Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

13.07.2017.

MASOVNE EGZEKUCIJE U SELU KRAVICA : NA DANAŠNJI DAN POČELE MASOVNE EGZEKUCIJE OKO SREBRENICE

Masovne egzekucije u selu Kravica : Na današnji dan počele masovne egzekucije oko Srebrenice


Juli 13. 2017.

Učenjem Fatihe (muslimanske molitve) i polaganjem cvijeća, preživjele žrtve genocida u Srebrenici  danas su obilježile godišnjicu masovnih egzekucija svojih najbližih, koje su pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske ubijali u selu Kravica jula 1995. godine, javlja agencija Anadolija.

Pred Odjeljenjem za ratne zločine Višeg suda u Beogradu traje suđenje osmorici bivših pripadnika Specijalne brigade MUP-a Republike Srpske, koje optužnica tereti da su hangarima zemljoradničke zadruge u Kravici i u okolini ubili 1.313 Bošnjaka iz srebreničkog kraja.

Za ratni zločin protiv civilnog stanovništva optuženi su Nedeljko Milidragović, Aleksa Golijanin, Milivoje Batinić, Dragomir Parović, Aleksandar Dačević, Boro Miletić, Jovan Petrović i Vidoslav Vasić.

Ubijeni sinovi, braća…

Kada Hotić, potpredsjednica Udruženja „Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa“ kaže kako je prisustvovala suđenju, ali ističe kako je stekla dojam da optuženi neće biti kažnjeni.

Hotić je u julu 1995. ostala bez sina, muža, dvojice braće… Nabrajajući ih poimenično, kaže da je ubijeno 56 članova njene rodbine.

„Nama je doći, obilježiti i podsjetiti se toga. Ne možemo mrtve vratiti, a Boga molimo da se procesuiraju odgovorni zbog budućnosti da se više nikada ovako nešto ne ponavlja. Niko nam ne može nikakvom presudom vratiti ubijene, ali može služiti kao opomena i nauk budućim generacijama“, smatra ona.

Njen brat Mustafa Đilović odveden je u hangar u Kravicu, ispred kojeg je danas položeno cvijeće. Njegovi posmrtni ostaci bili su nekompletni.

Nedostajala je glava, a Mustafa je, priča Hotić, prije smrti krvnički premlaćivan. Ukopan je pored brata Ekrema koji je pronađen u masovnoj grobnici Crni vrh.

Ramizi Gurdić u genocidu su ubijena dvojica sinova Mustafa (20 godina) i Mehrudin (18), te muž Junuz. Rastanak sa svakim od njih bio je pretežak, a kada se opraštala sa mlađim sinom, on joj je, sjeća se brišući suze, rekao da se više nikada neće vidjeti.

„I tako je i bilo, nisam ga više nikada vidjela. Muža Junuza sam malo vidjela u koloni, a Mustafu prema igralištu u Kasabi, odakle su ga otjerali na Branjevo i tu je završio. Čula sam da ga je Erdemović (Dražen, op.a) strijeljao. Tražila sam preko Crvenog križa da se sa njim sastanem, a on je poručio: Ne mogu se majko s tobom sastati, meni je bilo naređenje“, priča Gurdić.

Osim Kravice, tokom dana preživjeli su posjetili više lokacija na kojima su žrtve ubijane i odali im poštovanje uz poruku kako takva ubistva nikom ništa dobro nisu donijela, a razorila su hiljade porodica i zbog toga ne smiju nikada biti zaboravljena.

Početak masovnih egzekucija

Na današnji dan prije 22 godine, 13. jula 1995. godine, vojnici bosanskih Srba su se ukradenom opremom UN-a počeli predstavljati kao „mirovnjaci“ i na prijevaru zarobljavati Srebreničane koji su nakon pada „zaštićene enklave“ započeli svoj Marš smrti prema Tuzli, piše portal INS.

Bio je to zlokobni uvod u početak masovnih egzekucija u Srebrenici, odnosno početak genocida.

Tako je jedna egzekucija manjih razmjera izvršena već ujutro na rijeci Jadar. Sedamnaest muškaraca je odvezeno na mjesto na obali rijeke, gdje su ih postrojili i strijeljali. Jedan svjedok, koga je metak pogodio u kuk, skočio je u rijeku i uspio pobjeći.

Prva velika egzekucija dogodila se poslijepodne 13. jula 1995. godine. Između 1.000 i 1.500 bošnjačkih muškaraca i dječaka iz kolone, koji su bježali kroz šumu, zarobljeni su i zatočeni na polju kod Sandića. Odvezeni su autobusima ili pješice u skladište u zloglasnu Kravicu. Oko 18.00 sati, kad se skladište napunilo, vojnici su počeli unutra ubacivati ručne bombe i pucati u ljude nagurane u skladištu.

“Odjednom, u skladištu je nastala velika pucnjava, a mi nismo znali odakle dolazi. Bilo je pušaka, ručnih bombi, rafala; u skladištu se tako zamračilo da ništa nismo mogli vidjeti. Ljudi su počeli jaukati, vikati, zapomagati. Onda bi nastalo zatišje, pa bi onda odjednom sve počelo iznova. I tako su oni nastavili pucati sve dok nije pala noć“, ispričao je jedan svjedok.

(Kliker.info-INS)

//////////////////////
///////////////////////////////////

Žarko Korać : Genocid u Srebrenici je kolektivna odgovornost srpskog naroda, a

////////////////////////////////////

Intervjui

///////////////////////////////////////

Ambasador Jonathan Moore: Treći entitet ne dolazi u obzir

//////////////////////

“Sedmica sjećanja” : U Richmondu usvojena Povelja o kulturi sjećanja na žrtve genocida u BiH

Juli 13. 2017.


Tužno i dostojanstveno istovremeno , bilo je ovih dana u Ricmondu u američkoj državi Virginiji  gdje je u  organizaciji Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike i Instituta za istraživanje genocida iz Kanade , održana  “Sedmica sjećanja”  na genocid u Srebrenici,   počinjen nad Bošnjacima Istočne Bosne od strane  srbijanske vojske i vojske i policije bosanskih Srba,  1995. godine.

Predsjednika KBSA  Eldina Elezovića, najviše je kaže,  dojmila atmosfera  u Muzeju holokausta  kada je tokom prikazivanja dokumentarnih scena genocida cijela dvorana plakala.

-Više od 350 gostiju, što naših ljudi, što Amerikanaca, među kojima je bilo i  političara, odnosno kongresmena i senatora   je pratilo projekciju slika genocida i budite uvjereni da niko nije mogao suspegnuti suze. I ovo nam govori  da je na nama ogromna  odgovornost da ne bi  došli u situaciju  da umjesto never again kažemo here we go again.  Jednostavno moramo biti istrajni na putu  traženja istine jer ona vodi ka pravdi, koja se dalje usmjerava prema  miru i prosperitetnoj budućnosti -, ocjenjuje Elezović i ističe da svi oni koji njeguju i unaprijeđuju kulturu sjećanja potenciraju,  ne  osvetu, nego  odbranu svojeg  bića i  opstojnosti svojih  familija, naroda i države,   pošto  nije isključeno da agresori neće pokušati ponovo  jer  je konstantno negiranje počinjenog genocida  prva stepenica u pravcu njenog ponavljanja.


Njegovo mišljenje dijeli i direktor Instituta za ostraživanje genocida, Kanada, profesor Emir Ramić , naglasivši naročito da je  na panel diskusiji u Richmondu ,  uz aktivno učešće: akademika prof. dr Smaila Čekića, gospodina Mira Lazovića, predsjednika Skupštine Republike Bosne i Hercegovine, prof. Ive Komšića, člana Predsedništva Republike Bosne i Hercegovine i jednog od gradonačelnika Sarajeva, prof. dr Senadina Lavića, predsjednika Bošnjačke zajednice kulture Preporod Sarajevo; gospodina Saliha Brkića, istaknutog novinara i reportera,  prof. dr Harisa Alibašića, jednog od predsjednika Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, Eldina Elezovića, predsjednika Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, te brojnih drugih ličnosti, usvojena  Povelja o kulturi sjećanja na žrtve genocida u BiH.


1. Institucije i organizacije u Sjevernoj Americi kontinuirano djeluju na širenju i jačanju svijesti šire američke i kanadske javnosti o genocidu, najtežem obliku zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, koji je izvršen u Evropi nakon Drugog svjetskog rata – u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, jula 1995, kao i u svim okupiranim mjestima, gradovima u opsadi i drugim sigurnim zonama Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini.

2. Zahvaljujemo se Kongresu u Senatu SAD-a i Parlamentu Kanade na usvajanju više rezolucija o genocidu u Srebrenici i Republici Bosni i Hercegovini; gradonačelnicima više od 20 američkih i kanadskih gradova, koji su 11. juli proglasili Danom sjećanja na genocid u Srebrenici i Republici Bosni i Hercegovini. Posebnu zahvalnost izražavamo i dugujemo Kanadskom muzeju za ljudska prava i slobode (engleski naziv) na stalnoj izložbenoj postavci o genocidu u Srebrenici. Također iskazujemo zahvalnost Windzoru i lokalnoj zajednici na izgradnji prvog spomen obilježja žrtvama genocida u Srebrenici u dijaspori; akademskim naučno-istraživačkim i obrazovnim institucijama u SAD i Kanadi koje istražuju i izučavaju genocid u Srebrenici.

3. Civilizacijska je obaveza i kulturna potreba razvijanje kulture sjećanja na žrtve genocida u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, jula 1995. i cijeloj Republici Bosni i Hercegovini, ali i znatno šire, kako u Evropi, tako i u cijelom svijetu. Cilj ovog projekta je:

– da se naučno istraži i naučno sazna naučna istina o zločinu genocida; govori u ime nevino ubijenih žrtava genocida; razvija individualna i društvena svijest i individualna i kolektivna potreba i odgovornost za prevenciju genocida i odgovarajuću blagovremenu reakciju; permanentno istrajavati i istrajati na priznanju krivice i prihvatanja odgovornosti za izvršeni genocid; intenzivno u kontinuitetu planski, organizovano, sistematično, ciljno i svrsishodno raditi na procesuiranju odgovornih; istrajati u ostvarenju barem minimalne pravde, kao individualne ljudske i društvene satisfakcije; razvijati aktivnosti trajnog pamćenja na genocid i žrtve genocida; ostvariti faktičke moralne i pravno-normativne pretpostavke i uslove onemogućivanja negiranja genocida.

4. Problem genocida je problem cijelog čovječanstva. Shodno tome, i genocid u Srebrenici, sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija, jula 1995, treba posmatrati na evropskom i svjetskom nivou, u okviru internacionalnog prava, Povelje UN, Evropske Unije.  Genocid treba biti bitan činilac društvene svijesti i savjesti međunarodne zajednice, koja, nažalost, i danas prelazi preko toga na način da čak i u toj zoni ne dopušta bošnjačkoj djeci, potomcima genocida, školovanje na bosanskom jeziku i učenje istine o bošnjačkoj i bosanskohercegovačkoj historiji i kulturi tradicije. Borba za Bosnu i Hercegovinu danas se, pored ostalog, vodi kroz poštivanje vladavine zakona i priznavanje važnosti internacionalnog prava kojim se članica UN mora zaštititi od barbarstva, agresije i velikodržavnih projekata osvajačkog, fašističkog i genocidnog karaktera. U entitetu Republika Srpska očuvanje rezultata genocida postavljeno je kao glavni politički i kulturni cilj svih vlada poslije Dejtona. To im je omogućio upravo Dejtonski mirovni sporazum. Entitet  Republika Srpska je tvorevina nastala na genocidu.

5. Misliti genocid u Srebrenici znači i tražiti odgovor na pitanje da li je genocid legalno sredstvo u ostvarivanju kulturnih i političkih ciljeva? Dejtonski mirovni sporazum, nažalost, pokazuje da on to jest. Isto tako, pred nam je pitanje da li je Presuda Internacionalnog suda pravde dovoljna da se ostvari pravo žrtava i dostigne pravda? Da li je moguće da djelo genocida i dalje postoji na tlu države Bosne i Hercegovine?  Donošenje nužnih ustavnih promjena u Bosni i Hercegovini i njena evroatlanska integracija nije moguća uz očuvanje tekovina genocida koji je u njoj izvršen. Zločinom genocida stvoren je entitet Republika Srpska na tlu države Bosne i Hercegovine i tražimo da se to djelo i njegovi izvršioci sankcioniraju pred internacionalnim institucijama prava.

6. Genocid u Republici Bosni i Hercegovini je proces koji je počeo 1992. i završio 1995. – genocidom u Srebrenici. Međunarodna zajednica je intervenirala nakon genocida u Srebrenici i zbog toga je insistirala na tome da se samo zločin koji je počinjen u Srebrenici u julu 1995. godine nazove genocidom. Bosanskohercegovačko društvo nije izvuklo pouku od genocida u Republici Bosni i Hercegovini koji je kulminirao genocidom u Srebrenici.  Proces suočavanja međunarodne zajednice sa odgovornošću za genocid u Republici Bosni i Hercegovini trebao bi da teče paralelno sa procesom suočavanja sa činjenicama o genocidu u Republici Bosni i Hercegovini. Svaki genocid ima svoj državni i međunarodni kontekst, pa tako i genocid u Bosni i Hercegovini. Bez prešutnog odobrenja i bez ignorirajućeg odnosa međunarodne zajednice nijedan genocid nije moguć. Međunarodna zajednica je daleko od toga da se suoči sa svojom odgovornošću za genocid u Republici Bosni i Hercegovini. Onog trenutka kad međunarodna zajednica bude spremna da se suoči sa svojom odgovornošću, krenut će i proces suočavanja u Bosni i Hercegovini.

7. U Bosni i Hercegovini je negiranje genocida norma. Negiranje genocida je praktično zvanični diskurs vlasti u entitetu Republike Srpske. Sve dok vlasti tog entiteta i vlasti u Srbiji ne budu spremne da se suoče sa svojom odgovornošću za genocid u Republici Bosni i Hercegovini, to negiranje će trajati. Proces priznavanja genocida je složen, jer podrazumijeva, prije svega, političke konsekvence u Bosni i Hercegovini. Suočavanje s genocidom od vlasti entiteta Republike Srpske znači pristanak na ustavne promjene, podrazumijeva pristanak na pravednija rješenja, a ne promoviranje legitimiziranja ciljeva genocida. Teorije o genocidu ne promoviraju ideju o genocidnim narodima, ali govore o masovnom učešću u genocidu. Promovirati tezu da su genocid izvršili samo pojedinci, udaljava nas od odgovora na pitanje zašto se neki ljudi ponašaju kao spasioci, neki kao izvršioci, a neki kao posmatrači. Srpska negacija zločina genocida nad Bošnjacima je rezultat političkog projekta srpskih vlasti, bez obzira koja je partija na političkoj sceni.

8. Priznanje genocida u Srebrenici, kao jedinog genocida koji je izvršen u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, predstavlja temelj pomirenja u Bosni i Hercegovini i regionu, temelj bolje zajedničke budućnosti bosanskohercegovačkog društva i države i temelj evroatlanskih integracija Bosne i Hercegovine. Država u kojoj je izvršen genocid, pored više pokušaja, nije usvojila dokument o osudi genocida. Evroatlanska budućnost Bosne i Hercegovine podrazumjeva, pored ostalog, usvojanje rezolucije o osudi genocida, podrazumijeva razvijati sistem obrazovanja koji će učiti generacije da je na Republiku Bosnu i Hercegovinu izvršena višestruka agresija, a nad Bošnjacima genocid. Negiranje historijskih činjenica, koje su i sudskim presudama i političkim odlukama potvrđene, može rezultirati novim genocidom. Bez pouka iz prošlosti, bez istine i pravde, nema bolje budućnosti. Kakvu budućnost možemo očekivati bez pravde i istine? Onima koji negiraju genocid bilo bi bolje da se suoče s istinom, kako bi i njihova djeca imala sigurniju, bolju budućnost. Bolja budućnost zasnovana na učenju o genocidu, na institucionalizaciji kulture pamćenja, na istini i pravdi nema alternative. Zalaganje za obrazovanje o genocidu ostaju naše aktivnosti u kojima definitivno nećemo računati na sve one koji ponižavaju istinu i pravdu, te dehumaniziraju žrtve. Mlade generacije ćemo učiti o vrijednostima mira, vrijednostima kulture sjećanja, vrijednostima istine i pravde, vrijednostima ideje Bosne i bosanskog duha, ali i o kontinuiranoj antibosanskoj kampanji raznih političkih establišmenata u Bosni i Hercegovini.

9. Tražimo izmjenu Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, kako bi se, pored ostalog, zabranilo negiranje, minimiziranje, opravdavanje ili odobravanje zločina genocida. Implementacija presude Međunarodnog suda pravde iz 2007. godine, kojom je kao pravna činjenica utvrđeno da je u sigurnoj zoni Ujedinjeni nacija Srebrenici počinjen genocid 1995, nema rok trajanja. Na ovaj način doprinijelo bi se izgradnji sigurnog društva, ali i iskazalo poštovanje sa žrtvama agresije i genocida. Istraživači genocida ističu kako je posljednja faza genocida negiranje da se on dogodio. Naša je moralna i historijska obaveza da širimo istinu o genocidu, tražimo pravdu za žrtve genocida, institucionaliziramo kulturu pamćenja.

10. Pozivamo predstavnike Evropske unije da u procesu otvaranja novih poglavlja za pregovore o priključenju Srbije Evropskoj uniji postave uvjet da ta zemlja mora priznati odluke međunarodnih sudova o genocidu u Republici Bosni i Hercegovini. Pozivamo predstavnike Evropske unije da od Hrvatske, koja je već članica Evropske unije, zatraže poštovanje odluka međunarodnih sudova. Pozivamo predstavnike Evropske unije da u procesu otvaranja poglavlja za pregovore o priključenju Bosne i Hercegovine  Evropskoj uniji ne pregovaraju sa onima koji negiraju odluke međunarodnih sudova, jer ukoliko neko ne poštuju te odluke kako će poštovati druge evropske standarde. U dijelu Bosne i Hercegovine, zatim Srbiji, u kontinuitetu se  negira genocid nad Bošnjacima, veličaju se najveći ratni zločinci, a i danas je na djelu ideologija i politika, uključujući i medije koji siju novo agresivno genocidno sjeme zla. Mlađe generacije koje nemaju vlastito iskustvo vremena u kome je počinjen genocid mogu biti žrtve manipulacije nekažnjenih ideologa ili podržavalaca genocida i doći u priliku da ponove genocid. Inkriminacija negiranja genocida ima simboličku funkciju za Bosnu i Hercegovinu u kojoj je počinjen genocid. Da bi se u njoj omogućilo razlikovanje prošlosti od sadašnjosti potrebno je javno priznanje činjenica o izvršenom genocidu kao jednom od najvažnijih uslova evroatlanskih integracija.

11. Bošnjaci, žrtve genocida imaju povijesnu dužnost pamćenja i podsjećanja na genocid, koji je nad njima počinjen. Nosioci ideologije i politike genocida, kao i izvršioci genocida, imaju historijsku odgovornost da osude ideologiju, politiku i praksu genocida i da zahtijevaju da se u tom procesu najodgovorniji primjereno kazne.

12. Sadašnja civilizacija mora omogućiti žrtvama genocida da ostvare pravo i na materjalno – financijsku nadoknadu za izvršeni genocid, Stoga pozivamo sve preživjele žrtve genocida da se obrate Vijeću sigurnosti UN, vodečim državama međunarodne zajednice, posebo SAD i Kanadi, kao i Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i entitetu Republika Srpska sa zahtijevom ostvarivanja navedenog prava.

(Kliker.info)

13.07.2017.

NJEMAČKI PARLAMENTARAC JOSIP JURATOVIĆ: NJEMAČKA NEĆE ŠUTJETI NA DESTRUKTIVNO PONAŠANJE HRVATSKE, NE ŽIVE SVI HRVATI U BiH U HERCEGOVAČKOM KANTONU

Njemački parlamentarac Josip Juratović : Njemačka neće šutjeti na destruktivno ponašanje Hrvatske, ne žive svi Hrvati u BIH u hercegovačkom kantonu


Juli 13. 2017.


Svjedoci smo ovih dana bombastičnih naslova i neugodnih poruka iz Hrvatske prema Njemačkoj. Što me čudi da Hrvatska vlada koja je ušla u EU kao primjer ostalima i morala te pristupne uvjete ispuniti koji važe za EU po pitanju BIH se destruktivno ponaša navodno štiteći interese Hrvata u BIH.

Svaka pomisao na građansku BIH im ulijeva strah u kosti te se uporno nameće od Hrvata i Srba da je građanska BIH probošnjacka ideja, čak se spominje i lobiranje Erdogana kod Merkel za uspostavljanje građanske BIH što je teški apsurd.  Pa ne žive svi Hrvati u BIH u hercegovačkom kantonu, naglasio je u razgovoru za Vijesti.ba Josip Juratović zastupnik SPD-a u njemačkom Parlamentu.

VIJESTI.BA: Prema pisanju pojedinih medija u BiH, Berlin insistira da BiH bude uređena kao građanska država, čemu se zvanični Zagreb oštro protivi. Koliko i doista prema Vašim saznanjima postoje inicijative te vrste? 

JURATOVIĆ: Očigledo je da se u Briselu iza zatvorenih vrata već duže raspravlja sa ciljem da se proces ulaska država Zapadanog Balkana u EU ubrza. Naposlijetku i i takozvani Berlinski porces plus koji se ovih dana održava u Trstu za njegov uspjeh je potrebno paralelno i raditi na procesu reformi koje će ubrzati u EU. Svjedoci smo ovih dana bombastičnih naslova i neugodnih poruka iz Hrvatske prema Njemačkoj.Što me čudi da Hrvatska vlada koja je ušla u EU kao primjer ostalima i morala te pristupne uvjete ispuniti koji važe za EU po pitanju BIH se destruktivno ponaša navodno štiteći  interese Hrvata u BIH.

Očito postoji veliki strah kod vladajućih političkih struktura u BIH koji su se prepali za svoje pozicije pa svaka pomisao na građansku BIH im ulijeva strah u kosti te se uporno nameće od Hrvata i Srba da je građanska BIH probošnjacka ideja, čak se spominje i lobiranje Erdogana kod Merkel za uspostavljanje građanske BIH što je teški apsurd.  Pa ne žive svi Hrvati u BIH u hercegovačkom kantonu.  Moramo napokon biti pravedni i uzeti u obzir činjenicu da se ovdje toj ideji protive političke elite sva tri etnički čista tora. Uzmimo na primjer o bosanskim Hrvatima nitko desetljećima ne vodi brigu jer nemaju svoje predstanike u vlasti. Svaki Hrvat iz Bosanske Posavine koji je obespravljen u etnički čistoj  Republici Srpskoj  i Hrvat iz Srednje Bosne u većinskom bošnjačkom okruženju s radošcu odobrava ravnopravnu građansku BIH, jednaku za sve, a ne da im nad glavom stoje ploče neke umjetne tvorevine Republike Srpske zbog čije ideje su i protjerani.

Mislim da je licemjerno ovo nazvati brisanje Hrvata iz BIH, pa zar bosanski Hrvati moraju ponovno  biti žrtve samo zato jer nisu rođeni u Hercegovini a dobro znamo iako preko 200.000 protjeranih bosanskih Hrvata danas ih još uvjek ima više u Bosni nego u Hercegovini.  Zašto se te velike vođe ne pitaju kako je njihovim pripadnicima naroda kao manjinama u etnički čistim kantonima, nego još cinično pozivaju da se humano presele sa svojih djedovina u neke etno torove gdje im nacionalni vođe obećavaju sigurnost, a ako je etno čista Hercegovina toliko sigurna zašto je onda tisuće obitelji zauvjek napuštaju.  Vrijeme je da se BIH riješi svoje rekordne disfunkcionalnosti, nacionalno homogene getoizacije, gdje se i dan danas slave promotori i akteri etničkog čišćenja, odražavju koncerti u čast onih koji su ubijali druge, oslikavaju se zgrade ratnim zločincima. U zemlji u kojoj postoje dvije škole pod jednim krovom nema mjesta u Europi a političke vođe to dobro znaju. Što se naroda tiče i narod je te činjenice svjestan sa time što velika većina nema problema sa idejom suživota. Jedino političke elite i političko privilegirani ne žele da dođe do pristupanja BIH u EU jer bi to značilo i njihov kraj.

VIJESTI.BA: Kako vi generalno gledate na taj odnos građanskog i etničkog kada je u pitanju Bosna i Hercegovina i njena integracija u Evropsku uniju. Znamo da su sve zemlje EU u državno-pravnom smislu zajednice građana na etnija? 

JURATOVIĆ: Građanska država je ona u kojoj svi građani, bez obzira na nacionalnost, imaju ista prava, dok etnička država kojoj i samo ime govori, nastoji nacionalno homogenizirati svoje stanovništvo pri čemu prednost ima samo jedna etnička skupina. Bosna i Hercegovina na svom putu u EU zasigurno mora biti uređena kao držva građana sa svim jednakim pravima za sve. Nedovršeni procesi  Sejdic i Finci govore koliko  manjine u BIH nemaju nikakva prava a država koja ne štiti manjine nema što raditi u EU jer EU stoji na temeljima ravnopravnosti i jednakosti svih građana. Sudeći po određenim napisima, u medijima i rekacijama vladajućih političkih opcija  što god da se u BiH pokuša promijeniti – potencijalni je razlog za rat, tako bar političke elite tumače.

Dakle, najbolje bi bilo po vladajućima u njihovim uhljebima da se ništa i ne radi te da BiH  i dalje tapka na mjestu a  da EU i Amerikanci šalju novce kako  Balkanci opet ne bi zaratili.  Mislim da je svima dosta tog bacanja prašine u oči i da se samo pojedinci boje da će građanskim ustrojem izgubiti povlastice, vlast a neki se čak i boje Sanaderovog sindroma. Uvjeren sam u to da si slobodni i demokratski svijet EU neće  više dozvoliti takvo ucjenjivanja a i niti narod BIH. To i političke elite dobro znaju i očajno pokušavaju na sve moguće načine spriječiti bilo kakve promjene.

VIJESTI.BA: Postoje i određena vrste razmišljanja da Hrvatska na ovaj način želi napraviti pritisak na Njemačku kako bi upravo Njemačka uzela kao legitimne zahtjeve političkih krugova iz Hrvatske i BiH, koji su u suprotnosti sa građanskim principom. Koliko je to realno?

JURATOVIĆ: Njemačka je tradicionalno prijateljski nastrojena prema Hrvatskoj i pokazala se u više navrata i dokazala svojim podrškama. Međutim kada nešto nije ispravno i vidimo da to šteti i nije u skladu sa normama modernog europskog društva, moramo ukazati na to svjesni da se to vladajućim kastama koje se više od dva desetljeća nisu pomaknuli sa mjesta neće svidjeti. BIH je danas kronični bolesnik jedna od najkompliciranijih država u EU pa čak i svijetu i definitivno je posljednja rasistička zemlja u Europi. Sa tri konstitutivna naroda, dva entiteta, deset županija, jednim distriktom 143 općine pri čemu su promjene ne samo nužne nego prijeko potrebne.  Promjena mora biti, sviđalo se to vladajućima ili ne. Hrvatska i Srbija su potpsinice Daytonskog sporazuma i s time se obavezuju za mir i sigurnost te cjelovitost BIH koja se pak može sačuvati samo time ako će štiti interese i prava svih građna BiH a ne samo svojih etničkih nacionalnih jedinica, pri čemu je tragedija od strane hrvatske politike još veća što ne štiti čak interese svih Hrvata u BIH nego interese samo određene skupine. Osobnog sam mišljenja da se EU nalazi u preslagivanju po pitanju njene budućnosti. Plašim se da je hrvatska aktualna politika zalutala lošim strujama po ugledu autokrata Mađarske i Poljske,  umjesto putem  zapadne Europe demokratskih sloboda, koja se priprema za nova vremena ekonomskog prosperiteta i socijalne sigurnosti.

VIJESTI.BA: Da li je u tome smislu postojala neka inicijativa Hrvatske koja u Njemačkoj nije naišla na razumijevanje? 

JURATOVIĆ: Njemačka je zemlja koja je prije sedamdeset godina bila simbol zla, i danas postala zemlja poštovanja i nade. To je uspjela samo iz tog razloga što se duboko distancira od svoje rasističke  i nacionalističke povjesti vjerodostojno zastupa demokratsko uređenje koje se zasniva na slobodi i ljudskim pravima svih njenih građana, te štiti mir i stabilnost u dobroj suradnji sa svim članicama EU i susjednim zemljama. Njemačka je svjesna svoje odgovornosti po pitanju budućnosti EU koja je prije svega projekt mira , slobode i blagostanja svih gradjana EU. Iako je Njemačka brojčano najjača država EU ona ne dijeli države po njenoj veličini, ekonomskoj moći, već se trudi i inzistira na tome da se sve članice EU drže onoga čime su se obavezale ulaskom u EU,  te da se zalažu za mir i demokratske slobode kako unutar EU tako i susjednih zemalja. Dakle Njemačka, nije u ulozi da traži prijatelje ili neprijatelje već se drži sebi zadatih principa, svjesna činjenice da bi napuštanje tih principa bilo pogubno za mir i stabilnost u EU. Njemačka je svjesna iz vlastitih povjesnih iskustava da EU niti je trgovački centar niti bankarski fond, već projekt mira slobode i blagostanja.

VIJESTI.BA: Ustavni sud BiH suspendirao je odredbe Izbornog zakona,  i bez izmjena Izbornog zakona, teško da će se upće moći implementirati rezultati sljedećih izbora. U kojem pravcu bi trebale ići izmjene izbornog zakonodavstva, odnosno može li BiH obezvrijeđujući glasove svojih građana iz pojedinih kantona, kako predlaže HDZ BiH, na takav način svoje zakonodavstvo uskladiti sa evropskim?

JURATOVIĆ: Mislim da bi trebalo cjelokupnu BIH  podijeliti na izborne jedinice i po ugledu na Njemačku poslanike birati iz izbornih jedinica kako bi građani znali tko ih zastupa u pralamentu. Pralament je najviši organ demokratskog sustava pošto su parlamentarni zastupnici direktno od naroda birani. Parlament onda uspostavlja vladu koja je izvršni organ a ne kao što je sad u praksi da nacionalne vođe kroje sudbinu naroda i njihovih političkih zastupnika.

Parlament kao najviši organ demokratskog sustava mora naći kompromisom modus kako će biti interesi svih građana zastupani,  pri cemu se mora postivati ustav pri donošenju zakona. Ustavni sud kontrolira da li je zakon ustavnopravni dok izvršna vlast kroz ministrastva sprovodi zakonodavstvo u praksu.

Uz dobru volju barem što se tiče naroda tu nema nikakvih problema jer po mom saznanju na terenu narod  bi se lako i brzo dogovorio. Najveći problem je u politici koja  već dvije decenije od svakog riješenja napravi problem. No ipak o svojoj sudbini odlučuje sam narod, jer su mu dati demokratski mehanizmi odlučivanja kroz tajno glasanje. No da bi demokracija funkcionirala neophodno je razvijati i svijest vraćanja ljudskog dostojanstva koje se barem u BIH decenijama gazilo i omalovažavalo prije svega od samih nacionalnih vođa. Po meni je tragično da jedno društvo šalje obrazovanu djecu da budu sluge u stranom svijetu dok političke elite to besramno podržavaju a njihovi roditelji se hvale da su se im djeca snašla. Krajnje je vrijeme da proradi ljudska svijest da se prevazidje strah i mali sitni interesi te da narod  ispravi kičmu,  obrani svoje ljudsko dostojanstvo i krene složno graditi društvo slobode, mira i blagostanja.

 Nihad Hebibović (Vijesti)

//////////////////////////////

/////////////////////////////////////////

ČOVIĆ O INICIJATIVI NJEMAČKE ADMINISTRACIJE: 'Zalaganje Njemačke za građansku država je medijski spin, probni balon...'!

ČOVIĆ O INICIJATIVI NJEMAČKE ADMINISTRACIJE: 'Zalaganje ...

//////////////////////////

//////////////////////////

/////////////////////////

SRAMNI VUČIĆEVI TABLOIDI: 'Srebrenica je montirana, muslimani su ubijali muslimane, sve je to izmišljeno...'

SRAMNI VUČIĆEVI TABLOIDI: 'Srebrenica je montirana, muslimani su ...

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
48925639

Powered by Blogger.ba