Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

23.08.2017.

PRIČA O DOBRIM MOSTARSKIM LJUDIMA

Priča o dobrim mostarskim ljudima (12): „Prosvjeta“ i Goran Kosanić


Milan Račić

Autor
23.8.2017. 



Priča o dobrim mostarskim ljudima (12): „Prosvjeta“ i Goran Kosanić

Foto: pscryoutube

/////////////////////////////

Sve dok je dobrih ljudi biće i „Prosvjete“, biće i Šantića, makar mu ime protjerali iz svih škola i inistitucija, biće i Hamze i Ćorovića…

Srpsko prosvjetno i kulturno društvo „Prosvjeta“ Mostar, osnovano je 1902. godine. Sjedište društva je u Ćorovića kući u Mostaru. „Prosvjeta“ se bavi kulturnim, prosvjetnim, naučno-istraživačkim i socijalnim radom, čuvanjem svih vrijednosti srpske kulture, unapređivanjem kulturno – istorijskog  i društvenog života Mostara i Hercegovine. Uvijek su s ponosom isticali da su vrata ovog društva podjednako otvorena i za pripadnike ostalih nacionalnih zajednica u BiH, što je „Prosvjetu“ činilo jačom, sadržajnijom i primamljivom za sve građane Mostara.

Četiri puta je „Prosvjeta“ privremeno prestajala sa radom, da bi ponovno oživjela u jeku ratnih sukoba 1994. godine. Sačuvana je i opstala jer je utemeljena na multietičnosti Mostara i Hercegovine, a posebno jer su je osnovali i vodili ljudi mostarskog kova i odgoja: Ratko Pejanović i Siniša Jokić. O Ratku, Božo Kijac je zapisao:

“Sa svoje mostarske osmatračnice, Ratko je jasno razaznavao složene nijanse velike slike današnjeg ružnog svijeta, prepoznajući da se u tom svijetu odveć često zaboravlja na temeljne ideje i načela slobode, istine i pravde, da se njima manipuliše, da veliki i moćni, uvijek gladni gospodarenja drugima, tim idejama i načelima ogrću i svoje najsurovije poteze. Do posljednjeg daha, mirio je zavađene, liječio ratne rane, pomagao povratnicima i svima koji su mu se obratili za pomoć. Utrošio je ogromnu energiju da bi sačuvao njegova svjedočanstva, ali je istovremeno, u svim svojim nastupima, i u svojoj knjizi, jasno ustajao protiv sve snažnijih nastojanja da slika prošlosti bude revidirana i prilagođena ideološkim i političkim potrebama današnjih centara moći. Svojim radom i opredjeljenjima stavio se na bolju stranu istorije… Uspio je da odoli nepravdama, lošim ljudima, ratnim strahotama, stradanju i teškim životnim iskušenjima.“

Zato se, danas s pravom može reći da je Ratko Pejanović, rođen i odrastao na Carini, u epicentru grada, preporodio „Prosvjetu“ u najtežim njenim vremenima, očuvao mostarske vatrogasce, bio predsjednik Udruženja „Josip Broz Tito“ nikad se ne odričući svog crvenog ideološkog i ljudskog opredjeljenja, pa, čak, i onda kad su mu, sa mnogo strana, podmetane noge kao predsjedniku Gradskog vijeća Mostara.

U takvom ambijentu, i uz Ratka, izrastao je još jedan mladi prosvjetitelj – Siniša Jokić. Zato je kazivanje o „Prosvjeti“ kazivanje i o Ratku i Siniši čiji su životi toliko isprepletani da svi liče jedni na druge, ili su, u stvari, svi – samo jedno. Siniša je bio predsjednik SPKD „ Prosvjeta“, novinar i pjesnik, o kome Almin Kaplan zapisa: “U sušari mog sjećanja o Siniši, najintezivnije je ono kad bi Siniša u radio programu otpozdravio nekoj neni sa: Alejkumusselam, nakon što bi ona rekla: Esselamualejkum Siniša“. No, Siniša je pisao i poeziju. Otišao je među anđele, a da nije objavio ni jednu svoju pjesmu. Zato je Ratko, uz pomoć još nekih ljudi, sabrao njegovu poeziju, ukoričio je, „oživio“ Sinišu i obnovio memoriju grada i jednog vremena. A onda, kad su u nezaborav otišli i Ratko i Siniša, mnogi, bez obzira bili Bošnjaci, Srbi ili Hrvati, ali obavezno Mostarci, pitali su se ko će nastaviti sa „Prosvjetom“ i hoće li ona opstati?

ratko i siniša

Na adresi, Knežića broj 20, iza najljepše kapije Mostara, rođen je Goran Kosanić, unuk Jove i Anike Vlahbegović-osnivača KUD „Abrašević“. A u tom kultnom „Abraševiću“ upoznali su se i zavoljeli i njegovi roditelji Gorjana – Sremica i Nedeljko – Mostarac. Odgojen i vaspitavan mirnoćom Sremice i temperamentom Mostarca, Goran počinje u OI „Ivo Lola Ribar“, potom u AK „Velež“, pa kao rukometni trener u „Galebu“. Za razliku od mnogih koji bi da zatru, prekriže ili u najmanju ruku zaborave svoju „crvenkastu“ prošlost, Goran s ponosom ističe da je prije punoljetstva kao najbolji omladinac primljen u SKJ. Sa suprugom Marijom obdaren je sinovima Dejanom i Vanjom. A onda, odmah po useljenju u tek obnovljenu kuću na pomenutoj adresi, svi su  sa samo jednim zavežljajem i par fotografija, zbog ratnih događanja, napustili najdraži im grad i komšiluk. Moralo se! Deset godina izbjeglištva u Sremskoj Rači. Deset godina tuge i čežnje za voljenim gradom. A onda, i pored mogućnosti odlaska u Ameriku, srce je, 2002. godine odlučilo – povratak u Mostar.

A od Mostara zatičem još samo gram mostarske duše. Mostar je ukraden Mostarcima, grad razrušen i raspolućen, a duša ranjena. I još uvijek je, nažalost, slično ili isto toj 2002. godini. Ne želim to prihvatiti, pa zahvaljujući mom drugom ocu – Ratku Pejanoviću postajem član „Prosvjete“ i Srpskog građanskog vijeća Mostar. Počinjem, zajedno sa njim na pomoći povratnika i jačanju kulture mog grada. Poslije Ratka radimo na okupljanju omladine, a kapije Ćorovićeve kuće otvaramo za sve mlade i sve preostale dobre ljude. No, kako je ovo grad podjela svega i svačega ni ovakvu „Prosvjetu“ ne ostavljaju na miru pa osnivaju još jednu, kontra onoj mostarskoj. Nazivani smo svakakvim imenima, svrstavani u različite nacionalne i interesne torove, ali što su nas više gazili mi smo postajali sve jači. I sada sve polako dolazi na svoje mjesto, mjenjaju ćurak, a naši odnosi postoju korektni, saradnja je u usponu i neki zajednički projekti. Sve to nas nije pokolebalo, pa SPKD „Prosvjeta“ organizuje bezbrojne manifestacije, pjesničke večeri, likovne kolonije, festivale, humanitarne akcije… Formirali smo književni klub, obilježavamo Vaskrs i Božić, organizujemo pjesničke večeri, pa petu likovnu koloniju. Posebno smo ponosni na „Šantićev festival djece pjesnika“ koji je nastao u mojoj glavi i izbjeglištvu, puno prije povratka u Mostar. Nastao je onda kad je moj Dejan, tada učenik četvrtog razreda, 1997. godine zapisao:

SAN

Sanjao sam sinoć tata, našu kuću, naša vrata

Ispred kuće česma, bašta

Šuti sine to je mašta

Sanjao sam našu rijeku i postelju moju meku

Našeg zeca i još svašta

Šuti sine to je mašta

Sanjao sam ruže, tulipane i sve naše sretne dane

Sanjao sam naše sunce da se budi

Šuti sine to je mašta

Bezbroj je pisama djece i njihovih roditelja za organizaciju i nezaboravne trenutke provedene na ovom festivalu u Mostaru. To je svakako obaveza više da istrajemo na ovim i novim aktivnostima koje smo osmislili i planirali. Ne odustajemo i pored činjenice da smo izbrisani iz budžeta i državnih jasli. Sve dok je dobrih ljudi biće i „Prosvjete“, biće i Šantića, makar mu ime protjerali iz svih škola i inistitucija, biće i Hamze i Ćorovića…

Posao je najveći problem za mlade i perspektivne ljude, pogotovo one koji nisu dio nijedne od vladajućih stranaka ili vjerskih elita. Oni, zapravo, jedino u državne organe i javna preduzeća uspješno zapošljavaju – neuspješne. Zato Goran sa svojom suprugom Marijom, evo čitavu deceniju i po redovito svakog osmog u mjesecu mora na javljanje u Zavod za zapošljavanje (šali se Goran pa kaže da mu je to prilika da osmog marta na putu za Biro ženi čestita njen Dan). Evidentirati se mora i njihov sin Dejan sa likovnom školom, dok je drugi od mlađanih Kosanića – Vanja, fitoterapeut, morao ponovno napustiti pjesmu slavuja, huk Neretve i Mostarske kiše, pa opet „dobrovoljno“ u izbjeglištvo. Strah me je da će i Dejan, koji je sa 16 godina svoju virtuoznost i „mostarsku nacionalnu pripadnost“ dokazao skokom sa Starog mosta, završiti kao i stariji u nekoj od „zapadnih demokratija“. Jer, ne znam mu odgovoriti na pitanje i konstataciju: “Tata, je li ovo onaj Mostar o kojem si nam pričao, pa moram mostarski zamjeniti životom na planini?“

No, i pored svega, naglašava Goran: “Mostar je moj grad, mi ga neizmjerno volimo i činimo sve kako bi vratio bar dio starog mu sjaja!“

Sve dok je Kosanića i mnogih drugih Gorana nikada s radom neće prestati ona prava „Prosvjeta“, niti će svi podmlatci nacionalističkih stranaka i kojekakvih veteranskih udruga izbrisati ime Maršala Tita.

//////////////////////

zgrada

Srpske diplomate se vraćaju u Skoplje - Radio Slobodna Evropa

/////////////////////

U diplomatsko-konzularna predstavništva BiH šalje pripravnike, ali i biznismene poput uzgajivača pilića ili upravnika kamenoloma, ilustrativna fotografija

Nekvalifikovanost kao kvalifikacija za diplomatiju BiH

////////////////////

Protest proruske opozicije u Podgorici 2015. godine

Šari: Rusija i dalje čeka svoju šansu u Crnoj Gori

//////////////////////////////////////////

Kolumne

Muharem Bazdulj : Tradicija i kako je birati



/////////////////////////////

UDRUŽENI ZLOČINAČKI PODUHVAT: Presuda "Prlić i drugi" do novembra

Pravomoćna presuda protiv šestorice bosanskohercegovačkih Hrvata za zločine počinjene protiv bosanskih muslimana tokom rata u BiH bit će objavljena do novembra ove godine, objavljeno je u srijedu u Haagu na statusnoj konferenciji pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivši Jugoslaviju (ICTY).






"Radimo na pisanju žalbene presude i vijećamo te očekujemo da će žalbena presuda biti izdana do novembra", kazao je predsjednik žalbenoga vijeća sudac Carmel Agius dodajući da još nije utvrđen tačan datum objave žalbene presude.

Haški je sud šestoricu Hrvata u maju 2013. nepravomoćno osudio na kazne od 10 do 25 godina zatvora zbog zločina nad muslimanima tokom rata u BiH osmišljenih u okviru udruženog zločinačkog poduhvat.

Bivši predsjednik vlade Herceg Bosne Jadranko Prlić nepravomoćno je tada osuđen na 25 godina zatvora, bivši ministar obrane Bruno Stojić i bivši načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina zatvora, bivši zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić na 16, a načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na 10 godina zatvora.

Žalbena rasprava održana je u martu ove godine.

 

 

(SB/FENA)


///////////////////////////

SUĐENJE STANIŠIĆU I SIMATOVIĆU: 'U vojnim džipovima dopremali ...


/////////////////////////////////////

OTKRIVENA MASOVNA GROBNICA NA KORIĆANSKIM STIJENAMA: Strahuje se od premještanja posmrtnih ostataka

OTKRIVENA MASOVNA GROBNICA NA KORIĆANSKIM STIJENAMA ...


////////////////////////////////////


TUĐMAN O TITU I PARTIZANIMA: HDZ-ovcima je bolje da ne čitaju... - 3

Ovako je Tuđman govorio 1989. o Titu, Bleiburgu i partizanima. HDZ ..


/////////////////////////////////////////////
23.08.2017.

OTKRIVENA MASOVNA GROBNICA NA KORIĆANSKIM STIJENAMA

Traži se hitna reakcija Tužilaštva BiH : Otkrivena masovna grobnica na Korićanskim stijenama


August 23. 2017.

Istražitelji Instituta za nestale osobe BiH otkrili su na širem lokalitetu Korićanskih stijena masovnu grobnicu za koju vjeruju da krije posmrtne ostatke blizu stotinu Prijedorčana, ubijenih u augustu 1992. godine.

Još 20. jula su Tužilaštvu Bosne i Hercegovine podnijeli zahtjev za ekshumaciju, ali Tužilaštvo do danas nije izdalo nalog za izlazak na teren i iskopavanje.

U Institutu kažu kako strahuju da bi moglo doći do premještanja posmrtnih ostataka, budući da lokaciju na kojoj se nalaze niko ne obezbjeđuje.Istražitelji Instituta za nestale nadaju se bržoj reakciji Tužilaštva. S obzirom na otežane uvjeta rada na terenu tokom hladnijih mjeseci, žele što ranije započeti ekshumaciju.

“Mi smo utvrdili postojanje masovne grobnice na širem lokalitetu Korićanskih stijena. Očekujemo dijelove posmrtnih ostataka najmanje 80 do 100 žrtava. Tužilaštvo BiH zajedno s nama izašlo je na teren, znaju za te informacije i očekujemo da ćemo brzo krenuti na teren i ekshumaciju na navedenom lokalitetu”, rekao je istražitelj Mujo Begić.

Istovremeno, brojne porodice iz Prijedora, i 25 godina nakon zločina na Korićanskim stijenama, tragaju za svojim srodnicima.Na tim stijenama 21. augusta 1992. ubijeno je 224 bošnjačkih i hrvatskih logoraša koji su prethodno bili zatvoreni u prijedorskim logorima.

Žrtve bacane u provaliju

“Naređeno im je da izađu iz autobusa na ivicu ponora, gdje su strijeljani u leđa i bacani u provaliju. To je strašan prizor”, rekao je predsjednik Saveza logoraša BiH Jasmin Mešković povodom obilježavanja dvadesetpetogodišnjice zločina ranije ove sedmice.

Mešković je rekao da je preživjelo 12 osoba čija su svjedočenja doprinijela da se dio odgovornih procesuira i kazni, te da istina o ovom zločinu bude zabilježena.

“Međutim, broj ljudi koji je odgovarao za taj zločin je vrlo mali. Zločinci su dobili  211 godina zatvora za 200 nevino strijeljanih civila”, kazao je on.

U februaru 2013, Apelaciono vijeće Suda Bosne i Hercegovine osudilo je u na ukupno 79 godina zatvora četvericu bivših pripadnika policije u Prijedoru, a zbog ubistva 150 nesrpskih civila na Korićanskim stijenama 1992.

Na osnovu konačne odluke Apelacionog vijeća, Zoran Babić je osuđen na 22 godine zatvora, Milorad Škrbić i Dušan Janković na po 21 godinu, dok je Željku Stojniću izrečena kazna u trajanju od 15 godina zatvora.

Blizu 1.200 zatočenika je ukrcano u autobuse i kamione s obrazloženjem da ih se vodi na razmjenu.

Konvoj autobusa i kamiona pratili su policajci Interventnog voda prijedorske policije, te pripadnici Teritorijalne odbrane (TO). Autobusi su krenuli iz naselja Tukovi i ispred logora Trnopolje, i spojili se u jedan konvoj u Kozarcu.

Po naređenju, zaustavili su se kod rijeke Ugar na planini Vlašić, gdje je, prema optužnici, odvojeno više od 150 vojno sposobnih muškaraca.

Oni su potom strijeljani uz rub provalije na Korićanskim stijenama.Tokom sudskog postupka utvrđeno je kako su ubice tijela strijeljanih gurnuli u provaliju, u koju su, nakon toga, bacali ručne granate kako bi bili sigurni da niko nije preživio.

(Kliker.info-AJB)


/////////////////////

Ilija Cvitanović : Oni koji zveckaju oružjem po BiH svoju djecu su izmjestili u inostranstvo

August 23. 2017.



Komentarišući zaoštrenu situaciju u Bosni i Hercegovini, posebno nakon izjave Bože Ljubića „o pređenom Rubikonu ukoliko ne dođe od izmjena Izbornog zakona u BiH“ predsjednik HDZ-a 1990 Ilija Cvitanović kaže da ne zna na šta je Ljubić mislio konkretno ovom izjavom, ali zna da svi oni koji zveckaju oružjem po Bosni i Hercegovini svoju su djecu izmjestili na udobne pozicije izvan Bosne i Hercegovine.

„Ovdje ne mislim konkretno na Božu Ljubića, već na sve one koji podižu tenzije u zemlji na svim stranama“, rekao je Cvitanović u komentaru za agenciju Patria.

 Izmjene Izbornog zakona BiH su, kaže Cvitanović, u svakom slučaju nužne da bi građani u BiH imali izbore kao i u svim zemljama u Evropskoij uniji. A te izmjene, dodaje, moraju biti takve da svaki narod u BiH mora biti zaštićen, pa i kada je riječ o izboru legitimnih političkih predstvnika u vasti.

Cvitanović kaže da je „Rubikon odavno pređen, barem što se tiče bh. Hrvata, i to u svakom pogledu, od ekonomije do odnosa tužilaštva prema bivšim pripadnicima HVO-a“.

Predsjednik HDZ-a 1990 smatra da se u BiH svaka prilika koristi za blokadu euro-atlanskog puta Bosne i Hercegovine, te da zbog toga najviše ispaštaju građani u zemlji. Iako, kaže, u javnosti se situaciju pokušava prikazati posve drugačije.

„Političke partije i pojedinci koji najviše govore o važnosti Evropske unije za BiH zapravo sve čine da se Bosni i Hercegovini ne desi Evropska unija, jer bi to značilo i otvaranje mnogih priča o kriminalu i korupciji u zemlji za koju su odgovorni upravo neki od čelnih ljudi iz vlasti“, kaže Cvitanović.

„Jer, Evropska unija znači i to da se pokažu sve razmjere kiminala u BiH, koje su ogromne u ovoj zemlji“, dodaje Cvitanović.

Na pitanje da li bi uknjižba vojne imovine mogla biti nova kočnica na NATO putu Bosne i Hercegovine, obzirom da su mnogi uknjižbu dijela ove imovine na općine i kantone u Federaciji odnosno RS vidjeli kao nove etno-teritorijalne podjele u zemlji, Cvitanović kaže da je stav HDZ-a 1990 da ona imovina koja treba državi Bosni i Hercegovini treba biti uknjižena na državu BiH, dok ona imovina koja nije potrebna državi treba biti uknjižena na lokalne zajednice.

„Jesu li općine Rama, Pale ili Tuzla Bosna i Hercegovina?“, pita se Cvitanović.

„Ne vidim uopće problem da imovina koja ne treba državi Bosni i Heercegovini bude uknjižena na lokalne zajednice. Smatram da je to u cilju pomaganja razvoju lokalnih jedinica kao nositelja oživljavanja gospodarstva u BiH“, zaključio je Cvitanović.

(Kliker.info-NAP)


///////////////////////////////////////

ICTY o Udruženom zločinačkom poduhvatu : Presuda Jadranku Prliću i drugima do novembra

August 23. 2017.



Pravomoćna presuda protiv šestorice bosanskohercegovačkih Hrvata za zločine počinjene protiv bosanskih muslimana tokom rata u BiH bit će objavljena do novembra ove godine, objavljeno je u srijedu u Haagu na statusnoj konferenciji pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivši Jugoslaviju (ICTY).

“Radimo na pisanju žalbene presude i vijećamo te očekujemo da će žalbena presuda biti izdana do novembra”, kazao je predsjednik žalbenoga vijeća sudac Carmel Agius dodajući da još nije utvrđen tačan datum objave žalbene presude.

Haški je sud šestoricu Hrvata u maju 2013. nepravomoćno osudio na kazne od 10 do 25 godina zatvora zbog zločina nad muslimanima tokom rata u BiH osmišljenih u okviru udruženog zločinačkog poduhvat.

Bivši predsjednik vlade Herceg Bosne Jadranko Prlić nepravomoćno je tada osuđen na 25 godina zatvora, bivši ministar obrane Bruno Stojić i bivši načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina zatvora, bivši zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić na 16, a načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na 10 godina zatvora.

Žalbena rasprava održana je u martu ove godine.

(Kliker.info-Fena)

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
48892727

Powered by Blogger.ba