Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

17.08.2017.

NEDžAD BAŠIĆ: BOSNA IZMEĐU PUTINA, KRALJA SELMANA I TRAMPA

Nedzad Bašić: Bosna između Putina, kralja Selmana i Trampa


    Nedzad Bašić

Autor
17.8.2017. 



Nedzad Bašić: Bosna između Putina, kralja Selmana i Trampa
//////////////////////////////////////////////////////////////////////////////

Izdvajamo

  • Otvoriti javnu debate po ovim pitanjima bilo bi zasigurno mnogo korisnije od naših već dosadnih žalopojki kako se kod nas ništa ne može promjeniti, kako se ne može zauzdati korupcija i nepotizam, zaustaviti plagijarenje, i suspendirati prevare i pljačke, Nove kreativne ideje po ovim pitanjima mogle bi zasigurno pokrenuti masu mladih koji još uvijek čekaju da se nešto pozitivno i inventivno ponudi na ovim našim prostorima. Za tako nešto sada je vrijeme i trebamo tu veliku istorijsku šansu iskoristiti. Kako? Pitanje je sad.
..............................

Ne učestvovati u pobuni protiv podizanja novih kazamata, geta i logora u koje se nasilno guraju siromašni i bolesni, nezaposleni i stari, ne učestvovati u pobuni protiv iscrtavanja novih prostora sa nacionalnim zastavama i novim mitskim epovima u kojima se slave nacionalni zločini, ne učestvovati u pobuni protiv korupcije, nepotizma, ne učestvovati u pobuni protiv nacionalnih šarlatana, prevaranata i lupeža, danas je najvažnija uloga koja se dodjeljuje čovjeku u ovoj procesiji koja u ritmu mrtvačkog plesa zapljuskuje Bosnu i Hercegovinu danas.

Kad je prvi Predsjednik BiH Alija Izetbegović pisao svoj poznati traktat  „Bosna između Islama i Zapada“ nije mogao ni sanjati da će budućnost Bosne i Hercegovine poslije njegove smrti, u rukama njegovih nasljednika, biti ekskluzivno određena intenzitetom fatalne privlačnosti između ruskog militarizma, islamskog vjerskog konzervatizma i američkog profi-populizma, baš na vrijednostima na kojima on najvjerovatnije nije planirao graditi Bosnu i Hercegovinu. Ova fatalna tripartitna privlačnost  eskalirat  će  u Bosni u drugoj deceniji 21 stoljeća do same ivice novog balkanskog rata koji bi lako mogao eksplodirati u novi  globalni sukob između ovih triju najekstremnijih sila koje prijete da otvore najmračniju eru čovječanstva.

Ovaj politički koncept impregnacije „militarizma, vjerskog konzervatizma i profi-populizma“ na prvi pogled ostaje dosta zamagljen, nejasan i nevidljiv. Međutim, malo suptilnijim posmatranjem regionalnih i međunarodnih interakcija između vojnih, političkih i tržišnih interesa jasno se nazire globalna strategija kroz koju se sve intenzivnije manifestira  koncept „rušilačke suradnje“ između ideologije konzervativnog islama, ruske militantne koncepcije međunarodnih odnosa i interesa profi-populizma nove američke administracije.

Glavne odrednice djelovanja i „rušilačke suradnje“ između ruskog militarizma, islamskog konzervatizma i američkog profi-populizma na globalnoj ravni, danas se najekstremnije manifestiraju u narastanju agresivnog nacizma i razornog rasizma, vjerske isključivosti i mržnje, netolerancije i oštrog sraza između bogatih i siromašnima, što se demonstrira kroz sve moćnije povezivanje nacionalno podmitljive inteligencije, moralno-posrnulog crkvenog klera  i korumpiranih i nepotistički impregniranih političko-birokratskih struktura, koje u  kohabitaciji sopstvenih interesa izrastaju u snažan katalizator nepodnošljivog destruktivnog, nemoralnog i razarajućeg ponašanja pojedinca i grupe. U formi kohabitacije interesa ove tripartitne globalne ideologije, otvoreno ili manje otvoreno podržava se legitimnost ustavno-pravne transformacije države od slobodnog demokratskog-sekularnog sistema ka „demokratski oktroiranom“ diktatorskom konzervativno-klerikalnom konceptu društva, koje će sve snažnije ulaziti u spregu sa interesima militarizma, konzervatizma i profi-populizma stvarajući na taj načim moćan prsten koji se  sve snažnije steže oko čovjeka  koji ostaje nemoćan napraviti ma kakav otklon od srljanja u sopstvenu propast.

Korupcijom okovan, nasilan i primitivan, srpski nacionalizam u intimnoj suradnji sa klerikalno-licemjernim i lukavim hrvatskim nacionalnim establišmentom, praćeni nepotistički povezanim i intelektualno inferiornim bošnjačkim bizarnim politikanstvom, podržat će koaliciju agresivnog ruskog militarizma, islamskog vjerskog konzervatizma i praktičnog trampovog profi-populizma na Balkanu, otvarajući nove kanale međusobnog komuniciranja i sporazumjevanja, sukobljavanja i suradnje u procesu uspostavljanja kontrole nad sopstvenim podanicima.

Našavši se u kandžama ovog dvostruko impregniranog triumvirata zla, koji brutalno razara samo tkivo čovjeka, Bosnom ponovo jezde legije novih narodnih tribuna i misionara, cirkusanata, pljačkaša, hohštaplera, šarlatana…, koji čekaju akreditive za ulaz u novu diplomaciju, diplomaciju novih pljački i novih ratova. Kolone korumpirane trule mladeži čeka dodjelu lažnih lokalnih diploma raznih fakulteta i doktorata iz ruku niskokaloričnih novokomponiranih i korumpiranih akademika koji uspješno pripremaju nove generacije za nove podjele, manipulacije i prevare sopstvenog naroda, kojeg treba uvesti u koaliciju  interesa ovog dvostrukog triumvirata koja se fantastičnom lakoćom uspostavlja na ovoj lokalnoj ravni.

Stvaraju se novi nacionalni mitovi koji se izvlače ispod  svodova historije međusobnih vjerskih i nacionalnih ratovanja i progona. Stvara se novi koncept parohijalne svijesti u kojoj se vizionarskom domišljatošću nude nove „perspektive“ čovjeka u kojima njegova pljačka i prevara dobija najviši oreol nacionalne moralne i zakonske opravdanosti a nasilje nad njim prerasta u egzistzencijalnu nužnost opstanka nacije i vjere na ovim prostorima. Počinje nova pozorišna predstave u kojoj neučestvovanje predstavlja glavnu ulogu koja je dodijeljena običnom čovjeku, koji ostaje i zbunjen i  počastvovan tom novom ulogom koja mu je dodijeljena u svečanoj nacionalnoj loži pod reflektorima međusobne mržnje, netrpeljivosti i isključivosti. Ne učestvovati u pobuni protiv podizanja novih kazamata, geta i logora  u koje se nasilno guraju siromašni i bolesni, nezaposleni i stari, ne učestvovati u pobuni protiv iscrtavanja novih prostora sa nacionalnim zastavama i novim mitskim epovima u kojima se slave nacionalni zločini, ne učestvovati u pobuni protiv korupcije, nepotizma, ne učestvovati u pobuni protiv nacionalnih šarlatana, prevaranata i lupeža, danas je najvažnija uloga koja se dodjeljuje čovjeku u ovoj procesiji koja u ritmu mrtvačkog plesa zapljuskuje Bosnu i Hercegovinu danas.

Ima li izlaza iz ovog zatvorenog kruga sublimiranog globalnog i lokalnog triumvirata prijetnje, pljačke, nasilja, bezakonja i nemorala? Na koju destinaciju smo se uputili? U kom pravcu bi trebali krenuti? Ko može i kako da nas distancira od radikalnog nacionalizma, vjerskog konzervatizma i manipulativnog populizma? Da li se možemo i kako udaljiti od „destruktivne integracije“ Putinovog militarizma, Selmanovog vjerskog konzervatizma i Trampovog profi. populizma? Postoji li unutarnja snaga koja bi nas mogla intenzivnije povezati sa  kreativnom  strategijom „inventivne integracije“ koja se sve vidnije uspostavlja između evropskog tržišta visokih digitalnih tehnologija i novih tržišnih prostora što traži nove inventivnosti i nove kreativne generacije mladih ljudi, koji mogu ostvariti novu više ljudsku viziju čovječanstva Angele Merkel, Xi Jinping-a i Emmanuel Macron-a.

Otvoriti javnu debate po ovim pitanjima bilo bi zasigurno mnogo korisnije od naših već dosadnih žalopojki kako se kod nas ništa ne može promjeniti, kako se ne može zauzdati korupcija i nepotizam, zaustaviti plagijarenje, i suspendirati prevare i pljačke, Nove kreativne ideje po ovim pitanjima mogle bi zasigurno pokrenuti masu mladih koji još uvijek čekaju da se nešto pozitivno i inventivno ponudi na ovim našim prostorima. Za tako nešto sada je vrijeme i trebamo tu veliku istorijsku šansu iskoristiti. Kako? Pitanje je sad.

17.08.2017.

ZLATKO DIZDAREVIĆ : UJEDINJENI NARODI UMRLI SU U PALESTINI, A DEFINITIVNO POKOPANI KASNIJE U BOSNI

Zlatko Dizdarević: Ujedinjeni narodi umrli su u Palestini, a definitivno pokopani kasnije u Bosni

Vanja Majetić - tportal

Autor
17.8.2017.



Image result for novinar zlatko dizdarevic fotos

.........................................

Izdvajamo

  • Bio sam s nekoliko kolega ambasadora iz Amana tada tamo. I golim okom se moglo pratiti kako 'revoluciju' preuzima organizacija koja je već obavila posao u Libiji, odakle su i operativci i oružje došli takozvanom 'štakorskom rutom'. Ostalo je poznato. Greška u procjeni je bila da će Asad pasti poput Gadafija, da će mu se armija i sustav raspasti, da će teroristi ovladati Damaskom i cijelom zemljom. Naravno da u osnovi svega nije bila demokracija protiv postojeće autokracije – Bašar al Asad se vidno odmicao od vladavine svog oca – već goli interes energetskih puteva, novih izvora plina u moru kraj obale, u rušenju sustava koji je hranio sam sebe bez ijednog dolara kredita Svjetske banke i MMF-a, uz socijalne kategorije nezamislive za 'liberalni kapitalizam', uz rusku vojnu bazu u Tartusu, uz sekularizam... Nakon ulaska Rusa 2015. godine i njihovo 'nadigravanje' ostalih tamo i novo vojno podizanje Asada i saveznika, uz propale provokacije iznutra montiranim operacijama 'bojni otrovi protiv vlastitog stanovništva', otkrivenim čak i u analizama na Zapadu (Izvješće američkog MIT-a), stvari se kreću u drugom pravcu. ISIL se polako raspada, ostali 'revolucionari' terorističke provenijencije također, evo i Trump odustaje od 500 milijuna programa obuke 'umjerene oporbe' koja je dobar dio tog 'programa' preprodala džihadistima. Utihnuo je i čuveni 'Sirijski opservatorij za ljudska prava', tvorac svih našminkanih 'istina' sa sjedištem u Londonu i novcem Zapada. Mnogi nekadašnji strasni pripadnici fantomske grupacije organizirane iz Washingtona 'Prijatelji Sirije', danas bi puno dali da ih se u tome ne spominje... Kao i uloge u naoružavanju terorista sa svojih aerodroma, za račun drugog u navodnoj borbi za demokraciju. Sirija neće biti podijeljena teritorijalno. Iznutra, poput Bosne i Hercegovine, možda i hoće, ali povijest tog prostora moćnija je od nekih novih Daytona.
.....................................................
......................................

Onog novinarstva u svijetu – čast  rijetkima – naprosto više nema jer se ciljano promijenio cilj novinarstva. Mediji više ne služe da bi informirali, već da bi oprali um i u taj prazan prostor ubacili nalog za lijeganje na rudu nečijeg interesa. Političkog, ideološkog, izbornog, xafsinškog, lopovskog… Smiješno je danas spominjati  elementarne postulate svjetskog novinarstva u kojima se nije mogla zamisliti informacija koja neće odgovoriti na svako od pet kultnih pitanja: tko, kad, gdje, kako i zašto? U politici koja danas razara svijet prvi nalog je ne postaviti pitanje: zašto? Ili: tko? Nedavno sam imao u rukama nekada respektabilne novine koje su objavile na dvije stranice intervju s uspješnim i zanimljivim čovjekom. Sve je tu, fotografija, pitanja, odgovori i – nigdje imena i prezimena intervjuiranog! Kada? Tražio sam u novinama u velikom predstavljanju programa predstojećeg Filmskog festivala u Sarajevu i nigdje nisam našao od kada do kada je festival. Itd. itd. Kada to kažeš nekome iz nove garde, za mnoge si staro gunđalo, dosadno. Dobro, može i tako. Barem se ne krijem iza anonimnih potpisa i ne psujem nikome majku. I lakše mi je što je tako. Valjda i to ima, na kraju krajeva, nekog smisla. A možda je greška što sam pretjerao učeći kako se život čita spram zvijezda, noću, i to na Istoku. Gdje Zapad polako ali izvjesno umire.          

Zlatko Dizdarević, bosanskohercegovački novinar i diplomat te jedan od najpozvanijih stručnjaka za Bliski istok na ovim prostorima, u razgovoru za tportal analizira uzroke i posljedice događaja na neuralgičnim točkama Bliskog istoka, ali i u našem najbližem susjedstvu.

Intervju u cijelosti prenosimo sa tportal.hr

Ovotjedna eskalacija nasilja u Jeruzalemu još jednom dokazuje kako je Bliski istok trajnožareća točka na globalnom planu. Jednom ste prilikom kazali da je Palestina jedino područje u bliskoistočnoj regiji o kojem često razmišljate više srcem nego racionalno. Što vas je toliko privuklo Palestini?

Svojevremeno, u tadašnjoj mladoj generaciji novinara, uz drugačije poglede na svijet, osjećaj za pravdu i nepravdu, uz vrijednosti za koje se onda zalagalo, principe Ujedinjenih naroda i politiku koju su vodili veliki ljudi, Palestina je bila priča o izdaji i to je bilo teško razumjeti. Dosta rano, osamdesetih, dobio sam priliku otići na Bliski istok kao novinar, potom i stalni dopisnik sarajevskog Oslobođenja iz Kaira, i tako je počelo moje uranjanje u tu priču. Nagledao sam se svega u samoj Palestini i Izraelu, Jeruzalemu, izvještavao iz Libanona kada je Sharon tamo upadao radi Palestinaca, bio u Sabri i Shatili nakon pokolja, ali i u logorima na jugu i sjeveru. Mozaik o svemu se sklapao i kroz Egipat, Siriju, Jordan, Irak, Alžir…U vrijeme prve palestinske intifade bio sam u Gazi i na Zapadnoj obali. Upoznao u Tunisu lidere s Arafatom, za njih je on uvijek bio poznat po ratnom imenu Abu Amar, a poštuju i ostale palestinske čelnike Faruka Kadumija, Abu Abasa, Abu Džihada, Abu Ijada, Havatmea, Habaša…Kako su godine odmicale, shvaćao sam koliko priča o Palestini postaje brutalnija priča o promjeni svijeta i potpunom gubljenju svakog digniteta međunarodne politike. Za mene su, tragom te jadne transformacije, Ujedinjeni narodi umrli u Palestini, a definitivno pokopani kasnije u Bosni.

zlatko jaser

S Yasserom Arafatom u Tunisu 1985. godine
Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Zlatko Dizdarević

Je li moguć mir između Izraelaca i Palestinaca?

Naravno da bi bio moguć kada bi to bio cilj, interes i dogovor u svijetu, ali nije. Svatko tko se makar samo očešao o tu priču i tamo proveo godine, tko više vjeruje svojim očima nego nalozima u podaništvu, lako shvaća da su dvije moguće države tamo, suverene, samostalne i izvjesno održive, jedino trajno rješenje za siguran Izrael uz međunarodno priznatu Palestinu kao jamca te sigurnosti. Za Palestinu je to realnost u kojoj ima stotine razloga za okretanje miru i normalnom životu. Uostalom, povijesni ‘kod’ jednih i drugih je takav da sam apsolutno siguran kako bi uz takvu realnost Izrael i Palestina surađivali mnogo bolje nego mnogi među Arapima međusobno. Nažalost, to nije projekt onih koji siledžijski vladaju svijetom, čak i više korporativno nego ‘ideološki’. Mir i prosperitet nisu interes. Nesreća, ratovi i smrt su danas biznis.

U protekla dva desetljeća rješenje prema kojem Izrael i Palestina postoje kao dvije susjedne države bilo je temelj američke vanjske politike. Američki predsjednik Donald Trump izjavio je da će podržati rješenje za taj sukob koje odaberu i Izraelci i Palestinci. Kako ocjenjujete Trumpovu bliskoistočnu politiku?

Nažalost, sve je jasnije da Trump uopće nema osmišljenu i artikuliranu vanjsku politiku, pa tako ni bliskoistočnu, mada se na tom terenu ponajprije zaletio. Njegove percepcije svjetske politike temeljene na potpuno jednosmjernom poimanju floskule ‘America first’ nekompatibilne su s novom svjetskom realnošću. Uporno inzistiranje na američkoj ‘posebnosti’  kojoj se mora svatko povinuti sve manje ima veze sa stvarnošću u kojoj monocentrizam ubrzano odlazi u povijest. Kina, Rusija, Iran, Indija, uz specifično ambicioznu Tursku, nove su svjetske realnosti. Obama nije imao snage i odlučnosti realizirati svoja dirljiva bliskoistočna obećanja dana na početku mandata u uzbudljivom govoru u Kairu, a Trump (slično i Europa) kao da ne shvaćaju što se tamo doista događa i u kojem pravcu se uopće, mimo njega, profilira nova regionalna geostrategija prostora i energije. Uz obećanja koja je davao prije izbora činilo se da su mogući različiti pozitivni zaokreti, ali od svega je ostalo samo veliko ništa.

Trump je nedavno posjetio i Saudijsku Arabiju, a nakon toga uslijedio je udar na Katar koji je postao žrtveni jarac ambicija i cinizma američkog predsjednika i Saudijske Arabije. Nije li pokušaj izolacije Dohe pokazatelj sveopće radikalizacije, odnosno trenda koji uvodi Trump? Iza svega, zapravo, stoji novac jer je rat u Siriji pri kraju pa je nužno otvoriti novi front kako bi se pokrenuo novi biznis?

Priča je slojevita i ima prapovijest u odnosima potpuno rigidnog Rijada i puno ‘fleksibilnije’ Dohe. Nikad se nisu puno voljeli. U Kataru naprosto nisu mislili da ima logike i razloga zaskakivati se histerično na Iran, što je temeljna opsesija Saudijske Arabije. Za njih je Iran crvena krpa kao prepreka u ovladavanju islamskim svijetom, a i filozofija ‘revolucije’ odande temeljno je protiv vehabijske doktrine protiv svake promjene, a kamoli ‘reformi’, da se o ‘revolucijama’ i ne govori. Svojevrsna tolerancija Dohe prema Muslimanskoj braći, Hamasu pa čak i Hezbollahu, za Rijad je skandalozna. Trump je u oduševljenosti naftaške kraljevine da kupi sofisticirano oružje od Amerike vidio šansu za grandiozni posao mjeren stotinama milijardi dolara i to mu je bilo najvažnije. Trebalo je samo proglasiti Iran leglom terorizma, a Saudijsku Arabiju središtem borbe protiv terorizma (?!) pa čak i ‘arapskim NATO-om’ u toj časnoj borbi. Možda je neozbiljno kazati, ali iz perspektive složenosti stanja na Bliskom i Srednjem istoku, to je računica bez mnogo krčmara. Ostalo je poznato, kao uvijek naknadno kod Trumpa: Zatrčavanje je ogromno, a njegovim ljudima koji išta o tome znaju ostaje da gase požare. Kataru ide 36  ‘fantoma’ za 12 milijardi dolara, sukob se proglašava ‘tamošnjim obiteljskim problemom’ u kojem se  posreduje i tako dalje. Potom novo zalijetanje s Iranom, nelagoda s Jeruzalemom, ali i s obiteljskim klanom koji poluprivatno vodi taj dio politike, neviđeni pritisak kod kuće i kod satelita u sotonizaciji Rusije bez opipljivog razloga, energetski pa tako i dublji raskol s Europom… U svakom slučaju, Trump se sve više bavi vlastitim lutanjem i problemima, a to nije dobro ni za Ameriku ni za svijet.

Katar se našao između dvije vatre, Rijada koji svim silama želi ostati bliskoistočni lider i Teherana koji se pobjedom Hasana Rohanija otvara prema svijetu i ponovno (p)ostaje jedna od svjetskih velesila. Kako ocjenjujete iransko otvaranje i najavljene reforme u toj zemlji?

Bio sam nedavno u Iranu i mada sam dosta znao o njima, bio sam doista zatečen onim što sam vidio. Uočljiva je brzina kojom se vraćaju u život bez blokada, realizirajući bezmalo preko noći jednu ogromnu dobit iz vremena izoliranosti. Sve te godine ulagali su u vlastite mlade ljude, u obrazovanje, osposobljavanje, u izgradnju dobitničke, a ne gubitničke samosvijesti. Susreti s njihovim studentima, njihova znatiželja, način na koji pitaju i slušaju odgovore, kapacitet komunikacije temeljem argumenata a ne povišenih tonova, sve to doista ostavlja snažan dojam. To je zemlja u kojoj je i danas mnogo više od polovice stanovnika mlađe od trideset godina, ali ne nose u sebi osjećaj izgubljenosti. Imaju najveći postotak studenata u odnosu na broj stanovnika i više od polovice su djevojke. Za državu je bilo normalno da, recimo, arhitektici od 26 godina povjeri izgradnju grandioznog mosta u Teheranu vrijednog stotine milijuna dolara. Beskrajno poštuju svoju perzijsku prošlost mada su islamska republika… Sve to govorim kako bih kazao da se tamo potpuno razumije taj njihov mir, racionalnost, povjerenje u sebe i vlastite snage i kapacitete, pa tako i masovno opredjeljenje za postupne, osmišljene i racionalne reforme. Pomno slušaju što se događa unaokolo, ali im ne pada na pamet da se uzbuđuju prijetnjama izvana. Samo nekoliko mjeseci nakon potpisivanja takozvanog ‘nuklearnog sporazuma’ naručili su od Amerike više od sto Boeinga i ubrzo nakon toga približno isti broj Airbuseva iz Europe. To smatraju normalnim. Oni jesu regionalna sila okrenuta budućnosti, znaju danas da se unutarnje ‘revolucije’ vode postupno, svjesni su da im je generacijska situacija u tome dobitak, nisu sami na geostrateškom planu, imaju resurse i mnogo su mirniji od onih nervoznih koji se zaskakuju na njih… Tu ‘moć mirnoće’ pomnoženu sa sviješću o vlastitim ‘genima’ i perspektivama koje imaju, nisam ranije sreo.

Ako dođe do eskalacije sukoba na relaciji Rijad-Teheran, kako će se u tom previranju postaviti Moskva, a kako Ankara?

Uz različita obrazloženja, pa možda ne i do kraja iste interese, i Moskva i Ankara, na svoj način i Kina, smatrat će Teheran saveznikom. Imat će u toj situaciji podršku mnogih drugih koji još drže do kakvih takvih principa. Teheran sigurno neće napasti Rijad, već to može biti samo obratno. Unatoč raspadu međunarodnog poretka, teško bi to bilo braniti u svijetu kojem je siledžijstva moćnih preko glave. Nisam siguran ni da bi podanički režimi iz ‘koalicije’ oko Rijada u tom ratu mogli kontrolirati sve snage unutar vlastitih zemalja.

zlatko

 starom Damasku 2015. godine
Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Zlatko Dizdarević

Kakva je perspektiva Sirije?

Uvjeren sam da je danas po mnogočemu drugačija od raznih interesno-političkih nagađanja. Tragedija je mitskih razmjera, ali se izlaz naslućuje, ne onakav kakav su zapadni korporativno-interesni i mentalno-kolonijalni gurui htjeli i očekivali. U Siriji je inicijalno, ali na pripremljenom terenu organiziranog ‘arapskog proljeća’, počelo okupljanjem mladih i prodemokratski orijentiranih ljudi u Deri, na jugu uz granicu s Jordanom. Bio sam s nekoliko kolega ambasadora iz Amana tada tamo. I golim okom se moglo pratiti kako ‘revoluciju’ preuzima organizacija koja je već obavila posao u Libiji, odakle su i operativci i oružje došli takozvanom ‘štakorskom rutom’. Ostalo je poznato. Greška u procjeni je bila da će Asad pasti poput Gadafija, da će mu se armija i sustav raspasti, da će teroristi ovladati Damaskom i cijelom zemljom. Naravno da u osnovi svega nije bila demokracija protiv postojeće autokracije – Bašar al Asad se vidno odmicao od  vladavine svog oca – već goli interes energetskih puteva, novih izvora plina u moru kraj obale, u rušenju sustava koji je hranio sam sebe bez ijednog dolara kredita Svjetske banke i MMF-a, uz socijalne kategorije nezamislive za ‘liberalni kapitalizam’, uz rusku vojnu bazu u Tartusu, uz sekularizam… Nakon ulaska Rusa 2015. godine i njihovo ‘nadigravanje’ ostalih tamo i novo vojno podizanje Asada i saveznika, uz propale provokacije iznutra montiranim operacijama ‘bojni otrovi protiv vlastitog stanovništva’, otkrivenim čak i u analizama na Zapadu (Izvješće američkog MIT-a), stvari se kreću u drugom pravcu. ISIL se polako raspada, ostali ‘revolucionari’ terorističke provenijencije također, evo i Trump odustaje od  500 milijuna programa obuke ‘umjerene oporbe’ koja je dobar dio tog ‘programa’ preprodala džihadistima. Utihnuo je i čuveni ‘Sirijski opservatorij za ljudska prava’, tvorac svih našminkanih ‘istina’ sa sjedištem u Londonu i novcem Zapada. Mnogi nekadašnji strasni pripadnici fantomske grupacije organizirane iz Washingtona ‘Prijatelji Sirije’, danas bi puno dali da ih se u tome ne spominje… Kao i uloge u naoružavanju terorista sa svojih aerodroma, za račun drugog u navodnoj borbi za demokraciju. Sirija neće biti podijeljena teritorijalno. Iznutra, poput Bosne i Hercegovine, možda i hoće, ali povijest tog prostora moćnija je od nekih novih Daytona.

Imaju li sukobi u Siriji veze s podjelama unutar islama? Postoje, naime, teorije kako suniti pokušavaju razbiti šijitsku koaliciju Teherana, Bagdada, Damaska i Bejruta?

Djelomično da, mada ne odlučujuće i suštinski. Točno je da se minulih godina najagresivniji ekstremizam rodio unutar sunitske denominacije u islamu. Sve terorističke organizacije formalno pripadaju sunitima. Iako taj i takav radikalizam u principu ne pripada temeljnom učenju u islamu, postoje danas i uvjerenja kod radikalnih sunita u politici kako se sa šijitima koji su ‘otpadnici’ od islama treba obračunati. Definiciju tog ‘neprijateljstva’ prema šijitima u aktualnoj politici je svojevremeno prva izrekla Condoleezza Rice, tada državna tajnica SAD-a na putovanju po Bliskom istoku. Imenovan je  ‘šijitski polumjesec’ s osovinom koju spominjete. Tu se, međutim, ne nalazi srž problema današnjih sukoba. Problem je mnogo pragmatičniji i ‘ovozemaljski’, mjeren kategorijama vlasti, dominacije i dolara. Šijiti Irana, Sirije, Iraka i Libanona su za Rijad bespogovorno zlo, suniti za Teheran, Bagdad, Damask i Bejrut nisu.

 Ceremonjia uoči predaje akreditiva u Bejrutu 2008. godine
Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Zlatko Dizdarević

Kakva je, pak, Asadova budućnost?

Na političkom planu bolja nego prije godinu dana. Formalno, većina onih koji su mu na Zapadu odricali bilo kakvu političku budućnost, sada na ovaj ili onaj način tvrde da im njegova ‘glava’ nije više ni prioritet ni uvjet za rješenje situacije u Siriji. Naravno, on se na vojnom terenu, sa svojim saveznicima, izborio za taj ‘status’. Da nije, ne bi ga bilo. Izvjesno je da će njegov položaj biti važan dio budućih kalkulacija i trgovina, uostalom ni njegovi partneri izvana nisu u Siriji prioritetno da bi spašavali njega, već radi svojih interesa. Ipak, u ovom času je najvjerojatnija varijanta prema kojoj će se nakon rata formirati nova višestranačka vlast, utvrditi ustav i sve drugo što je normalno, i onda ići na izbore na kojima će Sirijci odlučivati o njemu. Odlazio sam u Siriju ranije kao novinar, prije rata i prve godine rata kao diplomat, kasnije odlazio više puta kao ‘promatrač’ pišući knjigu koju dovršavam i temeljem svega što znam uvjeren sam – ako ne bude velikih iznenađenja izvana, na izborima nakon rata Sirijci će ga ponovno birati velikom većinom. Uostalom, kao usred rata, u lipnju 2014. godine.

Kod Kurda ništa novo

Ne smijemo smetnuti s uma i Kurde. Imaju li se oni razloga nadati svojoj državi?

Sumnjam. U ovome ratu Kurdi su se legitimirali i legalizirali na potpuno novi način. Njih se više ne može gurati pod tepih kako je to svijet radio desetljećima. Nažalost, i pored toga, njihova cjelovita, zajednička država zahtijeva međunarodni presedan teško ostvariv danas. Pojednostavljeno kazano, trebalo bi ‘otkinuti’ od četiri države (Turska, Irak, Sirija, Iran) po komad teritorija da bi se sklopila ta država. Misija je u mnogim aspektima nemoguća. Kurdi iz Iraka jesu najbliži ‘svojoj’ državi na prostoru na kojem jesu. Politički su artikulirani, imaju ‘svoju’ naftu i već se tako prema tome odnose, imaju svoju armiju, Pešmerge, a Amerikanci za čije su interese dobili mnoge bitke u Iraku i Siriji, pa ni ostali u regiji, nemaju kapitalni problem s time. Podjela Iraka svakako je stari američki plan. Najveća prepreka novoj državi je Erdogan koji u odnosu na Kurde kojih je u Turskoj petnaestak milijuna, ima ‘sa sobom’ nepremostiv problem. On im naprosto neće, ni po koju cijenu za sada, dati ni onoliko autonomije koliko su već imali u Siriji uoči rata. Iran s Kurdima nema problema ni oni tamo s Iranom. U Teheranu kažu da su ‘ista genetska grupa’… Asad će naći prihvatljivo rješenje za Kurde tamo, ali Erdogan nije spreman da ih tolerira čak ni u Siriji, na granici s Turskom. Otud sve one priče o no-fly zonama i slično. Ne zaboravimo ipak, uz sadašnju relaciju s ‘odmetnutim’ Erdoganom u NATO-u (postoji za njega već i izraz NINO – ‘NATO in Name Only’),  svako malo se šuška kako bi jednog dana, ako Turska otpliva (pre)daleko prema Rusiji, njihovu ulogu čuvara južnih granica NATO-a na Mediteranu mogao preuzeti iz tih razloga novoosnovani – veliki Kurdistan! Amerikanci uvijek imaju dovoljno poslušnih saveznika u Europi i na Bliskom istoku da ovakvu ‘nevjerojatnu’ ideju mogu realizirati, u svoju korist. U ovom času, ipak, takva varijanta je još daleko, na žalost ponovo iskorištenih pa odbačenih Kurda. Ništa novo u njihovoj povijesti.

ISIL je, sudeći prema izvješćima s terena, poražen. Je li tome doista tako i mogu li se u skorije vrijeme pojaviti neke slične organizacije koje su organizirani mehanizam u funkciji zapadne politike na Bliskom istoku?

ISIL je poražen vojno, ali je svoje svekoliko prisustvo ‘ovjerio’ na širokom prostoru Istoka i Zapada. Suštinska razlika između njega i, recimo, Al Kaide i drugih terorističkih formacija je što je ISIL postao, uz ostalo, socio-patološka kategorija, dio frustracije, bez izlaza i krive i izmanipulirane interpretacije vjere, povijesti, percepcija budućnosti. Mitologija je tu  savršeno zloupotrebljena. Nije slučajno što se za to ‘zalijepilo’ toliko mladih ljudi i na Zapadu. Zato njegov vojni poraz nije završena priča već, plašim se, novi početak permanentnog ludila velikog broja pojedinaca i manjih grupa. Ovakav svijet sa svim legaliziranim rušilaštvom koje je u funkciji porobljavanja i tuđih interesa jačeg, hranit će ‘koncept’ ISIL-a sve dok se ne smogne snage za suštinske promjene. Obeshrabruje pri tome saznanje da do ovog časa nitko nigdje nije našao za shodno da se ozbiljno, pošteno, racionalno i uz samoodgovornost upusti u dubinsku analizu pitanja ‘zašto ISIL?’. Ponuđeni odgovori s najodgovornijih mjesta u svijetu su parcijalni, a često i lažni. Nije čudo. Na mnogim od tih mjesta su u njihovom stvaranju, izravno ili neizravno sudjelovali. Taj koncept ‘proksi’ terorista za interese i potrebe velikih ostaje. Mijenjat će se samo ime i forma organiziranja.        

Na Arapskom poluotoku u tijeku je i sukob koji su mnogi prozvali zaboravljenim ratom. Tko i zašto stoji iza nametnutog rata u Jemenu?

Najkraće kazano, Jemen je žrtva opsesije Saudijske Arabije šijitima tamo, pa i šijitima s njihove strane granice, unutar Saudijske Arabije. Tamošnji šijiti su porijeklom autohtoni Saudijci koji naseljavaju velike prostore veoma bogate naftom, a čine blizu 60 posto radnika angažiranih na naftnim poljima. Unutarnji režim Jemena pod izravnim utjecajem Rijada stvarao je godinama ranije, i stvorio, dovoljno ‘upaljača’ za  pobunu protiv tog režima. Saudijci, uz pomoć partnera i velikih ‘suradnika’ sa Zapada izravno interveniraju u Jemenu kako bi tamo očuvali ‘svoj’ režim po svaku cijenu i spriječili širenje utjecaja Irana na taj prostor. Isti oni interesi, snage i mediji koji kreiraju velike svjetske priče onako kako njima odgovaraju po svijetu, u Jemenu su ‘zatamnili sliku’ pa  do svijeta dopiru tek usputni fragmenti. Sudjelovao sam prije nekoliko godina u jednom pokušaju organizacije humanitarnog konvoja, preko jake međunarodne organizacije, krajnje napaćenim civilima u Jemenu. Samo kroz tu do kraja opstruiranu i neuspjelu operaciju shvatio sam koliko je međunarodni poredak korumpiran, ucijenjen moćnicima, nemoćan čak i kad netko hoće pomoći, samo ako je odluka da se ‘tamo’ ne smije pomoći. Jadno.

Na Bliski istok ste kao novinar prvi put otišli još krajem 70-ih godina prošlog stoljeća. Po čemu pamtite tu regiju iz tog razdoblja i kako na nju gledate danas?

Regija je tada još uvijek bila pod pritiskom takozvanog ‘palestinskog problema’. Bila su do tada izgubljena četiri rata s Izraelom, što je stvorilo veliku frustraciju, ali i raskol među Arapima. Bogatiji iz Zaljeva nisu bili posebno nezadovoljni, ali Sirija kao prethodno najveći saveznik Egiptu, Irak i PLO jesu. U Kairu je život, ipak, bio buran i zanimljiv. Reklo bi se mnogo ‘liberalniji’ nego danas. Sjećam se da su dopisnici tadašnjih jugoslavenskih listova govorili kako ne stižu napisati sve što bi željeli. Tada je, 1978. potpisan i Camp David. Egipat je bio neutraliziran kao opasnost po Izrael, a Sadat anatemiziran od većine Arapa. U Kairo sam došao kao stalni dopisnik neposredno nakon njegova ubojstva na vojnoj paradi povodom državnog praznika. Znam da sam od početka imao osjećaj da nisam pogriješio što sam se opredijelio za dopisničko mjesto u Kairu, mada je bila varijanta i s New Yorkom. Bdjenje po kancelarijama u UN-u me nije interesiralo. Egipat je bio povijest, faraoni, istok, Palestina i Jeruzalem blizu, Izrael, sjajni odnosi s našom zemljom, zanimljivi ljudi, islam, kršćanstvo… Imao sam sjajnog učitelja, velikog poznavatelja Bliskog istoka i Egipta, Nijaza Dizdarevića, poslije rata diplomata u Kairu, veleposlanika u Alžiru i Parizu. Govorio je odlično nekoliko jezika uključujući i arapski i njemu mogu zahvaliti na značajnim vezama koje mi je omogućio među velikim ljudima politike, znanosti, kulture i novinarstva na Bliskom istoku. Govorio je, znajući da sam bio mladi odbornik u Skupštini grada Sarajeva: ‘Vidim da kao omladinac  koketiraš  s politikom. Moraš se sada opredijeliti, ili si novinar ili političar. Uz  dvostruku ambiciju postat ćeš novinar osluškujući naloge politike, a kao eventualni političar s ambicijama da budeš ‘dobar’ s novinarima, osluškivat ćeš vole li te oni. U ovome u što si zagazio, bolje je da te ne vole a da te poštuju, nego da te hvale a zapravo ne cijene.’ Trudio sam se da to nikad ne zaboravim. Zato sam i kasnije, kao diplomat, znao da je to ‘u prolazu’, mada je potrajalo, i da je to prije svega novo korisno iskustvo kojim se popunjava praznina u razumijevanju svjetskih procesa prethodno čitanih samo iz jednog kuta.

Don Corleone kao ključ razumijevanja

Može li ‘zapadni način razmišljanja’ biti ključ za potpuno razumijevanje tog velikog i raznolikog bliskoistočnog svijeta?

Teško. Zapravo nikako ako ne znate kako oni razmišljaju. Moj veliki ‘učitelj’ pred polazak u Kairo govorio mi je: Ne zaboravi, oni vide što mi ne vidimo i često misle da je potpuno nevažno ono što se nama čini najbitnijim. Uz to, oni se ne orijentiraju prema suncu i dnevnim vizurama, već prema mjesecu i zvijezdama… Shvatio sam tek mnogo godina kasnije što je mislio. Bezbroj puta pokazala se kao točna i sugestija kako prepoznavati odnose među Arapima: ‘Kada ti je nejasno o čemu se radi među njima, umoči u ‘nejasnoću’ palestinsko pitanje kao lakmus papir i postat će ti sasvim jasno tko je gdje…’ O njihovu načinu razmišljanja učio sam često i najkorisnije družeći se s trgovcima po velikim bazarima, Kan el-Kaliliju u Kairu, al Hamadijeh suku u Damasku, u Hamri u Bejrutu, po starom gradu u Jeruzalemu… I tamo dobivao  najbolje odgovore i učio zašto su takvi kakvi su.

Corleoneova poruka suština je Bliskog istoka
Corleoneova poruka suština je Bliskog istoka
Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Zlatko Dizdarević 

U čemu su glavne razlike Bliskog istoka otprije četrdesetak godina i danas?

U tome što su onda imali nadu da će biti bolje, što su vjerovali da puki interes nije baš sve, do brutalnosti, što su poprilično naivno imali povjerenja u svjetski poredak i Ujedinjene narode, posebno u to da će Palestina dobiti ono što je njezino i bilo im čak formalno priznato, što nisu imali problema sa sekularizmom, miješanim zajednicama, u tome što su imali mnogo socijalnih komponenti u društvu, po tome što mlada generacija ipak nije živjela u potpunom beznađu. Sirijci, Iračani, Jordanci, Libijci nisu bili izbjeglice u milijunima… To se, naravno, odnosi prije svega na zemlje koje su baštinile tradicije starih civilizacija i kultura. Oni su ih bili svjesni. U Damasku je prije rata u jednom tipičnom kafiću u starom gradu, u kvartu Bab Tuma, godinama u izlogu bio ogroman plakat s Brandom kao Kumom, podignutim prstom i njegovom čuvenom rečenicom, ispisanom ispod: ‘Čuvaj svog prijatelja blizu sebe, a neprijatelja još bliže… ‘ Lani u Damasku tog postera više nije bilo. Pitao sam gazdu gdje je Don Corleone. Kazao mi je pomalo rezignirano: ‘Skinuo sam ga, moj gospodine, nema više smisla, ni neprijatelji više nisu što su nekad bili… ‘

Ipak, vaše prvo veleposlaničko mjesto bilo je u Zagrebu. Koji su bili tada ciljevi službenog Sarajeva u i prema Hrvatskoj?

Ciljevi su bili poprilično drugačiji nego danas. Vremena s početka dvijetisućite i naši odnosi tada, bili su drugačiji i rekao bih, iskreniji. Bili smo nove države s puno otvorenih pitanja, statusnih, političkih, pravnih, ekonomskih. Ali, imam dojam, bilo je više povjerenja. Bilo je lijepo tada predstavljati BiH u Zagrebu. Uradili smo mnogo posla, uredili dosta stvari. Stalno su se smjenjivali sastanci na vrhu države, na razini ministara, operativni u okvirima ministarstava vanjskih poslova. Bilo je i druženja izvan kancelarija. Mnogo je stvari dogovoreno i u ‘Baltazaru’ kod Bobe i u vinoteci ‘Bornstein’ na Kaptolu. I na Pantovčaku i u Banskim dvorima bio sam često. Ni s Račanom ni sa Sanaderom, posebno s Mesićem nije bio nikakav problem vidjeti se kada god je zatrebalo. Ne znam kako je danas, ali vidim da je mnogo figa iza leđa, mnogo poteza koji baš i ne odgovaraju protokolarnoj slatkorječivosti, javnoj. Evo, kao sada na terenu uvoznih taksi za poljoprivredne proizvode. U regiji je puno toga otišlo krivim putem. Što se BiH tiče, negdje tamo do 2004. godine bili smo unutar zemlje u usponu, uz optimizam i dosta uzajamnog povjerenja, a onda su mnoge stvari krenule nizbrdo, vrtoglavo. Što je najgore, mislim da se još uvijek lažemo o tome gdje smo i što smo. Filozofija dva protiv jedan stalno je u igri. Tako se u složenoj državi ne može naprijed, pogotovo ako ‘rješenja’ traže ljudi bez zajedničkih vizija i državničkih kapaciteta, a EU ih u frustraciji vlastitom situacijom podržava, čak i nagrađuje komplimentima o ‘izuzetnim rezultatima na europskom putu’. Smiješno.

Kako ste postali veleposlanik BiH u Jordanu s akreditacijama u Siriji, Iraku i Libanonu?

Nakon Zagreba 2005. vratio sam se u ministarstvo vanjskih poslova. Osjećao se pad na sve strane i gubitak entuzijazma kod ljudi koji su trebali voditi pozitivne procese, a polako ih se sklanjalo. Odlučio sam da nakon tri godine napustim ministarstvo i vratim se svojoj osnovnoj profesiji. Nisam imao osobnih razloga za nezadovoljstvo ni statusom ni pozicijom,  naprotiv, ali to nije više bilo to. I kad sam to kazao gdje treba, dobio sam poziv iz Predsjedništva, zvao me Željko Komšić i kazao: ‘Imamo udicu za tebe koju ćeš sigurno progutati.’ Bila je to ponuda za mjesto u srcu Bliskog istoka, veleposlaničko u Amanu s akreditacijom nerezidentnog veleposlanika u Damasku, Bagdadu i Bejrutu. Znači, povratak regiji i staroj  ljubavi. Otišao sam 2008. u vrijeme kada su iza zavjese počinjale ‘pripreme’ za novo preslagivanje Bliskog istoka navodno u ime demokracije i ljudskih prava, a zapravo zarad potpuno drugih imperijalnih interesa. Ostalo je poznato. Meni se kroz sve godine tamo s velikim ‘kamatama’ vraćalo ono što sam ranije vidio, naučio, provjeravao bezbroj puta. Isplivavali su doslovno svakodnevno ljudi s kojima sam se upoznavao i postao prijatelj dvadeset i više godina ranije, neki kao novinari, drugi kao političari, ministri, veleposlanici, jedan i kao predsjednik države. Bila je milina raditi u takvom okruženju. Nažalost, puno toga što sam odande napisao, signalizirao, ukazivao, garantirao, prenosio tajno, osiguravao, otišlo je u vjetar kod kuće. A ni bazare i sukove kao izvore promišljanja ‘raje’ nisam zaboravio. Nažalost, valjalo je služiti nekim drugim pričama, interesima i ‘istinama’. I danas čuvam prepiske iz kojih se vidi kako su ponekad mislili, bezmalo, da nisam normalan temeljem onoga što sam pisao i najavljivao, posebno kada je krenulo to famozno ‘arapsko proljeće’. A sve se potvrdilo do u nijanse. Ne zato što sam bio ‘genij’, već zato što sam imao priliku i sreću naučiti kad je trebalo, od ljudi koji su znali i kreirali realnost Bliskog istoka. I posebno, vjerovao sam vlastitim očima više nego nalozima malih i velikih  birokrata. Ta vrsta škole danas više ne postoji. Nepotrebna je, a mnogima je i opasna.      

Zanimljivo, Jordan je ostao poprilično netaknut recentnim zbivanjima u regiji. U čemu je tajna?

Nema tajne. Potreba je Amerike i Izraela da nemaju tamo problema, potom u obavezi kralja da se često i mimo ispravnih uvjerenja mora suzdržati reakcija temeljem onoga što osjeća i misli jer kraljevina je bez nafte, vode i hrane, a valja živjeti, i u tome da s kraljicom koja je porijeklom Palestinka vrlo uspješno održavaju balans u poprilično umjetnoj stvorenoj državi sastavljenoj od drčnih lokalnih beduina (u manjini) i visprenih Palestinaca raznih statusa (u većini). Imam veliki respekt prema njima jer znam koliko im nije lako, ali idu dalje ne prodajući ni dušu ni narod. I hvataju uspješno priključak s modernizmom prije i više od mnogih koji imaju mnogo povoljnije uvjete za to. Pamtim svoje dane tamo s velikim zadovoljstvom. Samo način na koji su me ispratili odande, u Bejrutu, Damasku, Bagdadu, službeno i privatno, i na koji me dočekaju sada kada se vraćam tamo, dovoljan je za zaključak – imalo je smisla, itekako.

577158

U najstarijem sirijskom kafiću ‘Nofara’ 2016. godine
Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Zlatko Dizdarević

Izbori bez smisla

Iako više niste u diplomaciji, svakodnevno pratite vanjskopolitička zbivanja. Kako kao iskusan diplomat ocjenjujete diplomaciju u našoj regiji?

Iskreno i čast izuzecima – zvanje i znanje ostalo je negdje u prošlosti. Uglavnom bez vlastite kralježnice, najčešće uz osluškivanje nekog ‘gazde’ za kojeg smo se opredijelili, mnogo više nego što je poriv vlastitog interesa, zanatski ignoranti spram tradicije i regula, skloni potezima i ponašanjima koje profesionalna diplomacija ne poznaje i ne priznaje. Odlučili smo da smo mali pa drugima zato nije teško da nas kao takve prihvate. Ne shvaćamo da najčešće nema potrebe za dodvoravanjem i strahom od ‘njih’ jer mi njima ne bi bili u fokusu da im na bilo kakav način nismo potrebni. Radi njih, a ne radi nas. Imao sam i kao novinar puno dodira s državnom diplomacijom prije rata. Čip sluganstva ikome mimo interesa vlastite države tada nije postojao, ni mentalno ni praktično. Tadašnja diplomacija osamdesetih godina je na svjetskoj sceni bila istinski uvažavana i respektabilna. To danas ovisi o pojedincu, a ne o sustavu. Kako kaže predsjedavajući Predsjedništva BiH ‘crvenimo se pred dužnosnicima EU-a’. Sve što je mogao biti kontinuitet respektabilne diplomacije pometeno je planski da bi se otvarao prostor samo za ‘moje’. I nitko se ne čudi. To je koncept u ovoj državi. Zemlja koja nema jedinstven unutrašnji suverenitet, nema ni konzistentnu zajedničku unutarnju politiku pa tako ne može imati ni vanjsku. Otud joj ni diplomacija u izvornom smislu i kapacitetu zato ne treba. Posljedice su logične i vidljive. I nikoga se ne tiču. Ono što donekle opravdava sve ovo je da nije baš mnogo bolja situacija ni na mnogim mjestima u svijetu. Tamo su se centri odlučivanja davno preselili iz politike u korporacije pa su i najbolji iz diplomacije otišli tamo. Svjetskom politikom upravljaju uglavnom patuljci, a i ‘staff’ biraju spram sebe.

Odnosi na relaciji Zagreb – Sarajevo – Beograd i nadalje su loši. Otvorenih pitanja unutar tog trokuta je mnogo. Vidi li se u skorije vrijeme ‘svjetlo na kraju tunela’ ?

Mnogi na ovim  prostorima, u politici, još uvijek žive u nedovršenom ratu. Ne mislim da je to primarno temelj intimnih osjećanja i uvjerenja, već zato što je proizvodnja animoziteta, sukoba i stalno otvaranje rana, često i na neprimjeren način i bez ikakvog poštivanja žrtve, uspješan mehanizam za uzburkavanje strasti i svrstavanje uz ‘naše’. U složenim društvima kao što je u BiH, tu već postoje razrađeni mehanizmi koji, nažalost, daju odlične rezultate za vlastodršce. Ta se logika u značajnoj mjeri podigla i na razinu odnosa u spomenutom trokutu. Pri tome, inzistiranje na paternalizmu spram ‘svojih’ u BiH od strane Beograda i Zagreba održavat će permanentnu krizu. Legitimiranje vlastitih veličina preko dokazivanja da je drugi poražen, ovdje je šifra za uspjeh. A malo tko hoće priznati – to je dokaz poraza svih.

Tenzije između Sarajeva i Banje Luke su svakodnevne. Što poduzeti po tom pitanju?

Osloboditi se onih kojima je održavanje tih tenzija cilj i projekt. Ljudi su takvom politikom egzistencijalno ucijenjeni, proizvodnje nema i većina radi u institucijama na budžetu.Tamo se posao ne može više dobiti ako nisi ‘njihov’. Jednostavno i surovo. Osnovni mehanizam demokracije kojim se korigira loša realnost su izbori. U nas su izbori  prethodnom činjenicom izgubili smisao. Stranci to ne razumiju ili ih baš briga, uz tapšanje po ramenu. Javno mnijenje je eutanazirano. Ne vidim, nažalost, izlaz mimo eksplozije koja će, ako se desi, biti politički neartikulirana, bez osmišljenog cilja i čelništva, rušilačka s mangupima koji će preusmjeriti bijes ka svom interesu. Rješenje, u sadašnjoj situaciji, može biti generirano samo činjenicom da ćemo tako postati veliki problem po interese nekoga izvana koji će se onda potruditi nešto napraviti. Poput storije s Daytonom. A ne zaboravimo da je i to došlo prekasno, pod pritiskom njihovih izbora i TV muke, a ne povodom brige za nas. Kao rješenje zato je veoma loše, za nas.

Može li BiH postati trajno destabilizirajući faktor na Balkanu?

Ako se nešto bitno ne promijeni, može. U politici nema praznog prostora. Ako nas ne može ili neće u ime vlastitih problema ozbiljnije prigrliti Europska unija, naći će se tko hoće. Apetita sa strane na Balkanu uvijek ima. A i naših poniznih simpatizera spram tih apetita još više. Tužna je ta egzaltacija minulih dana dolaskom drugog čovjeka SAD ovamo. Kao da je došao doista radi regije, a ne preusmjeravanja ‘plinske’ politike na Balkanu s Rusije na Ameriku i definitivnog okončanja ruskog sna o izlasku na ‘toplo more’ ovuda. Naravno, njihov je interes normalan i legitiman, to je politika, samo što i mi odavde imamo nešto tim povodom da prodamo, mimo beskrajne i nježne sreće što su nas pogladili po glavi, tobože, iz ljubavi. 

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan u više je navrata izjavio da je Turska uz BiH u dobru i u zlu. Što je Bosna turskom predsjedniku, a što je Erdogan Bosni?

Mnogi pamte razne izjave tim povodom. Ja pamtim sljedeće dvije: U obraćanju javnosti u Istanbulu u julu 2016. godine, poslije puča, predsjednik Turske je pored ostalog rekao da ‘jedinstvena nacija znači da su Turska, Bošnjaci, Armenci, 78 milijuna nas, jedna nacija. Jedna država, 780 tisuća četvornih kilometara, ujedinjena, jedna država. Svi zajedno, braćo i sestre, činimo Tursku’. Pamtim i izjavu Bakira Izetbegovića, člana Predsjedništva BiH i predsjednika Stranke demokratske akcije, na lokalnoj televiziji u noći kada je Erdogan pobijedio na predsjedničkim izborima u Turskoj. Poručivao je Erdoganu egzaltirano kako on ‘nije samo predsjednik Turske, već predsjednik svih nas’, te kako ‘moramo svi da se svrstamo pod njegovu zastavu… ‘  Malo je reći da je ta izjava jednostavno nevjerojatna za predsjednika jedne suverene države, predsjedniku druge države. To su, eto, oni jedan drugome. Još uvijek se nadam da ogromna većina građana Bosne i Hercegovine, uključujući i deklarirane Bošnjake, baš i ne vjeruju da je ‘to’ Bosna Erdoganu ili Erdogan Bosni. Nažalost, znam i da nije malo onih u BiH koji svoj temeljni identitet traže i pronalaze u Turskoj, zemlji koja je ovdje nekada bila okupator. Uostalom kao što je bila i u drugim zemljama na Balkanu, pa ljudima ne pada na pamet da Erdogana proglašavaju svojim predsjednikom. Ta je priča, zapravo, mnogo bliža Muslimanskoj braći kojoj je svaki musliman na drugoj strani planeta bliži od svakog nemuslimana koji je stoljetno susjed ovdje. Tu, međutim, dolazimo na drugi teren na kojem je srž mnogih današnjih storija o ovakvoj Bosni i Hercegovini.

Bosna sva u previranjima

Hrvatska je nesumnjivo ideološki podijeljena. Ima li i u BiH sličnih previranja?

Bosna je sva u previranjima, istinskim i namjerno provociranim. Ipak, pored činjenice da ima i ideoloških ‘previranja’, kako kažete, imam osjećaj da su ona mnogo više na drugom terenu, u isforsiranim nacionalnim podjelama. Kada biste danas postavili obično pitanje ljudima na ulici, bez ikakvog uvoda i kontekstualiziranja: ‘Što ste Vi?’ vjerujem da bi zanemarivo malo njih kazalo – učenik, radnik, glumac, umirovljenik…  Većina bi refleksno kazala – Bošnjak, Hrvat, Srbin ili rjeđe, Bosanac i Hercegovac… Ovo zadnje se u statistikama vodi pod ‘ostali’. Hrvatska je za mene na ovom terenu velika zagonetka. Eto, nema više Jugoslavije kao ‘tamnice naroda’, nije na frustrirajućem Balkanu već u Europi, ispoštovani su korijeni i ‘osloboditelji’, nema regije, samo susjedi, svoji na svome, pet sati na tri granice od Sarajeva do Pelješca itd. Odjednom spomenik Francetiću, crne košulje, u Jasenovcu ‘komunisti zatvarali…’ zločinci partizani što su vratili Dalmaciju, Istru… da se ne ide dalje. O čemu se radi?  Što je sad problem? Valjda će se jednog dana dokučiti da je vrijeme za relaksaciju, istinu i pitanja o važnijim stvarima od kojih se živi. Valjda treba još sačekati. Eto, tako to vidim.  

Zagreb je nedavno ostao bez Trga maršala Tita. Glavna sarajevska ulica je Titova ulica. Kakva je percepcija Bošnjaka prema Titu i je li moguće da i Sarajevo ostane bez Titove ulice?

Nitko u Sarajevu nikada nije javno postavio to pitanje, bez obzira na nacionalnost. Nema tu ni straha od režima, ni pritiska ‘jugonostalgičara’, već jednostavno, to je ovdje tako. Režima u tom smislu svakako i nema. Ogromna većina u Bosni i Hercegovini, bez obzira na to što smo daleko od toga da svi isto mislimo, ne pokazuje osjećaj da im je Tito nešto uzeo. Naprotiv, Bosna i Hercegovina i mi u njoj smo s njim bili bolji i u ta vremena sretniji. Uz to, Bosna i Hercegovina nije odredila Titovu povijesnu dimenziju, niti će. Svjetska povijest je to učinila i bez nas i bez Zagreba ili Beograda. I to ne preispituje, osim ponegdje zanemarivo. Ovo liječenje frustracija sada, bezmalo četrdeset godina kasnije, za mene je samo sramoćenje pred tom poviješću. I pred nama samima. Sve ostalo je mala priča, malih ljudi i malih formata. Iz, zapravo, svađalačkih razloga. Uostalom, eto i to se u današnjem svijetu zove demokracija.

Mediji i novinarstvo su u regiji, ali uostalom i u cijelom svijetu, na niskim su granama. Kako kao dugogodišnji ugledni vanjskopolitički novinar ocjenjujete medije i novinarstvo u regiji?

Iskreno, ne ocjenjujem nikako. Onog novinarstva u svijetu – čast  rijetkima – naprosto više nema jer se ciljano promijenio cilj novinarstva. Mediji više ne služe da bi informirali, već da bi oprali um i u taj prazan prostor ubacili nalog za lijeganje na rudu nečijeg interesa. Političkog, ideološkog, izbornog, xafsinškog, lopovskog… Smiješno je danas spominjati  elementarne postulate svjetskog novinarstva u kojima se nije mogla zamisliti informacija koja neće odgovoriti na svako od pet kultnih pitanja: tko, kad, gdje, kako i zašto? U politici koja danas razara svijet prvi nalog je ne postaviti pitanje: zašto? Ili: tko? Nedavno sam imao u rukama nekada respektabilne novine koje su objavile na dvije stranice intervju s uspješnim i zanimljivim čovjekom. Sve je tu, fotografija, pitanja, odgovori i – nigdje imena i prezimena intervjuiranog! Kada? Tražio sam u novinama u velikom predstavljanju programa predstojećeg Filmskog festivala u Sarajevu i nigdje nisam našao od kada do kada je festival. Itd. itd. Kada to kažeš nekome iz nove garde, za mnoge si staro gunđalo, dosadno. Dobro, može i tako. Barem se ne krijem iza anonimnih potpisa i ne psujem nikome majku. I lakše mi je što je tako. Valjda i to ima, na kraju krajeva, nekog smisla. A možda je greška što sam pretjerao učeći kako se život čita spram zvijezda, noću, i to na Istoku. Gdje Zapad polako ali izvjesno umire.          

tportal

17.08.2017.

"STRAŠNA MAJKA" NAJBOLJI FILM SARAJEVO FILM FESTIVALA

"Strašna majka" najbolji film Sarajevo Film Festivala



Nagrađeni dobitnici Sarajevo Film Festivala

Nagrađeni dobitnici Sarajevo Film Festivala

//////////////////////////////

„Srce Sarajeva“ za najbolji film dodjeljeno je filmu "Strašna majka", gruzijske rediteljice Ane Urushadze. Nagradu za najboljeg glumca dobio je Shervan Haji iz filma "Druga strana nade", a najboljom glumicom proglašena je Ornela Kapetani iz filma "Buđenje dana".

Nagrade „Srce Sarajeva“ dodjeljene su, u četvrtak naveče, najboljim rediteljima i rediteljkama, glumcima i glumicama te dugometražnim igranim, dokumentarnim, studentskim i kratkim filmovima, koji su prikazani u okviru 23. Sarajevo Film Festivala.

Najbolji film "Strašna majka" je priča o 50-godišnjoj domaćici Manani koja je prisiljena odabrati između porodičnog života i svoje strasti – pisanja, koju je godinama potiskivala.

Nakon što je primio nagradu "Srce Sarajeva" za najboljeg glumaca Shervan Haji je kazao da je šokiran. "Ova nagrada pripada svima. Nagrada je biti ovdje, ovo je predivno", dodao je on.

Ornela Kapetani, koja je proglašena najboljom glumicom, kazala je da nagradu koju je dobila u Sarajevu posvećuje svojoj majci.

Najboljim dokumentarnim filmom proglašen je "Grad sunca" reditelja Ratija Onelija.

U sekciji dokumentarni program specijalnu nagradu žirija dobio je film "Home" režisera Zdenka Jurilja.

Za najbolji kratki film proglašen je film "Plavetnilo", rediteljke Antonete Alamat Kusijanović. "SFF je bio moj prvi festival prije deset godina kada sam bila na Talent Campusu i ovo je moja prva nagrada. Čestitam mom kompletnom timu", rekla je ona.

Ove godine prvi put dodijeljene su nagrade za studentski film. Nagradu je dobio film "Čistoća", bosanskohercegovačkog reditelja Nevena Samardžića.

U ponoć će biti objavljeno i koji je film, na 23. Sarajevo film festivalu osvojio Nagradu publike.

U sklopu 18 programa 23. SFF-a publika je prethodnih sedam dana imala priliku pogledati 235 filmova, od čega 111 dugometražnih i 124 kratkometražna, 137 igranih, 70 dokumentarnih i 28 animiranih filmova. Za nagrade u svim regionalnim selekcijama SFF-a ove godine se takmičilo 46 filmova.


U petak će opet biti prikazani pobjednički filmovi iz svih kategorija, i to u Narodnom pozorištu, Ljetnom kinu Raiffaisen, kinu Meeting Pointu, Multipleks Cinema City, Sarajevo Summer Screen, Pozorištu mladih, Ljetnom kinu Novi Grad, Kinu Novi Grad i MMC kinu Ilidža.

U kategoriji za najbolji igrani film 2017. svjetske premijere su imali filmovi "Buđenje dana" debitanta Gentiana Kocija, "Meda ili ne tako sjajna strana stvari" rumunskog reditelja Emanuela Parvua, te "Zrno" u režiji Semiha Kaplanoglua.

Regionalne premijere na 23. SFF-u su imala četiri filma, i to "Pravci" Stephana Komandareva, "Sofijin sin" u režiji Eline Psykou, film gruzijske debitantice Ane Urushadze "Strašna majka", te "Taoci" reditelja Rezoa Gigineishvilija.

Izvan konkurencije takmiče se bh. filmovi "Muškarci ne plaču" Alena Drljevića te "Ptice kao mi" Faruka Šabanovića.

Za nagrade u svim regionalnim selekcijama SFF-a ove godine je prikazano 55 filmova, od čega se 46 takmičilo za nagrade "Srce Sarajeva".

"Počasno Srce Sarajeva" ranije je uručeno trosktrukom oskarovcu, američkom reditelju Oliveru Stoneu te legendarnom britanskom komičaru, oskarovcu Johnu Cleeseu.


Ceremoniji dodjele glavnih festivalskih nagrada u Narodnom pozorištu prethodila je ceremonija na crvenom tepihu na kojem su se našle brojne filmske zvijezde iz BiH, regije i svijeta.

17.08.2017.

DRŽAVNI PRAVOBRANILAC MLAĐEN MANDIĆ: "U ENTITETU RS-e JE VEĆ VIŠE STOTINA HEKTARA ZEMLJE I NEKOLIKO OBJEKATA UKNJIŽENO NA DRŽAVU BiH"

DRŽAVNI PRAVOBRANILAC MLAĐEN MANDIĆ: "U RS-u je već više stotina hektara zemlje i nekoliko objekata uknjiženo na državu BiH"


-Reći ću zbog čega je specifičan Veliki Žep. Do sudskog spora je došlo iz razloga što je napravljena greška, odnosno pokušaj izlaganja Velikog Žepa i prepisivanja na m:Tel. Ako razgovaramo kao pravnici – da li bi uknjižbom na m:Tel koji je akcionarsko društvo, da li bi se time smanjila teritorija Republike Srpske. Veliki Žep je bio prvo upisan na Srpske Šume pa onda je zabilježen pokušaj upisa na m:Tel, kaže Mandić.



DRŽAVNI PRAVOBRANILAC MLAĐEN MANDIĆ: 'U RS-u je već više stotina hektara zemlje i nekoliko objekata uknjiženo na državu BiH' - 2

Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine uputiće zahtjev Upravi za geodetske i imovinsko pravne poslove Republike Srpske za uknjižbu vojnog objekta Veliki Žep kod Han Pijeska na državu BiH, nakon što to zatraži Ministarstvo odbrane BiH.

 

U razgovoru za N1 v. d. pravobranica Bosne i Hercegovine Mlađen Mandić objašnjava dalju proceduru.

 

“Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine još nije stigla u Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine. Kada odluku dobijemo, poduzećemo zakonske korake na koje je Pravobranilaštvo BiH obavezano zakonom i Ustavom BiH. Mi postupamo po zahtjevima Institucija BiH. Ako Ministarstvo odbrane BiH podnese zahtjev za tu uknjižbu Pravobranilaštvo BiH je dužno da postupi po zahtjevu, a da li će Veliki Žep biti upisan na državu – BiH zavisi od Institucija Republike Srpske, odnosno od Uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove. Pravobranilaštvo BiH nema uticaj na Institucije Republike Srpske. Naš posao se završava slanjem zahtjeva za uknjižbu”, izjavio je Mandić.

 

Na pitanje šta će se desiti ako zahtjev za uknjižbu, kao i ranije, bude odbijen, Mandić kaže:

 

“Govorim kao pravnik, odluke Ustavnog suda BiH su obavezujuće na cijeloj teritoriji BiH, a neizvršenje odluka Ustavnog suda je krivično djelo za koje je propisana kazna zatvora, čini mi se, od tri godine. Pojedinci, a naročito pravnici iz Republike Srpske zlopotrebljavaju i pravo, a i Ustav. Teritorija jednog entiteta, jedne države je sasvim druga pravna katerogija od pojma vlasništva. U Republici Srpskoj već postoji svojina – to je zgrada SIPA-e, poligon SIPA-e u Istočnom Sarajevu, zatim državni zatvor u opštini Istočna Ilidža - to je više stotina hektara koje su uknjižene na državu BiH. Prema tome, samim knjiženjem se ne smanjuje teritorija Republike Srpske jer vi u jednoj teritoriji možete imati razne vrste vlasništva. To apsolutno nema nikakve veze sa uvećanjem ili umanjenjem teritorije Republike Srpake. Ja razumijem ljude koji ne znaju pravo pa izjavljuju da se otima teritorija Republike Srpske. To nije tačno”, pojasno je Mandić.

 

On  je pojasnio i koliko je do sada upućeno zahtjeva nadležnima u Republici Srpskoj za uknjižbu.

 

''Otprilike od 5-6 zahtjeva je, mislim, upućeno - za kasarnu u Doboju, u Bijeljini i još par poligona, čini mi se Manjača, itd. Međutim, Uprava za geodetske i imovinsko pravne poslove Republike Srpske je to odbila. Reći ću zbog čega je specifičan Veliki Žep. Do sudskog spora je došlo iz razloga što je napravljena greška, odnosno pokušaj izlaganja Velikog Žepa i prepisivanja na m:tel. Ako razgovaramo kao pravnici – da li bi uknjižbom na m:tel koji je akcionarsko društvo, da li bi se time smanjila teritorija Republike Srpske. Veliki Žep je bio prvo upisan na Srpske Šume pa onda je zabilježen pokušaj upisa na m:Tel. Pravobranilaštvo je upozoravalo geodetsku upravu da to ne mogu da rade i ono što je karakteristično da je direktor ili odgovorno lice povukao to izlaganje ne bi došlo do sudskog spora, Veliki Žep bi ostao - status quo”, rekao je Mandić.

///////////////////
//////////////////////////

GORČIN STOJANOVIĆ: "Odmah snimati seriju o Dodiku, bilo bi to dosad neviđeno u svijetu show biznisa"

“Nikada nisam gledao ništa od toga, duže od desetak minuta ali sam upoznat sa srpsko-bosanskim serijama. U oba slučaja junaci su primjereni estetici tih serija, tako da mislim da je to “izvanredna” ideja i nema razloga da se čak ide daleko u prošlost kakva je Radovan Karadžić, treba odmah snimati seriju o Dodiku"



GORČIN STOJANOVIĆ: 'Odmah snimati seriju o Dodiku, bilo bi to dosad neviđeno u svijetu show biznisa'

Priča o snimanju serije “Alija” u produkciji turske državne televizije (TRT), u režiji Ahmeda Imamovića i uz aktivno angažovanje sina Alije Izetbegovića, Bakira, podigla je medijsku prašinu, a stvar se dodatno “komplikuje” nakon kritika predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika na račun svega toga i prijedloga da se napravi film o Radovanu Karadžiću.

 

Dodik je u medijima izjavio da je serija Alija način da se opere njegova biografija, a da je vrhunac svega to što Bakir Izetbegović, ne samo što učestvuje u radu ekipe koja snima film o njegovom ocu, nego se pojavio u Tarčinu, mjestu gdje su Srbi bili zatvarani i ” gdje je njegov otac dolazio da vidi da li je to mučenje bilo dovoljno veliko da bi zadovoljilo njegovu sujetu”.

 

Predsjednik Republike Srpske je za agenciju Srna kazao da je Alija Izetbegović napisao Islamsku deklaraciju, da je bio poznat i viđen član Handžar divizije u Drugom svjetskom ratu i da ga je smrt spriječila da ne završi u Hagu.

 

O tome je za “Danas” komentarisao reditelj Gorčin Stojanović.

 

Stojanović je rekao da nije dovoljno upoznat sa estetikom turskih serija: “Nikada nisam gledao ništa od toga, duže od desetak minuta ali sam upoznat sa srpsko-bosanskim serijama. U oba slučaja junaci su primjereni estetici tih serija, tako da mislim da je to “izvanredna” ideja i nema razloga da se čak ide daleko u prošlost kakva je Radovan Karadžić, treba odmah snimati seriju o Dodiku dok je još na vlasti. Bilo bi to dosad neviđeno u svijetu šou biznisa.”

 

On podsjeća da veliki dio književnosti problematizuje obračune sinova i očeva, ali da ne može da sudi o umjetničkom angažovanju Bakira Izetbegovića, jer njegov prethodni rad ne poznaje, dok je Ahmed Imamović, kao reditelj, prema Stojanovićevom mišljenju, kompetentan da snima serije.

 

(Danas/SB)

17.08.2017.

INSTITUT ZA ISTRAŽIVANjE GENOCIDA KANADA : SNIMATI FILM O RAROVANU KARADžIĆU, ARHITEKTI BOSANSKOG GENOCIDA, JE NAGRADA PLANERU, ORGANIZATORU I IZVRŠIOCU ZLOČINA GENOCIDA !

Institut za istraživanje genocida, Kanada : Snimati film o Radovanu Karadžiću, arhitekti bosanskog genocida, je nagrada planeru, organizatoru i izvršiocu zločina genocida !


August 17. 2017.


Povodom pokušaja filmske humanizacije monstruma, po zlu genocida čuvenog Radovana Karadžića, največeg zločinca poslije holokausta u Evropi, saopštenjem za javnost se oglasio Institut za istraživanje genocida, Kanada.



Image result for radovan karadzic u hagu fotos


Image result for radovan karadzic u hagu fotos


Image result for ratko mladic u hagu fotos


Image result for radovan karadzic u hagu fotos


Image result for ratko mladic u hagu fotos


Image result for ratko mladic u hagu fotos


Image result for radovan karadzic u hagu fotos


Image result for milorad dodik i dragan covic karikature


Image result for milorad dodik i dragan covic karikature


Image result for milorad dodik i dragan covic karikature


Image result for milorad dodik i dragan covic karikature


Snimati film o Radovanu Karadžiću, arhitekti bosanskog genocida, je nagrada planeru, organizatoru i izvršiocu zločina genocida čime se legalizira i legitimizira agresija i genocid. Radovan Karadžić je arhitekta agresije i genocida na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Destine hiljada ljudi, žena i djece je poslao u smrt.

Snimanje filma o takvom zločincu još jednom opominje da je u eri zaštite ljudskih prava i sloboda u modernoj Evropi i civilizovanom svijetu moguće bez ikakvih problema izvršiti najstrašnije zločine protiv čovjeka, civilizacije, zločine agresije, genocida, i kasnije nagradite arhitekte tih zločina snimanjem filma o njima.

Snimanjem filma o zločincu Karadžiću, Dodik i njegov politički establišment negira zločin genocida u Republici Bosni i Hercegovini, čime, imajući u vidu naučnu činjenicu da negiranje genocida predstavlja zadnju fazu genocida, neposredno učestvuje u nastavku genocida drugim sredstvima.

Dozvoliti snimanje filma o ratnom zločincu je i kršenje Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida. Konvenciju i međunarodno pravo tako činimo besmislenim čime se podstiče i motiviše vršenje genocida i nekažnjavanje idejnih tvoraca i izvršilaca zločina genocida.

Ratni zločinac Radovan Karadžić je bio politički lider velikosrpskog projekta usmjerenog na razbijanje bosanskohercegovačke države, istrebljenjem Bošnjaka, negiranjem i potiskivanjem historijskog bošnjačkog bića. Ti destruktivni procesi nastavljaju se i danas, negiranjem prava Bošnjaka na njihovu zemlju, jezik, kulturu i tradiciju.

Kontinuirano se na silu protjerava Ideja Bosne i Bosanski duh, kao bosanskohercegovačko svjedoćenje čovjeku i civilizaciji o toleranciji, priznavanju, prihvatanju, poštovanju drugog i drugačijeg. Udružena zločinačka garnitura koju je vodio Radovan Karadžić, ujedinjena s vojnom garniturom koja je neposredno odgovarala ratnom zločincu Slobodanu Miloševiću, a u kojoj su veliku ulogu odigrali patološke ubice mnogih paravojnih formacija, izazvali je agresiju i genocid u Bosni i Hercegovini.

Počinili su najgore i najmasovnije zločine poslije holokausta u Evropi sa ciljem da Republika Bosna i Hercegovina prestane postojati za račun velike Srbije. Relevantni podaci i dokazi potvrđuju genocidni plan, genocidnu namjeru i izvršenje genocida u svim okupiranim mjestima Republike Bosne i Hercegovine, gradovima u opsadi, sigurnim zonama UN-a i slobodnim područjima Republike.

Navedeno saznanje je objektivno, istinito, naučno saznanje, do koga se došlo svim dosadašnjim relevantnim naučnim istraživanjima.

Ljudska prava su odavno postali samo “oružje” moćnih nacija, “oružije” koje je uništilo moral, deklasiralo Ujedinjene nacije, ponizilo istinu i pravdu. To “oružije” kontinuirano koristi baštinik zločinačkog djela optuženog zločinca Radovana Karadžića, Milorad Dodik u svome anticivilizacijskom pokušaju negiranja države Bosne i Hercegovine, bošnjačkog naroda, bosanskog jezika i bosanske historije, kulture i tradicije.

A, Bosna i Hercegovina, Bošnjaci i bosanski jezik su kontinuirano opstali u svim ponorima civilizacija jer nude alternativu ljudskoj moralnoj bijedi, alternativu zvanu Ideja Bosne i Bosanski duh. Zato Dodikova histerična antidržavna hajka sa ciljem čuvanja vlastite stolice ide prije svega na štetu srpske komponente Ideje Bosne i Bosanskog duha.

Na potezu je ta komponenta da se konačno uzdigne iz vlastitog zločina prema drugom, ali i prema sebi, i priznanjem zločina, pokajanjem za zločin pokaže da još ima šanse da bude u zagrljaju Ideje Bosne i Bosanskog duha.

25 godina poslije agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim građanima preživjele žrtve i svjedoci tih največih zločina poslije holokausta u Evropi još su daleko od istine i pravde. I dalje je prisutno nastojanje da se falsificira slika Bosne i Hercegovine i da se Evropi i svijetu predstavi po modelu koji montiraju stratezi Velike Srbije i Velike Hrvatske. Razvija se i jača opasna i obmanjujuća razorna antibosanska konstrukcija Bosne i života u njoj.

To je razlog što se Milorad Dodik kontinuirano ruga preživjelim žrtvama agresije i genocida, sada snimanjem filma o optuženom ratnom zločincu Karadžiću u kome ga želi prikazati od zločinca do “filmskog junaka”, vrijeđajući žrtve svih zločina u svijetu. Snimiti film o optuženom ratnom zločincu je početak kraja savremene civilizacije i savremene kulture, jer nije spriječila niti kaznila zločin genocida u Bosni i Hercegovini na kraju XX stoljeća, a što je njena obaveza u skladu sa Konvencijom o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida i Poveljom Ujedinjenih nacija.

Snimanje filma o ratnom zličincu je i operacionalizacija poznatih političkih odluka Zapada prema agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocidu nad Bošnjacima i de facto je presuda žrtvama genocida. Entitet Republika Srpska i danas predstavlja posljednje mjesto aparthejda i gušenja ljudskih prava i sloboda ne samo u Evropi, već i u svijetu.

Još jednom u ime našeg Internacionalnog ekspertnog tima šaljemo poruku svijetu da se što prije obuzda diktatorski status Milorada Dodika o čemu smo posebno pisali kanadskom premijeru Justinu Trudeau, navodi se u saopštenju za javnost Instituta za istraživanje genocida Kanada.

(Kliker.info)

/////////////////////////
///////////////////////////////

Prof.dr. Zlatko Hadžidedić : Britanija želi podjelu Bosne i Hercegovine i Makedonije

Hrvatska djeluje kao faktor nestabilnosti, dok je strateški cilj Srbije eurointegracije, kaže za N1 prof. dr. Zlatko Hadžidedić, stručnjak za međunarodne odnose, političku teoriju i teoriju nacionalizma.U srijedu je predsjedavajući

////////////////////////////////////

////////////////////////////

//////////////////////////

//////////////////////////

IZETBEGOVIĆ NAJAVIO TUŽBU PROTIV DODIKA: 'Alija je bio regrutovan u partizansku vojsku!'

IZETBEGOVIĆ NAJAVIO TUŽBU PROTIV DODIKA: "Alija je bio regrutovan u partizansku vojsku!"

17.08.2017.

USTAVNI SUD UBRZAVA BiH KA NATO

Ustavni sud ubrzava BiH ka NATO


Šta odluka Ustavnog suda znači za put BiH ka NATO: Pripadnik Oružanih snaga BiH

Šta odluka Ustavnog suda znači za put BiH ka NATO: Pripadnik Oružanih snaga BiH

////////////////////////////////////////

Ustavni sud Bosne i Hercegovine odbio je apelaciju Pravobranilaštva Republike Srpske, koje je uložilo žalbe na raniju odluku Suda BiH da se vojna imovina u Han Pijesku uknjiži na BiH. Odluka Apelacionog vijeća BiH je konačna i izvršna.

Knjiženje perspektivne vojne imovine jedan je od koraka u procesu ispunjavanja uslova za aktiviranje Akcionog plana za članstvo (MAP) u NATO-u. Od 63 perspektivne vojne lokacije, 23 se nalaze na teritoriji RS-a, a vlasti tog entiteta godinama već odbijaju uknjižiti ih u vlasništvo BiH.

Međutim, pitanje je da li će pravni epilog u slučaju objekta Veliki Žep u Han Pijesku biti model za rješavanje preostalih vojnih lokacija na teritoriji Republike Srpske, a pitanje je i šta će to značiti za put BIH ka NATO-u.

Prije gotovo godinu dana Pravobranilaštvo Republike Srpske uložilo je apelaciju Ustavnom sudu BiH i zatražilo odgodu izvršenja Odluke Apelacionog vijeća Suda BiH kojom je naloženo da vojna imovina u Han Pijesku, tačnije objekat Veliki Žep bude uknjižena na BiH.

Ustavni Sud BiH odbio je žalbu, a ova odluka je konačna. Što znači da se otvara mogućnost da se vojna imovina može knjižiti na Bosnu i Hercegovinu, odnosno za potrebe Oružnih snaga BiH.

Iz Ministrastva odbrane BIH je saopšteno: „MO BiH ne komentariše odluke Ustavnog suda BiH pa ni ovu. Kako smo informisani, odluka je konačna i obavezujuća, a njeno provođenje će u skladu sa zakonom zahtijevati Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine, kao zakonski zastupnik MO BiH“.

Riječ je o zahtjevu za uknjižbu stacionarno-komunikacijskog čvorišta Veliki Žep, odnosno nepokretnosti ukupne površine 11.474 kvadratna metra.

Za Amera Jerlagića, predsjednika Stranke za BiH, odlukom Ustavnog suda otvara se put prema članstvu BiH ka NATO savezu.

„Na bazi ovog presedana sutra je moguće nastaviti knjižiti svu vojnu perspektivnu imovinu na Oružane snage Bosne i Hercegovine, odnosno državu Bosnu i Hercegovinu i na taj način imati konačno ispunjen uslov iz Talina, 2010. godine, kada je u pitanju ispunjenje uslava MAP-a, odnosno pristupanje euroatlanskim integracijama“, kaže Jerlagić za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Iz Republike Srpske uslijedile su oštre reakcije političara, izvršne i zakonodavne vlasti, koji su ovu odluku Ustavnog suda BiH ocijenili kao "otimanje teritorije Republiike Srpske".

Ne postoji zakon koji kaže da BiH ima imovinu: Milorad Dodik
Ne postoji zakon koji kaže da BiH ima imovinu: Milorad Dodik

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je u izjavi za novinsku agenciju SRNA rekao da je ovo samo jedna u nizu odluka Ustavnog suda BiH koja je politički dirigovana i direktno uperene protiv RS-a.

„Da budem iskren do kraja, ova odluka za mene nije iznenađenje ako se ima u vidu da Ustvani sud BiH u kontinuitetu donosi antiustavne i političke odluke. Ne postoji zakon koji kaže da BiH ima imovinu, te prema tome ne postoji nijedan pravni osnov za knjiženje bilo koje lokacije ili objekta kao BiH“, rekao je za SRNA-u Milorad Dodik.

Iz Uprave za geodetske i imovinsko-pravne odnose Republike Srpske (RUGIP) smatraju da nema uslova za provođenje presude Suda BiH.

Što se tiče sprovođenja presude o upisu imovine u Han Pijesku istaknuto je da nema uslova za sprovođenje presude Suda BiH. Naime, postupajući u prvostepenom i drugostopenom upravnom postupku, u zakonu predviđenim rokovima, utvrđeno je da postoje određene manjkavosti u presudi Suda BIH , te da navedena presuda nije sprovodiva u evidencijama o nepokretnostima koje vodi Uprava, odnosno Područna Jedinica Han Pijesak“, naveli su u odgovoru na upit RSE iz RUGIP-a.

Amer Jerlagić iz Stranke za BIH napominje da je nepovođenje presuda Ustavnog suda krivično djelo.

„Nema više nijedne instance gdje se može žaliti. Odluke Ustvanog suda se moraju provoditi. Znamo da je neprovođenje odluka krivično djelo. Tako da svi oni koji ne budu spremni provoditi odluke Ustavnog suda snosit će posljedice, bilo da se radi o Geodetskom zavodu entiteta Republika Srpska ili da se radi o nekim ministarstvima i Vladi RS-a“, kaže Jerlagić.

Podrška nadležnim organima u procesu knjiženja perspektivne vojne imovine na državu BiH: OHR u Sarajevu
Podrška nadležnim organima u procesu knjiženja perspektivne vojne imovine na državu BiH: OHR u Sarajevu

Iz Ureda Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini saopštili su da OHR tek treba temeljito razmotriti odluku Ustavnog suda BiH u predmetu Han Pijesak. Ali i pored toga Ljiljana Radetić, glasnogovornica OHR-a napominje da OHR izražava punu podršku svim nadležnim organima u procesu knjiženja perspektivne vojne imovine na državu BiH.

„Organi RS moraju omogućiti knjiženje sveukupne perspektivne vojne imovine koja se nalazi na teritoriji RS, te u tom kontekstu, moraju također provesti i odluku Suda BiH u predmetu Han Pijesak. Osim toga, mora se provesti i odluka Ustavnog suda BiH iz 2012. godine koja se odnosi na šira pitanja vlasništva nad državnom imovinom. Javno ili privatno vlasništvo nad nepokretnom imovinom ni na koji način ne utiče na teritoriju niti teritorijalnu jurisdikciju države ili entiteta. Lokacije perspektivne vojne imovine ili druga državna imovina uknjižena kao vlasništvo države BiH i dalje je dio teritorije Republike Srpske ili Federacije“, saopštila je Radetić iz Ureda visokog predstvanika u BIH.

Sud BiH je krajem 2015. godine naložio knjiženje vojne imovine u Han Pijesku na BiH, RUGIP je uložio prigovor, koji je Apelaciono vijeće Suda BiH odbilo.

„Mislim da će ova odluka ostati, da kažem u nekom vakumu neispunjavanju ustavnih obaveza. Imamo nagovještaj da će se tako nešto desiti sa obzirom na izjave visokih zvaničnika iz Republike Srpske. Opet ćemo imati status quo“, ocijenjuje za naš program Denis Hadžović iz Centar za sigurnosne studije.

17.08.2017.

ŽELJKO KOMŠIĆ: SPAS ZA HRVATE U BiH JE ODLAZAK DRAGANA ČOVIĆA

Prjedlog Željka Komšića : Spas za Hrvate u BiH je Čovićevo povlačenje iz političkog života

August 17. 2017.



Predsjednik Demokratske fronte (DF) Željko Komšić smatra da je prijedlog izmjena Izbornog zakona koji je u parlamentarnu proceduru dostavio HDZ BiH anahron, antievropski, antidemokratski i diskriminatorski. Malo prostijim i jednostavnijim jezikom rečeno – to treba “nabiti s noge na nogu”, poručio je Komšić u izjavi za TV1.

Komšić upozorava da bi svako ko bi pristao na rješenja koja su predviđena pomenutim prijedlogom, ubio BiH i svaku mogućnost da se u ovoj zemlji živi normalno i civilizovano.

“Prihvatanje takvog prijedloga jednostavno ne dolazi u obzir”, kategoričan je Komšić, koji je i poslanik DF-a u Parlamentu BiH.

Prihvatanje HDZ-ovog prijedloga o izmjenama Izbornog zakona BiH, smatra on, odmaklo bi ovaj prostor, ne samo BiH, nekih stotinjak godina od EU.

“Znaju to i Dragan Čović i HDZ. To im je već i stavljeno do znanja od strane pojedinih zemalja EU, pogotovo od strane Njemačke”, ističe on.

Umjesto takvog prijedloga zakona, predsjednik DF-a mišljenja je da bi spas za Hrvate u BiH, a i za cijeli hrvatski narod na ovim prostorima, bilo konačno povlačenje Dragana Čovića iz političkog života, kao i iz svakog oblika javnog djelovanja.

Podsjećamo, izmjene i dopune Izbornog zakona BiH su, na prijedlog delegata iz hrvatskog naroda, usvojene na sjednici Doma naroda sredinom jula. O ovom pitanju izjasniće se i Predstavnički dom Parlamenta BiH na jednoj od narednih sjednica.

(Kliker.info-)


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature

Image result for dragan covic i milorad dodik karikature

Image result for dragan covic i milorad dodik karikature

Image result for dragan covic i milorad dodik karikature
Image result for dragan covic i milorad dodik karikature






16.08.2017.

OHR O ODLUCI USTAVNOG SUDA: "ORGANI ENTITETA RS-a MORAJU OMOGUĆITI KNJIŽENJE VOJNE IMOVINE I PROVESTI ODLUKU SUDA IZ 2012. GODINE"

OHR O ODLUCI USTAVNOG SUDA: "Organi RS-a moraju omogućiti knjiženje vojne imovine i provesti odluku suda iz 2012. godine"


Osim toga, istaknuto je, mora se provesti i odluka Ustavnog suda BiH iz 2012. godine koja se odnosi na šira pitanja vlasništva nad državnom imovinom.



OHR O ODLUCI USTAVNOG SUDA: 'Organi RS-a moraju omogućiti knjiženje vojne imovine i provesti odluku suda iz 2012. godine' - 2

Sukladno stavu koji zastupa Upravni odbor Vijeća za provedbu mira, OHR izražava punu podršku svim nadležnim organima u procesu knjiženja perspektivne vojne imovine na državu BiH.

 

– Organi RS moraju omogućiti knjiženje sveukupne perspektivne vojne imovine koja se nalazi na teritoriji RS, te u tom kontekstu, moraju također provesti i odluku Suda BiH u predmetu Han Pijesak – odgovor je OHR-a na upit novinara o odluci Ustavnog suda BiH na apelaciju RS po pitanju knjiženja vojne imovine.

 

Osim toga, istaknuto je, mora se provesti i odluka Ustavnog suda BiH iz 2012. godine koja se odnosi na šira pitanja vlasništva nad državnom imovinom.

 

– Javno ili privatno vlasništvo nad nepokretnom imovinom ni na koji način ne utiče na teritoriju niti teritorijalnu jurisdikciju države ili entiteta – naglašeno je u komentaru OHR-a.

 

Lokacije perspektivne vojne imovine ili druga državna imovina uknjižena kao vlasništvo države BiH i dalje je dio teritorije Republike Srpske ili Federacije.


////////////////////////////////

MINISTARSTVO ODBRANE BIH: Odluka Suda konačna i obavezujuća

Ministarstvo odbrane BiH saopćilo je danas da je odluka Ustavnog suda BiH u vezi sa knjiženjem vojne imovine konačna i obavezujuća i da će njeno sprovođenje u skladu sa zakonom zahtijevati Pravobranilaštvo BiH, kao zakonski zastupnik resornog ministarstva.


MINISTARSTVO ODBRANE BIH: Odluka Suda konačna i obavezujuća

Iz Ministarstva odbrane BiH navode da su posredstvom Pravobranilaštva BiH informirani o odluci Ustavnog suda BiH, koji je odbio apelaciju Pravobranilaštva Republike Srpske u vezi sa knjiženjem vojne imovine, ali da odluke ne žele komentirati.

 

"U vezi sa značajnim brojem medijskih upita koji se odnose na odluku Ustavnog Suda BiH o apelaciji koja se tiče pitanja vlasništva nad Stacionarnim komunikacijskim čvorištem Veliki Žep kod Han Pijeska, Ministarstvo odbrane BiH potvrđuje da je posredstvom Pravobranilaštva BiH informirano o odluci", navodi u saopćenju za javnost.

 

U saopćenju se dodaje da Ministarstvo odbrane BiH ne komentira odluke Ustavnog suda BiH, pa ni ovu.

 

"Kako smo informirani, odluka je konačna i obavezujuća, a njeno sprovođenje će u skladu sa zakonom zahtijevati Pravobranilaštvo BiH, kao zakonski zastupnik Ministarstva odbrane BiH", navodi se u saopćenju.

 

Marina Pendeš, ministrica odbrane BiH, također je odbila komentirati odluku Ustavnog suda BiH no za Hrvatski Medijski Servis kratko je kazala kako smatra da će odluka Ustavnog suda "pomoći Ministarstvu odbrane, odnosno BiH u aktiviranju MAP-a".

////////////////////////
16.08.2017.

PROF. DR. SENADIN LAVIĆ : ZNANJE JE NAŠ NAJVEĆI PRIJATELJ, A NEZNANJE NAŠ NAJVEĆI NEPRIJATELJ !

Profesor.dr. Senadin Lavić :Znanje je naš najveći prijatelj, a neznanje naš naš najveći neprijatelj !

August 16. 2017.


Gdje god da živimo, u Hrvatskoj, Evropi ili bilo kom dijelu svijeta, čuvajmo i branimo svoj identitet i živimo za našu Bosnu –   istakao je u svom prigodnom predavanju  u Zadarskom islamskom centru poznati bh kulturolog Pr. dr. Senadin Lavić, profesor sarajevskog Fakulteta političkih nauka i predsjednik BZK Preporod“.

Medžlis Islamske zajednice Zadar

Dok je zadarske ulice neumoljivo pržilo vrelo avgustovsko sunce, a temperatura u hladu dosezala 44 podeoka C skale, u Islamskom centru Zadar u Skročini na broju 27A skupila se velika grupa građana, koji su do kraja ispunili džamijske prostorije, a  jedan broj njih morao se zadovoljiti sa mjestom u hodniku. Svi oni su nestrpljivo čekali da čuju aktuelnu besjedu Pr. dr. Senadina Lavića, profesora Fakulteta političkih nauka Univerziteta Sarajevo i direktora Bošnjačke zajednice kulture (BZK) “Preporod“, koji je tog dana u cik zore krenuo iz Sarajeva da svoje vrijeme sa njima podijeli i u njima ojača uvjerenje  da je njihova sveta dužnost braniti i čuvati svoj identitet.

 

O g. Senadinu Laviću se već mnogo zna. Rođen je 1965.g. u Konjicu. Svojim predanim radom u obrazovnom procesu, spisateljstvu i kulturi afirmisao je i reafirmisao ne samo sopstvene već opšte bosanske i bošnjačke vrijednosti. Uspješan je pedsjednik “Preporoda“ i profesor na Fakuitetu političkih nauka u Sarajevu. U Zadar je došao da svoje vrijeme, znanje i iskustvo podijeli sa svima onima koji u njemu prepznaju osobu od koje imaju šta čuti i naučiti.

Islamski centar Zadar

U Zadarskoj županiji živi odko 1.200 Bošnjaka, ali i veliki broj drugih islamskih vjernika, prije svega Albanaca. Vjerske slobode su primjerne svakom demokratskom društvu…Svugdje gdje postoji kritična masa vjernika treba dozvoliti izgradnju prostora, u kojem će vjernici prakticirati svoju vjeru. I zadarski muslimani su duže vrijeme nastojali obezbjediti molitveni prostor, što im je pošlo za rukom tek u maju 2011. godine, kada je Islamska zajednica Hrvatske za njihove potrebe kupila jednospratnicu u zadarskom naselju Skročina i preuredili je u mesdžid (džamija bez minareta), u kojem je obezbjeđen manji molitveni prostor, stan za imama i prostor za druženje. Time se Zadarski mesdžid odvojio od Riječkog, a za imama je postavljen ef. Ćamil Bašić, koji i danas obavlja tu dužnost.

Senadin Lavić o Bošnjačkom identitetu

 Svaki narod ima neprikosnoveno pravo na vjeru i vjerovanje. Imaju ga i Bošnjaci. Bošnjaci imaju svoju, vjeru, kulturu i tradiciju, koja u nečim i  nadmašuje kulturu i vjeru njihovih susjeda. To im daje, potvrđuje i vrednuje vlastiti identitet.

“Gdje god da živimo, u Hrvatskoj, Evropi ili bilo kom dijelu svijeta, čuvajmo i branimo svoj identitet, živimo za svoju BIH“,  poručio je S. Lavić  već na početku svog izlaganja prisutnim u Islamskom centru Zadar i zahvalio im što čuvaju i unapređuju svoju vjeru i tradiciju.

U svom izlaganju Lavić je govorio o procesima koji se vode i pokreću u svijetu, a imaju poseban  odraz i uticaj na narode Balkana, prije svega bh muslimane. Dio izlaganja odnosio se na prelaznu prelomnu epohu iz 20-og u 21. stoljeće, u kojoj su neumoljivo rušene ljudske vrijednosti, padao moral, a ljudi pretvarani u robove novog doba. Poguban uticaj na Bosnu, Bosance i Bošnjake imali su i imaju velikosrpski projekti usmjereni na razbijanje bh države, istrebljenje muslimana,  negiranje i potiskivanje historijskog bošnjačkog bića. Ti destruktivni procesi započeti u Sandžaku 1912-te, u BiH se razorno nastavljaju  i danas, negiranjem prava Bošnjaka na njihovu zemlju, jezik, kulturu i tradiciju.

Nažalost, i dalje je prisutno nastojanje da se falsificira slika BiH i da se Evropi i svijetu predstavi po modelu koji montiraju  stratezi Velike Srbije i zagovornici Velike Hrvatske. Razmjere antibošnjaštva i antibosanstva se sve više šire u težnji da opravdaju iracionalno i lažima daju snagu istine, da od laži naprave istinu.  Potiskivanjem bošnjačkog povijesnog bića razvija se i jača opasna i obmanjujuća razorna antibosanska konstrukcija Bosne i života njoj.

U takvim uslovima sve veći značaj imju oni koji su stali u zaštitu ljudskih prava i odbranu ljudskih vrijednosti.

Poseban akcenat u svom izlaganju Lavić je dao obrazovanju mladih.

Znanje je naš najveći prijatelj, a neznanje naš naš najveći neprijatelj. Razvijajmo svoje muslimansko bošnjačko biće.  Od  svakog treba učiti i uzeti ono što je dobro. Šaljimo našu djecu u škole, pomozimo i potstaknimo njihovo obrazovanje. Samo obrazovani (mladi) mogu dići naš narod i pokrenuti ga naprijed.

Bila je ovo i prilika potsjetiti se nekih Lavićevih stavova o entiteu Rs. Sasvim je jasno da entitet Rs i danas predstavlja posljednje mjesto aparthejda i gušenja ljudskih prava ne samo u Evropi, već i većem dijelu svijeta.

Istjerivanje magarećije pameti“

Zadatak džemata je da živi sa svojim džematlijama, jača njihovu svijest i razvija muslimansko biće. To dobro znaju u Islamskom centru Zadar.

Imam zadarske džamije Ćamil ef.  je svoje vrijeme predviđeno za hutbu poklonio gostu iz Sarajeva i svoje izlaganje o “ ljudskoj nesreći” sveo na svega par minuta, zaključujući da se “nesreća može odagnati samo istjerivanjem „magarećije pameti“ a ne vješanjem konjskih potkovica na kućna  vrata i vrata automobila“.

U toku džuma namaza imali smo prilike susresti  Bosance koji ovih dana provode svoje vrijeme na nekom dijelu Jadrana, i nije im bilo ni daleko ni teško doći u Zadar da vide i čuju Senadina Lavića, kojeg je imam Ćamil s pravom predstavio kao “borca za mir, istinu i pravdu.“ Među prisutnima je bio i mladi zenički arhitekta Mujičić Ismar, koji sa svojom vjerenicom Sabinom provodi dane odmora na otoku Viru.

Za mene je to bila prilika upoznati Šahinović Safeta iz Bužima i sa njim obnoviiti sjećanja teške dane agresije, uspjehe slavne 505. Bužimske brigade i njenog herojskog komandanta Izeta Nanića.

Usud ili prokletstvo BiH?

Teško je reći da li Bosnu prati usud ili prokletstvo. Ima se dojam da na Bosni i Bosancima i dalje ostaje neka vrsta  prokletstva po kojem neki koji su rođeni i odrasli u ovoj lijepoj zemlji ne poriznaju svoju zemlju, već je  i dalje je negiraju,  osporavaju nju i njene vrijednosti, odbacuju je i iz njenog majčinskog zagrljaja bježe susjedstvu, mada je ona njihov zavičaj, njihova domovina i njihovo izvorište, u kojem su zajedno sa drugima doživjeli i proživjeli najsretnije dane svog života. Ne mali broj njih slobodno, otvorerno i nekažnjeno govori protiv nje i agituje za nepivimoe strukture  – u Srbiji i  Hrvatskoj. A takva mogućnost,po mišljenju mnogih,  proizilazi iz činjenice da sjede na dvije stolice i koriste dvojno državljanstvo, sa kojim im majka Domovina postaje rezervnom domovinom.

Ma koliko se trudili, nastojali i uspjevali obezvrijediti ono što su BH narodi kroz vjekove stvorili, Bosni, Bosancima i Bošnjacima niko ne može osporiti da su bili Evropa, pa i onda kada su drugi  imali samo san o Evropi.

Evropa je mnogo ranije prošla kroz nas, prozimajući nas vrijednim značajkama i vrijednostima i niko nam nema pravo uskraćivati stečene vrijednosti i osporavati pripadnost toj Evropi. Ako ne po standardu, za mnoge smo po mnogo čemu i danas – više nego Evropa!

Zijad Bećirević (Chicago raja)




















16.08.2017.

ISTINE O" HRVATIMA" I" SRBIMA" U BOSNI I HERCEGOVINI

Istine o" Hrvatima" I" Srbima" u Bosni I Hercegovini

Nažalost, imamo situaciju da su nekadašnji Bošnjaci pravoslavne vjeroispovijesti (tj. prisilno pokršteni heretièki Bosnjaci) zaboravili, ili pak dobrovoljno odbacili u zaborav svoju pradjedovsku Bošnjaèku (i dijelom Vlašku) pripadnost , te se uklopili u tuði nacionalni okvir.
Istine o" Hrvatima" I" Srbima" u Bosni I Hercegovini

Sve do kraja 19-tog stoljeca Bosanski katolici i pravoslavci nisu se nazivali nit tzv."Hrvatima" nit tzv."Srbima",nego Bošnjacima,a tzv."srpsko-hrvatski" politicki faktor nije imao nikakvog znacajnog utjecaja na zbivanja u Bosni u njenoj cijeloj dotadašnjoj historiji.

Bosanski franjevci su kroz cijeli Srednji Vijek širili katolicizam medu Bošnjacima bogumilske vjere,ali ne i tzv."hrvatstvo",dok "pravoslavaca" prakticno nije ni bilo u Bosni sve do ulaska Bosne u sastav Otomanskog Carstva.

Medutim,krajem 19-tog stoljeca to stanje se mijenja i Bosanski katolici i pravoslavci preko noci postaju tzv. "Hrvati" i tzv. "Srbi".Od tada je Bosanski narod podijeljen i od tada pocinju i svi sukobi unutar Bosne i njenog naroda,što se NIKADA prije u cijeloj historiji Bosne nije dogadalo nego su se Bošnjaci svih vjeroispovjesti borili za Bosnu,a ne protiv nje.

O Bosnjacima,kao jednom narodu tri razlicite vjere,govori,1844 i otac srpskog radikalizma Ilija Garasanin,govoreci o "potrebi bratstva izmedju Bosnjaka i Srba i ostalih Slavena".

Osvrnimo se,dakle, na Nacertanije (1844), Ilije Garašanina. U svom programu Nacertanije on narod Bosne naziva Bošnjacima - bez obzira na vjersku pripadnost - i kada govori o programu posrbljavanja Bosnjaka on kaze: ...K ovome treba dakle uciniti da se Bošnjaci i ostali Slaveni obrate..." Nadalje, predlaže da se: "nekoliko mladih Bošnjaka u srpsku službu državnu prima da bi se ovi...obucavali i za takove cinovnike pripravljali koji bi ono što su u Srbiji naucili posle u svom otecestvu u djelo privesti mogli."

Da bi plan velike Srbije tekao bez vecih problema,i posrbljavanje Bosnjaka muslimana izvrsilo kako je zamislio,Garašanin smatra da bi se trebala pisati i opca historija Bosne gdje se "ne bi smela izostaviti slava i imena nekih muhamedanskoj veri prešavsi Bošnjaka" i nadalje napominje da bi ova historija trebala da bude oprezno pisana i to iskljucivo "u duhu narodnog jedinstva Srba i Bošnjaka",i od strane "coveka vrslo sposobnog i duboko pronicavajuceg." (ovdje je znacajno primjetiti da Garasanin ne spominje nikakve millete,nego na vise mjesta koristi narodno ime Bosnjaci za CJELOKUPAN narod u Bosni,dakle kao zajednicki naziv svih Bosnjaka,bez obzira na vjeru).

Meta njegovog programa bili su i pravoslavni i katolicki Bošnjaci,tako Garasanin kaze da nece biti velikih problema "preobratiti",odnosno posrbiti, Bosnjake pravoslavce (Bosnjake istocnog vjeroispovijedanja),i o tome kaze sljedece:"Na istocnog veroispovedanija Bošnjake veci upliv imati nece biti za Srbiju težak zadatak.".NAPOMENA:U vrijeme kada Garasanin ovo navodi srpska pravoslavna crkva nije ni postojala u Bosni,a ni kasnije,sve do 1920 godine!!(Na osnovu sporazuma izmedju Vlade Kraljevine SHS i Carigradske patrijaršije od 18. marta 1920. godine "Sveti Arhijerejski Sinod Vaseljenske patrijaršije donio je odluku od 19. marta 1920. godine, broj 2056., kojom daje blagoslov na prisajedinjenje "ujedinjenoj srpskoj pravoslavnoj crkvi" eparhija koje do tada nikada nisu bile u sastavu srpske pravoslavne crkve ukljucujuci i eparhiju u Bosni,koja je uvijek do tada bila iskljucivo u sastavu Carigradske patrijarsije. Vlada Kraljevine SHS isplatila je Carigradskoj patrijaršiji za taj pristanak milion i pet stotina hiljada zlatnih franaka. Tom odlukom Carigradska patrijaršija oslobadja od svoje vlasti i prisajedinjuje pravoslavnoj srpskoj crkvi eparhije koje su do tada bile pod njenom upravom,dakle TEK 1920 godine srpska pravoslavna crkva se po prvi puta pojavljuje u Bosni)I nikakve narodne veze nije bilo izmedju Bosnjaka pravoslavaca i Srba pravoslavaca....Bosnjaci pravoslavci (danasnji tzv."bosanski Srbi"),inace,poticu u ogromnoj vecini od stocarskih plemena pravoslavnih Vlaha,a ostatak od Bosnjaka bogumila i nikakve veze nemaju sa Srbima.

Veci problem,pak,Garasanin vidi u posrbljavanju Bosnjaka katolika,pa o tome kaze:"Više predostrožnosti i vnimanija na protiv toga iziskuje to, da se katolicki Bošnjaci zadobijedu. Na celu ovih stoje franjevacki fratri."

Bosnjaci katolici su takodjer krajem 19-stoljeca preko noci postali tzv. "bosanski Hrvati",ali je bitno napomenuti da u srednjovjekovnoj Bosni nije bilo Hrvata kao nekog naroda u Bosni,to jasno uocavaju i sami hrvatski historicari kao npr.Tomislav Raukar,Nada Klaic,itd.

Tako,hrvatski historicar Tomislav Raukar kaze vrlo jasno: "U srednjovjekovnim bosanskim vrelima, prije svega u njihovu nazivlju, nema izricitih potvrda o nazocnosti hrvatskoga stanovnistva na podrucju bosanske drzave...

"Dapace, ni na nekim dijelovima hrvatskoga kraljevstva u srednjem vijeku nije bilo hrvatskoga imena. Primjerom je srednjovjekovna Sclavonia ili Slovinje."

Jedan od najcjenjenijih historicara u svijetu,po pitanju historije svih juznoslovenskih zemalja,hrvatski historicar Dr Nada Klaic u svome djelu "SREDNJOVJEKOVNA BOSNA - POLITICKI POLOZAJ BOSANSKIH VLADARA DO TVRTKOVE KRUNIDBE",Zagreb,1989.,dolazi do sljedecih konstatacija:

"....No, ove nevjeste projekcije o srpstvu Bosne vrijede isto koliko Sisicevo dokazivanje o hrvatsvu Bosne. Medjutim nekriticki izvjestaj Konstantina Porfirogeneta o Sklavinijama moze posluziti kao podloga za zakljucke samo onom historicaru kome nije odvec stalo do historijske istine. On je uglavnom iste vrijednosti kao i Dukljaninove vijesti o vladanju hrvatskih ili srpskih vladara nad Bosnom. To su tek povremeni izleti susjednih vladara koji nisu niti su mogli izmijeniti stoljetni polozaj bosanskih zemalja jer su one bez Hrvata i Srba odavno isle svojim, od njih posve odijeljenim putem. Carevi podaci za taj posao ne mogu biti mjerodavni, a jos manje vjesta konstrukcija barskog nadbiskupa koji pise sredinom 12. stoljeca...."

Sve do pred kraj 19.stoljeca u Bosni su zivjeli jedino Bosnjaci,koji su bili triju vjera muslimani katolici i pravoslavci:

Bošnjak katolicke vjeroispovijesti fra. Ivan Frano Jukic (1818-1857), koji je koristio pseudonim Slavoljub Bošnjak, koji je u svom proglasu 1848. godine zapisao:

"Mi Bošnjaci njekad slavni narod sad jedva da smo živi nas samo kao ocenutu glavu od stabla slavjanskog gledaju priatelji naukah i žale nas.... Vrime je da se i probudimo od dugovicne nemarnosti; dajte pehar, te carpite iz studenca pomnje mudrost, i nauk; nastojte da najpred naša serca ocistimo od predsudah, fatajmo za knjige i casopise, vidimo što su drugi uradili, te i mi ista sredstva poprimimo, da naš narod prosti iz tminah neznanstva na svitlost isitne izvedmo."

Bosanski "Srbi"(posrbice) su nastali od Bošnjaka:

http://www.bosnjacki-front.net/index.php?docid=250917120311

Piše; Ante Herceg i Mustafa Banoviæ

Vrijedno je napomenuti da su današnji Bosanski Srbi - usljed asimilacije dijela Vlaha - dobrim dijelom jedina komponenta Bosansko-Hercegovaèkog stanovništva koja je neslavenskog porijekla.

Na prostoru Bosne su od pamtivjeka živjeli Bošnjaci razlièitih vjera. U srednjovjekovnoj Bosni to su bili Bošnjaci heretièkog vjerovanja, ali i dio onih Bošnjaka koji su pod prisilom križarskih ratova primili katolièanstvo, odnosno pravoslavlje. Padom Bosne pod Turke i kasnije Austro-Ugarskom okupacijom Bosne, narod u etnièkom smislu sastavu ostaje isti. Bez obzira na vjeru, svi se nastavljaju identifikovati kao Bošnjaci. Što više, katolici i pravoslavci su se od pamtivjeka osjeæali i identifikovali kao Bošnjaci. Oni su bili bošnjaèki pravoslavci, odnosno bošnjaèki katolici. Pisali su da govore Bosanski jezik i ponosili se na svoju bošnjaèku narodnost.

Termin "Bosanski Srbi" se javlja tek polovinom 19 stoljeæa, kada organizovane grupe politièkih misionara (financiranih od strane Srbije) ulaze u Bosnu i poèinju svoj rad na iskorjenjivanju termina Bosnjaci kod naših pravoslavaca. U tim aktivnostima je bio najaktivniji Teofil (Bogoljub) Petranoviæ, koji je sredinom 19 stoljeæa oko sebe okupio skupine propagandista koji su zalazili po Bosanskim selima i zaseocima i govorili Bošnjacima pravoslavne vjeroispovijesti da je vrijeme da se prestanu identificirati kao Bošnjaci, i da se - na osnovu zajednièke religije - poðu identifikovati kao Srbi. Prema rijeèima Novaka Kilibarde - koji je napisao predgovor Petranoviæevoj knjizi Srpske Narodne Pjesme iz Bosne i Hercegovine - Petranoviæ je bio najplaæeniji povjerenik Srbijanske vlade, te je "za vrijeme boravka u Sarajevu od 1862. do 1869. neprekidno širio srpsku propagandu." Fra Grga Martiæ, koji je živio u Sarajevu u vrijeme Petranoviæevih propagandnih aktivnosti, u svojim Zapamæenjima kaže da je Teofil Petranoviæ bio glavni organizator srpske propagande u Bosni. Prof. Dr. Muhamed Filipoviæ se slaže, i u jednom od svojih pojašnjenja navodi da su svi ljudi na prostoru Bosne bili "Bošnjaci, sve dok propaganda iz Srbije nije poèela unositi srpsku i hrvatsku nacionalnu svijest u naše pravoslavce i katolike."

Što se tièe pravoslavne crkve na prostoru Bosne, ona nije bila prisutna na teritoriju Bosne prije dolaska Turaka, samo je u Hercegovini igrala važniju ulogu. U svojoj ranoj srednjovjekovnoj povijesti Hercegovina (Hum) bijaše dio kulturnog i politièkog svijeta srpskih župa i kneževina, zajedno sa Zetom (Crna Gora) i Raškom (Sandžak, na jugozapadu Srbije).

S druge strane, èini se da Srpska pravoslavna crkva nije provodila organiziranu aktivnost u Banovini ili Kraljevini Bosni sve dok kralj Tvrtko nije proširio Bosanski teritorij u sedamdesetim godinama 14. vijeka na gornji tok rijeke Drine (jugoistoèno od Sarajeva) i na dijelove današnje Crne Gore i Srbije ukljuèujuæi tu i pravoslavni manastir u Mileševi. Iako se sam Tvrtko okrunio za kralja u Mileševi, on je bio i ostao Bošnjaèki katolik (uz eventualnu iznimku Ostoje, koji je bio pripadnik Crkve bosanske). Dalje od gornjeg toka rijeke Drine nema u pred-otomanskoj Bosni jasnih tragova pravoslavnih crkava. Jedan srpski istorièar umjetnosti ustvrdio je da jedan pravoslavni manastir u sjevernoj Bosni potjeèe iz vremena prije dolaska Turaka, ali je njegovo datiranje, prema rijeèima britanskog historièara Noel-a Malcolm-a "vrlo nepouzdano" - u krajnju ruku nevjerodostojno i historijski neutemeljeno.

Što se tièe teritorijalne crkvene organizacije, u predotomanskom periodu doista nema tragova prisutnosti Srpske pravoslavne crkve na tlu same Bosne. Meðutim, nakon dolaska Turaka slika se poèinje naglo mijenjati.

Od osamdesetih godina 15. vijeka spominju se pravoslavni sveæenici i vjernici u mnogim dijelovima Bosne u kojima prije nije bilo ni spomena o njima. Zna se da je nekoliko pravoslavnih manastira podignuto u 16. vijeku (u Tavni, Lomnici, Papraci, Ozrenu i Gostoviæu), a važni manastir Rmanj u sjeverozapadnoj Bosni prvi put se spominje 1515. godine. Te nove graðevine još više iznenaðuju kad se zna da je zakonom kanun-i raya bilo zabranjeno graðenje novih crkava - oèito je da su otomanske vlasti svaki put morale izdati posebno odobrenje.

Premda su pravoslavni vjernici ugnjetavani, nije pretjerano kazati da je otomanski režim favorizirao pravoslavnu crkvu. Bošnjaèki pravoslavci su imali svoju središnju vjersku vlast u samom Otomanskom Carstvu, a bošnjaèki katolici izvan njega pa nije bilo dvojbe da bi se smatrali osloboðenim kad bi neka katolièka sila ponovo osvojila Bosnu. Bosanski mitropolita (pravoslavni biskup) spominje se prvi put tek 1532. godine, a prva pravoslavna crkva u Sarajevu sagraðena je tek sredinom 16. stoljeæa.

U krajevima u kojima je pravoslavlje poluèilo najveæe uspjehe, posebno na sjeveru Bosne, u tom se razdoblju nastanilo mnogo doseljenika iz pravoslavnih zemalja. Oèito je posrijedi bila otomanska politika da naseli podruèja koja su bila opustjela, bilo zbog rata ili kuge. Veæ u prvim defterima pojavljuju se skupine kršæanskih èobana, koji se deklariraju kao Vlasi što su se naselili u opustošenim krajevima istoène Hercegovine. U defterima iz sedamdesetih i osamdesetih godina 15. vijeka može se razabrati da se Vlasi šire po srednjoj Bosni, u krajevima oko Visokog i Maglaja. Negdje odmah iza 1476. godine, na primjer, oko 800 vlaških obitelji naselilo se u kraju oko Maglaja, zajedno sa dvojicom pravoslavnih sveæenika. U iduæih pedesetak godina nastavio je rasti broj Vlaha u srednjoj i sjeveroistoènoj Bosni, a poèeli su se doseljavati i u sjeverozapadnu Bosnu. U ratovima na poèetku 16. stoljeæa opustjelo je još više krajeva u sjevernoj Bosni jer su katolici bježali na habsburški teritorij. Buduæi da je Osmanlijama bilo važno da ne ostave prazan prostor blizu vojne granice, uslijedio je još jedan velik priljev vlaških doseljenika iz Hercegovine i Srbije. Za cijelog 17. vijeka bilo je još doseljavanja na to podruèje, jer su ne samo rat nego i kuga ostavljali za sobom demografske praznine koje je trebalo popuniti.

Taj je vlaški element bio toliko važan u nastanku Bosanskog pravoslavnog stanovništva da se još i nakon tri stoljeæa izraz "Vlah" upotrebljavao u Bosni u znaèenju "pripadnik pravoslavne Crkve". Bosanski Vlasi su potpuno odgovarali ciljevima otomanske vlasti, ne samo zato što su bili pokretni (tipiène su im poslovne djelatnosti bile stošarstvo, uzgoj konja i organiziranje prijevoza robe za trgovce). Bosanski Vlasi nisu predstavljali neku veæu opasnost Bošnjacima, jer su Bošnjaci bili daleko brojniji od èobanskih skupina Vlaha.

Vlasima su odobrene posebne povlastice kako bi ih naveli da se nasele uz otomansko-habsburšku granicu - smanjen je porez na ovce za one koji žive u pograniènom podruèju, a njihovim su glavarima dodijeljeni veliki timari. Iako nisu primali vojnu plaæu, imali su pravo nositi oružje i od njih se oèekivalo da obavljaju vojnu funkciju; umjesto plaæe, dopušteno im je pljaèkanje neprijateljskog teritorija. U prvim zapisima Bosanski Vlasi se èesto spominju kao prilièno prolazna pojava nalik na sjenu. Selili su se iz jednog kraja u drugi, govorili lokalne jezike i stapali se s lokalnim stanovništvom.

Buduæi da su sjeverna Albanija i južna Srbija bile prvobitno središte Vlaha, nije èudo što su se Vlasi vrlo rano proširili na obližnje gorske krajeve Hercegovine. Odatle su se preselili na sjever, preko brdovitog zaleða Dalmacije, gdje se veæ u 12. stoljeæu spominje da èuvaju stada (a u zimu ih dovode u primorje). Izmeðu 13. i 15. vijeka o njima je èesto rijeè u kronikama Dubrovnika i Zadra. Neki od tih vlaških èobana prodrli su i do srednje Bosne, gdje o njihovoj prisutnosti svjedoèe srednjovjekovna imena mjesta u krajevima oko Sarajeva i Travnika: Vlahinja, Vlaškovo, Vlašiæ.

Današnji Bosanski Srbi su zapravo Bošnjaci i dijelom bosanski Vlasi koji su se - pod propagandistièkim okolnostima Bogoljuba (Teofila) Petranoviæa i sliènih - uklopili u prekodrinski Srpski narodni okvir. Asimilirani Vlasi su pridonijeli ogromnom porastu Srpskog stanovništva u Bosni. Nazivati nekoga "bosanskim Srbinom" znaèi služiti se pojmom stvorenim u 19. vijeku koji je propagiran politièko-misionarskim djelovanjem propagandista plaæenih od Vlade Srbije. Termin "bosanski Srbin", koji se prvi puta javlja tek polovinom 19 stoljeæa, odnosi se na Bošnjake pravoslavne vjeroispovijesti (i dio Vlaha) koji su se na temelju zajednièke religije - a pod znatnim propagandnim pritiskom srpskih politièkih propagandista - odrodili od svog Bošnjaèkog nacionalnog korpusa (i dijelom Vlaškog segmenta) i asimilirali u Srpski nacionalni korpus.

Vrijedno je napomenuti da su današnji Bosanski Srbi - usljed asimilacije dijela Vlaha - dobrim dijelom jedina komponenta Bosansko-Hercegovaèkog stanovništva koja je neslavenskog porijekla. Što se tièe Vlaha, danas ih u Bosni gotovo da i nema. Kroz istoriju, Vlasi su zadržali svoju autohtonost i samosvojnost jedino na istoku Srbije.

Po svim istorijskim i civilizacijskim pravilima, današnji bosanski Srbi bi sebe nacionalno trebali deklarisati kao Bošnjaci pravoslavne vjeroispovijesti ili pak, manjim dijelom, Bosanski Vlasi. Nažalost, imamo situaciju da su nekadašnji Bošnjaci pravoslavne vjeroispovijesti (tj. prisilno pokršteni heretièki Bosnjaci) zaboravili, ili pak dobrovoljno odbacili u zaborav svoju pradjedovsku Bošnjaèku (i dijelom Vlašku) pripadnost , te se uklopili u tuði nacionalni okvir.

(Ante Herceg i Mustafa Banoviæ, povijesno-istrazivaèko djelo "Razvoj Balkanskih Naroda", Juni/Juli 2002, odlomak "Istorija Bosanskih Srba", str. 244-249, Nauèno-Znanstveni Žurnal Istorije Jugoistoène Europe. )

 





















16.08.2017.

MITOLOGIJE I ZABLUĐIVANJE

Kako nešto viđeno i proživljeno nekoliko puta može biti novo i obećavajuće?

Ljupko Mišeljić

Autor
16.8.2017. 



Kako nešto viđeno i proživljeno nekoliko puta može biti novo i obećavajuće?

Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, i Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, najavili su novi rukopis koji treba da odredi srpsku nacionalnu politiku ujedinjenja u 21. vijeku. Značenje te Deklaracije ne treba tražiti u uspostavljanju nove srpske nacionalne zajednice, kako najavljuju Vučić i Dodik, budući da je to ekstremno nerealan cilj koji se bez teorije i prakse krvljenja oko teritorije ne može ni pokušati sprovesti. Šta nam onda znači ova Deklaracija, i šta novo donosi?

Prvi put nakon rata, u periodu gdje srpska nacionalna politika iza sebe ima jedan nepriznati genocid i nepriznavanje nezavisnosti Kosova, pred nama je dokument koji će, izgleda, biti prekretnica u odluci hoće li se na Balkanu konačno uspostaviti mir, ili će to trajno biti onemogućeno. Ovaj politički potez srpske nacionalne politike u krajnjem slučaju formiraće javnost, ukoliko se bude raspravljalo o tome šta je “opstanak” a šta “napredak”, šta kome znači emancipacija, i šta ko od svoje politike očekuje.

Od čega su te tako stabilne i prodorne države?

Ekonomski gledano, države regiona u poptunom su haosu. Uplovile su u javne dugove, imaju nesređenu administraciju, teret potplaćenih radnika urušenog dostojanstva, oči uperene u strane investitore, želju da za što manje novca radnu snagu ponude stranim investitorima. S druge strane, iako im otvorenih ruku nude jeftinu radnu snagu, strani investitori ne dolaze često na Balkan, jer je sigurnost kapitala neizvjesna zbog nesređenih političkih (i ideoloških) odnosa i ne baš prosperitetnog povoja etničke privrede.

Pravno, one ne crpe zakonodavstvo za svoje funkcionisanje, nego crpe svaku grešku u percipiranju i kontekstualizaciji. U Bosni i Hercegovini, poslije referenduma i neuspjele revizije presude, više se ne zna šta je pravno moguće, šta opravdano, a šta ustavno. Preciznije, ne zna se ko je odgovoran i nadležan za interpretaciju, i ko je sve nudio zloupotrebe interpretacije – pogotovo referenduma, kao demokratskog mehanizma.

Nesređena i haotična situacija Balkana vidi se u politici i medijima, budući da je usijani javni prostor odavno postao žarište političke borbe, u kome pitanja ekonomije, pravosuđa, zdravstva, školstva i socijalnih politika ne mogu dostići razinu racionale polemike. Politički pokreti desnog radikalnog etnonacionalizma, nalegli na vrlo oportuni, pasivni i patrijarhalno zacementiran ekonomski model neoliberalnog konzervativizma, nemaju za takav dokument ni vremena ni resursa. Istorijski gledano, ovakve vlasti na tu deklaraciju o opstanku nemaju pravo. U proteklih 150 godina iskoristili su već svoje opcije koje su mogli podržati ekonomijom. Treba vidjeti kakav će pisani dokument zadržati toliku masu od odlaska u druge zemlje, kako će im garantovati ekonomsku i socijalnu sigurnost.

Istina i ideologija

Potpunu ekonomsku propast Republike Srpske, trezorske i finansijske probleme, nizak standard i prezadužen život građana u drugom je planu kad se govori o opstanku. To Dodik dobro zna, stoga se i očekivalo da će se pridružiti ideji o Deklaraciji o opstanku srpskog naroda. Zbog toga ona u Vučićevom slučaju i dolazi u vrijeme pokretanja “unutrašnjeg dijaloga o Kosovu”. Ko je kome šta obećao da će pisati u toj Deklaraciji, odnosno čije sve potrebe ona treba da zadovolji, vidjećemo uskoro.

U programskom smislu, etnonacionalna mitomanijska Deklaracija o opstanku srpske nacije ne može biti ništa što već Stevan Moljević u “Homogenoj Srbiji” iz 1941. godine nije objasnio, i što SANU nije uvidjela kao važno u deklarisanju Memoranduma 1986. godine. Sve i da jeste moguće novo čitanje Ravnogorske deklaracije s neoliberalnim ekonomskim rakursom, i današnjom pozicijom gledanja – ono ne bi donijelo ništa novo. Neće ni donijeti, jer na ravni napretka i emancipacije popnacionalistički format klerofašističke ideje Ravnogorskog pokreta ne bi smio ni mogao sudjelovati, nakon svega što je izazvao.

Narativno gledano, sve što tematizira srpsku mitomaniju nacionalističkog kova koja propagira nacionalnu dominaciju na nekom terenu, moguću izdaju, prodaju, pad, nestajanje ili urušavanje imperije već je opisano i objašnjeno. Ostalo je još samo da se vidi šta će srpska politička misao uraditi po pitanju priznavanja genocida nad srebreničkim Bošnjacima, i priznavanja ionako skoro potpuno stvarne nezavisnosti Kosova. Istorijski i moralno, zbog proteklog rata i Miloševićeve velikosrpske propagande, autoritarni srbijanski lider Vučić na negiranje ove dvije stvari nema pravo. Ostaje da se vidi ima li rješenja za tu situaciju.

Je li ostalo išta od tolike ljevice?

Šta će tu ljevica? Da takav politički pokret na Balkanu postoji, ima publicitet, i da je internacionalnog karaktera kao što je zamišljeno, ova sigurnosna, ekomska, politička i kulturna situacija mogla bi izroditi novi manifest.

No, i taj blok nasjeo je na otvorenu i strahovito napredujuću nacionalizaciju i fašizaciju društva. Pogledamo li kako ta ljevica radi u parlamentu, vidjećemo da ni u jednoj državi regiona ona nije predložila ili usvojila zakone o radu, stanovanju, ili recimo kulturnu strategiju. Njeno djelovanje svelo se na komercijalizaciju ostataka i otpadaka socijalističkog samoupravljanja Jugoslavije, sa  svim njenim pogrešnim rješenjima ili rupama u organizaciji, bez donošenja ikakve nove strategije ili tkanja javnosti i njene vrijednosti.

U toj dezorijentisanosti, medijske agende koje podržavaju ili zagovaraju senzacionalizam, tabloidizaciju, nacionalnu svijest, javno mnijenje huškačke, ratne i mrzilačke preferencije, izgubile su svaki interes za otklonom i kritičnosti. Misleći valjda da će to privući javnost, čitanost, gledanost, slušanost i klikanost, mediji su svojim agendama ugrozili i tiraže, raspodjelu publiciteta i javni ugled.

Medijska slika apsurdna je koliko i percepcija i interpretacija mitova. Pogledajmo samo jednu manjkavost te mitomanije: Vuk Branković je – ako ima imalo istine u pokosovskom mitu o Boju na Kosovu Polju – spasio svoju vojsku od vladara koji je sam, svojevoljno, bez konsultacija riješio dilemu Carstvo nebesko ili Carstvo zemaljsko, i poslao ljude da izginu “zbog večnosti”. Jedino njegova vojska nije stradala u tom boju sa unaprijed odlučenim ishodom. U svakoj pribranoj percepciji mitomanije, taj bi čovjek bio smatran kao pronicljiv, informisan, odlučan i jak lider. Samo je kod Srba on izdajnik.

Pansrpska nacionalna politika, koristeći se Vukom Brankovićem kao simbolom izdaje, gubi tako svake konce sa realnim svijetom (tj. Carstvom zemaljskim), misleći da je njihovoj zloupotrebi istorije i interpretacije činjenica samo nebo granica… Kako onda u ruke takvih političara ostaviti cijeli jedan narod, sa svim svojim iskustvom stradanja, i agresivnim, populističkim i osvajačkim pretenzijama njegovog ratnog rukovodstva kroz cijelu istoriju?

Ko bi takav tok uopšte i mogao spriječiti?

Na sceni je širenje mitomanije koja propagira da je uvijek neko drugi kriv za vlastite greške i pogrešne poteze ne prestaje, a region od preko 20 miliona ljudi još uvijek nema javnost. Ideja rasipanja javnog mnijenja, podjele javnosti, mobilizovanja gomile veoma je pametno osmišljena. Ne dozvoljava formiranje javnosti, niti društva. A kad nema javnosti, nema ni rasprave o njenom interesu, niti opažanja i kritičkog razmatranja pojava događaja. Niti društva.

Tek tada otvara se prostor za rudimentalne metode zastupanja primitivnih političkih vodilja koji ideološku poziciju biraju u zavisnosti od njene podložnosti i potpore revizionizmu, klijentelizmu, komercijalizaciji – jednom riječju, zatupljivanju javnog mnijenja.

Budući da drugih političkih pokreta sa jasnom vizijom i snagom nema, ostaje otvoreno pitanje kako primorati Vučića i Dodika da konačno počnu raditi ono za što su izabrani i plaćeni. Bude li Deklaracija gotova prije nego javno mnijenje dođe do dogovora kako riješiti ovaj gorući problem pauperizacije društva i države, bitka je konačno izgubljena. No, barem ćemo otkriti znamo li učiti iz vlastitog iskustva, ispravljati vlastite greške, ili nam je lakše razjedinjenima i bez ikakve smislene vizije o napretku. Ovo drugo značio bi plan života od danas do sutra, čekajući novi sukob. Za razliku od vizije napretka i emancipacije, tu već nema novina ili nepoznatosti. Štaviše, balkansko iskustvo svjedoči da takvim stvarima besprizorno brzo i traljavo hrlimo.

avangarda.ba

///////////////
////////////////////////

Istine o" Hrvatima" I" Srbima" u Bosni I Hercegovini

Istine o" Hrvatima" I" Srbima" u Bosni I Hercegovini Nažalost, imamo ...


////////////////////////////////////

SDA ODGOVORILA LIDERU HDZ-a: Nedopustivo je da Čović kao predsjedavajući Predsjedništva BiH zastupa interese Hrvatske

SDA odbacuje izjave predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Dragana Čovića u vezi sa službenim stavom BiH kada je u pitanju izgradnja Pelješkog mosta.



SDA ODGOVORILA LIDERU HDZ-a:  Nedopustivo je da Čović kao predsjedavajući Predsjedništva BiH zastupa interese Hrvatske
 SDA navodi da je apsolutna neistina da BiH službeno ne osporava izgradnju Pelješkog mosta. Kako kažu, prava je istina, a to zna i sam Čović, da je Predsjedništvo BiH 2007.godine jednoglasno usvojilo stav koji glasi: "Bosna i Hercegovina je protiv izgradnje mosta do rješavanja otvorenih pitanja vezanih za identificiranje morske granične crte između dvije države". O navedenom stavu su tada upoznati i najviši zvaničnici Hrvatske.

"Dragan Čović kao trenutni predsjedavajući Predsjedništva BiH ima ustavnu obavezu da zastupa službene stavove i interese BiH. Svako drugačije postupanje predstavlja zloupotrebu službenog položaja o čemu bi Dragan Čović itekako trebao voditi računa", saopćeno je iz SDA.

Ističu da je nedopustivo da Dragan Čović umjesto obavezujućeg zastupanja interesa BiH zastupa interese druge države i nastoji opravdati postupke Hrvatske koji predstavljaju udar na suverenitet BiH i u suprotnosti su sa Konvencijom UN o pravu mora i dugoročnim interesima BiH.
16.08.2017.

SLAVO KUKIĆ : NAJSVJEŽIJE SLIČICE O NEMORALU BOSANSKOHERCEGOVAČKE POLITIČKE KLASE

Slavo Kukić : Najsvježije sličice o nemoralu bosanskohercegovačke političke klase


August 16. 2017.


Na stotine puta bijah u prilici čuti poštapalicu – nerijetko za njom i sam posezah – da svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje. I tu se, ruku na srce, nema što ni dodati ni oduzeti. Jer, u demokratskim sustavima vlast je izraz volje većine. Ako ju je, pak, većina birala, učinila je to jer joj, takva kakva jeste, odgovara. Da nije tako, birala bi drugu, zar ne?

Piše: prof. dr. Slavo Kukić

Sve izrečeno, naravno, vrijedi i za zemlju u kojoj jesmo. Od početka devedesetih u vlasti su, više-manje, isti – i političke filozofije i ljudi koji im pripadaju. Izuzetak, ali samo dijelom, čine dvije godine Platforme na samom startu dvijetisućitih, te mandat Alijanse u prethodnom izbornom ciklusu. Ponavljam, ti periodi su izuzetak samo dijelom, jer bez etnonacionalista se vlast formirala nije ni tada – iako, sam Bog znade zašto, ceh odgovornosti je, i to u potpunosti, ispostavljan drugima, SDP-u prije svih.

Skoro tri desetljeća, dakle, vlasti „boraca“ za nacionalna prava – em Bošnjaka, em Srba, em Hrvata – a u istom tom vremenu, kao rezultat njihove „političke mudrosti“ i „borbe“ za njihove narode, rat, milioni ubijenih i protjeranih, uništena budućnost barem desetak generacija, pljačka kakva u dosadašnjoj povijesti nije zabilježena, kriminal i korupcija kao stil života, demografski sve praznija i sve beznadežnija zemlja. Sve, drugim riječima, što kod normalna svijeta izazvati može samo zgražanje – i okretanje leđa onima koji mu to, načinom i stilom vladanja, i priuštiše.

A što se događa ovdje, u BiH? Neka vrsta, pita li se mene, logičkoga paradoksa. Takvima se aplaudira, zbog njih pjeni, za njih glasuje – i time na najizravniji način šalje poruka kako je narod njihovim vladanjem zadovoljan. I kako vlast ne treba mijenjati – do sudnjeg dana.
Što na sve to reći? Ako je po zakonu logike, narod ove zemlje ima vlast kakvu zaslužuje. Iako ja, najiskrenije, vjerujem da je bosanskohercegovački čovjek, zaludu logika, s ovom vlašću kažnjen, da je, usprkos svemu, nije zaslužio. Ali, kome je važan moj sud? Etnokabadahijama sigurno ne. Jer evo, narod im, zaludu sve što mu učiniše, ne okreće leđa. I stoga su oni spokojni. S onim što su mu činili desetljećima, i to bez imalo brige za vlastitu budućnost, mogu i nastaviti, u ponečemu tu praksu čak i obogaćivati. Ovih dana mi, recimo, do ruku dođe nekoliko informacija koje u prilog tome zorno svjedoče.

Francuski parlament, čitam, nedavno usvoji zakon o moralnosti političkog života, kojim se tamošnjim političarima – ministrima, zastupnicima i članovima lokalnih vlasti – zabranjuje zapošljavanje članova vlastitih obitelji. Učine li to, zaposle li svoje, vjenčane ili nevjenčane supružnike, roditelje ili djecu, prijeti im kazna od 3 godine zatvora i 45 tisuća eura u kešu. U momentu, potom, kada ovaj tekst bude dostupan javnosti, Francuzi bi ovom mogli dodati još jedan, zakon o moralizaciji kojim se, barem je tako predviđeno, ukidaju dodatna sredstva koja su zastupnici do sada mogli usmjeravati u zajednice i društva po vlastitoj želji.

Novinari me, dok ovaj tekst pišem, provociraju pitanjima. Je li, zanima ih, i pod kojim okolnostima, moguće zamisliti usvajanje sličnih zakona i u BiH? Rekoh njima, a ponoviti ću i ovom zgodom – ni u najljepšem snu, barem dok ovom zemljom upravljaju oni koji su je, krijući se iza nacionalnih interesa, i opustošili. I koji je na isti način pustoše i danas. Jer, kako takve zakone očekivati od ljudi, i političkih filozofija dakako, koji dvadeset i kusur godina zakonodavnu, izvršnu i sudbenu vlast, državnu upravu, agencije i javna poduzeća koriste za uhljebljivanja, ne samo bliže nego i dalje rodbine, prijatelja i poznanika, o partijskim aktivistima da se i ne govori. Ako još uvijek ima naivnih, onih koji u to ne vjeruju, preporučam im, pročitajte analize meritornih, napravite i vlastite i uvjerit će te se sami – stanje je i gore od ovog koje bi se temeljem izrečenoga mi suda moglo pretpostaviti.

Francuske zakone ovdje, drugim riječima, može se očekivati samo u uvjetima radikalno izmijenjenog ambijenta – u kojemu ne bi bilo političkih filozofija koje su, pozivom na obranu nacionalnih interesa, ogrezle u kriminalu i korupciji svake vrste. Dok god se, pak, pa koliko-toliko, one koprcaju, priče o političkoj i inim moralnostima samo su sanak pusti.

Ili – a u pitanju je druga informacija do koje dođoh i koja govori u kakvom smo moralnom blatu – prije koji dan mi do ruku dođe pismo Udruženja/udruge BH novinari, zapravo molba federalnoj vladi da usvoji nalaz, zaključak i preporuku ombudsmana za ljudska prava BiH u vezi s protuzakonitim postupanjima u Federalnoj novinskoj agenciji – FENA-i. Zašto, što je razlog tome? U najkraće, jer je Vlada Federacije u prosincu prošle godine, piše u pismu-molbi, imenovala novi Upravni odbor FENA-e na način suprotan zakonu – a i temeljnim etičkim postulatima dakako.

Ako, naime, molba novinara počiva na točnim informacijama, a nemam razloga u to sumnjati, u Upravni odbor su, pored četvorice vanjskih članova, imenovana i dva zaposlenika agencije. No, to je propisano zakonom i nije predmet spora. Problem je, međutim, što je jedan od dvojice zaposlenika glavni urednik FENA-e – čovjek čijeg izbora nema bez suglasnosti Upravnog odbora. I koji je zbog toga u sukobu interesa – jer, odluči li se gospodin natjecati za još jedan mandat na poziciji glavnog urednika, o suglasnosti za vlastiti izbor će vlastitim glasom odlučivati i sam. A to je, nema dvojbi, vrlo zoran primjer sukoba interesa.

No, ni to nije sve. Prema pismu Vladi, gospodin glavni urednik je u još jednom sukobu interesa – jer, kako stoji, „obavlja privatni novinski angažman kao novinar u privatnom mediju“, s kojim „FENA ima poslovni ugovor o prodaji servisa“. I za čiji interes bi, naravno, mogao koristiti i svoje članstvo u upravnom odboru agencije.

U pismu se, na koncu, navodi kako postojeći izbor nezakonitim smatra i institucija ombudsmana za ljudska prava – koja je temeljem toga uputila i preporuku federalnoj vladi da učinjenu nezakonitost otkloni. Problem je, međutim, što vlada za sve to ne haje. Zašto? Jer je, tako shvatih podtekst novinarske čitulje, aktom o osnivanju FENA-e propisano da članovima Upravnog odbora ne mogu biti samo direktor i njegov zamjenik – te da, temeljem istog, nema smetnji za izbor i glavnog urednika. A sukob interesa – i to i na poziciji glavnog urednika i na poziciji člana Upravnog odbora? A moralnost o kojoj zbore Francuzi – i zbog koje propisuju i zatvor i novčane globe? Ma, tko te za to pita – jer, rekli bi „borci“ za nacionalnu stvar, ovo nije Francuska, nego balkanska krčma, sklepana po njihovoj vlastitoj želji.

Na koncu, bio bi grijeh ne spomenuti još jedan „moralistički dragulj“ ovdašnjih političkih kabadahija – iako, daleko od toga da se njime lista „dragulja“ i iscrpljuje. Centar za istraživačko novinarstvo nedavno objavi nalaz svoje ekspertize političke moralnosti zastupnika federalnog parlamenta – koji, blago kazano, svakog normalna tjera na povraćanje. Za dvije i pol godine njih 35, koliko ih je tu mogućnost koristilo, uz četiri-pet tisuća, koliko u formi plaće za svoj nerad dobiva mjesečno, na račun smještaja, odvojenog života i prijevoza do kuće za vikend uzelo je još gotovo pa milion – svaki od njih poimenično „tričavih“ 800 markica s leđa poreskih obveznika mjesečno.

Nije, međutim, problem milion potrošenih maraka – niti tih osam stotina svakog od njih 35 pojedinačno mjesečno – jer, zastupnici koji dolaze sa strane moraju negdje i stanovati, a i vidjeti članove obitelji. Ali, jeste problem u načinu na koji se to čini, a za koji se svugdje u normalnu svijetu koristi jedan te isti termin – krađa. Zapravo, davanjem netočnih podataka, obmanama, ukraden je za dvije i pol godine nepun milion maraka poreskih obveznika i strpalo ih se u vlastite džepove. I to, zamislite, od predstavnika naroda – koji bi, valjda, morali biti i najmoralniji.

Tko su ti džeparoši? Treba li svaku, pa i ovu priliku koristiti kako bi se u njih, imenom i prezimenom prstom uprlo? Ne znam. Ali, osobno to ne želim činiti. Jer, rendgenska slika svakog – a oko sam i osobno bacio na svakog od njih pojedinačno – vrlo brzo pokaže da bukvalno niti jedan od njih nije vrijedan pažnje. U krajnjem, problem i nisu oni nego sustav vrijednosti koji takve iznjedri, stanje u kojem se ovo društvo nalazi – stanje društvenog nemorala, u politici posebice.

Gledajte, uostalom, kako do dodatnih 800 maraka ti „narodni zastupnici“ dolaze. Budući je, naime, ta suma osigurana za svakoga od njih, s tobožnjim najmodavcima se potpisuju po vrijednosti beznačajni ugovori o stanarinama kako bi veća cifra ostajala njima samima. Kako je, međutim, to moguće? Jednostavno, jer u stvarnosti najam ni ne postoji. Ili još konkretnije, on je fiktivan, u iznajmljenim stanovima stanuju sasvim drugi ljudi – nerijetko i najmodavci sami.

U društvu koje karakterizira politička moralnost i sama država bi morala poduzeti mjere da se nemoralne radnje, ako ih se već ne može u potpunosti eliminirati, svedu na najmanju moguću mjeru. U bosanskohercegovačkom, nažalost, takve mjere djeluju kao ganjanje duhova. Gdje ćeš se, zbog love koju ne daješ ti nego porezni obveznici, zamjeriti s ljudima? Tako barem ispade iz odgovora na pitanje tajniku Doma naroda bi li, onima koji imaju stan u Sarajevu, bilo uputno i zakonom onemogućiti pravo na službeni smještaj? Takva bi norma, ako ga dobro razumjeh, bila i nezgrapna i besmislena. A to, drugim riječima, znači – kradite braćo narodni zastupnici dok u državnoj kasi ima.

Ako bi se, dakle, ravnali po vrlom tajniku, to što Francuzi učiniše svojim zakonima o političkoj moralnosti je civilizacijski i na svaki drugi način za osudu. Jer, gdje ćeš kontrolirati one koje je narod izabrao. Oni su, naprosto, po automatizmu najmoralniji. Ali, i nedodirljivi – iznad zakona. I do njih samih je – volja ih živjeti sukladno moralnim kodeksima, volja ih lagati i krasti. A oni su, ako je temeljem objavljene ekspertize suditi, radije za krađu – pa dok ide, ide. Do zadnje marke iz državnog proračuna.

....................
/////////////////////////////


////////////////////////////

Njemački profesor Thomas Grumke tvrdi : Žive su veze njemačkih i američkih neonacista !

Neonacisti su u Šarlotsvilu marširali uz Hitlerov pozdrav i sa kukastim krstom. Politikolog Tomas Grumke u intervjuu za DW uočava tijesnu vezu između američkih i njemačkih ekstremnih desničara. DW: Na maršu

///////////////////////////

//////////////////////////

15.08.2017.

UBIJANJE BiH JE ZAJEDNIČKI PROJEKT ONIH KOJE JE NAROD IZABRAO

Ubijanje BiH je zajednički projekt onih koje je narod izabrao

Zlatko Dizdarević

Autor
15.8.2017. 



Ubijanje BiH je zajednički projekt onih koje je narod izabrao

.............................

Izdvajamo

  • Drugo je pitanje, više interno za Hrvate u BiH. Zašto Čović šutke prelazi preko ponovljenih tvrdnji Dodika koji podržava stvaranje »trećeg entiteta«, znači Herceg Bosne, ali samo u granicama nacrtanim unutar Federacije BiH. Znači, Posavina, centralna Bosna, Hrvate na drugim mjestima u RS-u, zaboravite. Samo naivnom nije jasno da se ovom šutnjom utvrđuje, zapravo, »hrvatska zajednica Hercegovina«, a da Hrvati koji nisu pod striktnom kontrolom i utjecajem HDZ BiH u priči o »nejednakopravnosti« baš i nisu bitni. Dovoljno je čuti šta katolička crkva i posebno franjevci u BiH o tome kaže. A zašto Kaptol šuti.
...................................
.........................

Dovršava se temeljna podjela na etnose i vjere kao osnov svega. Ostalo je tehnika. Na sve tri strane. Što se države tiče, za razliku od Dodika koji otvoreno promovira RS kao državu, Čovića koji to prepušta prvo njima da bi se »legalizirao« princip pa će sve biti lakše, Izetbegović ide stazama »babe«: Mi, kao, ne bi ali šta da radimo kad oni hoće! Premalo ih shvata unaokolo da im zvona zvone. A i ako shvataju, šute. Misle, možda nije njima. 

Ružne stvari koje se u Bosni i Hercegovini zovu »politička realnost« ne dešavaju  se po logici definitivno skockane države – odvojeno, u svakom dijelu za sebe. Ubijanje BiH je zajednički projekt onih koje je narod izabrao.

To što neki viču da nisu tako htjeli, mislili, da se nisu tome nadali, ne pije vode. Kasno je za pozivanje na Johna Donnea i njegovu genijalnu misao kazanu početkom  sedamnaestog stoljeća, ponovljenu kasnije u naslovu knjige Ernesta Hemingwaya: »Kome zvono zvoni«. J. Donne je davno odgovorio: »Nijedan čovjek nije Otok, sasvim sam za sebe…I zato nikada ne pitaj kome zvono zvoni, Tebi zvoni…«

Ovdašnje zlo je sinhronizirano, usaglašavano, a predstavlja se kao uzajamno zabadanje noža u leđa pa tako izaziva još snažnije ružne strasti da bi se sve dovršilo onako kako profiteri zajednički žele. Preko leđa onih što »nisu Otok, sasvim sam za sebe…« pa ne smiju ni spoznati da zvono njima zvoni. Svakome ponaosob.

U Bosni i Hercegovini oružje demokracije – biraj drugoga ako ti se ne sviđa ovaj sada – onako kako se na njega pozivaju svi u svijetu, neće proći. Biračko tijelo je kupljeno. Da bi se dotukla uspješna država, prvo je rasturano društvo. I »prevaspitavani« pojedinci. Lažima, ucjenama i proizvodnjom mržnje. Domaći su nastavljali rat »drugim sredstvima« da bi učvrstili sebe, a oni  izvana su poodavno učinili sve da istinska demokracija postane igračka i u UN-u.

Tako se, eto, došlo do legalizacije tri projekta u jednom istom. Proglasilo ih se dobrohotnim poklonom »narodu« koji to sam hoće.

U Republici Srpskoj u dubokoj populističkoj nesvijesti s Dodikom na čelu odigravaju na uvijek uspješne opsesije iz istorije, Načertanije i Memorandum. Bošnjaci okupljeni oko Izetbegovića vratili su se »babinom« konceptu definiranom »Islamskom Deklaracijom« i guraju ga ispotiha i lukavo, poput starih orijentalnih zavjera sa »svilen gajtanom« na kraju. Da se »vlasi« ne dosjete. Čovićevi »europejci« također na temeljima tradicije – legalistički, u ime ukradene jednakopravnosti, institucionalno, kako bi drugačije pa nismo Balkan, dolaze do objelodanjenog prijedloga o povratku »Herceg Bosne«.

15.08.2017.

USTAVNI SUD ODBIO APELACIJU ENTITETA RS-e: VOJNA IMOVINA SE MOŽE KNJIŽITI NA DRŽAVU, MAP SE MOŽE AKTIVIRATI!

USTAVNI SUD ODBIO APELACIJU RS-a: Vojna imovina se može knjižiti na državu, MAP se može aktivirati!

Ustavni sud BiH odbio je kao neosnovanu apelaciju Republike Srpske podnesenu protiv presuda Suda BiH kome je naloženo da vojni objekat "Veliki Žep" u Han Pijesku bude uknjižen na BiH.



USTAVNI SUD ODBIO APELACIJU RS-a:  Vojna imovina se može knjižiti na državu, MAP se može aktivirati!

Presudama Suda BiH koje su donesene 2015. i 2016. godine, Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove obavezana je da uknjiži na BiH objekat i zemljište površine 11.474 metra kvadratna u Han Pijesku, te da nad njima budu izbrisana sva prava Republike Srpske.

Pravobranilaštvo Republike Srpske u apelaciji koju je Ustavni sud BiH odbio 6. jula navelo je da je presudama Suda BiH o imovini u Han Pijesku prekršeno pravo na pravično suđenje iz Ustava BiH i Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

 

Ovom odlukom Ustavni sud BiH stavio je tačku na cijeli slučaj i praktično otvorio mogućnost da se na isti način riješi pitanje i ostale perspektivne imovine, kao i druge imovine koja je pod zabranom raspolaganja.

 

Očekivano, reakcije iz dva entiteta dijametralno su oprečne.

 

alt

 

Član Komisije za državnu imovinu Nikola Kovačević smatra da je odluka Ustavnog suda BiH, kojom je kao neosnovana odbijena apelacija Republike Srpske, suprotna Dejtonskom mirovnom sporazumu i Ustavu Republike Srpske.

 

Kovačević napominje da nije sporno da je Aneksom A na Sporazum o sukcesiji, koji su 2001. godine potpisale novonastale države, imovina bivše SFRJ pripala, po principu pravičnosti, novonastalim zemljama prema mjestu gdje se ta imovina nalazi.

On podsjeća da su sve do 2005. godine tom imovinom, po navedenom principu, nesmetano raspolagali entiteti, tako da je u republici Srpskoj ta imovina uknjižena na tadašnje Ministarstvo odbrane Republike Srpske, odnosno kao vlasništvo Republike Srpske.

alt

 

S druge strane, predsjednik SBiH Amer Jerlagić, pozdravlja odluku Ustavnog suda BiH i u pisanoj reakciji navodi kako su napokon stvoreni uvjeti za aktiviranje MAP-a ( Membership ActionAkcini plan za članstvo BiH u NATO paktu).

 

"Očekujemo da će Predsjedništvo BiH, kao vrhovni komandant Oružanih snaga hitno obavijesti generalnog sekretara NATO-a Jensa Stoltenberga da su se stekli uvjeti za aktivaciju MAP-a za BiH", navodi Jerlagić dodajući da je na ovaj način ispunjen je i posljednji  uvjet iz Talina 2009. godine kada se Haris Silajdžić, kao član Predsjedništva BiH uspio izboriti za MAP uz uvjet da se naknadno riješi problem knjiženja perspektivne vojne imovine. 

///////////////////////////////////

Prvi krug konsultacija o Odgovoru : Duraković se sastao s Kojovićem, Nikšićem, Suljagićem i Jerlagićem

Lider pokreta “Odgovor” Ćamil Duraković danas je posjetio Sarajeva gdje je održao prvi krug sastanaka u vezi pripreme javnih konsultacija političkih stranaka koje će biti održane krajem septembra u Srebrenici.

/////////////////////////////////////

OPOZICIJA DEMANTOVALA DODIKA: 'Neće biti vruće jeseni, to iz njega govori veliki strah zbog demografskog genocida koji je napravio'

OPOZICIJA DEMANTOVALA DODIKA: 'Neće biti vruće jeseni, to iz ...

////////////////////////////////////

BISKUP KOŠIĆ ŠOKIRAO VJERNIKE: 'Odričeš li se Maršala? Da, i Führera i Ducea, ali ponajviše Maršala'

BISKUP KOŠIĆ ŠOKIRAO VJERNIKE: 'Odričeš li se Maršala? Da, i ..

///////////////////////

ŽESTOK SUKOB U SNSD-u: Radmanović, Prodanović i Nović kontra Izvršnog komiteta SNSD-a

ŽESTOK SUKOB U SNSD-u: Radmanović, Prodanović i Nović kontra Izvršnog komiteta SNSD-a

15.08.2017.

NACI FAŠISTA "MARIO KARAMATIĆ" OTVORENO PRIJETI USTAVNOM PORETKU BiH, A ZABORAVIO JE DA JE DO 19 VIJEKA U BiH BIO BOŠNJAK KATOLIK, A SAD JE BOSANSKI HRVAT, A NE HRVAT U HRVATSKOJ JER HRVATI U HRVATSKOJ I BOSANSKI HRVATI U BiH IMAJU SAMO ISTI RELIGIJU

KARAMATIĆ OTVORENO PRIJETI USTAVNOM PORETKU BiH: "Izmjene Izbornog zakona ili reaktiviranje Herceg-Bosne, rok je do..."

"Ako se do kraja godine ne usvoje izmjene Izbornog zakona BiH, sigurno ćemo tražiti reaktiviranje Herceg-Bosne i u tome ćemo tražiti podršku Sabora Hrvatske", kazao je u intervjuu za „EuroBlic“ delegat HSS u Domu naroda BiH Mario Karamatić

 




On tvrdi da iz kontakata sa kolegama iz hrvatskog Sabora ima informaciju da bi taj prijedlog mogao da dobije potrebnu podršku te institucije.

 Image result for ante pavelic draza mihajlovic fotosImage result for ante pavelic draza mihajlovic fotos

Image result for ante pavelic draza mihajlovic fotosImage result for ante pavelic draza mihajlovic fotos

KO SU BOSANSKI "SRBI" I BOSANSKI "HRVATI"

Kada bi se HNS-ov prijedlog izmjena Izbornog zakona BiH mogao naći u Predstavničkom domu BiH i šta ako on ne dobije potrebnu većinu?

Očekujem da to bude na prvoj narednoj sjednici Predstavničkog doma. Ukoliko zakon ne dobije podršku, to znači da će taj zakon završiti svoju parlamentarnu proceduru. U tom slučaju, očekujem da dođe do nekog drugog prijedloga o kojem bi se moglo razgovarati. Bilo čiji prijedlog, koji bude podrazumijevao izbor legitimnih predstavnika naroda u institucijama u BiH - mi ćemo podržati, pa makar to bio i prijedlog SDA. Međutim, moram nasaglasiti da je i ovaj naš prijedlog prihvatljiv SDA, jer su tako tvrdili u razgovoru s nama. Zašto sada izlaze iz te priče, nije mi jasno.

 

Ranije ste govorili da ako ne prođe hrvatski prijedlog izmena Izbornog zakona, da je moguće aktiviranje priče o Herceg-Bosni. Da li i dalje stojite pri tome?

Naglašavam, nama je prihvatljiv bilo koji prijedlog koji riješava presudu Ustavnog suda BiH i pitanje izbora legitimnih predstavnika. Što se tiče reaktiviranja Herceg-Bosne, ako do kraja godine ne dođe do izmjena Izbornog zakona, HSS će tražiti povratak na prvobitno stanje, prije Vašingtonskog i Dejtonskog sporazuma, a to je Hrvatska Republika Herceg-Bosna. Ići ćemo i prema HNS, da to postane njegov službeni stav. Budući da su pred Međunarodnim sudom pravde zainteresirane stranke isključivo države, a budući da je iluzorno očekivati da se postigne konsenzus unutar BiH oko toga, ići ćemo sa inicijativom prema Hrvatskoj da ona pokrene postupak i odredi agenta i prikupi dokumentaciju.

 

Očekujete da će Hrvatska stati iza toga? Da li bi to bilo miješanje u unutrašnje stvari BiH?

Hrvatska ima ustavnu obavezu da se brine o Hrvatima u BiH i to je potpisala u Dejtonu. To nije miješanje u unutrašnje stvari BiH. Zašto bi Hrvatska ili Srbija gledale kako njihov narod neko majorizira u BiH i bira im predstavnike u institucijama. Iz kontakata koje smo imali sa predstavnicima pojedinih hrvatskih stranaka u hrvatskom Saboru, pa preko Bože Ljubića, koji je poslanik u Saboru, svi oni tu inicijativu drže kao jedno od mogućih rješenja. Vjerujte, u kontaktu s kolegama iz hrvatskog Sabora, i to ne samo iz sestrinske HSS, ta inicijativa će u hrvatskom Saboru sigurno dobiti potrebnu većinu glasova.

 

Karamatić je najavio i skoro pokretanje procedure oko formiranja hrvatskog TV kanala, kazavši kako će se ta priča definitivno otvoriti na idućoj sjednici Doma naroda BiH, kada će na dnevnom redu biti prijedlog zakona o Javnom RTV servisu koji je pripremio HNS, a koji predviđa uvođenje FTV 2, odnosno kanala na hrvatskom jeziku. „Ukoliko ne dođe do usvajanja tog zakona, Hrvati nisu zainteresirani za postojanje ovakvog Javnog RTV servisa“, kazao je Karamatić.

 

(SB/Blic)

//////////////////////////////

KO SU BOSANSKI "SRBI" I BOSANSKI "HRVATI"

Sve do kraja 19-tog stoljeća Bosanski katolici i pravoslavci nisu se nazivali nit tzv."Hrvatima" nit tzv."Srbima",nego Bošnjacima,a tzv."srpsko-hrvatski" politički faktor nije imao nikakvog značajnog utjecaja na zbivanja u Bosni u njenoj cijeloj dotadašnjoj historiji.

Bosanski franjevci su kroz cijeli Srednji Vijek širili katolicizam među Bošnjacima bogumilske vjere,ali ne i tzv."hrvatstvo",dok "pravoslavaca" praktično nije ni bilo u Bosni sve do okupacije Bosne od strane Turske Imperije.

Međutim,krajem 19-tog stoljeća to stanje se mijenja i Bosanski katolici i pravoslavci preko noći postaju tzv. "Hrvati" i tzv. "Srbi".Od tada je Bosanski narod podijeljen i od tada počinju i svi sukobi unutar Bosne i njenog naroda,što se NIKADA prije u cijeloj historiji Bosne nije događalo nego su se Bošnjaci svih vjeroispovjesti borili za Bosnu,a ne protiv nje.

O Bosnjacima,kao jednom narodu tri razlicite vjere,govori,1844 i otac srpskog radikalizma Ilija Garasanin,govoreci o "potrebi bratstva izmedju Bosnjaka i Srba i ostalih Slavena".

Osvrnimo se,dakle, na Načertanije (1844), Ilije Garašanina. U svom programu Načertanije on narod Bosne naziva Bošnjacima - bez obzira na vjersku pripadnost - i kada govori o programu posrbljavanja Bosnjaka on kaze: ...K ovome treba dakle učiniti da se Bošnjaci i ostali Slaveni obrate..." Nadalje, predlaže da se: "nekoliko mladih Bošnjaka u srpsku službu državnu prima da bi se ovi...obučavali i za takove činovnike pripravljali koji bi ono što su u Srbiji naučili posle u svom otečestvu u djelo privesti mogli."

Da bi plan velike Srbije tekao bez većih problema,i posrbljavanje Bosnjaka muslimana izvrsilo kako je zamislio,Garašanin smatra da bi se trebala pisati i opca historija Bosne gdje se "ne bi smela izostaviti slava i imena nekih muhamedanskoj veri prešavsi Bošnjaka" i nadalje napominje da bi ova historija trebala da bude oprezno pisana i to isključivo "u duhu narodnog jedinstva Srba i Bošnjaka",i od strane "čoveka vrslo sposobnog i duboko pronicavajućeg." (ovdje je znacajno primjetiti da Garasanin ne spominje nikakve millete,nego na vise mjesta koristi narodno ime Bosnjaci za CJELOKUPAN narod u Bosni,dakle kao zajednicki naziv svih Bosnjaka,bez obzira na vjeru).

Meta njegovog programa bili su i pravoslavni i katolički Bošnjaci,tako Garasanin kaze da nece biti velikih problema "preobratiti",odnosno posrbiti, Bosnjake pravoslavce (Bosnjake istocnog vjeroispovijedanja),i o tome kaze sljedece:"Na istočnog veroispovedanija Bošnjake veći upliv imati neće biti za Srbiju težak zadatak.".NAPOMENA:U vrijeme kada Garasanin ovo navodi srpska pravoslavna crkva nije ni postojala u Bosni,a ni kasnije,sve do 1920 godine!!(Na osnovu sporazuma izmedju Vlade Kraljevine SHS i Carigradske patrijaršije od 18. marta 1920. godine "Sveti Arhijerejski Sinod Vaseljenske patrijaršije donio je odluku od 19. marta 1920. godine, broj 2056., kojom daje blagoslov na prisajedinjenje "ujedinjenoj srpskoj pravoslavnoj crkvi" eparhija koje do tada nikada nisu bile u sastavu srpske pravoslavne crkve ukljucujuci i eparhiju u Bosni,koja je uvijek do tada bila iskljucivo u sastavu Carigradske patrijarsije. Vlada Kraljevine SHS isplatila je Carigradskoj patrijaršiji za taj pristanak milion i pet stotina hiljada zlatnih franaka. Tom odlukom Carigradska patrijaršija oslobadja od svoje vlasti i prisajedinjuje pravoslavnoj srpskoj crkvi eparhije koje su do tada bile pod njenom upravom,dakle TEK 1920 godine srpska pravoslavna crkva se po prvi puta pojavljuje u Bosni)I nikakve narodne veze nije bilo izmedju Bosnjaka pravoslavaca i Srba pravoslavaca....Bosnjaci pravoslavci (danasnji tzv."bosanski Srbi"),inace,poticu u ogromnoj vecini od stocarskih plemena pravoslavnih Vlaha,a ostatak od Bosnjaka bogumila i nikakve veze nemaju sa Srbima.

Veci problem,pak,Garasanin vidi u posrbljavanju Bosnjaka katolika,pa o tome kaze:"Više predostrožnosti i vnimanija na protiv toga iziskuje to, da se katolički Bošnjaci zadobijedu. Na čelu ovih stoje franjevački fratri."

Bosnjaci katolici su takodjer krajem 19-stoljeca preko noci postali tzv. "bosanski Hrvati",ali je bitno napomenuti da u srednjovjekovnoj Bosni nije bilo Hrvata kao nekog naroda u Bosni,to jasno uocavaju i sami hrvatski historicari kao npr.Tomislav Raukar,Nada Klaic,itd.

Tako,hrvatski historicar Tomislav Raukar kaze vrlo jasno: "U srednjovjekovnim bosanskim vrelima, prije svega u njihovu nazivlju, nema izricitih potvrda o nazocnosti hrvatskoga stanovnistva na podrucju bosanske drzave...

"Dapace, ni na nekim dijelovima hrvatskoga kraljevstva u srednjem vijeku nije bilo hrvatskoga imena. Primjerom je srednjovjekovna Sclavonia ili Slovinje."

Jedan od najcjenjenijih historicara u svijetu,po pitanju historije svih juznoslovenskih zemalja,hrvatski historicar Dr Nada Klaic u svome djelu "SREDNJOVJEKOVNA BOSNA - POLITICKI POLOZAJ BOSANSKIH VLADARA DO TVRTKOVE KRUNIDBE",Zagreb,1989.,dolazi do sljedecih konstatacija:

"....No, ove nevjeste projekcije o srpstvu Bosne vrijede isto koliko Sisicevo dokazivanje o hrvatsvu Bosne. Medjutim nekriticki izvjestaj Konstantina Porfirogeneta o Sklavinijama moze posluziti kao podloga za zakljucke samo onom historicaru kome nije odvec stalo do historijske istine. On je uglavnom iste vrijednosti kao i Dukljaninove vijesti o vladanju hrvatskih ili srpskih vladara nad Bosnom. To su tek povremeni izleti susjednih vladara koji nisu niti su mogli izmijeniti stoljetni polozaj bosanskih zemalja jer su one bez Hrvata i Srba odavno isle svojim, od njih posve odijeljenim putem. Carevi podaci za taj posao ne mogu biti mjerodavni, a jos manje vjesta konstrukcija barskog nadbiskupa koji pise sredinom 12. stoljeca...."

Sve do pred kraj 19.stoljeca u Bosni su zivjeli jedino Bosnjaci,koji su bili triju vjera muslimani katolici i pravoslavci:

Bošnjak katolicke vjeroispovijesti fra. Ivan Frano Jukić (1818-1857), koji je koristio pseudonim Slavoljub Bošnjak, koji je u svom proglasu 1848. godine zapisao:

"Mi Bošnjaci njekad slavni narod sad jedva da smo živi nas samo kao očenutu glavu od stabla slavjanskog gledaju priatelji naukah i žale nas.... Vrime je da se i probudimo od dugovične nemarnosti; dajte pehar, te carpite iz studenca pomnje mudrost, i nauk; nastojte da najpred naša serca očistimo od predsudah, fatajmo za knjige i časopise, vidimo što su drugi uradili, te i mi ista sredstva poprimimo, da naš narod prosti iz tminah neznanstva na svitlost isitne izvedmo."

Čitav ovaj fenomen,u svojoj čuvenoj pjesmi "Pjesma Bošnjaku" koju je objavio list "BOŠNJAK" u izdanju od 2. VII, 1891 godine,opisao je i Safvet-beg Bašagić riječima:


Znaš Bošnjače, nije davno bilo,

Sveg' mi sv'jeta nema petnaest ljeta,

Kad u našoj Bosni ponositoj,

I junačkoj zemlji Hercegovoj,

Od Trebinja do Brodskijeh vrata,

Nije bilo Srba ni Hrvata.

A danas se kroz svoje hire,

Oba stranca ko u svome šire. [...]

Oba su nas gosta saletila, Da nam otmu najsvetije blago,

Naše ime ponosno i drago.



http://www.zemljabosna.com/sadrzaj1.html
14.08.2017.

RAMIZ SALKIĆ O SNIMANJU FILMA O RADOVANU KARADžIĆU: "NAKON HITLERA U EVROPI NIJE BILO VEĆEG ZLOČINCA OD RADOVANA KARADžIĆA"

SALKIĆ O SNIMANJU FILMA O KARADŽIĆU: "Nakon Hitlera u Evropi nije bilo većeg zločinca od Radovana"

- Posljedica političkog, ideološkog i vojnog djelovanja Radovana Karadžića su desetine hiljada mrtvih, etničko čišćenje širih razmjera, desetine logora, genocid… RTRS je imao obavezu prema javnosti i prema novinarskoj profesiji da to zabilježi i prikaže, kako javnost u ovom entitetu ne bi bila uskraćena za informacije, te živjela u zabludi da je Radovan Karadžić heroj, a cijeli svijet zna da je on zločinac – naveo je Salkić.



SALKIĆ O SNIMANJU FILMA O KARADŽIĆU: 'Nakon Hitlera u Evropi nije bilo većeg zločinca od Radovana'

Potpredsjednik bh. entiteta RS Ramiz Salkić izjavio je danas, povodom najave Milorada Dodika da će naložiti RTRS-u snimanje filma o Radovanu Karadžiću, da je predsjednik RS-a u svojim medijskim istupima pokušao izjednačiti ulogu Alije Izetbegovića, prvog predsjednika Bosne i Hercegovine, sa Radovanom Karadžićem i njegovom ulogom.

 

Salkić je kazao kako je uloga Radovana Karadžića u historijskim procesima koji su obilježili posljednje tri decenije izuzetno negativna, te da se zapravo radi o jednoj od najnegativnijih ličnosti u balkanskim ratovima devedesetih godina prošlog stoljeća, saopćeno je iz kabineta potpredsjednika RS-a.

 

– Radovan Karadžić je osoba koja je presuđena za genocid. Javni servis Radio-televizija RS imao je i ranije obavezu da o njemu snima filmove, emisije i serije, u kojima će prikazati zločine koje je Karadžić počinio rukovodeći etničkim čišćenjima, logorima, agresijom i na kraju činjenjem genocida. Posljedica političkog, ideološkog i vojnog djelovanja Radovana Karadžića su desetine hiljada mrtvih, etničko čišćenje širih razmjera, desetine logora, genocid… RTRS je imao obavezu prema javnosti i prema novinarskoj profesiji da to zabilježi i prikaže, kako javnost u ovom entitetu ne bi bila uskraćena za informacije, te živjela u zabludi da je Radovan Karadžić heroj, a cijeli svijet zna da je on zločinac – naveo je Salkić.

 

Dodao je da je, nažalost, tu priliku RTRS propustila, čime je narušila svoj kredibilitet, kao i da su najave Milorada Dodika da će zahtijevati da budu osigurana sredstva iz budžeta RS-a za snimanje filma o Radovanu Karadžiću poražavajuće za slobodu, mir, civilizaciju, za sve procese koji se provode zadnjih 22 godine na stabilizaciji mira.

 

Salkić je istakao da Milorad Dodik putem Javnoga servisa, koji plaćaju i Srbi koji ne podržavaju Radovana Karadžića, kao i Bošnjaci i Hrvati, želi prikazati Radovana Karadžića kao pozitivnu ličnost, vrijeđajući na taj način žrtve Karadžićevih zločina, ali i sve antifašiste na svijetu.

 

Potcrtao je da nakon Hitlerove Njemačke na tlu Evrope historija nije zabilježila zločinca većeg od Radovana Karadžića, što potvrđuju i presude Međunarodnog suda za ratne zločine iz Haga, ali da je predsjednik RS-a odlučio da podrži takvu ličnost, “glorificirajući njegovu ideologiju”.

 

– Ljudi poput Milorada Dodika svojom politikom i odlukama stvaraju ogromnu štetu svim mirovnim procesima u Bosni i Hercegovini i regionu. Pozivam rukovodstvo RTRS-a i njene novinare da se distanciraju od Dodika i njegove politike reafirmacije ratnih zločinaca. Historija će o svima dati svoj sud i nije dobro da jedan medij ostane u historiji obilježen da je podržavao ratne zločince – kazao je Salkić.

/////////////////////////////////////////////

"DRINA TEČE, A PARE IDE SAMO NA JEDNU STRANU": Srbija duguje BiH 1,5 milijardu eura!

"Ako je suditi prema dosadašnjim iskustvima i trenutnom raspoloženju u Vladi Srbije, ne vidim nekog načina da obje strane budu zadovoljene. Nezahvalno je bilo šta prognozirati, pa ni kad će se ozbiljnije pristupiti razgovorima o ovoj temi", rekao je Ljajić.

'DRINA TEČE, A PARE IDE SAMO NA JEDNU STRANU': Srbija duguje BiH 1,5 milijardu eura! - 1

Tokom nedavnog boravka u Sarajevu, potpredsjednik Vlade Srbije Rasim Ljajić u izjavi za sarajevsko Oslobođenje istakao je da je pitanje vlasništva nad hidrocentralama u Zvorniku i Bajinoj Bašti jedno od najtežih u odnosima dvije zemlje.

 

"Ako je suditi prema dosadašnjim iskustvima i trenutnom raspoloženju u Vladi Srbije, ne vidim nekog načina da obje strane budu zadovoljene. Nezahvalno je bilo šta prognozirati, pa ni kad će se ozbiljnije pristupiti razgovorima o ovoj temi", rekao je Ljajić.

 

O kojoj sumi novca se radi, objašnjava Hilmo Šehović, stručnjak za energetiku u Vladi FBiH. On je bio jedan od članova stručne grupe koja je 2008. godine napravila temeljnu analizu koja bi, po njegovom mišljenju, trebalo da bude polazna osnova za pregovore ili pokretanje međunarodnih sporova. Prema njegovim riječima, Srbija do sad, po osnovu neisporučene električne energije, Bosni i Hercegovini duguje oko jednu i po milijardu eura, piše Oslobođenje.

 

"Interesantno je da institucije ovo prećutkuju, da konstantno donosimo odluke o novim zaduživanjima države i građana dok imamo potraživanja koja su veća od onoga što smo kao spas tražili od MMF", naglasio je Šehović.

 

Na osnovu dokumenata kojima je stručna grupa raspolagala, 67 posto električne energije iz HE Bajina Bašta treba da pripada BiH, dok je procenat iz Zvornika oko 49 posto, piše Oslobođenje.

 

Goran Aleksić, pomoćnih ministra spoljnih poslova i šef Sektora za bilateralnu saradnju Srbije, kaže da Bosna i Hercegovina ima veliki interes da obje hidroelektrane na neki način zadrži pod apsolutnom kontrolom.

 

Iako nije precizirano ko se ovim pitanjem bavi, prema riječima Nermina Džindžića, ministra industrije i energetike Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH), tim su se bavili njegovi prethodnici. On ključni problem vidi u različitim stavovima entiteta dok Zdravko Krsmanović, potpredsjednik Novog demokratskog pokreta, smatra da je oštećena BiH i oba njena entiteta.

 

"Drina teče, a pare idu samo na jednu stranu. O dugovanjima za protekli period se može razgovarati, ali ove hidroelektrane bi trebalo da dijele BiH i Srbija, ali i time i proizvedenu električnu energiju", smatra Krsmanović. On kaže i da je apsurdno da se granica pomjera zbog hidroelektrana, a konkretne poteze bi, prema njegovom mišljenju, trebalo da pokrene državna komisija za koncesije. U slučaju da s druge strane ne bude interesa, BiH može da pokrene arbitražni spor.

 

"Kod nas ništa ne funkcioniše, niko ništa ne radi. O tome bi trebalo pričati, ali čini mi se kako se svaki put samo traži razlog da od toga ništa ne bude", zaključio je Krsmanović

14.08.2017.

SLOBODAN VASKOVIĆ : NOVA "DEKLARACIJA O OČUVANJU MILORADA DODIKA

Slobodan Vasković : Nova “Deklaracija o očuvanju Dodika”

August 14. 2017.



1.
“Deklaracija o očuvanju srpskog naroda, koju će pripremiti Srpska i Srbija, neće biti puko slovo na papiru, već program za dugoročno sistematsko djelovanje u korist srpskog naroda”, napisao je u “Politici” Milorad Dodik, koji već jedanaest godina dugoročno sistematski radi protiv interesa srpskog naroda.
Taj Dodikov rad protiv interesa srpskog naroda toliko je bio/još uvijek je razarajući da je očuvanje srpskog naroda u BiH veoma upitno.
2.
Ključni Izvori Nacije: Porodica, Obrazovanje, Kultura, Zdravlje, Nauka… potpuno su zatrovani za vrijeme Dodikove vladavine; Šanse za oporavak su minimalne i ako se i uspiju zaustaviti razarajući procesi, koje je produkovao vladajući Režim u RS, oporavak će trajati decenijama.
3.
Za vrijeme Dodikove vladavine uništene su institucije RS. Zbrisane. Listom.
4.
Institucije su prazna forma, koja isključivo služi za pokrivanje ličnih interesa Dodikove oligarhije; Odabranih pojedinaca koji su oteli sve od naroda, pretvarajući ga u parije.
5.
Uništeni su Fondovi, Agrar, Finansije, Privreda, Ekonomija, Šume, Vode…
6.
Dodik i njegova vlast su više učinili na Dezintegraciji Srpske Nacije u BiH u poslednjih jedanaest godina, nego svi srpski neprijatelji zajedno.
7.
Konačna Dezintegracija Nacije je Dodikov krajnji cilj od kojeg on ne odustaje.
8.
Nema potrebe dalje nabrajati; Dovoljno se osvrnuti.
9.
Dodikov stav, iznesen u “Politici”, samo je još jedna u nizu lažnih “Dobrih namjera”, kojim on već jedanaest godina popločava Srbima u BiH put do Pakla.
10.
Dodikov stav je ogavno licemjerstvo, autoimuna bolest političara koji je, bez trunke griže savjesti, prvo uništio i budućnost i sadašnjost Nacije, koja mu je, istorijskom greškom, dala podršku da riješi pitanje RS i Srba u BiH; Dodik i Oligarhija su povjerenje zloupotrijebili i već jedanaest godina predvode najvulgarniji napad na sistem društvenih vrijednosti i vladaju po principima mentalne pornokratije.
11.
Plutokratija je, pod Dodikovom palicom, nametnuta kao društveno uređenje i ne trpi drugačije mišljenje.
12.
Plutokratija, iskustvo je pokazalo, uvijek završava/biva potpuno uklonjena Revolucijom.
13.
Malobrojna Kasta prebogatih i premoćnih, koji su iznad Zakona, Ustava, Iznad svega, samo na taj način, kako stoje stvari i kako i demonstriraju, može otići.
14.
Svaka “Deklaracija o očuvanju srpskog naroda”, koju potpiše Milorad Dodik je laž; To je samo nova linija odbrane Milorada Dodika i njegovog razornog antinacionalnog dejstva.

15.
Svako ko je potpiše sa njim saučesnik je!
Slobodan Vasković (Blog)

//////////////////
//////////////////////////

Dragan Bursać: Postao sam sa porodicom direktna meta (Video)

Omalovažavanje, vrijeđanje, te istjerivanje novinara sa konferencija za medije u Bosni i Hercegovini, svojstveno je, prije svega, političarima koji ne vole neugodna pitanja. Međutim, sve su češće prijetnje smrću predstavnicima

/////////////////////////////////////////



//////////////////////


Rasističko divljanje u Virginiji : 20-godišnji Cvjetanovic postao zaštitno lice nereda

Američki ministar pravosuđa Jeff Sessions osudio je u subotu "rasnu nesnošljivost i mržnju" nakon nasilnih prosvjeda u Virginiji gdje se 20-godišnji mladić automobilom zaletio u mnoštvo tijekom sukoba aktivista krajnje [...]

/////////////////////

Oliveru Stoneu uručeno “Počasno Srce Sarajeva”: Velika mi je čast primiti ovu nagradu, jer znam da Sarajevo ima srce

Velika mi je čast primiti nagradu, jer znam da Sarajevo ima srce - kazao je večeras višestruki dobitnik Oscara Američke filmske akademije Oliver Stone tokom primanja nagrade Počasno Srce Sarajeva [...

/////////////////////////////////////

PODIGNUTA OPTUŽNICA ZA MONSTRUOZNO UBISTVO MALOG DENISA: Majka i maloljetnica ugušile dječaka i bacile ga u more - 2
PODIGNUTA OPTUŽNICA ZA MONSTRUOZNO UBISTVO MALOG DENISA: Majka i maloljetnica ugušile dječaka i bacile ga u more - 2

PODIGNUTA OPTUŽNICA ZA MONSTRUOZNO UBISTVO MALOG ...

///////////////////////////
13.08.2017.

BAKIR IZETBEGOVIĆ O SARADNJI SA MILORADOM DODIKOM I DRAGANOM ČOVIĆEM

IZETBEGOVIĆ O SARADNJI S DODIKOM I ČOVIĆEM: "Dodik je postao paradigma konflikta, a Čović je očekivao previše i sada je jako nervozan"

Bakir Izetbegović, bošnjački član Predsjedništva BiH i predsjednik SDA, prokomentirao je skoru posjetu predsjednika Srbije Alakesandra Vučića, te odnos i saradnju sa čelnicima SNSD-a i HDZ-a, Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem.



IZETBEGOVIĆ O SARADNJI S DODIKOM I ČOVIĆEM: 'Dodik je postao paradigma konflikta, a Čović je očekivao previše i sada je jako nervozan'

Bakir Izetbegović, bošnjački član Predsjedništva BiH i predsjednik SDA, prokomentarisao je poliitku predsjednika Srbije Aleksandra Vučića te neke ocjene koje se pojavljuju u javnosti, a po kojima Milorad Dodik samo naglas izgovara ono što Vučić misli.

 

"Vučić je posljednjih godina promijenio retoriku, šalje pozitivne signale, poziva na dijalog. Uz povremene probleme, odnosi BiH i Srbije, kao i odnosi Bošnjaka i Srba se popravljaju.To ide jako sporo. Pred nama je još mnogo otvorenih, neriješenih pitanja, kako u odnosima dviju država, tako i u odnosima dvaju naroda", rekao je Izetbegović u intervjuu za Faktor.

 

On je istakao da ta nerješena pitanja treba brže rješavati. "S politikom kakvu vode Dodik i slični njemu, i s takvom retorikom, to će teško ići i vjerujem da je i Vučić svjestan toga. Dodik je naprosto postao paradigma konflikta, i Vučić mora biti svjestan činjenice da svaki plan koji se pravi sa Dodikom, sam po sebi nosi negativan naboj", kazao je Izetbegović.

 

Izetbegović ističe da je Bosna i Hercegovina na vrijeme reagovala kada je u pitanju gradnja Palješkog mosta. "Predsjedništva BiH se o tome oglasilo 2007. godine. Dakle, reagovalo se odmah čim je počela priča o Pelješkom mostu", rekao je Izetbegović. Iz Hrvatske su se, ističe Izetbegović, oglušili na te stavove i nastavili pripreme za izgradnju mosta, zanemarujući stav BiH da je prije toga potrebno ustvrditi granicu između dvije države na moru.

 

"Ne sporimo pravo Hrvatskoj da povezuje svoje teritorije, ali se ni BiH ne smije osporiti pravo da ima pristup otvorenom moru. Potrebno se vratiti na prvi korak, utvrditi gdje je tačno granica na moru između BiH i Hrvatske, odrediti trasu i širinu plovnog koridora do međunarodnih voda. Nakon toga se trebaju utvrditi konačne tehničke karakteristike samog mosta i gdje bi se taj most, ako ga uopće bude, tačno nalazio. To je stav BiH utvrđen još 2007. godine, koji se nakon toga nije mijenjao", smatra Izetbegović.

 

On je potvrdio da s Hrvatskom ima dosta neriješenih pitanja, ali da BiH Hrvatsku smatra prijateljskom državom.

 

Izetbegović je govorio i o odnosima s HDZ-om BiH i čelnikom te stranke Draganom Čovićem, kazavši da bi ti odnosi trebali biti puno bolji, i stranački i personalni. 

 

"SDA i ja smo se trudili sve vrijeme da odnosi budu iskreniji i bolji. HDZ je izgleda očekivao previše i postao nervozan. Počeli su sa jednostranim istrčavanjima i pritiscima na SDA, a to ne može proći. Koaliciju ćemo sačuvati do kraja mandata, napraviti još poneku reformu i manji iskorak, ali zamah koji smo mogli postići boljom saradnjom će očigledno izostati", ističe Izetbegović i dodaje kako je HDZ "već sve zamorio pokušajima da manjina većini nametne volju i ostvari i više od onoga što predviđa konstitutivnost naroda".


///////////////////////

KO JE PETER CVJETANOVIĆ: Neonacist hrvatskog porijekla i zaštitni znak američkih ekstremista

KO JE PETER CVJETANOVIĆ: Neonacist hrvatskog ... - Slobodna Bosna


///////////////////////////////////////////

Bosna i Hercegovina

Nedjelja/nedelja, 13. avgust/kolovoz 2017.

////////////////////////////////////////

Profesor Kukić i ne pomišlja na odustajanje : Čovića se nikada nisam bojao, pobijedio bih ga sa 100 hiljada glasova razlike !


Prijedlog izmjena Izbornog zakona, koji je HDZ BiH proslijedio u parlamentarnu proceduru i koji je zahvaljujući ortaštvu Dragana Čovića i Milorada Dodika dobio zeleno svjetlo u Domu naroda Parlamenta BiH


///////////////////////////////////



Damir Arnaut tvrdi : Izetbegović koči Pelješki most samo zbog izbora

Damira Arnauta ubraja se među vodeće eksperte međunarodnog prava u Bosni i Hercegovini i čitavoj regiji. Diplomirao je na Berkeleyju 2002, nakon čega je u SAD-u radio kao odvjetnik, da [...]

///////////////////////////////////
13.08.2017.

BRČKO BI SE BEZ IKAKVOG DVOUMLJENJA MOGLO PROGLASITI GRADOM MUČENIKOM BiH

Mučno i šokantno : Fotograf je ‘srpskom Adolfu’ dao 500 maraka da ubije nesretnog zarobljenika samo radi fotografije !!! (FOTO)

August 12. 2017.


Brčko bi se bez ikakvog dvoumljenja moglo proglasiti gradom – mučenikom BiH. Konkretnije, njegovi stanovnici muslimanske i hrvatske nacionalnosti koji su ratnih godina proživljavali istrebljenje najgore vrste.

Zatočeni civili su od strane srpske paravojske ubijani, mučeni, zlostavljani, premlaćivani i zlostavljani na izrazito ponižavajuće načine.

Više stotina civila ubijeno je ili odvedeno u nepoznatom pravcu od kada im se gubi svaki trag, da bi nakon rata posmrtni ostaci žrtava bili pronađeni i ekshumirani na različitim lokacijama, a za dijelom žrtava se još uvijek traga. Optužnicom su obuhvaćeni i progoni stanovništva sa područja Brčkog, kao i masovna pljačkanja imovine bošnjačkog i hrvatskog stanovništva, nakon njihovog odvođenja u zatočeništvo ili progona iz kuća i stanova na području Brčkog.

Također, veliki broj osoba prošao je kroz teške oblike torture, fizička i psihička zlostavljanja, a žrtvama koje su zlostavljane nije pružena medicinska pomoć te su navedeni zločini ostavili trajne posljedice na život i zdravlje žrtava i njihovih obitelji. Optužnicom su obuhvaćena i silovanja i seksualna zlostavljanja, kao i ponižavanja zatočenih žena i muškaraca. Neke od izravnih egzekucija civila, na mjestu događaja zabilježene su fotografijama stranih dopisnika, te su izazvale osudu javnosti diljem svijeta.

PLATIO ZA UBISTVO , PA DOBIO PRESTIŽNU NAGRADU!

Jednu od najmučnijih fotografija mučkog ubojstva ovjekovječio je srpski fotograf Bojan Stojanović koji je za taj uradak uglednu nagradu World Press Photo. Zabilježio je trenutak u kojem kasnije osuđeni ratni zločinac, Goran Jelisić Adolf, ubija zarobljenika u okupiranom Brčkom, na sjeveru Bosne. Uz tu, Stojanović je snimio cijeli niz fotografija, od dovođenja zatočenika do njegova leša nacesti. Goran Jelisić, poznatiji kao “Srpski Adolf”, za ratni je zločin osuđen na 40 godina zatvora. Ono što ovu priču čini najmučnijom jest podatak koji je u javnost iznio Srđan Ilić, jedan od iskusnijih i istaknutijih srbijanskih ratnih fotoreportera:

– Priča je ružna i loša za našu profesiju. On je (Stojanović) platio Adolfu (ubojici s fotografije) da ubije te muslimane da bi oni to slikali. Njih dvojica su dolazili kod mene u AP i tražili da im posudim auto, napišem neku akreditaciju, dam unaprijed pare i opremu za razvijanje i slanje slika, jer će oni donijeti »fenomenalne slike« koje do tada nisu viđene. Naravno da im nisam dao ništa, jer je sve izgledalo jako neozbiljno.  Poslije toga Bojan se pojavio u restoranu Kluba književnika u Beogradu s gomilom printanih slika tog događaja i pričao za stolom da su platili tom Adolfu 500 maraka da ubije tih nekoliko muslimana. To se događa kad su svi etički kriteriji, moralne norme napuštene.

screenshoot

(Kliker.info-Dnevno)


//////////////////////////////////////
/////////////////////////////////////////

Intervjui

Bojan Šušnica: Deklaracijom elite u RS-u i Srbiji pripremaju regiju na krupne događaje


//////////////////////////////////////////

Mirsad Miro Purivatra, direktor SFF-a: Ovakav ili onakav, film će kao umjetnost ostati

 ////////////////////////////////////

Profesor Marinko Pejić,predsjednik Hrvatskog narodnog vijeća u BiH (HNV)  : Nisam za treći entitet

///////////////////////////////////////////

Kolumne

Emir Suljagić : Oluja: laži i istine





/////////////////////////////////////////////

Faruk Šehić: Kako se kalio čelik u Bihaćkom džepu

////////////////////////////////////////

Kemal Kurspahić : Konkurs za ‘nagodne Bošnjake’

//////////////////////////////////////////

Gojko Berić : Grmljavina nad Bosnom

/////////////////////////////////////////

Enes Ratkušić : Čevljanovići su , zapravo, rezultat bolonjskog procesa, a ne balkanska zabava

12.08.2017.

BOJAN ŠUŠNICA: DEKLARACIJOM ELITE U RS-u I SRBIJI PRIPREMAJU REGIJU NA KRUPNE DOGAĐAJE

Bojan Šušnica: Deklaracijom elite u RS-u i Srbiji pripremaju regiju na krupne događaje

August 12. 2017.


Sadržaj zajedničke deklaracije  Srbije i Republike Srpske o djelovanju za ‘opstanak srpske nacije i srpskog naroda’   i efekat koji će ona definitivno proizvesti jeste nova homogenizacija građana koji sebe doživljavaju kao Srbi u Srbiji, Kosovu, BiH i Hrvatskoj, kaže u razgovoru za Al Jazeeru kulturolog Srđan Šušnica.

Homogenizacija, nastavlja, koja, kao i u slučaju memoranduma SANU iz 1986. godine, u svojim temeljima ima političke mitove i izmišljotine o starini i kontinuitetu tzv. “srpske nacije ili naroda” i “nacionalne svijesti srpskog naroda” od Nemanjića do danas, te mit o tzv. “historijskoj srpskoj zemlji i njenim granicama”.

“Najavljena dekleracija koristi jezik, kulturu, crkvu i druge identitarne elemente koji se danas uzimaju zdravo za gotovo kao “srpski” da bi postigli politički cilj homogenizacije i viktimizacije Srba oko vrlo upšrošćene, usko kodifikovane, naširoko revidirane i mitovima nadopunjene “istorije Srba””, navodi on.

Sa historijskog aspekta, kaže on, “sva pansrpska ‘memorandumašenja’ zadnjih 30 godina ne žele da uvaže istorijsku činjenicu i čvrste argumente da je stanovništva pravoslavne vjere na današnjim teritorijama Hrvatske, Bosne, Crne Gore i Kosova najmanje tri vijeka dijelilo bitno drugačiju političku ili kulturnu istoriju pa i jezički dijalekt, od pravoslavnog stanovništva na teritoriji današnje Vojvodine i centralne Srbije, naročito tokom 19. vijeka”.

‘Pansrpska memorandumašenja’

“Kulturne historije, etnografije i jezički dijalekti pravoslavnog, većinom polunomadskog slavenogovorećeg stanovništva Balkana koje se često nazivalo Vlasima, Morlacima ili Brđanima su jako fragmentirane, raznovrsne, neunificirajuće, nezapisane i međusobno prožete sa političkim i kulturnim istorijama Otomanske i Habsburške carevine, te duboko povezane sa etnografijama, jezicima i konfesijama pojedinih regija tih carevina. Sam vjerski identitet u Otomanskom carstvu a donekle i u Habsburškom je bio duboko prožet socijalno-ekonomskom funkcijom i statusom unutar miletskog ili sistema vojne granice i kao takav bio je fluidan, privremen, potpuno anacionalan, zamjenjljiv drugim vjerskim identitom iz vojnih, administrativnih, poreskih ili ekonomsko-migracionih razloga. Tako identiteti i etnografije variraju od zemlje do zemlje, od regije do regije, od jednog do drugog istorijskog perioda, te je nemoguće povući jednu linearnu istorijsku narodonosnu ili nacionalnu nit ni od 1800te, a kamoli od Nemanjića do danas. To važi za sve današnje nacije na Balkanu, ne samo za srpsku”.

Smatra da ‘pansrpska memorandumašenja’ ne uvažavaju historijsku činjenicu da pravoslavno stanovništvo na teritorijama BiH i Hrvatske, Crne Gore i Kosova jednostavno nije bilo dio istih historijskih i političkih procesa formiranja srpske nacionalne svijesti i nacije koji su se dešavali pravoslavnim Slavenima u Vojvodini krajem 18. vijeka i u Šumadiji i centralnoj Srbiji početkom 19. vijeka.

“Na teritoriji današnje Hrvatske formiranje srpske nacionalne svijesti u Dalmaciji i centralnoj Hravtskoj je opet poseban i odvojen proces od onog u Srbiji i BiH i usko je povezan sa razvojem svijesti o hrvatskom nacionalnom identitetu i južnoslavenskoj ideji unutar jakog germanskog, mletačko-italijanskog i rimokatoličkog kulturnog i vjerskog konteksta. U BiH taj srpski nacionalno-formirajući impuls nije bio domaći već je u drugoj polovini 19.vijeka stizao iz pravoslavne crkve i Srbije, te nalazio dosta otpora i nerazumijevanja među pravoslavnim stanovništvom Bosne. Najčešće je imao bolji prijem među klerom i prvom pravoslavnom trgovačkom buržoazijom u Hercegovini i mladeži koja se krajem 19. vijeka školuje u duhu nacional-romantizma. I tada se identitet pravoslavnih u BiH polako prepisuje u “srpski” na specifičan način, u jednoj dubokoj povezanosti sa kulturnim i ekonomskim ostacima Osmanskog carstva i miletskog sistema te i u živoj i nekonftorijaćujoj interakciji sa drugim konfesijama i etnografijama u BiH”.

Šušnica objašnjava da je srpski nacionalni identitet izašao izvan čaršijskih sredina, te se jače raširio među većinski ruralnim pravoslavnim stanovništvom u BiH tek poslije Prvog svjetskog rata, a tek u drugoj Jugoslaviji kao neka vrsta labilnog popisnog identiteta dopire “odozgo” do najzabačenijih dijelova BiH.

“Pa mi sve do 1960. imamo na Zamijanju kraj Banja Luke pravoslavno stanovništvo sa specifičnim dijalektom i govorom koje je sebe sve do Prvog svjetskog rata identifikovalo kao Vlahe Martologe, ali su onda “prepisani u Srbe”. Tako je u “srpski identitet” neistorično i krajnje nepravedno prepisan i identitet Crnogoraca i zamalo zatrt sa svojim osobenostima. Identitet npr. Bokelja u Crnoj Gori je tako prepisan ili u srpski ili u hrvatski nacionalni identitet po liniji vjere i danas praktično ne postoji kao osobenost. To se desilo i sa Vlasima Krajišnicima iz obe imperije. To se desilo i Bunjevcima i Šokcima u današnjoj Hrvatskoj. To se upravo dešava današnjim Gorancima i Torbešima na Kosovu i sandžačkim muslimanima u Crnoj Gori i Srbiji koji se prepisuju u “Bošnjake”. Takvih je na stotine primjera širom Balkana u svim balkanskim “nacijama”.

Profašistička teorija ‘krvi i tla’

Ono što je jako uticalo na identitarno ekskluziviranje bosanskih pravoslavaca u Srbe u Bosni, navodi kulturolog Šušnica, jeste “genocid kojem su bili izloženi u NDH, a skorašnji rat i genocid nad nesrpskim stanovništvom u BiH je dodatno učvrstio tu lažnu percepciju da bosanski pravoslavci ne (treba da) dijele zajedničku političku i kulturnu historiju sa bosanskim muslimanima i katolicima, već isključivo pripadaju mitološkom i namišljenom  toku historije Srba od Kosova na ovamo”.

“E to je ta profašistička teorija “krvi i tla”, to je ta iracionalnost i laž koju svaka ovakva pansrpska dekleracija želi da učvrsti i zato se one istorijski ponavljaju i ponavljaće se svako četvrt ili pola vijeka. U duhu one rečenice koju je apologet novog pansrpskog nacionalizma pokojni Brana Crnčević jedne prilike izjavio: “Između Srbije i istine, biram Srbiju”.  Kolika je laž toliki je i trud da se ona održi”.

Dodaje da, nažalost, neki krugovi “hrvatskih i bošnjačkih kleronacionalista u BiH ubrzano prate i kopiraju ovu matricu “krvi i tla” u svojim političkim prostorima, što kao lančana reakcija jača ideološke pozicije nacionalističke i profašističke desnice u BiH i na cijelom Zapadnom Balkanu”.

Deklaracija Srbije i Republike Srpske, po njemu, ima trojak učinak.

“Prvi učinak je održanje kontinuiteta kleronacionalizma i pansrpske ideologije krvi i tla, od misli i ideja “sveca” Velimirovića, Stevana Moljevića, Dragiše Vasića preko kneza Pavla, Nedića, Ljotića i četničkog pokreta do Dobrice Ćosića, Riste Amfilohija Radovića i vrha SPCA-a i SANU-a. Pansrpski klerofašizam jednostavno ne popušta ni za jotu, nije kapitulirao, nije se demilitarizirao i denacifikovao ni u BiH ni u Srbiji, ni na Kosovu, iako je upravo ta ideologija bila temelj osvajačkih i genocidnih ratova 90-tih protiv države Hrvatske, države BiH i pokrajine Kosovo. Ta ideologija je opasan virus koji posredstvom SPC-a, revizionista i njihovih medija kontaminira svijest i osjećaje građana tih država koji sebe doživljavaju Srbima. Oni su njoj vjerni, iako ih je ta ideologija instrumentarizirala da se odreknu svoje domovine i napadnu zemlju i komšije u kojoj i sa kojima su djelili kulturnu i političku istoriju nekoliko vjekova. Oni još vjeruju propagatorima te ideologije iako su ih oni mobilisali, opljačkali, natjerali u rat, a zatim u zbijeg i bijedu. To je bio bijeg jednako zbog straha od odmazde koliko i zbog svijesti da su postali dio jedne u suštini amoralne, zločinačke i pljačkaške kampanje srpskih kleronacionalista i zvaničnog Beograda”.

Drugi učinak je, kaže, ta politička homogenizacija i viktimizacija Srba koju vidimo i u ovoj deklaraciji ali i u zajedničkom kulturno-propagandnom i komemorativnom djelovanju kleronacionalističkih elita iz RS i Srbije.

Navodi da je to djelovanje započelo ceremonijom otvaranja Andrićgrada u Višegrada na Vidovdan 2014. koja se može čitati i kao “postmoderni Gazimestan”.

“Zadnji takav propagandni događaj u “duhu Gazimestana” je zajedničko komemoriranje srpskim žrtvama ‘Oluje’ na stadionu Veternik kod Novog Sada pred 3.0000 ljudi, ove godine. Nacionalna homogenizacija je uvijek konfliktna, teži i priprema za neki politički sukob. Koliko su jake i sveprisutne tendencije nacionalne homogenizacije toliko je sukob značajniji i neizbježniji”.

‘Rusifikovane političke zajednice’

Treći učinak je po Šušnici da deklaracijom elite u RS-u i Srbiji na neki način pripremaju narod u tom bh. entitetu i Srbiji ali i regiju i širu međunarodnu zajednicu za neke krupne i potencijalno turbulentne događaje.

“Ova dekleracija dolazi u periodu kada su pansrpski nacionalizam i njegovi nosioci potpuno prigrlili političko i ideološko pokroviteljstvo i podršku Rusije, naročito Dodikov separatistički režim. RS i Srbija su vrijednosno, politički i vojno dobrano rusifikovane političke zajednice, a njihovim liderima Evropa je isključivo i samo ekonomska i tržišna šansa i moguć izvor finansiranja javnih projekata. Njih ništa drugo od Evrope ne zanima, ni ljudska i građanska prava, ni liberalna demokratija, ni slobode medija, a najmanje katarzična iskustva Nijemaca. RS je praktično ruski nosač u srcu Evrope i ima jaku podršku zvaničnog Beograda”.

Tvrdi kako ruski zvaničnici već deceniju finansiraju pa i koordiniraju srpske desničarske i nacionalističke krugove i ubjeđuju ih da granice na Balkanu nisu nepromjenjljive, a praktično im to dokazuju u Gruziji i Ukrajini.

“Ova deklaracija dolazi u trenutku kada Aleksandar Vučić najavljuje svesrpski dijalog o Kosovu i kada se u Srbiji i RS-u aktualizira priča o uvlačenje “pitanja RS-a” u rješavanje “Kosovskog pitanja”. Time se u politički jezik uvodi nešto čega u političkoj realnosti nema, a u diplomatiju se ubacuju aduti kojih nema, jer ta dva “pitanja” su odavno rješena a aduti ispucani. No izgleda da srpske političke elite doživljavaju rusku zaleđinu i rusifikovan pansrpski nacionalizam kao novu “istorijsku” priliku da promjene granice i dovrše političko i teritorijalno jedinstvo srpskog naroda u formuli “priznanje države Kosovo za RS i sjever Kosova””.

Kaže da agresivnost i regionalna sveprisutnost ruskog velikog brata te politički savez Vladimira Putina i Recepa Tayyipa Erdogana za elitu u RS-u i Srbiji predstavlja šansu za dva “historijska” dogovora, prvi sa Albancima, a drugi sa Bošnjacima.

Dodatnu sumnju da je ovaj profašistički program ostvariv, smatra Šušnica, daju i “vrlo mlake, paraderske i očekivano jalove reakcije bošnjačkih nacionalista oko Bakira Izetbegovića te trgovački i kompromisni stav klerika Muamera Zukorlića o zajedničkom rješavanju pitanja Kosova i RS-a”.

“U svom stavu Zukorlić vrlo blizak Izetbegovićevom političkom klanu, nema nikakvih problema sa trgovinom teritorijem s tim da se u trgovinu uključi i Sandžak. Ovim se zaokružuje slika željenih istorijskih dogovora, a daje se privid šanse da će dva bratska klerofašizma, stariji srpski i mlađi bošnjački, jednom vladati u zaokruženim i genocidom očišćenim teritorijama i etnovjerskim zajednicama”.

To bi, zaključuje on, bio “historijski uspjeh pansrpskog klerofašizma i nove ruske diplomatije u kojem bi pravi gubitnici bili država BiH te građani obe države”.

Strahuje da ćemo poslije ove “benigne” dekleracije, kao i poslije “benignog” memorandum SANU, opet čekati njenu vatrenu dramaturšku obradu na terenu.

Privid ‘historijske šanse’

Srđan Šušnjica tvrdi da “jačanje evropske ultradesnice, Brexit i druge bolesti koje ima EU, dezorijentisana američka administracija pod Donaldom Trumpom, Trumpove veze sa ruskim oligarsima i diktatorom, te sve oštriji sukob američkog kongresa sa zvaničnom Rusijom, još više pojačavaju privid “istorijske šanse””.

“Ruski pritisci na Srbiju u pogledu ruske baze u Nišu i vanjske i bezbjednosne politike Srbije, ubrzana militarizacija i naoružavanje policije RS, najavljivanje osnivanja posebne garde RS, izgradnja buduće ruske baze u bivšoj vojnoj kasarni kod Banja Luke i destabilizirajući separatistički potezi Dodikovog režima, na terenu i među narodom stvaraju percepciju da je promjena granica i prisajedinjenje RSa Srbiji moguće, kad-tad, uz malo odricanja i hibridnog ratovanja, uz malu podršku Rusije i veliku uspavanost i zaokupljenost Zapada”.

Harun Cero (Aljazeera)














12.08.2017.

HARIS PAŠOVIĆ : IDEJU ZA POKRETANJE SFF-a SAM DOBIO SLUŠAJUĆI GRANATIRANJE SARAJEVA

Haris Pašović: Ideju za pokretanje SFF-a sam dobio slušajući granatiranje Sarajeva

August 12. 2017.


U ratnu jesen 1993. pokrenuo sam stvaranje prvog Sarajevo Film Festivala. Tema festivala je bila “Poslije kraja svijeta.” Mladi ljudi u timu Festivala MES su pripremali festival, prevodili i titlovali filmove, pravili rasporede prikazivanja…

U jednom trenutku sastao sam se sa Salkom Hasanefendićem, tadašnjim direktorom “Oslobođenja” i Zlatkom Dizdarevićem, tadašnjim glavnim urednikom. Zamolio sam ih da u “Oslobođenju” objave specijalni dodatak koji bi bio katalog prvog Sarajevo Film Festivala; besplatno naravno. Slušali su me pažljivo, a onda je nastala tišina. Znao sam da razumiju važnost moje molbe, ali i da nije lako odlučiti da u strašnoj ratnoj neštašici papira, daju dodatne strance za filmski festival!

Za vrijeme Opsade Sarajeva, “Oslobođenje” je izlazilo na osam stranica. Na 4 stranice su bili izvještaji sa ratišta. Na naredne četiri stranice bile su smrtovnice za poginule. Jednog dana sam vidio da je jedan otac svome ubijenom sinu u smrtovnici citirao stihove: “Nebom stupa, nebom lupa moja generacija/jedan po jedan srešćemo se svi.” Taj trenutak se urezao u moje srce zauvjek. Bio je to citat iz pjesme Omara Mjesečara.

Salko Hasanefendić je rekao: “Daćemo osam stranica.” Slušao sam u nevjerici – “Oslobođenje” će štampati dodatnih osam stranica! Cijeli jedna broj, dakle cijeli jedan dan svog života, “Oslobođenje” će dati Sarajevskom filmskom festivalu! Bio sam presretan. Pozvao sam Nadu Salom, urednicu za kulturu u “Oslobođenju” da napravimo katalog. Ona je došla odmah u prostorije Festivala MES i sa Lejlom Pašović, Lejlom Hasanbegović, Mirsadom Bjelak i ostalim članovima tima užurbano pisala opise filmova. Nada je pozvala Marinu Rodić, tehničku urednicu “Oslobođenja” i Marina je odmah počela priremati fotografije i prelamati katalog. Zaviršili smo pripremu te večeri, i Marina i ja smo ponijeli materijale i uskočili u kombi koji je povremeno vozio iz centra grada do zgrade “Oslobođenja” – relativno govoreći.

Kod same zgrade “Oslobođenja” je bila prva linija i nije se moglo u potpunosti prići automobilom bez velikog rizika. Te večeri se čula jaka pucnjava. Vozač nas je dovezao na nekih 300 metara od zgrade i rekao “Ja ne smijem dalje.” Marina je znala put kroz neku visoku travu i neko grmlje; puzali smo, ona je puzala naprijed, a ja sam je slijedio; oboje stiskajući papire i fotografije uz sebe kao nešto najdragocjenije. Napokon smo došli nekako do zgrade, i ja sam slijedio Marinu u podrume gdje su bile smještene redakcije, štamparija, i neke improvizovane spavaone. Ljudi su izlazili iz mračnih hodnika, pozdravljali smo se, sve je bilo kao u nekom postapokaliptičkom filmu, izuzev raspoloženja – jer koga god smo sreli, bio je nasmijan. Marina i ja smo otišli kod Ibrahima Cuce Horića, mog druga iz gimnazije, koji je bio dežurni grafički urednik te noći. Obradovali smo se obojica, sretni što je onaj drugi živ, i odmah se zajedno sa Marinom bacilli na posao.

Složili smo katalog; ispravili greške i Cuco je poslao katalog u štampu. Otišli smo da vidimo prvi otisak, bili zadovoljni, i mene su poslali da malo odspavam do ujutro, kad će me prebaciti do centra grada. Probudili su me oko 7 sati i onda se sve odvijalo nevjerovatno brzo. Izveli su me van, tamo su velikom brzinom utovarali novi broj “Oslobođenja” u bijeli Golf dvojku, u prostor gdje je nekad bilo zadnje sjedište. Ubacili su i mene zajedno sa novinama; naprijed su bili vozač i jedan distributer. Sjedio sam zatrpan stotinama brojeva novog “Oslobođenja”, uspio da otvorim jedan broj i vidio divno odštampan katalog festivala, a onda je vozač krenuo i vozio preko 100 km/h (standardna brzina u opkoljenom Sarajevu da bi se izbjegli snajperi). Na Otoci, pored mosta, stajali su ljudi i čekali novo “Oslobođenje” sa pripremljenim BH bonovima u rukama (tadašnji “novac”), Golf se zaustavio nakratko, distributer otvorio prozor, ljudi su davali bonove, on im je brzo davao novine, sve se događalo kao u nekom akcionom filmu. Krenuli smo dalje, opet sto na sat; opet se zaustavili, sve se ponovilo na još nekoliko raskrsica. Bila je neka nevjerovatna tajna između “Oslobođenja” i čitalaca u tom jutarnjem ritualu u kojem su rizikovali živote i oni koji su dijelili “Oslobođenje” i čitaoci.
sarajevo filmm festival 1993

Iz bijelog Golfa dvojke distributera “Oslobođenja” izašao sam kod Šipadove zgrade u Titovoj ulici. Ljudi su prolazili pored mene i u hodu čitali novi broj “Oslobođenja.” Vidio sam da sa radoznalošću razgledaju naslovnu stranicu specijalnog dodatka na kojoj je bila fotografija: Sa stare elektrane u Miljacku jedan momak je skako “laste”, a dole u vodi stajali su drugi kupači i gledali ga. Annie Lieboviz, najbolja svjetska fotografkinja, snimila je ovu fotografiju u julu 1993. na kupalištu na Bentbaši. Iznad fotografije je pisalo “SARAJEVSKI FILMSKI FESTIVAL – POSLIJE KRAJA SVIJETA.” Bio sam jako ponosan – na Sarajevo, na moj tim iz Festivala MES, na “Oslobođenje.” Nisam nikada poslije toga sreo Salku Hasanefendića, Marinu Rodić ni Ibrahima Cucu Horića. Ali oni su uvijek bili i ostali veliki u mojim očima i mome srcu! Sa Nadom Salom i Zlatkom Dizdarevićem, ponekad, rijetko, se sretnem ili čujem nakratko. I njih dvoje su moji heroji Sarajeva, ali i filmskog festivala!

Ideju za Sarajevo Film Festival dobio sam jednog dana sjedeći u mojoj kancelariji u Festivalu MES i slušajući grantiranje u daljini. Pitao sam se: “Kakvi se sada filmovi snimaju u svijetu?” i pomislio da tražim preko mojih prijatelja, stranaca koji su radili u opkoljenom Sarajevu, da nam nekoliko evropskih reditelja pošalje svoje nove filmove na tadašnjem video formatu VHS. Mislio sam: “Ok, dobićemo možda desetak filmova; pokazaćemo ih ovdje kod nas u kancelariji Festivala MES na video-player-u; dolaziće možda 30-tak ljudi da pogledaju te filmove i to će biti Sarajevo Film Festival. Naše kolege iz svijeta su nam poslale oko 150 filmova koje smo prikazivali u tri kina, a gledalaca je bilo više od 20.000. Holandski legendarni dokumentarista Johan Van Der Keuken je zabilježio dio te atmosfere u svom dokumentarnom filmu o prvom Sarajevo Film Festivalu.

Sarajlije su rizikovali svoje živote da bi gledali predstave Festivala MES i filmove prvog Sarajevo Film Festivala. Ovo nije metafora – oni su bukvalno rizikovali živote za kulturu. Predstave, filmovi, koncerti i izložbe u Sarajevu pod Opsadom bili su izraz civilizacije i ljudskog dostojanstva. Festivale čini publika – “obični” gledaoci koji kupe kartu i u tišini urone u umjetničko djelo. Oni su stvarni razlog svakog festivala – ti umjetnikovi nepoznati saučesnici u stvaranju smisla.

(Kliker.info-Bportal)



















12.08.2017.

POLITIKA I MORAL NE IDU ZAJEDNO U BiH

Politika i moral ne idu zajedno u BiH




Image result for esad bajtal fotos
.........................
......................................

Izdvajamo

  • "Kad Narodna skupština u Bosni i Hercegovini postane zaista narodna, a za sad se samo tako zove, onda će ona raditi u ime naroda. Za sada, pod ovim imenom, radi zapravo protiv naroda i protiv njegovog interesa. Svega ima, samo nema narodnog interesa u igri. I zato mi propadamo. Zato smo mi uspjeli od bogate zemlje postati siromašna država, odnosno, postati država siromašnih građana. Ako u bogatoj zemlji i ako od bogate zemlje napravite siromašnu državu, onda je to siromaštvo proizvedeno. Ono nije posljedica činjeničnog stanja stvari, nego upravo posljedica nepotizma, pljačke, otimačine, prevare i svega ostalog, što je osiromašilo i narod i državu. Uvijek se neko bogati na nečiji račun. Ovaj put tzv. narodni poslanici na račun naroda. Narod go i bos, a oni, nema šta nemaju – viletine, kućetine, bazenčine, automobilčine, aviončine, helikopterčine. Namjerno govorim u augmentativu da bih naglasio veličinu poraza kojem smo izloženi“, kaže Bajtal.

...............................

Mnogo je još dokaza kako se vara država i kako nema morala u politici. Ali, BiH je jedan od „egzotičnih“ primjera kako država vara državu. Evo jednog – dugovi prema Fondu penzijsko invalidskog osiguranja Federacije iznose preko milijardu KM (500 miliona eura). Od toga, skoro polovica se odnosi na javna preduzeća, koja ne uplaćuju doprinose.

Francuska Narodna skupština je prije nekoliko dana prihvatila nacrt Zakona o moralnosti političkog života, što je prvi veći zakonodavni poduhvat predsjednika Emmanuela Macrona. Između ostalog, prihvaćena su prva poglavlja kojima se zabranjuje zapošljavanje članova porodice.

Da li je realno u BiH donošenje zakona koji bi unio red i moral u politiku?

Moral političara ili moćnika u BiH odavno je na niskim granama. Odlazak u penziju, što prate veliki novčani iznosi za otpremnine, a zatim zasnivanje radnog odnosa, naplata rada u komisijama, rastrošnost u dnevnicama za službena putovanja, brojne crne limuzine, porodična i stranačka zapošljavanja… Idu li riječi moral i politika zajedno u BiH? Može li se desiti i kada, potez sličan francuskim parlametarcima? Evo kako situaciju vidi politički analitičar Esad Bajtal.

bajtal2

„Kad Narodna skupština u Bosni i Hercegovini postane zaista narodna, a za sad se samo tako zove, onda će ona raditi u ime naroda. Za sada, pod ovim imenom, radi zapravo protiv naroda i protiv njegovog interesa. Svega ima, samo nema narodnog interesa u igri. I zato mi propadamo. Zato smo mi uspjeli od bogate zemlje postati siromašna država, odnosno, postati država siromašnih građana. Ako u bogatoj zemlji i ako od bogate zemlje napravite siromašnu državu, onda je to siromaštvo proizvedeno. Ono nije posljedica činjeničnog stanja stvari, nego upravo posljedica nepotizma, pljačke, otimačine, prevare i svega ostalog, što je osiromašilo i narod i državu. Uvijek se neko bogati na nečiji račun. Ovaj put tzv. narodni poslanici na račun naroda. Narod go i bos, a oni, nema šta nemaju – viletine, kućetine, bazenčine, automobilčine, aviončine, helikopterčine. Namjerno govorim u augmentativu da bih naglasio veličinu poraza kojem smo izloženi“, kaže Bajtal.

Sociolog Srđan Vukadinović, smatra da, kada bi se u BiH došlo do zakonskog regulisanja moralnih odrednica u političkom životu, uvijek bi se našla neka rupa u zakonu.

„U BiH i sada postoje dosta dobri zakoni, ali se oni ne provode. Zakoni evropski – praksa balkanska. Osnovni razlog ulaska u politiku, u BiH za pojedince je da steknu imetak i da nađu uhljebljenje za svoje najbliže. Našim poltičarima su puna usta boljitka koji žele osigurati za građane ali od tog boljitka nema ništa. To se prenosi generacijama, jedni od drugih vide kako su se oni ranije obogatili i zbrinulii svoje najbliže u državnim institucijama i agencijama.Takav zakon bi se mogao donijeti i u BiH, možda po pritiskom međunarodne zajednice ali to bi bila karikatura od zakona. On bi bio potreban i sigurno bi vratio povjerenje u politiku a povjerenje je danas najskuplji proizvod na političkom tržištu BiH. Mi živimo u zemlji gdje povjerenja nema čak ni između najbližih saradnika pa bi takav zakon bio kontraproduktivan, a itekakao je neophodan“, zaključuje Vukadinović

Teško je očekivati sličan scenarij kao u Francuskoj, smatra novinar Almir Terzić. Najbolji primjer za to je, da su izabrani narodni predstavnici ukinuli Zakon o sukobu interesa kako bi legalizirali svoj kriminal i korupciju.

„Imamo situaciju da se zakoni koji iole pokušavaju da sankcionišu političare u BiH, nađu pod njihovim udarom, a zatim brzo budu ublaženi ili potpuno ukinuti, kao što je slučaj sa Zakonom o sukobu interesa. A imali smo drastične primjere da su političari u Bosni i Hercegovini posredstvom svojih privatnih kompanija ostvarivali ogromne zarade, pa smo imali čuvenu situaciju gdje je je zamjenik ministra BiH prodavao kolače iz svoje slastičarne Parlamentarnoj skupštini BiH i ostvarivao enormnu zaradu. Imali smo slučajeva gdje su političari bili distributeri za lijekove iz svojih apoteka Vladi, kao što je slučaj Brčko Distrikta. Imali smo eklatantnih primjera nelegalnog bogaćenja političara u BiH.

Političari, bojim se, nemaju nikakvih moralnih načela, gdje bi bilo kakva kritika ili udar javnosti na njih uticao da promijene svijest. To da ruše zakone ove zemlje, najbolji je pokazatelj u kakvom društvu živimo“, smatra Terzić.

Za zapošljavanje najbližih u Francuskoj političarima prijeti kazna trogodišnjeg zatvora i globa od 45.000 eura: Emmanuel Macron

Za zapošljavanje najbližih u Francuskoj političarima prijeti kazna trogodišnjeg zatvora i globa od 45.000 eura: Emmanuel Macron

Zakonom o moralnosti političara, koji se priprema u Francuskoj, zabranjuje se zapošljavanje njihovih najbližih. Ministri, poslanici i gradski vijećnici neće moći zapošljavati svoje supružnike, roditelj,djecu, kao i druge osobe s kojim su u bliskoj vezi, inače im prijeti kazna trogodišnjeg zatvora i globa od 45.000 eura.

U BiH je javna tajna da se zapošljavanje, posebno u državnim institucijama i agencijama kao i u javnim preduzećima, uglavnom ostvaruje na osnovu rodbinskih i stranačkih veza.

Centri civilnih inicijativa (CCI) nedavno su objavili da je u javnom sektoru u BiH zaposleno 192.000 ljudi. To je prevelik broj za zemlju od 3,5 miliona stanovnika u kojoj je ukupno zaposleno oko 750.000 ljudi. Građani takođe, bezuspješno upozoravaju na problem ogromnog broja zaposlenih koji su na državnim jaslama. Maida Hadžimustafić iz Tuzle smatra da nema transparentnog zapošljavanja u BiH.

„Ne poštuju se zakoni iz te oblasti i mnogi konkursi koji se objave su samo reda radi. Zna se, posao dobijaju oni koju su podobni. Čista farsa.“

Mirko Maričić iz Banjaluke napominje da je posao vezan za članstvo u vladajućim strankama.

Danas ako niste pripadnik vladajuće stranke, ne možete dobiti posao, bez obzira koliko ste bili uspješni tokom školovanja i koliko ste sposobni. Važna je samo članska knjižica koja potvrđuje podobnost a ne sposobnost.“

Almir Terzić naglašava da su djeca političara zbrinuta na najbolji način.

„Ako nisu na školovanju u inostranstvu onda su na izrazito dobrim pozicijama, prvenstveno u isntitucijama BIH koje se finansiraju iz budžeta i gdje su primanaj iznad prosjeka. Ima jedna anegdota koja se u Parlamentu još uvijek prepričavao tome kako se svojevremno postavljalo pitanje o budućem ministru prometa i komunikacija BiH, kolika su mu djeca, da li će i ona biti zbrinuta u Regulatornoj agenciji za komunikacije?“

Dio francuskog zakona odnosi se i na ukidanje finansijskih sredstava koja su poslanici i drugi izabrani politički predstavnici mogli usmjeravati zajednicama i udruženjima po svom izboru.

U BiH je bilo više afera upravo sa dodjelom novca udruženjima iz oblasti kulture i sporta. Posljednji primjer je udruga “Hrvatska žena Livno” koja je samo u 2016. inkasirala 100 hiljada KM (50.000 eura) od Vijeća ministara. Na čelu tog udruženja je osoba povezana s porodicom Borjane Krišto, koja je trenutno predsjedavajuća Predstavničkog doma Parlamenta BiH i zamjenica Predsjednika HDZ-a BiH.

Parlamentarci u BiH razvili su cijeli sistem prevare kako bi prevarili državu i sebi osigurali hiljade eura. Posljednji slučaj koji je istražio Centar za istraživačko novinarstvo pokazao je da su delegati Federalnog parlamenta za dvije i po godine naplatili više od 825 hiljada maraka ( preko 410 hiljada eura) za lažirane podstanarske ugovore.

Mnogo je još dokaza kako se vara država i kako nema morala u politici.

Ali, BiH je jedan od „egzotičnih“ primjera kako država vara državu. Evo jednog – dugovi prema Fondu penzijsko invalidskog osiguranja Federacije iznose preko milijardu KM (500 miliona eura). Od toga, skoro polovica se odnosi na javna preduzeća, koja ne uplaćuju doprinose.

RSE

//////////////////////////////
///////////////////////

STANOVNICIMA GUAMA IZDANO UPOZORENJE: 'Pripremite se za napad Sjeverne Koreje!' (VIDEO)

STANOVNICIMA GUAMA IZDANO UPOZORENJE: 'Pripremite se za ..

////////////////////

VLADA RS UZIMA KREDITE DA BI VRAĆALA KREDITE. 'To je put u propast'- tvrdi Damir Miljević

Zaduživanje uništava Srpsku Republika Srpska - BN TV

///////////////////////

Otvorena 23. smotra sedme umjetnosti u Sarajevu

/////////////////////

Image result for novinar sasa kosanovic fotos

Kosanović: Slavljenje spaljene Krajine uz Thompsonove pjesme

//////////////////////////////////////////

Bosna i Hercegovina

Subota, 12. avgust/kolovoz 2017.

12.08.2017.

U SARAJEVU PREDSTAVLJENO SNIMANJE MINI SERIJALA O ALIJI IZETBEGOVIĆU

Erdogan podržao projekat Turske televizije : U Sarajevu predstavljeno snimanje mini serijala o Aliji Izetbegoviću


August 12. 2017.


Turska mini serija o životu prvog predsjednika RBiH Alije Izetbegovića snima se od početka augusta na različitim lokacijama u Sarajevu, Mostaru, Tarčinu, Blagaju, Konjicu i Počitelju, a na danas održanoj konferenciji za novinare poručeno je da je želja i cilj da ova serija bude bazirana na činjenicama i realnim događajima, javlja Anadolu Agency (AA).

Ambasada Republike Turske u Bosni i Hercegovini organizovala je danas konferenciju za novinare u povodu početka snimanja serije o prvom predsjedniku Republike Bosne i Hercegovine Aliji Izetbegoviću na kojoj su govorili svi oni koji su na neki način doprinijeli da se počne sa realizacijom ove serije.

Snimanje u Bosni i Hercegovini za tursku nacionalnu televiziju TRT radi turska produkcijska kuća Sancak Medya.

Mini serija od šest epizoda tematizirat će bitne epizode iz života Alije Izetbegovića i obuhvatiti periode iz njegove rane mladosti, 1944. godine, zatim period u kojem je postao istinski vođa bošnjačkog naroda, pa sve do smrti 2003. godine. Narativ, također, tematizira i genocid nad Bošnjacima sredinom 1990-ih godina, jednu od najvećih ljudskih tragedija koja se u 20. stoljeću desila u srcu Evrope.

Bakir Izetbegović, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine i sin Alije Izetbegovića, izjavio je da je rahmetli Alija imao zanimljiv i dinamičan život. Izrazio je mišljenje da se o Aliji Izetbegoviću itekako da napraviti zanimljiv i dinamičan serijal.

“Ono što je jako važno i na čemu institiramo mi kao porodica jeste da se njegov lik precizno prikaže. On je historijska ličnost i trebalo bi i može se to, njegovi prijatelji, njegova djeca su još tu”, istakao je Izetbegović.

Naglasio je da je pročitao dijelove scenarija i dodao: “Naravno da je meni, kao Alijinom sinu, saradniku, saborcu uvijek uzbudljivo proći kroz to.”

Izetbegović je mišljenja da će biti snimljen dobar serijal.

“Odlična ekipa, tema je vrlo dinamična i dobra. Turci su zainteresiraniji za Aliju, njegova djela, filmove o njemu, možda čak i više nego Bošnjaci, Bosanci i Hercegovci. Sada, kada sam imao priliku da bolje upoznam Turke, ta mi se stvar razjasnila. Oni prepoznaju svoj sistem vrijednosti, ono što oni cijene i vole u Aliji Izetbegoviću. Dakle, oni su njemu dali dosta pretenciozno ime, za nas ovdje u BiH malo i nejasno, oni ga zovu ‘kralj mudrosti’. Jako cijene ljude koji su skloni proučavanju. Drugo, Alija je bio borac, hrabar čovjek koji se suprotstavljao, i Turci su takvi ljudi, vole hrabre ljude. I treće, on je snažno pripadao svojoj vjeri, ali na način da se ta vjera da prakticirati i u 20, 21. vijeku, jedan moderan islam”, kazao je Bakir Izetbegović.

Upitan da li je prednost ili mana biti sin lidera o kojem se snima serijal, Izetbegović je kratko odgovorio: “Oboje.”

Ambasador Republike Turske u BiH Haldun Koc izjavio je da je poznato da je “prvi predsjednik posjedovao sve vrline koje krase jednog lidera”.

“Najsrdačnije čestitam svima koji su osmislili, napisali, omogućili i koji stvaraju ovu seriju, koja će gledaocima Aliju približiti i poslužiti da ga bolje upoznaju”, kazao je Koc.

Zahvalio je i svima koji su se danas okupili povodom početka snimanja ove serije.

“BiH kao jedna od zemalja sa kojima dijelimo zajedničko historijsko i kulturno nasljeđe zauzima posebno mjesto zbog kojeg su naši odnosi uvijek bili na visokom nivou. Nastojimo ostvariti zajedničke projekte koji će unaprijediti i konkretizirati našu saradnju. Pridajemo posebnu pažnju projektima koji mogu baciti svjetlo na našu zajedničku historijsku i kulturnu baštinu”, poručio je Koc.

Dodao je kako smo danas svi svjedoci činjenice koliko mediji mogu biti uticajni u smislu drušvene promocije i zbližavanja.

“U tom smislu, televizijska serija ‘Alija’ će i približiti i osnažiti odnose dviju zemalja. Naš cilj je trajna stabilnost na Balkanu, danas imamo potrebe za tim više nego ikada. Naša zemlja pridaje veliku važnost teritorijalnom integritetu, suživotu, multikulturalnoj strukturi, suverenosti, ekonomskoj i političkoj stabilnosti BiH”, dodao je Koc.

Ibrahim Eren, generalni direktor TRT-a, govoreći o važnosti serije, izrazio je zadovoljstvo što se ovim povodom nalazi u BiH i iskoristio priliku da se zahvali na toplom i srdačnom gostoprimstvu.

“Alija Izetbegović je bio veliki lider koji je vodio borbu na mnogim frontovima, a koji je bio pravi lider svojoj porodici, građanima svoje zemlje. Te vrline koje su ga krasile kao velikog lidera historiha vjerovatno neće zaboraviti. Izuzetno dobri odnosi naših zemalja su i plod bliskosti na moralnom nivou. Turska sa zemljom za koju je vežu bliske ljudske i svake druge veze osjeća tu bliskost na svakom koraku”, kazao je Eren.

Dodao je kako TRT nastoji da ovom serijom prikaže čovjeka čije riječi je parafrizirao: “Nećemo žuditi za osvetom nego ćemo ići snažnim koracima ka našoj budućnosti.”

“Naša je želja da na kraju i uspijemo da ova serija bude bazirana na činjenicama i realnim događajima. Naš je cilj i da potomci Alije Izetbegovića budu zadovoljni i smatraju da smo ovom serijom uradili dobar posao”, zaključio je Eren.

Zahvalio je svima, prvenstveno predsjedniku Turske Recepu Tayyipu Erdoganu koji je od prvog dana podržao projekat, članu Predsjedništva BiH Bakiru Izetbegoviću i svima koji su doprinijeli realizaciji serije.

Muhammed Hakan Sancaktutan, producent Sancak Medye, podsjetio je da su temelj za ovaj projekat postavili 2014. godine u BiH. Pojasnio je da kada su se u Turskoj pitali ko bi mogao raditi scenarij za ovu seriju, svi su se usaglasili da to bude Ahmet Tezcan.

“Kada sam pravio ekipu, pazio sam da učešće ljudi iz BiH i Turske mora biti podjenako. U seriji će se, između ostalog, obraditi ideološka ličnost Alije Izetbegovića, život, prijatelji, porodica, BiH, prijatelji su opisani iz njegovog stvarnog života”, izjavio je Sancaktutan.

U Ambasadi Republike Turske bila je prisutna i Sabina Berberović, kćerka Alije Izetbegovića, koja je kazala da je pročitala scenarij za prve tri prve epizode. Dodala je kako smatra da sve ide dosta dobro do sada.

“Još uvijek se rade neke revizije. U početku jeste bilo nekih malih neusaglašenosti, ali su se uglavnom ticale prikazivanja previše idealiziranog lika rahmetli oca, gdje je on izgledao kao veliki dobrica, čovjek koji je sav satkan od ogromnog strpljenja i dobrote. Mi smo pokušali malo da tu sliku učinimo realističnijom. Naravno, mi ne pišemo scenarij, mi imamo utjecaj koji je relativan i ovisi od toga koliko nas ljudi razumiju i koliko hoće da to stave na papir”, pojasnila je Berberović.

(Kliker.info-AA)


//////////////////////////////////////////////

Intervjui

//////////////////////////////////////

Profesor Marinko Pejić,predsjednik Hrvatskog narodnog vijeća u BiH (HNV)  : Nisam za treći entitet

//////////////////////////////////////

Filip David o najavi deklaracije Srbije i RS : Nemam povjerenja u ono što govore ,prava politika je

/////////////////////////////////////

Kolumne

Emir Suljagić : Oluja: laži i istine





/////////////////////////////////////////

Faruk Šehić: Kako se kalio čelik u Bihaćkom džepu

///////////////////////////////////////////

Kemal Kurspahić : Konkurs za ‘nagodne Bošnjake’

///////////////////////////////////////

Gojko Berić : Grmljavina nad Bosnom

12.08.2017.

OLUJA: LAŽI I ISTINE

Oluja: laži i istine


Emir Suljagić

Autor
11.8.2017. 


Image result for novinar emir suljagic fotos

Emir Suljagić

///////////////////////////

Izdvajamo

  • I ovaj, naš mir, stanje koje traje od kraja 1995. godine do danas, temelji se na na skoro potpunom nestanku i jednih i drugih: jednih u srpskoj genocidnoj operaciji u julu 1995., koja je bila kulminacija tri godine istrebljenja
  • drugih u najvećem činu nasilnog progona stanovništva nakon Drugog svjetskog rata koji je počinila današnja hrvatska država. Okolnosti, tok događaja, način na koji su skoro pa skončali se razlikuje, ali posljedice su iste ili skoro iste. Među ljudima koji su preživjeli ta dva događaja vjerovatno nema nikakve solidarnosti i suosjećanja. Ali, i jednima i drugima su propali i sela i običaji. I nema više ko da ožali ni jedne ni druge.


Image result for ante pavelic i draza mihailovic fotos


Image result for ante pavelic i draza mihailovic fotos

Image result for ante pavelic i draza mihailovic fotos
Image result for ante pavelic i draza mihailovic fotos
Image result for ante pavelic i draza mihailovic fotos

...........................

.................

Šta je nama Oluja? Zvanični stav svih poslijeratnih hrvatskih vlasti kako je, stani-pani, Oluju i zločine koji su tokom „vojno-redarstvene operacije“ Hrvatska izvela i počinila da bi spriječila „drugu Srebrenicu“ u Bihaću. To  je istorijski falsifikat i uvreda žrtvama Srebrenice. I uvreda Krajišnicima koji su tokom tri godine na svojim plećima držali Srpsku vojsku Krajine, koja bi bez Petog korpusa iza leđa mogla u potpunosti da se posveti Zagrebu. Lakoća s kojom je hrvatski zvanični stav prihvaćen i postao opšte mjesto u Sarajevu, u takozvanoj političkoj čaršiji, najriječitije govori u kojoj su mjeri neuki i neprosvjećeni ljudi koji u naše ime donose najvažnije odluke posljednjih 22 godine.

Piše: Emir Suljagić – Oslobođenje

Ali, krenimo redom. Oluja jamačno nije bila izvedena zbog deblokade Bihaća. To je jasno na osnovu tzv. Brijunskih transkripta, odnosno transkripta sastanka koji je Franjo Tuđman održao sa vrhom Hrvatske vojske 31. jula 1995. Tuđman je generalima na sastanku otvoreno rekao kako se više ne može računati na Bihać kao političko opravdanje Oluje, jer Srbi povlače svoje snage iz okoline Bihaća: „Neće napadati, dozvoljavaju da se UNCRO postavi na te granice, na promatranja. I to jasno da su odmah to dostavili čitavom svijetu. A, svaka vojna operacija mora imati svoje političko opravdanje. Prema tome, mi više nemamo opravdanje da idemo u deblokadu Bihaća.“ Štaviše, Tuđman potcrtava da „po mome mišljenju budući da nam više ne može biti glavni cilj da prodremo do Bihaća. Prodor do Bihaća može biti samo sporedni sada. Mi bismo morali naći neku izliku za našu akciju…“

Osim što je utemeljena na poslovičnom rasizmu službenog Zagreba, tvrdnja kako je hrvatska država pokrenula i izvela Oluju da bi probila blokadu Bihaća je lažna i opasna. Lažna zato što Petom korpusu nije trebalo da ga spašava HV: vojnici Petog korpusa nakon zauzimanja Korenice, Ličkog Petrovog sela i okolnih mjesta, skoro dva su dana čekali na Plitvičkim jezerima. Video-snimak Atifa Dudakovića sa kolegom iz HV-a na mostu između BiH i Hrvatske je insceniran. Opasna je zato što hrvatska država floskulu o deblokadi Bihaća vrlo ciljano koristi da bi objasnila masovni zločin koji je njena vojska počinila u Oluji: ne bi spaljivali nepokretne starce i starice u Gračacu i Glini, da eto, tako velikog srca, nisu imali namjeru da deblokiraju Bihać. Sarkazam na stranu, Hrvatska u slučaju Oluje Bosni i Hercegovini i Armiji BiH pripisuje odgovornost za zločine, dok je vojni uspjeh isključivo rezultat HV-a.

Ali, šta je zapravo bio pravi cilj Oluje? Brijunski transkripti instruktivni su i u tom smislu. Tuđmanov razgovor sa generalima ne ostavlja skoro nimalo sumnje da je cilj HV-a da Srbima u Hrvatskoj nanese vrstu udarca od koje se nikad neće oporaviti; i ne samo u smislu vojnog sloma srpskih snaga u Krajini, nego u smislu trajnog napuštanja Hrvatske. Elaborirajući šta treba poduzeti nakon što se srpske vojne snage počnu povlačiti, Tuđman predlaže sljedeće korake prema srpskim civilima: „Jedan letak ovako, znači opće rasulo, pobjeda Hrvatske vojske uz podršku svijeta itd. Srbi vi se već povlačite preko itd., a mi vas pozivamo da se ne trebate povlačiti, mi vam jamčimo… Znači, na taj način im dati put, a jamčiti tobože građanska prava itd.“ Tuđmanovo „tobože“ i danas je mjera politike hrvatske države prema tamošnjim Srbima: tobože ljudska prava, tobože imovinska prava, tobože jednakopravni građani. Od 1995. do danas, hrvatsko pravosuđe podiglo je svega tri optužnice za zločine koje je Hrvatska vojska počinila tokom Oluje.

Hrvatski stav prema Oluji je nesumnjivo pomalo šizofren: zvanična Hrvatske bi da je Oluja u jednu ruku blistava oslobodilačka operacija, a u drugu da su se krajiški Srbi sami spakovali i otišli u Srbiju po naređenju Milana Martića. Oboje nikako ne može biti. Ono o čemu nema dileme jeste da su kao rezultat Oluje, Srbi u Hrvatskoj u dugom roku prestali da postoje kao relevantan politički, ekonomski ili kulturni faktor.

Ali, šta je nama Oluja? Ne govorim o Srpskoj vojsci Krajine i o zulumu koji su Krajišnici iz Knina nanijeli u Bosanskoj krajini. Ne govorim ni o Milanu Martiću i Milanu Babiću, koji je fatalno kasno uvidio svoje greške i pokušao olakšati savjest svjedočenjem protiv Slobodana Miloševića na sudu u Haagu. Govorim o stotinama hiljada ljudi, žena i djece, matorinja, koji su, ni luk jeli, ni luk mirisali, kao i stotine hiljada drugih ljudi u raspadu Jugoslavije, svoje egzistencije sakupili u vreće, ruksake, kese i krenuli u nepoznato. Prijatelj, inače neistomišljenik, kojem su pripadnici HV-a u Krajini ubili nepokretnog djeda, napisao mi je u jednoj našoj prepisci: „Kad nekog izgubiš, a preživi način žaljenja koji je specifičan za tebe, tvoje bližnje i tvoj narod, onda nije sve gotovo. Iznikne novi život u sledećem pasu i predaš mu način na koji će žaliti za tobom, kad, što kaže Selimović ‘moj tabut bude nošen’. Ali kada umre način na koji se žali, kada ga nema ko ni gde održati, jesmo li zaista preživeli? Možda narod zato kaže bolje da propadne selo nego običaj.“

Bivša država, Jugoslavija, nastala je na kostima srpske sirotinje iz Krajine, kninske i bosanske, i bošnjačke sirotinje iz Bosne, najviše istočne Bosne. Ustaški genocid nad Srbima, Romima i Jevrejima u Drugom svjetskom ratu u Bosni i Hrvatskoj i četnički genocid nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini u Drugom svjetskom ratu dvije su strane istog, šovinističkog, istrebljivačkog novčića.

I ovaj, naš mir, stanje koje traje od kraja 1995. godine do danas, temelji se na na skoro potpunom nestanku i jednih i drugih: jednih u srpskoj genocidnoj operaciji u julu 1995., koja je bila kulminacija tri godine istrebljenja; drugih u najvećem činu nasilnog progona stanovništva nakon Drugog svjetskog rata koji je počinila današnja hrvatska država. Okolnosti, tok događaja, način na koji su skoro pa skončali se razlikuje, ali posljedice su iste ili skoro iste. Među ljudima koji su preživjeli ta dva događaja vjerovatno nema nikakve solidarnosti i suosjećanja. Ali, i jednima i drugima su propali i sela i običaji. I nema više ko da ožali ni jedne ni druge.









11.08.2017.

HAJRA ĆATIĆ: MNOGE MAJKE SU UMRLE, A NISU DOČEKALE DA UKOPAJU SVOJE NAJDRAŽE

Hajra Ćatić: Mnoge majke su umrle, a nisu dočekale da ukopaju svoje najdraže

August 11. 2017.



Ni visoke temperature nisu spriječile članice Udruženja građana “Žene Srebrenice” da se kao i svakog 11. u mjesecu okupe na protestima u Tuzli, kako bi mirnom šetnjom podsjetile domaću i svjetsku javnost na stravične zločine počinjene tokom proteklog rata u BiH, te zatražile istinu, pravdu i kažnjavanje zločinaca.

Prema ustaljenom protokolu okupljanje je počelo na Pingi u 12 sati, a kolona je nastavila do Gradske česme, odnosno do Trga žrtava genocida Srebrenice.

Žene Srebrenice i danas izražavaju nezadovoljstvo procesom ekshumacije i identifikacije tijela žrtava, te hapšenjem i procesuiranjem ratnih zločinaca.

Predsjednica UG Žene Srebrenice Hajra Ćatić izjavila je da više od hiljadu porodica još nije pronašlo svoje najdraže, a mnoge majke su i umrle, a nisu dočekale da ukopaju svoje najdraže.

-Borimo se za pravdu da oni koji su činili zločine, a nisu privedeni licu pravde, odgovaraju za počinjene zločine i genocid u Srebrenici – poručila je, dodavši da sve to ide sporo.

Ženama Srebrenice na današnjem mirnom protestu u Tuzli pridružile su se predstavnice Medžisa IZ iz Tuzle i Kladnja, te građani Tuzle.

– Ovdje smo da odamo počast žrtvama i da se ne osjećamo krivim što šutimo – poručila je Hasiba Saračević, predstavnica Muftijstva tuzlanskog, koja se također danas pridružila Srebreničankama u mirnoj protestnoj šetnji za istinu i pravdu.

(Kliker.info-Fena)

//////////////////
/////////////////////////////////////////
/

Sarajevo Film Festival : Otvorena 23. smotra sedme umjetnosti u Sarajevu


Projekcijama filma “Druga strane nade” Akija Kaurismäkija u Narodnom pozorištu i Ljetnom kinu Raiffeisen večeras je u Sarajevu otvoren 23. Sarajevo Film Festival (SFF), jedna od najvećih filmskih smotri u regiji. Svečan


OTVOREN 23. SFF: Pogledajte kako je izgledao glavni grad BiH u ...


//////////////////////////////////

IZETBEGOVIĆ: "Hrvatska treba da pravi tunel, a ne most na Pelješcu"

Govoreći o ovom otvorenom pitanju između BiH i Hrvatske, Izetbegović je naglasio da ono mora biti riješeno na način prihvatljiv objema stranama.






Član Predsjedništva BiH i predsjednik SDA Bakir Izetbegović ocijenio je danas da izgradnja Pelješkog mosta predstavlja rušenje suvereniteta BiH.

 

Govoreći o ovom otvorenom pitanju između BiH i Hrvatske, Izetbegović je naglasio da ono mora biti riješeno na način prihvatljiv objema stranama.

 

“Hrvatskoj bi bilo duplo jeftinije da izgradi tunel umjesto mosta”, rekao je Izetbegović u Sarajevu.

 

TV1/SB

11.08.2017.

FARUK ŠEHIĆ: KAKO SE KALIO ČELIK U BIHAĆKOM DžEPU

Faruk Šehić: Kako se kalio čelik u Bihaćkom džepu


 Faruk Šehić

Autor
11.8.2017. 



Image result for novinar faruk sehic fotos

Faruk Šehić


//////////////////////////////

Bihać nije mogao biti goloruka Srebrenica: Peti korpus je slomio sve srpske ofanzive

Tog avgusta 1995. godine, uporedo s akcijom Oluja, s druge strane granice jedinice 5. korpusa ARBiH oslobodile su Bihać i okolna mjesta i iz potpunog…
usn.co.ba

.........................................

................................

Mi smo bili najveći diverzantski korpus u zaleđu srpskih snaga koje su bile na Karlovcu i vrlo blizu Zagreba, jer smo za sebe vezali nekoliko neprijateljskih korpusa. Borba 5. korpusa je bila herojska i nadljudska. I to je trajalo hiljadu i dvjesto dana. Plus još nekoliko mjeseci nakon deblokade u kojima smo oslobodili pet bh. gradova.

Piše: Faruk Šehić

U julu 1995. vojna situacija na području Okruga Bihać nije bila nimalo sjajna. Problem čak nije bio u moralu, ili tome što se boriš protiv tri neprijatelja, dva su bila standardna: autonomaši i VRS, treći je bio Srpska vojska Krajine, nego više nije bilo dovoljno hrane. Stanje mog ličnog naoružanja je bilo solidno. Jasno je da si se morao o tome, uglavnom, sam brinuti. Imao sam četiri puna okvira metaka i peti na kalašnjikovu, dvije ručne bombe sa stranâ RAP-a. Dovoljno za dobru borbu u kojoj se moraš nadati kako ćeš u neprijateljskim rovovima pronaći novu dopunu municije.

Sjećam se da je najgore bilo kad nas svi napadnu istovremeno, a to uključuje i vojsku tzv. kninskih Srba, s kojima smo dobar dio rata trgovali. Kupovali smo od njih municiju, lakše naoružanje i hranu. Jedan metak je uvijek bio marka. A meci su se kupovali na velike količine. Sreća pa smo imali dobru dijasporu, koja nam je redovno slala novac. U to doba, prije akcije Oluja, vreća brašna je bila 1000 DM (njemačkih maraka). Kilogram kafe nešto više od 300 DM. Jedna cigareta najlošije kvalitete je bila jedna marka.

Nakon vojnog obroka, koji se sastojao od rijetkog graha i pogače od bijelog i kukuruznog brašna, kada bi čovjek naglo ustao mogao je vidjeti zvijezde pred očima. Udio bijelog brašna u pogači je bio neznatan. Hrana nije imala dovoljno soli. Ali je uvijek bilo proboja kroz srpsku liniju i uvijek je bilo sela u kojima je bilo stoke, koja bi brzo završili na roštilju. Glad je bila naš najveći neprijatelj.

Zujanje aviona, koji bi se noću spuštao u širokim krugovima, izazivalo bi osjećaj sigurnosti, kad bih došao s linije u Cazin. Sjećam se perioda u kojem avioni An-2, manji transportni avioni, nisu slijetali na aerodrom u Ćoraliće kraj Cazina. To bi značilo da nam je dovod kisika prekinut, i da moramo roniti na dah. Ne sjećam se koliko je to ronjenje na dah trajalo, a bilo je posljedica rata HVO – Armija BiH. Poslije su slijetali An-26, helikopteri (civilni i vojni), čak i iznajmljen rumunski putnički avion Iljušin, ad hoc pretvoren u transportni, ako je vjerovati očevicu. Od svakog transporta za Okrug Bihać 30% je išlo Hrvatskoj vojsci. Pomoć smo imali i od namjenske industrije u Cazinu, gdje su se pravile ručne bombe, i granate za minobacače.

Jednom sam imao «dopunu» municije na Golom brdu u jesen 1994. kada smo na juriš, nas devet, zauzeli vrh brda, upali u rovove i počeli mobilisati njihove stvari. Tu sam našao nekoliko desetaka kutija metaka, i čovjek koji je klečao na koljenima do mene u rovu je bio pogođen i brzo je umro, prije nego smo ga stigli previti. Tako smo mi uspostavljali i održavali vlastito ronjenje na dah. Sve nade smo polagali samo u sebe. Pogotovo nismo «dovili» da bi imali šta jesti i s čim pucati.

Ronili smo na dah mjesecima, godinama. Znalo se pričati da avionima dolaze i čepovi za Bihaćku pivaru, banane i druge mitološke potrepštine, koje nismo vidjeli, osim ako bi probili autonomašku liniju, što smo radili vrlo često i s velikim merakom. Nismo dovili, nego bi uzeli puške, opremu, i pregazili autonomašku liniju. To je bio najveći užitak, jer su oni imali hranu, municiju, sapune i šampone. Zamislite: ljudi su imali prave pravcate sapune u papirnatim omotima. Jednom smo rasuli njihovu liniju k’o beba zvečku i upali u dolinu koja je bila puna narandži. Vjerovatno je neki autonomaš tako obilježavao povratak kući, ako se slučajno izgubi. Nakon te doline ušli smo u kuhinju neke kuće i u rerni otkrili tepsiju vrelih baklava. Na stolu je bila otvorena porcija najbolje mesne konzerve Corned Beef, koja nas je uvijek nekako mašila. Bili smo pretplaćeni na Ikar konzerve, i smrdljivu mekerel ribu.

Zatim sjednemo i jedemo. Prvo mesni narezak, onda baklave, a narandže potrpamo u rančeve, i nastavljamo u dubinu njihove teritorije.

Na taj način smo se vrlo često snalazili za hranu i municiju. Svaka čast avionima koji su slijetali, pa onda nisu slijetali, ali naš opstanak je najviše zavisio od nas samih. Borci s kojima sam ja bio u ratu su bili istinski heroji i ljudi. Sve smo dijelili do zadnje mrve. Niko se nije izvlačio od rata, niko nije kukao i plakao da dobije poštedu. Sjećam se Enesa Hadžifejzagića Šoka, čovjeka koji je bio teško ranjen u ruku, koji je bio demobilisan, pa bi sam otišao na ratište, jer nije mogao sjediti kod kuće i slušati radio vijesti o našem napredovanju prema Bosanskoj Krupi.

Sjećam se i boraca koji su bili 4-5 puta ranjeni pa su opet bili u stroju u ofanzivnim akcijama. Sjećam se čovjeka koji je sa umjetnom nogom htio ići s nama u napad na Golo brdo. Nama nikad nije nedostajalo morala da ratujemo. I uvijek smo se oslanjali jedni na druge. Naša volja i želja da oslobodimo svoj grad je bila čelična. Može Mladić sad pričati šta hoće, ali u ratu šta je ko mogao osvojiti to je i osvojio. Mi smo se borili inferiorni u naoružanju, opremi, hrani, pa smo se izborili za pravo na život.

Porediti eventualni pad Okruga Bihać, koji se sastojao od Bihaća, Cazina, Bužima, Kladuše, dijela Bosanske Krupe, sa padom Srebrenice nije na mjestu, jer smo u ljudstvu, naoružanju, i teritoriji višestruko prevazilazili enklave Srebrenicu i Žepu. Možda je Bihać i mogao pasti uz ekstremne srpske gubitke, ali samo grad Bihać. Opet bi ostalo dovoljno teritorije za odbranu, i jedan grad koji sigurno nikad ne bio pao, a to je Bužim.

Vojno-redarstvena akcija Oluja nama jeste omogućila kisik da prestanemo roniti na dah. Trebala nam je koliko i Hrvatskoj, kako je rekao naš ratni komandant Atif Dudaković. Oluja nam je omogućila dopremanje svega što nam je nedostajalo da nastavimo sa oslobađanjem tadašnje Republike Bosne i Hercegovine. Mi smo se sami branili tri i po godine, i to onako kako većina ljudi može vidjeti samo u američkim filmovima. Mi smo bili najveći diverzantski korpus u zaleđu srpskih snaga koje su bile na Karlovcu i vrlo blizu Zagreba, jer smo za sebe vezali nekoliko neprijateljskih korpusa. Borba 5. korpusa je bila herojska i nadljudska. I to je trajalo hiljadu i dvjesto dana. Plus još nekoliko mjeseci nakon deblokade u kojima smo oslobodili pet bh. gradova.

11.08.2017.

KEMAL KURSPAHIĆ: KONKURS ZA 'NAGODNE BOŠNJAKE'

Kurspahić: Konkurs za 'nagodne Bošnjake'



U ime BiH o velikosrpskim i velikohrvatskim sanjarijama o prekrajanju granica nema nikoga da bilo šta kaže: Sarajevo

U ime BiH o velikosrpskim i velikohrvatskim sanjarijama o prekrajanju granica nema nikoga da bilo šta kaže: Sarajevo

//////////////////////

(Komentar*)

Prije nedjelju dana, u kolumni pod naslovom „Zapaljive granice“ u osvrtu na govor američkog potpredsjednika Majka Pensa (Mike Pence) u Podgorici na zasjedanju balkanskih zemalja okupljenih oko Jadranske povelje, napisao sam kako je on ukazao na riječ koja je oduvijek bila ključ u pitanjima rata i mira u regionu: granice. Američki potpredsjednik dotakao se te riječi u vezi s pritiscima Rusije za nasilna prekrajanja granica ali se i za tih nedjelju dana gotovo svakodnevno pokazivalo kako su granice – i više od dvije decenije nakon balkanskih ratova devedesetih – motiv i izvor svih nesporazuma u regionu.

U toj su nedjelji predsjednici Srbije i Republike Srpske, obilježavajući godišnjicu operacija „Oluja“ i progona srpskog stanovništva iz Hrvatske, najavili skoro objavljivanje deklaracije o djelovanju za „opstanak srpske nacije i naroda“, aktuelizujući tako ključnu – i za region tragičnu – tezu iz memoranduma SANU o ugroženosti Srba u jugoslovenskom ustavnom poretku a sada u postjugoslovenskim državama. U isto vrijeme Hrvatska je svoj novi status, članice Evropske unije – u odstupanju od evropskih očekivanja da će ona igrati pozitivnu ulogu u susjedstvu – upotrijebila za uvođenje uvoznih dažbina na poljoprivredne proizvode iz Srbije i Bosne i Hercegovine koje su s najavljenim kontra-mjerama prijetile da izazovu „trgovinski rat“. U ime Bosne i Hercegovine o tim velikosrpskim i velikohrvatskim sanjarijama o prekrajanju granica, sa najavama s visokih mjesta kako će Srbija i Republika Srpska biti jedno do kraja vijeka i podrškom Zagreba za neku vrstu „trećeg entiteta“ u BiH, nema nikoga da bilo šta kaže.

„Državu tri konstitutivna naroda“ nema ko da predstavlja.

Tročlano Predsjedništvo BiH: Dragan Čović, Mladen Ivanić i Bakir Izetbegović
Tročlano Predsjedništvo BiH: Dragan Čović, Mladen Ivanić i Bakir Izetbegović

Predsjedavajući njenog tročlanog Predsjedništva u vrijeme kad i Amerika i Evropa ponavljaju podršku njenim „euroatlantskim integracijama“, dakle – pridruženju i Evropskoj uniji i NATO-u, iz perspektive svesrpskog jedinstva, isključuje mogućnost da bi Bosna i Hercegovina mogla postati članica zapadnog vojnog saveza sve dok to ne postane i Srbija uskraćujući joj tako garancije trajne bezbjednosti. Velikodržavni projekti u susjedstvu, s težnjama za prekrajanje i unutrašnjih i spoljnih granica, praktično onemogućuju bilo kakvo mjerljivo napredovanje prema euroatlantskim integracijama.

A gdje su u toj priči Bošnjaci? Njihovi politički prvaci zadovoljni su ako vlastitim biračima i evropskim predstavnicima u rijetkim mahom kolektivnim susretima mogu ponuditi makar i privid napredovanja i onda kad njihove samohvale o „godini najvećeg napretka“ ostaju u upadljivom kontrastu sa zakašnjenjem čak i u prevođenju i popunjavanju upitnika za članstvo u Uniji. Pri tome, osim što za gotovo tri decenije nacionalnog političkog organizovanja i zastupanja – prvo kao Muslimani a onda kao Bošnjaci – logično nikada nisu uspjeli da ponude za sve prihvatljivu svebosansku političku platformu i među „drugima“ nađu partnere u njenom provođenju, oni nikada nisu postigli ni unutarbošnjačko državotvorno jedinstvo. Ujedinili su se jedino u podjeli ostataka javnih dobara dok istovremeno vode javni bratoubilački rat sa dnevnom dozom najcrnjih međusobnih optužbi u najširem spektru: od stvaranja i vođenja „državne mafije“ i ratnog i poratnog profiterstva, prisvajanja multimilionskih ratnih donacija i rasprodaje najunosnijih firmi i lokacija, sve do politički motivisanih ubistava i uvoza radikalnih islamističkih ideja i njihovih propagandista.

Tako su bošnjačke političke vođe, u odsustvu svebosanske vizije i partnerstva, doživjele potpunu političku marginalizaciju i kod kuće i u svijetu koji i nema šta da razgovara s etničkim grupama i plemenskim poglavicama već komunicira na nivou država i državnika. Taj vakuum državotvornog liderstva onda popunjavaju samozvanci koji su – baš u ovim danima osporavanje bosanskohercegovačkog suvereniteta i teritorijalnog integriteta, čitaj: granica, i sami počeli da doprinose tom etnoteritorijalnom „rješenju“ budućnosti Bosne i Hercegovine.

Javljaju se, naime, „bošnjački intelektualci“ koji – povodom najava ujedinjenja Srbije i Republike Srpske – uporedo s „osudom i odbacivanjem“ teritorijalnih pretenzija iz susjedstva puštaju „probne balone“ u vidu isticanja navodnih istorijskih, vjerskih i kulturnih „vitalnih nacionalnih interesa“ u Sandžaku dajući tako javni legitimitet idejama o prekrajanju granica. To što su nakon najnovije najave ujedinjenja Srbije i Republike Srpske sa najuvaženih mjesta u svijetu stigla upozorenja kako je njihova podrška teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine neupitna odnosi se prije svega na svaki pokušaj jednostranog prekrajanja granica ali ne znači da i svijet ne bi priznao dogovor o razmjeni ako za takvo šta postoje relevantni i nagodni partneri.

Kada ovih dana predsjednik Srbije, sa porastom međunarodnih očekivanja da uvaži realnosti Kosova kao međunarodno priznate države, govori kako je za dugoročan mir u regionu posebno važno da se riješe „odnosi s Bošnjacima“ u intelektualno iscrpljenoj bošnjačkoj javnosti gotovo i da se ne primjećuje kako se predsjednik Srbije pomalo miri sa evropski posredovanim „dijalogom Beograda i Prištine“ i sa perspektivama da to postane „dijalog Srbije i Kosova“ ali da istovremeno više govori o „odnosima s Bošnjacima“ nego s Bosnom i Hercegovinom koja se i dvije decenije nakon Dejtona među njenim djeliteljima doživljava kao – država na određeno vrijeme.

11.08.2017.

FILIP DAVID O NAJAVI DEKLARACIJE SRBIJE I ENTITETA RS-a : NEMAM POVJERENJA U ONO ŠTO GOVORE, PRAVA POLITIKA JE PRORUSKA

Filip David o najavi deklaracije Srbije i RS : Nemam povjerenja u ono što govore ,prava politika je proruska

August 11. 2017.


Zbunjujuća je šutnja Sarajeva na najavu deklaracije Srbije i bh. etniteta Republika Srpska o “djelovanju za opstanak Srba”. Dodik je jučer izjavio da će Beograd i Banja Luka uskoro formirati timove stručnjaka koji će doprinijeti pisanju teksta “zajedničke deklaracije”.

“Braniti položaj Srba”

Filip David, ugledni beogradski pisac, prijatelj književnih velikana poput Danila Kiša, Mirka Kovača, Branislava Pekića i drugih, osnivač Beogradskog kruga, koji se snažno suprotstavljao režimu Slobodana Miloševića, postavši, kako su to zabilježili novinari, moralna vertikala savremenog srbijanskog društva, kaže za INS da bi «volio da nije u pravu», ali da mu to “sve liči na neki novi memorandum”. Poput onog prije Srpske akademije nauka i umetnosti od prije 30-tak godina, a koji je otvorio vrata zlu u bivšoj Jugoslaviji.

“Ne vidim šta bi drugo moglo bit osim toga. Kaže se da je položaj Srba u regionu i svim dijelovima bivše Jugoslavije ugrožen i da će Srbija, a to je rečeno više puta, na svaki način braniti taj položaj. Pa, to kad se kaže braniti položaj… I ja sam za to da položaj svih manjina u svakoj državi bude dobar, da ne budu ugroženi ni Srbi, ni Hrvati, ni Bošnjaci, ni Albanci… da svi uživaju prava, ali kao se to odavde predstavlja i kako se priprema ta deklaracija, bojim se da nam se na neki način ponavljaju devedesete”, govori David za INS.

Smatra da će deklaracija sigurno ponovo pojačat strasti i tenzije.

“Dodik je na tom sastanku dao izjavu da će prije ili kasnije Srbija i RS biti jedna država, i to u prisustvu Vučića. Ako je već bio tu i ako se zna šta Dodik govori i kako govori, morao je da se ogradi od te izjave, jer je to rušenje Bosne! S druge strane, Zorana Zaeva (premijer Makedonije), koji izgleda da će voditi mnogo oprezniju, pametniju politiku dogovora o ulasku Makedonije u EU i NATO i oko priznavanja Makedonije od strane Grčke, ovdje optužuju da radi protiv interesa Srbije. Čitao sam izjave delegata iz Makedonije na tom (Vučićevom, op. a.) skupu, a on je sa vojnim atašeom iz Ambasade Srbije učestvovao u nemirima koji su bili u Skupštini Makedonije”, dodao je David, postavljajući pitanje zašto predstavnici Srba u spomenutim državama ne sarađuju s vlastima na rješavanju problema.

Ponavlja se, kako je rekao, stara priča.

“Bez stabilne Srbije i stabilnih odnosa unutar same Srbije, nema ni u tom tzv. regionu mira. Sve će početi iz početka. Na Srbiji su na vlasti manje-više neki od onih ljudi koji su ‘90-te sve ovo zakuvali. Teško da oni koji se nisu pokajali za ono što su učinili ‘90-tih i taj nacionalizam koji su probudili u Srbiji, sad rješavaju situaciju. Nemam povjerenja u srpskog rukovodstvo. Ono samo na verbalan način pokušavaj da prokaže da je za EU, za sređivanje odnosa u  regionu, ali sve što čini, čini suprotno”, naveo je.

Smatra da neće biti sukoba u regionu, jer  «vojske su raspuštene», ali da će biti stalnih tenzija,

“One su opasne jer ako neka od velikih sila zaželi Balkan da ponovo bude u plamenu, to se lako može dogoditi”, smatra sagovornik INS.

Srbija i revanš

Komentirajući intervju historičara Milivoja Bešlina koji je kazao da se «ponižena porazom u ratovima devedesetih, Srbija sprema za revanš», David se složio:

“Čitao sam to Bešlinov intervju u Crnoj Gori i mogu reći da se sa tim stvarima slažem, sa svim koje je rekao. Bešlin pripada jednoj generaciji mladih istoričara gdje su i Dubravka Stojanović i još neki. A ima ih i u Hrvatskoj – Tvrtko Jakovina i društvo. Oni daju nadu da će ta grupa historičara uspjeti da promjeni situaciju koja se zasniva na reviziji istorije. Bešlin kaže: «Kakvu god reviziju pravili, proustašku, pročetničku itd., postoji nešto što je istina o NOB-u i što se dešavalo». To što Bešlin i njegove kolege govore daje nadu da stvari mogu da budu bolje”, smatra David.

Prava politika je proruska, priča o EU je zbog novaca

Nadalje, David ističe da je prava istina o politici srbijanskog vodstva u tabloidima, žutoj štampi koju kontrolira Aleksandar Vučić.

“Ako Vučić misli da dijalog sa Kosovom vodi priznanju Kosova, što je jedini način da se tenzije spuste i rješavaju ozbiljniji problemi, ja bih to podržao.  Treba vidjeti kako to tretiraju mediji koji su pod kontrolom Vučićvom i da vam je jasno da od toga nema ništa. Preko žute štampe, tiska koji je pod kontrolom vlasti, vi možete vidjeti kakva je to politika.

To je proruska politika, ista politika protiv NATO i EU. To je suština ovdašnje politike. To je ono što sve treba da nas zabrine. Ta želja da se u uđe u EU je bazirana samo na finansijskim sredstvima koja je dobivaju. Srbija bez toga ne bi mogla da opstane. Zato je ta retorika o EU, a srce je na drugoj strani, na Istoku, prema Rusiji. Nova vlada je većim dijelom proruska. Nemam povjerenja u ono što govore “, zaključio je David.

Faruk Vele (Ins)

////////////////////////////////
////////////////////////////////////////////////

Hajrudin Somun: Ovakva politika dugoročno vodi Izrael ka njegovom uništenju!

//////////////////////////////////////////////

Josip Pejaković: Krade se 25 godina i još se nije sve pokralo

//////////////////////////////

Kolumne

Gojko Berić : Grmljavina nad Bosnom





////////////////////////////////////////

Enes Ratkušić : Čevljanovići su , zapravo, rezultat bolonjskog procesa, a ne balkanska zabava

////////////////////////////////////////////////

Zlatko Dizdarević : Povratak ‘okupiranoj’ kući

////////////////////////////////////////

Fra Ivan Šarčević: Piromani laži, potvora i obmana

///////////////////////////////////////////////

Marko Vešović: Bez giometra

///////////////////////////

Mario Pejić o inicijativi za povratak tzv. Herceg-Bosne: To je nova “hrvatska samouprava”, duh Karađorđeva je živ!

Hrvatski intelektualac iz Sarajeva, magistar komunikoloških znanosti, profesor sociologije, društveni i kulturni djelatnik, autor knjige "HVO-Sarajevo" Mario Pejić u razgovoru za INS prokomentirao je ponovnu najavu delegata Doma naroda BiH [...

////////////////////////////////////////////

Prizivanje ni pobjede ni poraza : Vučić spreman za kompromis na Kosovu

Ako napravimo osovinu mira i stabilnosti na liniji „sjever-jug“ na Zapadnom Balkanu, između dva najveća naroda, Srba i Albanaca, u narednih 100 godina riješili smo 80 posto naših političkih problema, [...

/////////////////////////////////

  Profesor Marinko Pejić,predsjednik Hrvatskog narodnog vijeća u BiH (HNV)  : Nisam za treći entitet kako ga


////////////////////////

ZORANA MIHAJLOVIĆ UPOZORAVA: Ništa od autoceste Beograd-Sarajevo bez konsenzusa u BiH!

ZORANA MIHAJLOVIĆ UPOZORAVA: Ništa od autoceste Beograd ...

10.08.2017.

MARIO PEJIĆ O INICIJATIVI ZA POVRATAK TZV. HERCEG-BOSNE: TO JE NOVA "HRVATSKA SAMOUPRAVA" , DUH KARAĐORĐEVA JE ŽIV!

Mario Pejić o inicijativi za povratak tzv. Herceg-Bosne: To je nova “hrvatska samouprava”, duh Karađorđeva je živ!


August 10. 2017.


Hrvatski intelektualac iz Sarajeva, magistar komunikoloških znanosti, profesor sociologije, društveni i kulturni djelatnik, autor knjige “HVO-Sarajevo” Mario Pejić u razgovoru za INS prokomentirao je ponovnu najavu delegata Doma naroda BiH i člana Predsjedništva Hrvatskog narodnog sabora BiH, Marija Karamatića, koji je jučer potvrdio definitivno pokretanje inicijative za povratak tzv. Herceg-Bosne, pod uvjetom da ne bude promjene Izbornog zakona BiH kako traže hrvatske stranke.

Image result for milorad dodik i dragan covic karikature

Karamatić je rekao da će se to desiti krajem godine. Incijativa bi bila predložena Predsjedišvu HNS-a, kazao je za mostarski “Dnevni list”, koje bi onda donijelo odluku.

“To je scenarij tzv. hrvatske samouprave. Ponavlja se ono od početka 2000. godine. To je još jedan propali projekt u režiji HDZ. Sjećamo se zasjedanja u Novom Travniku, uspostave tzv. hrvatske samouprave koja je doživjela kolaps, s jedne strane, a, s druge strane,  pojedinci su doživjeli finansijski prosperitet i nestali iz ove države. Ti koji su, također, govorili o interesima hrvatskog naroda više se nikad nisu pojavili i već godinama su u bjekstvu. To je projekt koji je krenuo od tzv. Herceg-Bosne i provlači se godinama, iako ta ideja koja ni po čemu nije bliska hrvatskom narodu”, kazao je Pejić, koji je prošle godine bio nestranački kandidat za Hrvatski sabor.

Prema njegovim riječima, to je u osnovi velikosrpska ideja koja je rađena po  principu i standardima SANU-a.

“To hrvatskom narodu ne odgovara ni kom slučaju, osim političkih elita. Nakon svakog tog projekta stvori se nova politička elita koja onda dominira u upravnim odborima, vlasti, zauzima pozicije… Tu nema mjesta za Hrvate iz Bosne, za intelektualnu elitu. Ponovit ću činjenicu koja se zaboravlja. U Sarajevu i danas živi 160 profesora, doktora, magistara hrvatske nacionalnosti. O tome se šuti. Sarajevo je još uvijek najveći hrvatski grad. Ali hrvatska politika je davno digla ruke od tog grada. No, sve što se dešava sada se otvoreno radi. Godinama je bilo prikriveno. Međutim, prijedlog Izbornog zakona pokazuje da su se aktualni hrvatski političari odrekli Hrvata i u Sarajevu  i u Posavini, i u srednjoj Bosjni, a pogotovo u RS. Imaju odličnu suradnju s Miloradom Dodikom, a što su učini za povratak Hrvata”, pita se Pejić.

Nadalje, podsjeća  da niti jedan hrvatski lider nije osudio napade na biskupa Franju Komaricu, kao ni onemogućavanje procesa povrata u RS.

“Kakvi su oni zaštitnici Hrvata?! Što nude?”, govori Pejić.

Znakovito je, smatra Pejić, da se priča aktivira o tzv. Herceg-Bosni u javnosti opet aktivira u trenutku kada se dešava skup predstavnika Srba iz regiona u Novom Sadu sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, te kada se  najavljuje deklaracija Srbije i RS.

“Ponovo ćemo se vratiti u prošlost… Kada je uspostavljena i tzv. srpska republika BiH devedesetih, odmah su potom Mate Boban i kompanija počeli afirmirati ideju tzv. Herceg-Bosne koja je, navodno, jedna prihvatljiva za bh. Hrvate. Krajem 1991. godine je HZ Herceg-Bosna, nevladina i  kulturna zajednica poprimila oblik paradržave. Sve upakirano u suradnji s Karadžićem i vodstvom tzv. srpske republike u BiH, paradržave ustvari. Temelji svega su Karađorđevo. Ideje iza Karađorđeva, ideje Franje Tuđmna i Slobodana Miloševića su i dalje žive u hrvatskim i srpskim strankama u BiH”, zaključio je Pejić za INS.

Faruk Vele (INS)

///////////////////
/////////////////////////

Gojko Berić : Grmljavina nad Bosnom

August 10. 2017.


Bosna i Hercegovina je u smrtnoj opasnosti, izričit je ugledni akademik Esad Duraković. On je ovo mišljenje izrekao u nekoliko navrata, a najeksplicitnije u intervjuu za TV N1, 21. juna ove godine. Akademik Duraković, prevodilac Kur’ana i izvrstan poznavalac arapskog svijeta, smatra da je položaj muslimana općenito, pa i bh. muslimana, postao dramatičan.

Piše : Gojko Berić (Oslobođenje)

“Zapad širi islamofobiju, rovari i podgrijava sukobe među Arapima, koristeći netrpeljivost među raznim muslimanskim sektama, ali su najveći krivci za svoju propast sami muslimani, fanatični u međusobnom ubijanju.

Pristajući da budu posvađani, nazadni i zaostali, oni zapravo ‘usavršavaju zlo’. Prebogati šeici žive u debeloj hladovini, dok Zapad vadi naftu sa njihovih polja”, kaže prof. Duraković. Kritičan je i prema Islamskoj zajednici BiH i prema najvećoj bošnjačkoj stranci: “Ljudi iz vrha SDA deklarativno su za ulazak zemlje u EU, a rade suprotno – implementiraju nekakvu bošnjačku državicu u kojoj bi islam bio vladajuća ideologija.

Tako zamišljena državica bila bi neka vrsta bosanske Gaze u kojoj bi vladao haos i koja bi značila propast Bošnjaka. Bošnjaci mogu opstati samo u cjelovitoj Bosni i Hercegovini.” Na primjedbu voditelja Amira Zukića da je Bakir Izetbegović demantovao takve namjere, Duraković je odgovorio: “Političare moramo cijeniti po onome što rade, a ne po onome što pričaju”, navodeći kao primjer ubrzanu arabizaciju Sarajeva. Međutim, najvažniji i najprovokativniji akcenat u Durakovićevom promišljanju sudbine Bošnjaka i BiH glasi: “Državu Bosnu i Hercegovinu ne mogu spasiti samo Bošnjaci, ali je samo Bošnjaci mogu upropastiti.”

Nakon ovog intrigantnog intervjua, akademik Duraković je bio gost na tribini Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca, gdje je održao predavanje na temu “Kriza u muslimanskom svijetu i reperkusije na BiH”. Iako sam bio pozvan, nije mi se izlazilo iz stana po paklenoj julskoj vrućini, u tri sata popodne, pogotovo što nisam očekivao da ću čuti nešto bitno novo, ali sam ipak otišao i to samo iz jednog razloga – da vidim koga na tom predavanju neće biti a trebao je doći. Od sedamdesetak pozvanih, došlo je otprilike njih četrdesetak.

Nije bilo nikog iz Islamske zajednice niti nekog istaknutijeg člana SDA. Kad se predavanje završilo, ostao sam u dilemi da li se prisutni, sve same sijede glave, slažu ili ne slažu sa gledištima akademika Durakovića. Niko nije postavio nijedno pitanje. Kao da su se svi uplašili onog što su čuli. Muk i razlaz bez riječi! O čemu to govori, neka čitalac sam zaključi. Profesor Duraković nije jedini bošnjački intelektualac koji sa zebnjom promišlja budućnost Bošnjaka i BiH, ali je jedan od rijetkih koji se usuđuje da javno kaže ono što misli i koji se ne ustručava da svoju kritiku za stanje duha među bh. muslimanima uputi na dvije najvažnije adrese – Islamsku zajednicu i SDA.

Ali, zašto se ja uopće petljam u tu stvar, dok golema većina bošnjačkih intelektualaca, udomljena od strane svoje nacionalističke vlasti i time korumpirana, o tom najvažnijem pitanju svoga vremena – šuti? Petljam se u to delikatno pitanje zato što se na svakom koraku možeš uvjeriti da je stvarnost kakvom je opisuje gospodin Duraković autentična, ali i zato što to nije ekskluzivno bošnjačka stvar, već je to stvar i svih građana koji se i dalje ne mire sa nacionalističkim podjelama, pa samim tim i moja lična stvar.

Dok o tome razgovaramo, moj lucidni kolega Boro Kontić kaže mi: “Pa vidiš da su nacionalisti pobijedili i da smo mi i nama slični postali zanemarljiva manjina. Rat je i vođen zato da bi se ovi narodi razdvojili. Ne vidim nešto da se ijedan narod protiv toga buni.” Da su nacionalisti pobijedili i da u slavu svoje pobjede mogu otvoriti šampanjac, o tome sam pisao čim se rat završio. Istina, tada je još bilo neke nade da njihova pobjeda neće biti dugog vijeka. Ali, nada je nestala onog trenutka kad je ovdašnja Socijaldemokratska partija (SDP) uništena glupošću ili podlošću, sasvim svejedno, njenih prvaka. To je nacionalistima otvorilo put ka njihovim “višim ciljevima”.

Milorad Dodik grmi neki dan kako je Bosna i Hercegovina “najgore mjesto na svijetu za život”. Valjda zato što je još uvijek cjelovita i što ne postoje nikakvi izgledi da srpski ratni plijen, kršten u Daytonu kao Republika Srpska, bude na pladnju izručen Beogradu. A ako se to jednoga dana ipak dogodi, Srbi će, uvjeren je Dodik, živjeti u svesrpskom raju, a ne, kao sada, u bosanskom paklu. Dodik permanentno drži otvorenim pitanje ujedinjenja Republike Srpske, koju naziva državom, sa Srbijom.

Njega u stopu slijedi njegov politički pajdaš Dragan Čović, koji je na ovogodišnjoj manifestaciji “Lipanjske zore” izjavio da ne samo što će sigurno doći do promjene Izbornog zakona BiH nego će “Hrvati u reorganiziranoj BiH živjeti na područjima koja je čuvala Herceg-Bosna i koja je oslobodio i obranio HVO”. Komentarišući ovu izjavu, Radio Slobodna Evropa je objavio tekst “Čović uputio javni poziv Hrvatima na preseljenje”. Dodikov i Čovićev problem je, međutim, u tome što je mnogo lakše mahati papirnatim planovima nego ih ostvariti. Situacija bi se preko noći promijenila u njihovu korist samo u slučaju da Bakir Izetbegović izjavi da i Bošnjaci žele svoju “državu”.

Na prostoru bivše Jugoslavije desile su se dramatične promjene. Svijet vrijednosti koje su spajale narode Bosne i Hercegovine razoren je i arhiviran. Gledajući razumno, cjelovita i jedinstvena Bosna i Hercegovina nema u svijetu stvarnih prijatelja. Ni Zapad, ni Rusija neće sutra ginuti za takvu stvar. Tzv. iskrena prijateljstva ne znače mnogo i ne zanimaju me, jer ona ne koštaju ništa i nikoga ne obavezuju. Predmet konkretne pažnje i konkretnih interesa su samo jedan, drugi ili treći bh. narod. Srbiji i Rusiji je stalo isključivo do ovdašnjih Srba, Hrvatskoj do Hrvata, a Turskoj do Bošnjaka. Takva prijateljstva se sve više pretvaraju u političko pokroviteljstvo i samo dodatno razdvajaju tri naroda. Ali drukčije, izgleda, ne može biti.

///////////////////

Ćamil Duraković Aleksandru Vučiću: Ne nasjedaj na provokacije Milorada Dodika


Lider pokreta “Odgovor” i bivši načelnik Srebrenice Ćamil Duraković pozvao je predsjednika Srbije da nastave zajedno da rade na dijalogu Bošnjaka i Srba.Duraković je Aleksandru Vučiću sugerisao da, kako j

//////////////////////////

//////////////////////

O OVOME SE DUGO ŠUTILO: Arkan je od katoličke crkve napravio diskoteku, a Legija je natjerao 100 ljudi u klubu da nose majice 'Ratko Mladić'!

O OVOME SE DUGO ŠUTILO: Arkan je od katoličke crkve napravio ...

10.08.2017.

'TI SI MUSLIMANKA, IDI ODAKLE SI DOŠLA'

'Ti si muslimanka, idi odakle si došla'


Od Sarajeva učiti: Hana

Od Sarajeva učiti: Hana

///////////////////////////

Izgradnja prijateljstva, razbijanje stereotipa i saradnja među mladim ljudima, ključne su teme Međunarodne muslimansko-jevrejske konferencije koja se održava u Sarajevu. Oko 100 mladih lidera iz 40 zemalja raspravlja o temama koje mogu dovesti do poboljšanja odnosa i zajedničkog napretka. Ponajprije, kako su istakli, o razbijanju predrasuda i etiketiranju koje je prisutno u svakodnevnom životu.

Na primjeru Sarajeva, kako ističu učesnici konferencije, može učiti svijet.

Hana, porijeklom Etiopljanka, živi u Danskoj i jevrejka je. Kao osamnaestogodišnja djevojka, kaže suočila se s mnogo predrasuda, jer nije sve kako izgleda, naročito nakon terorističkih napada širom Evrope. Antisemitizam i islamofobija su strahovi koji potiču iz neznanja, ističe ona.

"Očito je da nisam Dankinja, koža mi je crna, a tamo su svi jako svijetle puti. Često mi se to dešavalo, ali jednom sam upoznala momka koji mi je rekao: 'Ti si muslimanka. Idi odakle si došla'. Onda sam rekla: 'Nisam, ja sam Jevrejka', na šta mi je rekao: 'Nije ni to ništa bolje'. Tužno je to kako muslimane i Jevreje gledaju negativno. Trebali bismo naučiti ljude da se može živjeti u miru i zaista je nevjerovatno biti ovde, iskusiti Sarajevo i sve ove razlike kako koegzistiraju", riječi su Hane.

Dok se svijet bori s globalnim političkim problemima u kojima preovladavaju sukobi, ali i nerazumijevanje, u Sarajevu na Međunarodnoj muslimansko-jevrejskoj konferenciji razbijaju se predrasude. Tu ljudi, kako kaže generalni sekretar Konferencije Ilja Šišlovski, razgovaraju jedni s drugima, a ne jedni o drugima i to o temema koje su tabu, poput terorizma, ili izraelsko-palestinskog sukoba.

Sarajevo su, navodi Šišlovski, izabrali već drugi put za domaćina jer priča tokom opsade grada, kada su svi jedni s drugima pomagali, zajedno živjeli i dijelili, velika je i u svjetskim razmjerama.

"I sa teškom istorijom Sarajevo je pokazalo da svakodnevno ljudi rade najbolje što je u njihovoj moći – da rade i žive zajedno. Kada pogledamo mnoge zemlje Zapadne Evrope u kojima nismo uspjeli da uspostavimo multikulturalno društvo trebali bismo se ugledati na Bosnu i Hercegovinu koja je imala teške trenutke i istoriju koja sada radi najbolje što može. Ako Francuska ili Austrija nemaju takav senzibinitet i snagu da poprave situaciju, možda bi se trebali okrenuti Istoku i pogledaju kako su to radili drugi, kao BiH", navodi Ilja Šišlovski.

Šišlovski: Ugledati se na BiH
Šišlovski: Ugledati se na BiH

U Sarajevu se otvaraju i druga pitanja, koja dotiču isključivo muslimansku zajednicu. Unutar muslimanski problemi, neravnopravnost žena i neka druga pitanja na koja mladi lideri iz cijelog svijeta pokušavaju naći odgovore.

Amira je iz Singapura i odrasla je multikulturalnoj sredini. Iako muslimanka, kaže da se suočila s različitim pogledima i unutar svoje etničke grupe.

"Ja sam iz jugoistočne Azije i to je jedna od najvećih muslimanskih zajednica. Ipak, jako mi je teško da se čuje moj glas i moje iskustvo jer nisam arapskog porijekla i ko ne govori arapski. I to je borba s predrasudama", ističe Amira.

Lideri idu i u posjetu Srebrenici, gdje će se pokloniti žrtvama genocida, za koji je Evropa rekla da se nikada više neće ponoviti na njenom tlu.

U Srebrenici će se naći i potomci žrtava holokausta za koje je, kako kažu, to mjesto na kome se osjeti zajednička patnja, ali i da se pokaže da se mora dalje.

//////////////////////////////////////////////
////////////////////////////////////
10.08.2017.

EMIR ZLATAR O IZJAVAMA MILORADA DODIKA: ,,DOVEST ĆE DO PRIZNAVANJA KOSOVA I NESTANAK ENTITETA RS-A"

EMIR ZLATAR O DODIKOVIM IZJAVAMA: „Dovest će do priznavanja Kosova i nestanka RS-a“

Generalni tajnik VKBI iznio je svoje mišljenje o istupima predsjednika RS-a



Image result for emir zlatar fotos

Generalni tajnik Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI) Emir Zlatar smatra da su nedavne izjave predsjednika RS Milorada Dodika o teritorijalnom ujedinjenju RS i Srbije u ovom vijeku pokušaj ideološkog oživljavanja "velike Srbije".

"Takve izjave nastavak su njegove politike, ali je interesantno što su došle nakon Dodikovog sastanka sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem i to je ono što treba da zabrine građane BiH", upozorio je Zlatar u Dnevniku TV1.

 

Međutim, kako je naveo, izjave predsjednika RS mogu dovesti i do potpuno druge opcije.

"To je priznavanje Kosova od strane Srbije i osamostaljenje Kosova kao nezavisne države, što ono u suštini u međunarodnim odnosima i jeste. Druga stvar je nestanak RS, a evidentno je da će dovesti do toga u ovom stoljeću, a nadam se i ranije, jer je entitet koji je nastao na genocidu. Osim toga, Dodik ne predstavlja Srbe, nego entitet koji se zove RS i te njegove izjave podrivaju ustavno-pravni poredak i dejtonske BiH, što je u suprotnosti sa konvencijima čiji je BiH potpisnik", precizirao je Zlatar.

 

Međutim, duboko je uvjeren da je, kako kaže, Srbija završila sa svim pokušajima iz '90-ih godina, kada je bila na vrhuncu vojne snage i sa podrškom određenih država Europe i svijeta.

"Ovo su pokušaji da se prikrije društveno-politička realnost, a to je nezavisnost Kosova. Kada se treba predstaviti narodu Srbije, koji su lagali 20 - 25 godina, da je Kosovo samostalna država, onda se ponovo poziva na 'političko srbovanje' preko teritorije BiH", kazao je Zlatar. 

 

Mišljenja je da je teritorijalno ujedinjenje RS i Srbije apsolutno nemoguće, te da će procesi u BiH i cijeloj regiji ići u pravcu prihvaćanja europskih standarda, prije svega, prihvaćanja individualnih ljudskih građanskih prava. 

 

Zlatar smatra da je predsjednik Srbije apsolutno odgovoran za stavove i izjave predsjednika RS, jer, kako je istakao, autohtona politika bh. Srba ne postoji i strateška politika dolazi iz Beograda.

"Vučić sigurno ima utjecaj na Dodika i koristi ga za destabilizaciju unutar regije da bi sebe predstavio kao nekog mirotvorca, a Srbiju kao državu koja je lider regije u građenju dobrosusjedskih odnosa", mišljenja je generalni sekretar VKBI.

 

On od predsjednika Srbije očekuje konkretne poteze, a se samo lijepu retoriku, koja, kako je naveo, u BiH više ne pada na plodno tlo.

"Prije svega, Vučić treba da definira granice između BiH i Srbije. BiH nema definirane, usaglašene i potpisane granice ni sa Srbijom ni sa Hrvatskom, što znači da teritorijalne aspiracije i Srbije i Hrvatske prema državi BiH još nisu prestale", upozorio je Zlatar u Dnevniku TV1.

 

(SB /Vijesti.ba)

////////////////////////////////////////////

Ministar Šarović potvrdio : Hrvatska vratila staru tarifu naknade za inspekcijski nadzor voća i povrća

August 10. 2017.



Naknada za inspekcijski nadzor i kontrolu usklađenosti voća i povrća sa tržišnim standardima prilikom uvoza iz trećih zemalja u Hrvatsku sa 2.000 kuna bit će vraćena ponovno na 90 kuna, potvrdio je za Anadolu Agency (AA) Mirko Šarović, zamjenik predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH i ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH.

“Pravilnik se vraća na staro. Kako da ne možemo. To je maksimalan uspjeh. Bilo je i drugih verzija, ali manje uspješnih. Ovo je apsolutno pobjeda. Nema šta”, rekao je Šarović.

On je istakao da “više nema potrebe za sastancima ministara iz regiona sa hrvatskim kolegom oko tog pitanja”.

“Sve smo završili. Sada je nebitno da li Dubrovnik ili Podgorica ili Zagreb. Vraćamo sve na staro, a mi se narednih dana možemo vidjeti da dogovaramo o daljnjoj saradnji”, rekao je Šarović.

Hrvatska je 14. jula donijela Pravilnik o inspekcijskom nadzoru i kontroli usklađenosti voća i povrća s tržišnim standardima kojim je naknada za inspekcijski nadzor bila povećana za 22 puta, odnosno sa 90 na 2.000 kuna što je stvorilo velike probleme izvoznicima voća i povrća.

Nadležni ministri iz BiH, Srbije, Crne Gore i Makedonije pozvali su na zajedničkom sastanku u Sarajevu Hrvatsku da hitno ukine diskriminatorne odredbe Pravilnika.

(Kliker.info-AA)

10.08.2017.

ZLATKO DIZDAREVIĆ : POVRATAK 'OKUPIRANOJ' KUĆI

Zlatko Dizdarević : Povratak ‘okupiranoj’ kući


August 10. 2017.


Prije neki dan dobio sam razglednicu iz Aleppa, Sirija. Rukom dopisano, »Istočni Aleppo«. Nisam vjerovao svojim očima. Znam da je onaj drugi dio, Zapadni,  mjesto u kojem se  minulih godina relativno normalno živjelo čak i kada su se vodile najžešće bitke za istočni dio grada u koji su se zabarikadirali džihadisti.

Piše : Zlatko Dizdarević ( Novi list)

Za takozvane demokrate na Zapadu to su bili i onda, i danas su, heroji branitelji. Više od dvije stotine hiljada stanovnika ti »branitelji« su držali kao taoce, prodavali im sve na kašičicu za debele pare, ko ih je imao. »Snabdijevala« ih je humanitarna pomoć koju su otimali sebi, a one koji bi se pobunili završavali su mrtvi po ulicama ili  razvaljenim kućama. Sedmicu  prije tih zadnjih dana novembra, lani, kada su vojnici sirijske vojske počeli da ulaze u Istočni Aleppo, iz Pariza je s međunarodne konferencije upućen panični poziv sponzorima »branitelja« i svim slobodoumnim građanima svijeta da se ne dozvoli katastrofa da Aleppo padne«.

Nisu poručili, ali se valjda podrazumijevalo, da se ne dozvoli da onih dvije stotine hiljada izmučenih i gladnih civila pobjegnu negdje u Zapadni dio kojeg drži sirijska regularna vojska, »krvnička i osvajačka«. Jer, otkud im pravo da osvajaju grad države čija su armija.

Desilio se što se desilo. Civilizacija  nije odbranila »sekularne« džihadiste unutar Istočnog Aleppa. Ogromna većina  istinski oslobođenih stanovnika prebjegla  je u Zapadni dio ili negdje dalje dočepavši se slobode i za početak paketa koje su im dijelili njihovi sugrađani iz drugog dijela grada. A preživjeli džihadisti i teroristi, njihove familije i oni koji su im bili suradnici, transportovani su uglavnom u Idlib kojeg su još uvijek držali islamisti.

Mi koji smo tada pisali o tome kako je Aleppo oslobođen, a teroristi poraženi, popljuvani smo na najgori način od plejade »analitičara« koji i danas prodaju dušu raznim redakcijama iz prve linije borbe za džihadističku demokraciju sponzoriranu sa raznih strana na Zapadu i Istoku. Na mitingu »podrške Siriji«  u Sarajevu tada se čak dobacili na transparentima i do izjednačavanja Aleppa sa Srebrenicom. Koje li tužne igranke: Trebalo se podrazumijevati da su  Putin i Assad isto što i Karadžić i Mladić, a pobijeni teroristi u operaciji Aleppa – žrtve Srebrenice ! Organizatori izvana su  usmjeravali miting na kojem mnogi ni slutili nisu kako su manipulirani. Priča se ispotiha vraća na mala vrata novim povodom.

Zato sam, eto, pomenuo na početku onu razglednicu  mog prijatelja Sirijca, Nabila, koju mi jeste poslao iz Zapadnog Aleppa jer u Istočnom  vjerovatno pošte još nema, pa ni razglednice ne idu, ali mi je šale radi dopisao rukom ono »Istočni«, jer mi se zakleo da će poslati razglednicu čim se vrati kući, iz Bosne gdje  je bio tri godine. I eto, vratio se i raščiščava stan od kojeg su – kako piše – ostali samo zidovi. Nije važno, došla je voda a i struje ima iz susjedstva. Bitno je, kaže, da se vratio. Roditelji su mu još u Damasku, izbjeglice kod rođaka.

Ne bi ova priča sama po sebi bila za tekst ma koliko meni bila važna, godine sam  proveo tamo. I odavde pratio iz dana u dan šta se dešava. Davno sam odustao od objašnjavanja ispranim umovima ko je ko tamo, šta je šta i zašto je to tako. Shvatio sam da oni koji zadrto guraju svoju priču o »žrtvama« i »agresorima«, onako kako je guraju, rade odavde posao za sebe i nalogodavca. Doduše, nije isključeno da poneki i vjeruju u ono što napišu, hoće to kad popusti pažnja. Znao sam se i ja pomisliti da će makar neki od njih kad-tad shvatiti  šta se dešavalo kada padnu u vodu mitovi kojima su morali da služe. I onda mi ovih dana dođe do ruku tekst nastao u uvaženoj redakciji u Njemačkoj, prenesen u mnogim medijima i kod nas. Naslov mu »Povratak u ruševine – Assadova pobjeda«.

Jasno je, nema popravaka kod onih što su se zalijepili za novinarski i »humanitarni« zadatak u dosadašnjim storijama o Siriji i Assadu. Narod kod kuće, ako je to bitno, potvrdio ga je plebiscitarno na izborima u junu 2014. a međunarodna promatračka misija u kojoj su bili i predstavnici iz nekoliko zemalja EU, pa čak i iz zemalja koje su u NATO-u, utvrdila je da su izbori bili, u datim okolnostima, »regularni«. Jednom će i ovi iz misije na sud »demokracije«. Ko im je dozvolio da to rade.

Sve ovo znamo. Kao što znamo šta se dešava tamo, u Siriji danas a šta u UN-u tim povodom i po raznim zemljama unaokolo. Sirijska vojska sa saveznicima svaki dan širi oslobođenu teritoriju. Oni drugi bi još uvijek kazali, »okupira« nove teritorije, sela i gradove. Dobro, to se zove sloboda medija. S međunarodnih tribina, najviših, evo dolaze nove izjave onih što su koliko jučer tvrdili da Assad ni u kakvoj varijanti ne može ostati tamo gdje je i da ga se mora skinuti prije nego što počne bilo kakav proces stvaranja nove države. Ultimativno do kraja. Onda su svi, ali svi odustali od tog naloga, uz nijanse koje manje ili više spašavaju obraz. Valjda im postalo jasno da ono prvo nije realnost. Ni na bojnom polju, ni među sutrašnjim biračima. Onda su i mnogi mediji pomalo spustili durbin.
Utihnula i čuvena »Sirijska opservatorija za ljudska prava« iz Londona koja je godinama servisirala svjetske medije »pouzdanim« informacijama iz o Siriji, protiv satrapa Assada. Serveri i novci za posao dobiveni od domaćina, pa čak i iz programa EU, onih ne osobito javnih.

I konačno, u priči koja iz svih ovih razloga nije više ni upola prisutna po svjetskim medijima, polako i pošteno počinju se provlačiti čudovišne vijesti: Sirijci raseljeni unutar zemlje, recimo iz Damaska ili Latakije gdje je Assad »terorizirao« blizu dva miliona izbjeglica pristiglih iz razorenih domova u drugim krajevima zemlje, počinju da se vraćaju svojim razorenim kućama gdje se više ne puca. Nekoliko je elemenata u toj priči u najmanju ruku normalno: ljudi su bježali iz okupiranih, teroriziranih i razvaljenih sela i gradova, tamo gdje su prije rata živjeli tako da im nije padalo na pamet nikakvo izbjeglištvo. Bježali su tamo gdje su znali da će sačuvati živote i moći da prežive. U gradove koje su sačuvali od terorista Assad i njegova vojska! Gledao sam to svojim očima, susretao se sa tim ljudima, tako prije četiri godine upoznao u Damasku i Nabila, izbjeglicu iz Istočnog Aleppa, prije nego što je uspio dobaciti do Bosne. Normalno je da su očekivali kada će se vratiti kućama, makar potpuno razorenim.

Oni vjeruju da će jednoga dana to opet biti kao nekada. Normalno je i da u danima u kojima sve izdaljine počinje slutiti na kraj, dio državne organizacije počinje s ratnih briga da se prebacuje na ono sutra. Normalan čovjek bi u tom kontekstu očekivao makar malo manje cinizma spram »namjera« Assada (on je ovdje tek sinonim), i malo više empatije spram ljudi koji nalaze snage, motiva i povjerenja u ono što može biti realnost, pa kreću nekadašnjim kućama. I malo više profesionalne korektnosti pa ponuditi opipljivu potvrdu, ako je ima, za insinuacije prema kojima je  taj očajnički, a opet optimističan povratak ljudi svojim kućama manipulacija režima, a ne ljudska i prirodna nada u preživljavanje.
U tekstu o povratku u ruševine kao o Assadovoj  pobjedi, što jeste u krajnjoj liniji tačno, kaže se u drugoj rečenici da je pomenuti povratak »simbolička pobjeda za režim al Assada i njegov način da ostane na vlasti«. Treba li prevod. Povratak ljudi u razorena mjesta koja jeste oslobodila sirijska vojska, je Assadov način da ostane na vlasti ! Insinuacija lukava i jadna. Šta je trebalo, ne boriti se protiv onih što su narod otjerali pod zaštitu Assada, pa bi to bio dokaz kako mu nije do vlasti! Ili, naredna konstatacija, da je za Assadov režim došao trenutak da pored ratne strategije (koja je valjda višak) razmišlja i o poboljšanju imidža u zemlji i inostranstvu.  O »lošem imidžu« u zemlji glasači su rekli svoje, na izborima u jeku rata.

Izašlo je više od 70 posto upisanih u biračke spiskove. Glasalo je više od osamdeset posto za njega. Nije bio jedini kandidat niti mu je partija bila bez konkurencije. O »imidžu« u inostranstvu tamo ovim povodom ne misle mnogo. Imaju pametnija posla. U tekstu se dalje ironizira i sa činjenicom što »Assad sad može da kaže da svojim građanima pomaže da se vrate u svoje domove i to čak i onima koji su se nekada borili u redovima sekularne opozicije…« I to je zločin što pomaže i neprijatelju da se vrati kućama ?!

Nagledao sam se svega u Siriji u više navrata kroz minulih pet godina. Ponajmanje oružane sekularne opozicije. S pričom o njima šprdali su se i džihadisti tamo. Bilo ih je »in« pominjati u doba »Prijatelja Sirije!«, velike skupine država svijeta u koju su potrčali svi kojima je Washington znakovito namignuo. Ti »prijatelji« su čak formirali u aprilu 2012. i »Sirijsko Nacionalno Vijeće« (SNC) kao »jedinog legitimnog predstavnika sirijskog naroda«. U inostranstvu, naravno. Nedugo nakon toga malo je ko čuo nešto suvislo o njima.

U pomenutom tekstu »ozbiljnog medija« iz Evrope pozivaju se i na podatak da se u Siriji »u svoje domove vratilo ukupno (do nedavno) oko pola miliona interno raseljenih lica. A od 2015. godine iz inostranstva oko četvrt miliona izbjeglica…«  Niko ne kaže jesu li se vratili u »okupirane« ili »oslobođene« gradove. Pametnom je jasno. U svakom slučaju »imidž« je Assad sebi doista navukao. I kod kuće i u inostranstvu. Nabil  se vratio u Istočni Aleppo dobrovoljno i sretan je. Za Assada ne mari mnogo, znam ga, ali slutim da će glasati za njega. I to je realnost. On jadan i ne zna da mu je Assad smjestio povratak, imidža radi. A ja očekujem uskoro novu razglednicu s pečatom pošte u Istočnom dijelu grada, »okupiranom« i od sirijske vojske.

//////////////////////
////////////////////////////////////////
///////////////////////////



///////////////////////////


Karikature Predraga Koraksića Coraxa - Radio Slobodna Evropa

10.08.2017.

ŽUSTRE REAKCIJE NA DODIKOVE PRIJETNJE: "NIKAKVE DEKLARACIJE NE MOGU PROMIJENITI USTAVNU STRUKTURU BiH"

ŽUSTRE REAKCIJE NA DODIKOVE PRIJETNJE: "Nikakve deklaracije ne mogu promijeniti ustavnu strukturu BiH"


Iz ureda OHR-a oglasili su se povodom izjava predsjednika Republike Srpske a koje se odnose na neke eventualno drugačije ustavno-teritorijalne koncepcije Bosne i Hercegovine. Ističu da se ustavna struktura BiH može promijeniti jedino amandmanskom procedurom definiranom Ustavom BiH, a ne nikako bilo kakvim političkim izjavama.


Image result for milorad dodik karikature
Image result for milorad dodik karikature

Image result for milorad dodik karikature


Image result for milorad dodik karikature

“Bosna i Hercegovina je međunarodno priznata država čiji su suverenitet i teritorijalni integritet garantirani međunarodnim pravom i Dejtonskim mirovnim sporazumom. Prema Dejtonskom sporazumu, entiteti nemaju pravo na otcjepljenje od Bosne i Hercegovine i oni samo postoje temeljem Ustava BiH", stoji u izjavi OHR-a.

 

 "Ustavna struktura Bosne i Hercegovine može se mijenjati samo u skladu s amandmanskom procedurom definiranom Ustavom BiH. Nijedna politička izjava ne može promijeniti ove činjenice", naglasili su.

 

"Bosna i Hercegovina je demokratska, multietnička, suverena i nezavisna država, s neupitnim teritorijalnim integritetom, koja garantira i poštuje prava svih konstitutivnih naroda i ostalih građana", rečeno je u Ambasadi SAD u Sarajevu, prenosi "Dnevni avaz". 

Odgovarajući na zahtjev da reagiraju na istup predsjednika entiteta RS, gdje je opet najavio otcjepljenje od BiH i ujedinjenje sa Srbijom, iz Ureda za odnose s javnošću Ambasade SAD rečeno je da je "stav Sjedinjenih Američkih Država o ovom pitanju dobro poznat i ostaje nepromijenjen''.

 

- Mi podržavamo principe Dejtonskog sporazuma. Status BiH kao države nije pitanje mišljenja, već je to činjenica ustanovljena međunarodnim pravom. Teritorijalni integritet i suverenitet BiH garantirani su Dejtonskim mirovnim sporazumom. Dejtonski sporazum i Ustav BiH ne daju mogućnost secesije niti jednog od entiteta. Bilo koji korak ka disoluciji BiH predstavljao bi kršenje Dejtonskog sporazuma - upozoreno je iz Ambasade SAD.

 

Sličan stav ima i Delegacija Evropske unije u BiH.

 

- Nepovredivost granica BiH ostaje temeljni princip za Evropsku uniju - rekla je Jamila Milović-Halilović, portparol Delegacije EU u BiH.

 

Ona je istakla i da EU "podržava suverenitet, teritorijalni integritet i političku nezavisnost BiH".

 

- Izjava opredjeljenja iz februara 2015. koju je dogovorilo Predsjedništvo BiH, a potpisali lideri političkih partija i koja je podržana u Parlamentarnoj skupštini BiH te zahtjev BiH za članstvo iz februara 2016. su jasno zasnovani na ovom principu - rekla je ona.

 

Milović-Halilović je posebno naglasila da samo BiH ima ponudu za članstvo u Evropskoj uniji.

 

Slična poruka Dodiku je upućena i iz Beograda.

 

Generalni sekretar predsjednika Srbije Nikola Selaković rekao je kako je cilj usvajanja Deklaracije o opstanku srpske nacije očuvanje srpskog jezika i kulture.

 

On je kazao da usvajanje Deklaracije nije motivirano dnevno-političkom potrebom, niti onim što neko pokušava da prikaže "velikosrpskim nacionalizmom".

////////////////////////////
//////////////////////

EKSKLUZIVNO: Evo šta je američki dopredsjednik Mike Pence STVARNO rekao o ulozi SAD-a i Rusije na Balkanu!

Evo šta je američki dopredsjednik Mike Pence STVARNO rekao o ...

///////////////////////////////////

ZA SUD SPREMAN: Podnesen optužni prijedlog protiv Thompsona zbog spornog pozdrava, a on poručio...

ZA SUD SPREMAN: Podnesen optužni prijedlog protiv Thompsona ...

///////////////////////////////

09.08.2017.

ZIJA DIZDAREVIĆ: VELEHRVATSKA SUPERIORNOST SPRAM BiH

Velehrvatska superiornost spram BiH


Zija Dizdarević

Autor
9.8.2017. 


Image result for zija dizdarevic fotos

Foto: Republika

/////////////////////

Izdvajamo

  • U cijeloj toj ustavnoj i političkoj brizi za bh. Hrvate. Hrvatska ih i doslovno, kroz izborna prava, tretira kao dijasporu i etničku manjinu u BiH. Time ovdašnje Hrvate politički Zagreb diskvalifikuje kao konstitutivni narod u BiH (što oni jesu i i historijski i ustavno) i vodi ih kao etničku manjinu a istodobno insistira da konstitutivnost bh. Hrvata dobije još povoljniju zakonodavnu i političku poziciju. Baš svašta.

.............................

Hrvatski izborni zakon omogućava još jednu pravno i politički nekorektnu opciju – pravo bh. Hrvata s dvojnim državljanstvo na pasivno i aktivno glasačko pravo u Hrvatskoj. Tako građani BiH sjede u hrvatskom Saboru (u ovom sazivu – Božo Ljubić, kao kandidat liste hrvatskog HDZ za dijasporu, Željko Glasnović, Ivan Šuker), a jedan od šefova bh. države Čović uredno učestvuju kao glasač u izborima u Hrvatskoj. S obzirom da je Čović (ne samo on, naravno) i hrvatski državljanin imamo i državljane susjedne zemlje u vrhu naše države. A Željana Zovko, negdašnja ambasadorica iliti veleposlanica BiH, sada je u Evropskom parlamentu, dakako, kao kandidat Hrvatske. Svašta. U cijeloj toj ustavnoj i političkoj brizi za bh. Hrvate. Hrvatska ih i doslovno, kroz izborna prava, tretira kao dijasporu i etničku manjinu u BiH. Time ovdašnje Hrvate politički Zagreb diskvalifikuje kao konstitutivni narod u BiH (što oni jesu i i historijski i ustavno) i vodi ih kao etničku manjinu a istodobno insistira da konstitutivnost bh. Hrvata dobije još povoljniju zakonodavnu i političku poziciju. Baš svašta.

Prvi program Hrvatske televizije u subotu 5. 8. 2017. reprizirao je emisiju iz Gruda u okviru serijala «Lijepom našom». Bilo je i drugih bh. mjesta unutar tog projekta. Dakle, HRT smatra ta mjesta u BiH ”Lijepom svojom”.

To se zbilo na dan obilježavanja 22. godišnjice akcije ”Oluja” kojom je Vojska Republike Hrvatske pobijedila agresora iz Srbije i tzv. Republiku Srpsku Krajinu kao dijela ideje o ”Velikoj Srbiji”. Ni ta proslava nije mogla bez spominjanja Bosne i Hercegovine. Premijer Andrej Plenković je istakao da je HV na bihaćkom prostoru spriječila genocid sličan srebreničkom. Hrvatska vojska jeste značajno doprinijela da bihaćki kraj najzad odahne. Ali to je tek epizoda u političkim i vojnim odnosima Hrvatske i Bosne i Hercegovine tokom rata.

Tačno je da su u bihaćkom kraju Armija Republike BiH i njen Peti korpus bili u nezavidnom položaju ljeta 1995. godine. Nije bilo mnogo lakše ni gotovo svo vrijeme agresije, jer je taj dio države uglavnom bio izolovan. Bio je okružen srpskim korpusima, HV-om i jedinicama tzv. Autonomne pokrajine Zapadne Bosne Fikreta Abdića. Ali Plenković nije spomenu da su dogovorno u okviru «Oluje» tri brigade Petog korpusa (prema svjedočenju komandanta, generala Atifa Dudakovića) ušle duboko u teritoriju Hrvatske i doprinijela nestanku ”RSK”. To je bio rezultat dogovora iz Splitske deklaracije koju su potpisali 22. 7. 1995. predsjednici hrvatske i bh. države Franjo Tuđman i Alija Izetbegović američkim posredovanjem.

Hrvatski premijer nije ni ukazao koliki je doprinos Armije BiH i Petog korpusa pobjedi njegove države nad srpskim agresorom. Armija BiH je vezivala velike snage otuđene Jugoslovenske armije, paravojnih formacija i specijalnih jedinica iz Srbije i vojske samozvane Republike Srpske, i, spriječila njeno teritorijalno povezivanje sa samoproglašenom Republikom Srpskom Krajinom. U Zagrebu se svjesno zanemaruje da su jedinice Hrvatskog vijeća obrane po naredbi Tuđmana napustile Posavinu 1992. godine u sklopu njegovog dogovora sa srbijanskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem o podjeli BiH. Hrvatsko vijeće obrane je bilo pod komandom HV čije su postrojbe dejstvovale u BiH. HV(O) su podugo vodili rat protiv ARBiH i Bošnjaka. A da su hrvatske vojske i bh. armija od početka bile zajedno, ranije bi bila završena agresija na naše dvije države, s mnogo manje žrtava i sasvim drugačijim geopolitičkim ishodom. No, vratimo se u neprijatnu sadašnjost.

Nedavno je u Sarajevu održana zajednička sjednica Vlade Republike Hrvatske i Vijeća ministara Bosne i Hercegovine što je, dakako, dobra vijest. Plenković je kazao da za Hrvatsku, u bilateralnom smislu, važnije države od BiH nema. To je zdrav pristup bh. državi, kao i podrška njenoj cjelovitosti i evroatlantskim integracijama. Prvi čovjek Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić zadovoljan je što se razgovaralo o pedesetak tema, dogovorilo o nekoliko i najavilo rješavanja otvorenih pitanja.

Za Hrvatsku ne, ali za BiH je važno rješavanje otvorenih graničnih pitanja na moru i zapadnoj granici. Hrvatska sa nebrojenim otocima zateže oko dva školja. U igri je i Pelješki most i pitanje neškodljivog prolaza u unutrašnje morske vode BiH. U toj priči, kao i kad je riječ o školju, radi se o pravu BiH na pristup otvorenom moru. Trebalo bi što prije i riješiti pitanje bh. imovine u Hrvatskoj, kao i odlaganja nuklearnog otpada uz granicu BiH. Za BiH je strateški važno da u saradnji s Hrvatskom otvori drugi kanal snabdjevanja plinom, kako bi došao kraj ruskom monopolu.

Uspostava instituta zajedničkih sjednica vlada dviju država došla je nakon što se Hrvatska odrekla uspostavljanja paralelnih i specijalnih veza po entitetskoj liniji. Pauza od sedam godina između dvije sjednice izvršnih organa dviju država govori da taj potez bio manifestacione, a dosad ne i radne naravi. Ali je zato Zagreb uspostavio specijalne i paralelne veze sa hrvatskim političkim faktorom u BiH, tačnije sa HDZBiH. Sve političke posjete iz Hrvatske, bez obzira da li se radi o HDZ-u ili SDP-u, naglašavale su tu vezu. Odnos prema državnoj vlasti u BiH bio je formalistički, uz floskule o poštivanju bh. suvereniteta i integriteta i podrške ulasku susjedne zemlje u EU i NATO. U praksi, odnos prema BiH se vidi kao hrvatsko-hrvatsko pitanje.

Vidjećemo da li će Plenković donijeti praktičnu promjenu u odnosu prema BiH. I on je i ovoj prilici tražio izmjene bh. izbornog zakona po želji HDZBiH. To je nastavak uplitanja u unutrašnje odnose BiH. Hrvatski državnici i političari se pozivaju na odredbe ustava svoje zemlje koji ih obavezuje da skrbe nad Hrvatima ma gdje bili. Time je Hrvatska sama sebe ovlastila za upad u suverna prava bh. države, što je van pravne pameti, a politički je riječ o sebi datom ovlaštenju za intervenciju u susjednoj zemlji. Iz Sarajeva nikad nije upućen protest zbog takvog ustavno odnosa prema BiH.

Hrvatski izborni zakon omogućava još jednu pravno i politički nekorektnu opciju – pravo bh. Hrvata s dvojnim državljanstvo na pasivno i aktivno glasačko pravo u Hrvatskoj. Tako građani BiH sjede u hrvatskom Saboru (u ovom sazivu – Božo Ljubić, kao kandidat liste hrvatskog HDZ za dijasporu, Željko Glasnović, Ivan Šuker), a jedan od šefova bh. države Čović uredno učestvuju kao glasač u izborima u Hrvatskoj. S obzirom da je Čović (ne samo on, naravno) i hrvatski državljanin imamo i državljane susjedne zemlje u vrhu naše države. A Željana Zovko, negdašnja ambasadorica iliti veleposlanica BiH, sada je u Evropskom parlamentu, dakako, kao kandidat Hrvatske. Svašta.

Paternalizam iz Hrvatske ostvaruje se po dvije osnovne – kao samopodrazumijevajuće pokroviteljstvo nad ovdašnjim Hrvatima i kao države superiorne spram Bosne i Hercegovine. Vidno je i prisustvo sentimenta iz vremena tzv. Nezavisne države Hrvatske po kojem je, s početkom agresije na BiH, uspostavljena nelegalna «Hrvatska Republika Herceg-Bosna», kao i sad živući politički cilj.

U cijeloj toj ustavnoj i političkoj brizi za bh. Hrvate. Hrvatska ih i doslovno, kroz izborna prava, tretira kao dijasporu i etničku manjinu u BiH. Time ovdašnje Hrvate politički Zagreb diskvalifikuje kao konstitutivni narod u BiH (što oni jesu i i historijski i ustavno) i vodi ih kao etničku manjinu a istodobno insistira da konstitutivnost bh. Hrvata dobije još povoljniju zakonodavnu i političku poziciju. Baš svašta.

Plenkovićev nastup u Sarajevu odudara od odnosa predsjednice («svih Hrvata») Kolinde Grabar Kitarović. Ona oličava kompleks više vrijednosti koju je obuzeo Hrvatsku nakon što je ušla u NATO i EU i posebno se demonstrira prema susjedima, a bazirana je osnovnom pristupu BiH koji je definisao Franjo Tuđman. Riječ je o posmatranju BiH kroz velehrvatski interes kompatibilan s velikosrpskim (otud strateško partnerstvo Dragana Čovića i Milorada Dodika, koje Zagrebu ne smeta) i odbojnosti prema Bošnjacima i muslimanima. Predsjednica Republike Hrvatske u unutrašnjim i međunarodnim istupima sustavno a neosnovano tvrdi o Bosnu i Hercegovinu kao uporištu radikalnog islama i poligonu za terorizam i time opasanoj po EU i NATO. Tamošnji vajni državni i političari i velehrvatski napaljenici ne shvataju da bi se eventualnim odvajanjem Republike Srpske, Hrvatska našla u velikosrpskom graničnom zagrljaju.

Kolinda Grabar i drugi tamošnji zvaničnici, uslovljavaju podršku BiH za NATO i EU ispunjavanjem zahtjeva Čovićevom HDZ-u. Dnevnik 2 Hrvatske televizije slijedi taj rezon kao i stav predsjednice kad je riječ o navodnoj terorističkoj opasnosti iz BiH.

Otuda će odnosi između dviju država zavisti od toga da li će doći do konsenzusa u samoj Hrvatskoj da je dobrobit ukupne bh. države (a ne samo njene hrvatske komponente) strateška korist za Zagreb. Ta relacije zavisiće više od toga da li će EU i, posebice, Njemačka odlučno kormilariti ponašnjem susjeda prema BiH, u težnji da se političko i ekonomsko-socijalno stanje stabilizuje i unapređuje kako bi se neučlanjene balkanske zemalje uvelo u EU i NATO.

N1

///////////////////////////

Vojno-redarstvena akcija ‘Oprosti’

Vojno-redarstvena akcija ‘Oprosti’

  9.Aug 2017

Kako smo došli tako bešćutni i oneljuđeni da nam i najobičnija isprika ljudima čiji su cijeli životi bespovratno uništeni ispada nepotrebna i nepoželjna, kakvu smo to usranu Domovinu napravili kad

09.08.2017.

MARINKO PEJIĆ: NISAM ZA TREĆI ENTITET KAKO ZAMIŠLJA DRAGAN ČOVIĆ

Pejić: Nisam za treći entitet kako ga zamišlja Čović


Marinko Pejić: Hrvati u BiH su institucionalno zapostavljeni

Marinko Pejić: Hrvati u BiH su institucionalno zapostavljeni

////////////////////////////////////////

O političkim prilikama u Bosni i Hercegovini, konkretnije, položaju Hrvata i svim inicijativama koje su u posljednje vrijeme aktualne, za Radio Slobodna Europa govori profesor i predsjednik Hrvatskog narodnog vijeća u BiH (HNV) Marinko Pejić.

  • Položaj Hrvata u BiH

Nije dobar. Stanje u Bosni i Hercegovini općenito nije dobro. Ljudi su obespravljeni. Što se tiče Hrvata, moram kazati da su oni institucionalno zapostavljeni. Formalno-pravno gledajući, imaju ista prava, kao konstitutivni narod, ali u realizaciji toga nije tako. Primjerice, u Republici Srpskoj, Dejtonski ustav je to omogućio, na neki način – kada se formirala Vlada, devet je predstavnika iz srpskog naroda, pet iz bošnjačkog i tri iz hrvatskog. Dakle, Srbi mogu sa devet predstavnika mogu prostom većinom donijeti odluke koje ne odgovaraju ni Bošnjacima ni Hrvatima.

Tako i u Federaciji, nažalost. Imamo odnos devet–pet-tri, gdje Hrvati imaju pet, a Srbi tri predstavnika. Po europskim standardima ne bi trebalo biti tako, već iz svakog konstitutivnog naroda treba barem sa 30 posto zastupljen svaki od naroda, tako da jedan narod ne može nadglasati ova dva zajedno. Kod nas se to, nažalost dešava.

Kad je u pitanju neravnopravnost Hrvata, moram naglasiti da su u samom svom korpusu bosanski Hrvati zapostavljeni u odnosu na hercegovačke Hrvate. Ja sam Hercegovac podrijetlom, živim u Sarajevu, i ne govorim to zato što živim u Sarajevu, nego što je to pogubeljno za bosanske Hrvate. Bosanski Hrvati su na neki način dezorijentirani i izgubljeni zbog takve situacije. Ovi dolje hoće svoj kanton, treći entitet. Oni to zapravo već imaju, dolje u Hercegovini, ali nas su u Bosni zapostavili.

  • Hrvatsko narodno vijeće nije za treći entitet

Nisam za treći entitet kao što ga ovi zamišljaju, Čović (Dragan) i ovi iz HDZ-a (Hrvatska demokratska zajednica BiH), samo u Federaciji, a Republiku Srpsku ne spominju nikako. Pa tamo je najveći problem, tamo su i Hrvati i Bošnjaci u drugom planu, zapostavljeni. Samo u banjalučkoj biskupiji, nedavno je to istakao biskup Komarica (Josip), od 120 i nešto hiljada katolika Hrvata, sad ima nekih sedam hiljada. To je samo pokazatelj šta se desilo, a u cijeloj RS takvo je stanje što se tiče Hrvata i, naravno, Bošnjaka. A njihov ministar, Čordaš (Davor), izjavljuje da Hrvati nemaju problema u Republici Srpskoj. Još malo, pa će biti u pravu – neće ih biti nikako, pa neće biti ni problema.

A prekjučer je Dodik (Milorad) izjavio da nema o povratku ni govora, može jedino doći posjetiti, na groblja doći, da posjeti. Užas jedan. Ako želimo ustroj, mora se nešto mijenjati, jer ovo se pokazalo nefunkcionalnim. Dakle, na cijelom području Bosne i Hercegovine može biti federalizacija, kao što je Biskupska konferencija jednom predlagala, regionalizacija, tuzlanski, banjalučki, mostarski, sarajevski, otprilike tako regionalizacija, na gospodarskoj osnovi i regionalnoj, u tom smislu, po europskim standardima.

  • Uloga Crkve u rješavanju hrvatskog pitanja

Fratri su tu posebno bili bliski narodu, stoljećima čuvaju Bosnu i oni se zalažu za cjelovitu Bosnu, međutim, raslojavanje je i kod njih nastalo. Izbor provincijala, prethodnog i ovog, bio je kandidat profesor Šarčević (Ivan), nije prošao. Mislim da bi on odigrao značajnu ulogu, ima ispravne stavove, vrhunski intelektualac. Dakle, uvažava se Crkva i ona igra značajnu ulogu, ali nije kao što bi trebalo.

  • Hrvatski politički predstavnici isključuju intelektualce iz HNV-a u javne rasprave

Mi smo ih pozvali zadnji put, kad smo imali konferenciju "Položaj Hrvata", nitko nije došao. Pozvali smo sve predstavnike vlasti, od vrha do dolje, nije došao nitko. Oni kada su održavali skup u Neumu, nedavno, nas nisu pozvali. Nikoga iz Sarajeva nisu pozvali. U Sarajevu je ipak još uvijek intelektualna elita. Tu su dva teološka fakulteta, to je velika koncentracija intelektualaca, profesora, koji, kao crkveni ljudi, imaju i dobar stav prema Bosni i Hercegovini. U Sarajevu imamo i Hrvatsko društvo znanosti i umjetnosti. Preko 150 profesora, magistara, to su stariji profesori, ali to je jedna intelektualna snaga koju bi trebalo pozvati na raspravu. Ali, ne. Oni to ne žele.

  • Uloga Republike Hrvatske u rješavanju položaja Hrvata

Ovo što oni rade prema nama, ja to kratko kažem - kad odem u Zagreb, tamo još uvijek malo predajem – "Samo nas vi nemojte više braniti!". Oni trebaju prvo priznati da je Bosna i Hercegovina nezavisna država, isto kao i Hrvatska i da Hrvati u Bosni i Hercegovini nisu dijaspora, kao što oni nas smatraju. Ako je riječ o dijaspori, onda su oni više naša dijaspora, nego mi njihova. Svaki treći, ili blaže, četvrti stanovnik Hrvatske porijeklom je iz Bosne i Hercegovine. Ako se sjećate, onaj dolazak predsjednika Sabora i njihovih zvaničnika u Stolac. Pa ne može se tako doći! I reći: "Ovo je Hrvatska!". Pa pustite to. Može se pomoći savjetima, lijepo, a ne doći i takve istupe praviti! To je za mene kontraproduktivno. Njihova politika prema Bosni i Hercegovini nije ispravna.

Ovdje normali ljudi, patriote, koji vole Bosnu i Hercegovinu, žele suradnju sa svim narodima. Bez toga nema napretka Bosne i Hercegovine. A oni, vrlo često, i u samom vrhu izjavljuju, ne znam, da su Bošnjaci teroristički nastrojeni, i u tom smislu. Ma nemojte takve stvari govoriti. Jednostavno, to nije dobro. Ja tako mislim i kod nas u HNV-u takvi su stavovi. A nadam se da je i kod svih normalnih ljudi u Bosni i Hercegovini.

  • Rješenje

Nešto se mora raditi u reformiranju Ustava. Ili donošenje novog ustava koji bi bio po europskim standardima, da omogući prava svim građanima Bosne i Hercegovine, na cijelom području BiH. Ako se napravi tako da svi građani budu ravnopravni, onda samim tim i Hrvati, kao konstitutivni narod, i Bošnjaci, i Srbi, bit će ravnopravni i neće biti nikakvih problema. A ovo, treći entitet, četvrti, to nije rješenje.


/////////////////////////////////////////

Bosna i Hercegovina

Srijeda/sreda, 9. avgust/kolovoz 2017.


09.08.2017.

SJEVERNA KOREJA PRETI NAPADOM NA SAD

Koreja preti napadom na SAD


Grafički prikaz razdaljine između Severne Koreje i Guama na južnokorejskoj televiziji


Grafički prikaz razdaljine između Severne Koreje i Guama na južnokorejskoj televiziji

/////////////////////////////

Severna Koreja upozorila je danas (9. avgust) da bi mogla da ispali rakete, u pravcu američkog ostrva Guam u Pacifiku, nakon što je predsednik SAD Donald Tramp zapretio vlastima u Pjongjangu da će se suočiti s "vatrom i besom" kakvu svet do sada nije video.

Tramp je ovo izjavio nakon procene američkih obaveštajnih službi da je Severna Koreja uspela da proizvede nuklearnu bojevu glavu koju mogu da nose postojeće rakete.

Pjongjang je upozorio da bi bilo kakva američka vojna akcija mogla da izazove svetski rat.

“Bilo kakav pokušaj SAD da pokrene preventivni rat biće dočekan sveopštim ratom u cilju uništavanja svih neprijateljskih uporišta, uključujući i kopneni deo SAD”, saopštio je spiker na severnokorejskoj državnoj televiziji.

Pjongjang je naveo da "trenutno pažljivo razmatra operativni plan” kako bi gađao zone oko Guama raketama srednjeg ili dugog dometa "Hvasong-12”, javila je severnokorejska agencija KCNA.

Plan se privodi kraju i mogao bi da se sprovede čim to lider Severne Koreje Kim Džong-un bude odlučio, dodala je severnokorejska novinska agencija KCNA.

Guam pripada teritoriji SAD i na tom ostrvu u Pacifiku, na kome živi 163 hiljada ljudi, nalazi se američka vojna baza koja je ključna za operacije u azijsko-pacifičkom regionu.

U vazduhoplovnoj bazi "Andersen" na Guamu su stacionirani bombarderi "B-1B".

U vazduhoplovnoj bazi "Andersen" na Guamu su stacionirani bombarderi "B-1B"
U vazduhoplovnoj bazi "Andersen" na Guamu su stacionirani bombarderi "B-1B"

Guverner Gvama Edi Kalvo rekao je da je ostrvo spremno na bilo kakvu mogućnost napada, te naglasio da je Guam američka teritorija i da je u kontaktu sa Belom kućom gde su mu američki zvaničnici rekli da nema promene u nivou pretnji, prenosi Rojters.

“Guam je američka teritorija... Mi nismo samo vojna instalacija”, rekao je Kalvo.

Kongresmenka iz Guama Medlin Bordalo takođe je uverena da američke snage mogu da zaštite Guam od nuklearne pretnje Pjongjanga.

Ona je pozvala Trampa da pokaže "čvrsto liderstvo" i radi sa međunarodnom zajednicom na deeskalaciji tenzija i sprečavanju Severne Koreje da unapređuje svoj oružani arsenal.

Tramp: S. Koreja će se suočiti sa vatrom i besom

Tramp je nekoliko sati ranije upozorio Severnu Koreju da će se suočiti s "vatrom i besom" posle izveštaja da američki obaveštajci veruju da je ta zemlja uspela da proizvede nuklearnu bojevu glavu koju mogu da nose postojeće rakete.

"Bilo bi dobro za Severnu Koreju da više ne preti SAD. Pretnje severnokorejskog predsednika Kima Džong-una idu iza granica normalnih izjava i biće dočekane vatrom i besom i osetiće moć kakvu svet do sada nije video."

List Njujork tajms (New York Times) piše da je Tramp komentare izneo nakon što je Severna Koreja ranije danas upozorila da će mobilisati sve svoje resurse u "fizičkoj akciji" kao odgovor na nove sankcije UN.

"Čopori vukova dolaze da uguše naciju. Moraju znati da će strateški koraci Severne Koreje praćeni fizičkom akcijom biti izvedeni nemilosrdno i uz mobilizaciju svih nacionalnih snaga", navodi se u saopštenju koje je prenela državna agencija Severne Koreje.

“Vošington post” (The Washington Post) je objavio u utorak da je Severna Koreja proizvela minijaturne bojeve glave koje mogu da se smeste unutar raketa – što je ključni korak u njenim nastojanjima da postane nuklearna sila.

“Vošington post” je objavio procenu američkih obaveštajnih službi da je Severna Koreja razvila kapacitete za lansiranje nuklearnih bojevih glava, uključujući i interkontinentalne rakete.

Kim Džong-Un proslavlja lansiranje rakete Hvasong-14
Kim Džong-Un proslavlja lansiranje rakete Hvasong-14

Ovaj list je preneo, pozivajući se na neimenovane američke obaveštajce, da je Vojno-obaveštajna agencija ovog meseca završila poverljivu analizu.

Procenjuje se da Severna Koreja raspolaže sa 60 nuklearnih bojevih glava, dok neki stručnjaci smatraju da je taj broj znatno manji.

Japansko Ministarstvo odbrane je, u odvojenom saopštenju, navelo da je moguće da je Severna Koreja izradila minijaturno nuklearno oružje i razvila nuklearne bojeve glave.

To otkriće verovatno će povećati zabrinutost zbog sve veće pretnje Severne Koreje koja, znatno brže razvija svoj nuklearni program nego što su mnogi eksperti predvideli.

Retorika između Bele kuće i Pjongjanga je dramatično zaoštrena nakon što je severnokorejska armija obavila dva uspešna testa interkontinentalnih raketa (ICBM) prošlog meseca, čime je napravila značajan pomak u razvoju naoružanja kojim bi mogla da gađa bilo koji kopneni cilj u SAD.

Japan je saopštio da je danas obavio zajedničke vojne vežbe sa američkim nadzvučnim bombarderima u japanskom vazdušnom prostoru, u blizini Korejskog poluostrva.

U manevrima u regionu južnog japanskog ostrva Kjušu učestvovala su dva američka bombardera "B-1B lanser" i dva japanska borbena aviona "F-2", saopštilo je japansko vazduhoplovstvo.

Američki avioni, koji mogu da nose nuklearne bojeve glave, prethodno su obavili vežbe sa snagama Južne Koreje.

Pjongjang ignoriše apele međunarodne zajednice

Savet bezbednosti UN je prošlog vikenda jednoglasno usvojio nove sankcije Severnoj Koreji u cilju pritiska da okonča nuklearni program.

Pjongajng je saopštio da se ovim merama krši njegov suverenitet upozorivši da je spreman da da Vašingtonu “žestoku lekciju” sa svojim strateškim nuklearnim snagama kao odgovor na bilo koju američku vojnu akciju.

Severna Koreja ignoriše pozive međunarodne zajednice da obustavi svoj nuklearni program. Njene vlasti ističu da je to legitimno sredstvo odbrane od “američkog neprijateljstva” optužujući Vašington i Seul za jačanje tenzija redovnim vojnim vežbama u regionu.

Usred tenzija izmedju SAD i Severne Koreje, gradonačelnik Nagasakija Tomihisa Taue izrazio je danas bojazan od novih nuklearnih napada tokom obeležavanja 72 godine od američkog nuklearnog napada na Nagasaki, 9. avgusta 1945. godine u kome je poginulo više od 70 hiljada ljudi, javila je agencija AP.

//////////////////////
//////////////////////////////////////
09.08.2017.

MUAMER ZUKORLIĆ PORUČIO BEOGRADU: "PITANJE ENTITETA RS-a OTVARA I PITANJE SANDžAKA"

ZUKORLIĆ PORUČIO BEOGRADU: "Pitanje RS otvara i pitanje Sandžaka"

– O RS u Srbiji ne bi smjelo i moglo da se priča bez Sarajeva. Hoću da kažem da, ako bi se pričalo o RS, onda bi se tu moralo uključiti i Sarajevo, ali i Sandžak – kaže Zukorlić za “Danas”.



ZUKORLIĆ PORUČIO BEOGRADU: 'Pitanje RS otvara i pitanje Sandžaka' - 2

Vrlo me zanima dijalog o Kosovu, i pozdravljam tu inicijativu. Smatram da bi u taj dijalog trebalo da se uključe sve strukture, svi predstavnici institucija i istaknuti građani, kao i Bošnjaci, kaže poslanik i predsjednik Bošnjačke demokratske zajednice (BDZ) Muamer Zukorlić.

  

– Pitanje Kosova nije samo srpsko-albansko pitanje, već i regionalno i bezbjednosno – kaže on.

 

Međutim, navodi i da bi pitanje uključivanja bosanskohercegovačkog entiteta Republike Srpske (RS) u taj dijalog predstavljalo raspakivanje cijelog regiona.

 

– O RS u Srbiji ne bi smjelo i moglo da se priča bez Sarajeva. Hoću da kažem da, ako bi se pričalo o RS, onda bi se tu moralo uključiti i Sarajevo, ali i Sandžak – kaže Zukorlić za “Danas”.

 

Prema njegovim riječima, bilo koja politička ideja jeste legitimna sve dok podrazumijeva međusobno uvažavanje, poštovanje suvereniteta, države, granica država i tome slično.

 

– Ne može se tretirati pitanje RS u Beogradu samo, odnosno unutar srpskog unutrašnjeg dijaloga. To pitanje otvara i pitanje Sandžaka, odnosno mi bismo morali u tome da učestvujemo, ali i svi važni faktori u cijelom regionu. Partikularno otvaranje pitanja otvara vrata destabilizaciji cijelog regiona – ističe Zukorlić.

///////////////////////////////////////


/////////////////////////////////////////


Microsoft Olimpijada u Americi : Svjetski uspjeh 16-godišnje Amile Mujkić iz Novog Travnika

učenica Sarajevo Koledža Amila Mujkić iz Novog Travnika danas je osvojila deseto mjesto na Microsoftovom svjetskom šampionatu office specijalista, koje se održava već 16 godina, a mnogi ga znaju pod

//////////////////////////

08.08.2017.

MOST KOJI RAZDVAJA BiH I HRVATSKU

Most koji razdvaja BiH i Hrvatsku


Rješenje za Hrvatsku, problem za BiH: Vizuelni izgled Pelješkog mosta

Rješenje za Hrvatsku, problem za BiH: Vizuelni izgled Pelješkog mosta

///////////////////////////////////

Iako je Republika Hrvatska od Evropske komsije dobila 357 miliona eura za gradnju Pelješkog mosta, u BiH se ta odluka osporava i podsjeća da bh. Predsjedništvo nikada nije dalo saglasnost za gradnju mosta koji bi zatvorio pristup otvorenom moru u Neumu i odsjekao Bosnu i Hercegovinu od međunarodnih voda. Stručnjaci upozoravaju da se prvo mora utvrditi međudržavna granica na moru, odnosno u neumskom akvatorijumu.

Odnose BiH i Hrvatske već godinama opterećuje problem izgradnje Pelješkog mosta. Naime, kod Neuma u BiH prekida se kontinuitet državnog teritorija Hrvatske koja želi povezati dubrovačko zaleđe sa maticom zemljom. Most između kopna i poluotoka Pelješac, nazvan „Pelješki“, mogao bi to riješiti ali istovremeno bi nanio štetu BiH - zatvorio bi njen prilaz otvorenom moru, i spriječio ulazak velikih brodova u teritorijalne vode BiH. I jedna i druga država iznose argumente „za“ i „ protiv“ gradnje mosta iako još uvijek, između dvije države, nije izvršeno razgraničenje na moru.

Situacija je nedavno dobila preokret kada je Evropska komisija objavila „da je odobreno 357 miliona eura za projekt izgradnje Pelješkog mosta, koji će povezati najjužniji dio zemlje s ostatkom Hrvatske“.

Neum siječe Hrvatsku na dva dijela: Pasoška kontrola BiH u Neumu
Neum siječe Hrvatsku na dva dijela: Pasoška kontrola BiH u Neumu

To je pokrenulo bosansko-hercegovačke parlamentarce koji su zatražili da se Hrvatskoj pošalje nota za obustavu svih radova na izgradnji Pelješkog mosta dok se ne postigne saglasnost dvije države.

Međutim, najviše reakcija i pažnje javnosti izazvao je istup predsjednika Glavnog dobora Stranke demokratske akcije (SDA) Halida Genjca, koji je prije nekoliko dana na vanrednoj Konferenciji za novinare izjavio da BiH nikada nije dala službenu saglasnost za gradnju Pelješkog mosta.

„Gradnja Pelješkog mosta bez saglasnosti BiH je nelegalna i predstavlja kršenje obavezujućih međunarodnih konvencija, posebno UN konvencije o pravima mora. Predsjedništvo BiH, tijelo koje po Ustavu BiH ima isključivu nadležnost za vanjsku politiku, nikada nije dalo saglasnost za gradnju Pelješkog mosta. Naprotiv, zvanični stav Predsjedništva BiH, prema Zaključku usvojenom na 25. sjednici Predsjedništva održanoj 17. oktobra 2007. godine, glasi: BiH je protiv izgradnje mosta do rješavanja otvorenih pitanja vezanih za identificiranje morske granične crte između dvije države“, kazao je Genjac.

Odmah je reagovala ministrica regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, Republike Hrvatske, Gabrijela Žalac, koja je poručila da će se most graditi.

"Nikakva prijetnja ne može ugroziti izgradnju Pelješkog mosta, s obzirom da je Europska komisija odlukom od 7. lipnja odobrila projekt Pelješkog mosta kao najveći projekt u ovoj financijskoj perspektivi. Nema, dakle nikakvih niti međudržavnih ugovora niti bilo čega drugoga što bi priječilo na neki način izgradnju ovog projekta. Potpisan je Ugovor između Ministarstva prometa, Hrvatskih cesta i korisnika. Slijedi otvaranje ponuda i krećemo s radovima", bila je sasvim jasna hrvatska ministrica Gabrijela Žalac.

Piranski zaljev oko kojeg se Hrvatska sporila sa Slovenijom i odbija da prihvati odluku
Piranski zaljev oko kojeg se Hrvatska sporila sa Slovenijom i odbija da prihvati odluku

Pomorsko društvo BiH smatra da bi se gradnjom Pelješkog mosta ugrozio suverenitet BiH i poništilo njeno pravo da bude spojena sa međunarodnim vodama. Predsjednik društva i stalni sudski vještak saobraćajne struke, Ševal Kovačević, kaže:

„Ne može se gradnja mosta svesti na tehnička pitanja, kao što je visina, a da se prethodno ne riješi krupno političko pitanje – razgraničenje dvije države na moru. Hrvatska je bila obavezna po odlukama međunarodne konferencije o Jugoslaviji 12. januara 1992. godine, kada je preuzela obaveze sukcesije, da se razgraniči sa svim republikama, odnosno novim državama. Ona je posebno imala obavezu da se, osim na kopnu, razgraniči sa Slovenijom, Bosnom i Hercegovinom i Crnom Gorom na moru. Ništa nije učinila. Sa Slovenijom je na arbitraži, poznato je kako je izašla iz nje. Sa Crnom Gorom postoji privremeni sporazum na Prevlaci, gdje je prinudno morala zakrenuti ravne polazne linije za 90 stepeni, kako bi se Crnoj Gori omogućio ulaz brodova u Boku Kotorsku. Bosnu i Hercegovinu ona zanemaruje kao pomorsku zemlju. Pravni osnov bi bio ispunjen da Hrvatska može graditi infrastrukturu na tom dijelu da je izvršeno razgraničenje na moru, konkretno u akvatoriju Neum. To Hrvatska konstantno odbija“, kaže Kovačević.

U bh. javnosti se postavlja pitanje kako je Evropska komisija odobrila projekat izgradnje mosta i izdvojila velika novčana sredstva koja će dostaviti Hrvatskoj, a da nije imala u vidu stav BiH? Špekuliše se čak da je neko bh. stav falsifikovao, što je sekretar Ministarstva prometa i komunikacija u Vijeću ministara BiH, Igor Pejić, odlučno demantovao. Rekao je da eventualna krivotvorena saglasnost iz nadležnog ministarstva ne bi značila ništa, jer odluku mora donijeti Vijeće ministara i Predsjedništvo BiH.

„Stručne skupine su usaglasile tehničke karakteristike mosta, ali se nisu bavile pitanjem pomorske granice jer je to u nadležnosti drugih ministarstava i državne komisije za upravljanje granicama“, izjavio je Pejić za državni radio.

Grupa bosanskohercegovačkih parlamentaraca najavila je da će uputiti pismo predstavnicima međunarodne zajednice, prije svega Evropske unije – tražeći obustavu bilo kakve aktivnosti vezane za gradnju Pelješkog mosta.

U toku je finalizacija tog pisma i prevođenje na engleski, izjavio je poslanik Šemsudin Mehmedović (SDA) ali se još uvijek ne zna ko će od poslanika Predstavničkog doma staviti svoj potpis na ovaj dopis.

Jer, kako u pogledu i drugih značajnih pitanja, teško da će se oko Pelješkog mosta u BiH postići jedinstveni stav.

///////////////////////////////////////

Bosna i Hercegovina

Utorak, 8. avgust/kolovoz 2017.

08.08.2017.

HRVATSKA KRŠI SSP - EVROPSKA KOMISIJA TREBA POSLATI INSPEKCIJUN

EDIN DILBEROVIĆ, ČELNIK DIREKCIJE ZA EU INTEGRACIJE: "Hrvatska krši SSP - Evropska komisija treba poslati inspekciju"

Po našim shvaćanjima i shvaćanjima naših susjeda Hrvatska krši SSP. Član 34. SSP-a vrlo jasno kaže da nema povećanja ni uvoznih ni izvoznih carina niti taksi koje bi imale takav učinak a da druge strane trgovinski sporazumi su u vlasništvu Evropske komisije a ne zemalja članica, smatra direktor Direkcije za evropske integracije Edin Dilberović.


EDIN DILBEROVIĆ, ČELNIK DIREKCIJE ZA EU INTEGRACIJE: 'Hrvatska krši  SSP - Evropska komisija treba poslati inspekciju'

Dilberović tvrdi da prava adresa u ovom slučaju nije samo Hrvatska nego Evropska komisija kako bi se ustaanovilo da li je ona dala instrukciju Hrvatskoj šta da radi ili je to Hrvatska uradila bilateralno.

 

"U svakom slučaju ne treba nikome podvlađivati. Bez obzira što BiH ima svoj interes a to je članstvo u EU i samo kopenhagenški kriteriji kažu da nijedna zemlja tako ne može postati članica EU, niti će EU činiti bilo šta što će toj zemlji onemogućiti njen konkurentski i ekonomski održiv položaj na budućem zajedničkom tržištu EU", kaže Dilberović.

 

Istakao je Evropska komisija prema Hrvatskoj mora poslati inspekciju kao i u slučaju nameta i taksi na vino iz BiH.

 

"Prema tome mi, bez obzira što pregovaramo sa EU prvenstveno štitimo interese ove države. U slučaju izvoza vina Evropska komisija je uključila inspekciju prema Hrvatskoj koja treba da dostavi svoje navode a isti slučaj je sa voćem i povrćem. Ovdje se radi o principima i mi ćemo braniti te principe", kazao je Dilberović.

//////////////////////////

'GODINE MRŽNJE, LAŽI I ZLA': Dodik se u jednom Dnevniku RTRS-a pojavljuje čak 11 puta

"GODINE MRŽNJE, LAŽI I ZLA": Dodik se u jednom Dnevniku RTRS-a pojavljuje čak 11 puta

///////////////////////////////////////////


//////////////////////////////////////


Otvoreni grad stao u odbranu emigranata : Chicago tuži Trampovu administraciju

Grad Chicago  podnijet će tužbu protiv administracije predsjednika Donalda Trumpa.Kako se navodi, tužba će biti podnijeta zbog prijetnje o ukidanju federalnih sredstava gradovima koji pružaju utočište ilegalnim imigrantima. "Chicago  neće dozvoliti [...

//////////////////////////////////

Ćamil Duraković, lider pokreta “Odgovor“ : U septembru poziv probosanskim strankama na dogovor o djelovanju u RS

August 08. 2017.



Lider pokreta “Odgovor“ Ćamil Duraković najavio je da će ova organizacija u septembru započeti proces moderiranja pregovora svih probosanskih političkih stranaka za dogovor o izbornom nastupu i djelovanju u entitetu Republika Srpska.

– Smatram da SDA, SBB, SDP, BPS, A-SDA, GS, Naša stranka, Nezavisni blok, Stranka za BiH i DF, kao stranke koje su probosanske, koje imaju političku zastupljenost i dijele vrijednosti borbe za prava povratnika, zaštitu građanskih sloboda i princip ravnopravnosti svih na svakom pedlju naše zemlje, trebaju sjesti za jedan sto – poručio je Duraković.

 Smatra da je vrijeme da se postigne dogovor o tome kako djelovati u RS-u na izborima i nakon izbora 2018. godine.

– Ako postoje nepremostive razlike u politikama, hajde da barem znamo ko je na kojoj strani, da probamo imati što manje podjela. Neka minimum priče bude zajednička lista za Narodnu skupštinu RS-a ili zajednički program djelovanja nakon izbora, ali hajde da razgovaramo i da ne gubimo vrijeme na međusobne napade – zaključio je Duraković, saopćeno je iz Pokreta “Odgovor“.

(Kliker.info-Fena)


//////////////////////

Cetnici u regionu : Vučićev i Dodikov povratak na Memorandum?

Kakve reakcije u susjedstvu izaziva zajednička deklaracija o opstanku  srpskog naroda u regionu koju su najavili predsjednici Srbije Aleksandar Vučić i bh. entiteta Republike Srpske Milorad Dodik? Da li je tu samo riječ o manevarsko-taktičkom [...

///////////////////////////

08.08.2017.

ANDREJ NIKOLAIDIS : BALKANSKE DRŽAVE IGRAONICE ZA BOGATAŠE

Andrej Nikolaidis : Balkanske države igraonice za bogataše

August 07. 2017.


Vijest kaže: “Francuski parlament je usvojio zakon o moralnosti političkog života, kojim se zabranjuje političarima da zapošljavaju članove svojih porodica, što je prvi veći zakonodavni poduhvat predsjednika Emmanuela Macrona.

Piše : Andrej Nkolaidis (Aljazeera)

Zakon zabranjuje ministrima, poslanicima i članovima lokalnih vlasti da zapošljavaju vjenčane ili nevjenčane supružnike, roditelje i djecu pod prijetnjom kazne od tri godine zatvora i 45.000 eura”.

Dobro… “Moralnost političkog života” je oksimoron.

Ali, realno, nije im loš zakon. Nama bi, u svakom slučaju, valjao sličan. Ne da ga donesu, jer mi mudrih i pravednih zakona imamo “za izvoza”. Nego da ga, za promjenu, sprovedu.

Naše takozvano “usklađivanje sa pravnom stečevinom Evropske unije” ide glatko baš zato što ovdašnji političari znaju da njih zakoni koje su donijeli ne obavezuju. Kako je govorio Baja Pašić: “Dete, mi zakone ne donosimo za one kojima hoćemo, nego one kojima nećemo da učinimo”. A kao što veli crnogorska poslovica: ko nije za sebe, nije ni za drugoga.

Ako nisi učinio sebi, kako ćeš bližnjem svom? To, dakako, nije jedina ovdašnja narodna mudrost koja slavi korupciju. Evo vam još par: ko sjedi pod kruškom, jede kruškeonome ko pretače med na prstima med ostaje…

Albert Camus je tvrdio kako “vladati znači krasti, i to svako zna”.

Doista: naš čovjek to i zna. Kod nas su ljudi, ne bi li opravdali odluku da glasaju za lopove, razvili pravu malu logičku bravuru, koja glasi: oni koji su već na vlasti, dakle već su se nakrali, krašće manje od onih koji još nisu bili vlast, pa nisu bili u prilici da legalno kradu.

Balkansko poimanje pravne države

Isto je, da se razumijemo, svuda i svagda. Samo što u sretnim zemljama zakon ne važi za ljude koje nikada nećeš sresti, jer žive u svojim dvorcima, avionima i jahtama, pa je ta nepravda gotovo pa apstraktna, dakle podnošljiva. Kod nas, međutim, zakon ne važi za elitu sačinjenu od lokalnih šibicara i pijačnih nakupaca skrivenih pod državnim zastavama i u sjeni bogomolja, za ološ koja ti smrdi pod prozorom, stoga je ta nepravda sve samo ne apstraktna – ona je vrlo opipljiva, zato nesnosna.

Kažu kako svaki zakon ima poneku rupu. Kod nas rupe imaju zakone: rupi je, prosto, potrebno nešto da je uobliči.

Stoga: šta god im iz EU kažu, naši usvoje. Čudi me, pravo da vam kažem, da do sada samoinicijativno nisu donijeli još strožije antikoruptivne zakone od onih evropskih.

Ne znam kako je na francuskom, ali na našem “pravna država” znači državu u kojoj nema ni prava ni pravde. Dok smo živjeli u komunističkoj neslobodi, dok još nismo ni stali na put koji vodi među razvijene demokratije i pravne države, čovjek je, a da ga ne uhvate, mogao ukrasti nešto iz firme: šrafciger, kanister goriva, borer… Ali nisi mogao ukrasti cijelu firmu – cijeli rudnik, kombinat aluminijuma, elektroprivredu, cijeli Telekom, kao što možeš u pravnoj državi.

Dok smo bili zaostali, kriminala je bilo neusporedivo manje pa se čovjek osjećao sigurnije. Sa razvojem pravne države, došlo je do snažnog razvoja kriminala. Ne velim da je povezano, ali brate – koincidira. Onomad su, recimo, ratne zločince hapsili, zatvarali, a ponekog i strijeljali. Sa razvojem pravne države, ratni zločinci su počeli dobijati ulice i biste, kao i sve manje kazne, a to su pratili sve veći, svečaniji i spontaniji narodni dočeci, kada bi se vrnuli sa vaspitno-popravnog boravka u zatvoru sa četiri zvjezdice.

Kad jači tlači

Biće sam vam ovo već negdje ispričao, no nećete mi zamjeriti…

Tokom Olimpijade u Sarajevu neki je nesretni konobar pokušao, čini mi se Kirku Douglasu, naplatiti više nego što je iznosio račun. Neko od domaćina iz Douglasove pratnje to je primijetio. Glumcu su vraćene pare, kojih je ionako imao previše. Negativac koji se pred uglednim gostom usudio oskrvnuti ugled naše zemlje javno je žigosan i ponižen: mediji su, shodno Partijinoj praksi obračuna sa “mangupima u našim redovima” danima brujali o njegovom nepočinstvu.

A šta ako taj konobar nije bio mangup, nego brižni otac, recimo, troje bolešljive djece, kojem je očajnički trebao svaki dinar? Ili je sa porodicom živio u memljivoj podstanarskoj sobi na, recimo, Vratniku, odakle je morao iseliti već sljedećeg ponedjeljka, ne prikupi li do tada novac za kiriju? Šta ako čovjek nije bio kvaran, nego očajan?

Danas, kada se bogatstvo i društveni ugled stiču pljačkanjem čitavih fabrika i paljenjem čitavih država, priča o čovjeku javno osramoćenom zbog 100 dinara djeluje kao bajata bajka sa moralnom poukom koja nije poučna, nego komična i, nekako, nadrealna. Tako, uostalom, djeluju i priče o negdašnjim našim herojima.

Ideologija je slijepa i gluva za finese. Utoliko je svaka ideologija skladište beživotnih misli čija praznina glasno odjekuje, pa se čine velike i značajne. Sva je istina u malim pričama koje, kao pod smetovima snijega, leže na bjelini margina važnih, svijet-definišućih ideja.

Zemlje koje su nikle kao cvijeće iz groba Jugoslavije, evo jedne takve male istine ispisane nevidljivim mastilom, i nisu države, nego igraonice za bogate: pljačkaonice u kojima se divlja djeca tranzicije, naša kapitalistička odojčad, igraju Zapada, demokratije i slobodnog tržišta. Vaspitačice nema, njeni emisari tek ponekad navrate, blago ukore pa po glavi pomiluju male nasilnike. Kao što nema ni kućnog reda, koji ionako staje u samo jednu rečenicu, koja isto znači i na našem, i na francuskom i engleskom: jači tlači.


////////////////////////////////////


MUSLIMANSKO-JEVREJSKI DIJALOG: 'Suživot dva naroda u Sarajevu treba biti uzor mnogima u svijetu'

MUSLIMANSKO-JEVREJSKI DIJALOG: 'Suživot dva naroda u ...

/////////////////////////////////////////

HRVATSKI EKSPERT LUKA BRKIĆ: 'Pravilnik je usvojen ishitreno, treba spustiti loptu i dijalogom riješiti problem s državama regije'

HRVATSKI EKSPERT LUKA BRKIĆ: 'Pravilnik je usvojen ishitreno ...

///////////////////

U BiH IMA 7.968 ŽRTAVA MINA: Njemačka izdvaja 100.000 eura za njih

U BiH IMA 7.968 ŽRTAVA MINA: Njemačka izdvaja 100.000 eura za njih

07.08.2017.

SLAVO KUKIĆ: ALEKSANDAR VUČIĆ I MILORAD DODIK NASTAVLJAJU VELIKOSRPSKO TAMBURANJE

Slavo Kukić: Vučić i Dodik nastavljaju velikosrpsko tamburanje


 Slavo Kukić

Autor
7.8.2017.


Slavo Kukić: Vučić i Dodik nastavljaju velikosrpsko tamburanje

Novosadsko svesrpsko sijelo, nažalost, svjedoči da velikosrpsko tamburanje, za koje se naivno vjerovalo kako je definitivno sahranjeno, nije rezervirano samo za laktaškog kabadahiju. Naprotiv, iz usta generalnog tajnika srbijanskog predsjednika moglo se čuti da je s predstavnicima Srba iz regije i sam Vučić razgovarao o donošenju zajedničke deklaracije, prije svega Srbije i Republike Srpske, o djelovanju za „opstanak srpske nacije i srpskog naroda“ – neke vrste nacionalnog programa koji bi do kraja godine trebao biti i obznanjen.

Ljetni odmori dobro dođu političkoj klasi – odmara se od cjelogodišnjeg izluđivanja sirota svijeta. Ali, ruku na srce, dobro dođe i svima nama – ako ništa, ne moramo ih gledati barem mjesec-dva. Kojom srećom, međutim, da se za to vrijeme ne mora vidjeti nikoga od njih. Ove nam godine, kako stvari stoje, to i ne kane priuštiti. Dapače, čine sve kako im se narod ne bi ulijenio – i eventualno odustao od razmišljanja vrijedi li civilizacijsku kalvariju, na koju je osuđen, i dalje podnositi ili se spakirati i zdimiti. Jednom zauvijek.

Evo, prije koji dan pročitah ocjenu ljubljanskoga Međunarodnog instituta za jugoistočne i balkanske studije (IFIMES) kako će prema BiH i Makedoniji biti primijenjen ubrzani tretman njihova prijema u NATO i EU – ali i da će na potpori tome biti testirani svi ostali akteri s jugoistoka Evrope, Srbija i Albanija prije svega.

Štošta od onoga što se zadnjih mjeseci događa ovakve ocjene, barem što se BiH tiče, čini i više nego utemeljenima. U prilog tome govore svako malo poruke iz Bruxellesa kojima se, čak i mimo dobra ukusa, hvali ostvareni napredak naše zemlje – iako je svima, koji stanje i trendove u njoj prate, jasno da pohvale nemaju utemeljenja i u realnom životu.

U prilog tome, potom, govori i diplomatska ofenziva SAD u čijem je podtekstu identičan cilj – zemlje zapadnog Balkana, koje su još uvijek izvan patronata zapadne alijanse, priključiti velikoj obitelji evropskih naroda i NATO kišobranu. Kako drugačije, među inim, okarakterizirati i nedavni podgorički sumit Jadranske povelje i na njoj izgovorene poruke prvog suradnika Donalda Trumpa – da SAD smatraju BiH ključem stabilnosti, mira i sigurnosti ovog dijela Evrope, da je neupitna potpora Amerike njezinu suverenitetu i teritorijalnom integritetu, ali i procesu njezina euroatlantskoga integriranja.

Optimizam se, na koncu, svakodnevno dade čuti i od bosansko-hercegovačkih političara – od onih od kojih bi se najradije malo odmorili. Predsjedavajući Vijeća ministara, recimo, i nedavni podgorički sumit iskoristi za poruke kako je BiH bezrezervno opredijeljena za put euroatlantskih integracija, kako u vezi s tim, ali i aktivacijom MAP-a, postoji unutarnji politički konsenzus itd. – i kako su, kao eto, zahvaljujući takvoj klimi, u prethodnoj, 2016. godini napravljeni historijski iskoraci.

Prvi čovjek kolektivnog šefa države je, reklo bi se, još izravniji. Ne samo da je zaslužan za dosad učinjeno nego i diktira rokove za ono što se još tijekom ove godine na putu evropskoga napredovanja ima uraditi. Jes’ da ni na razini države ni na razini Federacije nemamo parlamentarne većine, jes’ da nam vlast ne funkcionira. Ali, ništa to, pita li se njega – zamislite ovu vrstu logičkih paradoksa – ne smije biti prepreka ispunjavanju obveza na putu euroatlantskoga pridruživanja naše zemlje. Moramo, veli, do kraja kolovoza, „ispuniti obvezu kada je u pitanju Transportna zajednica“, ona ista čijem je krahu prije izvjesnog vremena u Trstu i sam kumovao, moramo, nastavlja, do konca rujna, završiti i sav posao u vezi s popunjavanjem Upitnika Evropske komisije – onog istog, za prolongiranje roka čijeg je popunjavanja, svojim šurovanjem s Dodikom, zaslužan i sam.

Pretpostavke napredovanja BiH mimo uobičajenih procedura su, dakle, tu. Specijalan problem, što se mene tiče, nisu ni povremena upozorenja iz najmoćnijih evropskih centara,  Berlina posebice, o tome kakvoj BiH mogu biti otvorena evropska vrata. Istina je, doduše, da se takvim upozorenjima šalje poruka kako u Evropi ima mjesta samo za demokratsku državu i društvo – u kojima su čovjek i njegovo pravo na život ispred svega. Ali i poruka da toga, dakle suvremene i demokratske države ovdje ne može biti bez reforme i Ustava i Izbornog zakona – i to prema evropskim standardima, a ne prema dnevno-političkim potrebama i interesima lokalnih moćnika i njihovim pričama o ugroženosti naroda. Kao što je ne može biti ni bez vladavine prava, bez koje nema ni borbe protiv korupcije, ni privlačenja investicija koje omogućuju novo zapošljavanje. A bez svega toga brojke o bosanskohercegovačkoj dijaspori mogu samo rasti u odnosu na nedavno objavljene – po kojima izvan matične domovine u ovom momentu živi čak dva miliona ljudi njezina podrijetla, zamalo tri petine u odnosu na ukupno stanovništvo ove zemlje.

Ne vjerujem, istina, da takve poruke znače i njemačko nerazumijevanje specifičnosti bosanskohercegovačkoga društva – iako, baš takav zaključak bi se mogao iščitavati iz ocjena dijela “eksperata“ i „analitičara“ vlastite nam stvarnosti. Ne dvojim, drugim riječima, da Berlin vrlo dobro razumije i kolektivne frustracije i strahove – i da neće učiniti ništa kako bi onemogućio rješenja kojima se i oni eliminiraju. No, ni na kraj mi pameti kako bi ga se, mislim na Berlin, moglo pridobivati pričama da je kolektivno ovdje važnije i od samog ljudskog života. Jer, s tom vrstom priča iz prve polovice 20. stoljeća on i sam ima iskustva – i jasno mu je koliku je cijenu zbog njih platio cijeli njemački narod.

A između njih, i priča koje ovdje slušamo danas, razlika je gotovo pa nikakva. I stoga ne treba ni očekivati kako bi njemačka tradicijska sklonost bilo kome mogla rezultirati Merkelovim omekšavanjem stava koji vam ne ide u prilog. Jasno je to, siguran sam, i lideru HDZ-a, glavnom inicijatoru izmjena Izbornog zakona koje su Berlin na reakciju prisilile. I otuda njegova verbalna gimnastika – da je Izborni zakon unutarnje pitanje u koje se nitko sa strane ne može „petljati“, a potom, kada je shvatio da Berlin svojim zahtjevima neće talasati javnost nego ih isporučivati onima kojih se i tiču, pa i njemu osobno, pokušaj da se ta ista javnost zavara trikovima kako takvih zahtjeva niti nema.

No, ima – i to u ovoj zemlji danas zna svatko tko je iole bolje informiran, gospodin inicijator također. I, ne dolaze takvi zahtjevi samo iz Berlina nego i iz drugih najmoćnijih zemalja evropskoga kruga. Na tom je tragu, uostalom, i nedavna izjava britanskog ambasadora u BiH – da nas prijedlog HDZ-a „još više udaljava od evropskih standarda“ i da bi on mogao dodatno „otežati dobivanje kandidatskog statusa za članstvo u EU“.

Nije, dakle, problem ni u Evropi ni u Americi. Oni nas pošto-poto žele vidjeti u svome društvu. Problem je, nažalost, u nama samima – onima, točnije, koji u ime nas odluke donose. Jer, zaludu hvalospjevi sebi u čast i Zvizdića i Čovića i inih – a i na to prethodnih dana upozori britanski ambasador izjavom „da političari u BiH svojim djelima pokazuju kako im uopće nije stalno poduprijeti proces evropskih integracija svoje zemlje“ – ovdje se čini sve kako bi se evropska budućnost spriječila ili barem odgodila na što je duže moguće vrijeme. Da je, međutim, britanski ambasador na dobrom tragu pokazuju svako malo i najrazličitiji udari na institucije BiH – na Ustavni sud, SIPA-u, u najnovije vrijeme i Obavještajno sigurnosnu agenciju (OSA-u) – a takvim udarima, koji dolaze iz iste, Dodik-Čovićeve, ništa manje rijetko i Izetbegovića političke kuhinje, se je nadati i na jesen, nakon godišnjih odmora.

Uostalom, optužbama na račun vlastite zemlje Dodik je „zasolio“ i svoj odlazak na ljetnu pauzu. Zar to ne svjedoče i izjave da je „BiH zemlja karikatura koja spada u kategoriju propalih zemalja“, da ona funkcionira zahvaljujući samo „potpori dijelova međunarodne zajednice“ i domaćih „kvislinga“, onih iz srpskog naroda posebice – a kvislinzi su svi koji se ne pokoravaju njegovu diktatu. Ili, pak, ove najnovije, upućene sa novosadskog svesrpskog sijela povodom hrvatske „Oluje“ – da Srbi, gdje god da jesu, svesrpska okupljanja moraju koristiti kako bi „artikulirali zajedničke interese“. A što pod tim podrazumijeva dosta zorno je demonstrirao i viđenjem budućnosti Srbije i Republike Srpske. Koje će u ovom stoljeću, barem on u to vjeruje, biti zajedno, i to, da ne bi bilo dvojbi, „zajedno u teritorijalnom i državnom smislu“ – jer, kao eto, zajedno su već i danas.

Novosadsko svesrpsko sijelo, nažalost, svjedoči da velikosrpsko tamburanje, za koje se naivno vjerovalo kako je definitivno sahranjeno, nije rezervirano samo za laktaškog kabadahiju. Naprotiv, iz usta generalnog tajnika srbijanskog predsjednika moglo se čuti da je s predstavnicima Srba iz regije i sam Vučić razgovarao o donošenju zajedničke deklaracije, prije svega Srbije i Republike Srpske, o djelovanju za „opstanak srpske nacije i srpskog naroda“ – neke vrste nacionalnog programa koji bi do kraja godine trebao biti i obznanjen.

O kakvom nacionalnom programu se radi? I razmišlja li Vučić o upozorenju ljubljanskoga IFIMES-a – ako ga je uopće pročitao – da će na potpori ubrzanom tretmanu za prijem BiH i Makedonije u NATO i EU biti testirane i Srbija i njezine institucije? O tome, barem zasad, nema informacija. No, ne treba isključiti da su, što se novog srpskog nacionalnog programa tiče, ambicije na tragu resetiranja nekih starih ideja i koncepata – ideja Garašanina, pa i Memoranduma SANU-a koji je, među inim, odgovoran i za stotine tisuća ubijenih u ratovima s konca prošlog stoljeća, pa i genocid na nekim prostorima bivše države.

Trebamo li takvi Evropi – i mi ovdje, u BiH, a i ostatak prostora zapadnog Balkana koji njezin dio još uvijek nije? Ruku na srce – ne. No, to ne znači da će od nas ona i odustati. Naprotiv, siguran sa, učiniti će sve kako bi nas – uz obvezu ispunjavanja uobičajenih kriterija ili mimo njih – apsorbirala. I da se razumijemo – ne zbog nas, nego zbog svojih vlastitih interesa. Jer, ne uradi li to ona, šapu na ove prostore bi staviti mogli drugi. A Evropi, i Americi dakako, takav scenarij baš i nije prirastao srcu. Dapače. Učiniti će sve da ga preduhitri. I ta spoznaja me, usprkos onome što nam rade domaće barabe, ohrabruje.

 









07.08.2017.

SAOPĆENJE HRVATSKOG BLOKA: "ALKAR DRAGAN ČOVIĆ U NIŠTA"!

SAOPĆENJE HRVATSKOG BLOKA: "Alkar Dragan Čović u ništa"!

U Hrvatskoj je održana 302. sinjska alka koju je pratio veliki broj visokih uzvanika, a među njima i predsjedavajući Predsjedništva BiH Dragan Čović. Tim povodom oglasila se stranka Hrvatski blok, koja zamjera Čoviću izostanak sa obilježavanja "Oluje" u Kninu, što je vjerovatno Čovićev ustupak političkom partneru, Miloradu Dodiku.



SAOPĆENJE HRVATSKOG BLOKA:  'Alkar Dragan Čović u ništa'! - 2



Image result for dragan covic i milorad dodik karikature fotos


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature fotos


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature fotos


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature fotos

- Dan prije nismo ga vidjeli u Kninu na proslavi oslobodilačke akcije Oluja kojom je hrvatska vojska oslobodila veliki dio okupiranog teritorija, a ujedno pomogle Bihaću koji je godinama trpio pritisak i prijetilo je da se ponovi tragedija Srebrenice, navodi se u saopćenju Hrvatskog bloka.

 

-Oslobodilačka akcija Oluja uveliko je promijenila ratnu situaciju u BiH i doprinijela bržem završetku sukoba. Suradnja Armije BiH, HV-a i HVO-a je pokazala koliko su bili pogrešni prijašnji sukobi i koliko je bilo nepotrebnih žrtava. Čovića nije bilo tu da oda počast svima koji su doprinijeli da dođe do mira, vjerovatno da se ne zamjeri prijatelju Dodiku koji je u to vrijeme u Novom Sadu i sa Vučićem govorio o ustaškoj genocidnoj Hrvatskoj i planovima o ujedinjenju sa Srbijom. Dodik je zaboravio da postoji BiH i da je njegov prijatelj Čović predsjedavajući Predsjedništva BiH, piše u saopćenju.

 

-Da je bio u Kninu, Čović je mogao govoriti o prognanim Hrvatima iz Bosanske Posavine i banjalučke regije, više od 250.000, ili da je se sjetio 2.500 poginulih Hrvata, ali nije bio i ništa rekao nije - još jednom "alkar Čović u ništa"

 

Dalje se navodi da je Čović mogao sa premijerom Plenkovićem dogovoriti još veći angažman u vezi s obnovom i povratkom i sprečavanjem odlaska cijelih obitelji iz BiH, "ali vjerovatno ni Plenković neće da uvrijedi prijatelja Milorada Pupovca pa se nisu ni sastali".

 

-Prijateljstvo i politička trgovina i kod jednog i kod drugog stavila je u treći plan narod koji predstavljaju i kome treba da služe, bitno je opstati na vlasti, a narod, ma koga briga za to?! Šta reći nego opet: "alkar Dragan Čović u ništa" - navodi se u saopćenju Hrvatskog bloka BiH.

///////////////////////////////////

Zajednički zaključci zemalja regije : Od Hrvatske se traži ukidanje diskriminatorske odluke o poskupljenju takse

Ministar za vanjsku trgovinu i ekonomske odnose BiH Mirko Šarović je nakon današnjeg sastanka u Sarajevu, o povećanju cijenu naknade za inspekcijski nadzor i kontrolu usklađenosti voća i povrća prilikom uvoza i

////////////////////////////////////
07.08.2017.

HRVATSKA STRANKA BiH: ZAŠTO HDZ BiH I DRAGAN ČOVIĆ NE REAGUJU NA DODIKOVU MRŽNJU PREMA HRVATIMA

Hrvatska stranka BiH: Zašto HDZ BiH i Čović ne reagiraju na Dodikovu mržnju prema Hrvatima


August 06.2017.



Hrvatska stranka BiH izražava zaprepaštenje, kako su naveli u saopćenju za javnost, eskalacijom mržnje predsjednika Republike Srpske (RS) Milorada Dodika prema Hrvatima, državi BiH i zapadnim zemljama u govoru pred vrhom Srbije i hiljadama izbezumljenih ljudi u Novom sadu u petak navečer.

Hrvatska stranka pozvala i Čovića da preispita svoje prijateljstvo i partnerstvo sa Dodikom.

Saopćenje Hrvatske stranke BiH u nastavku prenosimo u cjelosti:

– Zajapureni Milorad Dodik vidljivo iskompleksiran Hrvatima i naprednim zapadnim svijetom, šizofreno je optužio Hrvatsku za etničko čišćenje Srba u legalnoj odbrambeno-vojnoj akciji Oluja, a međunarodnu zajednicu za sistematski višedecenijski progon Srba i za pokušaje da unište RS. Za hrvatofoba Dodika je sadašnja demokratska vlast u Republici Hrvatskoj sljedbenica ustaške ideologije koja ne dopušta Srbima u njihovoj domovini Hrvatskoj da čak upotrebljavaju niti srpski jezik dok Hrvati, po njegovim riječima, u RS-u imaju i uživaju sva prava.

Treba li bestidnome i ciničnome Dodiku spominjati da je oko 200 hiljada Hrvata iz Posavine i sjeverozapadne Bosne nasilno i sistematski protjerano sa svojih stoljetnih ognjišta, sa područja tvorevine čija je vojska i policija počinila genocid i u kojoj se jednom narodu brani da naziva i govori jezikom kojim želi.

Hrvatska stranka poziva vrh HDZ-a BiH i članstvo te stranke da preslušaju stravični govor mržnje predsjednika RS-a Milorada Dodika u kojeg se zaklinju da im je politički partner, a šefu stožerne stranke i lični prijatelj i da se preispitaju sa kakvim političarom i čovjekom imaju sklopljenu koaliciju. Prilikom preslušavanja govora mogu se inasmijati na Dodikovo tragikomično i imbecilno razračunavanje sa Republikom Hrvatskom oko Nikole Tesle.

Zabrinjava što već nema reakcije iz HDZ-a BIH, a istovremeno i čudi što mediji bliski toj stranci nisu uopće prenijeli dio govora Milorada Dodika u kojem se obrušio na Hrvatsku, već samo onaj dio u kojem negira državu BIH i ratnohuškački poručuje da će RS i Srbija uskoro biti ista država.

(Kliker.info)
















06.08.2017.

GENJAC POJASNIO STAV SDA O PELJEŠKOM MOSTU: "HRVATSKA KRŠI MEĐUNARODNO PRAVO, SVI MORAMO USTATI PROTIV TOGA"

GENJAC POJASNIO STAV SDA O PELJEŠKOM MOSTU: "Hrvatska krši međunarodno pravo, svi moramo ustati protiv toga"

Postoje dvije mogućnosti kako je Evropska komisija mogla dodjeliti sredstva Hrvatskoj za gradnju Pelješkog mosta; ili je nastao neki previd pa su se zanemarile činjenice, ili je u pitanju mogućnost falsifikovanja državnog dokumenta. Onda je to već krupan problem", kazao je za TV1 delegat u Domu naroda PS BiH i potpredsjednik SDA Halid. Genjac.



Image result for halid genjac fotos

Dodao je da svi oni koji su institucijama BiH moraju uraditi sve da bi se spriječio udar na suverenitet države, jer gradnja mosta u onom kontekstu je povreda suvereniteta BiH, koja bi nanijela privredne i ekonomske štete BiH.

 

"Obzirom da smo stranka članica Evropskog pučkog pokreta koji ima najviše poslanika u EU parlamentu obavijestit ćemo pokret o tome a druge institucije će uraditi svoj posao prema Evropskoj komisiji. Bitno je da ukažemo na činjenice, međunarodne konvencije, i da istaknemo da BiH nikada nije dala saglasnost za gradnju toga mosta, a Predsjedništvo je 2007 godine zauzelo stav da je BiH protiv gradnje Pelješkog mosta, dok se ne riješi pitanje razgraničenja", rekao je Genjac.

 

Kazao je da BiH u skadu sa UN-ovom konvencijom o pravu mora, ima i mora imati pravo na priključni koridor koji ga spaja sa otvorenim morem, i to u najmanjoj dužini od jedne milje. Taj priključni koridor podrazumijeva neograničenu slobodu plovidbe i komunikacije, bez mogućnosti da druga država kontroliše taj koridor, i to je međunarodni standard.

 

Hrvatska stalno, dodaje Genjac, pokušava voditi polemiku o tehničkim detaljima mosta, kako bi se prihvatila ta logika po kojoj most nije upitan, i da na tu vrstu priče se ne smije pristati jer prvo mora da se riješi pitanje razgraničenja.

 

Podsjetio je da je 2007.godine tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović, uputio pismo državnom vrhu Hrvatske. u kojem ih je upoznao o stavu BiH, te naglasio da se pitanje može riješavati dogovorom, a ukoliko dogovora ne bude, BiH će morati svoja prava zatražiti putem međunarodne arbitraže.

U tome kontekstu Genjac je napomenuo da BiH već ima usaglašen stav u daljem postupanju, i to je jednoglasni stav Predsjedništva koji je napomenuo.

 

Osim toga PS BiH je 5.jula ove godine usvojio zaključak da Vijeće ministara uputi notu Hrvatskoj, gdje bi se zatražilo da Hrvatska obustavi gradnju dok se ne riješe sporna pitanja, i Vijeće ministara treba da provede taj zaključak..

 

" Evropska komisija mora voditi računa o posljedicama kršenje UN-ovih konvencija, isto kao Hrvatska i BiH, o bitnim pravnim faktima u međunarodnom pravnom poretku, prilikom donošenja ovako krupnih odluka - neka provjere da li su napravili previd ili su na osnovu dokumenta kojeg je neko falsificirao donijeli odluku", upozorio je Genjac.

GENJAC POJASNIO STAV SDA O PELJEŠKOM MOSTU: 'Hrvatska ..

06.08.2017.

SJEĆANjE NA 700 UBIJENIH PRIJEDORČANA : OBILJEŽENA 25. GODIŠNJICA ZATVARANJA LOGORA OMARSKA

Sjećanje na 700 ubijenih Prijedorčana : Obilježena 25. godišnjica zatvaranja logora Omarska

August 06. 2017.


U organizaciji Saveza logoraša BiH danas je obilježena 25. godišnjica zatvaranja logora Omarska kod Prijedora kroz koji je u samo četiri mjeseca od maja do avgusta 1992. prošlo više od 8.000 Prijedorčana nesrpske nacionalnosti. Više od 700 ljudi je ubijeno.

Pripadnici Vojske i MUP-a Republike Srpske zarobili su stanovništvo Prijedora i okolnih mjesta koji su bili izloženi mučenju, gladi, žeđi, silovanjima.

Iz Udruženja logoraša “Prijedor 92” podsjetili su da je iz Prijedora tokom 1992. godine protjerano više od 60.000 stanovnika bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, a polovina ih je bila zarobljena u logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje.

Bivšim logorašima svaka godišnjica vrati bolna sjećanja na teške logoraške dane kada su strahovali za vlastiti život.

Predsjednik Saveza logoraša BiH Jasmin Mešković kazao je da preživjeli logoraši imaju trajnu traumu zbog strahota koje su preživjeli.

– Po 100 logoraša bilo je u prostorijama s limenim zidovima veličine 30 kvadratnih metara. Bez vode i hrane – opisao je Mešković, navodeći da za ubistvo 800 ljudi ne može postojati pojedinačna odgovornost, već da je organizirani sistem pozivao na ubijanja nesrpskog stanovništva.

Dio logoraša logora Omarska je ubijen na Korićanskim stijenama i na Hrastovoj glavici, a veliki broj logoraša preminuo je od povreda. Torture i mučenje prošao je i poznati doktor Eso Sadiković, a njegovo tijelo pronađeno je u jami Hrastova glavica.

Početkom augusta 1992. godine poznati američki i britanski novinari Roy Gutman, Penny Marshall, Ed Vulliamy i Ian Williams otkrili su prijedorske logore i slike užasa obišle su svijet.

(Kliker.info-NAP)

/////////////////////////////////////
//////////////////////////////

Bosna i Hercegovina

Nedjelja/nedelja, 6. avgust/kolovoz 2017.

06.08.2017.

ZBOG SREBRENICE U ZATVORU SAMO JEDAN OSUĐENIK U SRBIJI

Zbog Srebrenice u zatvoru samo jedan osuđenik u Srbiji



Detalj iz Memorijalnog centra u Potočarima

Detalj iz Memorijalnog centra u Potočarima

////////////////////////////////////

Pravna procedura kojom se najpre odbacuje optužnica protiv osmorice okrivljenih za, učešće u ubistvu 1.313 Bošnjaka u selu Kravice kod Srebrenice (Apelacioni sud 13. jula 2017.godine), a zatim se i odbacuje predlog Tužilaštva za ratne zločine da se nastavi postupak (Viši sud 3. avgusta 2017) sasvim je u skladu sa zakonom i drugačiji ishod nije mogao ni biti, rekla nam je Marina Kljajić iz Fonda za humanitarno pravo.

Ona se čudi što se, nakon odluke Apelacionog suda o odbacivanju optužnice, Tužilaštvo za ratne zločine uopšte obratilo Višem sudu tražeći da se postupak nastavi, jer to pravno nije moguće.

To je posledica činjenice da više od godinu dana nakon penzionisanja prethodnog tužioca za ratne zločine krajem 2015. godine, nije izabran novi, niti postavljen vršilac funkcije tužioca. To je propust Republičkog javnog tužioca. Svi predmeti koji su pokrenuti u tom periodu moraju biti odbačeni. Dakle, i za slučaj Srebrenica se čeka ponovljena optužnica. Sve iz početka.

Po odbačenoj optužnici osmorica optuženih su zajedno s nepoznatim pripadnicima Specijalne brigade Republike Srpske u halama Zemljoradničke zadruge i oko njih u mestu Kravica jula 1995. učestvovali u ubistvu više stotina Bošnjaka.

Formalno pravno oni se više ne terete za te zločine, oni su slobodni građani do nove optužnice.

Činjenica da i Apelacioni i Viši sud nisu mogli da učine ništa drugo nego da vrate postupak na novi početak, ne znači da se može staviti tačka na pitanje odgovornosti za taj propust, nameran ili nenameran svejedno. Naprotiv, to još jednom otvara pitanje kakav je odnos države prema zločinu u Srebrenici koji je svuda, osim u Srbiji, pravno definisan kao genocid.

U Srbiji niko za genocid nije odgovarao, jer Srbija genocid ne priznaje: Marina Kljajić
U Srbiji niko za genocid nije odgovarao, jer Srbija genocid ne priznaje: Marina Kljajić

“U Srbiji niko za genocid nije odgovarao, jer Srbija genocid ne priznaje”, kaže Marina Kljajić. Za masovne zločine koji su počinjeni u Srebrenici, a u kojima su učestvovali i građani Srbije, do sada je osuđena, slovima i brojem, samo jedna osoba, kaže naša sagovornica.

“Pravosnažno je za sada osuđen jedino Brano Gojković. Prošle godine on je zaključio sa Tužilaštvom za ratne zločine sporazum o priznanju krivice za krivično delo ratni zločin protiv civilnog stanovništva, odnosno za streljanje u leto 1995. godine zarobljenih srebreničkih civila.”

Doduše, za ubistvo osam srebreničkih Bošnjaka u Trnovu osuđeno je i pet pripadnika formacije Škorpioni, ali sve je učinjeno da se Srebrenica ne pomene, kaže Marina Kljajić.

“Tokom postupka, sud nije našao da se radi o žrtvama iz Srebrenice, iako je to bilo nesporno jasno. To je bio postupak koji se sveo na odbranu države, jer je trebalo svim silama pokazati pre svega svetskoj a onda i domaćoj javnosti da Škorpioni nemaju nikakve veze sa DB-om (Državnom bezbednošću) Srbije i da žrtve nemaju veze sa Srebrenicom”, kaže Kljajić.

Tada je javnosti prikazan šokantan film o Škorpionima na kome se vidi likvidacija osam bošnjačkih civila. Taj film je mogao da bude prekretnica u odnosu srpske javnosti prema genocidu u Srebrenici, ali sve je vrlo brzo zaboravljeno. Pokojni reditelj Lazar Stojanović je iskoristio taj material da napravi film o Škorpionima. On je prošle godine o tome govorio za naš program:

“Prvo, to je njihova slika o samima sebi. To je materijal koji su oni snimili sami o sebi, o svojoj svakidašnjici, kako oni love, deru i jedu zmije, koje viceve prave i kakav je to uopšte svet. Zatim, ko su i odakle su. Oni su svi manje-više iz istog sela. Jedinicu je formirala tajna služba. Ja sam se mnogo u tom filmu bavio ulogom države Srbije u formiranju i komandovanju tom jedinicom. I konačno, taj element njihovog ponosa onim što su oni uradili jer su se slikali, ne iz umetničkih ili dokumentarnih razloga, nego da to pokazuju kod kuće i da se prave važni, kako su oni heroji i kako lako ubijaju”, objašnjavao je Stojanović.

VIDEO: Zločin Škorpiona u Trnovu

Za zločin u Trnovu nad osmoricom Bošnjaka od kojih je najmlađi imao 16 a najstariji 35 godina, 2007. godine osuđeni su komandant jedinice Slobodan Medić i Branislav Medić na po 20 godina zatvora. Pero Petrašević, koji je priznao zločin, osuđen je na 13 godina, a Aleksandar Medić osuđen je na pet godina zatvora. Aleksandar Vukov oslobođen je optužbe. Taj zločin, dakle, u pravnim spisima se ne vodi kao deo srebreničkih masovnih pogubljenja.

Tako da u Srbiji kaznu zatvora za priznato ubistvo stotine Srebreničana služi, dakle, samo pomenuti Brano Gojković. Biće iza rešetaka deset godina. I to je zasad sve.

A u genocidu koje su počinili srpski vojnici pod komandom Ratka Mladića u Srebrenici i oko nje tokom jula 1995. godine ubijeno je više od osam hiljada uglavnom bošnjačkih muškaraca i dečaka.

Pravna zavrzlama sa početka priče zbog koje se ponavlja suđenje osmorici policajaca dobija u svetlu tog podatka drugačije značenje. Nije to samo pravna brljotina, već je posledica odnosa države Srbije prema zločinu, prema genocidu koji je mogla sprečiti a nije to učinila, kako je konstatovao Međunarodni sud pravde.

Da Srbija ima drugačiji odnos prema onome što je Međunarodni sud pravde prvi put u istoriji utvrdio, a to je “odgovornost jedne države zbog kršenja Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida” ne bi moglo da se desi da tek tako Tužilaštvo za ratne zločine ostane bez tužioca u trenutku kad se diže optužnica za tako težak zločin.

Francuski predsednik Emenuel Makron je nedavno na komemoraciji pobijenim francuskim Jevrejima održao govor koji je odjeknuo u svetu, bila je to lekcija onima koji relativizuju odgovornost za zločin.

“Francuska je bila ta koja je organizovala raciju, a potom deportaciju, i kao rezultat, smrt gotovo svih 13.152 francuska Jevreja nasilno izvučena iz svojih domova 16. i 17. jula 1942. godine. Više od 8.000 ih je odvedeno u Vel d‘Iv pre nego što su deportovani u Aušvic… Ni jedan jedini Nemac u tome nije učestvovao”, rekao je francuski predsednik.

Srebreničke žrtve čekaju državnika u Srbiji koji će nešto slično poručiti.


/////////////////////

HRVATSKA STRANKA BIH POZVALA ČOVIĆA: "Preslušaj govor mržnje svog partnera Milorada Dodika"!

Hrvatska stranka BiH izražava zaprepaštenje, kako su naveli u saopćenju za javnost, eskalacijom mržnje predsjednika Republike Srpske (RS) Milorada Dodika prema Hrvatima, državi BiH i zapadnim zemljama u govoru pred vrhom Srbije i hiljadama izbezumljenih ljudi u Novom Sadu u petak navečer.

HRVATSKA STRANKA BIH POZVALA ČOVIĆA: 'Preslušaj govor mržnje svog partnera Milorada Dodika'!

 

Hrvatska stranka pozvala i Čovića da preispita svoje prijateljstvo i partnerstvo sa Dodikom

 

Saopćenje Hrvatske stranke BiH u nastavku prenosimo u cijelosti:

 

- Zajapureni Milorad Dodik vidljivo iskompleksiran Hrvatima i naprednim zapadnim svijetom, šizofreno je optužio Hrvatsku za etničko čišćenje Srba u legalnoj odbrambeno-vojnoj akciji Oluja, a međunarodnu zajednicu za sistematski višedecenijski progon Srba i za pokušaje da unište RS. Za hrvatofoba Dodika je sadašnja demokratska vlast u Republici Hrvatskoj sljedbenica ustaške ideologije koja ne dopušta Srbima u njihovoj domovini Hrvatskoj da čak upotrebljavaju niti srpski jezik dok Hrvati, po njegovim riječima, u RS-u imaju i uživaju sva prava.

 

Treba li bestidnome i ciničnome Dodiku spominjati da je oko 200 hiljada Hrvata iz Posavine i sjeverozapadne Bosne nasilno i sistematski protjerano sa svojih stoljetnih ognjišta, sa područja tvorevine čija je vojska i policija počinila genocid i u kojoj se jednom narodu brani da naziva i govori jezikom kojim želi.

 

Hrvatska stranka poziva vrh HDZ-a BiH i članstvo te stranke da preslušaju stravični govor mržnje predsjednika RS-a Milorada Dodika u kojeg se zaklinju da im je politički partner, a šefu stožerne stranke i lični prijatelj i da se preispitaju sa kakvim političarom i čovjekom imaju sklopljenu koaliciju. Prilikom preslušavanja govora mogu se i nasmijati na Dodikovo tragikomično i imbecilno razračunavanje sa Republikom Hrvatskom oko Nikole Tesle.

 

Zabrinjava što već nema reakcije iz HDZ-a BIH, a istovremeno i čudi što mediji bliski toj stranci nisu uopće prenijeli dio govora Milorada Dodika u kojem se obrušio na Hrvatsku, već samo onaj dio u kojem negira državu BIH i ratnohuškački poručuje da će RS i Srbija uskoro biti ista država.

//////////////////////////

Jakšić: 'Oluja' interes pobesnelog i hrvatskog i srpskog nacionalizma

Jakšić: Predsednik države da upristoji govor - Radio Slobodna Evropa


///////////////////////////////////////////

Aleksandar Vučić, majstor političke komunikacije: Boban Stojanović

Da li će Vučić vladati Srbijom dokle bude hteo?

////////////////////////

PITANJE JE KO JE VEĆI: 'Samo se magarci ne mijenjaju'!?

PITANJE JE KO JE VEĆI: „Samo se magarci ne mijenjaju“!?

06.08.2017.

KO JE TU LUD?

Ko je tu lud?


Zlatko Dizdarević

Autor
4.8.2017. 


Image result for novinar zlatko dizdarevic fotos

///////////////////////////

Izdvajamo

  • Treba li nagađati kako su glasali i poslanici HDZ- a i SBB-a i ima li iznenađenih? Ima onoliko koliko je ponovo prošla priča o sukobiuma, sudarima i animozitetima dok ne dođe do spašavanja vlasti, podjele resora i fotelja. Između toga, donošenje zakona, izgradnja države, rad u korist naroda...stalni razlog za izglasavanje nepovjerenja. Tu su dva problema. Jedan je što tada glasaju sami o nepovjerenju sebi. Drugi je što se daleko dobacilo u proizvodnji ludila prema kojem je postalo normalno vjerovati kako je svaki »moj«, pa i najgori bio, bolji od svakog »njihovog« makar i bio najbolji. Ta je priča, nažalost, dovedena do pred sam kraj. I iz EU to na svoj način hvale. Ljudi su nepopravljivo tijesto za umijesiti baš onako kako to hoće »lideri« što ih je narod izabrao više puta. I opet će. Stvar doista postaje poprilično »medicinska«, čak i prije nego sociološka.
.................................
...........................

Projekt  rastakanja  države  BiH nije ništa spram projekta  rastakanja  pameti  nekada normalnih ljudi ove nekada sretne zemlje. U ratu su u Sarajevu govorili da moraš biti malo lud da ne bi poludio. Danas to više nije dovoljno. Da nije kako jeste ovdje u Bosni, mogla bi se primijeniti ona mog druga Affana Ramića, slikara kojeg više nema, a koji je znao kazati u ovakvim situacijama:  »Pa ti ne popij!«

U nekim drugim vremenima ovoliko bavljenje  istim stvarima, poput  priče o mazohizmu Bosne,  davno bi postalo dosadno. Eto ih tamo, svako ima svoje probleme. Posebno usred  ljeta  i pod  vatrom i pod ledom.

Sve poludilo, za  »Riplija«, kako se onda  govorilo. No, nije stvar samo  što nisu  više ona  »druga vremena«, već u tome što je pitanje  očuvanja elementarnog digniteta  ne dozvoljavati  drznicima što su se zubima i noktima  zakačili  za vlast i samo njihov jadni privatni interes da vjeruju kako tako može dovijeka.
Sada, evo,  pokušavaju  da uvjere ljude unaokolo  kako  vide  ono što ne postoji, a ne vide ono što je veliko kao kuća. Pošto to teže ide, svakome iole normalnom  moraju  dokazati da nije pri sebi. Ili, kako se kaže u narodu, da je lud!

Nekoliko  minulih  dana  bilo je dovoljno  za prepoznavanje  taktike. Ne temeljem  kafanskih priča  ili  praćenja  korumpiranih medija  u kojima se  na eventualno  pokoju  zdravorazumsku  opservaciju  odgovara  desetinama  pljuvačko – psovačkih reakcija. Anonimnih, naravno.  Dokaz  su, evo,  zasjedanja  najviših  »organa«  narodne  vlasti,  parlamentarnih  domova,  »Vijeća ministara«  što se u normalnim zemljama  zovu vlade pa tako i funkcioniraju,  njihovih komisija,  Predsjedništva  države  koji normalni svijet  također zove predsjednikom. U ovo društvo spadaju i  lumeni  što nam dolaze  iz velikih  evropskih i  svjetskih političkih  »centara«.

Projekt  rastakanja  države  Bosne i Hercegovine  nije ništa spram projekta  rastakanja  pameti  nekada normalnih ljudi ove nekada sretne zemlje.

Minule  srijede  razni parlamentarci u Sarajevu zasjedali su na dva mjesta.  U velikoj sali  Parlamentarne  skupštine BiH  poslanici  Predstavničkog  doma  tog   Parlamenta.  Nešto dalje, uz Miljacku,  poslanici Parlamenta  Federacije  BiH, dakle jednog od dva entiteta  koji tvore  državu.  Uz  ostalo,  oni prvi saslušali  su  sat vremena  dugi  govor  predsjedavajućeg  Vijeća ministara BiH Denisa Zvizdića koji je nadahnuto  objašnjavao  sve  moguće i nemoguće uspjehe  njegovog Vijeća što su ih nezaustavljivo postizali lani.

Bilo je to tako da su čak i neki sitni neuspjesi  (od  predviđenih 60 zakona donešeno je čak 19!)  proglašeni važnim dijelom »impresivnosti« svega  postignutog.  Kako je to lijepo  sumirao  jedan  poslanik, sve je bilo kao iz čuvene dječije tv serije u kojoj se govorilo o »kući od čokolade sa prozorima od marmelade…« Posebno je dirljiva bila konstatacija o »sasvim  sigurno najuspješnijoj  evropskoj godini za BiH«. Za promatrače sa strane, prva sumnja: Ko je tu lud?

Osim uspješne, na silu predate »historijske aplikacije za članstvo u EU« sve je kasnije u vezi sa tim bilo mučno. Pa se stalno crvenimo pred njima u EU, kako je ovih dana skrušeno kazao Predsjedavajući Predsjedništva BiH. Neispunjen je upitnik Komisije evo već godinu dana i ne zna se ka’će. (Srbija ga ispunila za 45 dana a drugi za po koji mjesec…) Onda iznenađenje i sramna  »zakonska nemogućnost« da se nađu prevodioci  za engleski jezik.

Lukavci su pokušali čak proturiti da u Bruxelles ode prevod na hrvatski, jer je to, je li,  jedan od tri naša jezika a boga mi i jedan od jezika EU! Ali će, kaže u širem okruženju »najeuropskiji Čović« (dobio i nagradu za »to«),  za mjesec dana nakon nekad popunjenog upitnika sve biti privatno prevedeno, pa za naredni mjesec usaglašeno. Ovo zadnje, naravno, u »mehanizmu koordinacije« koji ne smije iskoordinirati puno toga jer tek to ruši ovakvu državu. I njih na čelu.

O izvještaju  kao iz Disneylanda  u kojem su »svi parametri u korist ovog Vijeća ministara« (Zvizdić) govorilo se, ironiziralo, šalilo, optuživalo, pomalo vrijeđalo i šetalo  tamo-amo  satima.  Potom se glasalo za, ili ne daj Bože, protiv Izvještaja. Kuhinja iza velike sale radila je punom  parom. Na jelovniku domunđavanja, ubjeđivanja – hajde matere ti, glasaj, što si takav…itd.  (Mediji i posjetioci su davno utvrdili da je kuhinja  za predstavnike naroda doista odlična i – najjeftinija…)  Sedamnaest parlamentaraca se složilo sa Zvizdićem,  ali dvadesetjedan  nije.  Jedan je – što je sigurno, sigurno – bio uzdržan. Neko nostalgično reče, »posljednji  narodni  izdanak  najbolje  Bosne, ni tamo ni ‘vamo!«

Kažu da je u državama Unije spram koje Bosna i Hercegovina juri u najuspješnijoj godini jurnjave, stari običaj da Vlada čiji godišnji izvještaj o radu u Parlamentu nije usvojen, podnese  ostavku. Ako ne iz nekog drugog razloga, a ono iz – moralnog. Minule srijede u sali impresivnog zdanja s impresivnom kuhinjom, to se nije desilo. Sastavljači ovog izvještaja i oni što su ga podržali hvatajući kredit za  naredne, unaprijed »prepoznatljive« izbore, vjerovatno su  smislili  validno objašnjenje.

Prvo, »ovo« nije Vlada nego Vijeće ministara, a to se ni u putu nije srelo (vidjeti Anex 4 »Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH«, tzv. Daytonskog  sporazuma). Drugo, moral nije ustavna, a za mnoge odavno i nikakva kategorija, pa idemo dalje kao da se ništa nije desilo mimo onoga što je Zvizdić pobjednički izgovorio.

Ostalo je bilo toga dana skoro nevažno. Malo gužve povodom smjene predsjedavajućeg  Zajedničke komisije za nadzor nad radom Obavještajno-sigurnosne  agencije (OSA). Bilo 24 za i 14  protiv. Neko je prije toga pitao: Zašto ga smjenjujemo?

Dan ranije članovi same Komisije, glasali su protiv smjene svog predsjedavajućeg. Jako zanimljivo, čovjek koji je na neki način presudio u ovom glasanju bio je prebjeg iz stranke koja je bila za smjenu, na stranu stranke koja je bila protiv. Prezime mu Krčmar! I šta mislite je li bilo naslova u novinama: »Račun sa Krčmarom«. Naravno da jeste. Em je štos što je medijima danas najvažnije,  em je tačno, što je manje važno.

I dok se sve ovo  zbivalo na jednoj strani, na onoj drugoj, u  entitetskom  Zastupničkom domu Parlamenta Federacije »ozbiljno« se razgovaralo o prijedlogu opozicije za smjenu entitetske vlade. U entitetima postoji Vlada, kao u svakoj normalnoj državi, a ne neko Vijeće ministara. Ništa moral.

Lijep ustavni uspjeh. Razloga milion, a raspored snaga u Parlamentu slutio da će opozicija uz stranku SBB koja je inače u vladajućoj koaliciji imati dovoljno glasova za smjenu Vlade. I ptice na grani u BiH, kao, znaju da su Izetbegović i Radončić, lideri dvije bošnjačke stranke SDA i SBB, za javnost »nepomirljivi« neprijatelji. A i Izetbegovića i Čović nekako se  jedva uzdržavaju da prekorače crtu minimalne političke pristojnosti, u ime formalnog pripadanja vladajućoj koaliciji na raznim nivoima. Na drugoj strani ljubav HDZ BiH sa Dodikom je nježna i učinkovita pa je nesnađeni i odbačeni Bakir reklo bi se napušteni samotnjak.

Rasprava je o svemu bila takva da je jedan iz »pozicije« dramatičnim tonom kazao kako bi se mnogo, mnogo bolje osjećao da pripada opoziciji jer se slaže s bezmalo svim što ti ljudi govore. I onda sjeo i glasao protiv njihovog prijedloga za opoziv Vlade. Rutina. Treba li nagađati kako su glasali i poslanici  HDZ- a i SBB-a i ima li iznenađenih? Ima onoliko koliko je ponovo prošla priča o sukobiuma, sudarima i animozitetima dok ne dođe do spašavanja vlasti, podjele resora i fotelja.

Između toga, donošenje zakona, izgradnja države, rad u korist naroda…stalni razlog za izglasavanje nepovjerenja. Tu su dva problema. Jedan je što tada glasaju sami o nepovjerenju sebi. Drugi je što se daleko dobacilo u proizvodnji ludila prema kojem je postalo normalno vjerovati kako je svaki »moj«, pa i najgori bio, bolji od svakog »njihovog« makar i bio najbolji. Ta je priča, nažalost, dovedena do pred sam kraj. I iz EU to na svoj način hvale. Ljudi su nepopravljivo tijesto za umijesiti baš onako kako to hoće  »lideri«  što ih je narod  izabrao  više puta. I opet će. Stvar doista postaje poprilično »medicinska«, čak i prije nego sociološka.

Za kraj i jedna skaska na tu temu. Riječ je o sramoti s bosanskim nepotpisivanjem Transportne zajednice šest država Zapadnog Balkana. Dodik nije htio. EU onda odbila i potencijalnih pola milijarde ovdašnjih maraka za četiri već dogovorena projekta u BiH. Onda je Predsjedavajući Predsjedništva BiH i lider HDZ-a Dragan Čović  kazao novinarima  da »žali što BiH nije pristupila Transportnoj zajednici«. Pitali ga, a kako su glasali  predstavanici  HDZ-a tim povodom. Rekao je, »nisu glasali«. Nisu ga pitali zašto, ali je sam kazao kako »opravdava vlast Republike Srpske!« Je li nejasno i opet, ko je tu lud.

U ratu su u Sarajevu govorili da moraš biti malo lud da ne bi poludio. Danas to više nije dovoljno. Da nije kako jeste ovdje u Bosni, mogla bi se primijeniti ona mog druga Affana Ramića, slikara kojeg više nema, a koji je znao kazati u ovakvim situacijama:  »Pa ti ne popij!«

 Novi list







06.08.2017.

GODIŠNjICA ZLOČINA U JAMI HRASTOVA GLAVICA : SJEĆANJE NA 124 UBIJENA PRIJEDORSKA LOGORAŠA

Godišnjica zločina u jami Hrastova glavica : Sjećanje na 124 ubijena prijedorska logoraša

August 05. 2017.



Prirodna jama Hrastova glavica kod Sanskog Mosta je 6. avgusta 1992. godine bila mjesto likvidacije i masovna grobnica, gdje su u jamu duboku 25 metara bačena tijela 124 ubijena logoraša iz logora „Keraterm“ i „Omarska“.

U znak sjećanja na stradale u ovom zločinu, koje su počinile srpske paravojne formacije, ubijenim logorašima danas je proučena Fatiha, a na otvor jame je položeno cvijeće.

Enisi Suhonjić je suprug, koji je tada imao 40 godina, ubijen i bačen u jamu. Odveden je kako kaže 23. jula iz kuće, navodno u policiju da da izjavu, ali je preko prijatelja saznala da je u logoru ”Keraterm”. Ona ga je zadnji put vidjela ispred tog logora 1. augusta, kada mu je donijela nešto hrane. Muž joj je radio kao vozač u Nacionalnom parku „Kozara“, a bio je i poznati prijedorski muzičar.

„Petog augusta su odvedeni iz logora i pobijeni su ovdje na Hrastovoj glavici. Od policije u Sanskom Mostu sam dobila informaciju da mi je muž pronađen i išla sam sa dvije kćerke, svekrom i svekrvom da ga identifikujemo u Šejkovači. Prepoznali smo ga po zubima. Strašno je bilo, na podu je ležalo 124 skeleta, ali našli smo ga i sahranili, mada smo opet poslije par godina morali dati krv da bi se uradila DNK analiza. Međutim, prije četiri godina su među masom kostiju pronašli jednu njegovu kost, pa smo supruga ponovo morali otkopati, a o stresu i bolu da i ne govorimo“, kaže Enisa.

Enisin bol dijeli i Vezira Bašić iz Hambarina, čiji je muž ubijen na Hrastovoj glavici. Sin je ubijen u Rizvanovićima.

„Muž mi je bio u logorima ‘Keraterm’ i ‘Omarska’ i ovdje je ubijen. Saznala sam za to 1998. godine i prepoznala sam ga po odjeći. Sin mi je nađen u Tomašici 2014. godine. Svi smo ožalošćeni. Svi. U mojoj familiji više nema muška. Boli ovo, itekako boli. Muž je nakon sahrane ponovo ekshumiran i sad se nalaze kosti u hali Šejkovača, jer se čeka na DNK analizu“, pričala je Vezira za Anadolu Agency (AA).

Mirsad Duratović, predsjednik Regionalnog saveza Udruženja logoraša regija Banjaluka i bivših logoraša ”Keraterma”, ”Omarske” i ”Trnopolja” rekao je da su iz logora ”Omarska” i ”Keraterm” 124 logoraša odvedeni na razmjenu koja nije uspjela, a potom dovedeni na Hrastovu glavicu gdje su monstruozno ubijeni, a potom pobacani u jamu.

„U Prijedoru tragamo još za 673 lica, određen broj se nalazi u hali Šejkovača u Sanskom Mostu, gdje se čeka na identifikaciju“, rekao je Duratović i napomenuo da nalogodavci i izvršioci zločina na Hrastovoj glavici još uvijek nisu odgovarali pred licem pravde te napomenuo da Tužilaštvo BiH i Okružno tužilaštvo Banjaluka ukoliko nastave raditi po staroj praksi zločince vjerovatno nikad neće ni stići ruka pravde:

„Direktni nalogodavci i izvršioci nisu procesuirani, niti je otvoren poseban predmet kada su u pitanju masovne grobnice Tomašica, Hrastova glavica, ni Starih Kevljana, niti jame Lisac, osim Korićanskih stijena gdje je predmet dobio svoj konačni epilog iako su imena zločinaca dobro poznata tužilaštvu. Zna se da je Ibrahim Ferhatović iz Hambarina jedini preživio strijeljanje, a zahvaljujući njemu došlo se do istine. Nažalost on je kasnije poginuo od minobacačke granate“.

Načelnik opštine Sanski Most Faris Selimbegović se danas obratio prisutnima na Hrastovoj glavici, te istakao da je poslao poruke da fašizam nikad ne miruje, a najbitnije je da svi lideri u BiH prihvate činjenicu da se protiv fašizma mora boriti istinom i pohvalio je sve one koji su spremni na pomirenje.

„To je jedini put da se na ovim prostorima prevaziđe sve, a rekao sam da u proteklih 25 godina nije bilo pomaka koliko je bilo posljednjih godinu dana koje je pokazao gradonačelnik Prijedora Milenko Đaković i gradska uprava u Prijedoru. To su još uvijek mali koraci, ali Bošnjacima su itekako značajni, jer samo ako se Bošnjak osjeća slobodno u Prijedoru, na taj način živi i radi i isto tako Srbin u Sanskom Mostu, onda možemo pričati o suživotu“, kaže Selimbegović.

Među ubijenima na Hrastovoj glavici je bio i poznati prijedorski ljekar i ekspert Ujedinjenih nacija Esad Sadiković, a u Pozorištu Prijedor će večeras biti organizovano „Veče sjećanja na dr. Esu Sadikovića“.

Ekshumacija jame Hrastova glavica je izvršena 1998. godine, a na tom mjestu su pored posmrtnih ostataka logoraša pronađena i dva skeletna ostatka Sanjanina, ubijena tokom Drugog svjetskog rata.

Na lokalitetu Hrastova glavica je izgrađeno Spomen-obilježje, a autor idejnog projekta je sanski arhitekta Haris Zulić. Spomen-obilježje je izgrađeno u obliku tradicionalne bosanske čatrnje, a kroz otvor je vidljivo usko grlo prirodne jame, u koju su bacana tijela ubijenih logoraša. Čatrnja se nalazi na postolju koje je izgrađeno u obliku stilizovane suze kao trajno podsjećanje na zločin koji se desio prije 25 godina.

Do sada je pronađeno 2.325 prijedorskih žrtava iz posljednjeg rata. Ubijeni Bošnjaci i Hrvati pronađeni su na više od 450 lokaliteta, od toga 98 masovnih grobnica. Na području Prijedora, ali i u drugim gradovima: Sanskom Mostu, Bosanskoj Gradišci, Bosanskom Novom, Bosanskoj Dubici, Skender Vakufu, Bosanskoj Krupi, Vukosavlju, Banjaluci, Hrvatskoj Kostajnici i drugim gradovima…

Današnjem sjećanju na žrtve zločina na Hrastovoj glavici, kojeg su organizovali Udruženja logoraša iz USK-a, Udruženju logoraša Prijedora, Kozarca i Sanskog Mosta, te Fondacije „Idriz Jakupović“, prisustvovali su članovi porodica ubijenih žrtava, predstavnici društveno-političkog života i brojni građani iz Kozarca, Prijedora i Sanskog Mosta.

(Kliker.info-AA)


///////////////////////////////////


ODLAZAK KRALJA SPRINTA: Pogledajte kako je veliki Usain Bolt izgubio u finalu Svjetskog prvenstva na 100 metara, a pobjednik mu se naklonio (VIDEO)

ODLAZAK KRALJA SPRINTA: Pogledajte kako je veliki Usain Bolt ...


//////////////////////

NE MOŽE BEZ USTAŠKOG POZDRAVA Pripreme za Thompsonov večerašnji koncert u Slunju traju već danima... (FOTO) - 3

NE MOŽE BEZ USTAŠKOG POZDRAVA Pripreme za Thompsonov ...

//////////////////////////
MLADEN MARKAČ: 'Srbi znali za 'Oluju', Mrkšić mi rekao u Haagu'

MLADEN MARKAČ: 'Srbi znali za 'Oluju', Mrkšić mi rekao u Haagu ...

05.08.2017.

KEMAL KURSPAHIĆ: ZAPALJIVE GRANICE

Kemal Kurspahić : Zapaljive granice


August 05. 2017.


Američki potpredsjednik Majk Pens (Mike Pence) je, učestvujući ovih dana u Podgorici  na zasjedanju osam zapadnobalkanskih zemalja okupljenih oko Jadranske povelje, ukazao na riječ koja je oduvijek bila ključ u pitanjima rata i mira u regionu: granice.

Piše : Kemal Kurspahić (RSE)

“Kao što dobro znate, Rusija nastavlja da traži promjene granica silom. I ovdje, na Zapadnom Balkanu, Rusija je radila na destabilizaciji regiona, podrivanju vaših demokratija i da vas podijeli među sobom i od ostatka Evrope”, rekao je.

U tom kontekstu naglasio je američko poštovanje za hrabrost Crne Gore u odbacivanju ruskih pritisaka, i čak sponzoriranja pokušaja državnog udara , u nedavnom pridruženju NATO savezu.

Olako poigravanje granicama, bilo da je dolazilo iznutra – unutar regiona – ili od ponekad i dobronamjernih stranih posrednika koji nisu razumjeli eksplozivni potencijal crtanja novih granica, proizvelo je ratni požar u bivšoj Jugoslaviji devedesetih: akademsko insistiranje na projektu “svi Srbi u jednoj državi” potaklo je zauzimanje i “etničko čišćenje” širokih područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine; tajni pregovori predsjednika Srbije i Hrvatske, Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana, o prisvajanju dijelova Bosne i Hercegovine za “veliku Srbiju” i “veliku Hrvatsku” bilo je inspiracija “udruženog zločinačkog poduhvata” a svaka nova karta podjele predstavljena u mirovnim pregovorima vodila je novim talasima “etničkog čišćenja” s teritorija namijenjenih jednoj ili drugoj grupi.

Na kraju je pokušaj progona većinskog albanskog stanovništva s Kosova doveo do odlučne međunarodne intervencije kojom je okončana decenija brutalnog nasilja na Balkanu i bar za neko vrijeme stavljena tačka na etno-teritorijalne fantazije.

One se, naime, u nekim oblicima ponovo javljaju u razmišljanjima o budućnosti Zapadnog Balkana. Ta očekivanja kako bi možda ipak moglo doći do popuštanja međunarodnog stava o “punom poštovanju suvereniteta i teritorijalnog integriteta” postjugoslovenskih država glavni su razlog što Bosna i Hercegovina, Srbija i Makedonija do sada nisu znatno više napredovale prema pridruženju Evropskoj Uniji: u Bosni i Hercegovini su proevropske reforme nekako uvijek u drugom planu u odnosu na zapaljive ideje “otcjepljenja” ili “trećeg entiteta”; u Srbiji je prepreka potpunom posvećivanju evropskom projektu očekivanje da bi se svijet mogao predomisliti u vezi s Kosovom čiju je nezavisnost do sada priznalo 114 država i više međunarodnih organizacija; Makedonija je – osim nerješivog problema s imenom  sa Grčkom – izgubila godine u unutrašnjim etničkim sporenjima da bi tek nedavno sa izborom nove demokratske vlasti krenula u nadoknađivanje propuštenog.

Granicama se nerijetko bave i više ili manje dobronamjerni stranci

Granicama se nerijetko bave i više ili manje dobronamjerni stranci

Ali, balkanske igre s granicama nisu samo politički najunosnija opcija lokalnih političara koji, prijeteći novim podjelama ili se predstavljajući kao najveći čuvari postojećih granica, uspijevaju da na tim temama pobjeđuju na izborima i opstaju na vlasti. Prekrajanje ili očuvanje granica u izborima na Balkanu potiskuje u drugi plan sve ostalo: korupciju, pljačku, bogaćenje, nepotizam, klijentelizam.

Granicama se nerijetko bave i više ili manje dobronamjerni stranci.

Slušao sam, recimo, ovih dana razgovor dugogodišnjih američkih eksperata za balkanska pitanja o tome – kuda ide region. Neki od njih tome pristupaju gotovo “jugonostalgičarski” sjećajući se kako je u njihovoj akademskoj mladosti Jugoslavija – s nepokolebljivom nezavisnošću od Sovjetskog Saveza – bila i najbliža osmatračnica za zbivanja iza “željezne zavjese” i za njih su postjugoslovenske države nikad potpuno prihvaćena realnost a njihove granice “administrativne i proizvoljne” pa tako podložne i mogućim preispitivanjima i promjenama: zašto ne dozvoliti i “samoopredjeljenje” Republike Srpske i neku “konsolidaciju” većinskih hrvatskih područja pa eto i malu muslimansku državu u Bosni i Hercegovini i zašto ne podržati sporazumijevanje Beograda i Prištine o razmjeni opština i teritorija?

Njima se – iz drugačijih motiva – pridružuju i oni koji su proteklih godina navikli da simpatije za nacionalistički avanturizam naplaćuju bilo u vidu savjetničkih naknada ili akademskog, autorskog i političkog uvažavanja na čestim gostovanjima uz najviše počasti u područjima u kojima su ideje podjele politički unosne.

U rijetkim razgovorima o Balkanu u Vašingtonu učestvuju, naravno, i oni koji su diplomatski ili vojno doprinosili postizanju Dejtonskog mirovnog sporazuma. Na pitanja zašto misle kako Sjedinjene Države, ni Evropska Unija, nikad neće dozvoliti podjelu, njihov odgovor je jednodušan: jedno – za Zapad je danas još više nego što je to bilo u Dejtonu neprihvatljivo “rješenje” koje bi vodilo stvaranju ekskluzivno muslimanske države građana nezadovoljnih podjelom; i drugo – ne možete imati demokratski referendum na područjima sa kojih su “etnički očišćeni” svi koji bi glasali protiv.

Tako euroatlantske integracije, ispunjavanje uslova za pridruženje Evropskoj Uniji i onih koji to žele NATO-u, ostaju jedino prihvatljiva perspektiva dugoročne stabilnosti i bezbjednosti regiona. To je i okvir u kojem svi Srbi, istina, neće živjeti u jednoj državi ali će živjeti po istim standardima vladavine zakona kao i svi njihovi sunarodnici. I svi susjedi.

////////////////////////

Godišnjica zločina u jami Hrastova glavica : Sjećanje na 124 ubijena prijedorska logoraša

August 05. 2017.



Prirodna jama Hrastova glavica kod Sanskog Mosta je 6. avgusta 1992. godine bila mjesto likvidacije i masovna grobnica, gdje su u jamu duboku 25 metara bačena tijela 124 ubijena logoraša iz logora „Keraterm“ i „Omarska“.

U znak sjećanja na stradale u ovom zločinu, koje su počinile srpske paravojne formacije, ubijenim logorašima danas je proučena Fatiha, a na otvor jame je položeno cvijeće.

Enisi Suhonjić je suprug, koji je tada imao 40 godina, ubijen i bačen u jamu. Odveden je kako kaže 23. jula iz kuće, navodno u policiju da da izjavu, ali je preko prijatelja saznala da je u logoru ”Keraterm”. Ona ga je zadnji put vidjela ispred tog logora 1. augusta, kada mu je donijela nešto hrane. Muž joj je radio kao vozač u Nacionalnom parku „Kozara“, a bio je i poznati prijedorski muzičar.

„Petog augusta su odvedeni iz logora i pobijeni su ovdje na Hrastovoj glavici. Od policije u Sanskom Mostu sam dobila informaciju da mi je muž pronađen i išla sam sa dvije kćerke, svekrom i svekrvom da ga identifikujemo u Šejkovači. Prepoznali smo ga po zubima. Strašno je bilo, na podu je ležalo 124 skeleta, ali našli smo ga i sahranili, mada smo opet poslije par godina morali dati krv da bi se uradila DNK analiza. Međutim, prije četiri godina su među masom kostiju pronašli jednu njegovu kost, pa smo supruga ponovo morali otkopati, a o stresu i bolu da i ne govorimo“, kaže Enisa.

Enisin bol dijeli i Vezira Bašić iz Hambarina, čiji je muž ubijen na Hrastovoj glavici. Sin je ubijen u Rizvanovićima.

„Muž mi je bio u logorima ‘Keraterm’ i ‘Omarska’ i ovdje je ubijen. Saznala sam za to 1998. godine i prepoznala sam ga po odjeći. Sin mi je nađen u Tomašici 2014. godine. Svi smo ožalošćeni. Svi. U mojoj familiji više nema muška. Boli ovo, itekako boli. Muž je nakon sahrane ponovo ekshumiran i sad se nalaze kosti u hali Šejkovača, jer se čeka na DNK analizu“, pričala je Vezira za Anadolu Agency (AA).

Mirsad Duratović, predsjednik Regionalnog saveza Udruženja logoraša regija Banjaluka i bivših logoraša ”Keraterma”, ”Omarske” i ”Trnopolja” rekao je da su iz logora ”Omarska” i ”Keraterm” 124 logoraša odvedeni na razmjenu koja nije uspjela, a potom dovedeni na Hrastovu glavicu gdje su monstruozno ubijeni, a potom pobacani u jamu.

„U Prijedoru tragamo još za 673 lica, određen broj se nalazi u hali Šejkovača u Sanskom Mostu, gdje se čeka na identifikaciju“, rekao je Duratović i napomenuo da nalogodavci i izvršioci zločina na Hrastovoj glavici još uvijek nisu odgovarali pred licem pravde te napomenuo da Tužilaštvo BiH i Okružno tužilaštvo Banjaluka ukoliko nastave raditi po staroj praksi zločince vjerovatno nikad neće ni stići ruka pravde:

„Direktni nalogodavci i izvršioci nisu procesuirani, niti je otvoren poseban predmet kada su u pitanju masovne grobnice Tomašica, Hrastova glavica, ni Starih Kevljana, niti jame Lisac, osim Korićanskih stijena gdje je predmet dobio svoj konačni epilog iako su imena zločinaca dobro poznata tužilaštvu. Zna se da je Ibrahim Ferhatović iz Hambarina jedini preživio strijeljanje, a zahvaljujući njemu došlo se do istine. Nažalost on je kasnije poginuo od minobacačke granate“.

Načelnik opštine Sanski Most Faris Selimbegović se danas obratio prisutnima na Hrastovoj glavici, te istakao da je poslao poruke da fašizam nikad ne miruje, a najbitnije je da svi lideri u BiH prihvate činjenicu da se protiv fašizma mora boriti istinom i pohvalio je sve one koji su spremni na pomirenje.

„To je jedini put da se na ovim prostorima prevaziđe sve, a rekao sam da u proteklih 25 godina nije bilo pomaka koliko je bilo posljednjih godinu dana koje je pokazao gradonačelnik Prijedora Milenko Đaković i gradska uprava u Prijedoru. To su još uvijek mali koraci, ali Bošnjacima su itekako značajni, jer samo ako se Bošnjak osjeća slobodno u Prijedoru, na taj način živi i radi i isto tako Srbin u Sanskom Mostu, onda možemo pričati o suživotu“, kaže Selimbegović.

Među ubijenima na Hrastovoj glavici je bio i poznati prijedorski ljekar i ekspert Ujedinjenih nacija Esad Sadiković, a u Pozorištu Prijedor će večeras biti organizovano „Veče sjećanja na dr. Esu Sadikovića“.

Ekshumacija jame Hrastova glavica je izvršena 1998. godine, a na tom mjestu su pored posmrtnih ostataka logoraša pronađena i dva skeletna ostatka Sanjanina, ubijena tokom Drugog svjetskog rata.

Na lokalitetu Hrastova glavica je izgrađeno Spomen-obilježje, a autor idejnog projekta je sanski arhitekta Haris Zulić. Spomen-obilježje je izgrađeno u obliku tradicionalne bosanske čatrnje, a kroz otvor je vidljivo usko grlo prirodne jame, u koju su bacana tijela ubijenih logoraša. Čatrnja se nalazi na postolju koje je izgrađeno u obliku stilizovane suze kao trajno podsjećanje na zločin koji se desio prije 25 godina.

Do sada je pronađeno 2.325 prijedorskih žrtava iz posljednjeg rata. Ubijeni Bošnjaci i Hrvati pronađeni su na više od 450 lokaliteta, od toga 98 masovnih grobnica. Na području Prijedora, ali i u drugim gradovima: Sanskom Mostu, Bosanskoj Gradišci, Bosanskom Novom, Bosanskoj Dubici, Skender Vakufu, Bosanskoj Krupi, Vukosavlju, Banjaluci, Hrvatskoj Kostajnici i drugim gradovima…

Današnjem sjećanju na žrtve zločina na Hrastovoj glavici, kojeg su organizovali Udruženja logoraša iz USK-a, Udruženju logoraša Prijedora, Kozarca i Sanskog Mosta, te Fondacije „Idriz Jakupović“, prisustvovali su članovi porodica ubijenih žrtava, predstavnici društveno-političkog života i brojni građani iz Kozarca, Prijedora i Sanskog Mosta.

(Kliker.info-AA)

05.08.2017.

IZGRADNJOM PELJEŠKOG MOSTA BiH BI BILA KOPNENA DRŽAVA

HALID GENJAC: "Izgradnjom Pelješkog mosta BiH bi bila kopnena država"

"BiH ima svoje teritorijalne vode i u skladu sa UN konvencijom o pravima mora ima pravo na priključni koridor od svojih teritorijalnih voda do otvorenih mora"



Image result for halid genjac fotos

Na današnjoj vanrednoj press konferenciji SDA javnosti se obratio predsjednik Glavnog odbora SDA Halid Genjac o temi "Izgradnja Pelješkog mosta".

 

Genjac je istakao kako Predsjedništvo BiH nikada nije dalo saglasnost da se potpiše bilo kakav dokument u vezi Pelješkog mosta.

 

"BiH ima svoje teritorijalne vode i u skladu sa UN konvencijom o pravima mora ima pravo na priključni koridor od svojih teritorijalnih voda do otvorenih mora.

 

Taj priključni koridor podliježe apsolutnoj slobodi komunikacije i na njemu je zabranjena gradnja vještačkih otoka ili bilo kakvih drugih građevina.

 

Da je to koridor, utvrdiće se nakon razgraničenja prava na more između BiH i Hrvatske. Prije toga, nisu moguće nikakve aktivnosti, jer kao što vidite prvo treba utvrditi pitanje priključnog koridora i onda tretirati taj priključni koridor u skladu sa konvencijamama", naglasio je Genjac.

 

Kazao je i kako Hrvatska tretira teritorijalne vode BiH i njeno pravo na priključni koridor suprotno UN konvenciji o pravima mora i da tu imamo spor.

 

"Netačne su tvrdnje da Hrvatska gradi most na svom teritoriju. Nedopustivom gradnjom mosta bi se blokirala ta jedina pomorska veza za ostalim državama svijeta i tako bi se BiH pretvorila u kopnenu državu a odsijecanje od međunarodnih voda, država bi se spriječila da ostvaruje prava koja joj pripadaju kao pomorskoj državi", dodao je.

 

Naglasio je i kako uprskos svemu navedenom, Hrvatska insistira na izgradnji mosta na međunarodnom plovnom putu i da pri tome Hrvatska obmanjuje i javnost i institucije UN-a, navodeći kako ima saglasnost BiH, što su neistinite tvrdnje.

 

"Stranka SDA je potpuno opredijeljena za dobrosusjedske saradnje između BiH i Hrvatske i podržaćemo sve institucije da rade na razvijanju dobrih odnosa, međutim dobra susjedska saradnja i dobri odnosi su mogući isključivo uz međusobno poštovanje prava obje države.

 

Imajući sve navedeno u vidu, želim da vas obavijestim da će stranka SDA u pismu koje je pripremljeno sve evropske parlamentarce upoznati sa navedenim činjenicama, a zamolićemo za podršku i pomoć pri revidiranju odluke o dodjeli sredstava jer smatramo da se desio neobjašnjivi previd, tu odluku treba revidirati", naglasio je predsjednik Glavnog odbora SDA.

 

Naveo je i kako je problem shvaćen na vrijeme, ali da je bilo potrebno vremena da se izvrši prikupljanje svih materijala, da se ustanove relevantne činjenice.

 

Naglasio je i kako je ovo pitanje moguće riješiti dogovorom na način da se poštuju konvencije, prava i uzajamni i međusobni suverenitet, a ako ne bude moguće na taj način, kako je istakao, sasvim je moguće da BiH poduzme korake na relevatnim sudskim instancama.

 

Rekao je i kako je Hrvatska odbijala rješenje koje uvažava obavezujuće međunarodni pravni poredak i da je zbog toga prošlo 9 godina.

 

Po završetku press konferencije, Genjac je ponovio kako je jednoglasan stav Predsjedništva BiH, a to je da se ne dozvoljava gradnja mosta dok se ne riješi definisanje crte graničenja između Hrvatske i BiH i da je taj stav važeći i nije promijenjen.

 

(N1)

///////////////////////////////////

NASLOV U JUTARNJEM LISTU: "Hrvatska pred novim međunarodnim sporom - Izetbegović želi srušiti projekt Pelješkog mosta"

Današnja press konferencija predsjednika GO SDA, Halida Genjca, na kojoj je problematizirao izgradnju Pelješkog mosta, privukla je značajnu pažnju medija u Hrvatskoj koji naglašavaju važnu činjenicu da BiH nikada nije dala suglasnost za izgradnju ovog mosta te izražavaju bojazan da bi spor mogao okončati na međunarodnom arbitražnom sudu.



NASLOV U JUTARNJEM LISTU: 'Hrvatska pred novim međunarodnim sporom - Izetbegović želi srušiti projekt Pelješkog mosta'

Kako Hina piše, spor oko gradnje Pelješkog mosta između Bosne i Hercegovine i Hrvatske ponovo će biti otvoren pri čemu je moguća i međunarodna arbitraža poput one u slučaju morske granice u Savudrijskoj vali, a vladajuća bošnjačka Stranka demokratske akcije (SDA) pridružit će se zahtjevu kojeg je u parlamentu BiH pokrenula grupa parlamentaraca da se taj projekt zaustavi sve dok se ne riješi otvoreno pitanje morske granice kod Neumskog zaljeva, najavio je u subotu predsjednik Glavnog odbora SDA Halid Genjac.

 

"Na izvanrednoj stranačkoj konferenciji za novinstvo u Sarajevu Genjac je ustvrdio kako BiH zapravo nikada nije dala službenu suglasnost za gradnju Pelješkog mosta kao i da ne stoje argumenti da bi se on gradio u hrvatskim teritorijalnim vodama jer je potez između Komarne i Pelješca, kako su procijenili u SDA, zapravo područje koje predstavlja međunarodni koridor za pristup BiH otvorenome moru", piše Hina.

 

"BiH nikada nije dala suglasnost na gradnju Pelješkog mosta. Bez toga ona je nelegalna i predstavlja kršenje međunarodnih konvencija, a posebice Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora", kazao je Genjac.

 

"Pritom se kao na konačno i obvezujuće pozvao na stajalište Predsjedništva BiH koje je na sjednici održanoj 17. listopada 2007. godine zaključilo kako je BiH protiv gradnje Pelješkog mosta do rješavanja otvorenih pitanja vezanih za rješavanje morske granične crte između dvije države", piše Hina.

 

Predsjedništvo BiH tada je pozvalo Hrvatsku da ne poduzima nikakve "jednostrane radove" na gradnji mosta.

 

Hina citira Genjca koji je kazao kako je o svemu tome 23. aprila 2009. tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović upoznao hrvatski državni vrh, a Predsjedništvo BiH nakon toga nikada nije usvojilo bilo kakve zaključke kojima bi izmijenio stajališta u odnosu na gradnju Pelješkog mosta.

 

To što su u međuvremenu razgovarali predstavnici vlada dvije zemlje i članovi stručnih radnih skupina dogovorivši pritom i izmjene u prvobitnom projektu mosta po Genjčevu sudu nema nikakvu posebnu težinu jer su konačne odluke o suglasnosti isključivo u rukama Predsjedništva BiH, a ono nikome nije dalo suglasnost da potpiše bilo kakav međudržavni sporazum o tome.

 

Predsjednik Glavnog odbora SDA ističe kako je jasno da pitanje razgraničenja na moru nije riješeno, a nema ni suglasnosti iz BiH za gradnju mosta pa mu je nejasno kako je Europska komisija mogla odobriti sredstva za gradnju mosta "koja je ilegalna".

 

Konvencija UN-a o pravu mora, kako to tumače u SDA, jasno precizira pravo BiH na priključni koridor od svojih teritorijalnih voda do otvorenog mora, a on pak podliježe režimu slobodne plovidbe bez ikakvih ograničenja što uključuje zabranu gradnje umjetnih objekata na takvom plovnom putu.

 

Analogiju vide u arbitraži o morskoj crti razgraničenja Hrvatske i Slovenije kojom je Slovenija dobila isti takav koridor.

 

"Netočne su tvrdnje da Hrvatska gradi most u svojim vodama jer je to međunarodni priključni koridor", ustvrdio je Genjac optužujući Hrvatsku da gradnjom Pelješkog mosta ugrožava teritorijalni suverenitet BiH i krši međunarodni pravni poredak.

 

Kao prvi korak ka zaustavljanju gradnje Pelješkog mosta u SDA su predvidjeli slanje pisma zastupnicima u Europskom parlamentu iz narodnjačkih stranaka od kojih će zatražiti potporu za reviziju odluke Europske komisije o dodjeli financijske pomoći Hrvatskoj za gradnju mosta.

 

Od Vijeća ministara BiH kojega vodi SDA-ov Denis Zvizdić u njegovoj stranci očekuju da postupi sukladno zahtjevima Zastupničkog doma parlamenta BiH od 5. srpnja i uputi prosvjednu notu Hrvatskoj te zatraži prekid svih radova uključujući raspisivanje natječaja za izvođača do rješavanja spornih pitanja.

 

Problem je, konstatirao je Genjac, moguće riješiti dogovorom uz poštivanje međunarodnog prava i suvereniteta BiH.

 

"Ako to ne bude moguće riješiti na taj način sasvim je moguće da BiH poduzme korake u smislu zaštite svojih prava na relevantnim međunarodnim sudskim institucijama", kazao je Genjac podsjećajući kako je mogućnost arbitraže spomenuta i u zaključcima Predsjedništva BiH iz 2007. godine.

 

Pitanje gradnje Pelješkog mosta Zastupnički dom parlamenta Bosne i Hercegovine aktualizirao je početkom srpnja, a na prvoj narednoj sjednici zakazanoj za 6. rujna trebao razmatrati izvješće Vijeća ministara BiH o planovima za njegovu gradnju.

 

Raspravu su inicirali zastupnici oporbene Demokratske fronte (DF) te trojica zastupnika koji su ranije bili članovi SDA a ranije ove godine su iz te stranke isključeni te djeluju unutar kluba nazvanog Nezavisni blok (NB).

 

No, i neki zastupnici SDA poput Šemsudina Mehmedovića izričito se zalažu da parlament BiH poduzme sve kako bi gradnja mosta bila zaustavljena s obrazloženjem kako bi on ugrozio pristup brodova međunarodnim vodama iz Neumskog zaljeva.

 

Mehmedovićevu zahtjevu sada se odlučio priključiti i vrh SDA.

 

Hina piše kako je Hrvatska u proteklim godinama uvažila sve primjedbe što su ih vlasti BiH iznosile u odnosu projekt Pelješkog mosta za koji je definitivno utvrđeno kako bi se gradio u hrvatskim teritorijalnim vodama i to na udaljenosti od najmanje 400 metara od vjerojatne crte razgraničenja s BiH na moru.

 

Tako je izmijenjen i prvobitni projekt pa je visina tzv. svijetlog otvora mosta povećana na 55 metara, a raspon između stubova na 200 metara što omogućuje prolazak i najvećih brodova ka Neumskom zaljevu.

 

Hina javlja da su u Predsjedništvu BiH trenutno podijeljena stajališta oko gradnje Pelješkog mosta. Bošnjački član Bakir Izetbegović opetovano je isticao kako BiH mora štititi svoje interese dok je hrvatski član Dragan Čović na stajalištu kako je most koristan za obje države, a za BiH bi bio posebno važan jer bi se eliminirali prometni čepovi kroz Neum.

//////////////////////////

HALID GENJAC: 'Izgradnjom Pelješkog mosta BiH bi bila kopnena država'

HALID GENJAC: "Izgradnjom Pelješkog mosta BiH bi bila kopnena država"

/////////////////////////////////////////

Bosna i Hercegovina

Subota, 5. avgust/kolovoz 2017.

///////////////////////////////

//////////////////////


Kersten Knipp : Povratak u ruševine – Asadova pobjeda

Asadov režim osvaja od pobunjenika selo po selo, teritoriju po teritoriju. U decembru prošle godine, pobunjenici se povukli u istočni dio Alepa, u martu ove godine su predali svoje bivše [...]

04.08.2017.

DUŠKO VUJOŠEVIĆ ODGOVORIO DODIKU: NISAM NACIONALISTA, LJUDE DIJELIM SAMO NA DOBRE I LOŠE

Vujošević odgovorio Dodiku: Nisam nacionalista, ljude dijelim samo na dobre i loše


August 04. 2017.


Košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine u subotu u Sarajevu igra utakmicu pretkvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2019. godine protiv reprezentacije Slovačke, piše agencija Patria.

Utakmica protiv Slovačke biće prilika da naši momci ostvare prvu pobjedu u pretkvalifikacijama, s obzirom da smo u prvom kolu poraženi u Švedskoj.

Selektor naše reprezentacije Duško Vujošević pozvao je sve medije i navijače da stanu uz ovu mladu reprezentaciju, koja je neiskusna, i treba joj svaka podrška kako bi došla do uspjeha.

– Nadam se da će mediji pomoći da se utakmica podigne na jedan veći nivo i da ekipa dobije značajnu podršku. Momci su odradili svaki trening sa velikom energijom. Žrtvovali su se za svoj napredak i formiranje tima. Bilo je svakakvih situacija, povreda, nedovoljno oporavljenih koji su igrali i to zaslužuje pažnju i poštovanje – istakao je Vujošević.

Selektor je naglasio kako je utakmica sa Švedskom pokazala sve naše slabosti, ali i veliku borbenost naših mladih igrača, koji su jednostavno izgarali na parketu za svaku loptu.

– Ova mlada ekipa je pokazala da niko ne može računati da će BiH u ovakvom sastavu biti ekipa protiv koje se može lako igrati. Ne bih posebno govorio o pojedinačnom učinku, ova reprezentacija treba da pomogne ovim momcima da postanu pravi igrači, da imaju ljubav prema ovoj reprezentaciji i da je gledaju kao svoje ognjište – kazao je selektor.

Vujošević je javno pohvalio Alexa Renfroea, Amerikanca koji nastupa za našu reprezentaciju, kji je zbog povrede kasnio na pripreme, ali je u utakmici sa Švedskom pokazao koliko mu je stalo do dresa reprezentacije. Renfroe je najavio da će se poslije ovih pretkvalifikacija oprostiti od igranja za reprezentaciju.

– Kada je u pitanju Musa, radi se o velikom talentu i grijeh bi bio to upropastiti. On radi sa ogromnom energijom, posvećen je potpuno košarci, to mu je najvažnije u životu, mislim da mu je protiv Bjelorusije namjerno slomljen nos, i bilo je upitno da li ce uopće igrati, ali je pokazao ogromnu želju. Dobio je velika prava, ali i veliku obavezu, često se zanese, ali nadam se da se to neće dešavati – pohvalio je selektor i Džanana Musu koji je protiv Švedske igrao s maskom na licu zbog slomljenog nosa u prijateljskoj utakmici protiv Bjelorusije.

Posebno se selektor osvrnuo na prozivke Igora Dodika, sina predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, koji je selektoru zamjerio što u reprezentaciji nema nijednog igrača Igokee.

– Ja sam čovjek Jugosloven i dijelim ljude samo na dobre i loše. Znaju ljudi iz Republike Srpske koliki sam ja „nacionalista“ i koliko može da se utiče na mene. Svi igrači koji su došli imali su isti tretman. Nakon toga gledali smo sve stvari i mijenjali tretman. Kada je Igor Dodik napisao to sto je napisao na Twiteru mislio sam da je to šala. Ovom timu je potreban mir, ne želim da tim ili neki igrač bude taoc mojih izjava. Gajić je tek došao u Igokeu, a koliko sam nepravedan prema njemu pokazuje činjenica da sam mu dao kapitensku traku u pripremnim utakmicama. Neke je odigrao lošije i u dogovoru sa saradnicima sam ga stavio van tima. Talić je u prosjeku igrao četiri sekunde prošle sezone. Glogovac je posuđen igrač Mega Leksa u Igokei, dok se Draško Albijanić ne vraća u Igokeu, bar tako mi je rekao. Ja ne mogu da shvatim da postoje ljudi koji broje krvna zrnca. Mene samo interesuje kakav je to čovjek i igrač. Za reprezentaciju nije dobro da se vrši bilo kakva doza pritiska i da se neko gura – istakao je Vujošević.

Nakon pohvala Renfroea i Muse, te odgovora Dodiku, selektor Vujošević se osvrnuo i na utakmicu potiv Slovačke.

– Slovačka je dosadašnjim rezultatima kreirala sliku da se radi o laganoj utakmici. Međutim, najteže je dobiti unaprijed dobijene utakmice. Znam pojedine igrače, znam da im je najjača snaga unutrašnja igra i da iz toga pokušaju napraviti neku igru. Znaju da imamo želju da dobijemo utakmicu i probat će to iskoristiti. Vjerovatno će igrati zonsku odbranu kako bi nam stvorili dodatne probleme. Mi sa maksimalnom energijom i velikom željom moramo smanjiti nervozu koja je prisutna i doći do pobjede – zaključio je Vujošević.

Džanan Musa nije želio puno pričati, samo je poručio da će igrati sve što imaju reći sutra na parketu Skenderije.

– Selektor je već sve rekao, što se može reći, na nama je da sve ono sto je selektor zacrtao pokušamo odraditi, nema svrhe da puno pričamo nego da na terenu damo i zadnju kap krvi i dođemo do pobjede – poručio je jedan od najboljih mladih igrača Evrope.

Sličnog razmišljanaj je i Aleksandar Lazić, koji je pozvao navijače da dođu u dvoranu i pomognu igračima da dođu do pobjede.

– Što se tiče utakmice potrudit ćemo se da damo svoj maksimum. Očekuje nas izuzetno teška utakmica, ali mislim da uz podršku navijača možemo ostvariti pobjedu – zaključio je Lazić.

Utakmica između Bosne i Hercegovine i Slovačke igra se sutra u 20 sati u dvorani Mirza Delibašić u Sarajevu.

(Kliker.info-NAP)

////////////////////////////////////////

IZETBEGOVIĆ NA IGMANU: Sačuvat ćemo istinu o ratu u BiH

Član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, prisustvovao je današnjoj manifestaciji na Igmanu "Odbrana BiH - Igman 2017". a u govoru je poručio da su bh. patriote tih sudbonosnih dana pokazali one svoje najbolje karakteristike, hrabrost, inat, kreativnost...".



IZETBEGOVIĆ NA IGMANU: Sačuvat ćemo istinu o ratu u BiH

-Umorit će se oni koji nisu upravu, oni koji ne vole Bosnu i Hercegovinu, a oni koji je vole neće posustati, poručio je član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović s manifestacije ''Odbrana BiH-Igman 2017'' čiji je centralni dio održan danas na Igmanu. 

 

Izetbegović je podsjetio na godine kada je BiH bila napadnuta naglašavajući da je 1993. bila najteža, a da je već u drugoj polovini naredne godine BiH bila ravnopravna, a 1995. nije izgubila niti jednu bitku.

 

- Te godine su se osvetili na Žepi i Srebrenici. To se nikada ne smije zaboraviti, i ništa od 1992. do 1995. godine - naglasio je Izetbegović te istakao da istinu o odbrani BiH treba ponavljati u kontinuitetu jer se pojavljuju nestine kojima žele uništiti BiH, ponovo.

 

Te neistine, naveo je Izetbegović, plasirane su pod objašnjenjem da su dobro za narod, a ustvari su, po njegovim riječima, napadi na vlade, referendumi te krivljenje i revidiranje istine.

 

- Ne trebamo nasjedati na priče, trebamo biti jaki - rekao je Izetbegović te dodao da BiH mora biti jaka zbog sebe i onih koji joj ne žele dobro jer i oni ''slome zube kad nas potcjene''.

 

Poručio je da sve u BiH treba umrežiti sloga, unutrašnja reintegracija, sigurnost i stabilnost.

 

"Uvijek se treba sjetiti cijele naše borbe, svega onoga što smo uradili da ova zemlja ne propadne. Jer, po vojnoj logici, ona je trebala pasti za 10, 20, 30, 50 dana. Nikada nije pala, unatoč potpunoj disproporciji u naoružanju. Mislim da je odgovor u tome što smo mi stajali na pravoj strani, što smo voljeli ovu zemlju, sve njene ljude, svaku njenu i džamiju i crkvu, most. Što smo branili ono što je suština ove zemlje, suživot, što smo branili civilizacijske vrijednosti u njoj", poručio je Izetbegović.

 

Sve više se, prema njegovim riječima, posvećuje pažnja obilježavanju ovakvih događaja, ali i prisjećanju svih hrabrih ljudi koji su dali svoje živote za odbranu ove zemlje.

 

"Nije se naš narod zamorio od toga. Danas smo čuli izvanrednu kasidu o herojima BiH. Imamo novi talas sjećanja, ponovo se pišu knjige o tome, radit ćemo i filmove o tome i nećemo dopustiti da se ta istina relativizira, da se strane izjednače niti da se zaboravi. Sačuvat ćemo istinu o ratu u BiH", dodao je član Predsjedništva BiH.

04.08.2017.

BRITANSKI AMBASADOR EDWARD FERGUSON : POLITIČARI TROŠE VRIJEME KOJE BOSNA I HERCEGOVINA NEMA

Britanski ambasador Edward Ferguson : Političari troše vrijeme koje Bosna i Hercegovina nema


August 04. 2017.


Britanski ambasador  u Bosni i Hercegovini Edward Ferguson  upozorio je da se BiH ponovo nalazi u problematičnoj fazi jer su reforme u toj zemlji zaustavljene, a njeni političari koncentrirani su uglavnom na međusobne sukobe.

U intervjuu banjolučkim Nezavisnim novinama Ferguson je kazao kako takvo stajalište dijeli cijela međunarodna zajednica, uključujući i konstataciju da političari u BiH svojim djelima pokazuju kako im uopće nije stalno poduprijeti proces europskih integracija svoje zemlje.

“Europska unija je dala jasan signal da BiH sada ozbiljno riskira ponovni zastoj na svom europskom putu. Kontinuitet u provedbi reformi je zaustavljen. Umjesto da predlažu rješenja za ozbiljne ekonomske i socijalne probleme s kojima se suočavaju obični građani, većina vaših političara se međusobno raspravlja i troši vrijeme koje ova zemlja nema. Ostatak regije se kreće ka članstvu u EU provodeći reforme i gradeći infrastrukturu, a BiH ponovo zaostaje”, kazao je Ferguson.

Ocijenio je kako bi u ovom trenutku vlasti na svim razinama morale pokazati više odlučnosti u provedbi reformi, a oporbi je poručio da odustane od jeftinog populizma i povede više računa o dugoročnim interesima građana.

Kritike izmjenama Izbornog zakona

Britanski veleposlanik kritizirao je i HDZ-ov prijedlog izmjena Izbornog zakona BiH, koji je već dobio potporu u Domu naroda državnog parlamenta, no s malim izgledima da bude prihvaćen i u Zastupničkom domu odnosno da stupi na snagu.

Po Fergusonovu sudu ovaj je HDZ-ov postupak samo dodatno i bespotrebno zakomplicirao stanje u BiH, jer je riječ o jednostranom prijedlogu koji uz to ne uvažava međunarodne obveze BiH.

“Smatramo da nas postojeći prijedlog još više udaljava od europskih standarda. Ovo bi moglo otežati dobijanje kandidatskog statusa za članstvo u EU jer su ministri vanjskih poslova Unije jasno dali do znanja da će prilikom razmatranja zahtjeva BiH za kandidatski status posebnu pozornost obratiti na napredak u provedbi presude (Europskog suda pravde) u slučaju ‘Sejdić i Finci'”, kazao je Ferguson.

Prijedlog HDZ-a odnosi se isključivo na izmjene u načinu izbora hrvatskog i bošnjačkog člana Predsjedništva BiH te izbora zastupnika u Dom naroda parlamenta Federacije BiH i ne nudi prijedloge za ukidanje diskriminacije pripadnika nacionalnih manjina u izbornom procesu, podsjeća Hina.

Pritisci na obavještajnu agenciju nedopustivi

Britanski veleposlanik je kazao kako u međunarodnoj zajednici imaju razumijevanja za stajališta po kojima su potrebne izmjene koje bi obuhvaćale rješavanje nekih legitimnih zahtjeva Hrvata u BiH, no to se mora učiniti kroz približavanje zemlje standardima Europske unije.

Ferguson je upozorio i na nedopustive političke pritiske na Obavještajno-sigurnosnu agenciju BiH (OSA) ističući kako to može dodatno ugroziti sigurnost građana BiH.

“Veoma sam zabrinut jer se čini kako je OSA postala meta najnovijih sukoba između političkih stranaka. Ovo je izuzetno važna institucija i ključni partner u borbi protiv terorizma i teškog i organiziranog kriminala. Ulozi su visoki. Ako se onemogućava da ona radi svoj posao, rizici po građane će se povećavati.

Od političara očekujemo odgovornost. Očekujemo da Agencija radi svoj posao profesionalno i detaljno, u interesu svih građana u BiH. To uključuje razmjenu obavještajnih podataka sa vlastima u Republici Srpskoj no ta obveza je dvostrana, te i Republika Srpska treba dijeliti svoje informacije s tom agencijom”, zaključno je poručio veleposlanik Ferguson.

(Kliker.info-AJB)

///////////////////////
////////////////////////////////////////////


/////////////////////////


DODIK POKLONIO VLADIKI VOJNO ZEMLJIŠTE, A ON GA PRODAJE ZA MILIONE: Humanost kao maska za veliki kriminal u Trebinju

DODIK POKLONIO VLADIKI VOJNO ZEMLJIŠTE, A ON GA PRODAJE ...

///////////////////////

NEZAPAMĆEN TOPLOTNI VAL: BiH među 11 najvrelijih država Evrope

NEZAPAMĆEN TOPLOTNI VAL: BiH među 11 najvrelijih država Evrope

/////////////////////////

03.08.2017.

KO SMO MI BOŠNJACI

KO SMO MI BOŠNJACI?
Autor: Daniel Toljaga

Objavljeno: 12. October 2015.
Daniel TOLJAGA: Nacionalni identitet današnjih bosanskih Srba, odnosno bosanskih Hrvata se formira veoma kasno, tek polovinom 19. stoljeća, kada se Bošnjaci pravoslavne, odnosno, katoličke vjeroispovijesti, a pod znatnim lobiranjem srbijanskih i hrvatskih političkih misionara, odrođuju od bošnjačkog nacionalnog korpusa i na temelju zajedničke vjeroispovijesti počinju nacionalno identifikovati sa susjednim pravoslavnim Srbima, odnosno katoličkim Hrvatima. Tijekom austro-ugarskog perioda, Kallayev pokušaj očvršćivanja jedinstvene bošnjačke nacije bio je osuđen na propast, iz razloga što je proces identifikacije pravoslavaca sa srbima, i katolika sa hrvatima, bio daleko odmakao, pa tako i nije mogao uspjeti, jer su integracioni impulsi dolazili od okupatora – Austro-Ugarske, a ne iznutra. Poslije njegove smrti zabranjen je i bosanski jezik, 1907. godine, mada je rječnik bosanskog jezika skoro 200 godina stariji od prvog rječnika srpskog jezika.
Bosna i Bošnjaci se prvi put spominju u 10 stoljeću u djelu Konstantina Porfirogeneta u djelu “O upravljanju carstvom” (De administrando imperio) . Zemlja i narod su dobili ime po rijeci Bosni. Porfirogenet naziva Bošnjake “Dobri Bošnjani.” Varijacija ovog imena u izvorima je česta ovisno o tome jesu li oni latinski, bizantski, ugarski, slavenski, turski, bosanski: Bathinus, Bo(a)s, Bosthicus, Bosthoensis, Bosniensis, Bosona, Bosana, Bissena, Bessena, Bosonium, Bosnae, Bosnia, Boznne, itd. Kroz historiju u srpsko-hrvatskim prijevodima originalnih izvora, manipuliranje lingvistike i negiranje postojanja Bošnjaka i Bosne postaje norma kroz pristrasna tumačenja prošlosti.

Od 10 stoljeća, Bosna se vremenom razvila od male “zemljice”, koja nije činila više od 20% sadašnje Bosne i Hercegovine, u samostalno bosanskog kraljevsto nekoliko stoljeća kasnije koje je uključivalo oko 70% današnjeg prostora Bosne i Hercegovine i znatan dio današnje Crne Gore i Hrvatske.

Sve do dolaska Osmanlija, stanovnici Bosne bez obzira na vjersku pripadnost (heretičku, katoličku, pravoslavnu) nazivali su sebe Bošnjanima. Ovaj stari oblik imena našeg naroda, vremenom se, kao i jezik, mijenja u moderni oblik Bošnjaci, baš kao i oblici imena susjednih naroda – Srblji, Horvati, Albanezi itd. Od sredine XIX. stoljeća, zbog slabljenja turske prevlasti i brzog osamostaljivanja Srbije i Crne Gore i jačanja autonomije Hrvatske (unutar Austro-Ugarske), Bošnjaci-pravoslavci, sve češće se izjašnjavaju kao Srbi, a Bošnjaci-katolici kao Hrvati. Bošnjaci-muslimani ostaju pri svom imenu, koristeći naziv Bošnjak.

“Neuk i neobaviješten čovjek često brka pojmove Bošnjak, Bosanac, Musliman, Bosanski Musliman, musliman. To je pretežno onaj naš sloj i soj koji nije razvijao u sebi nikakve pojmove o vjeri i naciji. To je onaj soj u kojeg nema pojmova o općem već samo o vlastitom.” – Alija Isaković (Bošnjački saboru, Sarajevo 27. septembra 1993.)

U srednjovjekovnoj Bosni, Bošnjaci su bili pripadnici heretičkog vjerovanja Crkve Bosanske i nisu priznavali ni katoličku ni pravoslavnu crkvu. Šta više, od ovih crkava im je konstantno prijetila opasnost progona; sam rimski papa je tijekom srednjovjekovne Bosne poslao nekoliko križarskih ratova na našu zemlju sa ciljem uništenja bošnjačke hereze (pr. 1235-38, 1358 i dr.). Prisilne konverzije heretičkih Bošnjaka na katoličanstvo, odnosno pravoslavlje, su postepeno uzimale svoga maha. Slomom Bosne od strane Turaka 1467. godine i kroz period Otomanske Bosne, Bošnjaci postepeno primaju Islam.

Nacionalni identitet današnjih bosanskih Srba, odnosno bosanskih Hrvata se formira veoma kasno, tek polovinom 19. stoljeća, kada se Bošnjaci pravoslavne, odnosno, katoličke vjeroispovijesti, a pod znatnim lobiranjem srbijanskih i hrvatskih političkih misionara, odrođuju od bošnjačkog nacionalnog korpusa i na temelju zajedničke vjeroispovijesti počinju nacionalno identifikovati sa susjednim pravoslavnim Srbima, odnosno katoličkim Hrvatima. Tijekom austro-ugarskog perioda, Kallayev pokušaj očvršćivanja jedinstvene bošnjačke nacije bio je osuđen na propast, iz razloga što je proces identifikacije pravoslavaca sa srbima, i katolika sa hrvatima, bio daleko odmakao, pa tako i nije mogao uspjeti, jer su integracioni impulsi dolazili od okupatora – Austro-Ugarske, a ne iznutra. Poslije njegove smrti zabranjen je i bosanski jezik, 1907. godine, mada je rječnik bosanskog jezika skoro 200 godina stariji od prvog rječnika srpskog jezika.

Anglo-saksonsko shvatanje “nacije” se ne može dovoditi u bilo kakvu vezu sa bogatim historijskim nasljeđem ljudi ovih krajeva. Sasvim je prirodno da autohtoni narodi Balkana — Bošnjaci, Srbi i Hrvati — na sebe gledaju kao na etno-nacionalne grupe, kao što je to slučaj i sa nekim drugim narodima – npr. Jevrejima. Stoga, mi u nacionalnom smislu nismo ni Bosanci, ni Hercegovci, ni (Bosanski) Muslimani, nego isključivo Bošnjaci.

Akademik Muhamed Filipović vidi dilemu između bosanstva i bošnjastva kao “dio jedne veoma duge i složene kampanje revizije historije. Želja je protagonoista te kampanje da nas vrate unazad na vremena kada je bilo problematično da li mi kao Bošnjaci uopšte postojimo.” On je istakao da je ovo vid “osporavanja bošnjačkog identiteta, što je osnovni vid osporavanja Bosne“ te dodao: “Ako Bosna nema svoj narod koji je imenom, istorijom i sadržajem svog identiteta vezan za tu zemlju i državu, onda ona nije supstancijalna istorijski. Onda se ona svodi na Srbe i Hrvate kao jedine istorijske nacije.”

Prof. dr. Muhamed Filipović pojašnjava da su svi ljudi na prostoru Bosne u etničkom smislu bili Bošnjaci “i to tokom cijele naše povijesti, a posebno u vrijeme državne samostalnosti (srednjovjekovne) Bosne. Zatim smo bili isto u vrijeme Osmanskog carstva, bili smo naime Bošnjaci, sve dok propaganda iz Srbije i Hrvatske, koja počinje od sredine 19 stoljeća, nije počela unositi srpsku i hrvatsku nacionalnu svijest u naše pravoslavce i katolike.”
Istaknuti bošnjački intelektualac, Adil Zulfikarpašić napominje da su prije procesa kroatizacije i posrbljavanja našeg naroda i “katolički i pravoslavni pisci u Bosni, naročito franjevci u 16., 17. i 18. vijeku pisali o bosanskom jeziku, a sebe nazivali Bošnjacima.”
Prof. dr. Mustafa Memić se slaže, i ističe: “Od sredine XIX stoljeća od kada su se javljali nacionalni pokreti Srba i Hrvata, vodila se permanentna borba među ovim nacionalnim pokretima da prisvoje što veće dijelove bosanskih teritorija i da se bosanski jezik ukine. Od tada počinje proces bosanskih pravoslavaca i bosanskih katolika da se oni tretiraju nacionalno kao Srbi i Hrvati, iako su do tada svi bili Bošnjaci… Taj proces se putem nacionalističkih propagandi dalje razvijao da on danas predstavlja osnovnu smetnju razvoja ovih prostora kao jedinstvene, geografske i ekonomske cjeline.”

Primjera radi, Teofil (Bogoljub) Petranović je bio utemeljitelj srpskih propagandnih aktivnosti u Bosni. Kao plaćenik srbijanske Vlade, Petranović je 60-tih godina 19 stoljeća oko sebe okupio čitavu mrežu istomišljenika, koji su radili na širenju srpskog nacionalnog identiteta među bošnjačkim pravoslavcima, ali i među dijelom bosanskih Vlaha, koji su bili pogodni za utapljanje u srpski nacionalni okvir. Fra Grga Martić, koji je živio u Sarajevu u isto vrijeme kada i Petranović, u svojim Zapamćenjima navodi da je Teofil Petranović bio glavni organizator srpske propagande u Bosni. U predgovoru Petranovićevoj knjizi – Srpske narodne pjesme iz Bosne i Hercegovine – Novak Kilibarda piše da je Petranović “cijenio ukazano povjerenje [Vlade Srbije], pa je za vrijeme svoga boravka u Sarajevu od 1862. do 1869. godine neprekidno širio srpsku propagandu…” Nadalje, Kilibarda navodi da je Petranović “kao povjerenik srpske vlade u Bosni dobijao više novčane potpore nego ijedan drugi povjerenik.”

Utemeljitelj hrvatskih propagandnih aktivnosti u Bosni bio je plaćenik hrvatske vlade – Stjepan Radić. Redarstvo ga je zatvorilo i osudilo na izgon iz Bosne zbog hrvatskih propagandnih aktivnosti, a potom ga otpratilo parobrodom do Rijeke. Kako opisuje u svom životopisu, Stjepan Radić je u Petrogradu, u društvu javnih pregalaca postigao da predaje o tkz. “pravu Hrvatske i Hrvata na Bosnu i Hercegovinu s gledišta zemljopisnoga, kulturnoga i narodno-gospodarskog, a najviše sa gledišta čisto narodnoga, radi toga jer se bosanski muslimani, koji su svi Slaveni i najstariji narod u Bosni, sve više priznaju hrvatima u narodnom i političkom smislu.” Bitno je napomenuti da su i brojni katolički misionari još od srednjeg vijeka radili na širenju katolicizma u Bosni, a bili su poslati upravo od rimskog pape da suzbiju heretičko vjerovanje Bošnjaka. Međutim, ovi misionari nikada nisu širili hrvatstvo, stoga ni bošnjački katolici nisu imali razloga da se tako osjećaju niti su se tako osjećali. Sve do dolaska braće Radića u Bosnu, nijedan bošnjački katolik se nije izjašnjavao kao bosanski Hrvat. Propagandne aktivnosti braće Radića bile su usmjerene ka iskorjenjivanju termina Bošnjaci i ulijevanju hrvatske narodne svijesti među Bošnjake katoličke, ali i Bošnjake islamske vjeroispovijesti.

Čitav ovaj fenomen, u svojoj čuvenoj pjesmi “Pjesma Bošnjaku,” koju je objavio list Bošnjak 2. VII. 1891. godine, opisao je i Safvet-beg Bašagić riječima:
“Znas Bošnjače, nije davno bilo,
Sveg’ mi sv’jeta nema petnaest ljeta,
Kad u našoj Bosni ponositoj,
I junačkoj zemlji Hercegovoj,
Od Trebinja do Brodskijeh vrate,
Nije bilo Srba ni Hrvata.
A danas se kroz svoje hire,
Oba stranca ko u svome šire. […]
Oba su nas gosta saletila,
Da nam otmu najsvetije blago,
Naše ime ponosno i drago.”


Bošnjački katolik Fra. Ivan Frano Jukić (1818. -1857.), koji je koristio pseudonim Slavoljub Bošnjak, je u svom proglasu 1848. godine zapisao:
“Mi Bošnjaci njekad slavni narod sad jedva da smo živi nas samo kao očenutu glavu od stabla slavjanskog gledaju priatelji naukah i žale nas…. Vrime je da se i probudimo od dugovične nemarnosti; dajte pehar, te carpite iz studenca pomnje mudrost, i nauk; nastojte da najpred naša serca očistimo od predsudah, fatajmo za knjige i časopise, vidimo što su drugi uradili, te i mi ista sredstva poprimimo, da naš narod prosti iz tminah neznanstva na svitlost isitne izvedmo.”

Milovan Đilaš svjedoči o Bošnjacima iz sandžačkog kraja, za vrijeme bivše Jugoslavije:
“Taj naziv… je tradicionalan već od srednjeg vijeka: muslimani koje sam ja poznavo u Bijelom Polju i družio se sa njima uvijek su govorili da su Bošnjaci. U mojoj porodici je bio sluga musliman, Bešir Zulević iz okoline Rožaja. Bio je nepismen – ja sam ga naučio pismenosti – što nije bilo teško, jer je bio veoma bistar…uvijek je govorio da je Bošnjak. A i Vuk Karadžić je upotrebljavao taj termin – Bošnjaci.” (Milovan Ðilaš i Nadežda Gaco: Bošnjak Adil Zulfikarpašić; isto vidi: Polje, br. 36)

Prof. dr. Darko Tanasković, najpriznatiji jugoslovenski orijentalist, o bošnjaštvu kao nazivu kojim se označava etnopolitička koncepcija, kaže da je “suština u stavu da u staroj istorijskoj zemlji Bosni, starijoj i od Srbije i od Hrvatske, kao njeno autohtono stanovništvo, s neprekinutim etničkim, kulturnim, psihičkim, pa i državotvornim kontinuitetom od ranog srednjeg vijeka do danas, žive Bošnjaci i da je to jedino njima odgovarajuće narodno i nacionalno ime.” (Polje, br. 36).

U potrazi za receptom posrbljavanja Bošnjaka, osvrnimo se na Načertanije (1844), Ilije Garašanina. U svom programu Načertanije on narod Bosne naziva Bošnjacima – bez obzira na vjersku pripadnost – i jasno ih razlikuje od Srba u Srbiji: “Ako Bošnjaci ne bi ovo primili, to bi otuda kao sigurno sledovalo raskomadanje Srba na provincijalna mala knjaževstva…” Nadalje, govori o procesu preobražavanja srpstva u Bosni, koje počinje polovinom 19 stoljeća podudarajući se sa periodom u kojem su pisane Načertanije, i sjedinjenju istih sa Srbijom: “…ako bi se pre ovog opšteg sojedinjenja Srbstva što osobito u Bosni preobražavati počelo….K ovome treba dakle učiniti da se Bošnjaci i ostali Slaveni obrate…” Nadalje, predlaže da se: “nekoliko mladih Bošnjaka u srpsku službu državnu prima da bi se ovi…obučavali i za takove činovnike pripravljali koji bi ono što su u Srbiji naučili posle u svom otečestvu u djelo privesti mogli.” Da bi plan Velike Srbije tekao bez većih problema, Garašanin smatra da bi se trebala pisati i opšta historija Bosne gdje se “ne bi smela izostaviti slava i imena nekih muhamedanskoj veri prešavsi Bošnjaka” i nadalje napominje da bi ova historija trebala da bude oprezno pisana i to isključivo “u duhu narodnog jedinstva Srba i Bošnjaka” i od strane “čoveka vrslo sposobnog i duboko pronicavajućeg.” Meta njegovog programa bili su i katolički Bošnjaci: “Na istočnog veroispovedanija Bošnjake veći upliv imati neće biti za Srbiju težak zadatak. Više predostrožnosti i vnimanija na protiv toga iziskuje to, da se katolički Bošnjaci zadobijedu. Na čelu ovih stoje franjevački fratri.”

Jedan od najcjenjenijih historičara u svijetu, po pitanju historije svih južnoslavenskih zemalja, Dr. Nada Klaić u svome djelu “Srednjovjekovna Bosna – Politički Položaj Bosanskih Vladara do Tvrtkove Krunidbe”", (Zagreb, 1989.), naučno je ustvrdila da Bosna nikada nije bila ni hrvatska ni srpska. Zemlja Bosna je po Dr. Nadi Klaić potpuno posebna i po narodu i po kulturi i po svojemu postanku. Dr. Nada Klaić dolazi do sljedećih konstatacija:
“….No, ove nevješte projekcije o srpstvu Bosne vrijede isto koliko Šišićevo dokazivanje o hrvatsvu Bosne. Međutim nekritički izvještaj Konstantina Porfirogeneta o Sklavinijama može poslužiti kao podloga za zaključke samo onom historičaru kome nije odveć stalo do historijske istine. On je uglavnom iste vrijednosti kao i Dukljaninove vijesti o vladanju hrvatskih ili srpskih vladara nad Bosnom. To su tek povremeni izleti susjednih vladara koji nisu niti su mogli izmijeniti stoljetni položaj bosanskih zemalja, jer su one bez Hrvata i Srba odavno išle svojim, od njih posve odijeljenim putem. Carevi podaci za taj posao ne mogu biti mjerodavni, a još manje vješta konstrukcija barskog nadbiskupa koji piše sredinom 12. stoljeća.”

“….Posve razumljivo da Ćirkoviću za njegovu teoriju o srpstvu Bosne ne mogu poslužiti niti Konstantinovi podaci o naseljenju Srba, jer ih car, a znamo i zašto, stavlja u Srbiju, Paganiju, Zahumlje i Travuniju te Konavle po kriteriju 10-og stoljeća kad su sve te zemlje priznavale bizantsku vlast. Prema tome, ako se sam car nije hvalio da je Bosna od naseljenja srpska, a sigurno bi to vrlo rado učinio,onda kritičkom historičaru ne preostaje drugo nego i na osnovi careva teksta tvrditi da je Bosna od početka bila Bosanska [tj. pripadala je Bošnjacima svih religija].”

U “Samogenocidu na Popisu Stanovništva” (Aljazeera BiH), upozorio sam na sljedeće:
“Nadolazeći popis stanovništva predstavlja još jednu historijsku priliku da Bošnjaci mirnodopskim putem izgube političku moć i dijelove teritorija na kojima predstavljaju većinsko stanovništvo ukoliko se nacionalno podjele na vjerske i geografske grupacije.
Činjenica jeste da se mnogi Bošnjaci još nacionalno izjašnjavaju kao ‘Muslimani’, ‘Bosanci’, ‘Hercegovci’, ali isto tako i kao ‘Bošnjaci-muslimani’ i ‘Muslimani-Bošnjaci’ i slične varijante.

Ukoliko se ovakvo izjašnjavanje oslika na popisu stanovništva, ono će rezultirati brojčanim smanjenjem stvarnog broja Bošnjaka, što će nadalje doprinijeti slabljenju naše političke moći, a padom brojnosti Bošnjaka doći će i do sužavanja našeg etničkog teritorija, jer će u nacionalno mješovitim sredinama Hrvati i Srbi preko noći postati većina i time preuzeti kontrolu nad našim teritorijem.

Bošnjaci su ključni faktor opstojnosti Bosne i Hercegovine. Da se pitalo Srba i Hrvata, Bosna bi odavno bila u sastavu Velike Srbije, odnosno Velike Hrvatske. Svako slabljenje bošnjastva doprinosi slabljenju Bosne i Hercegovine i njenom eventualnom raspadu, a i našem položaju u njoj i izvan nje.”

Slijedi izvanredno zapažanje Alije Isakovića o temi Bošnjaštva izneseno na bošnjačkom saboru u ratom opkoljenom Sarajevu 27. septembra 1993:
“Neuk i neobaviješten čovjek često brka pojmove Bošnjak, Bosanac,Musliman, Bosanski Musliman, musliman. Nažalost, u taj svijet spadaju i neki naši novinari i neki naši ljudi na visokim položajima. Jednostavno, ima svijeta kojeg to do sada nije zanimalo.
To je pretežno onaj naš sloj i soj koji nije razvijao u sebi nikakve pojmove o vjeri i naciji. To su najčešće oni ljudi koji misle da su izuzetno napredni, izvan i iznad običnog puka. To je onaj soj u kojeg nema pojmova o općem već samo o vlastitom.

U velikoj mjeri to je i svojevrsna mimikrija kakvu ima i životinjsko carstvo.
Dakle, Bošnjak je tradicionalno nacionalno ime bosanskohercegovačkih muslimana, sandžačkih muslimana i svih drugih muslimana koji govore bosanskim jezikom.

Osim nas koji se znamo, u samoj Turskoj je skoro šest miliona Bošnjaka (iz više generacija), a danas ih ima od Kanade do Novog Zelanda.

U sovjetskim naučnim djelima i enciklopedijama, u turskim enciklopedijama i u nekih drugih naroda koji su s nama imali historijske kontakte, mi smo uvijek predstavljani kao Bošnjaci.
Termin Musliman (u nacionalnom smislu), koji je uveden u popis stanovništva 1971., zamijenjen je terminom Bošnjak na posljednjem Bošnjačkom saboru, septembra 1993. godine, na kojem je jednodušnom aklamacijom vraćeno ovo narodno viševjekovno ime, u atmosferu potpune saglasnosti i olakšanja da se to natezanje s imenom okonča, bez velikih riječi i bez ikakvih prenemaganja, tumačenja i pravdanja…

Savez komunista uveo je za nas termin Musliman umjesto Bošnjak da bi se Musliman asimilirao u musliman, a musliman može biti bilo koje nacije.

Citirao bih o ovome izvanredno zapažanje dvojice naših vrsnih intelektualaca dr. Enesa Karića i dr. Rešida Hafizovića u njihovom pogovoru knjizi Emira Šekiba Arslana ‘Zašto su muslimani zaostali, a drugi napredovali?,’ Sarajevo 1993. godine:
‘Napokon, kada je naše historijsko pamćenje postalo isto sto i posvemašnji zaborav, tada su nas, opet drugi, oslovili imenom Muslimani, ali samo zato da bi najavili lovnu sezonu na Muslimane, do istrebljenja. Zar naša svakodnevnica nije najbolje svjedočanstvo za to? Nisu nas, naime, oslovili Muslimanima s ciljem da nas podsjete na porijeklo naših pravih duhovnih korijena i da nas nepogrešivo upute na već zaboravljenu duhovnu zavičajnost, već da bi nam, uz podsmijeh i prezir, priznali pravo na etnicitet koji nikako nema pravo na sopstvenu prošlost i na sopstveni duhovni kontinuitet. A ako bi nam to pravo i priznali kad su nas već bili usmjerili da koračamo tuđim putem i da budemo sudionici tuđe historije i tuđe kulturne tradicije.’

Ostaje termin musliman (u vjerskom smislu) i piše se malim “m”, malim početnim slovom kao i kršćanin, hrišćanin, protestant…

Termin musliman označava svakoga od milijardu pripadnika islamske vjere, bez obzira na to gdje žive, kojim jezikom govore i bez obzira koje su nacije.

Poznato je da svaki od islamskih naroda ima svoje narodno ime. Termin Bosanac (i Hercegovac) potpuno je jasan i označava svakoga ko je rođen u Bosni i Hercegovini ili je to stekao življenjem u BiH.

To je regionalni, geografski termin, a može biti i državni. U tome ima i sličnosti s terminom Srbijanac i Srbin.

Srbin ne mora biti Srbijanac, kao sto Bošnjak ne mora biti Bosanac. Ima čak i obrazovnih pojedinaca koji misle da se pod termin Bošnjak može podvesti Bošnjak-musliman, Bošnjak-katolik, Bošnjak-pravoslavac.

To su proizvoljnosti, čak štetne proizvoljnosti koje mirišu na neku vrstu bh. unitarizma. Naši bh. pravoslavci su Srbi, a katolici Hrvati. Zna se od kada je to tako (druga polovica 19. vijeka) i zna se zašto. To se mora uvažavati, inače bismo ličili onima koji prave neko novo sveto trojstvo u tome. To ne.”
















03.08.2017.

DAMIR MAŠIĆ : "NEGIRANJE BOSANSKOG JEZIKA JE KRIVIČNO DJELO, TRAŽIMO DA SE IZJASNI TUŽILAŠTVO BiH"

MAŠIĆ: "Negiranje bosanskog jezika je krivično djelo, tražimo da se izjasni Tužilaštvo BiH"


Politički direktor Socijaldemokratske partije BiH Damir Mašić na današnjoj pres-konferenciji u Sarajevu zatražio je od Tužilaštva BiH da odgovori šta je u protekloj godini uradilo u vezi s krivičnom prijavom, koju je SDPBiH podnio protiv ministra prosvjete i kulture RS-a Dane Maleševića zbog nametanja „jezika bošnjačkog naroda“ umjesto bosanskog jezika.



Image result for damir masic fotos

- Tačno je prošlo godinu dana kako smo pokrenuli navedenu krivičnu prijavu i nemamo nikakve povratne informacije šta je Tužilaštvo BiH uradilo - kazao je Mašić.

 

Podsjetio je da je SDPBiH podnio prijavu iz razloga što je ministar Malešević "svjesno opstruirao odluku Ustavnog suda BiH, kojom je utvrđeno da se naziv bosanski jezik mora koristiti kao službeni jezik u institucijama RS-a i generalno u RS-u“.

 

- Negiranje mogućnosti korištenja naziva bosanski ili bilo kojeg drugog jezika u BiH je krivično djelo neporovođenja odluke Ustavnog suda. Ta priča će se zaustaviti onog trenutka kada neko za to bude kažnjen - smatra Mašić.

 

Zbog iznesenih činjenica je zatražio da mu član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović odgovori zašto prije godinu dana prilikom potpisivanja mehanizma koordinacije nije zatražio od predsjednika RS-a Milorada Dodika, kako je naveo, protuuslugu kako ne bi bila osporena prava konstitutivnog naroda da svoj jezik zovu onako kako žele.

 

 

(FENA/SB)

/////////////////

KO SMO MI BOŠNJACI?
Autor: Daniel Toljaga

Objavljeno: 12. October 2015.

Daniel TOLJAGA: Nacionalni identitet današnjih bosanskih Srba, odnosno bosanskih Hrvata se formira veoma kasno, tek polovinom 19. stoljeća, kada se Bošnjaci pravoslavne, odnosno, katoličke vjeroispovijesti, a pod znatnim lobiranjem srbijanskih i hrvatskih političkih misionara, odrođuju od bošnjačkog nacionalnog korpusa i na temelju zajedničke vjeroispovijesti počinju nacionalno identifikovati sa susjednim pravoslavnim Srbima, odnosno katoličkim Hrvatima. Tijekom austro-ugarskog perioda, Kallayev pokušaj očvršćivanja jedinstvene bošnjačke nacije bio je osuđen na propast, iz razloga što je proces identifikacije pravoslavaca sa srbima, i katolika sa hrvatima, bio daleko odmakao, pa tako i nije mogao uspjeti, jer su integracioni impulsi dolazili od okupatora – Austro-Ugarske, a ne iznutra. Poslije njegove smrti zabranjen je i bosanski jezik, 1907. godine, mada je rječnik bosanskog jezika skoro 200 godina stariji od prvog rječnika srpskog jezika.
Bosna i Bošnjaci se prvi put spominju u 10 stoljeću u djelu Konstantina Porfirogeneta u djelu “O upravljanju carstvom” (De administrando imperio) . Zemlja i narod su dobili ime po rijeci Bosni. Porfirogenet naziva Bošnjake “Dobri Bošnjani.” Varijacija ovog imena u izvorima je česta ovisno o tome jesu li oni latinski, bizantski, ugarski, slavenski, turski, bosanski: Bathinus, Bo(a)s, Bosthicus, Bosthoensis, Bosniensis, Bosona, Bosana, Bissena, Bessena, Bosonium, Bosnae, Bosnia, Boznne, itd. Kroz historiju u srpsko-hrvatskim prijevodima originalnih izvora, manipuliranje lingvistike i negiranje postojanja Bošnjaka i Bosne postaje norma kroz pristrasna tumačenja prošlosti.

Od 10 stoljeća, Bosna se vremenom razvila od male “zemljice”, koja nije činila više od 20% sadašnje Bosne i Hercegovine, u samostalno bosanskog kraljevsto nekoliko stoljeća kasnije koje je uključivalo oko 70% današnjeg prostora Bosne i Hercegovine i znatan dio današnje Crne Gore i Hrvatske.

Sve do dolaska Osmanlija, stanovnici Bosne bez obzira na vjersku pripadnost (heretičku, katoličku, pravoslavnu) nazivali su sebe Bošnjanima. Ovaj stari oblik imena našeg naroda, vremenom se, kao i jezik, mijenja u moderni oblik Bošnjaci, baš kao i oblici imena susjednih naroda – Srblji, Horvati, Albanezi itd. Od sredine XIX. stoljeća, zbog slabljenja turske prevlasti i brzog osamostaljivanja Srbije i Crne Gore i jačanja autonomije Hrvatske (unutar Austro-Ugarske), Bošnjaci-pravoslavci, sve češće se izjašnjavaju kao Srbi, a Bošnjaci-katolici kao Hrvati. Bošnjaci-muslimani ostaju pri svom imenu, koristeći naziv Bošnjak.

“Neuk i neobaviješten čovjek često brka pojmove Bošnjak, Bosanac, Musliman, Bosanski Musliman, musliman. To je pretežno onaj naš sloj i soj koji nije razvijao u sebi nikakve pojmove o vjeri i naciji. To je onaj soj u kojeg nema pojmova o općem već samo o vlastitom.” – Alija Isaković (Bošnjački saboru, Sarajevo 27. septembra 1993.)

U srednjovjekovnoj Bosni, Bošnjaci su bili pripadnici heretičkog vjerovanja Crkve Bosanske i nisu priznavali ni katoličku ni pravoslavnu crkvu. Šta više, od ovih crkava im je konstantno prijetila opasnost progona; sam rimski papa je tijekom srednjovjekovne Bosne poslao nekoliko križarskih ratova na našu zemlju sa ciljem uništenja bošnjačke hereze (pr. 1235-38, 1358 i dr.). Prisilne konverzije heretičkih Bošnjaka na katoličanstvo, odnosno pravoslavlje, su postepeno uzimale svoga maha. Slomom Bosne od strane Turaka 1467. godine i kroz period Otomanske Bosne, Bošnjaci postepeno primaju Islam.

Nacionalni identitet današnjih bosanskih Srba, odnosno bosanskih Hrvata se formira veoma kasno, tek polovinom 19. stoljeća, kada se Bošnjaci pravoslavne, odnosno, katoličke vjeroispovijesti, a pod znatnim lobiranjem srbijanskih i hrvatskih političkih misionara, odrođuju od bošnjačkog nacionalnog korpusa i na temelju zajedničke vjeroispovijesti počinju nacionalno identifikovati sa susjednim pravoslavnim Srbima, odnosno katoličkim Hrvatima. Tijekom austro-ugarskog perioda, Kallayev pokušaj očvršćivanja jedinstvene bošnjačke nacije bio je osuđen na propast, iz razloga što je proces identifikacije pravoslavaca sa srbima, i katolika sa hrvatima, bio daleko odmakao, pa tako i nije mogao uspjeti, jer su integracioni impulsi dolazili od okupatora – Austro-Ugarske, a ne iznutra. Poslije njegove smrti zabranjen je i bosanski jezik, 1907. godine, mada je rječnik bosanskog jezika skoro 200 godina stariji od prvog rječnika srpskog jezika.

Anglo-saksonsko shvatanje “nacije” se ne može dovoditi u bilo kakvu vezu sa bogatim historijskim nasljeđem ljudi ovih krajeva. Sasvim je prirodno da autohtoni narodi Balkana — Bošnjaci, Srbi i Hrvati — na sebe gledaju kao na etno-nacionalne grupe, kao što je to slučaj i sa nekim drugim narodima – npr. Jevrejima. Stoga, mi u nacionalnom smislu nismo ni Bosanci, ni Hercegovci, ni (Bosanski) Muslimani, nego isključivo Bošnjaci.

Akademik Muhamed Filipović vidi dilemu između bosanstva i bošnjastva kao “dio jedne veoma duge i složene kampanje revizije historije. Želja je protagonoista te kampanje da nas vrate unazad na vremena kada je bilo problematično da li mi kao Bošnjaci uopšte postojimo.” On je istakao da je ovo vid “osporavanja bošnjačkog identiteta, što je osnovni vid osporavanja Bosne“ te dodao: “Ako Bosna nema svoj narod koji je imenom, istorijom i sadržajem svog identiteta vezan za tu zemlju i državu, onda ona nije supstancijalna istorijski. Onda se ona svodi na Srbe i Hrvate kao jedine istorijske nacije.”

Prof. dr. Muhamed Filipović pojašnjava da su svi ljudi na prostoru Bosne u etničkom smislu bili Bošnjaci “i to tokom cijele naše povijesti, a posebno u vrijeme državne samostalnosti (srednjovjekovne) Bosne. Zatim smo bili isto u vrijeme Osmanskog carstva, bili smo naime Bošnjaci, sve dok propaganda iz Srbije i Hrvatske, koja počinje od sredine 19 stoljeća, nije počela unositi srpsku i hrvatsku nacionalnu svijest u naše pravoslavce i katolike.”
Istaknuti bošnjački intelektualac, Adil Zulfikarpašić napominje da su prije procesa kroatizacije i posrbljavanja našeg naroda i “katolički i pravoslavni pisci u Bosni, naročito franjevci u 16., 17. i 18. vijeku pisali o bosanskom jeziku, a sebe nazivali Bošnjacima.”
Prof. dr. Mustafa Memić se slaže, i ističe: “Od sredine XIX stoljeća od kada su se javljali nacionalni pokreti Srba i Hrvata, vodila se permanentna borba među ovim nacionalnim pokretima da prisvoje što veće dijelove bosanskih teritorija i da se bosanski jezik ukine. Od tada počinje proces bosanskih pravoslavaca i bosanskih katolika da se oni tretiraju nacionalno kao Srbi i Hrvati, iako su do tada svi bili Bošnjaci… Taj proces se putem nacionalističkih propagandi dalje razvijao da on danas predstavlja osnovnu smetnju razvoja ovih prostora kao jedinstvene, geografske i ekonomske cjeline.”

Primjera radi, Teofil (Bogoljub) Petranović je bio utemeljitelj srpskih propagandnih aktivnosti u Bosni. Kao plaćenik srbijanske Vlade, Petranović je 60-tih godina 19 stoljeća oko sebe okupio čitavu mrežu istomišljenika, koji su radili na širenju srpskog nacionalnog identiteta među bošnjačkim pravoslavcima, ali i među dijelom bosanskih Vlaha, koji su bili pogodni za utapljanje u srpski nacionalni okvir. Fra Grga Martić, koji je živio u Sarajevu u isto vrijeme kada i Petranović, u svojim Zapamćenjima navodi da je Teofil Petranović bio glavni organizator srpske propagande u Bosni. U predgovoru Petranovićevoj knjizi – Srpske narodne pjesme iz Bosne i Hercegovine – Novak Kilibarda piše da je Petranović “cijenio ukazano povjerenje [Vlade Srbije], pa je za vrijeme svoga boravka u Sarajevu od 1862. do 1869. godine neprekidno širio srpsku propagandu…” Nadalje, Kilibarda navodi da je Petranović “kao povjerenik srpske vlade u Bosni dobijao više novčane potpore nego ijedan drugi povjerenik.”

Utemeljitelj hrvatskih propagandnih aktivnosti u Bosni bio je plaćenik hrvatske vlade – Stjepan Radić. Redarstvo ga je zatvorilo i osudilo na izgon iz Bosne zbog hrvatskih propagandnih aktivnosti, a potom ga otpratilo parobrodom do Rijeke. Kako opisuje u svom životopisu, Stjepan Radić je u Petrogradu, u društvu javnih pregalaca postigao da predaje o tkz. “pravu Hrvatske i Hrvata na Bosnu i Hercegovinu s gledišta zemljopisnoga, kulturnoga i narodno-gospodarskog, a najviše sa gledišta čisto narodnoga, radi toga jer se bosanski muslimani, koji su svi Slaveni i najstariji narod u Bosni, sve više priznaju hrvatima u narodnom i političkom smislu.” Bitno je napomenuti da su i brojni katolički misionari još od srednjeg vijeka radili na širenju katolicizma u Bosni, a bili su poslati upravo od rimskog pape da suzbiju heretičko vjerovanje Bošnjaka. Međutim, ovi misionari nikada nisu širili hrvatstvo, stoga ni bošnjački katolici nisu imali razloga da se tako osjećaju niti su se tako osjećali. Sve do dolaska braće Radića u Bosnu, nijedan bošnjački katolik se nije izjašnjavao kao bosanski Hrvat. Propagandne aktivnosti braće Radića bile su usmjerene ka iskorjenjivanju termina Bošnjaci i ulijevanju hrvatske narodne svijesti među Bošnjake katoličke, ali i Bošnjake islamske vjeroispovijesti.

Čitav ovaj fenomen, u svojoj čuvenoj pjesmi “Pjesma Bošnjaku,” koju je objavio list Bošnjak 2. VII. 1891. godine, opisao je i Safvet-beg Bašagić riječima:
“Znas Bošnjače, nije davno bilo,
Sveg’ mi sv’jeta nema petnaest ljeta,
Kad u našoj Bosni ponositoj,
I junačkoj zemlji Hercegovoj,
Od Trebinja do Brodskijeh vrate,
Nije bilo Srba ni Hrvata.
A danas se kroz svoje hire,
Oba stranca ko u svome šire. […]
Oba su nas gosta saletila,
Da nam otmu najsvetije blago,
Naše ime ponosno i drago.”


Bošnjački katolik Fra. Ivan Frano Jukić (1818. -1857.), koji je koristio pseudonim Slavoljub Bošnjak, je u svom proglasu 1848. godine zapisao:
“Mi Bošnjaci njekad slavni narod sad jedva da smo živi nas samo kao očenutu glavu od stabla slavjanskog gledaju priatelji naukah i žale nas…. Vrime je da se i probudimo od dugovične nemarnosti; dajte pehar, te carpite iz studenca pomnje mudrost, i nauk; nastojte da najpred naša serca očistimo od predsudah, fatajmo za knjige i časopise, vidimo što su drugi uradili, te i mi ista sredstva poprimimo, da naš narod prosti iz tminah neznanstva na svitlost isitne izvedmo.”

Milovan Đilaš svjedoči o Bošnjacima iz sandžačkog kraja, za vrijeme bivše Jugoslavije:
“Taj naziv… je tradicionalan već od srednjeg vijeka: muslimani koje sam ja poznavo u Bijelom Polju i družio se sa njima uvijek su govorili da su Bošnjaci. U mojoj porodici je bio sluga musliman, Bešir Zulević iz okoline Rožaja. Bio je nepismen – ja sam ga naučio pismenosti – što nije bilo teško, jer je bio veoma bistar…uvijek je govorio da je Bošnjak. A i Vuk Karadžić je upotrebljavao taj termin – Bošnjaci.” (Milovan Ðilaš i Nadežda Gaco: Bošnjak Adil Zulfikarpašić; isto vidi: Polje, br. 36)

Prof. dr. Darko Tanasković, najpriznatiji jugoslovenski orijentalist, o bošnjaštvu kao nazivu kojim se označava etnopolitička koncepcija, kaže da je “suština u stavu da u staroj istorijskoj zemlji Bosni, starijoj i od Srbije i od Hrvatske, kao njeno autohtono stanovništvo, s neprekinutim etničkim, kulturnim, psihičkim, pa i državotvornim kontinuitetom od ranog srednjeg vijeka do danas, žive Bošnjaci i da je to jedino njima odgovarajuće narodno i nacionalno ime.” (Polje, br. 36).

U potrazi za receptom posrbljavanja Bošnjaka, osvrnimo se na Načertanije (1844), Ilije Garašanina. U svom programu Načertanije on narod Bosne naziva Bošnjacima – bez obzira na vjersku pripadnost – i jasno ih razlikuje od Srba u Srbiji: “Ako Bošnjaci ne bi ovo primili, to bi otuda kao sigurno sledovalo raskomadanje Srba na provincijalna mala knjaževstva…” Nadalje, govori o procesu preobražavanja srpstva u Bosni, koje počinje polovinom 19 stoljeća podudarajući se sa periodom u kojem su pisane Načertanije, i sjedinjenju istih sa Srbijom: “…ako bi se pre ovog opšteg sojedinjenja Srbstva što osobito u Bosni preobražavati počelo….K ovome treba dakle učiniti da se Bošnjaci i ostali Slaveni obrate…” Nadalje, predlaže da se: “nekoliko mladih Bošnjaka u srpsku službu državnu prima da bi se ovi…obučavali i za takove činovnike pripravljali koji bi ono što su u Srbiji naučili posle u svom otečestvu u djelo privesti mogli.” Da bi plan Velike Srbije tekao bez većih problema, Garašanin smatra da bi se trebala pisati i opšta historija Bosne gdje se “ne bi smela izostaviti slava i imena nekih muhamedanskoj veri prešavsi Bošnjaka” i nadalje napominje da bi ova historija trebala da bude oprezno pisana i to isključivo “u duhu narodnog jedinstva Srba i Bošnjaka” i od strane “čoveka vrslo sposobnog i duboko pronicavajućeg.” Meta njegovog programa bili su i katolički Bošnjaci: “Na istočnog veroispovedanija Bošnjake veći upliv imati neće biti za Srbiju težak zadatak. Više predostrožnosti i vnimanija na protiv toga iziskuje to, da se katolički Bošnjaci zadobijedu. Na čelu ovih stoje franjevački fratri.”

Jedan od najcjenjenijih historičara u svijetu, po pitanju historije svih južnoslavenskih zemalja, Dr. Nada Klaić u svome djelu “Srednjovjekovna Bosna – Politički Položaj Bosanskih Vladara do Tvrtkove Krunidbe”", (Zagreb, 1989.), naučno je ustvrdila da Bosna nikada nije bila ni hrvatska ni srpska. Zemlja Bosna je po Dr. Nadi Klaić potpuno posebna i po narodu i po kulturi i po svojemu postanku. Dr. Nada Klaić dolazi do sljedećih konstatacija:
“….No, ove nevješte projekcije o srpstvu Bosne vrijede isto koliko Šišićevo dokazivanje o hrvatsvu Bosne. Međutim nekritički izvještaj Konstantina Porfirogeneta o Sklavinijama može poslužiti kao podloga za zaključke samo onom historičaru kome nije odveć stalo do historijske istine. On je uglavnom iste vrijednosti kao i Dukljaninove vijesti o vladanju hrvatskih ili srpskih vladara nad Bosnom. To su tek povremeni izleti susjednih vladara koji nisu niti su mogli izmijeniti stoljetni položaj bosanskih zemalja, jer su one bez Hrvata i Srba odavno išle svojim, od njih posve odijeljenim putem. Carevi podaci za taj posao ne mogu biti mjerodavni, a još manje vješta konstrukcija barskog nadbiskupa koji piše sredinom 12. stoljeća.”

“….Posve razumljivo da Ćirkoviću za njegovu teoriju o srpstvu Bosne ne mogu poslužiti niti Konstantinovi podaci o naseljenju Srba, jer ih car, a znamo i zašto, stavlja u Srbiju, Paganiju, Zahumlje i Travuniju te Konavle po kriteriju 10-og stoljeća kad su sve te zemlje priznavale bizantsku vlast. Prema tome, ako se sam car nije hvalio da je Bosna od naseljenja srpska, a sigurno bi to vrlo rado učinio,onda kritičkom historičaru ne preostaje drugo nego i na osnovi careva teksta tvrditi da je Bosna od početka bila Bosanska [tj. pripadala je Bošnjacima svih religija].”

U “Samogenocidu na Popisu Stanovništva” (Aljazeera BiH), upozorio sam na sljedeće:
“Nadolazeći popis stanovništva predstavlja još jednu historijsku priliku da Bošnjaci mirnodopskim putem izgube političku moć i dijelove teritorija na kojima predstavljaju većinsko stanovništvo ukoliko se nacionalno podjele na vjerske i geografske grupacije.
Činjenica jeste da se mnogi Bošnjaci još nacionalno izjašnjavaju kao ‘Muslimani’, ‘Bosanci’, ‘Hercegovci’, ali isto tako i kao ‘Bošnjaci-muslimani’ i ‘Muslimani-Bošnjaci’ i slične varijante.

Ukoliko se ovakvo izjašnjavanje oslika na popisu stanovništva, ono će rezultirati brojčanim smanjenjem stvarnog broja Bošnjaka, što će nadalje doprinijeti slabljenju naše političke moći, a padom brojnosti Bošnjaka doći će i do sužavanja našeg etničkog teritorija, jer će u nacionalno mješovitim sredinama Hrvati i Srbi preko noći postati većina i time preuzeti kontrolu nad našim teritorijem.

Bošnjaci su ključni faktor opstojnosti Bosne i Hercegovine. Da se pitalo Srba i Hrvata, Bosna bi odavno bila u sastavu Velike Srbije, odnosno Velike Hrvatske. Svako slabljenje bošnjastva doprinosi slabljenju Bosne i Hercegovine i njenom eventualnom raspadu, a i našem položaju u njoj i izvan nje.”

Slijedi izvanredno zapažanje Alije Isakovića o temi Bošnjaštva izneseno na bošnjačkom saboru u ratom opkoljenom Sarajevu 27. septembra 1993:
“Neuk i neobaviješten čovjek često brka pojmove Bošnjak, Bosanac,Musliman, Bosanski Musliman, musliman. Nažalost, u taj svijet spadaju i neki naši novinari i neki naši ljudi na visokim položajima. Jednostavno, ima svijeta kojeg to do sada nije zanimalo.
To je pretežno onaj naš sloj i soj koji nije razvijao u sebi nikakve pojmove o vjeri i naciji. To su najčešće oni ljudi koji misle da su izuzetno napredni, izvan i iznad običnog puka. To je onaj soj u kojeg nema pojmova o općem već samo o vlastitom.

U velikoj mjeri to je i svojevrsna mimikrija kakvu ima i životinjsko carstvo.
Dakle, Bošnjak je tradicionalno nacionalno ime bosanskohercegovačkih muslimana, sandžačkih muslimana i svih drugih muslimana koji govore bosanskim jezikom.

Osim nas koji se znamo, u samoj Turskoj je skoro šest miliona Bošnjaka (iz više generacija), a danas ih ima od Kanade do Novog Zelanda.

U sovjetskim naučnim djelima i enciklopedijama, u turskim enciklopedijama i u nekih drugih naroda koji su s nama imali historijske kontakte, mi smo uvijek predstavljani kao Bošnjaci.
Termin Musliman (u nacionalnom smislu), koji je uveden u popis stanovništva 1971., zamijenjen je terminom Bošnjak na posljednjem Bošnjačkom saboru, septembra 1993. godine, na kojem je jednodušnom aklamacijom vraćeno ovo narodno viševjekovno ime, u atmosferu potpune saglasnosti i olakšanja da se to natezanje s imenom okonča, bez velikih riječi i bez ikakvih prenemaganja, tumačenja i pravdanja…

Savez komunista uveo je za nas termin Musliman umjesto Bošnjak da bi se Musliman asimilirao u musliman, a musliman može biti bilo koje nacije.

Citirao bih o ovome izvanredno zapažanje dvojice naših vrsnih intelektualaca dr. Enesa Karića i dr. Rešida Hafizovića u njihovom pogovoru knjizi Emira Šekiba Arslana ‘Zašto su muslimani zaostali, a drugi napredovali?,’ Sarajevo 1993. godine:
‘Napokon, kada je naše historijsko pamćenje postalo isto sto i posvemašnji zaborav, tada su nas, opet drugi, oslovili imenom Muslimani, ali samo zato da bi najavili lovnu sezonu na Muslimane, do istrebljenja. Zar naša svakodnevnica nije najbolje svjedočanstvo za to? Nisu nas, naime, oslovili Muslimanima s ciljem da nas podsjete na porijeklo naših pravih duhovnih korijena i da nas nepogrešivo upute na već zaboravljenu duhovnu zavičajnost, već da bi nam, uz podsmijeh i prezir, priznali pravo na etnicitet koji nikako nema pravo na sopstvenu prošlost i na sopstveni duhovni kontinuitet. A ako bi nam to pravo i priznali kad su nas već bili usmjerili da koračamo tuđim putem i da budemo sudionici tuđe historije i tuđe kulturne tradicije.’

Ostaje termin musliman (u vjerskom smislu) i piše se malim “m”, malim početnim slovom kao i kršćanin, hrišćanin, protestant…

Termin musliman označava svakoga od milijardu pripadnika islamske vjere, bez obzira na to gdje žive, kojim jezikom govore i bez obzira koje su nacije.

Poznato je da svaki od islamskih naroda ima svoje narodno ime. Termin Bosanac (i Hercegovac) potpuno je jasan i označava svakoga ko je rođen u Bosni i Hercegovini ili je to stekao življenjem u BiH.

To je regionalni, geografski termin, a može biti i državni. U tome ima i sličnosti s terminom Srbijanac i Srbin.

Srbin ne mora biti Srbijanac, kao sto Bošnjak ne mora biti Bosanac. Ima čak i obrazovnih pojedinaca koji misle da se pod termin Bošnjak može podvesti Bošnjak-musliman, Bošnjak-katolik, Bošnjak-pravoslavac.

To su proizvoljnosti, čak štetne proizvoljnosti koje mirišu na neku vrstu bh. unitarizma. Naši bh. pravoslavci su Srbi, a katolici Hrvati. Zna se od kada je to tako (druga polovica 19. vijeka) i zna se zašto. To se mora uvažavati, inače bismo ličili onima koji prave neko novo sveto trojstvo u tome. To ne.”

//////////////////////

Image result for bosanski jezik

Bosanski jezik - Wikipedia

03.08.2017.

ZAGRLJAJI NIKOLE ŠPIRIĆA

Špirićevi zagrljaji



Svi se sjećamo njegovih (Špirić) zagrljaja sa Silajdžićem, Lagumdžijom i Tihićem: Pandurević

Svi se sjećamo njegovih (Špirić) zagrljaja sa Silajdžićem, Lagumdžijom i Tihićem: Pandurević

//////////////////////////////////////////////////

Poslanici i delegati, članovi Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), uputili su Parlamentu Bosne i Hercegovine ostavke na članstvo u komisijama i odborima oba skupštinska doma.

Tako je počelo provođenje odluke rukovodstva partije Milorada Dodika, nakon što je jedan od njegovih najbližih saradnika Nikola Špirić smijenjen sa mjesta predsjedavajućeg skupštinske komisije za nadzor nad radom Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA).

Špiriću se stavlja na teret da je falsifikovao zaključke Komisije o slučaju "Ušće", odnosno o navodnom prisluškivanju zvaničnika BiH i Srbije.

Među razlozima za povlačenje članova SNSD-a iz parlamentarnih tijela je i stara optužba da postoji sprega između Stranke demokratske akcije (SDA) i Saveza za promjene - Koalicije partija koje čine vlast na državnom nivou, dok su u Republici Srpskoj opozicija. Izlaskom iz komisija i odbora u kojim se pripremaju odluke za skupštinska zasjedanja, omogućiće se i dalje ova međustranačka "ljubav", kaže upravo Nikola Špirić.

"Ostavkama svih članova SNSD-a u komisijama i odborima oba skupštinska doma, ostavljamo Srpsku demokratsku stranku i dalje u zagrljaju sa Strankom demokratske akcije. Nema potrebe da trpimo tu vrstu nasilja unutar Parlamentarne Skupštine BiH", izjavio je Špirić.

"Samo nek' nam Špirić ne priča o zagrljajima, jer se svi sjećamo njegovih zagrljaja sa Silajdžićem (Haris), Lagumdžijom (Zlatko) i Tihićem (Sulejman)", kaže šefica Kluba poslanika Srpske demokratske stranke (SDS) Aleksandra Pandurević koja je podnijela inicijativu za Špirićevu smjenu.

Kao povod za Špirićevu smjenu, Aleksandra Pandurević je navela, a što je podržala većina parlamentaraca, da je Špirić zloupotrijebio položaj tako što je Obavještajno-sigurnosnoj agenciji poslao krivotvorene dokumente koje članovi parlamentarne Komisije nikada nisu usvojili. Radi se o slučaju "Ušće", koji se odnosi na navodnu aferu praćenja bosanskohercegovačkih i srbijanskih zvaničnika.

Rasprava u Parlamentu je bila jedna od najoštrijih između "ljutih" protivnika, SNSD-a i SDS-a.

"Žao mi je, zaista, Nikole Špirića, koji se, evo, tako zdušno bori za narodne interese. Za ovih deset, petnaest godina promijenio je pet političkih partija, zaradio samo po osnovu plate 1,2 miliona maraka, ali, eto, opet ga neki drugi ne razumiju", komentariše Špirićeve istupe ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, inače potpredsjednik SDS-a, Mirko Šarović.

Šarović: Špirić promijenio pet političkih partija
Šarović: Špirić promijenio pet političkih partija

Da li će izostankom u radu parlamentarnih tijela SNSD-ovih poslanika i delegata, biti ugrožen rad Parlamenta?

"Neće ugroziti, ni manje ni više nego, kako ti ljudi već učestvuju u radu ako im je upaljen destruktivni mod. Prema tome, kada želite zaustaviti neki proces, imate puno načina. Nažalost, kod nas su ljudi kreativniji u tome, nego da nađu načine kako da stvari idu naprijed. Mi smo u Parlamentarnoj skupštini BiH taoci jednog političkog rata između pozicije i opozicije u Republici Srpskoj, koji se, nažalost, preslikao i na institucije na nivou države. Ne mislim da će se išta bitnije promijeniti do kraja ovog mandata, s tim da ćemo vjerovatno svjedočiti različitim kreativnim rješenjima i načinima vođenja tog rata", kaže poslanik Socijaldemokratske partije BiH (SD) Saša Magazinović.

Predsjednik Partije demokratskog progresa (PDP) Branislav Borenović navodi da se radi o bespotrebnoj frustraciji SNSD-a.

"Razlog je što je SNSD izgubio kontrolu, kako oni sami to kažu, nad Obavještajno-bezbjednosnom agencijom, što je još jedan dokaz da nisu prezali od kontrole institucija, koje trebaju da budu profesionalne i nezavisne. Mi smo rekli da je njihova nova odluka loša, jer na taj način smanjuju broj poslanika iz Republike Srpske koji se nalaze u odborima, tj. komisijama i olakšavaju potencijalno preglasavanje Republike Srpske, što je apsolutno štetno za RS-a. Na taj način pokazuju da su previše ušli u sferu politikantstva i da bježe, kao što su to često činili, od ozbiljnog bavljenja političkim odnosima i onim što treba da prihvate – da su opozicija na nivou institucija BiH, kao što smo i mi opozicija u Narodnoj skupštini RS", poručio je Borenović.

"Neprijateljska organizacija"

Senad Šepić iz Kluba poslanika nezavisnog bloka navodi da je riječ o već viđenom ambijentu.

"To je taj pritisak koji se pravi, to je stvaranje jedne nove klime, jednog novog-starog toliko puta viđenog ambijenta, u kojem se težište sa stvarnih problema prebaci na ovo pitanje – ko je u kojoj komisiji, zašto je ovaj, jesu li Srbi preglasani, jesu li Bošnjaci nešto uradili, ko je kome šta uradio. Dakle, u tom smislu će se ta matrica pokušavati i u narednom periodu održavati", smatra Šepić.

Za sada nema ozbiljnije analize koliko će posljednji događaji uticati na rad Obavještajno-sigurnosne agencije BiH, koja je nedavno od Ureda visokog predstavnika i Vijeća za provedbu mira zatražila da zaštite njihovo nezavisno djelovanje.

A pritisaka, itekako ima. Predsjednik bh. entiteta Republika Srpska Milorad Dodik odavno za Obavještajno-sigurnosnu agenciju tvrdi da je "neprijateljska organizacija".

Slične izjave davao je i predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine i predsjednik Hrvatske demokratsje zajednice BiH (HDZ) Dragan Čović, koji je ovu agenciju optužio za vođenje paralelnih sistema.

OSA je takođe na meti kritika Saveza za bolju budućnost (SBB), čiji je predsjednik Fahrudin Radončić.

////////////////////////

Junker ni tamo ni ovamo : Nisam da Balkan brzo uđe u EU, a nisam ni za rat

August 03. 2017.

Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker rekao je za Politico da nije za skori ulazak Zapadnog Balkana u Europsku uniju, ali da radi stabilnosti regije te zemlje moraju imati europsku perspektivu.

“Ako im oduzmete europsku pespektivu, opet ćemo proći što smo iskusili 1990-ih”, rekao je Juncker.

“Ako se pak Europska unija raspada, kako tvrdi predsjednik SAD-a Donald Trump, Zapadni Balkan će izgubiti europsku perspektivu”, dodao je.

Stabilnost EU za stabilnost Balkana

Po njegovim riječima, “stabilnost sastava Europske unije preduvjet je da Balkan ponovno ne zarati”.

“Nadam se da (Trump) to razumije”, rekao je Juncker.

Napomenuo je kako je primijetio da Trump u posljednje vrijeme nije ponavljao poziv članicama da napuste Europsku uniju.

(Kliker.info-AJB)

03.08.2017.

NEZADOVOLJSTVO KANADSKIH BOŠNJAKA : ANTIBOSANSKOG DJELOVANJA AMBASADORICE BiH U KANADI KOVILJKE ŠPIRIĆ

Nezadovoljstvo kanadskih Bošnjaka : Antibosanskog djelovanja ambasadorice BiH u Kanadi Koviljke Špirić

August 03. 2017.


Institut za istraživanje genocida, Kanada  i Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike oglasili su se povodom, kako navode , antibosanskog djelovanja ambasadorice BiH u Kanadi Koviljke Špirić koja ne štiti interese države BiH i svih njenih naroda. Zajedničko saopštenje IGK  i KBSA  objavljujemo u cijelosti.

Kanadski Bošnjaci i njihove organizacije i zajednice posebnu pažnju poklanjaju političkoj, kulturnoj, akademskoj i nadasve ekonomskoj reintegraciji, jačanju i razvoju države BiH, odnosno jačanu i promovisanju bosanskohercegovačkih vrijednosti u kanadskom Kulturnom mozaiku. U tom pravcu ostvarena je zavidna saradnja sa kanadskim političkim, kulturnim i akademskim institucijama i pojedincima.

Otvaranje Ambasade BiH u Kanadi dočekali smo sa velikim očekivanjima. Sa još večim očekivanjima dočekana je ambasadorica, Koviljka Špirić. Vjerovali smo da će nova ambasadorica za razliku od svojih predhodnika povezati Kanadu i BiH, zaštiti bosanskohercegovačke interese i promovisati bosanskohercegovačke vrijednosti. Međutim sve je ostalo na očekivanjima i našoj zgranutošću prema onome što bi se moglo opisati kao – opstrukcija prema državi BiH i opstrukcija prema bošnjačkim organizacijama i zajednicama u Kanadi.

Ambasadorica nije predstavljala BiH, već političku opciju entiteta Republika Srpska. Ambasadorica nije dočekala visoku delegaciju Parlamentarne Skupštine BiH u Otavi, nije dostavila pismo zahvale Parlamentarne skupštine BiH Kanadskom parlamentu poslije usvajanja dvije rezolucije o genocidu u Srebrenici, skoro anulirala rad Kanadsko-bosanskohercegovačke parlamentarne grupe prijateljstva koja je formirana da  osigura podršku Kanadskog parlamenta neophodnim političkim i ekonomskim reformama u BiH, unaprijedi saradnju Kanade i BiH, te saradnju parlamenta dviju zemalja i predstavi vrijednosti bosanskohercegovačke države i društva u kanadskom društvu i državi, najavljeni sporazum o socijalnom osiguranju između Kanade i BiH nije usvojen, nikoga od najušpješnijih kanadskih Bošnjaka nije pozvala u ambasadu za vrijeme boravka ministra vanjskih poslova BiH Igora Crnadka u Kanadi, nikada nije izvršila obečanje sa početka svoje diplomatske karijere u Kanadi o posjeti Bošnjacima u kanadskom gradu Hamiltonu, i ono što nas posebno zabrinjava potpuno je degradirala i ponižavala bošnjačke organizacije, zajednice i pojedince u Kanadi koji su ostvarili zavidnu saradnju sa najvišim kanadskim organima. Nista nije uradila od vitalnog interesa za državu BiH. Jer ambasada je bila njen vlastiti privatni posjed. Nikada nije čestitala bilo kakav državni praznik.

Poslije priznavanja bosanskog jezika u Kanadi, upotrebe narodnog imena Bošnjak u kanadskim političkim i statističkim dokumentima, formiranja Kanadsko-bosanskohercegovačke parlamentarne grupa prijateljstva, Kanada jedna od rijetkih država u svijetu koja je sa dvije rezolucije politički priznala sudski utvrđene činjenice o genocidu u Srebrenici. U proceduri Kanadskog parlamenta je i zakon o utvrđivanju 11. jula kao Dana sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. U kanadskom muzeju za ljudska prava i slobode u Vinipeku se nalazi stalna postavka o genocidu u Srebrenici. U kanadskom gradu Windsoru je otkriven prvi spomenik žrtvama genocida u Srebrenici u bosanskohercegovačkoj dijaspori. U nekim kanadskim školama i fakultetima se izučava genocid u Srebrenici. Gradonačelnici Hamiltona i Windsora su proglasili 11. juli Danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici.  Kanada obilježava 31. maj, Svijetski dan bijelih traka, kanadski grad Hamilton obilježava Dan državnosti BiH i Dan nezavisnosti BiH, Ovi pokazatelji jasno govore da je Kanada svijetski lider u traganju za istinom o genocidu u Srebrenici i pravdi za žrtve tog zločina. U godini kada Kanada obilježava 150 godina od svoje nezavisnosti, u godini kada naša domovina, BiH, obilježava 25 godina od svoje nezavisnosti, u godini kada obilježavamo 25 godina od kanadskog priznanja nezavisnosti BiH svima članovima Kanadskog parlamenta je uručen Cvijet Srebrenice, simbol genocida u Srebrenici i BiH.

Kanadska bošnjačka zajednica, čiji članovi su u večini preživjele žrtve genocida u BiH nosi gorke uspomene i duboke ožiljke na jedan sistem koji je proizveo osobu za ambasadora poput Koviljke Špirić. To je moralno i ljudski deklasirana osoba, ponosni čuvar rezultata agresije i genocida u BiH, koja je u vrijeme svetog muslimanskog praznika, Ramazana govorila, – “ja sam bog za one koji poste..” , koja je zabranila upotrebu riječi genocid u Srebrenici na jedinom komadu bosanskohercegovačke zemlje u Kanadi, ambasadi BiH, koja je organizovala posjetu Željke Cvijanović u Torontu u ime  jačanja institucionalnih i ekonomskih veza entiteta Republike Srpske s Kanadom.

To je direktno ugrožavanja integriteta, suvereniteta i nezavisnosti BiH. Niko osim ambasadorice iz ambasade BiH u Otavi nije bio na tom sastanku. Radilo se o ilegalnoj aktivnosti Dodikovog advokata. Promovisati entitet Republika Srpska kao subjekt koji može razgovarati sa kanadskim zvaničnicima protivno je svim međunarodnim pravilima i opasno je antibosansko i antievropsko djelovanje koje ugrožava mir i stabilnost.

Bolju zajedničku bosanskohercegovačku budućnost nije moguće graditi veličanjem vojske i policije entiteta Republike Srpske, jer su odgovorni za presuđeni genocid, a to su pokušavali Željka Cvijanović i Koviljka Špirić. Radi se o pokušajima paradiplomatskog djelovanja protiv vlastite države koju navodno predstavlja. I na kraju največi pokazatelj neprofesionalizma i nekompletnosti ambasadorice jeste činjenica da se nije odazvala ni na jedan od državnih praznika BiH.

Mi shvatamo da diplomatska i konzularna predstavništva djele sudbinu države BiH. Znamo da situacija u našoj matici nije sjajna i znamo da se stoga diplomati ne mogu odazivati na sve manifestacije. Ali isto tako znamo da postoje prioriteti bez izuzetaka, da se ravnopravno sva tri večinska naroda i njihove organizacije moraju obilaziti.

Pozivamo najodgovornije bosanskohercegovačke, posebno bošnjačke političke predstavnike da odmah ulože svoj autoritet u smislu poboljšavanja odnosa između ambasade BiH u Kanadi i kanadskih bošnjačkih organizacija i zajednica. Vrijeme ili da novi, dolazeći ambasador mjenja odnos prema bošnjačkim oblicima organizovanja Kanade. Mi smo uvjek spremni i otvoreni na saradnju koja ide u smjeru dobrobiti države BiH i Bošnjaka, navodi se u  zajedničkom saopštenju za javnost Instituta  za istraživanje genocida, Kanada i Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike.

(Kliker.info)

/////////////////////
02.08.2017.

POGREŠNO UPRAVLJANJE RAZLIČITOSTIMA DOVODI DO PODJELA

Pogrešno upravljanje različitostima dovodi do podjela


Tipičan primjer podjela u bh. društvu: Mostarska Gimnazija

Tipičan primjer podjela u bh. društvu: Mostarska Gimnazija

//////////////////////////////////////

Način na koji se u Bosni i Hercegovini upravlja različitostima, na primjer u oblasti obrazovanja, u slučajevima ‘Dvije škole pod jednim krovom’, samo dalje produbljava podjele u bh. društvu.

Neki međunarodni naučnici upozoravaju kako se pri upravljanju različitostima u Bosni i Hercegovini nameće model, koji sa bosanskohercegovačkim historijskim iskustvom nema nikakve veze, pa je krajnja posljedica svega da BiH postaje zemlja koja se kontinuirano prazni od svojih građana.

Zašto su različitosti u BiH problem?

Različitosti u društvu kao takve, nisu problem, ali način na koji je društvo podijeljeno u BiH jeste problem, smatra irski filolog, profesor Desmond Maurer, napominjući da društvo i funkcionira zahvaljujući načinu na koji se upravlja različitostima i podjelama - poput podjele rada ili podjele na polove i slično.

Upravljanjem razlikama do diskriminicaije: Azra Hromadžić i Desmond Maurer
Upravljanjem razlikama do diskriminicaije: Azra Hromadžić i Desmond Maurer

Problem je - smatra profesor Maurer, govoreći o etničkim podjelama u BiH - kada se različitostima upravlja na način da dolazi do diskriminacije i društvenog isključenja.

“U društvu sa određenim vrstama razlika, posebno etničke razlike, postaju odrednica svih odnosa. Dolazi do totalizacije te tačke razlika, te konkretne male stvari o osobi, koja se onda odnosi na sve ostalo i određuje da li možete ići u isti kafić, da li možete ići našim dijelom grada i te vrste stvari”, smatra Maurer.

Jedan tipičan primjer podjela u bh. društvu je mostarska Gimnazija, u kojoj se već godinama nastava odvojeno odvija na hrvatskom i bosanskom jeziku.

Upravo taj primjer je u svojoj knjizi, čiji bosanski prevod je promoviran u Mostaru, uzela profesorica Azra Hromadžić, sa Odsjeka za antropologiju na Univerzitetu u Syracusei, u Sjedinjenim Državama. U knjizi “Samo Bosne nema”, profesorica Hromadžić piše i o odnosima etno-religijskih identiteta na slučaju mostarske Gimnazije.

Različitosti nisu izazvale rat

Profesorica Hromadžić tako smatra da ta škola ne odslikava, nego producira podjele.

”Na taj način, što primjenjuje bilo kakav sistem podijeljenog društva. Podijeljeno društvo je ovdje proizvod ovih procesa, koji su ovdje usko vezani za model konsocijalnog suživota, odnosno konsocijalnog modela demokratije, koji pretpostavlja da jedni žive svako u svom taboru, svako u svojoj etniji, svako u svojoj teritoriji i škola to donekle odslikava. Bitno je kakav je to model primjenjen da se bavi pluralnošću. Model koji je ovdje primjenjen ne odgovara istoriji bosanske pluralnosti”, navela je profesorica Hromadžić.

Govoreći na skupu pod nazivom “Živjeti demokratiju u postdejtonskoj bh. državi”, u okviru 12. međunarodne konferencije “Jedinstvo i razlike u Evropi”, u organizaciji Međunarodnog foruma Bosna, profesori su istakli kako se u BiH nameće monoetnički model, koji podrazumijeva da su društva već očistila i isključila druge i drugačije.

Govoreći o slučaju mostarske Gimnazije, koju je izučavala kao primjer, profesorica Hromadžić je naglasila:

“Ja u knjizi pokazujem da je ovakav model menadžmenta pluralnosti proizveo podjele, koje jesu nastale ratom, ali nisu izazvale rat. One su nastale ratom, ali su legitimizirane, institucionalizirane konsocijalnim modelom. One su na taj način vidljive i one guše bilo kakav drugi impuls”, istakla je Hromadžić.

Interakcija u “smrdljivom WC-u”

Maurer kaže da na taj način škola postaje mjesto simbola konflikta, da se mora baš tu naglasiti konflikt, jer u suprotnom konflikt se neće moći provesti svugdje drugo. Škole sa različitim programima postoje u svijetu, kaže Maurer, ali...

“U ovom konkretnom slučaju, za tu školu, za Stolac, za većinu škola gdje postoje ‘Dvije škole pod jednim krovom’, svrha nije očuvati zajednicu ili identitet, svrha je osigurati podjelu i držati ljude razdvojenima, prisiljavajući ih na simboličku tačku konflikta, samim tim što su zajedno”, naglasio je Maurer.

Profesorica Azra Hromadžić takođe kaže kako je izučavajući slučaj mostarske Gimnazije primijetila da u toj školi nema čak ni zajedničkih javnih prostora za učenike. Tačnije, jedini prostor za međusobni susret je WC.

“Oni nakon što izađu iz škole, koja je nominalno jedinstvena, svako ide na svoju stranu. Znači, gura takvu transetničku, međuetničku, panetničku, kako god želite, interakciju u smrdljivi WC. Mislim, to je simbolično, to je ja mislim vrlo simbolično”, dodala je Hromadžić.

I međunarodna zajednica pojačava nacionalni princip

Profesori smatraju da svi ti procesi uključuju i predstavnike međunarodne zajednice, koja doprinosi njihovom obnavljanju i nastavljanju.

Maurer navodi detalj da u mostarskoj Gimnaziji nakon navodnog objedinjavanja nema etničkih simbola.

“Nema nacionalnih simbola na zidovima. Osim onih koji govore ko je šta donirao. Ali, šta to govori? To su sve nacionalni simboli, samo što nisu naši. Tako da međunarodna zajednica pojačava nacionalni princip”, ustvrdio je Maurer.

Podsjećanja radi, nedavno su se učenici u Jajcu usprotivili konceptu ‘Dvije škole pod jednim krovom’. O tome je govorila Lana Prlić, aktuelna potpredsjednica SDP-a BiH, koja je ne tako davno takođe bila učenica mostarske Gimnazije.

“Meni je zaista drago da se napokon krenulo pričati o tome, ali ne samo sa strane političara, hajmo reći bivših učenika kao što sam ja, već sa strane djece koja svaki dan idu u te škole”, kazala je Prlić za Radio Slobodna Evropa.

.....................................

KO SU BOSANSKI "SRBI" I BOSANSKI "HRVATI"

////////////////////////////////////////////

Bosna i Hercegovina

Srijeda/sreda, 2. avgust/kolovoz 2017.

02.08.2017.

SASTANAK ZVIZDIĆ - PENCE: POTPREDSJEDNIK SAD-a BiH SMATRA KLJUČEM STABILNOSTI, MIRA I SIGURNOSTI REGIJE ZAPADNOG BALKANA

SASTANAK ZVIZDIĆ - PENCE: Potpredsjednik SAD-a BiH smatra ključem stabilnosti, mira i sigurnosti regije zapadnog Balkana


SAD su još jednom pružile podršku euroatlantskim integracijama BiH



SASTANAK ZVIZDIĆ - PENCE: Potpredsjednik SAD-a  BiH smatra ključem stabilnosti, mira i sigurnosti regije zapadnog Balkana - 3

Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić susreo se danas u Podgorici, na marginama Samita Jadranske povelje, s potpredsjednikom Sjedinjenih Američkih Država Mikeom Penceom kojeg je informisao o političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini i njenom napretku na euroatlantskom putu.

 

Zvizdić je rekao da euroatlanstke intergacije ostaju glavni vanjskopolitički cilj i prioritet Bosne i Hercegovine, te istaknuo ogroman napredak BiH na evropskom putu učinjen u prošloj godini kao i značajne pomake u ispunjenju uslova za aktivaciju MAP-a.

 

Naglasio je bitnost držanja političkog fokusa međunarodne zajednice na Bosni i Hercegovini i stalnoj podršci nastavku reformskih procesa i euroatlantskih integracija. Dodao je da građani Bosne i Hercegovine žele bolji i kvalitetniji život, ali da je taj cilj ostvariv samo kroz nastavak reformi i ubrzane euroatlantske integracije.

 

Slijedeći važan korak za Bosnu i Hercegovinu, kao i doprinos stabilnosti regije, istaknuo je predsjedavajući VMBiH, bila bi aktivacija MAP-a za našu zemlju.

 

Potpredsjednik SAD-a Mike Pence je rekao da SAD smatra Bosnu i Hercegovinu ključem stabilnosti, mira i sigurnosti regije zapadnog Balkana. Ponovio je neupitnu podršku SAD-a teritorijalnom integritetu, suverenitetu i euroatlantskim integracijama Bosne i Hercegovine.

 

Zvizdić se zahvalio Sjedinjenim Američkim Državama i američkom narodu na dosadašnjoj pomoći i kontinuiranoj podršci Bosni i Hercegovini, saopćeno je iz VMBiH. 

 

(SB/Fena)

////////////////////////

Majk Pens: Budućnost Balkana je na Zapadu



Podrška regionu u približavanju Zapadu: Majk Pens

Porukom da je budućnost Zapadnog Balkana na Zapadu, počeo je drugi dan zvanične posjete potpredsjednika Sjedinjenih Država Majka Pensa (Mike Pence) Crnoj Gori.

Pens je pred liderima zemalja regiona okupljenih u ili oko Američko-jadranske povelje, za govornicom poslao oštru poruku koja se odnosila na Rusiju, koju je optužio da hoće da na silu crta nove granice, i u tom pogledu se osvrnuo na dešavanja u Crnoj Gori na dan održavanja parlamentarnih izbora prošle godine.

"Rusija nastavlja da iscrtava nove granice silom na Zapadnom Balkanu. Nastojala je da destabilizuje region i podijeli vas međusobno i ostatak Evrope. Namjere su bile jasne prošle godine kada su moskovski agenti pokušali da poremete izbore i čak ubiju premijera i tako razuvjere crnogorski narod da ne ulazi u NATO savez", rekao je Pens. Kada je riječ o evroatlantskoj perspektivi Zapadnog Balkana, Pens je istakao kako će SAD, pod predsjednikom Trampom, podržati svaku zemlju koja teži evropskoj budućnosti.

Podrška regionu u približavanju Zapadu: Majk Pens
Podrška regionu u približavanju Zapadu: Majk Pens

“Bilo da je to budućnost u NATO ili Evropskoj uniji, ili u obje organizacije, SAD će vas podržati, jer svaki put vodi jačoj Evropi. I, kao što je predsjednik Tramp rekao u Poljskoj, snažna Evropa je blagoslov za Zapad i za cijeli svijet. Mi ćemo nastaviti da podržavamo Dejtonski sporazum i principe koje on predstavlja. Mi ćemo podržati dijalog između Srbije i Kosova, da se u cjelosti normalizuju odnosi među njima.“

Potpredsjednik SAD-a posebno se osvrnuo i na terorizam u svijetu naglasivši kako je on prijetnja svima - Americi, Evropi ali i Zapadnom Balkanu.

“Sjedinjene Američke Države su zahvalne vašem doprinosu u globalnoj kampanji da se porazi IDIL (Islamska država Iraka i Levanta), i da se borba protiv terorizma u Avganistanu nastavi. Želim da bude jasno-predsjednik Tramp neće posustati i neće odustati dok ne pohvata i ne uništi IDIL u njegovom jezgru, tako da više ne prijeti našem narodu, našim saveznicima i našem načinu života.“

Prethodno su se učesnicima skupa obratili koopredsjedavajući Jadranskom poveljom, premijeri Makedonije i Crne Gore - Zoran Zaev i Duško Marković.

Članstvo Crne Gore u NATO je ohrabrenje, čekamo da Makedonija postane 30 članica, istakao je Zaev.

Makedonija sledeća članica NATO: Zoran Zaev
Makedonija sledeća članica NATO: Zoran Zaev

“Mi energično radimo u regionu, otvaramo se prema našim susjedima, duboko smo u razgovorima i nadam se da će to doprinijeti našem procesu integracije i da će to omogućiti snažno kretanje zemlje u pravcu Evropske unije i NATO-a. Mi smo ohrabreni entuzijazmom i optimizmom naših gradjana, i podrškom koju dobijamo od SAD-a i naših zemalja prijatelja u Evropskoj uniji.“

Crna Gora je kao nova članica NATO spremna da pruži aktIvan doprinos očuvanju i djelovanju Transantlantske zajednice, poručio je premijer Marković.

“Nema slobodne i mirne Evrope bez stabilnog Balkana. To je interes svih. Kako Evrope i Sjedinjenih Američkih Država, tako i nas sa ovih prostora. Bezbjednost, ekonomija, demokratija, neraskidivo su isprepletani procesi. Mi u Crnoj Gori ne zaboravljamo da imamo posla kod kuće. Spremni smo, i sa novim ohrabrenjem, da nastavimo sa ključnim reformskim procesima. Samo tako postajemo dio rješenja a ne dio problema kao u prošlosti. Sa druge strane, poruka jasne perspektive članstva mora biti uvijek i u svakom momentu, glasna i čvrsta. Pojačana zalaganja NATO-a i EU, u pogledu regiona u tom smislu su veoma dobrodošla.“

Pens je prije sastanka sa liderima zemalja regiona, imao zvanični razgovor sa crnogorskim premijerom Duškom Markovićem. Poruke Pensa čija posjeta je već dobila prefiks istorijske, sa jednakom pažnjom osluškuju i u susjednim zemljama.

"Prenosim vam pozdrave od predsjednika Trampa (Donald Tramp, predsjednik SAD-a) koji me ovamo poslao, u znak našeg savezništva kroz NATO i velikog poštovanja koje imamo za vaš narod i za vašu državu", poručio je Pens.

Tim kurtoaznim riječima, prvi saradnik šefa Bijele kuće Donalda Trampa (Trump), drugi čovjek svjetske super sile Majk Pens, obratio se svom domaćinu crnogorskom premijeru Dušku Markoviću pred brojnim kamerama i novinarskim ekipama u podgoričkoj Vili Gorica, u kojoj su održani zvanični razgovori predstavnika dvije države koje su odnedavno i formalno NATO saveznice.

Razgovori o budućnosti Crne Gore: Majk Pens i premijer Crne Gore Duško Marković
Razgovori o budućnosti Crne Gore: Majk Pens i premijer Crne Gore Duško Marković

"Kako što ste rekli, u NATO-u postoje velike ali i male zemlje, ali mi smatramo da nemamo male saveznike. Svi naši saveznici su podjedako značajni i veoma cijenimo vaš doprinos NATO-u", rekao je Pens koji je uputio i poruku Zapadnom Balkan: "Budućnost Zapadnog Balkana, mi vrlo čvrsto vjerujemo je na Zapadu i radujemo se da ćemo raditi na izgradnji sve boljih odnosa između Evropske unije, Zapadnog Balkana i Sjedinjenih Američkih Država".

Danas je veliki dan za Crnu Goru ali i čitav region Zapadnog Balkana rekao je predsjednik Vlade Crne Gore.

"Današnji dan je potvrda da snovi zaista mogu da postanu stvarnost. Ali možda još više od toga potvrda da se naporan, posvećen i odgovoran rad isplate. Crna Gora je primjer za to", istakao je Duško Marković.

Potpredsjednik Majk Pens se sastao i sa liderima dijela opozicionih političkih partija građanske profilacije. Na sastanku sa Pensom su bili lideri partija, Ranko Krivokapić (SDP), Dritan Abazović (URA), Miodrag Lekić (Demos), Aleksa Bečić (Demokrate) i potpredsjednica SNP-a Danijela Pavićević.

I drugi dan posjete američkog potpredsjednika protiče u znaku mjera bezbjednosti koje su do sada neviđene u Crnoj Gori i u kojima učestvuju brojni pripadnici crnogorske javne i tajne policije, ali i američki bezbjednjaci.

Centar Podgorice je od juče praktično blokiran, dok policijski helikopter učestalo nadlijeće samo jezgro grada.

Pojačano prisustvo policije uočljivo je oko svih važnih državnih institucija.

Jake bezbjednosne mjere u Podgorici
Jake bezbjednosne mjere u Podgorici

Vruć dan sa političkog i bezbjednosnog aspekta prate i gotovo nepodnošljivi vremenski uslovi, pošto se za danas Podgorici predviđa da će temperatura preći 41 stepen.

Gosti i domaćini imali su priliku da razgovaraju i sinoć tokom svečane večere priređene u čast posjete najvišeg američkog zvaničnika koji je ikada doputovao u Crnu Goru.

Tom prilikom Majk Pens zahvalio je Crnoj Gori na "vodećoj ulozi u odbrani i stabilnosti Zapadnog Balkana".

"Vaša hrabrost, posebno u fazi ruskog pritiska, nadahnjuje svijet i čestitam vam na tome. Za naš savez i za naše prijateljstvo, da bude sve dublje i dublje, za još bliže odnose naroda Crne Gore i Amerike u nezavisnosti i slobodi", riječi su američkog potpredsjednika.

Sastanak Američko-jadranske povelje, koji je okupio predsjednike ili premijere zemalja članica Crne Gore, Makedonije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Albanije, ali i zemalja posmatrača Kosova, Srbije i Makedonije, je najvažniji međunarodni skup ikada održan u Crnoj Gori.

01.08.2017.

OHR DECIDIRAN: SLUŽBENI DOKUMENTI ENTITETA RS-a MORAJU PRIZNATI BOSANSKI JEZIK!

OHR DECIDIRAN: Službeni dokumenti RS moraju priznati bosanski jezik!


Iz Ureda visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini navode da Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini potpisan u Parizu sadrži tekst Sporazuma na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku, s tim da je svaki tekst jednako vjerodostojan.


OHR DECIDIRAN: Službeni dokumenti RS moraju priznati bosanski jezik!

- U skladu s tim, Mirovni sporazum priznaje tri službena jezika u Bosni i Hercegovini. Nadalje, Upravni odbor Vijeća za provedbu mira (PIC) je 6. juna 2016. godine prihvatio odluku Ustavnog suda BiH prema kojoj konstitutivni narodi i ostali imaju ustavno pravo da daju ime svom jeziku, te da Ustav RS ne osporava to pravo - saopćeno je za N1 iz OHR-a.

 

Kako su naveli, Upravni odbor PIC-a je pozvao sve nivoe vlasti, uključujući i vlasti Republike Srpske, da ovo pravo priznaju jednako za sve konstitutivne narode i ostale.

 

- Službeni dokumenti Republike Srpske moraju priznati naziv jezika koji su dali Bošnjaci u Republici Srpskoj (tj. bosanski) te stoga omogućiti Bošnjacima da uživaju isto ustavno pravo da nazovu svoj jezik kako žele, kao i drugi narodi u RS - kazali su u Uredu visokog predstavnika u BiH, prenosi N1.


/////////////////////

KAKO JE DODIG POSTAO DODIK: Je li Dodik novokomponovani Srbin i pravoslavac?

KAKO JE DODIG POSTAO DODIK: Je li Dodik novokomponovani ...

01.08.2017.

RIJEŠEN PROBLEM FINANSIRANJA JAVNOG SERVISA: PRETPLATA ZA TV UZ RAČUN ZA STRUJU

RIJEŠEN PROBLEM FINANSIRANJA JAVNOG SERVISA: Pretplata za tv uz račun za struju!


Predstavnici Javnog preduzeća Elektroprivreda (JP EP) BiH i Javnih servisa (BHRT i RTV Federacije BiH) potpisali su poslovni Ugovor o naplati RTV takse putem računa za električnu energiju, a što će biti iskazano na računima za utrošenu električnu energiju za mjesec august 2017. godine, stoji u zajedničkom saopćenju BHRT i RTVFBIH.



RIJEŠEN PROBLEM FINANSIRANJA JAVNOG SERVISA: Pretplata za tv uz račun za struju!

Identičan poslovni Ugovor bit će ponuđen i ostalim domaćim elektroprivrednim preduzećima te se očekuje pozitivan odgovor.

 

Uspostavom ovakvog sistema naplate RTV takse, putem Ugovora o poslovnoj saradnji sa elektroprivrednim preduzećima na teritoriji cijele BiH, javni servisi Bosne i Hercegovine, u skoro vrijeme bili bi spremni odgovoriti tehničko-tehnološkim i programskim zahtijevima svih stanovnika BiH, te bi sistem javnog emitiranja, prvi put otkada postoji, bio postavljen na poslovno zdrave osnove sa samostalnim i nezavisnim izvorom finansiranja, kako je to slučaj u svim uređenim demokratskim zemljama svijeta.

 

Poslovnom spremnošću da se uključi u ovaj model, JP EP BiH pokazala je izuzetno visok nivo društvene odgovornosti te stvorila presudno važne pretpostavke da u poslovno osnaženim Javnim servisima BiH i domaća preduzeća, među kojima je i EP BiH, dobiju stabilnog i utjecajnog partnera za razvoj svojih budućih poslovnih aktivnosti.

 

Javni servisi blagovremeno će informirati građane o detaljima prelaska na naplatu RTV takse putem računa za električnu energiju, uz napomenu da je do zvaničnog početka primjene ovog modela naplate na snazi obaveza aktuelnog plaćanja RTV takse, zaključno sa mjesecom julom 2017. godine.

01.08.2017.

BOSANSKI JEZIK

01.08.2017.

JONATHAN MOORE U BANJALUCI: OBRAZOVNI SISTEM U ENTITETU RS-a DISKRIMINIRA BOŠNJAČKU DJECU

Jonathan Moore u Banjoj Luci : Obrazovni sistem RS-a diskriminira bošnjačku djecu

August 01. 2017.


U obrazovanju u Republici Srpskoj postoji diskriminacija prema bošnjačkoj djeci, rekao je danas u Banjoj Luci Jonathan Moore, šef Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini.

“Godinama, decenijama, bila je praksa da se jezik bošnjačkog naroda zove bosanski jezik. U Franjevačkom manastiru u Fojnici imaju rječnik bosanskog jezika iz 18. vijeka. Nije bosanski jezik ‘izum’ nakon rata, to je nešto što postoji vjekovima. Praksa je bila u bivšoj vladi entiteta da u dvojnim krajevima, školama, uključujući općine i gradove Zvornik, Bijeljina, Srebrenica, Prijedor da se piše u đačke knjižice bosanski kao jezik. Iz meni nejasnih razloga ova vladajuća koalicija i Pedagoški zavod RS-a su odlučili prije dvije godine uvesti novu politiku imenovati jezik kao jezik bošnjačkog naroda. To jeste formula u Ustavu RS-a, ali problem u diskriminaciji jeste samo u tome što se ne piše jezik srpskog naroda i jezik hrvatskog naroda, nego srpski, hrvatski i jezik bošnjačkog naroda. To je diskriminacija”, rekao je Moore.

Moore je naveo da treba da se piše ili po Ustavu ili po roditeljima. Prema njegovim riječima, ako srpski roditelji kažu mora to da bude srpski, bošnjački roditelji imaju isto pravo, to je međunarodni princip, narod ima pravo nazvati jezik kako hoće.

“Bošnjaci kažu da je njihov jezik bosanski, to je međunarodni princip, ista je politika i u Srbiji, to je nešto što branimo i to je diskriminacija”, rekao je Moore.

On se u Banjoj Luci danas sastao s Branislavom Borenovićem, predsjednikom Partije demokratskog progresa (PDP) koji je komentirajući pitanje bosanskog jezika rekao da PDP ima jasan stav o ovom pitanju, a to je da je Ustav RS-a vrhovni dokument i “da se ne može govoriti o bosanskom jeziku”.

"Bojim se da je pitanje jezika previše ispolitizirano. Ustav RS-a je vrlo precizan, riječ je o jeziku bošnjačkog naroda. Postoji i prostor za različito tumačenje, ali treba pitanje jezika odmaknuti od politike i tim se trebaju baviti ustavni eksperti i stručnjaci koji se bave ovom tematikom", rekao je Borenović.

Odgovarajući na pitanje o tome da li se u budućnostiizbor delegata u Dom naroda Parlamenta FBiH treba vršiti prema popisu iz 1991. ili 2013. godine Moore je rekao da je jasno da treba promijeniti zakon i da se to može uraditi samo kompromisom.

“Važno je to promijenitii što prije, jer imamo malo više od godinu dana do sljedećih općih izbora. Kakvo će biti rješenje ne znam, rekao sam više puta kao i drugi ljudi, predstavnici međunarodne zajednice rekli, kao što je rekla predsjednica Centralne izborne komisije BiH – nema odgađanja izbora, oni će biti u oktobru iduće godine. Veoma je važno riješiti sva ta pitanja samo konsenzusom domaćih političkih lidera BiH što prije”, rekao je Moore.

On i Borenović razgovarali su tokom današnjeg sastanka o slobodi medija, izbornom procesu, obrazovanju i pravosudnim institucijama, te o povratak u FBiH i RS.

Borenović je rekao da je izrazio nezadovoljstvo što su Srbi povratnici u FBiH uskraćeni da obilježavaju datume koji su im značajni, kao što je Grmečka korida, tradicija stara 245 godina, za koju vlasti Unsko-sanskog kantona nisu ponovo izdale odobrenje da se održi na Međeđem brdu, podno Grmeča.

(Kliker.info-AA)

///////////////////////////////////

////////////////////////////////////////

Image result for bosanski jezik

Bosanski jezik - Wikipedia

01.08.2017.

ŽELJEZNICE POVEZALE SARAJEVO I BANJALUKU

Željeznice povezale Sarajevo i Banjaluku



Nova dimenzija putničkog saobraćaja: Dragan Savanović

Nova dimenzija putničkog saobraćaja: Dragan Savanović

//////////////////////////////////////

Danas počinje saobraćati brzi voz na relaciji Sarajevo – Banjaluka. Direktori entitetskih željeznica tvrde da će ova linija putnicima ponuditi bolji, brži i komforniji prevoz.

Direktor Željeznica Republike Srpske Dragan Savanović i generalni direktor Željeznica Federacije BiH Enes Džafić dotakli su se i aktuelnog pitanja ulaska Bosne i Hercegovine u Transportnu zajednicu, gdje su konstatovali da BiH još nije spremna na takav korak.

Za četiri sata i pedeset minuta, brzi voz iz tzv. talgo garniture, prelaziće put između Banjaluke i Sarajeva. Enes Džafić kaže da će ova linija putnicima ponuditi dosad neviđeni vid komfora.

"Svi vagoni su klimatizovani, pružaju usluge interneta, posjeduju TV prijemnike, radio, bife salon, tako da nijedna željeznička uprava u regionu ne može reći da ima superiorniji vozni park nego što mi nudimo našim građanima i Federacije i Republike Srpske i svim turistima koji posjećuju našu zemlju", riječi su generalnog direktora Željeznica Federacije BiH.

Dragan Savanović kaže da otvaranje ove linije daje novu dimenziju putničkom saobraćaju.

"Ubijeđen sam da će komforom odrediti putnike da radije putuju vozom nego drugom vrstom prevoza", ističe direktor Željeznica Republike Srpske.

Očekuje se da kapacitet voza bude ispunjen preko 50 odsto, a karta za drugi razred koštaće 26 maraka (oko 13 evra).

Za prvi razred biće skuplja za 50 odsto, dok će se po nešto nižim cijenama voziti učenici, studenti i penzioneri.

Cijena karte za drugi razred - 26 maraka
Cijena karte za drugi razred - 26 maraka

Kada je u pitanju ulazak Bosne i Hercegovine u transportnu zajednicu, prvi ljudi entitetskih željeznica smatraju da BiH još nije spremna na takav korak, jer nisu konkurentni zbog slabe infrastrukture i opremljenosti, te napominju da se radi o "kolaču" teškom oko 140 miliona maraka (više od 71,5 miliona evra) koji bi završio van zemlje.

Tako Džafić smatra da prije velikih ulaganja u željeznički saobraćaj ne treba žuriti sa tim procesom.

"Svako prijevremeno otvaranje tržišta zahtijeva minimum 400 miliona grant sredstava iz Evropske unije koje je neophodno uložiti u željezničku infrastrukturu. Susjedne zemlje, Hrvatska, Slovenija, nisu otvorile tržište prije ulaska u Evropsku uniju, a u značajnoj mjeri su iskoristile evropske fondove kao grant sredstva", navodi Enes Džafić.

Džafić i Savanović su istakli da će nastaviti razvijati putnički saobraćaj na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.

01.08.2017.

JONATHAN MOORE: BOSANSKI JEZIK POSTOJI VIJEKOVIMA I U ENTITETU RS-a NE SMIJE BITI DISKRIMINACIJE

JONATHAN MOORE: Bosanski jezik postoji vijekovima i u RS-u ne smije biti diskriminacije


Šef Misije OSCE-a u BiH Jonathan Moore izjavio je danas u Banjoj Luci da u Republici Srpskoj (RS) ne smije da postoji diskriminacija prema bošnjačkoj djeci, u pogledu upotrebe bosanskog jezika.



JONATHAN MOORE: Bosanski jezik postoji vijekovima i u RS-u ne smije biti diskriminacije

-Decenijama je bila praksa da se jezik bošnjačkog naroda zove bosanski. U Franjevačkom samostanu u Fojnici imaju i rječnik bosanskog jezika iz 18. vijeka. Nije bosanski jezik 'neki izum' nakon rata, to je nešto što postoji vijekovima – naglasio je Moore.

U bivšoj Vladi RS-a je, kaže, bila praksa da se u pojedinim sredinama u đačke knjižice upisuje bosanski jezik.

-Iz meni nejasnih razloga ova vladajuća koalicija u RS-u i Pedagoški zavod RS-a su prije dvije godine odlučili uvesti novu politiku i imenovati jezik bošnjačkog naroda. To jeste forma u Ustavu RS-a, ali je problem u diskriminaciji, jer se ne piše jezik srpskog naroda i hrvatskog naroda u knjižicama, već samo srpski ili samo hrvatski jezik, dok su za Bošnjake naveli – jezik bošnjačkog naroda. To je diskriminacija – upozorio je šef Misije OSCE-a, u izjavi novinarima, nakon razgovora s predsjednikom Partije demokratskog progresa (PDP) Branislavom Borenovićem.

Međunarodni princip je, naglasio je Moore, da narod ima pravo nazvati jezik kako hoće.

-Bošnjaci kažu da je njihov jezik bosanski. To je međunarodni princip i taj princip branimo - istakao je naglasivši da Misija OSCE-a želi da vidi kvalitetno obrazovanje u BiH.

Borenović je izrazio bojazan da je pitanje jezika previše ispolitizirano te istakao da je Ustav RS-a jasno propisao da se u RS-u ne može govoriti o bosanskom jeziku.

-Bojim se da je pitanje jezika ušlo u sferu teške politike – upozorio je Borenović.

Šef Misije OSCE-a u BiH je ponovio da će parlamentarni izbori u BiH biti održani naredne godine, a da do promjene Izbornog zakona može doći samo na osnovu kompromisa i konsenzusa i to bi, kaže trebalo učiniti što prije.

Nije ulazio u moguća nova rješenja u Izbornom zakonu.

Kada su u pitanju naredni izbori, Borenović je rekao da u toj stranci smatraju da postoji mnogo osnova da se promijeni Izborni zakon BiH, bar u tehničkom dijelu kako bi izbori bili pošteni i fer.

-To će biti izbori koji će imati veliki izazov za njihovo provođenje na pošten način, jer postoji mnogo osnova za izborne manipulacije – ustvrdio je lider PDP-a.

Rekao da je bilo riječi o stanju slobode medija, te je naveo da RS treba da ima javni servis koji je profesionalan.

Na sastanku je razgovarano o stanju povrataka u entitetima.

Lider PDP-a je izrazio nezadovoljstvo, jer Srbi koji su se vratili u Federaciju BiH, u Unsko-sanski kanton, nisu u mogućnosti da organizuju "Grmečku koridu".

 

 

(FENA/SB)


/////////////////////////////////////////////



POTPREDSJEDNIK SAD-a DIGAO BALKAN NA NOGE: Zvizdić i Crnadak pozvani na Specijalni sastanak u Podgoricu

POTPREDSJEDNIK SAD-a DIGAO BALKAN NA NOGE: Zvizdić i ...


///////////////////////////////////////////

BOROVAC: Osporavanje bosanskog jezika je udar na povratnike u RS

Ministrica za ljudska prava i izbjeglice BiH Semiha Borovac je, u reagiranju na posljednje istupe čelnika RS-a, naglasila kako osporavanje prava na upotrebu jezika podriva Dejtonski mirovni sporazum i predstavlja udar na najugroženiju kategoriju stanovnika u BiH - povratnike.



BOROVAC: Osporavanje bosanskog jezika je udar na povratnike u RS

Navodi da je ovaj problem posebno izražen u obrazovnom sistemu entiteta RS-a gdje se onim najranijvijim - djeci povratnika uskraćuje njihovo pravo da se obrazuju na svom jeziku i njega nazivaju bosanskim. Ne odustaje se od nastojanja da se on preimenuje u jezik bošnjačkog naroda, iako je i Ustavni sud BiH zaključio da je ustavno pravo svakog konstitutivnog naroda i ostalih, da jezik kojim govore nazovu imenom kojim žele, a ne da im taj naziv bilo ko nameće.

- Svima treba biti jasno da pitanje upotrebe i naziva bosanskog jezika, kojim prema posljednjem popisu govori više od polovine građana BiH, niti je, niti će ovisiti o bilo kojem pojedincu - navela je ministrica Borovac.

Posebno je, kako je naglasila, zabrinjavajuće da osporavanje prava povratnika dolazi od strane čelnika RS-a.

- Upravo oni bi trebali graditi ambijent suživota i međusobnog razumijevanja, pokazati empatiju i razumijevanje prema povratničkoj populaciji, zaštititi ih i spriječiti njihovu diskriminaciju po bilo kojem osnovu… A, oni čine upravo suprotno, što ima dalekosežne posljedice na svakodnevni život povratnika u RS - smatra Borovac.

Navodi da stanje na terenu dokazuje da su povratnici odlučni u svojoj namjeri da ostanu na svojim ognjištima te ih ovakvi napadi i osporavanja njihovih prava dodatno snaže u toj odluci.

- Upravo zato zaslužuju i snažnu podršku svih struktura društva, vladinog i nevladinog sektora, kao i međunarodne zajednice. Svi zajedno smo dužni osigurati da se svaki građanin BiH osjeća kao svoj na svome u svakom dijelu ove zemlje, a tu poseban senzibilitet moramo iskazati prema povratnicima - zaključila je ministrica za ljudska prava i izbjeglice BiH.

Na kraju je ponovila da osiguranje samo krova nad glavom nije dovoljan garant povratka te da je neophodno osigurati mjere održivosti, jednak pristup pravima, proporcionalno zapošljavanje, poštivanje bogatstva naših različitosti uz njihovo puno uvažavanje u oblastima obrazovanja, kulture i drugim sferama života.

-Poštivanje vladavine prava je prvorazredno pitanje političke svijesti i odraz odgovornosti prema građanima ove zemlje te jedini način da se osigura evropska budućnost naše zemlje – smatra Borovac, saopćeno je iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH.

 

 

(FENA/SB)

////////////////////////////////////////

PLAVŠIĆEVA OTKRILA ZAŠTO JE PRIZNALA KRIVICU U HAAGU: 'Mislila sam da ću umrijeti na robiji, jer niko nije htio svjedočiti u moju korist, svjedocima je prijetio...' - 2

PLAVŠIĆEVA OTKRILA ZAŠTO JE PRIZNALA KRIVICU U HAAGU ...

///////////////////////

Potpredsjednik SAD Mike Pence uoči dolaska u Crnu Goru: Amerika je uz vas

Potpredsjednik Sjedinjenih Američkih Država Mike Pence stigao je sinoć u posjetu estonskoj prijestolnici Talinu, kojom započinje četverodnevnu evropsku turneju tokom koje će, pored Estonije, posjetiti i Gruziju i Crnu Goru. On [...]

Jedinstvena Bosna i Hercegovina
<< 08/2017 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
46297304

Powered by Blogger.ba