Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

21.08.2017.

BOŽO LJUBIĆ PONOVIO PRIJETNJE

LJUBIĆ PONOVIO PRIJETNJE: "Ne izmijeni li se Izborni zakon, slijedi 'prelazak Rubikona'!"

Predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora Božo Ljubić poručio je da ističe vrijeme do kojeg bi trebalo provesti izmjenu izbornog zakonodavstva u skladu s odlukama Ustavnog suda, a u slučaju da pravovremeno ne budu usvojene izmjene izbornog zakonodavstva koje će garantirati legitimno predstavljanje, Glavno vijeće će predložiti vanredno zasjedanja HNS-a i usvajanje strateških odluka koje će biti promjena paradigme prema partnerima u BiH i aktualnim rješenjima.



LJUBIĆ PONOVIO PRIJETNJE: 'Ne izmijeni li se Izborni zakon, slijedi 'prelazak Rubikona'!'


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature

Image result for dragan covic i milorad dodik karikature
Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature
................................

-Izmjena izbornog zakona je ključno pitanje za budućnost BiH, to treba biti jasno svima, naglasio je Ljubić, kazavši kako opstrukcije zahtjeva Hrvata za legitimnim predstavljanjem koje su izražene kroz protivljenje prijedlogu izmjene Izbornog zakona od dijela bošnjačkih stranaka vide kao pokušaj zadržavanja dominacije nad Hrvatima u BiH.

 

Ljubić je naveo kako očekuju od svih da podrže Prijedlog izmjene Izbornog zakona koji će se uskoro naći na Zastupničkom domu državnog Parlamenta.

 

-Ukoliko ne, onda je odgovornost na strankama koje se protive da po ponude svoje rješenje koje zadovoljava osnovne zahtjeve odluke Ustavnog suda, a to znači mogućnost legitimnog predstavljanja sva tri naroda u institucijama u kojima je Ustavom predviđeno legitimno predstavljanje naroda-to su u prvom redu Domovi naroda na razini entiteta i države i Predsjedništvo, istaknuo je Ljubić, kazavši kako je to minimum koji se može očekivati.

 

-Ukoliko se, pak, dogodi, što ja očekujem da se neće dogoditi, da ne bi pravovremeno bile usvojene izmjene Izbornog zakona, stav je Glavnog vijeća da se predloži Predsjedništvu HNS-a da se sazove izvanredno zasjedanje HNS-a i da se donesu strateške odluke koje bi bile promjena naše političke paradigme prema partnerima u BiH i aktualnim rješenjima, a što bi u izvjesnom smislu značilo “prelazak Rubikona”, naveo je Ljubić.

 

A što bi bilo preko Rubikona, pitanje je na koje je Ljubić odgovorio kako tek treba vidjeti kako će se situacija razvijati, no i kako se nada da se neće morati ući u tu fazu.

 

-Smatram da će prevladati odgovornost kod partnera da uspostavimo institucionalnu ravnotežu tri naroda temeljem odluka Ustavnog suda. Što je iza Rubikona to će definirati Sabor. I kada Sabor definira teško je predvidjeti što će se dogoditi, poručio je Ljubić.

 

Ljubić je naglasio kako ovaj put ni OHR ne može “bajpasirati” rješenja, budući da ne može protiv presuda Ustavnog suda BiH.

 

–To jasno ukazuje na put kojim treba ići da bi došlo u situaciju institucionalne ravnopravnosti i političke stabilnosti i procesa razvoja BiH, poručio je Ljubić.

 

 

Poručio je kako su Hrvati spremni prihvatiti svakako rješenje koje će osigurati izbor legitimnih predstavnika u Dom naroda i Predsjedništvo BiH. 

 

Novinarima se obratio i Bariša Čolak, šef Odjela za ustavno-pravna pitanja Glavnog vijeća HNS-a . Čolak je također kazao kako je promjena izbornog zakonodavstva u ovom trenutku najznačajnija za BiH.  Pritom je kazao da bi bilo dobro da, ukoliko neko cijeni kako neka rješenja u prijedlogu nisu najbolja, podnese amandmane.

 

Čolak je jasno naglasio kako nije ozbiljno vezati uz izborno zakonodavstvo pitanje presude Sejdić-Finci budući je za takvo što potrebna promjena Ustava.

 

Poručio je kako su Hrvati spremni prihvatiti svako rješenje koje će osigurati izbor legitimnih predstavnika u Dom naroda i Predsjedništvo BiH.

21.08.2017.

OVO JE MOJA KUĆA, ŽIVIO SAM TU

Ovo je moja kuća, živio sam tu

Nezirović Elvedin

Autor
21.8.2017. 



Image result for novinar nezirovic elvedin fotos

Elvedin Nezirović

///////////////////////////////////////////

Izdvajamo

  • Svi ti subotnji i nedjeljni odlasci u rodnu grudu s vremenom su postali neka vrsta kolektivnog, porodičnog rituala. To su, na neki način, i duhovna putovanja, prave male sedmične hidžre, koje svoj lirski vrhunac dožive u nekom ejdetskom času kada, recimo, zbunjeni klinac sa zadnjeg sjedišta priupita zamišljenog oca „Gdje 'vo idemo, tata?“, a on, ne znajući šta da mu odgovori, nevoljko promrlja „Niđe“. Onaj ko to nije doživio, taj ni ne može znati da je „Skitnica“, prije svega, pjesma koja govori o bolu raseljene mostarske siće.
................
....................................

A ta pjesma govori upravo o tome – o gubitku doma. O gubitku prava da se u životu bude sretan na bosanski način. Zato taj čovjek neki što mi uze sve  nije ništa drugo nego metafora rata, ljudsko otjelotvorenje sudbine, koja, po nekom nepisanom lirskom pravilu, u ovdašnjoj pjesmi uvijek odigra ključnu rolu onda kada od sretnog čovjeka treba napraviti totalnog luzera. U protivnom, ne samo da ne bi bilo pjesme, nego ne bi bilo ni Bosne, a s njom, bogme, ni Hercegovine.

Da tamo negdje početkom ovog milenija, jedan sarajevski narodnjački kantautor nije napisao pjesmu „Skitnica“, mostarska sića – ona koja je početkom devedesetih godina prošloga vijeka sticajem ratnih okolnosti stigla u grad i, protivno svojoj volji, u njemu do danas ostala – nikada ne bi dobila pjesmu koja tako savršeno opisuje njenu identitarno-zavičajnu rascijepljenost. Eto, to mi je palo na pamet dok sam se onomad vraćao kući, u kasni sat, smoren ljetnom omarom i, u prolazu, sasvim slučajno, čuo kako se iz jedne prepune prigradske kafane u gluhu noć sručuje unjkavi muški falset: „Ovo je moja kuća, živio sam tu / Ovo je moja draga volio sam nju…“.

Kantautoru je ime Armin Šaković, a kafanskom pjevaču koji je njegovu pjesmu te noći otpjevao imena ne znam, niti je ono važno. Ono što, pak, jeste važno to je način na koji pjesma sublimira neka od temeljnih iskustava savremenog bosanskohercegovačkog čovjeka – iskustva  rata, nesreće i lutalaštva, a da o njima, zapravo, uopće ne govori. Zato je to pjesma onog Mostara koji je nastao u ratu, bježeći od noža, s glavom na ramenima kao jedinim zalogom za kakvu-takvu budućnost. A ta budućnost, na kraju se ispostavilo, i nije život, nego vrijeme koje se mora potrošiti jer druge nema i jer je u ovoj zemlji, valjda, oduvijek tako. Kao da na taj rastrgani, izvlašćeni grad misli i Andrićev Alihodža, kada kaže: „Oči gledaju, usta govore, čovjek traje, ali života, pravog života, nema više“.

No, da bi se pjesmu uopće moglo razumjeti u tom ključu, potrebno je, prije svega, razumjeti ovdašnju kulturu i tu, u globalnom kontekstu, atipičnu privrženost našeg čovjeka, Bosanca ili Hercegovca, sasvim svejedno, mjestu u kojem je rođen – svom, dakle, domu. Arhetipski primjer bosanskog doma obično je kakva suhozidina u kojoj se čovjek rodi, odraste, izrodi djecu, ostari i onda ga jednog maglovitog novembarskog jutra, preko praga, kojeg je svake godine lakirao štiteći izanđalo drvo od vlage i crva, iznesu radnici nekog lokalnog pokopnog preduzeća. Tako u ovoj zemlji žive i umiru sretni ljudi. Sve mimo toga zlo je i nesreća. Zato bi, recimo, bilo nemoguće Šakovićevu pjesmu prevesti na neki drugi jezik, jer u nju stane i ono što u riječi nikako ne može.

A ta pjesma govori upravo o tome – o gubitku doma. O gubitku prava da se u životu bude sretan na bosanski način. Zato taj čovjek neki što mi uze sve  nije ništa drugo nego metafora rata, ljudsko otjelotvorenje sudbine, koja, po nekom nepisanom lirskom pravilu, u ovdašnjoj pjesmi uvijek odigra ključnu rolu onda kada od sretnog čovjeka treba napraviti totalnog luzera. U protivnom, ne samo da ne bi bilo pjesme, nego ne bi bilo ni Bosne, a s njom, bogme, ni Hercegovine.

„Skitnica“ je, dakle, pjesma onog Mostara koji već godinama svoju životnu funkciju ispunjava crnčeći na gradilištima, rovareći ispod podignute haube kakvog Opel Kadeta iz osamdeset šeste ili skupljajući željezo, bakar i PET ambalažu, onog Mostara koji u trenucima večernjeg odmora pije pivo iz dvoguze flaše dok iz susjedne sobe dopire dječiji plač, onog, koji radnike lokalnog pogrebnog preduzeća već godinama iščekuje u svojim nezavršenim, na brzinu sklepanim kućercima što mirišu po prženom ulju i sasušenoj kadulji, nasađenim sve jedan na drugi, od Zalika, preko Mazoljica i Šehovine, pa do Tekije, Opina, Gnojnica i Ortiješa. U njoj je njegova bol vješto zakamuflirana općim mjestima jeftine narodnjačke lirike i može je oćutati samo onaj čiji je doživljaj života utemeljen na iskustvu izbjeglice. Zato je taj ojađeni i protjerani Mostar može čuti i prepoznati kao svoju vlastitu. U njegovoj semantici, pjesma je to o povratku u izgubljeni zavičaj. O onom što je trebalo biti, ali, eto, nikada nije, jer je, otkako je svijeta i vijeka, čovjeku suđeno da, prije svega, pati.

Stalno mi se, od te vrele ljetne večeri, u glavi premotava taj pitki narodnjački refren, skoro da me noću budi taj nepodnošljivo banalni vibrato kojemu u pjesmi pripada sve, ali mu u stvarnosti ne pripada ništa – ni kuća u kojoj je nekada živio, ni draga koju je nekada volio. Imam prijatelje, izbjeglice iz Gacka, koji uz njeg redovno piju i banče, jer ih vraća u ono Gacko koje već odavno ne postoji nigdje osim u njihovim uspomenama. Valjda zato u tom glasu prepoznajem onaj Mostar koji strogom centru grada i danas prilazi s osjećanjem nelagode i kristalno jasnom sviješću da tu ne pripada.

Osamdesetih godina prošloga vijeka, dok je i u pjesmi i u životu još sve moglo biti drugačije, taj je priprosti ruralni svijet, ni ne sluteći da će jednoga dana postati Mostar iz naše priče, u grad dolazio obično po nuždi – da prodaje sir iz mijeha ili vodi djecu na vakcinaciju – a ako bi sezonski pazar bio dobar, i iz ćejfa – bilo da gleda Veležove utakmice ili, pak, odlazi na koncerte tadašnjih zvijezda folk estrade poput Lepe Brene i Miroslava Ilića. Za te ljude, ovaj grad je bio velik i važan koliko i za one koji su u njemu živjeli, ali ga ponajviše zbog potcjenjivačkog odnosa gradske buržoazije, nikada nisu prestali osjećati kao nesvoj, kao životnu nužnost koja mora postojati samo da bi snishodljive i nafrakane gradske gospođe svakoga jutra mogle kupiti kilu kajmaka i pola kile zeleni. Eto, taj Mostar je u ratu popljačkan, popaljen i protjeran, pa danas u pust i napušten zavičaj odlazi u dane vikenda, kad zašute građevinske mašine i zatvore se stanice za otkup željeza, a žena u dugoj, pokućnoj haljini skine veš sa štrika i, prije nego uđe u razdrndano auto, nekoliko puta provjeri da li je dva puta okrenula ključ u ulaznoj bravi.

Svi ti subotnji i nedjeljni odlasci u rodnu grudu s vremenom su postali neka vrsta kolektivnog, porodičnog rituala. To su, na neki način, i duhovna putovanja, prave male sedmične hidžre, koje svoj lirski vrhunac dožive u nekom ejdetskom času kada, recimo, zbunjeni klinac sa zadnjeg sjedišta priupita zamišljenog oca „Gdje ‘vo idemo, tata?“, a on, ne znajući šta da mu odgovori, nevoljko promrlja „Niđe“. Onaj ko to nije doživio, taj ni ne može znati da je „Skitnica“, prije svega, pjesma koja govori o bolu raseljene mostarske siće.

Ako je pjesma, po defaultu, oblik umjetnosti i ako je jedna od temeljnih funkcija umjetnosti da liječi rane, onda je Šakovićev šlager s početka milenija dokaz da je to moguće i u onim muzičkim formama koje baštine narodnjačko naslijeđe i kafanski folklor. Tako je barem ovdje, u ovom gradu gdje i pjesma i ljudska egzistencija još uvijek počivaju na žalu za izgubljenim životom.

/////////////////////////

Slavo Kukić: Fašisti, nećete ukinuti ulicu Maršala Tita junačkog sina!

Slavo Kukić: Fašisti, nećete ukinuti ulicu Maršala Tita junačkog sina!

21.Aug 2017

Tito obilježio epohu svoga vladanja i njegov pogreb je najveći svjetski sumit u povijesti čovječanstva. Prisustvovalo mu je 209 delegacija iz 127 zemalja – prema uglednom magazinu „Time“ „123 delegacije

///////////////////////////////

/////////////////////////////

OVDJE I SADA

OVDJE I SADA

21.Aug 2017

(Here and now, Penguin Group (USA) Inc., 2013) (Iz prepiske Paula Austera i J. M. Coetzeea. Prevela i priredila Elma Mujagić) (Pisma o prijateljstvu) Dragi Paul,                                                                                     14 – 15. juli,

//////////////////////////////

/////////////////////////////// /////////////////////////////
21.08.2017.

DVADESET PET GODINA OD ZLOČINA NA KORIĆANSKIM STIJENAMA

Dvadeset pet godina od zločina na Korićanskim stijenama : Strijeljanje 200 prijedorskih logoraša je genocidni akt jer je njime potvrđena genocidna namjera

August 21. 2017.

*

Savez logoraša u Bosni i Hercegovini i Regionalni savez logoraša Banja Luka obilježiće 25. godišnjicu zločina na Korićanskim stijenama.Tu je 21. avgusta 1992. godine strijeljano 200 muškaraca, logoraša, koji su prethodno bili zatvoreni u prijedorskim logorima.

U znak sjećanja na ubijene, bivši logoraši i članovi njihovih porodica baciće sa ruba litice 200 ruža.

Strijeljanje logoraša na Korićanskim stijenama preživjelo je 12 osoba. Njihova svjedočenja pomogla su da se odgovorrni procesuiraju i kazne.Iz Saveza logoraša ističu da je mali broj odgovornih odgovarao za ovaj zločin. Oni koji jesu, osuđeni su na ukupno 211 godina zatvora, javlja  TV N1.

Povodom 25. godišnjice  zločina na Korićanskim stijenama  oglasio se i Institut za istraživanje genocida, Kanada čije saopštenje  objavljujemo.

Zločin na Korićanskim stijenama je genocidni akt jer je njime potvrđena genocidna namjera da se potpuno ili djelimično uništi bošnjački i hrvatski narod u Prijedoru

Prije 25 godine na lokalitetu Korićanske stijene strijeljano je više od 200 prijedorskih logoraša. Zločin na Korićanskim stijenama preživjelo je 12 osoba čija su svjedočenja doprinijela da istraživači genocida ovaj strašni zločin smatraju genocidnom namjerom.

Suština genocidne namjere je u tome da se preduzimanjem jedne ili više propisanih radnji izvršenja sadržanih u Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, povrijedi ili ugrozi integritet članova zaštićene grupe i ostvari posebna ili krajnja namjera, a to je potpuno ili djelimično uništenje grupe. U slučaju zločina na Korićanskim stijenama objekt napada kod zločina genocida  je bila zaštićena bošnjačka i hrvatska etnička grupa, a ne čovjek kao pojedinac. Namjera uništenja bošnjačke i hrvatske skupine, u cijelosti ili djelomično, pretpostavlja da su žrtve odabrane zbog njihove pripadnosti skupini na koju je namjera usmjerena. Zločin nad civilima na Korićanskim stijenama je izvršen u skladu s velikosrpskom ideologijom, politikom, genocidnom namjerom i osvajačkim ratom za teritorije, za životni prostor, za otimanje bosanske zemlje, za etničko čišćenje grada Prijedora.

Nauka o genocidu ovo namjerno istrebljenje nevinih logoraša tretira kao jedan od najsnažnijih dokaza genocida u Prijedoru. Radi se o kolektivnom zločinu kako u pogledi izvršenja zločina, tako i u pogledu prikrivanja zločina. Zločin je izvršen od strane interventnog voda policije Republike Srpske iz Prijedora po naredbi Kriznog štaba opštine Prijedor kao dio udruženog zločinačkog poduhvata tadašnjeg političkog, vojnog i policijskog establišmenta grada Prijedora sa konačnim ciljem etničkog čišćenja Prijedora od Bošnjaka i Hrvata. Ovaj zločin nije slučajan i nije sporadičan. Ovaj zločin je jedan u nizu zločina počinjenih u izvršenju zločina genocida u cilju stvaranja Velike Srbije zatiranjem države Bosne i Hercegovine i zatiranjem prije svega njenog najmnogobrojnijeg naroda, Bošnjaka.

Zločin na Korićanskim stijenama posebno karakteriše kolektivno prikrivanje  zločina i kolektivno prikrivanje grobnica gdje su tijela logoraša sakrivena. Premještanje tijela izvršeno je od strane pripadnika prijedorske policije i Civilne zaštite iz Skender Vakufa. U neposrednoj blizini mjesta izvršenja nalazi se naseljeno mjesto čiji su stanovnici znali i čuli za istrebljenje. Prema svjedočenjima preživjelih vidjeli su čak i mještane kako i sami silaze u provaliju i pucaju na logoraše.

Tijela su u pokušaju prikrivanja zločina spaljivana, da bi se, nakon što su se mještani „pritužili“ da im ptice raznose dijelove tijela po krovovima kuća, u, još jedno, „čišćenje“ terena uključila i Civila zaštita iz Skender Vakufa izmjestivši tijela logoraša na drugu lokaciju, lokaciju koju niti danas ne žele otkriti. Sve žrtve ovog masakra još uvijek nisu pronađene. Još uvijek se traga za 80 posto skeletnih ostataka. Tijela ubijenih logoraša prebačena su i zakopana na drugim lokalitetima o čemu svjedoče i snimci Službe javne bezbjednosti Prijedor nastali 4. septembra 1992. godine.

Imajući u vidu da se radi o kolektivnom zločinu po izvršenju i po prikrivanju, zločinu sa namjerom, kao dio udruženog zločinačkog poduhvata stvaranja Velike Srbije, nauka o genocidu smatra da postoji genocidna nemjere kod izvršioca u slučaju zločina na Korićanskim stijenma. Dakle radi se ozločinu genocida, a ne o zločinu protiv čovječnosti. Specifičnost genocida kao zločina jest njegova posebna namjera, želja da se zločinom fizički uništi neka nacionalna, etnička, vjerska ili druga skupina, ili njen značajan dio, i to baš zato jer se radi o toj određenoj skupini. U slućaju zločina na Korićanskim stijenama jasno je da se radi o genocidnoj namjeri.

Istraživače genocida, prvenstveno i isključivo interesuje naučna istina do koje se dolazi kroz određenu naučnu proceduru, uz strogu primjenu logičkih i metodoloških pravila procedure, primjenom valjanog i pouzdanog projekta naučnog istraživanja i naučnih metoda istraživanja kojima se obezbjeđuje objektivno, istinito saznanje.

Svjedoci smo svakodnevnih napada na historiju BiH, negiranje genocida, falsifikata i kvaziistraživanja, nagrađivanja zločinaca, izjednačavanja agresora i žrtve, minimiziranja zločina genocida, izjednačavanje žrtava genocida i žrtava ratnih zločina.

Mi se bavimo istraživanjem i dokumentiranjem zločina. Protiv negatora genocida se jedino efikasno može boriti znanjem. To radimo samo zbog istine i pravde, samo zbog kulture pamćenja. Ali ne mrzimo nikoga. Činjenica je da se u Prijedoru desio genocid. Činjenica je da su Bošnjaci bili večinski narod u Prijedoru. Činjenica je da su Bošnjaci i Hrvati takođe vlasnici grada Prijedora. I to vlasništvo se nasljeđuje. Silom se ne dobija, a pogotovo ne genocidom.

Pamtimo zločin nad više od 200 nedužnih civila koje nikome nisu ništa uradili, nikome ništa dužni. Pamtimo licemjerstvo sudstva i istražnih organa koji su vrlo malo uradili za istinu o ovome zločinu i pravdi za potomke žrtava. Pamtimo da se ovakvi genocidni akti više nikada i nikome ne ponove. Količina zla koga je počinio zločinački um je smišljeno urađena da se zauvijek onemogući bitisanje Ideje Bosne i Bosanskog duha. Bolesni um je išao na najjaču kartu a to je genocid koji je trebao natjerati Bošnjake i Hrvate da sami odustanu od zajedničkog grada Prijedora, od zajedničke države u ime podjele BiH. Međtim žrtve su se odbranile i sačuvale i grad Prijedor i državu BIH. Umjesto bježanje od zajedničke države BiH, umjesto kolektivnog čuvanja temelje entiteta  Republike Srpske, bosanski Srbi trebaju prihvatiti državu BiH, prihvatanjem istine i pravde, navodi se u saopštenju za javnost Instituta za istraživanje genocida, Kanada.

(Kliker.info)

////////////////////////



Iznuđena i jednoglasno donesena odluka : Demobilisani borci ispred zgrade Vlade FBiH stupaju u štrajk glađu

Demobilisani borci, koji već dva mjeseca traže svoja prava ispred zgrade Vlade Federacije BiH, odlučili su stupiti u štrajk glađu, piše agencija Patria.Borci ne odustaju od svojih zahtjeva i poručuju

////////////////////////////

/////////////////////

MINISTAR MEKTIĆ NA PRESS KONFERENCIJI: 'Ovdje je nekome ujutro kafa gorka ako nije bilo terorizma'!

MINISTAR MEKTIĆ NA PRESS KONFERENCIJI ... - Slobodna Bosna

21.08.2017.

OTKRIVEN SPOMENIK BORCIMA ZA IDEJE SLOBODE, MIRA I NEZAVISNOSTI BiH

Otkriven Ljiljan na koti Bandera kod Gradačca:: Spomenik borcima za ideje slobode, mira i nezavisnosti BiH

August 20. 2017.


Na koti Bandera kod Gradačca danas je svečano otkriven spomenik simboličnog naziva “Ljiljan”, posvećen svim borcima, bez obzira na nacionalnost, koji su se borili za ideje slobode, mira i nezavisnosti Bosne i Hercegovine.

Spomenik, koji ima pet latica i visok je 16 metara, okružen je stećcicma koji ga, naglašeno je tokom otvaranja, čuvaju, baš kao što su i hrabri borci na ovom području čuvali državu, izvojevali značajne pobjede i svojim životima branili BiH.

Suza na spomeniku simbolizira tugu porodica za poginulim sinovima i braćom.

gradacac_spomenik_AA_002.jpg - undefined
Ukupna vrijednost spomenika sa prilaznim putem je 152.000 KM, a finansirali su ga najvećim dijelom privrednici, uz podršku vlasti od općinskog do federalnog nivoa.

Spomenik je otkrio član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, a ceremoniji su prisustvovali Denis Zvizdić, predsjedavajući Vijeća ministara BiH, reisu-l-ulema IZ u BiH Husein efendija Kavazović, potom Bego Gutić, premijer Tuzlanskog kantona, te ratni načelnik Gradačca, kao i ratni predsjednik Skupštine opštine Gradačac Šefko Mešanović, te aktuelni načelnik ove općine Edis Dervišagić. Salih Kulenović, predsjednik Patriotske lige Tuzlanskog kantona, naglasio je da je uprkos neviđenim stradanjima i patnjama civilnog stanovništva, Gradačac pokazao da duboko u sebi baštini slobodarsku tradiciju Husen-kapetana Gradaščevića, čiji je životni put bio posvećen ideji Bosne kao zajednice ravnopravnih ljudi.

On je, također, podsjetio i na jednu od najznačajnijih bitaka koja se odigrala na ovom prostoru, a čija je važnost bila presudna za cijelu sjeveroistočnu Bosnu.

“Podsjetimo se samo veličanstvene pobjede izvojevane 22. oktobra 1992. godine kada su nadljudskim naporima gradačački borci zaustavili agreskorski oklopni voz pun materijalno-tehničkih sredstava”, izjavio je Kulenović.

Hvaleći uspjehe 107. brigade koja je prva ponijela naziv viteška, član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović podsjetio je da su 624 borca ove brigade poginula braneći Gradačac, dok ih je preko hiljadu ranjeno. On je, također, ukazao i na važnost dobre saradnje među Bošnjacima i Hrvatima na ovom području.Foto: Anadolija

“Borili su se i ginuli su zajedno pripadnici svih naroda BiH u njoj, a prvi komandant je bio Ivan Mijačević Mijač, kojeg sam imao čast upoznati i uraditi ponešto na logistici za Gradačac. Zajedničkom borbom multietničkog sastava jedinice, a naročito dobrom suradnjom Bošnjaka i Hrvata Gradačac i 107. viteška brigada su branili samu bit, dušu BiH, kako je to rahmetli Alija Izetbegović definisao, te ideju da pripadnici različitih vjera, kultura i identiteta mogu živjeti zajedno”, rekao je Izetbegović.

gradacac_spomenik_AA_005.jpg - undefined
Reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH, Husein ef. Kavazović, podsjetio je da je daleko nadmoćniji neprijatelj pobijeđen uz vjeru u Boga, vrijeme i strpljenje koji su se okrenuli u korist boraca.

“Znali smo da strpljivošću možemo poraziti neprijatelja, očuvati naš grad i naše porodice”, poručio je reis Kavazović.

(Kliker.info-AA)

///////////////////////////

Godišnjica stravičnog zločina na Korićanskim stijenama: Pucali su im u leđa i bacali ih u provaliju

August 20. 2017.


Savez logoraša u Bosni i Hercegovini i Regionalni savez logoraša Banja Luka sutra obilježavaju godišnjicu stravičnog zločina nad logorašima na lokalitetu Korićanske stijene na planini Vlašić.

Predsjednik Saveza logoraša BiH Jasmin Mešković kazao je za Fenu da je na tim stijenama 21. augusta 1992. godine strijeljano 200 muškaraca, logoraša, koji su prethodno bili zatvoreni u prijedorskim logorima.

– Naređeno im je da izađu iz autobusa na ivicu ponora, gdje su streljani u leđa i bacani u provaliju. To je strašan prizor – naglasio je.

Mešković je kazao da je ovaj masakr preživjelo 12 osoba čija su svjedočenja doprinijela da se dio odgovornih procesuira i kazni, te da istina o ovom zločinu bude zabilježena.

– Međutim, broj ljudi koji je odgovarao za taj zločin je vrlo mali. Zločinci su dobili  211 godina zatvora za 200 nevino strijeljanih civila – kazao je Mešković.

U znak sjećanja na brutalno ubijene, bivši logoraši i porodice će sutra sa ruba litice baciti 200 ruža.

(Kliker.info-BP)

////////////////////////////////

//////////////////////
////////////////////


REVIZORI UHVATILI CVIJANOVIĆKU U LAŽI: Deficit budžeta RS-a nije 45 već 175 miliona maraka!

REVIZORI UHVATILI CVIJANOVIĆKU U LAŽI: Deficit budžeta RS-a ...

//////////////////////////

//////////////////////

ODLAZAK LEGENDARNOG KOMIČARA: Jerry Lewis preminuo je u 92. godini života

ODLAZAK LEGENDARNOG KOMIČARA: Jerry Lewis preminuo je u ...

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
48892757

Powered by Blogger.ba