Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

11.08.2017.

HAJRA ĆATIĆ: MNOGE MAJKE SU UMRLE, A NISU DOČEKALE DA UKOPAJU SVOJE NAJDRAŽE

Hajra Ćatić: Mnoge majke su umrle, a nisu dočekale da ukopaju svoje najdraže

August 11. 2017.



Ni visoke temperature nisu spriječile članice Udruženja građana “Žene Srebrenice” da se kao i svakog 11. u mjesecu okupe na protestima u Tuzli, kako bi mirnom šetnjom podsjetile domaću i svjetsku javnost na stravične zločine počinjene tokom proteklog rata u BiH, te zatražile istinu, pravdu i kažnjavanje zločinaca.

Prema ustaljenom protokolu okupljanje je počelo na Pingi u 12 sati, a kolona je nastavila do Gradske česme, odnosno do Trga žrtava genocida Srebrenice.

Žene Srebrenice i danas izražavaju nezadovoljstvo procesom ekshumacije i identifikacije tijela žrtava, te hapšenjem i procesuiranjem ratnih zločinaca.

Predsjednica UG Žene Srebrenice Hajra Ćatić izjavila je da više od hiljadu porodica još nije pronašlo svoje najdraže, a mnoge majke su i umrle, a nisu dočekale da ukopaju svoje najdraže.

-Borimo se za pravdu da oni koji su činili zločine, a nisu privedeni licu pravde, odgovaraju za počinjene zločine i genocid u Srebrenici – poručila je, dodavši da sve to ide sporo.

Ženama Srebrenice na današnjem mirnom protestu u Tuzli pridružile su se predstavnice Medžisa IZ iz Tuzle i Kladnja, te građani Tuzle.

– Ovdje smo da odamo počast žrtvama i da se ne osjećamo krivim što šutimo – poručila je Hasiba Saračević, predstavnica Muftijstva tuzlanskog, koja se također danas pridružila Srebreničankama u mirnoj protestnoj šetnji za istinu i pravdu.

(Kliker.info-Fena)

//////////////////
/////////////////////////////////////////
/

Sarajevo Film Festival : Otvorena 23. smotra sedme umjetnosti u Sarajevu


Projekcijama filma “Druga strane nade” Akija Kaurismäkija u Narodnom pozorištu i Ljetnom kinu Raiffeisen večeras je u Sarajevu otvoren 23. Sarajevo Film Festival (SFF), jedna od najvećih filmskih smotri u regiji. Svečan


OTVOREN 23. SFF: Pogledajte kako je izgledao glavni grad BiH u ...


//////////////////////////////////

IZETBEGOVIĆ: "Hrvatska treba da pravi tunel, a ne most na Pelješcu"

Govoreći o ovom otvorenom pitanju između BiH i Hrvatske, Izetbegović je naglasio da ono mora biti riješeno na način prihvatljiv objema stranama.






Član Predsjedništva BiH i predsjednik SDA Bakir Izetbegović ocijenio je danas da izgradnja Pelješkog mosta predstavlja rušenje suvereniteta BiH.

 

Govoreći o ovom otvorenom pitanju između BiH i Hrvatske, Izetbegović je naglasio da ono mora biti riješeno na način prihvatljiv objema stranama.

 

“Hrvatskoj bi bilo duplo jeftinije da izgradi tunel umjesto mosta”, rekao je Izetbegović u Sarajevu.

 

TV1/SB

11.08.2017.

FARUK ŠEHIĆ: KAKO SE KALIO ČELIK U BIHAĆKOM DžEPU

Faruk Šehić: Kako se kalio čelik u Bihaćkom džepu


 Faruk Šehić

Autor
11.8.2017. 



Image result for novinar faruk sehic fotos

Faruk Šehić


//////////////////////////////

Bihać nije mogao biti goloruka Srebrenica: Peti korpus je slomio sve srpske ofanzive

Tog avgusta 1995. godine, uporedo s akcijom Oluja, s druge strane granice jedinice 5. korpusa ARBiH oslobodile su Bihać i okolna mjesta i iz potpunog…
usn.co.ba

.........................................

................................

Mi smo bili najveći diverzantski korpus u zaleđu srpskih snaga koje su bile na Karlovcu i vrlo blizu Zagreba, jer smo za sebe vezali nekoliko neprijateljskih korpusa. Borba 5. korpusa je bila herojska i nadljudska. I to je trajalo hiljadu i dvjesto dana. Plus još nekoliko mjeseci nakon deblokade u kojima smo oslobodili pet bh. gradova.

Piše: Faruk Šehić

U julu 1995. vojna situacija na području Okruga Bihać nije bila nimalo sjajna. Problem čak nije bio u moralu, ili tome što se boriš protiv tri neprijatelja, dva su bila standardna: autonomaši i VRS, treći je bio Srpska vojska Krajine, nego više nije bilo dovoljno hrane. Stanje mog ličnog naoružanja je bilo solidno. Jasno je da si se morao o tome, uglavnom, sam brinuti. Imao sam četiri puna okvira metaka i peti na kalašnjikovu, dvije ručne bombe sa stranâ RAP-a. Dovoljno za dobru borbu u kojoj se moraš nadati kako ćeš u neprijateljskim rovovima pronaći novu dopunu municije.

Sjećam se da je najgore bilo kad nas svi napadnu istovremeno, a to uključuje i vojsku tzv. kninskih Srba, s kojima smo dobar dio rata trgovali. Kupovali smo od njih municiju, lakše naoružanje i hranu. Jedan metak je uvijek bio marka. A meci su se kupovali na velike količine. Sreća pa smo imali dobru dijasporu, koja nam je redovno slala novac. U to doba, prije akcije Oluja, vreća brašna je bila 1000 DM (njemačkih maraka). Kilogram kafe nešto više od 300 DM. Jedna cigareta najlošije kvalitete je bila jedna marka.

Nakon vojnog obroka, koji se sastojao od rijetkog graha i pogače od bijelog i kukuruznog brašna, kada bi čovjek naglo ustao mogao je vidjeti zvijezde pred očima. Udio bijelog brašna u pogači je bio neznatan. Hrana nije imala dovoljno soli. Ali je uvijek bilo proboja kroz srpsku liniju i uvijek je bilo sela u kojima je bilo stoke, koja bi brzo završili na roštilju. Glad je bila naš najveći neprijatelj.

Zujanje aviona, koji bi se noću spuštao u širokim krugovima, izazivalo bi osjećaj sigurnosti, kad bih došao s linije u Cazin. Sjećam se perioda u kojem avioni An-2, manji transportni avioni, nisu slijetali na aerodrom u Ćoraliće kraj Cazina. To bi značilo da nam je dovod kisika prekinut, i da moramo roniti na dah. Ne sjećam se koliko je to ronjenje na dah trajalo, a bilo je posljedica rata HVO – Armija BiH. Poslije su slijetali An-26, helikopteri (civilni i vojni), čak i iznajmljen rumunski putnički avion Iljušin, ad hoc pretvoren u transportni, ako je vjerovati očevicu. Od svakog transporta za Okrug Bihać 30% je išlo Hrvatskoj vojsci. Pomoć smo imali i od namjenske industrije u Cazinu, gdje su se pravile ručne bombe, i granate za minobacače.

Jednom sam imao «dopunu» municije na Golom brdu u jesen 1994. kada smo na juriš, nas devet, zauzeli vrh brda, upali u rovove i počeli mobilisati njihove stvari. Tu sam našao nekoliko desetaka kutija metaka, i čovjek koji je klečao na koljenima do mene u rovu je bio pogođen i brzo je umro, prije nego smo ga stigli previti. Tako smo mi uspostavljali i održavali vlastito ronjenje na dah. Sve nade smo polagali samo u sebe. Pogotovo nismo «dovili» da bi imali šta jesti i s čim pucati.

Ronili smo na dah mjesecima, godinama. Znalo se pričati da avionima dolaze i čepovi za Bihaćku pivaru, banane i druge mitološke potrepštine, koje nismo vidjeli, osim ako bi probili autonomašku liniju, što smo radili vrlo često i s velikim merakom. Nismo dovili, nego bi uzeli puške, opremu, i pregazili autonomašku liniju. To je bio najveći užitak, jer su oni imali hranu, municiju, sapune i šampone. Zamislite: ljudi su imali prave pravcate sapune u papirnatim omotima. Jednom smo rasuli njihovu liniju k’o beba zvečku i upali u dolinu koja je bila puna narandži. Vjerovatno je neki autonomaš tako obilježavao povratak kući, ako se slučajno izgubi. Nakon te doline ušli smo u kuhinju neke kuće i u rerni otkrili tepsiju vrelih baklava. Na stolu je bila otvorena porcija najbolje mesne konzerve Corned Beef, koja nas je uvijek nekako mašila. Bili smo pretplaćeni na Ikar konzerve, i smrdljivu mekerel ribu.

Zatim sjednemo i jedemo. Prvo mesni narezak, onda baklave, a narandže potrpamo u rančeve, i nastavljamo u dubinu njihove teritorije.

Na taj način smo se vrlo često snalazili za hranu i municiju. Svaka čast avionima koji su slijetali, pa onda nisu slijetali, ali naš opstanak je najviše zavisio od nas samih. Borci s kojima sam ja bio u ratu su bili istinski heroji i ljudi. Sve smo dijelili do zadnje mrve. Niko se nije izvlačio od rata, niko nije kukao i plakao da dobije poštedu. Sjećam se Enesa Hadžifejzagića Šoka, čovjeka koji je bio teško ranjen u ruku, koji je bio demobilisan, pa bi sam otišao na ratište, jer nije mogao sjediti kod kuće i slušati radio vijesti o našem napredovanju prema Bosanskoj Krupi.

Sjećam se i boraca koji su bili 4-5 puta ranjeni pa su opet bili u stroju u ofanzivnim akcijama. Sjećam se čovjeka koji je sa umjetnom nogom htio ići s nama u napad na Golo brdo. Nama nikad nije nedostajalo morala da ratujemo. I uvijek smo se oslanjali jedni na druge. Naša volja i želja da oslobodimo svoj grad je bila čelična. Može Mladić sad pričati šta hoće, ali u ratu šta je ko mogao osvojiti to je i osvojio. Mi smo se borili inferiorni u naoružanju, opremi, hrani, pa smo se izborili za pravo na život.

Porediti eventualni pad Okruga Bihać, koji se sastojao od Bihaća, Cazina, Bužima, Kladuše, dijela Bosanske Krupe, sa padom Srebrenice nije na mjestu, jer smo u ljudstvu, naoružanju, i teritoriji višestruko prevazilazili enklave Srebrenicu i Žepu. Možda je Bihać i mogao pasti uz ekstremne srpske gubitke, ali samo grad Bihać. Opet bi ostalo dovoljno teritorije za odbranu, i jedan grad koji sigurno nikad ne bio pao, a to je Bužim.

Vojno-redarstvena akcija Oluja nama jeste omogućila kisik da prestanemo roniti na dah. Trebala nam je koliko i Hrvatskoj, kako je rekao naš ratni komandant Atif Dudaković. Oluja nam je omogućila dopremanje svega što nam je nedostajalo da nastavimo sa oslobađanjem tadašnje Republike Bosne i Hercegovine. Mi smo se sami branili tri i po godine, i to onako kako većina ljudi može vidjeti samo u američkim filmovima. Mi smo bili najveći diverzantski korpus u zaleđu srpskih snaga koje su bile na Karlovcu i vrlo blizu Zagreba, jer smo za sebe vezali nekoliko neprijateljskih korpusa. Borba 5. korpusa je bila herojska i nadljudska. I to je trajalo hiljadu i dvjesto dana. Plus još nekoliko mjeseci nakon deblokade u kojima smo oslobodili pet bh. gradova.

11.08.2017.

KEMAL KURSPAHIĆ: KONKURS ZA 'NAGODNE BOŠNJAKE'

Kurspahić: Konkurs za 'nagodne Bošnjake'



U ime BiH o velikosrpskim i velikohrvatskim sanjarijama o prekrajanju granica nema nikoga da bilo šta kaže: Sarajevo

U ime BiH o velikosrpskim i velikohrvatskim sanjarijama o prekrajanju granica nema nikoga da bilo šta kaže: Sarajevo

//////////////////////

(Komentar*)

Prije nedjelju dana, u kolumni pod naslovom „Zapaljive granice“ u osvrtu na govor američkog potpredsjednika Majka Pensa (Mike Pence) u Podgorici na zasjedanju balkanskih zemalja okupljenih oko Jadranske povelje, napisao sam kako je on ukazao na riječ koja je oduvijek bila ključ u pitanjima rata i mira u regionu: granice. Američki potpredsjednik dotakao se te riječi u vezi s pritiscima Rusije za nasilna prekrajanja granica ali se i za tih nedjelju dana gotovo svakodnevno pokazivalo kako su granice – i više od dvije decenije nakon balkanskih ratova devedesetih – motiv i izvor svih nesporazuma u regionu.

U toj su nedjelji predsjednici Srbije i Republike Srpske, obilježavajući godišnjicu operacija „Oluja“ i progona srpskog stanovništva iz Hrvatske, najavili skoro objavljivanje deklaracije o djelovanju za „opstanak srpske nacije i naroda“, aktuelizujući tako ključnu – i za region tragičnu – tezu iz memoranduma SANU o ugroženosti Srba u jugoslovenskom ustavnom poretku a sada u postjugoslovenskim državama. U isto vrijeme Hrvatska je svoj novi status, članice Evropske unije – u odstupanju od evropskih očekivanja da će ona igrati pozitivnu ulogu u susjedstvu – upotrijebila za uvođenje uvoznih dažbina na poljoprivredne proizvode iz Srbije i Bosne i Hercegovine koje su s najavljenim kontra-mjerama prijetile da izazovu „trgovinski rat“. U ime Bosne i Hercegovine o tim velikosrpskim i velikohrvatskim sanjarijama o prekrajanju granica, sa najavama s visokih mjesta kako će Srbija i Republika Srpska biti jedno do kraja vijeka i podrškom Zagreba za neku vrstu „trećeg entiteta“ u BiH, nema nikoga da bilo šta kaže.

„Državu tri konstitutivna naroda“ nema ko da predstavlja.

Tročlano Predsjedništvo BiH: Dragan Čović, Mladen Ivanić i Bakir Izetbegović
Tročlano Predsjedništvo BiH: Dragan Čović, Mladen Ivanić i Bakir Izetbegović

Predsjedavajući njenog tročlanog Predsjedništva u vrijeme kad i Amerika i Evropa ponavljaju podršku njenim „euroatlantskim integracijama“, dakle – pridruženju i Evropskoj uniji i NATO-u, iz perspektive svesrpskog jedinstva, isključuje mogućnost da bi Bosna i Hercegovina mogla postati članica zapadnog vojnog saveza sve dok to ne postane i Srbija uskraćujući joj tako garancije trajne bezbjednosti. Velikodržavni projekti u susjedstvu, s težnjama za prekrajanje i unutrašnjih i spoljnih granica, praktično onemogućuju bilo kakvo mjerljivo napredovanje prema euroatlantskim integracijama.

A gdje su u toj priči Bošnjaci? Njihovi politički prvaci zadovoljni su ako vlastitim biračima i evropskim predstavnicima u rijetkim mahom kolektivnim susretima mogu ponuditi makar i privid napredovanja i onda kad njihove samohvale o „godini najvećeg napretka“ ostaju u upadljivom kontrastu sa zakašnjenjem čak i u prevođenju i popunjavanju upitnika za članstvo u Uniji. Pri tome, osim što za gotovo tri decenije nacionalnog političkog organizovanja i zastupanja – prvo kao Muslimani a onda kao Bošnjaci – logično nikada nisu uspjeli da ponude za sve prihvatljivu svebosansku političku platformu i među „drugima“ nađu partnere u njenom provođenju, oni nikada nisu postigli ni unutarbošnjačko državotvorno jedinstvo. Ujedinili su se jedino u podjeli ostataka javnih dobara dok istovremeno vode javni bratoubilački rat sa dnevnom dozom najcrnjih međusobnih optužbi u najširem spektru: od stvaranja i vođenja „državne mafije“ i ratnog i poratnog profiterstva, prisvajanja multimilionskih ratnih donacija i rasprodaje najunosnijih firmi i lokacija, sve do politički motivisanih ubistava i uvoza radikalnih islamističkih ideja i njihovih propagandista.

Tako su bošnjačke političke vođe, u odsustvu svebosanske vizije i partnerstva, doživjele potpunu političku marginalizaciju i kod kuće i u svijetu koji i nema šta da razgovara s etničkim grupama i plemenskim poglavicama već komunicira na nivou država i državnika. Taj vakuum državotvornog liderstva onda popunjavaju samozvanci koji su – baš u ovim danima osporavanje bosanskohercegovačkog suvereniteta i teritorijalnog integriteta, čitaj: granica, i sami počeli da doprinose tom etnoteritorijalnom „rješenju“ budućnosti Bosne i Hercegovine.

Javljaju se, naime, „bošnjački intelektualci“ koji – povodom najava ujedinjenja Srbije i Republike Srpske – uporedo s „osudom i odbacivanjem“ teritorijalnih pretenzija iz susjedstva puštaju „probne balone“ u vidu isticanja navodnih istorijskih, vjerskih i kulturnih „vitalnih nacionalnih interesa“ u Sandžaku dajući tako javni legitimitet idejama o prekrajanju granica. To što su nakon najnovije najave ujedinjenja Srbije i Republike Srpske sa najuvaženih mjesta u svijetu stigla upozorenja kako je njihova podrška teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine neupitna odnosi se prije svega na svaki pokušaj jednostranog prekrajanja granica ali ne znači da i svijet ne bi priznao dogovor o razmjeni ako za takvo šta postoje relevantni i nagodni partneri.

Kada ovih dana predsjednik Srbije, sa porastom međunarodnih očekivanja da uvaži realnosti Kosova kao međunarodno priznate države, govori kako je za dugoročan mir u regionu posebno važno da se riješe „odnosi s Bošnjacima“ u intelektualno iscrpljenoj bošnjačkoj javnosti gotovo i da se ne primjećuje kako se predsjednik Srbije pomalo miri sa evropski posredovanim „dijalogom Beograda i Prištine“ i sa perspektivama da to postane „dijalog Srbije i Kosova“ ali da istovremeno više govori o „odnosima s Bošnjacima“ nego s Bosnom i Hercegovinom koja se i dvije decenije nakon Dejtona među njenim djeliteljima doživljava kao – država na određeno vrijeme.

11.08.2017.

FILIP DAVID O NAJAVI DEKLARACIJE SRBIJE I ENTITETA RS-a : NEMAM POVJERENJA U ONO ŠTO GOVORE, PRAVA POLITIKA JE PRORUSKA

Filip David o najavi deklaracije Srbije i RS : Nemam povjerenja u ono što govore ,prava politika je proruska

August 11. 2017.


Zbunjujuća je šutnja Sarajeva na najavu deklaracije Srbije i bh. etniteta Republika Srpska o “djelovanju za opstanak Srba”. Dodik je jučer izjavio da će Beograd i Banja Luka uskoro formirati timove stručnjaka koji će doprinijeti pisanju teksta “zajedničke deklaracije”.

“Braniti položaj Srba”

Filip David, ugledni beogradski pisac, prijatelj književnih velikana poput Danila Kiša, Mirka Kovača, Branislava Pekića i drugih, osnivač Beogradskog kruga, koji se snažno suprotstavljao režimu Slobodana Miloševića, postavši, kako su to zabilježili novinari, moralna vertikala savremenog srbijanskog društva, kaže za INS da bi «volio da nije u pravu», ali da mu to “sve liči na neki novi memorandum”. Poput onog prije Srpske akademije nauka i umetnosti od prije 30-tak godina, a koji je otvorio vrata zlu u bivšoj Jugoslaviji.

“Ne vidim šta bi drugo moglo bit osim toga. Kaže se da je položaj Srba u regionu i svim dijelovima bivše Jugoslavije ugrožen i da će Srbija, a to je rečeno više puta, na svaki način braniti taj položaj. Pa, to kad se kaže braniti položaj… I ja sam za to da položaj svih manjina u svakoj državi bude dobar, da ne budu ugroženi ni Srbi, ni Hrvati, ni Bošnjaci, ni Albanci… da svi uživaju prava, ali kao se to odavde predstavlja i kako se priprema ta deklaracija, bojim se da nam se na neki način ponavljaju devedesete”, govori David za INS.

Smatra da će deklaracija sigurno ponovo pojačat strasti i tenzije.

“Dodik je na tom sastanku dao izjavu da će prije ili kasnije Srbija i RS biti jedna država, i to u prisustvu Vučića. Ako je već bio tu i ako se zna šta Dodik govori i kako govori, morao je da se ogradi od te izjave, jer je to rušenje Bosne! S druge strane, Zorana Zaeva (premijer Makedonije), koji izgleda da će voditi mnogo oprezniju, pametniju politiku dogovora o ulasku Makedonije u EU i NATO i oko priznavanja Makedonije od strane Grčke, ovdje optužuju da radi protiv interesa Srbije. Čitao sam izjave delegata iz Makedonije na tom (Vučićevom, op. a.) skupu, a on je sa vojnim atašeom iz Ambasade Srbije učestvovao u nemirima koji su bili u Skupštini Makedonije”, dodao je David, postavljajući pitanje zašto predstavnici Srba u spomenutim državama ne sarađuju s vlastima na rješavanju problema.

Ponavlja se, kako je rekao, stara priča.

“Bez stabilne Srbije i stabilnih odnosa unutar same Srbije, nema ni u tom tzv. regionu mira. Sve će početi iz početka. Na Srbiji su na vlasti manje-više neki od onih ljudi koji su ‘90-te sve ovo zakuvali. Teško da oni koji se nisu pokajali za ono što su učinili ‘90-tih i taj nacionalizam koji su probudili u Srbiji, sad rješavaju situaciju. Nemam povjerenja u srpskog rukovodstvo. Ono samo na verbalan način pokušavaj da prokaže da je za EU, za sređivanje odnosa u  regionu, ali sve što čini, čini suprotno”, naveo je.

Smatra da neće biti sukoba u regionu, jer  «vojske su raspuštene», ali da će biti stalnih tenzija,

“One su opasne jer ako neka od velikih sila zaželi Balkan da ponovo bude u plamenu, to se lako može dogoditi”, smatra sagovornik INS.

Srbija i revanš

Komentirajući intervju historičara Milivoja Bešlina koji je kazao da se «ponižena porazom u ratovima devedesetih, Srbija sprema za revanš», David se složio:

“Čitao sam to Bešlinov intervju u Crnoj Gori i mogu reći da se sa tim stvarima slažem, sa svim koje je rekao. Bešlin pripada jednoj generaciji mladih istoričara gdje su i Dubravka Stojanović i još neki. A ima ih i u Hrvatskoj – Tvrtko Jakovina i društvo. Oni daju nadu da će ta grupa historičara uspjeti da promjeni situaciju koja se zasniva na reviziji istorije. Bešlin kaže: «Kakvu god reviziju pravili, proustašku, pročetničku itd., postoji nešto što je istina o NOB-u i što se dešavalo». To što Bešlin i njegove kolege govore daje nadu da stvari mogu da budu bolje”, smatra David.

Prava politika je proruska, priča o EU je zbog novaca

Nadalje, David ističe da je prava istina o politici srbijanskog vodstva u tabloidima, žutoj štampi koju kontrolira Aleksandar Vučić.

“Ako Vučić misli da dijalog sa Kosovom vodi priznanju Kosova, što je jedini način da se tenzije spuste i rješavaju ozbiljniji problemi, ja bih to podržao.  Treba vidjeti kako to tretiraju mediji koji su pod kontrolom Vučićvom i da vam je jasno da od toga nema ništa. Preko žute štampe, tiska koji je pod kontrolom vlasti, vi možete vidjeti kakva je to politika.

To je proruska politika, ista politika protiv NATO i EU. To je suština ovdašnje politike. To je ono što sve treba da nas zabrine. Ta želja da se u uđe u EU je bazirana samo na finansijskim sredstvima koja je dobivaju. Srbija bez toga ne bi mogla da opstane. Zato je ta retorika o EU, a srce je na drugoj strani, na Istoku, prema Rusiji. Nova vlada je većim dijelom proruska. Nemam povjerenja u ono što govore “, zaključio je David.

Faruk Vele (Ins)

////////////////////////////////
////////////////////////////////////////////////

Hajrudin Somun: Ovakva politika dugoročno vodi Izrael ka njegovom uništenju!

//////////////////////////////////////////////

Josip Pejaković: Krade se 25 godina i još se nije sve pokralo

//////////////////////////////

Kolumne

Gojko Berić : Grmljavina nad Bosnom





////////////////////////////////////////

Enes Ratkušić : Čevljanovići su , zapravo, rezultat bolonjskog procesa, a ne balkanska zabava

////////////////////////////////////////////////

Zlatko Dizdarević : Povratak ‘okupiranoj’ kući

////////////////////////////////////////

Fra Ivan Šarčević: Piromani laži, potvora i obmana

///////////////////////////////////////////////

Marko Vešović: Bez giometra

///////////////////////////

Mario Pejić o inicijativi za povratak tzv. Herceg-Bosne: To je nova “hrvatska samouprava”, duh Karađorđeva je živ!

Hrvatski intelektualac iz Sarajeva, magistar komunikoloških znanosti, profesor sociologije, društveni i kulturni djelatnik, autor knjige "HVO-Sarajevo" Mario Pejić u razgovoru za INS prokomentirao je ponovnu najavu delegata Doma naroda BiH [...

////////////////////////////////////////////

Prizivanje ni pobjede ni poraza : Vučić spreman za kompromis na Kosovu

Ako napravimo osovinu mira i stabilnosti na liniji „sjever-jug“ na Zapadnom Balkanu, između dva najveća naroda, Srba i Albanaca, u narednih 100 godina riješili smo 80 posto naših političkih problema, [...

/////////////////////////////////

  Profesor Marinko Pejić,predsjednik Hrvatskog narodnog vijeća u BiH (HNV)  : Nisam za treći entitet kako ga


////////////////////////

ZORANA MIHAJLOVIĆ UPOZORAVA: Ništa od autoceste Beograd-Sarajevo bez konsenzusa u BiH!

ZORANA MIHAJLOVIĆ UPOZORAVA: Ništa od autoceste Beograd ...

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
49628327

Powered by Blogger.ba