Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

27.06.2017.

EMIR SULjAGIĆ O PRESUDI HOLANDIJI: OVO JE KRAJ JEDNE EPOHE

Emir Suljagić o presudi Holandiji: Ovo je kraj jedne epohe

Juni 27. 2017.


Emir Suljagić, preživjela žrtva genocida u Srebrenici gostovao je u emisiji Dan uživo gdje je prokomentarisao današnju drugostepenu presudu Vrhovnog suda u Hagu.Vrhovni sud u Holandiji u Hagu utvrdio je danas u drugostupenoj presudi da je Holandija djelimično odgovorna za smrt blizu 300 muslimana koji su protjerani iz UN-ove baze u Srebrenici.

Odluka Haškog žalbenog suda podupire odluku iz 2014. godine da su holandski mirovnjaci trebali znati da će muškarci koji su tražili utočište u njihovoj bazi u Potočarima biti ubijeni od strane vojske bosanskih Srba ukoliko ih se natjera da napuste bazu, kao što je i bilo.

Ovo je kraj jedne epohe gdje su preživjeli i društvo pokušavali dobiti zadovoljštinu, jer pravdu nije moguće dobiti. Ovo je pouzdan dokaz da od toga više nema ništa i da se pravda ne može dobiti na međunarodnim sudovima. Trebamo prestati vjerovati da će pravdu, odnosno zadovoljštinu, biti moguće dobiti na bilo kakvim sudovima“, rekao je Suljagić.

Žrtve su podijeljene u tri kategorije: one koji su bili unutar UN-ove baze, one koje su se nalazili oko baze i muškarce koji su se uputili ka šumama. Vlada Holandije je proglašena odgovornom za smrt samo onih osoba koje su se za vrijeme pada Srebrenice zatekle unutar UN-ove baze, ali ne i za muškarce koji su se nalazili oko baze, kao ni za one koji su put od sigurne smrti pokušali naći u šumama uputivši se na ono što će kasnije postati poznato kao Marš smrti.

Od samog početka, od 1996. godine do danas, od prvog izvještava Ministarstva Holandije, preko izvještaja njihovog instituta za ratnu dokumentaciju do danas postoji jasan napor holandske države da umanji odgovornost svojih vojnika za dešavanja u Potočarima. Nuhanović i ja smo imali puni uvid kako su se sramno ponašali vojnici Holandije“, rekao je Suljagić i nastavio:

Holandski vojnici su se ponašali nečovječno. Trenutak u kojem sam shvatio kako idu stvari bio je 12. jula kada su počeli stizati kamioni i autobusi, a jedan od holandskih vojnika mi je rekao: “Evo ga, dolazi Ratko Mladić da vas evakuiše”. Nekoliko desetina ljudi koji su došli da mole za pomoć je vraćeno s kapije UN-ove baze. Holandski bataljon je odbio pružiti pomoć, čak i staricama i starcima“, ispričao je Suljagić.

On smatra da principi liberalne demokratije prestaju gdje počinje muslimanska većina. “Tako je bilo 1992. godine, zatim 1995. godine, a tako je i danas.

“13. jula 1995 izašao sam iz fabrike u Potočarima i krenuo u pravcu Srebrenice. Naišao sam na Ratka Mladića i jedan sam od dvojice ljudi koji su preživjeli taj susret. Nisam imao dilemu šta će se dogoditi sa zarobljenim Srebreničanima. Do 21. jula sam ostao u Srebrenici, a onda me je UN, zajedno sa kolegom Hasanom, izvukao iz Srebrenice. Imao sam puni uvid u jednu od najvećih izdaja kojoj je čovjek mogao svjedočiti kada UN nije intervenisao. Vrlo rano sam naučio kako izdaja izgleda”, pisao je Emir Suljagić.

To je bilo 13. jula poslijepodne, tokom evakuacije. Ja sam bio u društvu oficira UN-a za koje sam radio i imao sam dubioznu privilegiju, odnosno nesreću da naiđem na Ratka Mladića. Tu su bili i ljudi koji su kasnije osuđeni za genocid. To je bio trenutak kada budeš siguran da više nećes biti živ. Bio sam siguran da to neću preživjeti, ali preživio sam“, prisjetio se Suljagić.

Advokat Semir Guzin, koji predstavlja preživjele žrtve genocida u Hagu, u razgovoru za N1 najavio je reviziju današnje presude.

Neka se iscrpe sva pravna predstava, ali presuda pokazuje da se zadovoljština ne može dobiti na sudovima. Ili ćemo sami preuzeti stvari u svoje ruke i na svojim sudovima kazniti ljude koji su činili zlo ili nećemo. Kako je iko mogao misliti da će neko poslije 11. jula 1995. učiniti išta za nas?”, zapitao se gost N1 televizije.

Suljagić je kazao da je tada bilo izručeno 300 muškaraca, iako nije bilo nikakve sumnje da će biti pobijeni.

Holandski vojnici su vidjeli i mogli vidjeti stotine leševa oko fabrike. Nije bilo dileme šta će se dogoditi s tim ljudima. Ali holandski vojnici su imali samo jedan imperativ – da izađu nepovrijeđeni, živi i bez stresa.

Idućeg mjeseca, 11. jula biće obilježena 22. godišnjica genocida u Srebrenici.

Deprimiran sam onim što vidim u i oko Srebrenice. Evo sada se govori se i o spomeniku Vitali Čurkinu, a o tome se ne oglašavju se ni tzv. zaštitinci bošnjačkih interesa u Srebrenici.

Za kraj Emir Suljagić je kazao da nakon ove presude treba početi razmišljati kako memorijalizirati Srebrenicu.

Neka se upamti i zapiše na više mjesta. Memorijalni centar treba prestati biti pogrebno društvo i postati mjesto gdje se uči, proučava i podučava o onome što se dogodilo 1995. godine u Potočarima.”

(Kliker.info-N1)

/////////////////////

Utorak, 27. juni/lipanj 2017.

Učitajte više sadržaja...

27.06.2017.

DRUGOSTEPENA PRESUDA ŽALBENOG SUDA: HOLANDIJA 'DJELIMIČNO ODGOVORNA' ZA SMRT 350 SREBRENIČANA

Drugosteperna presuda Žalbenog suda : Holandija ‘djelomično odgovorna’ za smrt 350 Srebreničana


Juni 27. 2017.


Žalbeni sud Holandije presudio je da je ta država djelomično odgovorna za smrt 350 ljudi koji su ubijeni u genocidu u Srebrenici.Radi se osobama koje su se nalazile u bazi Ujedinjenih naroda, odnosno holandskog bataljona u Potočarima, u trenutku kada je Vojska Republike Srpske zauzela Srebrenicu.

Izričući drugostepenu presudu po tužbi udruženja koje okuplja preživjele žrtve genocida u  Srebrenici  protiv Holandije, Sud je utvrdio da je Holandija odgovorna za njihovu smrt 30 posto, te da nije sigurno da bi 350 Srebreničana preživjelo i da su ostali u bazi.

Sud je odlučio da je država Holandija djelovala „djelomično nezakonito“ u Srebrenici te da je dužna isplatiti „30 posto odštete“ porodicama žrtava, javlja Reuters.

U presudi se navodi da su se holandski vojnici „ponašali nezakonito“ kada su istjerali bosanske muslimane iz zgrade holandskog bataljona u Potočarima 1995, ali da ne se ne može zaključiti da su holandski vojnici bili „100 posto odgovorni za sudbinu“ tih ljudi.

Holandija ‘nije odgovorna za ubistva izbjeglica’

Sud je odlučio da je tim Srebreničanima uskraćena mogućnost preživljavanja.

Žalbeni sud također je odlučio da Holandija nije odgovorna za djela holandskog bataljona prije pada Srebrenice, jer se to događalo u okviru lanca komande Ujedinjenih naroda.

Sud je utvrdio da Holandija nije odgovorna za djela holandskog bataljona prije pada SrebreniceAl Jazeera – Arhiva

Osim toga, Sud je odlučio da Holandija nije odgovorna za smrt izbjeglica koje su potražile zaštitu u sigurnoj zoni Srebrenice, a koje je kasnije ubila vojska bosanskih Srba.

Iznos odštete bit će naknadno određen.

Moguća je žalba na presudu Vrhovnom sudu.

„Zadovoljni su pravni predstavnici holandske države jer je smanjena procentualna odgovornost Holandije“, javlja iz Haga reporter Al Jazeere Emir Skenderagić.

Pravni presedan

„Predstavnici pravnog tima Srebreničana su nezadovoljni zbog procentualnog iznosa, ali kažu da je dokazano da je holandsko Ministarstvo preuzelo komandu nad holandskim bataljonom neposredno prije nego što je Vojska Republike Srpske zauzela Srebrenicu.

Ističu i kako je ovo svojevrstan presedan u međunarodnom pravosuđu s obizrom da je prvi put proglašena odgovornom za ratni zločin jedna država koja je djelovala u okviru misije UN-a.“

Predstavnice udruženja žrtava potpuno su nezadovoljne presudom, jer traže odgovornost za smrt svih 8.000 ubijenih u genocidu.

„Pravo nije zadovoljilo pravdu. Sto hiljada Jevreja  je otjerano iz Holandije i oni su za to prihvatili odgovornost, za 10.000 muslimana nisu prihvatili odgovornost. Ja sam danas doživjela presudu kao majka muslimanka, da nisam mogla dobiti pravdu zato što sam muslimanka. Ja im nikad to neću oprostiti“, rekla je Munira Subašić, predsjednica Udruženja „Majke enklave Srebrenice i Žepe“.

Prvostepenom presudom iz 2014. godine Holandija je proglašena odgovornom što nije spriječila ubistva približno 300 ljudi tokom genocida u Srebrenici u julu 1995. godine, javlja Skenderagić.

Na prvostepenu presudu žalile su se obje strane.

Govoreći nakon prvostepene presude, udruženja preživjelih najavila su da će se boriti do Strasbourga, ako bude potrebno, kako bi dokazali odgovornost Holandije za smrt svih žrtava.

(Kliker.info-Aljazeera)

//////////////////
////////////////////

Diskriminacija žrtava i licemjerje UN-a: “Majke enklava Srebrenica i Žepa” na sudu u Holandiji

Nezadovoljstvo žrtava zbog djelimične odgovornosti Holandije za ...

.........................
///////////////////////

SUĐENJE ZA UBISTVO BOŠNJAKA I ROMA U PRIJEDORU: 'Od jednog metka padoše dvojica'

SUĐENJE ZA UBISTVO BOŠNJAKA I ROMA U PRIJEDORU: 'Od ...

///////////////////

Višegrad: Sjećanje na žrtve ‘žive lomače’

Juni 27. 2017.


U organizaciji udruženja “Žena – žrtva rata” u Višegradu se obilježava 25. godišnjica stradanja Bošnjaka u “živoj lomači”.

Godine 1992. u naselju Bikavac, u Pionirskoj ulici, živo je spaljeno više od 70 osoba.  Najmlađa žrtva bila je beba stara dva dana.

Zločin su počinili pripadnici paravojne jedinice „Osvetnici“.

Za ovaj i druge zločine nad bošnjačkim civilima Višegrada osuđeni su Milan Lukić na doživotnu zatvorsku kaznu i Sredoje Lukić na 27 godina zatvora.

Oštećena kuća

Nepoznati vandali prošle godine oštetili su obnovljenu kuću Adema Omeragića u Pionirskoj ulici u Višegradu, gdje se desio zločin.

Ovu kuću obnovila je njegova kćerka, Sumbula Zeba.

Predsjednica Udruženja “Žena-žrtva rata” Bakira Hasečić, rekla je tada da je odmah obavijestila policiju i predsjednika Skupštine Opštine Višegrad Sulju Fejzića.

Dodala je da je kuća oštećena kamenicama, a vidljivi su bili i tragovi crne boje te ljuske od jaja.

Nadležne komunalne službe u Višegradu u 2014. su, uz asistenciju policije, uklonile riječ genocid sa spomenika na mezarju Stražište, a za koji je nadležna općinska služba izdala nalog da se ukloni.

Na 23. godišnjicu zločina počinjenih nad Bošnjacima, 2015. otkrivena je spomen-ploča koja trajno podsjeća na zločin u Pionirskoj ulici.

Bakira Hasečić je tada poručila da je Višegrad grad “živih lomača”, a da će ta spomen-ploča u Pionirskoj ulici trajno svjedočiti o gnusnom zločinu nad Bošnjacima Višegrada.

(Kliker.info-Aljazeera)

27.06.2017.

GODIŠNjICA ZLOČINA U VIŠEGRADU: SVJEDOCI I DALjE ĆUTE GDJE SU TIJELA SPALjENIH

Godišnjica zločina u Višegradu: Svjedoci i dalje ćute gdje su tijela spaljenih



Transparent sa 22-godišnjice od zločina poznatijeg kao "Živa lomača", Višegrad, juni 2014.

Obilježena 25. godišnjica jednog od najstravičnijih zločina počinjenih u proteklom ratu

Udruženje Žena – žrtva rata danas je organiziralo posjetu kućama Sumbule Zebe i Mehe Aljića u višegradskoj Pionirskoj ulici i u naselju Bikavac, u kojima je prije 25 godina oko 140 osoba zatočeno i živo zapaljeno.

Ni četvrt stoljeća nije bilo dovoljno da kod svjedoka ovih zločina proradi savjest, te da barem informacijom gdje su izmještena izgorjela tijela žena, djece i staraca, omoguće njihov dostojanstven ukop.

U podrumu kuće u kojoj je izgubio devet članova porodice, Huso Kurspahić danas je s bolnim uzdasima gledao u njihove fotografije. Ne prolaze godine, već decenije, a informacija o tome gdje su njihovi posmrtni ostaci nema.

„Pet puta sam ja bio u Hagu. Ganj'o pravdu i čekao da komšije kažu, da nađemo bar kosti. Da bar jednu kost nađem, da ukopam ovo familije, da mirno umrem“, kaže.

„Ovdje mi je stradalo šestero iz familije: otac, majka, snaha, troje djece od brata. Cijela familija mi stradala ovdje, u ovoj kući. Izgorjeli su. I nemam šta da kažem. Nažalost, nikad kosti nismo pronašli. Neće niko da kaže, od komšija, poznanika, gdje je to. Nažalost. Moraš bit' dobro jak da bi ovo sve izdrž'o i podnio ovakve stvari. Teško je. Vrlo teško“, dodaje Ramo Kurspahić.

Transparent sa 22-godišnjice od zločina poznatijeg kao "Živa lomača", Višegrad, juni 2014.
Transparent sa 22-godišnjice od zločina poznatijeg kao "Živa lomača", Višegrad, juni 2014.

Predsjednik medžlisa Islamske zajednice Višegrad, Bilal Memišević, danas je uputio molbu svim Višegrađanima da pomognu u potrazi za posmrtnim ostacima žrtava:

„Neću i ne mogu da povjerujem da nema u ovom gradu, u ovom komšiluku, u neposrednoj blizini ovoga mjesta onih koji imaju takve informacije. Molim ih, molim ih u ime sviju vas, da živo spaljene ljude sahranimo na način kako to svevišnji Bog propisuje. Druga stvar koju želim kazati: nema potrebe da se na ovom prostoru podižu bilo kakvi spomenici i bilo kome. Najveći spomenici zločina u gornjedrinskom regionu su ovdje i na Bikavcu. Ovdje su zločinci sebi spomenik izgradili.“

Nakon posjete Pionirskoj ulici i danas obnovljenoj kući u kojoj je ugašeno oko sedamdeset života, među kojima je bila i beba od dva dana, koja ni imena nije imala, u Carevoj džamiji u Višegradu proučen je tehvid. U 15 časova planirana je posjeta naselju Bikavac i kući Mehe Aljića, u kojoj se desio skoro identičan zločin.

U borbi za pravdu i istinu, porodice žrtava prepuštene su same sebi, kaže predsjednica Udruženja Žene žrtva rata Bakira Hasečić:

„Na sramotu predstavnicima Republike Srpske, od kojih se možda i ne nadamo, na sramotu našim predstavnicima, posebno iz reda bošnjačkog naroda, na svim nivoima, što se do danas nisu potrudili i izvršili pritisak, od Dodika do ostalih, da kažu gdje su kosti, ne samo žive lomače Pionirske i Bikavac, nego i drugih devet lomača.“

Do danas su osuđeni samo Milan Lukić, na doživotni, i Sredoje Lukić, na 27 godina zatvora
Do danas su osuđeni samo Milan Lukić, na doživotni, i Sredoje Lukić, na 27 godina zatvora

Zbog zločina u Pionirskoj ulici i na Bikavcu, koji je pred Haškim tribunalom okarakteriziran kao jedan od najmonstruoznijih u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije, do danas su osuđeni samo Milan Lukić, na doživotni, i Sredoje Lukić, na 27 godina zatvora.

///////////////////
/////////////////////////////
/////////////////////////

Diskriminacija žrtava i licemjerje UN-a: “Majke enklava Srebrenica i Žepa” na sudu u Holandiji

Odluka suda: Holandija delimično odgovorna za smrt Bošnjaka u ...

//////////////////////

Ilustracija Predrag Koraksić Corax

Pančić: Vladin gladac i vladin jadac - Radio Slobodna Evropa

27.06.2017.

74% GRAĐANA SVIH NACIONALNOSTI SMATRA DA JE BiH NjIHOVA DRŽAVA

IPAK VEĆINA: 74% građana svih nacionalnosti smatra da je BiH njihova država

S tvrdnjom “Bosna i Hercegovina je moja država” u potpunosti se slaže 44,7 posto ispitanih građana BiH, dok se uglavnom slaže 28,9 posto. Uglavnom se ne slaže 13,2 posto ispitanika, a uopće se ne slaže 7,2 posto.



IPAK VEĆINA: 74% građana svih nacionalnosti smatra da je BiH njihova država

Očekivano, najmanje Srba doživljava BiH kao svoju državu, a najviše Bošnjaci. Ipak, postoji i 3 posto Bošnjaka koji ne doživljavaju BiH kao svoju državu!

 

Na ovo pitanje nije odgovorilo šest posto građana BiH, podaci su istraživanja banjalučke Agencije „Prime Communications“ o tome da li, i u kojoj mjeri, građani Bosnu i Hercegovinu percipiraju kao svoju državu.

 

- Među Hrvatima nalazimo 31 posto onih koji se u potpunosti slažu s tvrdnjom da je ‘Bosna i Hercegovina moja država, dok se 44 posto uglavnom slaže. Uglavnom se ne slaže 15,5 posto Hrvata, dok se jedan posto uopšte ne slaže, saopćeno je iz Agencije „Prime Communications“.

 

S tvrdnjom “Bosna i Hercegovina je moja država”, potpuno se slaže 70,5 posto Bošnjaka, dok se 22,1 posto uglavnom slaže. Ne slaže se tri posto Bošnjaka, dok se 0,5 posto uopće ne slaže.

 

Da je “Bosna i Hercegovina moja država” potpuno se slaže 9,5 posto Srba, dok se 34,1 posto uglavnom slaže. S ovom tvrdnjom se uglavnom ne slaže 28,5 posto Srba, dok se njih 20 posto uopće ne slaže.

 

Iz Agencije „Prime Communications“ navode da je ukupno ispitano 1.500 građana tehnikom usmenog intervjua, na osnovu unaprijed pripremljenog upitnika.

 

Populacija reprezentovana istraživanjem je definisana kao opšta populacija Bosne i Hercegovine, starija od 18 godina. Primijenjen je višeetapni stratifikovani slučajni uzorak (moguća greška + - 3 posto).

Istraživanje je realizovano od 5. do 15. aprila ove godine za potrebe ove agencije.

///////////////////////

Daniel Serwer: Bijela kuća nema politiku prema Balkanu, Rusi nisu ...

//////////////////////////

POTVRĐENO U HAŠKOM TRIBUNALU: "Holandija djelimično odgovorna za genocid u Srebrenici!"

U pitanju je potvrda presude iz 2014. godine



POTVRĐENO U HAŠKOM TRIBUNALU: 'Holandija djelimično odgovorna za genocid u Srebrenici!'

Apelaciono vijeće Haškog tribunala potvrdilo da Holandija snosi djelimičnu odgovornost za smrt 300 muslimana koji su ubijeni tokom genocida u Srebrenici.

 

Oni su ubijeni nakon napada bosanskih Srba na bazu pod zaštitom UN-a.

 

U pitanju je potvrda presude iz 2014., po kojoj su pripadnici mirovnog bataljona UN iz Holandije mogli da znaju da će muslimanski muškarci i dječaci koj su tražili utočište u Potočarima biti ubijeni ako budu natjerani da izađu iz dijela pod zaštitom UN-a.

 

U pitanju su događaji iz 13. jula 1995., a na presudu iz 2014. žalila se država Holandija.  

 

(SB/B92) 

///////////////////////

'ANGAŽOVANI SMO U NEMOGUĆOJ MISIJI': Vojnici traže od Holandije 4,5 miliona eura zbog Srebrenice

'ANGAŽOVANI SMO U NEMOGUĆOJ MISIJI': Vojnici traže od ...

//////////////////////

MANDATARKA VLADE SRBIJE ODLUČILA: Ovo su imena 21 ministra nove vlade Ane Brnabić

MANDATARKA VLADE SRBIJE ODLUČILA: Ovo su imena 21 ministra ...

////////////////////////////

///////////////////////////////////////////

27.06.2017.

GOSPOĐO GRABAR, NEŠTO VAM FALI?

Gospođo Grabar, nešto vam fali?


Edin Osmancevic

Autor
26.6.2017. 



Gospođo Grabar, nešto vam fali?


Image result for ante pavelic i dragan covic


Image result for ante pavelic i dragan covic


Image result for ante pavelic i dragan covic


Image result for ante pavelic i dragan covic


Image result for ante pavelic i dragan covic

Image result for ante pavelic i dragan covic
Image result for ante pavelic i dragan covic

Image result for ante pavelic i dragan covic

Čovićeva politika ”humanog preseljenja” u rezervat nazvat Herceg-Bosna pripada najmračnijim ideologijama nacionalfašizma koji ne samo da ne prijete opstanku Hrvata već i države Bosne i Hercegovine! Insistiranje na trećem entitetu i izjmenama Izbornog zakona je nešto čemu se svjesno teži. Vi kao i gospodin Čovic te politika HDZa svojom ”brigom” otvoreno iskazujete teritorijalne pretenzije prema susjednom i nezavisnoj državom čiji suverenitet svjesno potkopavate! Vi želite drugim riječima nestanak Bosne i Hercegovine što jasno ukazuje vaša politika i postupci!

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović izjavila je na prijemu na Pantovčaku, prilikom obilježavanja Dana državnosti Republike Hrvatske  da ”u žarištu nacionalnih i državnih interesa moraju biti Hrvati u Bosni i Hercegovini gdje su konstitutivan povijesni narod, ali im prijeti da postanu manjina, kazala je. Insistiram i uvijek ću insistirati na jednakopravnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini. Zato treba najozbiljnije pristupiti rješavanju političkih pitanja kao što je hitna promjena izbornog zakona”, poručila je te dodala da je BiH nužno što prije “povući” prema euroatlantskim integracijama.

Prije svega koristim priliku da građanima Republike Hrvatske čestitam njihov Dan državnosti. Takođe im čestitam i 22 juni,  Dan ustanka, dan kada su građani nama susjedne zemlje jasno rekli NE fašizmu i domaćim kolaboracionistima i slugama. Zaista mi je žao da o ovom danu u sredstvima javnih medija gotovio ništa nije reklo, mada je to jedan od najsvijetlijih dana njihove moderne historije!  No vratimo se ”brizi” gospođe Kolinde za Hrvatima u Bosni i Hercegovini!

Jedno sasvim normalno pitanje koje se dojmi jeste: ”Draga godpođo Kolinda, dokle više floskulama nacionalpatriotizma ”hraniti” hrvatski narod? Smatrate li da u vašoj zemlji kao i u susjednoj BiH nema normalnih ljudi,koji razmišljaju svojim glavama i  koji vaše obraćanje gledaju kao pucanj u prazno? Zašto BiH ne tretirate kao i svaku drugu zemlju u kojoj imate hrvatsku dijasporu, drugim riječima kao međunarodno priznatu državu? Da li svijetu postoji neka druga država gdje je ”hrvatska dijaspora” jednako ravnopravna sa domicilnim građanima nego što je to u Bosni i Hercegovini? Hoćemo li ponovo tražiti isprike u tzv. ”konstitutivnosti” i  ”lažama i paralažama”?

Najveću odgovornost za masovno iseljavanje Hrvata iz Bosne i Hercegovine snosi upravo HDZ politika i njen mentor Čović jer se želi načiniti poseban rezervat za Hrvate što je više nego pogubno za naše sugrađane. Čovića zanima vlast a najmanje Hrvati u BiH! Jer da ga zanima narod koga predstavlja, BiH bi bila funkcionalna zemlja sa visokim stepenom zaposlenosti i nivoom ekonomskog razvoja gdje bi Hrvati ostajali a ne išli trbuhom za kruhom!

Čovićeva politika ”humanog preseljenja” u rezervat nazvat Herceg-Bosna pripada najmračnijim ideologijama nacionalfašizma koji ne samo da ne prijete opstanku Hrvata već i države Bosne i Hercegovine! Insistiranje na trećem entitetu i izjmenama Izbornog zakona je nešto čemu se svjesno teži. Vi kao i gospodin Čovic te politika HDZa svojom ”brigom” otvoreno iskazujete teritorijalne pretenzije prema susjednom i nezavisnoj državom čiji suverenitet svjesno potkopavate! Vi želite drugim riječima nestanak Bosne i Hercegovine što jasno ukazuje vaša politika i postupci!

Jedina politika koja nama svima može pomoći je spoznaja da vi kao predsjednica Hrvatske morate jednom zauvijek raščistiti sa zaostavstinom NDH i utemeljiti vašu državu na antifaštisičkim vrijednostima na čijim se osnovama množe graditi povjerenje i mir. Dok god Tita, Kardelja i ostale hrvatske velikane trpate u isti koš sa Pavelićem, Stepincom, Artukovićem, Francetićem i drugim zločincima, Hrvatska  neće ići naprijed! Jer zaboga, znate li što se događa sa  kućom  koja se gradi na lošim temeljima? Prazno kmečanje, dok zemlja iz dana u dan tone u kaos, sramotne su isprike za masovno iseljavanje, koje je preostao bosanskohercegovačkim Hrvatima.

27.06.2017.

(ZLO)UPOTREBA POVIJESTI

(Zlo)upotreba povijesti


Tomislav Jakić

Autor
26.6.2017. 



Image result for tomislav jakic

/////////////////////

Izdvajamo

  • No, živimo u vremenu u kojem se povijest siluje kao najordinarniju prostitutku, dok se političke prostitutke (da ne kažemo: izdajnike) iz prošlosti ili uzdiže na pijedestal nacionalnih heroja, ili im se u najmanju ruku nastoje pronaći olakotne okolnosti koje bi mogle opravdati njihovo svrstavanje u kategoriju “zabludjelih domoljuba”. Povijest se – kratko i jasno rečeno – zloupotrebljava, kako bi se u njoj, toj falsificiranoj povijesti u kojoj je često više mitova, nego utvrđenih činjenica, našlo i opravdanje i utemeljenje za današnju politiku. To je politika svojstvena gotovo svim evropskim tzv. tranzicijskim zemljama (onima što su se nekada, pod sovjetskom dominacijom, nazivale socijalističkima). U njima su demokracija i višestranačje shvaćeni (a i prakticiraju se tako) kao bianco mjenica za zatiranje istine i za promicanje laži. To se radi sustavno, već gotovo puna tri desetljeća, prvenstveno kroz obrazovni proces i putem publicistike i medija. Nebrojeno je mladih ljudi nepovratno zaraženo virusom povijesnih laži, pa oni – bez ikakve volje, ali i sposobnosti – da o tome razgovaraju, “znaju” da se kolaboriralo samo pod prisilom, da su se (napr. u tzv. NDH) rasni zakoni donosili samo zato što su to tražili nacisti, da su Titovi partizani bili borci protiv samostalne hrvatske države, da je logor u Jasenovcu bio sabirni i radni logor za neprijatelje hrvatske države (napr. djecu i starce od osamdesetak godna), a da su pravi krvnici (koji su – naravno – ubijali samo Hrvate) stupili na scenu u Jasenovcu tek nakon Oslobođenja (koje za njih nije oslobođenje, nego početak srbo-četničke okupacije), dakle u vrijeme kada logor u Jasenovcu dokazano više nije postojao (uništili su ga ustaše neposredno pred kraj rata). Knjigu koja brojnim fotografijama demantira laž o poslijeratnom logoru u Jasenovcu zato će se “elegantno” preskočiti, umjesto da joj se u TV Dnevnicima dade barem onoliko prostora koliko dobije Zdravko Mamić zbog svojih ispada na sudu u Osijeku.
.............................
,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

Zavedeni, neinformirani narod. Narod kakav postaje sve više karakteristika većega dijela Evrope, a njezinoga istočnoga dijela pogotovo (u Litvi svake godine marširaju bivši pripadnici Waffen SS, a njihov pripadnik na televiziji, svjedocima usprkos, izjavi kako je ratovao uz divne ljude, a sve te priče o zločinima nisu “znanstveno dokazane” – zvuči li vam to nekako poznato?). Nekada se govorilo da je politika prostitutka. Živimo u vremenu kada je politika od povijesti napravila prostitutku, i to onu najniže klase. Može li je se spasiti iz blata u koji je gurnuta?  Ima li nekoga tko bi to želio, znao i mogao napraviti? Ima li?

Da oni koje obično nazivamo povijesnim revizionistima, mada je riječ o falsifikatorima povijesti, nemaju ama baš nikakvih skrupula pokazala je nedavno poljska premijerka Beata Szydlo u obraćanju prilikom obilježavanja 77. obljetnice dolaska prvoga transporta zatočenika u najozloglašeniji nacistički logor smrti – Auschwitz. Umjesto prigodnog obraćanja, kakvo bi priličilo takvome mjestu i povodu, ona je izrekla riječi koje nisu ništa drugo, nego slabo prikriveno opravdanje protuimigrantske politike što je vodi njezina vlada. Kako, naime, drugačije protumačiti njezinu poruku da je “u današnjim nemirnim vremenima, Auschwitz velika pouka da se mora učiniti sve kako bi se zaštitila sigurnost i životi građana”?

U Auschwitzu (kao i u Dachauu, Bergen Belsenu, ili da ne idemo tako daleko – u Jasenovcu) stvar nije bila u tome da su bili ugroženi “sigurnost i životi građana”, nego u zločinačkoj politici koja je određene kategorije građana pretvarala u one drugoga reda, negirajući im time i pravo na život. To je bio smisao i svrha postojanja logora smrti, bez obzira na to jesu li “nadljudi” zatočenike ubijali organizirano, doslovno tvorničkim metodama (što su radili nacisti), ili neorganizirano, divljački, kamom i batom, kao što su radili ustaše. U pitanju je bila politika što je dijelila ljude na osnovu rase, nacije i vjere na one predoređene da vladaju i one druge kojima je bilo namijenjeno da služe, odnosno da idu u smrt – kada nisu (još ili više) mogli služiti (poput djece, starih ljudi ili krajnje iscrpljenih i za rad, smislen ili besmislen, svejedno, nesposobnih). O tome poljska premijerka nije progovorila. A mogla je i morala je. Umjesto toga krajnje cinično zloupotrijebila je Auschwitz kako bi, samo dan nakon što se njezina zemlja, uz Češku i Mađarsku, našla na udaru Evropske unije zbog odbijanja da sudjeluje u prihvatu izbjeglica s Bliskog istoka i iz Afrike, pošalje poruku čiji je smisao opravdavanje upravo takve politike. Jer, ove tri zemlje, mada one nisu jedine, objašnjavaju svoje nesudjelovanje u  zajedničkoj evropskoj politici saniranja izbjegličke krize upravo “brigom za sigurnost i živote” svojih građana. Činjenica što počinitelji terorističkih napada koji postaju u Evropi sve češći ne dolaze iz redova izbjeglica, nego su u pravilu potomci ljudi koji su iz nekadašnjih kolonija došli u zemlje-kolonijalne sile (Francuska, Britanija, Belgija), da bi se tamo suočili s marginaliziranjem i guranjem u stranu, drugim riječima s diskriminacijom – mada ona na papiru nigdje ne postoji, ta činjenica ove nove evropske konzervativce, a zapravo rasiste, nimalo ne smeta.

Pa će cinično zloupotrijebiti čak i zločin Holokausta, jedinstven u povijesti čovječanstva, da bi opravdali svoju aktualnu uskogrudnost, a “zaboravljajući” pri tome kolaboraciju, odnosno sudjelovanje pripadnika vlastitih naroda u naci-fašističkim zločinima. Da, Poljska je imala Pokret otpora (točnije rečeno – dva, onaj komunistički i onaj pod kontrolom izbjegličke vlade u Londonu), i Češka je imala Pokret otpora (potpuno pod kontrolom Londona), Francuska je imala i komunistički pokret otpora i onaj kojim je, često prkoseći i Britancima i Amerikancima, rukovodio čelnik Slobodne Francuske, general Charles de Gaulle. No, sve su te zemlje imale i jaku suradnju s okupatorima – od Petainove Francuske (neokupiranog dijela, o okupiranome da ne govorimo), preko Leona Degrella u Belgiji, Vidkuna Quislinga u Norveškoj, pa do – da se opet malo približimo našim prostorima – Draže Mihajlovića i Milana Nedića u Srbiji, odnosno Ante Pavelića, Mile Budaka et. comp. u Hrvatskoj. S time da su logori za ubijanje samo u Hrvatskoj (to treba uvijek iznova ponavljati: samo u Hrvatskoj) bili u rukama domaćih kvislinga, a da su njihove metode bile takve da se ponekada užasavale i same okupatore.

No, živimo u vremenu u kojem se povijest siluje kao najordinarniju prostitutku, dok se političke prostitutke (da ne kažemo: izdajnike) iz prošlosti ili uzdiže na pijedestal nacionalnih heroja, ili im se u najmanju ruku nastoje pronaći olakotne okolnosti koje bi mogle opravdati njihovo svrstavanje u kategoriju “zabludjelih domoljuba”. Povijest se – kratko i jasno rečeno – zloupotrebljava, kako bi se u njoj, toj falsificiranoj povijesti u kojoj je često više mitova, nego utvrđenih činjenica, našlo i opravdanje i utemeljenje za današnju politiku. To je politika svojstvena gotovo svim evropskim tzv. tranzicijskim zemljama (onima što su se nekada, pod sovjetskom dominacijom, nazivale socijalističkima). U njima su demokracija i višestranačje shvaćeni (a i prakticiraju se tako) kao bianco mjenica za zatiranje istine i za promicanje laži. To se radi sustavno, već gotovo puna tri desetljeća, prvenstveno kroz obrazovni proces i putem publicistike i medija. Nebrojeno je mladih ljudi nepovratno zaraženo virusom povijesnih laži, pa oni – bez ikakve volje, ali i sposobnosti – da o tome razgovaraju, “znaju” da se kolaboriralo  samo pod prisilom, da su se (napr. u tzv. NDH) rasni zakoni donosili samo zato što su to tražili nacisti, da su Titovi partizani bili borci protiv samostalne hrvatske države, da je logor u Jasenovcu bio sabirni i radni logor za neprijatelje hrvatske države (napr. djecu i starce od osamdesetak godna), a da su pravi krvnici (koji su – naravno – ubijali samo Hrvate) stupili na scenu u Jasenovcu tek nakon Oslobođenja (koje za njih nije oslobođenje, nego početak srbo-četničke okupacije), dakle u vrijeme kada logor u Jasenovcu dokazano više nije postojao (uništili su ga ustaše neposredno pred kraj rata). Knjigu koja brojnim fotografijama demantira laž o poslijeratnom logoru u Jasenovcu zato će se “elegantno” preskočiti, umjesto da joj se u TV Dnevnicima dade barem onoliko prostora koliko dobije Zdravko Mamić zbog svojih ispada na sudu u Osijeku.

I sva je prilika da će u Hrvatskoj povijest biti još jednom zloupotrijebljena famoznim referendumom o promjeni imena Trga maršala Tita. Umjesto da se jasno kaže kako se to ime želi ukinuti (ali i da se navedu stvarni razlozi), građane glavnoga grada Hrvatske uporno se zasipa podacima kako se sve taj trg zvao kroz povijest, da ih se ne bi suočilo s ključnim pitanjem, i samo s njime: “Jeste li za promjenu imena Trga maršala Tita”, uz mogućnost odgovora samo s “da”, ili “ne”. Umjesto toga, ako je vjerovati najavama, građani će odgovarati na tri pitanja: jesu li za to da ostane sadašnje ime trga, jesu li za to da se trg zove Sveučilišni, ili su pak za to da se zove Kazališni. Referendum će najvjerojatnije biti usred ljeta, u vrijeme kada većina od preostalih Zagrepčana neće biti u gradu, ali će na njega izaći stanovnici rubnih dijelova metropole, vjerni glasači aktualnoga gradonačelnika. A on će nakon toga prvom prilikom otići na neki skup antifašista i reći kako on za promjenu nije odgovoran, jer “narod je tako odlučio”.

Zavedeni, neinformirani narod. Narod kakav postaje sve više karakteristika većega dijela Evrope, a njezinoga istočnoga dijela pogotovo (u Litvi svake godine marširaju bivši pripadnici Waffen SS, a njihov pripadnik na televiziji, svjedocima usprkos, izjavi kako je ratovao uz divne ljude, a sve te priče o zločinima nisu “znanstveno dokazane” – zvuči li vam to nekako poznato?). Nekada se govorilo da je politika prostitutka. Živimo u vremenu kada je politika od povijesti napravila prostitutku, i to onu najniže klase. Može li je se spasiti iz blata u koji je gurnuta?  Ima li nekoga tko bi to želio, znao i mogao napraviti? Ima li?

Novossti

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
48892713

Powered by Blogger.ba