Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

10.08.2017.

MARIO PEJIĆ O INICIJATIVI ZA POVRATAK TZV. HERCEG-BOSNE: TO JE NOVA "HRVATSKA SAMOUPRAVA" , DUH KARAĐORĐEVA JE ŽIV!

Mario Pejić o inicijativi za povratak tzv. Herceg-Bosne: To je nova “hrvatska samouprava”, duh Karađorđeva je živ!


August 10. 2017.


Hrvatski intelektualac iz Sarajeva, magistar komunikoloških znanosti, profesor sociologije, društveni i kulturni djelatnik, autor knjige “HVO-Sarajevo” Mario Pejić u razgovoru za INS prokomentirao je ponovnu najavu delegata Doma naroda BiH i člana Predsjedništva Hrvatskog narodnog sabora BiH, Marija Karamatića, koji je jučer potvrdio definitivno pokretanje inicijative za povratak tzv. Herceg-Bosne, pod uvjetom da ne bude promjene Izbornog zakona BiH kako traže hrvatske stranke.

Image result for milorad dodik i dragan covic karikature

Karamatić je rekao da će se to desiti krajem godine. Incijativa bi bila predložena Predsjedišvu HNS-a, kazao je za mostarski “Dnevni list”, koje bi onda donijelo odluku.

“To je scenarij tzv. hrvatske samouprave. Ponavlja se ono od početka 2000. godine. To je još jedan propali projekt u režiji HDZ. Sjećamo se zasjedanja u Novom Travniku, uspostave tzv. hrvatske samouprave koja je doživjela kolaps, s jedne strane, a, s druge strane,  pojedinci su doživjeli finansijski prosperitet i nestali iz ove države. Ti koji su, također, govorili o interesima hrvatskog naroda više se nikad nisu pojavili i već godinama su u bjekstvu. To je projekt koji je krenuo od tzv. Herceg-Bosne i provlači se godinama, iako ta ideja koja ni po čemu nije bliska hrvatskom narodu”, kazao je Pejić, koji je prošle godine bio nestranački kandidat za Hrvatski sabor.

Prema njegovim riječima, to je u osnovi velikosrpska ideja koja je rađena po  principu i standardima SANU-a.

“To hrvatskom narodu ne odgovara ni kom slučaju, osim političkih elita. Nakon svakog tog projekta stvori se nova politička elita koja onda dominira u upravnim odborima, vlasti, zauzima pozicije… Tu nema mjesta za Hrvate iz Bosne, za intelektualnu elitu. Ponovit ću činjenicu koja se zaboravlja. U Sarajevu i danas živi 160 profesora, doktora, magistara hrvatske nacionalnosti. O tome se šuti. Sarajevo je još uvijek najveći hrvatski grad. Ali hrvatska politika je davno digla ruke od tog grada. No, sve što se dešava sada se otvoreno radi. Godinama je bilo prikriveno. Međutim, prijedlog Izbornog zakona pokazuje da su se aktualni hrvatski političari odrekli Hrvata i u Sarajevu  i u Posavini, i u srednjoj Bosjni, a pogotovo u RS. Imaju odličnu suradnju s Miloradom Dodikom, a što su učini za povratak Hrvata”, pita se Pejić.

Nadalje, podsjeća  da niti jedan hrvatski lider nije osudio napade na biskupa Franju Komaricu, kao ni onemogućavanje procesa povrata u RS.

“Kakvi su oni zaštitnici Hrvata?! Što nude?”, govori Pejić.

Znakovito je, smatra Pejić, da se priča aktivira o tzv. Herceg-Bosni u javnosti opet aktivira u trenutku kada se dešava skup predstavnika Srba iz regiona u Novom Sadu sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, te kada se  najavljuje deklaracija Srbije i RS.

“Ponovo ćemo se vratiti u prošlost… Kada je uspostavljena i tzv. srpska republika BiH devedesetih, odmah su potom Mate Boban i kompanija počeli afirmirati ideju tzv. Herceg-Bosne koja je, navodno, jedna prihvatljiva za bh. Hrvate. Krajem 1991. godine je HZ Herceg-Bosna, nevladina i  kulturna zajednica poprimila oblik paradržave. Sve upakirano u suradnji s Karadžićem i vodstvom tzv. srpske republike u BiH, paradržave ustvari. Temelji svega su Karađorđevo. Ideje iza Karađorđeva, ideje Franje Tuđmna i Slobodana Miloševića su i dalje žive u hrvatskim i srpskim strankama u BiH”, zaključio je Pejić za INS.

Faruk Vele (INS)

///////////////////
/////////////////////////

Gojko Berić : Grmljavina nad Bosnom

August 10. 2017.


Bosna i Hercegovina je u smrtnoj opasnosti, izričit je ugledni akademik Esad Duraković. On je ovo mišljenje izrekao u nekoliko navrata, a najeksplicitnije u intervjuu za TV N1, 21. juna ove godine. Akademik Duraković, prevodilac Kur’ana i izvrstan poznavalac arapskog svijeta, smatra da je položaj muslimana općenito, pa i bh. muslimana, postao dramatičan.

Piše : Gojko Berić (Oslobođenje)

“Zapad širi islamofobiju, rovari i podgrijava sukobe među Arapima, koristeći netrpeljivost među raznim muslimanskim sektama, ali su najveći krivci za svoju propast sami muslimani, fanatični u međusobnom ubijanju.

Pristajući da budu posvađani, nazadni i zaostali, oni zapravo ‘usavršavaju zlo’. Prebogati šeici žive u debeloj hladovini, dok Zapad vadi naftu sa njihovih polja”, kaže prof. Duraković. Kritičan je i prema Islamskoj zajednici BiH i prema najvećoj bošnjačkoj stranci: “Ljudi iz vrha SDA deklarativno su za ulazak zemlje u EU, a rade suprotno – implementiraju nekakvu bošnjačku državicu u kojoj bi islam bio vladajuća ideologija.

Tako zamišljena državica bila bi neka vrsta bosanske Gaze u kojoj bi vladao haos i koja bi značila propast Bošnjaka. Bošnjaci mogu opstati samo u cjelovitoj Bosni i Hercegovini.” Na primjedbu voditelja Amira Zukića da je Bakir Izetbegović demantovao takve namjere, Duraković je odgovorio: “Političare moramo cijeniti po onome što rade, a ne po onome što pričaju”, navodeći kao primjer ubrzanu arabizaciju Sarajeva. Međutim, najvažniji i najprovokativniji akcenat u Durakovićevom promišljanju sudbine Bošnjaka i BiH glasi: “Državu Bosnu i Hercegovinu ne mogu spasiti samo Bošnjaci, ali je samo Bošnjaci mogu upropastiti.”

Nakon ovog intrigantnog intervjua, akademik Duraković je bio gost na tribini Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca, gdje je održao predavanje na temu “Kriza u muslimanskom svijetu i reperkusije na BiH”. Iako sam bio pozvan, nije mi se izlazilo iz stana po paklenoj julskoj vrućini, u tri sata popodne, pogotovo što nisam očekivao da ću čuti nešto bitno novo, ali sam ipak otišao i to samo iz jednog razloga – da vidim koga na tom predavanju neće biti a trebao je doći. Od sedamdesetak pozvanih, došlo je otprilike njih četrdesetak.

Nije bilo nikog iz Islamske zajednice niti nekog istaknutijeg člana SDA. Kad se predavanje završilo, ostao sam u dilemi da li se prisutni, sve same sijede glave, slažu ili ne slažu sa gledištima akademika Durakovića. Niko nije postavio nijedno pitanje. Kao da su se svi uplašili onog što su čuli. Muk i razlaz bez riječi! O čemu to govori, neka čitalac sam zaključi. Profesor Duraković nije jedini bošnjački intelektualac koji sa zebnjom promišlja budućnost Bošnjaka i BiH, ali je jedan od rijetkih koji se usuđuje da javno kaže ono što misli i koji se ne ustručava da svoju kritiku za stanje duha među bh. muslimanima uputi na dvije najvažnije adrese – Islamsku zajednicu i SDA.

Ali, zašto se ja uopće petljam u tu stvar, dok golema većina bošnjačkih intelektualaca, udomljena od strane svoje nacionalističke vlasti i time korumpirana, o tom najvažnijem pitanju svoga vremena – šuti? Petljam se u to delikatno pitanje zato što se na svakom koraku možeš uvjeriti da je stvarnost kakvom je opisuje gospodin Duraković autentična, ali i zato što to nije ekskluzivno bošnjačka stvar, već je to stvar i svih građana koji se i dalje ne mire sa nacionalističkim podjelama, pa samim tim i moja lična stvar.

Dok o tome razgovaramo, moj lucidni kolega Boro Kontić kaže mi: “Pa vidiš da su nacionalisti pobijedili i da smo mi i nama slični postali zanemarljiva manjina. Rat je i vođen zato da bi se ovi narodi razdvojili. Ne vidim nešto da se ijedan narod protiv toga buni.” Da su nacionalisti pobijedili i da u slavu svoje pobjede mogu otvoriti šampanjac, o tome sam pisao čim se rat završio. Istina, tada je još bilo neke nade da njihova pobjeda neće biti dugog vijeka. Ali, nada je nestala onog trenutka kad je ovdašnja Socijaldemokratska partija (SDP) uništena glupošću ili podlošću, sasvim svejedno, njenih prvaka. To je nacionalistima otvorilo put ka njihovim “višim ciljevima”.

Milorad Dodik grmi neki dan kako je Bosna i Hercegovina “najgore mjesto na svijetu za život”. Valjda zato što je još uvijek cjelovita i što ne postoje nikakvi izgledi da srpski ratni plijen, kršten u Daytonu kao Republika Srpska, bude na pladnju izručen Beogradu. A ako se to jednoga dana ipak dogodi, Srbi će, uvjeren je Dodik, živjeti u svesrpskom raju, a ne, kao sada, u bosanskom paklu. Dodik permanentno drži otvorenim pitanje ujedinjenja Republike Srpske, koju naziva državom, sa Srbijom.

Njega u stopu slijedi njegov politički pajdaš Dragan Čović, koji je na ovogodišnjoj manifestaciji “Lipanjske zore” izjavio da ne samo što će sigurno doći do promjene Izbornog zakona BiH nego će “Hrvati u reorganiziranoj BiH živjeti na područjima koja je čuvala Herceg-Bosna i koja je oslobodio i obranio HVO”. Komentarišući ovu izjavu, Radio Slobodna Evropa je objavio tekst “Čović uputio javni poziv Hrvatima na preseljenje”. Dodikov i Čovićev problem je, međutim, u tome što je mnogo lakše mahati papirnatim planovima nego ih ostvariti. Situacija bi se preko noći promijenila u njihovu korist samo u slučaju da Bakir Izetbegović izjavi da i Bošnjaci žele svoju “državu”.

Na prostoru bivše Jugoslavije desile su se dramatične promjene. Svijet vrijednosti koje su spajale narode Bosne i Hercegovine razoren je i arhiviran. Gledajući razumno, cjelovita i jedinstvena Bosna i Hercegovina nema u svijetu stvarnih prijatelja. Ni Zapad, ni Rusija neće sutra ginuti za takvu stvar. Tzv. iskrena prijateljstva ne znače mnogo i ne zanimaju me, jer ona ne koštaju ništa i nikoga ne obavezuju. Predmet konkretne pažnje i konkretnih interesa su samo jedan, drugi ili treći bh. narod. Srbiji i Rusiji je stalo isključivo do ovdašnjih Srba, Hrvatskoj do Hrvata, a Turskoj do Bošnjaka. Takva prijateljstva se sve više pretvaraju u političko pokroviteljstvo i samo dodatno razdvajaju tri naroda. Ali drukčije, izgleda, ne može biti.

///////////////////

Ćamil Duraković Aleksandru Vučiću: Ne nasjedaj na provokacije Milorada Dodika


Lider pokreta “Odgovor” i bivši načelnik Srebrenice Ćamil Duraković pozvao je predsjednika Srbije da nastave zajedno da rade na dijalogu Bošnjaka i Srba.Duraković je Aleksandru Vučiću sugerisao da, kako j

//////////////////////////

//////////////////////

O OVOME SE DUGO ŠUTILO: Arkan je od katoličke crkve napravio diskoteku, a Legija je natjerao 100 ljudi u klubu da nose majice 'Ratko Mladić'!

O OVOME SE DUGO ŠUTILO: Arkan je od katoličke crkve napravio ...

10.08.2017.

'TI SI MUSLIMANKA, IDI ODAKLE SI DOŠLA'

'Ti si muslimanka, idi odakle si došla'


Od Sarajeva učiti: Hana

Od Sarajeva učiti: Hana

///////////////////////////

Izgradnja prijateljstva, razbijanje stereotipa i saradnja među mladim ljudima, ključne su teme Međunarodne muslimansko-jevrejske konferencije koja se održava u Sarajevu. Oko 100 mladih lidera iz 40 zemalja raspravlja o temama koje mogu dovesti do poboljšanja odnosa i zajedničkog napretka. Ponajprije, kako su istakli, o razbijanju predrasuda i etiketiranju koje je prisutno u svakodnevnom životu.

Na primjeru Sarajeva, kako ističu učesnici konferencije, može učiti svijet.

Hana, porijeklom Etiopljanka, živi u Danskoj i jevrejka je. Kao osamnaestogodišnja djevojka, kaže suočila se s mnogo predrasuda, jer nije sve kako izgleda, naročito nakon terorističkih napada širom Evrope. Antisemitizam i islamofobija su strahovi koji potiču iz neznanja, ističe ona.

"Očito je da nisam Dankinja, koža mi je crna, a tamo su svi jako svijetle puti. Često mi se to dešavalo, ali jednom sam upoznala momka koji mi je rekao: 'Ti si muslimanka. Idi odakle si došla'. Onda sam rekla: 'Nisam, ja sam Jevrejka', na šta mi je rekao: 'Nije ni to ništa bolje'. Tužno je to kako muslimane i Jevreje gledaju negativno. Trebali bismo naučiti ljude da se može živjeti u miru i zaista je nevjerovatno biti ovde, iskusiti Sarajevo i sve ove razlike kako koegzistiraju", riječi su Hane.

Dok se svijet bori s globalnim političkim problemima u kojima preovladavaju sukobi, ali i nerazumijevanje, u Sarajevu na Međunarodnoj muslimansko-jevrejskoj konferenciji razbijaju se predrasude. Tu ljudi, kako kaže generalni sekretar Konferencije Ilja Šišlovski, razgovaraju jedni s drugima, a ne jedni o drugima i to o temema koje su tabu, poput terorizma, ili izraelsko-palestinskog sukoba.

Sarajevo su, navodi Šišlovski, izabrali već drugi put za domaćina jer priča tokom opsade grada, kada su svi jedni s drugima pomagali, zajedno živjeli i dijelili, velika je i u svjetskim razmjerama.

"I sa teškom istorijom Sarajevo je pokazalo da svakodnevno ljudi rade najbolje što je u njihovoj moći – da rade i žive zajedno. Kada pogledamo mnoge zemlje Zapadne Evrope u kojima nismo uspjeli da uspostavimo multikulturalno društvo trebali bismo se ugledati na Bosnu i Hercegovinu koja je imala teške trenutke i istoriju koja sada radi najbolje što može. Ako Francuska ili Austrija nemaju takav senzibinitet i snagu da poprave situaciju, možda bi se trebali okrenuti Istoku i pogledaju kako su to radili drugi, kao BiH", navodi Ilja Šišlovski.

Šišlovski: Ugledati se na BiH
Šišlovski: Ugledati se na BiH

U Sarajevu se otvaraju i druga pitanja, koja dotiču isključivo muslimansku zajednicu. Unutar muslimanski problemi, neravnopravnost žena i neka druga pitanja na koja mladi lideri iz cijelog svijeta pokušavaju naći odgovore.

Amira je iz Singapura i odrasla je multikulturalnoj sredini. Iako muslimanka, kaže da se suočila s različitim pogledima i unutar svoje etničke grupe.

"Ja sam iz jugoistočne Azije i to je jedna od najvećih muslimanskih zajednica. Ipak, jako mi je teško da se čuje moj glas i moje iskustvo jer nisam arapskog porijekla i ko ne govori arapski. I to je borba s predrasudama", ističe Amira.

Lideri idu i u posjetu Srebrenici, gdje će se pokloniti žrtvama genocida, za koji je Evropa rekla da se nikada više neće ponoviti na njenom tlu.

U Srebrenici će se naći i potomci žrtava holokausta za koje je, kako kažu, to mjesto na kome se osjeti zajednička patnja, ali i da se pokaže da se mora dalje.

//////////////////////////////////////////////
////////////////////////////////////
10.08.2017.

EMIR ZLATAR O IZJAVAMA MILORADA DODIKA: ,,DOVEST ĆE DO PRIZNAVANJA KOSOVA I NESTANAK ENTITETA RS-A"

EMIR ZLATAR O DODIKOVIM IZJAVAMA: „Dovest će do priznavanja Kosova i nestanka RS-a“

Generalni tajnik VKBI iznio je svoje mišljenje o istupima predsjednika RS-a



Image result for emir zlatar fotos

Generalni tajnik Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI) Emir Zlatar smatra da su nedavne izjave predsjednika RS Milorada Dodika o teritorijalnom ujedinjenju RS i Srbije u ovom vijeku pokušaj ideološkog oživljavanja "velike Srbije".

"Takve izjave nastavak su njegove politike, ali je interesantno što su došle nakon Dodikovog sastanka sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem i to je ono što treba da zabrine građane BiH", upozorio je Zlatar u Dnevniku TV1.

 

Međutim, kako je naveo, izjave predsjednika RS mogu dovesti i do potpuno druge opcije.

"To je priznavanje Kosova od strane Srbije i osamostaljenje Kosova kao nezavisne države, što ono u suštini u međunarodnim odnosima i jeste. Druga stvar je nestanak RS, a evidentno je da će dovesti do toga u ovom stoljeću, a nadam se i ranije, jer je entitet koji je nastao na genocidu. Osim toga, Dodik ne predstavlja Srbe, nego entitet koji se zove RS i te njegove izjave podrivaju ustavno-pravni poredak i dejtonske BiH, što je u suprotnosti sa konvencijima čiji je BiH potpisnik", precizirao je Zlatar.

 

Međutim, duboko je uvjeren da je, kako kaže, Srbija završila sa svim pokušajima iz '90-ih godina, kada je bila na vrhuncu vojne snage i sa podrškom određenih država Europe i svijeta.

"Ovo su pokušaji da se prikrije društveno-politička realnost, a to je nezavisnost Kosova. Kada se treba predstaviti narodu Srbije, koji su lagali 20 - 25 godina, da je Kosovo samostalna država, onda se ponovo poziva na 'političko srbovanje' preko teritorije BiH", kazao je Zlatar. 

 

Mišljenja je da je teritorijalno ujedinjenje RS i Srbije apsolutno nemoguće, te da će procesi u BiH i cijeloj regiji ići u pravcu prihvaćanja europskih standarda, prije svega, prihvaćanja individualnih ljudskih građanskih prava. 

 

Zlatar smatra da je predsjednik Srbije apsolutno odgovoran za stavove i izjave predsjednika RS, jer, kako je istakao, autohtona politika bh. Srba ne postoji i strateška politika dolazi iz Beograda.

"Vučić sigurno ima utjecaj na Dodika i koristi ga za destabilizaciju unutar regije da bi sebe predstavio kao nekog mirotvorca, a Srbiju kao državu koja je lider regije u građenju dobrosusjedskih odnosa", mišljenja je generalni sekretar VKBI.

 

On od predsjednika Srbije očekuje konkretne poteze, a se samo lijepu retoriku, koja, kako je naveo, u BiH više ne pada na plodno tlo.

"Prije svega, Vučić treba da definira granice između BiH i Srbije. BiH nema definirane, usaglašene i potpisane granice ni sa Srbijom ni sa Hrvatskom, što znači da teritorijalne aspiracije i Srbije i Hrvatske prema državi BiH još nisu prestale", upozorio je Zlatar u Dnevniku TV1.

 

(SB /Vijesti.ba)

////////////////////////////////////////////

Ministar Šarović potvrdio : Hrvatska vratila staru tarifu naknade za inspekcijski nadzor voća i povrća

August 10. 2017.



Naknada za inspekcijski nadzor i kontrolu usklađenosti voća i povrća sa tržišnim standardima prilikom uvoza iz trećih zemalja u Hrvatsku sa 2.000 kuna bit će vraćena ponovno na 90 kuna, potvrdio je za Anadolu Agency (AA) Mirko Šarović, zamjenik predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH i ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH.

“Pravilnik se vraća na staro. Kako da ne možemo. To je maksimalan uspjeh. Bilo je i drugih verzija, ali manje uspješnih. Ovo je apsolutno pobjeda. Nema šta”, rekao je Šarović.

On je istakao da “više nema potrebe za sastancima ministara iz regiona sa hrvatskim kolegom oko tog pitanja”.

“Sve smo završili. Sada je nebitno da li Dubrovnik ili Podgorica ili Zagreb. Vraćamo sve na staro, a mi se narednih dana možemo vidjeti da dogovaramo o daljnjoj saradnji”, rekao je Šarović.

Hrvatska je 14. jula donijela Pravilnik o inspekcijskom nadzoru i kontroli usklađenosti voća i povrća s tržišnim standardima kojim je naknada za inspekcijski nadzor bila povećana za 22 puta, odnosno sa 90 na 2.000 kuna što je stvorilo velike probleme izvoznicima voća i povrća.

Nadležni ministri iz BiH, Srbije, Crne Gore i Makedonije pozvali su na zajedničkom sastanku u Sarajevu Hrvatsku da hitno ukine diskriminatorne odredbe Pravilnika.

(Kliker.info-AA)

10.08.2017.

ZLATKO DIZDAREVIĆ : POVRATAK 'OKUPIRANOJ' KUĆI

Zlatko Dizdarević : Povratak ‘okupiranoj’ kući


August 10. 2017.


Prije neki dan dobio sam razglednicu iz Aleppa, Sirija. Rukom dopisano, »Istočni Aleppo«. Nisam vjerovao svojim očima. Znam da je onaj drugi dio, Zapadni,  mjesto u kojem se  minulih godina relativno normalno živjelo čak i kada su se vodile najžešće bitke za istočni dio grada u koji su se zabarikadirali džihadisti.

Piše : Zlatko Dizdarević ( Novi list)

Za takozvane demokrate na Zapadu to su bili i onda, i danas su, heroji branitelji. Više od dvije stotine hiljada stanovnika ti »branitelji« su držali kao taoce, prodavali im sve na kašičicu za debele pare, ko ih je imao. »Snabdijevala« ih je humanitarna pomoć koju su otimali sebi, a one koji bi se pobunili završavali su mrtvi po ulicama ili  razvaljenim kućama. Sedmicu  prije tih zadnjih dana novembra, lani, kada su vojnici sirijske vojske počeli da ulaze u Istočni Aleppo, iz Pariza je s međunarodne konferencije upućen panični poziv sponzorima »branitelja« i svim slobodoumnim građanima svijeta da se ne dozvoli katastrofa da Aleppo padne«.

Nisu poručili, ali se valjda podrazumijevalo, da se ne dozvoli da onih dvije stotine hiljada izmučenih i gladnih civila pobjegnu negdje u Zapadni dio kojeg drži sirijska regularna vojska, »krvnička i osvajačka«. Jer, otkud im pravo da osvajaju grad države čija su armija.

Desilio se što se desilo. Civilizacija  nije odbranila »sekularne« džihadiste unutar Istočnog Aleppa. Ogromna većina  istinski oslobođenih stanovnika prebjegla  je u Zapadni dio ili negdje dalje dočepavši se slobode i za početak paketa koje su im dijelili njihovi sugrađani iz drugog dijela grada. A preživjeli džihadisti i teroristi, njihove familije i oni koji su im bili suradnici, transportovani su uglavnom u Idlib kojeg su još uvijek držali islamisti.

Mi koji smo tada pisali o tome kako je Aleppo oslobođen, a teroristi poraženi, popljuvani smo na najgori način od plejade »analitičara« koji i danas prodaju dušu raznim redakcijama iz prve linije borbe za džihadističku demokraciju sponzoriranu sa raznih strana na Zapadu i Istoku. Na mitingu »podrške Siriji«  u Sarajevu tada se čak dobacili na transparentima i do izjednačavanja Aleppa sa Srebrenicom. Koje li tužne igranke: Trebalo se podrazumijevati da su  Putin i Assad isto što i Karadžić i Mladić, a pobijeni teroristi u operaciji Aleppa – žrtve Srebrenice ! Organizatori izvana su  usmjeravali miting na kojem mnogi ni slutili nisu kako su manipulirani. Priča se ispotiha vraća na mala vrata novim povodom.

Zato sam, eto, pomenuo na početku onu razglednicu  mog prijatelja Sirijca, Nabila, koju mi jeste poslao iz Zapadnog Aleppa jer u Istočnom  vjerovatno pošte još nema, pa ni razglednice ne idu, ali mi je šale radi dopisao rukom ono »Istočni«, jer mi se zakleo da će poslati razglednicu čim se vrati kući, iz Bosne gdje  je bio tri godine. I eto, vratio se i raščiščava stan od kojeg su – kako piše – ostali samo zidovi. Nije važno, došla je voda a i struje ima iz susjedstva. Bitno je, kaže, da se vratio. Roditelji su mu još u Damasku, izbjeglice kod rođaka.

Ne bi ova priča sama po sebi bila za tekst ma koliko meni bila važna, godine sam  proveo tamo. I odavde pratio iz dana u dan šta se dešava. Davno sam odustao od objašnjavanja ispranim umovima ko je ko tamo, šta je šta i zašto je to tako. Shvatio sam da oni koji zadrto guraju svoju priču o »žrtvama« i »agresorima«, onako kako je guraju, rade odavde posao za sebe i nalogodavca. Doduše, nije isključeno da poneki i vjeruju u ono što napišu, hoće to kad popusti pažnja. Znao sam se i ja pomisliti da će makar neki od njih kad-tad shvatiti  šta se dešavalo kada padnu u vodu mitovi kojima su morali da služe. I onda mi ovih dana dođe do ruku tekst nastao u uvaženoj redakciji u Njemačkoj, prenesen u mnogim medijima i kod nas. Naslov mu »Povratak u ruševine – Assadova pobjeda«.

Jasno je, nema popravaka kod onih što su se zalijepili za novinarski i »humanitarni« zadatak u dosadašnjim storijama o Siriji i Assadu. Narod kod kuće, ako je to bitno, potvrdio ga je plebiscitarno na izborima u junu 2014. a međunarodna promatračka misija u kojoj su bili i predstavnici iz nekoliko zemalja EU, pa čak i iz zemalja koje su u NATO-u, utvrdila je da su izbori bili, u datim okolnostima, »regularni«. Jednom će i ovi iz misije na sud »demokracije«. Ko im je dozvolio da to rade.

Sve ovo znamo. Kao što znamo šta se dešava tamo, u Siriji danas a šta u UN-u tim povodom i po raznim zemljama unaokolo. Sirijska vojska sa saveznicima svaki dan širi oslobođenu teritoriju. Oni drugi bi još uvijek kazali, »okupira« nove teritorije, sela i gradove. Dobro, to se zove sloboda medija. S međunarodnih tribina, najviših, evo dolaze nove izjave onih što su koliko jučer tvrdili da Assad ni u kakvoj varijanti ne može ostati tamo gdje je i da ga se mora skinuti prije nego što počne bilo kakav proces stvaranja nove države. Ultimativno do kraja. Onda su svi, ali svi odustali od tog naloga, uz nijanse koje manje ili više spašavaju obraz. Valjda im postalo jasno da ono prvo nije realnost. Ni na bojnom polju, ni među sutrašnjim biračima. Onda su i mnogi mediji pomalo spustili durbin.
Utihnula i čuvena »Sirijska opservatorija za ljudska prava« iz Londona koja je godinama servisirala svjetske medije »pouzdanim« informacijama iz o Siriji, protiv satrapa Assada. Serveri i novci za posao dobiveni od domaćina, pa čak i iz programa EU, onih ne osobito javnih.

I konačno, u priči koja iz svih ovih razloga nije više ni upola prisutna po svjetskim medijima, polako i pošteno počinju se provlačiti čudovišne vijesti: Sirijci raseljeni unutar zemlje, recimo iz Damaska ili Latakije gdje je Assad »terorizirao« blizu dva miliona izbjeglica pristiglih iz razorenih domova u drugim krajevima zemlje, počinju da se vraćaju svojim razorenim kućama gdje se više ne puca. Nekoliko je elemenata u toj priči u najmanju ruku normalno: ljudi su bježali iz okupiranih, teroriziranih i razvaljenih sela i gradova, tamo gdje su prije rata živjeli tako da im nije padalo na pamet nikakvo izbjeglištvo. Bježali su tamo gdje su znali da će sačuvati živote i moći da prežive. U gradove koje su sačuvali od terorista Assad i njegova vojska! Gledao sam to svojim očima, susretao se sa tim ljudima, tako prije četiri godine upoznao u Damasku i Nabila, izbjeglicu iz Istočnog Aleppa, prije nego što je uspio dobaciti do Bosne. Normalno je da su očekivali kada će se vratiti kućama, makar potpuno razorenim.

Oni vjeruju da će jednoga dana to opet biti kao nekada. Normalno je i da u danima u kojima sve izdaljine počinje slutiti na kraj, dio državne organizacije počinje s ratnih briga da se prebacuje na ono sutra. Normalan čovjek bi u tom kontekstu očekivao makar malo manje cinizma spram »namjera« Assada (on je ovdje tek sinonim), i malo više empatije spram ljudi koji nalaze snage, motiva i povjerenja u ono što može biti realnost, pa kreću nekadašnjim kućama. I malo više profesionalne korektnosti pa ponuditi opipljivu potvrdu, ako je ima, za insinuacije prema kojima je  taj očajnički, a opet optimističan povratak ljudi svojim kućama manipulacija režima, a ne ljudska i prirodna nada u preživljavanje.
U tekstu o povratku u ruševine kao o Assadovoj  pobjedi, što jeste u krajnjoj liniji tačno, kaže se u drugoj rečenici da je pomenuti povratak »simbolička pobjeda za režim al Assada i njegov način da ostane na vlasti«. Treba li prevod. Povratak ljudi u razorena mjesta koja jeste oslobodila sirijska vojska, je Assadov način da ostane na vlasti ! Insinuacija lukava i jadna. Šta je trebalo, ne boriti se protiv onih što su narod otjerali pod zaštitu Assada, pa bi to bio dokaz kako mu nije do vlasti! Ili, naredna konstatacija, da je za Assadov režim došao trenutak da pored ratne strategije (koja je valjda višak) razmišlja i o poboljšanju imidža u zemlji i inostranstvu.  O »lošem imidžu« u zemlji glasači su rekli svoje, na izborima u jeku rata.

Izašlo je više od 70 posto upisanih u biračke spiskove. Glasalo je više od osamdeset posto za njega. Nije bio jedini kandidat niti mu je partija bila bez konkurencije. O »imidžu« u inostranstvu tamo ovim povodom ne misle mnogo. Imaju pametnija posla. U tekstu se dalje ironizira i sa činjenicom što »Assad sad može da kaže da svojim građanima pomaže da se vrate u svoje domove i to čak i onima koji su se nekada borili u redovima sekularne opozicije…« I to je zločin što pomaže i neprijatelju da se vrati kućama ?!

Nagledao sam se svega u Siriji u više navrata kroz minulih pet godina. Ponajmanje oružane sekularne opozicije. S pričom o njima šprdali su se i džihadisti tamo. Bilo ih je »in« pominjati u doba »Prijatelja Sirije!«, velike skupine država svijeta u koju su potrčali svi kojima je Washington znakovito namignuo. Ti »prijatelji« su čak formirali u aprilu 2012. i »Sirijsko Nacionalno Vijeće« (SNC) kao »jedinog legitimnog predstavnika sirijskog naroda«. U inostranstvu, naravno. Nedugo nakon toga malo je ko čuo nešto suvislo o njima.

U pomenutom tekstu »ozbiljnog medija« iz Evrope pozivaju se i na podatak da se u Siriji »u svoje domove vratilo ukupno (do nedavno) oko pola miliona interno raseljenih lica. A od 2015. godine iz inostranstva oko četvrt miliona izbjeglica…«  Niko ne kaže jesu li se vratili u »okupirane« ili »oslobođene« gradove. Pametnom je jasno. U svakom slučaju »imidž« je Assad sebi doista navukao. I kod kuće i u inostranstvu. Nabil  se vratio u Istočni Aleppo dobrovoljno i sretan je. Za Assada ne mari mnogo, znam ga, ali slutim da će glasati za njega. I to je realnost. On jadan i ne zna da mu je Assad smjestio povratak, imidža radi. A ja očekujem uskoro novu razglednicu s pečatom pošte u Istočnom dijelu grada, »okupiranom« i od sirijske vojske.

//////////////////////
////////////////////////////////////////
///////////////////////////



///////////////////////////


Karikature Predraga Koraksića Coraxa - Radio Slobodna Evropa

10.08.2017.

ŽUSTRE REAKCIJE NA DODIKOVE PRIJETNJE: "NIKAKVE DEKLARACIJE NE MOGU PROMIJENITI USTAVNU STRUKTURU BiH"

ŽUSTRE REAKCIJE NA DODIKOVE PRIJETNJE: "Nikakve deklaracije ne mogu promijeniti ustavnu strukturu BiH"


Iz ureda OHR-a oglasili su se povodom izjava predsjednika Republike Srpske a koje se odnose na neke eventualno drugačije ustavno-teritorijalne koncepcije Bosne i Hercegovine. Ističu da se ustavna struktura BiH može promijeniti jedino amandmanskom procedurom definiranom Ustavom BiH, a ne nikako bilo kakvim političkim izjavama.


Image result for milorad dodik karikature
Image result for milorad dodik karikature

Image result for milorad dodik karikature


Image result for milorad dodik karikature

“Bosna i Hercegovina je međunarodno priznata država čiji su suverenitet i teritorijalni integritet garantirani međunarodnim pravom i Dejtonskim mirovnim sporazumom. Prema Dejtonskom sporazumu, entiteti nemaju pravo na otcjepljenje od Bosne i Hercegovine i oni samo postoje temeljem Ustava BiH", stoji u izjavi OHR-a.

 

 "Ustavna struktura Bosne i Hercegovine može se mijenjati samo u skladu s amandmanskom procedurom definiranom Ustavom BiH. Nijedna politička izjava ne može promijeniti ove činjenice", naglasili su.

 

"Bosna i Hercegovina je demokratska, multietnička, suverena i nezavisna država, s neupitnim teritorijalnim integritetom, koja garantira i poštuje prava svih konstitutivnih naroda i ostalih građana", rečeno je u Ambasadi SAD u Sarajevu, prenosi "Dnevni avaz". 

Odgovarajući na zahtjev da reagiraju na istup predsjednika entiteta RS, gdje je opet najavio otcjepljenje od BiH i ujedinjenje sa Srbijom, iz Ureda za odnose s javnošću Ambasade SAD rečeno je da je "stav Sjedinjenih Američkih Država o ovom pitanju dobro poznat i ostaje nepromijenjen''.

 

- Mi podržavamo principe Dejtonskog sporazuma. Status BiH kao države nije pitanje mišljenja, već je to činjenica ustanovljena međunarodnim pravom. Teritorijalni integritet i suverenitet BiH garantirani su Dejtonskim mirovnim sporazumom. Dejtonski sporazum i Ustav BiH ne daju mogućnost secesije niti jednog od entiteta. Bilo koji korak ka disoluciji BiH predstavljao bi kršenje Dejtonskog sporazuma - upozoreno je iz Ambasade SAD.

 

Sličan stav ima i Delegacija Evropske unije u BiH.

 

- Nepovredivost granica BiH ostaje temeljni princip za Evropsku uniju - rekla je Jamila Milović-Halilović, portparol Delegacije EU u BiH.

 

Ona je istakla i da EU "podržava suverenitet, teritorijalni integritet i političku nezavisnost BiH".

 

- Izjava opredjeljenja iz februara 2015. koju je dogovorilo Predsjedništvo BiH, a potpisali lideri političkih partija i koja je podržana u Parlamentarnoj skupštini BiH te zahtjev BiH za članstvo iz februara 2016. su jasno zasnovani na ovom principu - rekla je ona.

 

Milović-Halilović je posebno naglasila da samo BiH ima ponudu za članstvo u Evropskoj uniji.

 

Slična poruka Dodiku je upućena i iz Beograda.

 

Generalni sekretar predsjednika Srbije Nikola Selaković rekao je kako je cilj usvajanja Deklaracije o opstanku srpske nacije očuvanje srpskog jezika i kulture.

 

On je kazao da usvajanje Deklaracije nije motivirano dnevno-političkom potrebom, niti onim što neko pokušava da prikaže "velikosrpskim nacionalizmom".

////////////////////////////
//////////////////////

EKSKLUZIVNO: Evo šta je američki dopredsjednik Mike Pence STVARNO rekao o ulozi SAD-a i Rusije na Balkanu!

Evo šta je američki dopredsjednik Mike Pence STVARNO rekao o ...

///////////////////////////////////

ZA SUD SPREMAN: Podnesen optužni prijedlog protiv Thompsona zbog spornog pozdrava, a on poručio...

ZA SUD SPREMAN: Podnesen optužni prijedlog protiv Thompsona ...

///////////////////////////////

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
49628237

Powered by Blogger.ba