Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

28.08.2017.

ZLATKO DIZDAREVIĆ : KOBAJAGI PROTIV TERORIZMA

Zlatko Dizdarević : Kobajagi protiv terorizma

August 28. 2017.


Svako malo krv se prolije ulicama velikih gradova Evrope. Žrtve nisu ciljane, ciljana je smrt. Krv prolivena u drugim dijelovima svijeta manje je medijski atraktivna. Ovo u Evropi zove se terorizam. I jeste terorizam. Ono tamo zovu odavde borbom za demokraciju i ljudska prava, a nije to.

Piše : Zlatko Dizdarević (Novi list)

U Evropi mu je ime islamski ekstremizam. I jeste, uz ostalo, i to. Drugi radikalni ekstremizmi sada se ne pominju. Temeljem pameti koju formiraju politika i poslušni mediji to je objašnjivo.

Da zanemarimo krv kao kurentni xafsinški medijski spektakl. Ovdje kažu da je terorizam u današnjoj formi započeo 11. septembra u New Yorku. Nije tačno, ciljano je izmišljen i planiran mnogo ranije. Oni što se ovim bave hladne glave i mimo programiranih umova ili vlastitih računica  to znaju.

Ovih dana neprekidno se postavlja pitanje – ima li tomu kraja. I šta poslije kraja terorizma. Nema kraja jer se to neće. Nije cilj! Kraj nije interes ni profit. ISIL jeste doista poražen, ali to u ovom kontekstu nije bitno jer se terorizam, ma kako krvoločan bio na Bliskom istoku, nastavlja spektakularnije na Zapadu. O ostalima se uglavnom šuti. Da li je važan podatak da je Boko Haram obezglavio, zaklao, zatukao, uništio i razorio u Africi desetinama puta više nevinih nego sveukupno u Evropi. Nije, jer oni nisu naši. Oni se ne tiču. I to je danas  razumljivo. Ljudska rasa se odavno već dijeli na naše i njihove. Po mnogo čemu.

Sve ovo odavno ne igra posebnu ulogu povodom pitanja »šta da se radi«. Uvjerenje unaokolo je da se jaki satraše u »borbi protiv terorizma«. A on buja sve više. Pogledajmo malo – mimo dnevnih objašnjenja koja peru um – kako je počelo, u kome se pravcu sve razvija i šta nam slijedi već sutra. Riječ je o nekoliko minulih decenija i godinama pred nama. Da se ne ide dalje.

Prepoznatljive su uglavnom tri faze u rađanju nasilja na međunarodnoj sceni, sve u ime akcija protiv »terorizma« koje su vodile uvijek, naravno,»najprogresivnije snage u svijetu«. Prva je započeta u vrijeme Reagana u SAD-u. Zločinci su identificirani i uništeni u Salvadoru, Guatemali, Hondurasu i Nikaragvi. Posljedice »čišćenja« su trajne i poznate. Nazivi za akciju i reakciju su bili različiti, ali se malo ko u svijetu usprotivio zvaničnim varijantama ponuđenim prepariranoj javnosti na Zapadu. Iz tog vremena pamte se i prvi »teroristi  samoubojice«. Oni nisu došli sa strane, na tragu fanatizma.

Druga faza je bila početna za današnje stanje. Obilježio je G.W. Bush prevashodno na Bliskom istoku. Prije u Afganistanu, pa Iraku, Libiji, kroz intervenciju Sharona u Libanonu…Priprema za Afganistan »kojeg treba ubaciti tamo Sovjetima u stomak kao njihov Vijetnam« (Brzezinski), išao je kroz Pakistan. Tamo su regrutirali mladiće za vjerske škole, medrese, i fanatizirane ih učili vještinama s kalašnjikovima i ručnim bacačima, protiv bezbožnika komunista u Afganistanu.

I Reagana i G.W. Busha su već zaboravili. Pomalo i Al Qaedu i Osamu Bin Ladena (porijeklom bogatog Saudijca). On je u tom ratu i stvoren. A nakon Twinsa u NY i ostalih zločina unaokolo pokrenute su lavine akcija u ime anti-terorizma. Ne dugo poslije, Al Qaeda je proglašena »zastarjelom«, pećinskom organizacijom iz Pakistana, sposobnom samo za pojedinačne operacije. Rođen je zato ISIL nakon što je njihov »kalifa« al Baghdadi, kao, odbio poslušnost nasljedniku Bin Ladena Zawahiriu. Suštinska razlika sa Al Qaedom je bila u promoviranom povijesnom mitu o kalifatu. Mit uvijek lakše zapali strasti od bilo čega drugog.  Zaluđene tada nije teško proizvesti. Pogotovo nakon Iraka 2006. kada je donešena odluka da »naši momci« neće više direktno intervenirati u ratovima na tuđem terenu. Neka se za »nas« tuku »njihovi«, uključujući i teroriste koje ćemo naoružavati.

Obama je, htio ili ne, postao tvorac treće faze u »borbi protiv terorizma« koja je zapravo proizvodila novi terorizam, a ovaj – novi business. I tako u vicious circles. Njegov se nadahnuti govor na početku mandata, održan u Kairu, činio iskrenim i iz uvjerenja. Smjerao je pravdi, istini i na tom tragu državi Palestini pokraj zaštićenog Izraela. Gledao sam tada po ulicama Amanna Arape kako plaču od sreće. Pokazalo se kako je Obama bio ili naivan vjerujući da to može, ili da, ipak, nije tako mislio. Potom je Kongres »nagradio« kobajagi umjerenu opoziciju u Siriji vojnom pomoći od 500 miliona dolara. Sve je uglavnom završilo na kontovima ISIL-a, Al Nusre isl. U igru su uvedeni dronovi, a priču su preuzeli strateški saveznici Amerike kojima je vlastiti interes bio važniji od interesa Washingtona: I Saudijska Arabija (posebno), i Turska i Izrael, uz ostale na svoj način, podupirali su klasične teroriste. Za to su u cjelokupnoj medijskoj igri, optuživani Rusi, Iran, koliko je bilo potrebno Kina, da se o Hezbollahu ne govori. Ono što je zakovala Hillary Clinton dok je bila državni sekretar, J. Kerry nije mogao da ispravi.

Priča je dovedena do apsurda. Saudijska Arabija postala je centar borbe protiv terorizma i sjedište »arapskog NATO-a«, ali niko ne govori o Jemenu koji se pod njihovim kišobranom polako, ali sigurno pretvara u novi centar zla jer se tamošnja katastrofa ne može završiti drugačije nego najcrnjim terorizmom. Trumpu je važno da je utrpao Rijadu više od stotinu milijardi dolara oružja »u borbi protiv terorizma« (uz tri stotine milijardi po drugim osnovama) što je groteskno kao povod, a potom prodao Kataru avione za nove milijarde, da se brani od Saudijske Arabije…

U uspaničenoj Evropi nikad niko i nigdje, isto kao i u Americi i u UN-u, ni slučajno ne postavlja ključno pitanje koje bi se moralo postaviti ako se doista hoće otvoriti razgovor o pobjedi nad  terorizmom. Pitanje, zašto terorizam ? Zašto izbjeglice ?

Otkud ih odjednom sada a nije ih prije bilo ni stoti dio od ovoga sada iz Iraka, iz Sirije, Libije. Pominje se ciljana destabilizacija Evrope, ali ne i depopulacija tamošnjih država i društava u kojima je počelo klijanje srednje klase. To nije dobro za otimačinu resursa. Nude se primamljivi odgovori  klasi koja zna onoliko koliko joj je objašnjeno: Terorizam je zato što je to Islam! Evo i da se uopće ima smisla upuštati u moguće odgovore na civilizacijsku debilnost te teze, šta da se radi s podatkom da su muslimani i brojčano i procentualno ubjedljivo najveće žrtve terorizma ISIL-a i sličnih.

Zašto se za neke žrtve svjetlima državnih zastava osvjetljavaju Eiffelov toranj, Vijećnica u Sarajevu ili Stari most u Mostaru. A niko ne zna odgovor na pitanje zašo tih svjetala nema iako su ubijene stotine civila, žena i djece, žrtava terorizma u državi koja nije »naša«.

Pitanja »zašto« ovim povodima nema jer bi pošteni odgovori  »zato što…« vodili do drugih izvora drame.

Borba protiv terorizma najdramatičnija je tema u svjetskoj politici danas. Tinja ispod nje i uporno i opasno zaoštravanje  između Kongresa, medija i tamošnjih »liberalnih demokrata« s Rusijom. Ne zna se gdje je toj priči kraj.

Rusija nije u pomenutom klubu boraca protiv terorizma, kako to kažu oni što se satraše u tom obračunu, a de facto proizvodeći novi terorizam koji je već postigao »zadovoljavajuće« stanje straha kod  običnih šetača po svjetskim avenijama i shopping centrima. To više nema veze s ISIL-om povodom kojeg je budalaština pominjati danas NATO ili vojsku bilo koje vrste. Teroristi nisu više primarno na ratištima gdje im tenk ili raketa nešto mogu. Oni su među generacijom onih što su zaluđeni mitovima, nametnutim duhovnim treninzima, ali i objektivnom stvarnošću koja se stvara, podržava, stimulira…Pa i u predgrađima velikih gradova.

Na drugoj strani, kao posljedica svega ovoga buja i novi »soft terorizam« onih struktura koje trljaju ruke od zadovoljstva jer su razne građanske slobode stavljene pod kontrolu. Živjelo vanredno stanje u borbi protiv terorizma. Sloboda je opasna, nadzor je zakon. O tome malo ko govori. Nije li poraz civilizacije građanskih društava kada, recimo, Francuzi masovno iznova i iznova produžavaju zakon o vanrednom stanju koji je svugdje i uvijek – zakon protiv građanskih sloboda. Ma kakvo mu obrazloženje bilo.

Sudbina »borbe protiv terorizma«, toliko razvikane u svijetu i međunarodnoj  političkoj birokraciji takva je da će i dalje – ojačavati terorizam. Da li zato jer ne znaju o čemu se radi? ili zato, da se bude grub do kraja pa kaže, jer je to interes i projekat. Neka se samo preračuna kome je šta taj terorizam donio. U novcima, u eneregentima, u geostrateškom profitabilnom pomjeranju, u eliminiranju onih koji su bili spremni da se na razne načine opiru otimačkoj dominaciji, u ovladavanju  svekolike pobjedničke filozofije vladanja u svijetu: samo je interes bitan, samo sila može realizirati veliki interes, samo je ljudski život malog čovjeka na putu tom interesu nebitan.
























28.08.2017.

SJEĆANJE NA 43 NEVINO STRADALIH SARAJLIJA: OBILJEŽENA 22. GODIŠNJICA MASAKRA NA MARKALAMA

Sjećanje na 43 nevino stradalih Sarajlija: Obilježena 22. godišnjica masakra na Markalama


August 28. 2017.


U sarajevskoj ulici Mula-Mustafe Bašeskije danas je obilježena 22. godišnjica masakra na Markalama, u kojem je od granate ispaljene sa položaja Vojske RS-a poginulo 43 Sarajlija, dok ih je lakše i teže ranjeno 84.

Polaganjem cvijeća, minutom šutnje i učenjem fatihe odata je počast za 43 Sarajlija ubijenih na današnji dan 1995. godine na Markalama kod sjevernog ulaza u sarajevsku Gradsku tržnicu.

Minobacačka granata kalibra 120 mm, ispaljena sa položaja iz pravca Trebevića, eksplodirala je kod ulaza u Gradsku tržnicu što se smatra jednim od najstravičnijih zločina koje su srpske vojne, policijske i paravojne formacije počinile u opkoljenom Sarajevu.

Tragično ubijenih Sarajlija danas su se prisjetili njihove porodice, prijatelji i sugrađani.

Dika Lončar iz Vareša, prije 22 godine izgubila je brata Muhameda Kukića (40).

Imao je radnu obavezu i pošao je kući da nešto pojede. Išli su na teren za Mostar, ovdje je pala granata, a geler ga je pogodio u leđa i glavu. Vidjela sam na televiziji da su ga stavili u gepek i tako su ga odnijeli u bolnicu. Poslije mi je majka došla, vidjela ga. Nije imao djece. Žena mu je prije rata otišla god svojih roditelja. Htjela doći, ali nije smjela”, ispričala je Lončar.

Damiru Malagiću je 1995. godine bilo 15. godina. Tog kobnog dana bio je na Markalama sa prijateljima Adnanom i Darijom. Oba prijatelja, također petnaestogodišnjaci, poginula su, a Damir je lakše ranjen.

Ispratio sam ih na vratima, pozdravio se sa njima. Ja sam se vratio, pala je granata i obojicu ubila. Bio sam tri – četiri metra odavde, bacila me je detonacija. Pao sam, ustao sam da vidim šta se dešava. Imao sam šta da vidim. Ljudi su ležali bez ruku, nogu. Oba druga su mi poginula na licu mjesta”, ispričao je Damir Malagić.

Na spomen-obilježje ubijenim Sarajlijama cvijeće su položili predstavnici, federalnih, gradskih, općinskih vlasti i druge delegacije. Uz tužnu instrumentalu pročitana su imena poginulih.

Senida Karović, predsjednica Unije civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo, u obraćanju okupljenima kazala je da stravična sjećanja preživjelih građana nisu i nikada neće biti zaboravljena.

Od izuzetne važnosti je kolektivno se sjećati, razvijati kulturu sjećanja, a pogotovo prema mladim generacijama, i sve učiniti da ne zaboravimo mjesta masovnog stradanja civilnih žrtava rata i tražiti pravdu za počinioce zločina, ma koliko nam je ona svakim danom sve dalja i dalja”, kazala je Karović.

Ana Babić, predsjedavajuća Skupštine Kantona Sarajeva obratila se prisutnima, istakavši da je “ovo bolan trenutak” i da se sjećanje na žrtve mora njegovati.

Tužna je svaka godina koja je prošla. Svaka ima svoju priču i nosi svoju tajnu, ali uvijek ostane sjećanje i mi to sjećanje moramo, ne samo njegovati, nego nikada ne smijemo potcijeniti. Osjećamo sve njih ovdje, kad god prođemo i svakodnevno se podsjećamo šta se desilo. Podsjećaju nas trenuci na ta vremena kada smo se zajedno s njima upuštali u teški život koji je bio pred nama. Još teže je ono što su ti stradali, upravo tog dana, na ovom mjestu, borili se za opstanak jer su dolazili po hranu”, podsjetila je Babić.

U masakru koji se dogodio 28. augusta 1995. godine, pred sam kraj rata u BiH, smrtno su stradali: Omer Ajanović, Hidajet Alić, Salko Alić, Zeno Bašević, Husein Baktašević, Sevda Brkan-Kruščica, Vera Brutus-Đukić, Halida Cepić, Paša Crnčalo, Mejra Cocalić, Razija Čolić, Esad Čoranbegić, Dario Dlouhi, Salko Duraković, Alija Dževlan, Najla Fazlić, Rijad Garbo, Ibrahim Hajvaz, Meho Herceglić, Jasmina Hodžić, Hajrudin Hozo, Jusuf Hašimbegović, Adnan Ibrahimagić, Ilija Karanović, Mesudija Kerović, Vehid Komar, Muhamed Kukić, Mirsad Kovačević, Hašim Kurtović, Ismet Klarić, Masija Lončar, Osman Mahmutović, Senad Muratović, Goran Poturković, Blaženka Smoljan, Hamid Smajlhodžić, Hajro Šatrović, Samir Topuzović, Hamza Tunović Ajdin Vukotić, Sabaheta Vukotić, Meho Zećo i Narima Žiga.

Na Markalama je godinu dana ranije, 5. februara 1994. godine također počinjen masakr kada je, u padu granate ispaljene sa srpskih položaja na prepunu gradsku pijacu, ubijeno 68 građana Sarajeva, a njih 144 ranjeno.

Za ratne zločine nad stanovnicima Sarajeva, uključujući i dva masakra na Markalama, Međunarodni sud u Haagu osudio je visoke oficire Vojske Republike Srpske – Stanislava Galića na doživotni zatvor, a Dragomira Miloševića na 29 godina.

(Kliker.info-AA)

 

////////////////////////////////////

Švicarski list „Lucerner cajtung“ : “Dayton stvorio monstruoznu državu”

August 28. 2017.


Švicarski  list „Lucerner cajtung“, opisujući stanje u BiH, navodi da je Dejtonski mirovni sporazum stvorio “monstruoznu državu”.Stvorio je državu sa 14 vlada, 120 ministara i više od 600 poslanika — na 3,5 miliona stanovnika.

„Javna uprava i plate političara gutaju 60 odsto budžeta. Partije slabo pokazuju interes za sistemske reforme jer njihova moć počiva na statusu kvo. Njima nije važno opšte dobro već zadovoljavanje sopstvene klijentele“, stoji u tekstu tog lista.

Navodi se da u BiH samo na plate zaposlenih u administraciji godišnje odu stotine miliona maraka i da administracija u samo jednoj sekundi „proguta“ iznos najniže penzije.

„Ma šta preskupa?! Malo je reći da je preskupa. Za toliku administraciju ni Amerika ne može da podnese troškove, a kamoli BiH“, kažu građani i dodaju da takvu administraciju ni Njemačka ne bi izdržala.

Analitičar Adnan Huskić smatra da ono što građani osjete na svojoj koži, strani mediji samo primećuju.

„Nažalost, i za nekoga ko, pretpostavljam, ovlaš, nedovoljno detaljno posmatra i analizira situaciju u BiH, ovo je prilično tačna deskripcija situacije u kojoj se mi nalazimo“, kaže Huskić.

(Kliker.info-B92)

28.08.2017.

GRADIMIR GOJER : HNS JE PARAPOLITIČKI ORGAN KOJI TREBA DRAGANU ČOVIĆU ZA JOŠ JEDAN MANDAT

Gradimir Gojer : HNS je parapolitički organ koji treba Čoviću za još jedan mandat

August 27. 2017.



U BiH svi trebaju zaštitu, jer je ovdje korumpirana i opasna vlast ta koja ugrožava živote svih, pa i Hrvata. A što se Hrvata tiče, oni su već tako malobrojni, da ne da im treba zaštita, već im treba pomoći na svaki način.
Hrvati cure iz BiH. Cure, a to nema veze ni sa Srbima ni sa Bošnjacima, već sa HDZ i politikom HDZ, upozorio je u Dnevniku TV1 potpredsjednik Stranke za BiH, reditelj i književnik Gradimir Gojer.

U BiH svi trebaju zaštitu, jer je ovdje korumpirana i opasna vlast ta koja ugrožava živote svih, pa i Hrvata. A što se Hrvata tiče, oni su već tako malobrojni, da ne da im treba zaštita, već im treba pomoći na svaki način. Hrvati cure iz BiH. Cure, a to nema veze ni sa Srbima ni sa Bošnjacima, već sa HDZ i politikom HDZ, upozorio je u Dnevniku TV1 potpredsjednik Stranke za BiH, reditelj i književnik Gradimir Gojer.

 TV1: Nakon istupa ambasador Rusije u BiH Petera Ivancova u kome je potcrtao potrebu rješavanje „hrvatskog pitanja“, uputili ste mu otvoreno pismo. Ukratko, šta ste mu poručili i šta vas je nagnalo da mu pišete?

GOJER: Isto ono što sam uradio prije nekoliko godina tadašnjem predsjedniku Hrvatske Ivi Josipoviću. Rekao sam – pustite nas, Bosance i Hercegovce da rješavamo svoja pitanja u svojoj kući. Svako mješanje sa strane, a mislim da je Ivancov prešao liniju dobrog ukusa kada je rekao da treba riješiti „hrvatsko pitanje“. Ne znam šta je „hrvatsko pitanje“?!

To je jedna izmišljotina, koja služi skupini ljudi, okupljenih oko HDZ BiH, da rrješavaju svoje probleme, a ne probleme Hrvata u BiH. Onaj ko je najmanje pozvan da to čini u ovom trenutku je ruski ambasador. Da je rekao da treba osnažiti puteve BiH prema NATO, to je sigurnost za sve narode, pa i za Hrvatski, ali ne, on radi suprotnu stvar jer je to dio dogovora.

TV1: Čijeg dogovora?

GOJER: Čovića i Dodika. Kojim se ubacuje velika sila – Rusija, koja pokušava izvršiti pritisak da bi se neke stvari koje HDZ želi uraditi u BiH provele. Ovdje se ne radi o poziciji hrvatskog naroda. Da budemo jasno, radi se o poziciji hrvatskog člana Predsjedništva, jer Čoviću treba novi mandat i želi ga provesti kroz svoj HNS. To je parapolitički organ, a za koji se tvrdi da u njemu učestvuju svi legitimni predstavnici Hrvata.

Ne učestvuju. Ja sam bio osam godina zastupnikna različitim nivoima vlasti i nikada me niko nije zovnuo u HNS. Znači li to da nisam dobar Hrvat, jer nemam iskaznicu HDZ-a?! Ivancovu sam rekao i da treba zaštita, ali zaštita svih onih koji nemaju iskaznicu HDZ-a. Treba zaštita Hrvata u Sarajevu, u Srednjoj Bosni i Posavini.

TV1: Kakvim biste ocjenili položaj Hrvata u BiH i trebaju li zaštitu?

GOJER: U BiH svi trebaju zaštitu, jer je ovdje korumpirana i opasna vlast ta koja ugrožava živote svih, pa i Hrvata. A što se Hrvata tiče, oni su već tako malobrojni, da ne da im treba zaštita, već im treba pomoći na svaki način. Nekada su postojala cijela naselja  Sarajevu u ojima je bilo Hrvata. U Starom Gradu i sada se naselje zove Latinluk, pa Stup, tamo sada nema dvije, tri porodice Hrvata. Hrvati cure iz BiH.

Cure, a to nema veze ni sa Srbima ni sa Bošnjacima, već sa HDZ i politikom HDZ. Prvo su dozvolili da cijeli jedan dio BiH – RS bude potpuno očišćena od Hrvata i sada nalazi se ruski ambasador da nas štiti. Od koga?! Ja sam se ovdje rodio, živim i namjeravam živjeti.

TV1: Mislite li da bi izmjene Izbornog zakona koje je predložio HNS zaustavile curenje Hrvata?

GOJER: To bi pojačalo. Napravljen je tako da favorizira skupine Hrvata po geografskom principu. Glas Hrvata u cijeloj BiH nije jednak. Nema istu težinu po tom prijedlogu. Glas u Hercegovini u odnosu na glas u Sarajevu je mnogo teži. Zato, ne samo da ne bi rješio pitanje odlaska, nego bi pojačao odlazak Hrvata iz BiH. Mnogi su nezadovoljni, prije svega ekonomskom situacijom, pa i drugim.

TV1: Aktuelna je i tema NATO saveza. Danima traje svađa srpskih političara oko „krivnje“ za NATO integracije BiH. Treba li BiH članstvo u NATO?

GOJER: Mislim da je malouman čovjek koji danas kaže da BiH ne reba ići u NATO. To je pitanje sigurnosti, a to nam je valjda svima na prvom mjestu. Učešće u toj moćnoj organizaciji je pitanje saradnje na raznim planovima, ne samo odbrane. Smaram da ovi koji zastupaju Srbe danas, odnosno koji su okupljeni oko Dodika, prave krupnu grešku prema Srbima prije svega, a onda i prema drugima. I Srbima je u ovom trenutku itekako potreban NATO. Nemam dileme, BiH treba da ide u NATO.

TV1: U proteklom periodu brojni predstavnici zemalja članica EU pokušavaju BiH predstaviti kao potencijalnu terorističku prijetnju. Tu je Kolinda Grabar Kitarović, pa Sebastian Kurtz, a posljednji i predsjednik Češke Miloš Zeman. On je istakao da postoji realna opasnost da takozvana Islamska država, nakon poraza u Siriji i Iraku, napravi terorističku bazu u BiH. Kako komentirate ovakve izjave?

GOJER: Kolindu Grabar Kitarović neću komentirati, jer mislim da nije relevantna. Nedovoljno poznaje situaciju i govori nebuloze. Što se tiče ocjene o BiH kao mogućoj novoj bazi ISIL-a, mislim da ne postoji dostatna argumentacija za to. Živimo u BiH život koji je takav kakav jeste, ekonomski težak i surov, ali bih ipak rekao da nisam osjetio po Sarajevu i drugim djelovima po kojima se krećem da to ima ozbiljnije utemeljenje. Valjda bi trebalo malo vjerovati i stručnjacima. Jako respektiram minisra sigurnosti Dragana Mektića. Kada je god istupao po tom pitanju, nikada nije dao za pravo tima koji iz inostranstva govore da je BiH potencijalno žarište terorizma.

Kada god kome u svijetu šta zatreba, pa takoi Kurtzu, koji je u izbornoj kampanji, onda nađe BiH pa tu pokušava plasirati svoje teorije.

TV1: Kakva je sudbina BiH, s obzirom na trenutnu situaciju? Raspad? Članstvo u EU?

GOJER: Spas postoji, zove se EU. Ako Evropa želi da BiH opstane, što nisam siguran jer je Evropa do te mjere desničarska trenutno i nisam siguran da ima interesa da BiH opstane, ali ako žele, onda je najlakši put prijem „preko reda“ u EU. Nisam siguran da su i Rumunija i Bugarska bile zrelije za EU od BiH. Ovo je jedna stara država. Hiljadu godina stara. Kompleksna po tome što u njoj žive različiti narodi i to treba respektirati kao prednost, a ne stavljati nam dodatne uvjete za ulazak u EU.

TV1: Naredne godine su izbori. Potpredsjednik ste Stranke za BiH. Šta očekujete?

GOJER: Očekujem dvije stvari. Prva – da ova vlast padne. Zašto? Neki dan se u Sarajevu desilo nešto što bi svaki grad u svijetu doveo u poziciju, ne revolucije, ali velikog bunta. Cijeli dan je jedan veliki rad kao što je Sarajevo bio bez vode. Radi toga je morala pasti bar kantonalna Vlada. Pošto idemo u izbornu godinu, ne znam kako će ti geniji iz vlasti sve opravdati što je negativno. Od korupcije i nepotizma, do neviđenog lopovluka. Ne znam stvarno šta rade tužiteljstva i sudovi, ali znam da jedan čestiti čovjek kao što je Mektić, danima upozorava šta se dešava. On je „prvi policajac“ i ima argumente za to što govori. Tužiteljstva i sudovi šute. E pa ta vlast koju podržavaju tužiteljstva i sudovi treba konačno pasti. To očekujem od izbora.

A što se tiče Stranke za BiH, situacija je kompleksna. Nisam siguran da ćemo i ovoga puta uspjeti ubijediti narod u ono o čemu stalno govorimo, a to je da moramo dovesti prije svega sposobne ljude na pozicije, jer oni jedini mogu izvući BiH. Mlade ljude i treće, a možda i prvo, bojim se da ćemo i ovom ciklusu imati potkupljivanje glasača, da ćemo imati situaciju u kojoj nećemo imati realno glasanje i koje će opet donijeti bezizlaz u BiH.

(Kliker.info-Vijesti)

//////////////////////
//////////////////////////////////

Bosna i Hercegovina

Ponedjeljak/ponedeljak, 28. avgust/kolovoz 2017.

28.08.2017.

WAqAR AZMI, PREDSJEDNIK FONDACIJE REMEMBERING SREBRENICA : VJERUJEM KAKO JE SREBRENICA MOĆAN LIJEK PROBLEMATIČNOM SVIJETU

Waqar Azmi, predsjednik fondacije Remembering Srebrenica : Vjerujem kako je Srebrenica moćan lijek problematičnom svijetu


August 27. 2017.
i


U ovom teškom vremenu, kada se čovječanstvo kreće ka mračnim stazama mržnje i sukoba, Srebrenica može biti lijek za cijelo društvo, ističe predsjednik i osnivač britanske fondacije Remembering Srebrenica (Sjećanje na Srebrenicu) Waqar Azmi u intervjuu za Al Jazeeru.

Azmija je Univerzitet u Georgetownu proglasio jednim od 500 najutjecajnijih muslimana svijeta, bivši je savjetnik britanske Vlade i ambasador EU-a za interkulturalni dijalog.

Ističe kako Remembering Srebrenica ima za cilj širenje svijesti o genocidu u ovom bh. gradu, o tome šta mržnja donosi, obrazovanju mladih Britanaca o zvjerstvima u Srebrenici…

  • Fondacija Remembering Srebrenica postoji već nekoliko godina. Koja je ideja vodilja ove humanitarne organizacije i kako je sve počelo?

– Još se sjećam užasavajućih prizora iz rata u Bosni i Hercegovini koje smo vidjeli na TV ekranima, gledali smo kako se komšija okreće protiv komšije, prijatelj protiv prijatelja. Nikada neću zaboraviti prizore iz koncentracionog logora Omarska i shvatanja kako se etničko čišćenje, sistematsko masovno silovanje i genocid dešavaju u Evropi. Ovo su neki od najmračnijih trenutaka čovječanstva u naše vrijeme i dužni smo zbog žrtava da naučimo sve lekcije iz Srebrenice koje možemo naučiti: da se zlu mržnje, rasizma i zadrtosti mora suprotstaviti ukoliko želimo napraviti bolje i sigurnije društvo za sve.

Sve to me ponukalo da napravim dobrotvornu organizaciju Remembering Srebrenica 2013. godine kako bi podigli svijest o genocidu u Srebrenici, te da iskoristimo lekcije iz genocida kako bi se borili protiv mržnje i netolerancije, i popravili tako odnose u zajednici i međuvjersko razumijevanje u Velikoj Britaniji. U posljednje četiri godine smo postigli mnogo toga, više od 1.000 ljudi iz cijele Velike Britanije smo doveli na naše edukacijske programe „Lekcije iz Srebrenice“ kako bi iz prve ruke čuli o genocidu, te smo okupili zajednice u stotinama djela komemoracije svake godine.

Kroz sve ovo organizirali smo pokret 1.000 Prvaka zajednica koji rade u šest regionalnih odbora u Engleskoj i u tri državna odbora u Škotskoj, Velsu i Sjevernoj Irskoj gdje se aktivno bore protiv mržnje i netolerancije u njihovim lokalnim zajednicama kroz projekte društvenog djelovanja i organiziranja više od 500 dešavanja u sklopu Sjećanja na Srebrenicu svake godine. Kroz njihov rad, milioni ljudi su čuli svjedočenja preživjelih i Majki Srebrenice, a neka od njih se nalaze na našoj internetskoj stranici www.srebrenica.org.uk

Ono što je najvažnije je to da ovaj projekat uči djecu o posljedicama nesuprotstavljanja mržnji i netoleranciji. Naši edukacijski projekti došli su već do 30.000 djece i samo ovog jula smo došli do 20.000 djece tokom Sedmice sjećanja na Srebrenicu kroz razne obrazovne aktivnosti.

Posvećeni smo planu da, kroz lekcije iz Srebrenice kako se boriti protiv mržnje i netolerancije, izgradimo bolje, sigurnije i uvezanije društvo za sve. Da bi to postigli, stremimo ovim ključnim ciljevima:

1. Sjećanje: Čuvanje sjećanja ‘živim’ kroz razna dešavanja u sklopu komemoracije čime se društvo približava žrtvama Srebrenice.

2. Učenje: Dovođenje ljudi na naše ‘Lekcije iz Srebrenice’ kako bi naučili lekcije iz genocida i kreirali projekte za sigurnije zajednice.

3. Zavjet: Stvaranje ‘prvaka’ u zajednicama širom Velike Britanije koji će dati zavjet u borbi protiv mržnje i netolerancije kroz projekte društvene akcije u svojim zajednicama.

  • Kakve su reakcije ljudi u Velikoj Britaniji, pa i u Evropi, kada čuju za Vašu fondaciju, kada govorite o Srebrenici, genocidu i ratu u BiH? Da li se slažu da se desio genocid?

– Mnogi u Velikoj Britaniji se sjećaju rata u bivšoj Jugoslaviji tokom 1990-ih, no mnogi ne znaju za Srebrenicu i za zločine protiv čovječanstva i etničko čišćenje koji su se desili u mjestima kao što su Višegrad, Prijedor, Zvornik, Bijeljina, Bratunac, Foča, Sanski Most.

U Srebrenici se desilo najgore zvjerstvo na evropskom tlu od Drugog svjetskog rata, no mnogi nisu svjesni kako je riječ o novom genocidu koji se desio u Evropi od holokausta niti da se to desilo 1995. godine, tokom njihovih života.

Većina mladih ljudi sa kojima radimo nikada ranije nije čula za Srebrenicu tako da je to iskustvo koje im otvara oči o genocidu. Jedna studija pokazuje kako skoro 80 posto školske djece u Velikoj Britaniji ne zna za drugi genocid osim holokausta, no mi radimo žestoko kako bi to promijenili. Većina mladih sa kojima radimo je užasnuto činjenicom da se ovo desilo u Evropi, da je to uradio komšija komšiji i da ponovo svijet nije uspio spriječiti da se desi genocid.

Evropski parlament je 2009. godine usvojio rezoluciju kojom se obilježio 11. juli kao Dan sjećanja na Srebrenicu, te pozvao sve članice Evropske unije da obilježe dan genocida. Ponovo je 2015. godine usvojio rezoluciju kojom se traži razvoj kulturalnih i obrazovnih programa kojim bi se ljudi učili o posljedicama mržnje. Nažalost, uprkos ovim rezolucijama, Velika Britanija je jedina država u Evropi (mimo BiH) čija Vlada finansira projekat Remembering Srebrenica kako bi se sjećali žrtava i učili lekcije kako bi se gradilo jače društvo.

Vjerujemo kako su obrazovne i druge aktivnosti o Srebrenici moćan lijek u ovim problematičnim vremenima u kojima živimo i nadam se kako će i druge evropske države shvatiti vrijednost govora o Srebrenici zbog boljitka njihovih zajednica i društva.

  • Mnogi negiraju da se desio genocid u Srebrenici. Šta mislite o tom stavu, te o činjenici kako nema kazni za negiranje srebreničkog genocida iako postoje presude evropskih sudova da se taj zločin desio?

– Ono što je tragično je činjenica kako su neigranje i prikrivanje onoga što se desilo ključni elementi genocida. Negiranje je priznato kao posljednja faza u 10 faza genocida, modelu koji je napravio dr. Gregory H. Stanton.

Činjenica kako je negiranje srebreničkog genocida i etničkog čišćenja širom BiH tako normalno i uobičajeno izaziva jezu pri zamišljanju kakva neljudska misao leži iza tog negiranja. Institucionalizacija ovog negiranja je šokantna, naročito kod lidera kao što su predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, trenutni načelnik Srebrenice, te mnogih drugih koji odbijaju priznati kako se u Srebrenici desio genocid. Pa zar nije okrutna ironija da je do njihovog izbora došlo samo zato jer se izvršilo etničko čišćenje muslimanskog stanovništva? A glorifikacija i podrška osuđenim za činjenje genocida, kao što je Radovan Karadžić, je tako žestoko uznemirujuća.

Za mene, postoje tri aspekta negiranja genocida koji najviše brinu. Prvo, takav stav brani pomirenje i proces oporavka koji su tako očajno potrebni. Drugo, on samo služi za učenje budućih generacija da mrze, a još jedan rat iz mržnje u ova teška vremena bi bio jako opasan i užasan. Konačno, treći aspekt je taj da negiranje stalno otvara rane i stvara neizdrživo okruženje za one koji su preživjeli genocid, naročito za one koji su bili dovoljno hrabri da se vrate u svoje domove.

Vlada Velike Britanije dugo priznaje da se u Srebrenici desio genocid i upravo je Velika Britanija bila autor nacrta rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o genocidu u Srebrenici 2015. godine. Nažalost, rezolucija nije usvojena zbog veta Rusije na zahtjev Srbije.

Lično smatram kako živimo u opasna vremena i moramo uraditi sve što možemo kako bi pomogli izgradnju kohezije, pomirenja i uništena mržnje i ekstremizma. Duboko sam zabrinut što vidim kako je sve glasnije i negiranje holokausta u dijelovima istoka Evrope. Zbog toga bih želio vidjeti zakone po kojima je kažnjivo negiranje holokausta i genocida u BiH.

  • Kroz koje aktivnosti Vaša fondacija podiže svijet o svemu što se zbilo u Srebrenici?

– Kroz djelovanje Remembering Srebrenica, Velika Britanija je mjesto održavanja najvećeg broja dešavanja povodom sjećanja na Srebrenicu. Tokom jula ove godine smo održali više od 500 manifestacija tim povodom.

Organiziramo i „Lekcije iz Srebrenice“, program obrazovnih posjeta i od 2013. smo doveli više od 1.000 britanskih državljana u Srebrenicu kako bi naučili te lekcije i pokrenuli projekte društvenog djelovanja u svojim zajednicama kako bi se borili protiv mržnje i netolerancije.

Također, sarađujemo sa školama širom Velike Britanije i napravili smo obrazovne pakete koje nastavnici koriste pri edukaciji djece o historijskim aspektima genocida i o svemu šta de desilo, ali i da razmisle o tragičnim posljedicama diskriminacije i netolerancije koji mogu dovesti do propasti društva. Koristimo lekcije o Srebrenici kako bi naučili djecu da slave različitost i odbace ideje o „nama i njima“. Želimo da naredna generacija zna kamo vode mržnja i netolerancija i nadamo se kako će postati lideri u stvaranju budućnosti bez mržnje.

Ne želimo da Srebrenica bude samo tragedija o kojoj ljudi uče, želimo da postane zavještanje koje inspirira ljude da se odupru svim oblicima mržnje i da djeluju kako bi svi bili sigurni da se tako nešto nikada ne desi.

Tokom cijele godine organiziramo i učestvujemo na konferencijama svjetskih poznatih akademika i sarađujemo sa Univerzitetom Oxford na održavanju Međunarodne konferencije Remembering Srebrenica koja se svake godine održava u martu.

Radimo i sa policijskim snagama Velike Britanije na širenju svjesnosti zločina iz mržnje i educiramo policijske snage šta se desilo u Srebrenici i to koristimo kao ekstremni primjer šta se dešava ukoliko se dozvoli jačanje mržnje i diskriminacije.

  • Kako komentirate jačanje islamofobije u Evropi, kao i ekstremnih stavova kako muslimani i islam ne pripadaju ovom kontinentu?

– Evidentan je i ekstremno zabrinjavajući je porast broja zločina iz mržnje, kao i antisemitizam i islamofobija širom Evrope, uključujući i Veliku Britaniju. Ovakvo stanje, jačanje mržnje prema muslimanima, podržavaju određeni politički lideri, mediji i antimuslimanski pokreti širom Evrope. Neki od njih su Marine Le Pen u Francuskoj, Geert Wilders u Holandiji, Pegida u Njemačkoj, BNP i EDL u Velikoj Britaniji. Slovačka je čak prošle godine usvojila zakon koji zabranjuje registraciju islama kao vjere u državi.

Kako je rekao Brendan Cox, čiju su suprugu i britansku parlamentarku Jo Cox ubili teroristi: Rat u BiH, koji su ekstremni kršćani vodili protiv umjerenih muslimana, pokazuje kako ekstremizam nije karakteristika samo jedne religije ili ideologije.

Kada pogledamo šta se desilo u Srebrenici i etničko čišćenje koje se desilo širom BiH tokom rata, vidi se kako su nacionalistički politički pokreti, njihovi lideri i njihovo korištenje medija za širenje propagande o muslimanskoj zajednici omogućili dešavanje ovih zvjerstava. Govor mržnje političara kao što je Biljana Plavšić, koja je kazala kako su muslimani genetički deformisani i kako je muslimanska zajednica teroristička, doveo je do dehumanizacije populacije bosanskih muslimana. Postoji osjećaj kako svijet opet ide ka tamnoj i opasnoj stazi gdje se muslimani dehumaniziraju.

Vjerujem kako je Srebrenica moćan lijek problematičnom svijetu u kojem živimo. Zbog toga smo mi u Remembering Srebrenica objavili planove o izgradnji prvog međunarodnog memorijalnog centra i centra za učenje Srebrenica u Velikoj Britaniji. Međunarodni centar će učiti ljude iz cijelog svijeta šta se zbilo u Srebrenici i o tragičnim posljedicama mržnje.

Međunarodni centar će napraviti ‘Prvake zajednice’ u cijelom svijetu koji će se usprotiviti svim oblicima mržnje u lokalnim zajednicama, raditi na ohrabrivanju ljudi iz različitih zajednica da sarađuju, te obrazovati ljude o svemu šta se desilo u Srebrenici i o tome kako je važno boriti se protiv mržnje i diskriminacije. Vjerujemo kako na ovaj način možemo stvoriti jače i bolje zajednice.

Budućnost BiH mora biti evropska

  • Prošlo je dosta godina od rata u BiH i genocida u Srebrenici. Šta se može uraditi kako bi se pomoglo i Srebrenici i cijeloj državi?

Budućnost BiH mora biti evropska. Iako je Velika Britanija odlučila napustiti EU, ona ostaje posvećena BiH što se vidi kroz nedavnu posjetu našeg ministra vanjskih poslova Borisa Johnsona koji je ponovo istakao nesmanjenu britansku podršku BiH. Upravo je britanska Vlada osmislila britansko-njemačku inicijativu za pomoć jačanju BiH i poduzimanju neophodnih koraka ka članstvu u EU. Vjerujem kako BiH ima svijetlu i budućnost punu nade pred sobom kao članica EU-a.

Za mene su Majke Srebrenice i svi oni koji su preživjeli genocid i etničko čišćenje simbol čovječanstva. A ljudi u BiH su najnevjerovatniji i najbolji ljudi koje sam sreo. Siguran sam kako BiH ima sjajnu budućnost kao evropski dragulj. To je prekrasna država sa svojom bogatom historijom i vjerujem kako ima mnogo toga za ponuditi svijetu i međunarodnoj zajednici.

Učenje o Srebrenici u evropskim školama

  • Koliko obrazovanje u Evropi može pomoći u jačanju svijesti o Srebrenici, te o muslimanima i islamu u Evropi? 

Kada govorimo o Srebrenici, mnogo toga treba uraditi na jačanju učenja šta se desilo u tom gradu. Poražavajuće je da nijedna druga država EU-a ne obilježava dan sjećanja na Srebrenicu uprkos navedenim rezolucijama Evropskog parlamenta. No, lekcije koje uzimamo iz BiH nisu samo o genocidu i raspadu društva već i kako su prije genocida ljudi živjeli skupa, u integriranom društvu. Važno je da ljudi znaju kako muslimani, kršćani i Jevreji žive skupa stoljećima u Evropi. Sada mnogi govore kako je islam strana religija koju su imigranti donijeli u Evropu. Postoji slaba svijest o tome kako muslimani žive ovdje stoljećima i kako ima sljedbenika islama u cijelom svijetu, bez obzira na rasu i naciju. Dobijamo mnogo toga iz društva u kojem odrastamo i mislim kako se mora više raditi u našim zajednicama, a naročito u obrazovnim sistemima, kako bi se pružila više holistička i preciznija predstavai islama od one koju trenutno, kroz medije, predstavljaju antiislamski politički lideri i ekstremno desničarski pokreti u Evropi.

Obrazovni nastavni planovi koji govore o dešavanjima poput Srebrenice daju ljudima uvid u evropsku historiju i pokazuju kako postoje zajednice različitih vjera širom Evrope. Do sada su naši obrazovni paketi došli do više od 30.000 školske djece u Velikoj Britaniji. Oni su učili o Srebrenici i modelu 10 Faza genocida koji objašnjava različite diskriminatorne i dehumanizirajuće korake koji vode do genocida. Želimo nastaviti sa takvim radom i smatramo kako Srebrenica treba biti u državnim nastavnim planovima u svim evropskim državama u predmetu Historija ili Građansko obrazovanje. Ključno je da mladi ljudi imaju, ne samo dobar uvid u historiju regije gdje su odrasli, već i o tome kako genocid i zvjerstva mogu biti počinjeni čak i u Evropi, te koje konkretne korake trebamo poduzeti kako bi bili sigurni da se ovo nikada više neće desiti.

Ibrahim Sofić (Aljazeera)

///////////////////////

IZETBEGOVIĆ ODGOVORIO ZEMANU: 'Iznosite opasne neistine o BiH i Bošnjacima'

IZETBEGOVIĆ ODGOVORIO ZEMANU: 'Iznosite ... - Slobodna Bosna

///////////////////////////////////



//////////////////////
////////////////////////


Amnesty International o Vojnoj naredbi 101 : Izrael već 50 godina Palestincima zabranjuje okupljanje

Već 50 godina, još od samog početka izraelske okupacije Istočnog Jerusalema, Zapadne obale i Pojasa Gaze, Palestincima je zabranjen bilo kakav oblik političkog izražavanja, pa čak i mirnog, saopćeno je iz [...
Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
48892836

Powered by Blogger.ba