i Željke Cvijanović obustavljena istraga u predmetu referendum „jer ne postoji dovoljno dokaza da su počinili krivično djelo“.

PREDMET JE U RADU

Mnogo je još takvih ili sličnih činjenica.

„Slučaj Nikola Špirić i njegov stan u Beču“, pitao je Žurnal.

„Predmet je u radu“, odgovorila je tužiteljica.

„Slučaj Kemal Čaušević. Da li ste pozivali osobe koje je on povezao sa kriminalom u UIO  u svom iskazu ?“, upitali smo ponovo.

„Predmet je u radu“, kazala je tužiteljica.

„Predmet je u radu“, glasio je i odgovor na pitanje u kojoj je fazi istraga u vezi sa slučajem Pavlović Banka.

Slobodan Pavlović, preko čije Banke je Milorad Dodik oprao ili obezbijedio novac za svoju vilu u Beogradu, uhapšen je u januaru 2016. godine. Od tada je prošlo 18 mjeseci, od čega je jedanaest Gordana Tadić rukovodila Tužilaštvom BiH. Optužnica nikad nije podignuta.

Da ne bi bilo sve kontra RS-a, pitali smo Tadićevu da li je ikad saslušala Dragana Čovića kojeg u svom čuvenom pokajničkom iskazu Kemal Čaušević pominje kao osobu koja je kontrolisala kriminal u UIO.

„Ne odgovaram na pitanja o konkretnim predmetima“, uzvratila je Tadićeva, inače prva rodica člana Predsjedništva HDZ-a BiH Mije Krešića.

Pitali smo, opet konkretno, da li je tužiteljica Gordana Tadić svoj poslovni prostor iznajmila kladionici Bet Live i to u periodu kada je ta  kladionica imala porezni dug.

„Moj suprug iznajmljuje prostor kladionici. Ali ostali detalji se vas ne tiču“, poručila je Tadićeva.

Javnosti se, itekako, tiče kako za deset godina Tužilaštvo BiH, odnosno tužilac Miroslav D. Marković nije bio u stanju otkriti osobe koje su minirale mezar Alije Izetbegovića.

„Ja odgovaram na pitanja, a ne Marković. O konkretnim predmetima  ne mogu govoriti“, ohrabrila je naciju vršiteljica dužnosti glavne tužiteljice  Gordana Tadić.

Uglavnom, na svako konkretno pitanje, dočekao nas je sličan odgovor: „istraga je u toku“. Gordana Tadić kaže da se zalaže mir i stabilnost. I sve dok je ona na funkciji građani mogu biti mirni. Dokaz je predmet protiv Mirele Smajlović iz Vogošće. Nju je Tužilaštvo BiH namjeravalo pritvoriti zbog sumnje da je lažnom novčanicom od 20 KM sebi kupila kiflu. Istraga u ovom predmetu je – okončana.

(Kliker.info-Žurnal)
















Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
58345724

Powered by Blogger.ba