Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

26.06.2017.

MAJKE SREBRENICE O POSTAVLjANjU SPOMENIKA VITALIJU ČURKINU

Majke Srebrenice o postavljanju spomenika Čurkinu



Foto: GettyImages















Preminuli ruski ambasador Vitalij Čurkin, kojem udruženje "Istočna alternativa" želi u Srebrenici postaviti spomen-bistu


Image result for draza mihailovic i radovan karadzic


Nakon što je Udruženje građana "Istočna alternativa" iz RS-a pozvalo građane Srebrenice na postavljanje spomen-biste preminulom ruskom ambasadoru u UN-u Vitaliju Čurkinu koji je 2015. oborio Rezoluciju o Srebrenici, oglasile su se Majke Srebrenice i Ćamil Duraković.

Naime, prema navodima iz ovog Udruženja, bista sa Čurkinovim likom već je izrađena i osim njegovog imena na njoj ruskim jezikom piše "Hvala za rusko NE".

Postavljanje ili u najmanju ruku - pokušaj postavljanja, bit će održano 8. jula.

Predsjednica Udruženja "Majke Srebrenice" Munira Subašić, rekla je za Klix.ba, kako se ne bi začudila ni da se u Srebrenici postave spomenici "Vojislavu Šešeju i drugim ratnim zločincima".

"Oni su ponosni na ono što su uradili u Srebrenici. Nikad se nisu pokajali. Oni su bolesni i njima treba pomoći da se izliječe. Načelnik Srebrenice, mlad i bolestan, pred 11. juli da to uradi majkama žrtava... Nikad mu neću halaliti i oprostiti, ni njemu, a ni drugim zagovaračima te politike. Tamo na tim prostorima zločinci su još u prednosti. Neka se stide njihove neljudskosti", kazala je Subašić.

Postavljanje spomen-biste ispred Udruženja "Žene Srebrenice" osuđuje i predsjednica Hajra Ćatić.

"Oni svake godine rade nešto uoči 11. jula. To je više prevazišlo svaku mjeru. Ne znam šta više mogu izmisliti kako bi isprovocirali povratnike i preživjele žrtve genocida", dodala je Ćatić.

Predsjednik Uruženja "Istočna alternativa" Vojin Pavlović ranije je rekao kako je razlog inicijative za postavljanje spomen-biste Čurkinovo "zalaganje za istinu i sprečavanje izglasavanja britanske rezolucije o Srebrenici u UN-u".

Bivši načelnik općine Srebrenica Ćamil Duraković ističe kako je "Pavlović irelevantna osoba devijantnog ponašanja".

"On živi u Bratuncu, a u Srebrenici pokušava uvrijediti građane. I ranije je to radio postavljanjem nekakvih ploča na zgradi Suda u Srebrenici. On je jednostavno instruiran od političkih elita koje žele skrenuti pažnju sa 11. jula", kaže Duraković.

On dalje dodaje kako nije upoznat s tim da li je dozvoljeno postavljanje spomen-biste koje je najavljeno za 8. juli.

"Načelnik se mora izjasniti da li je dobio zahtjev i odobrio postavljanje spomenika. Ne vjerujem da je moguće postavljanje tog spomenika osim na nelegalan i nasilan način. Svakako živimo u entitetu koji diskriminira Bošnjake i preživjele žrtve genocida", naglasio je Duraković.

Predstavnici "Istočne alternative" navodno su u februaru ove godine na protokol Skupštine općine Srebrenica predali zahtjev za iznalaženje lokacije na kojoj bi bila postavljena spomen-bista Čurkinu. Klix.ba je naveo da su pokušali kontaktirati načelnika Grujičića kako bismo saznali da li je Općina odobrila postavljanje spomen-biste, ali bez uspjeha.

Vitalij Čurkin iznada je umro u februaru od srčanog udara na svom radnom mjestu u Ujedinjenim nacijama u Njujorku.

26.06.2017.

MINISTAR SIGURNOSTI DRAGAN MEKTIĆ: MILORAD DODIK JE PARADIGMA ZA LOPOVLUK I KORUPCIJU U ENTITETU RS-u

Ministar sigurnosti Dragan Mektić: Dodik je paradigma za lopovluk i korupciju u RS-u

Juni 26. 2017.


Ponedjeljak, početak nove radne sedmice, donio je i početak novog verbalnog obračuna na relaciji ministra sigurnosti BiH i predsjednika Republike Srpske. Verbalni sukob Dragana Mektića i Milorada Dodika, inače poznatih po karakterističnim nastupima u javnosti i bez dlake na jeziku, započeo je izjavom ministra sigurnosti BiH koji je od Dodika zatražio da objasni porijeklo 200.000 eura koje je u maju iz Srbije unio u BiH.

“Igraju su se sa stotinama hiljada eura, koji se po džepovima nose, iznose, unose, a istovremeno pričaju o izdajnicima. Dodik je pričao da od rentanja objekta koji ima otplaćuje kredit u Pavlović banci, a sada se ispostavlja da odnekle drugo vuče 200.000 eura. Neka to objasni narodu, a ne može govoriti šta je izdaja ili ne, jer se zna ko je za vrijeme rata bio u RS-u i šta je radio”, izjavio je Dragan Mektić.

Nekoliko sati kasnije predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik nije izdržao da ne odgovori u svom stilu, te je Mektića nazvao ‘bosanskim političkim klovnom’.

“Želim samo zbog javnosti da kažem da sam u svom imovinskom kartonu, što je svakom vidljivo, proteklih godina uredno prijavio i dva stana u vlasništvu od po 77 kvadratnih metara u Beogradu u Bulevaru Kralja Aleksandra, koji su kupljeni 1989. godine, a koje sam nedavno prodao i to je novac koji sam legalno prijavio i unio u Republiku Srpsku”, kazao je on. Nedugo zatim na scenu ponovo stupa Dragan Mektić. On u izjavi za N1 kaže da ga “ne iznenađuju nebulozne izjave ljudi koji su paradigma za lopovluk i korupciju u Republici Srpskoj”.

“Uvijek kada nema argumenata Dodik potegne nacionalističku retoriku i govor mržnje. Valjda zbog kratkoće između Cesninih letova. Kod njega nikad kao kod ostalog naroda. Navodno je prodao stanove u Beogradu, pa eure stavio u džep i preko granice. Zašto ne radi kao sav normalan svijet nalogom banci da prebaci pare? Tako i kod Pavlović banke – jednom kaže podigao jedan, a drugi put dva kredita. Ne zavirujem u njegov “prljavi” đžep”, poručio je prvi čovjek Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine.

(Kliker.info-N1)

Image result for milorad dodik karikature
26.06.2017.

POKOPAVANjE ŽIVIH SUNARODNjAKA

Pokopavanje živih sunarodnjaka


Gradimir Gojer

Autor
23.6.2017. 



Image result for dragan covic karikature

Image result for dragan covic karikature

Image result for dragan covic karikature


Image result for dragan covic karikature

Image result for dragan covic karikature

Image result for dragan covic karikature

Image result for dragan covic karikature

/////////////////////////////////

Izdvajamo

  • Posljednji Čovićev poziv pod stijeg Herceg Bosne nosi elemente rasističkog razbrojavanja, a u krajnjem ishodu etničkog čićenja haveoovskih teritorija. Stravično je to opiranje matrici stvorenoj stoljetnim zajedničkim življenjem, a ne nikako življenjem jednih pored drugih. Pritisak da se nastavi sa uskrsavanjem kadavera imenom Herceg Bosna nastavlja i Čovićev pobočnik Marinko Čavara, predsjednik Federacije BiH, koji orkestrirano ponavlja da će, ako se ne ispoštuje sve što je osmišljeno u kuhinji HNS, te rogobatne Čovićeve udruge za discipliniranje svih Hrvata, doći do disolucije BiH!??!

.............................

Da li moramo čitati iste listove, ustvari stranačke biltene, da li moramo bespogovorno veličati vođu i članove njegovog kriminogenog klana, da ne bismo bili živi pokopani u zemlji koju volimo, u kojoj smo rođeni – u Bosni i Hercegovini, koja, zapamtite i vi i vaš uzor Milorad Dodik, kao država nije stvorena u Dejtonu?! Stoljetni zajednički život Bosanaca i Hercegovaca snažniji je cement od svake vaše velikohrvatske urote i izravnih udara na zajedništvo normalnih ljudi – Hrvata, Srba, Bošnjaka, Židova, Roma i svih onih koji neće u vaše nacionalne torove!

Dragan Čović najnovijim svojim istupom pokazuje, ustvari, dosljednost svoje politike, koja je suštinski sva usmjerena stvaranju trećega entiteta, a na matrici i političkim pretpostavkama anakrone i antihrvatske kadaverične tvorevine Herceg Bosne. Svojom izjavom, koja je, očito usmjerena na stvaranje novih konflikata i usmjeravanje pozornosti sa suštinskih problema našega bh. društva, kao što su slabljene ukupne ekonomske moći građana, nezaposlenost, prodaja i gašenje i ostatka ostataka naših negdanjih gospodarskih kapaciteta, prvi u Hrvata sad neuvijeno od najmanjeg naroda u Bosni i Hercegovini traži preseljenja na teritorije koje je držao HVO, znači okupljanje svih Hrvata na teritoriji paradržavne fašistoidne tvorevine Herceg Bosne.

Davno sam pisao tekst „Što ćemo s nama sjeverno od Salakovca?“. Nemam stoga namjeru objašnjavati i u ovom tekstu da se skrb Čovićeve bratije okrenute i naslonjene na logiku: šta je ko jamio jamio je, odnosi u budućnosti samo na prave Hrvate, a to bi značilo da su žrtvovani Hrvati Posavine, Središnje Bosne, te da se želi nastaviti s politikom stvaranja krajnje neprirodnih i krajnje nehumanih naseobina poput Šuškovog i Bobanovog, sa učvršćivanjem Mostara kao stolnoga grada, sa daljim promicanjem pogubne fašistoidne matrice: jedan narod, jedan vođa i jedna partija…

Gadi mi se ispisivati ove retke, jer davno sam o ovom, po moje sunarodnjake uništavajućem planu tihog curenja Hrvata iz BiH, pisao i govorio.

Međutim, posljednji Čovićev poziv pod stijeg Herceg Bosne nosi elemente rasističkog razbrojavanja, a u krajnjem ishodu etničkog čišćenja haveoovskih teritorija. Stravično je to opiranje matrici stvorenoj stoljetnim zajedničkim življenjem, a ne nikako življenjem jednih pored drugih.

Pritisak da se nastavi sa uskrsavanjem kadavera imenom Herceg Bosna nastavlja i Čovićev pobočnik Marinko Čavara, predsjednik Federacije BiH, koji orkestrirano ponavlja da će, ako se ne ispoštuje sve što je osmišljeno u kuhinji HNS, te rogobatne Čovićeve udruge za discipliniranje svih Hrvata, doći do disolucije BiH!??!

Da li su građani dužni iz dana u dan slušati naume kriminogene skupine zaštitnika lopovskih lobija i promicatelja fašističkih ideja, koji bi u dvadeset prvom stoljeću ponovo da organiziraju sabirne centre i logore za nehrvate, ali i za one koji nedovoljno ćute hrvatsko nacionalno biće…

Da li ste, gospodine Čoviću, odlučili nas iz Sarajeva, Središnje Bosne i Posavine jednostavno prekrižiti kao ljudska bića, jer ne nosimo iskaznice HDZ-a, jer ne mrzimo Bošnjake i Srbe, jer smo protiv Dodikovog, ni od koga u pametnom svijetu podržanog, plana disolucije međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine? Da li moramo čitati iste listove, ustvari stranačke biltene, da li moramo bespogovorno veličati  vođu i članove njegovog kriminogenog klana, da ne bismo bili živi pokopani u zemlji koju volimo, u kojoj smo rođeni – u Bosni i Hercegovini, koja, zapamtite i vi i vaš uzor Milorad Dodik, kao država nije stvorena u Dejtonu?! Stoljetni zajednički život Bosanaca i Hercegovaca snažniji je cement od svake vaše velikohrvatske urote i izravnih udara na zajedništvo normalnih ljudi – Hrvata, Srba, Bošnjaka, Židova, Roma i svih onih koji neće u vaše nacionalne torove!

Propagiranje etnonacionalističkih ideja, kojima, nažalost, u posljednje vrijeme  vjetar u leđa daju i neke osobe iz svijeta kulture i estrade, koje bi morale po vokaciji imati kozmopolitske poglede, poprima zastrašujuće dimenzije, a oživljavanje političkih fašistoidnih kadavera poput Herceg Bosne moralo bi dobiti snažnije odgovore, prije svega od sudbene vlasti, jer pred međunarodnim sudištem još se vodi proces za politički iznimno opasne pothvate u nedalekoj prošlosti, koji su rezultirali kolektivnim i pojedinačnim tragedijama Bosanaca i Hercegovaca, najnoviji poziv pod stjeg Herceg Bosne od aktualnog člana Predsjedništva BiH, u najmanju ruku je državnički neprimjeren… Zašto to toleriraju inozemne diplomate jasno mi je. Građani Bosne i Hercegovine, osobito moji sunarodnjaci Hrvati, nisu mi jasni.

Jer, valjda je doba Hitlera i nacizma iza nas???

Ili nije?

Od mene toliko i nemojte reći da nisam upozoravao da smo pasivnošću dozvolili duboku fašizaciju bh. društva!








////////////////////////////////
26.06.2017.

PROF. NENAD VELIČKOVIĆ: JEDINSTVENI PROGRAMI JEDINO REALNO RJEŠENjE PODIJELjENIH ŠKOLA

Veličković: Jedinstveni programi jedino realno rješenje podijeljenih škola


Image result for prof nenad velickovic fotos

Nema drugog razloga da se djeca u obrazovanju dijele, osim toga da im se o vremenu i državi u kojoj žive laže na tri ista načina: Veličković

///////////

Nakon što su srednjoškolci u Jajcu dobili jednu bitku protiv segregacije u školstvu, bosanskohercegovački pisac, profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu i urednik magazina Školegijum, Nenad Veličković, to naziva simboličnom pobjedom, a postaće više od toga ukoliko se proširi na druge sredine u kojima je prisutna praksa "dvije škole pod jednim krovom".

U razgovoru za Radio Slobodna Evropa Nenad Veličković kaže da je dobar znak što su se okupili mladi iz Asocijacije srednjoškolaca u Travniku, ali da bi njihova borba imala pravi efekat, akademska zajednica je ta koja bi trebala dati argumente da nacionalističko obrazovanje nije kvalitetno obrazovanje. Ali pitanje je da li to akademska zajednica uopšte želi.

RSE: Na problem postojanja podjeljenjih škola po etničkom principu ukazuje se već godinama, ali ništa do sada nije imalo ovakav odjek kao borba srednjoškolaca iz Jajca za obrazovanje bez segregacije. No, reakcija ministrice obrazovanja SBK Katice Čerkez ne odudara od dugogodišnje prakse, koju ovdašnji političari godinama provede u BiH. Kakvu to poruku šalje ministrica obrazovanja Katica Čergez?

Veličković: Njena je poruka jasna i očekivana: da je sigurna u silu kojom raspolaže. Ta sila je prije svega administrativna i birokratska. Ministrica Čerkez đake, srednjoškolce iz Bosne i Hercegovine, ne smatra ozbiljnom prijetnjom po svoje interese. Čak i to što im je pripisala da su oni samo mehanizam međunarodne zajednice isto pokazuje da ni međunarodnu zajednicu ona ne smatra ozbiljnim partnerom za razgovor.

Tako da to što je izjavila i to kako se ponaša nije ništa iznenađujuće. Možda ne bi loše bilo da, kad govorimo o njoj, imamo na umu da je ona samo jedan uzorak opšte politike, da to što radi ona, na slične načine rade i ostali ministri obrazovanja, bez obzira u kom se obrazovnom sektoru nalazili – srpskom, hrvatskom ili bošnjačkom.

RSE: Srednjoškolci u Jajcu su svijetla tačka u društvu u kojem i odrasli već godinama samo sliježu ramenima na igre nacionalističke politike. Jasno je da njima etničke podjele trebaju, ali kako tu praksu prekinuti u obrazovanju?

Veličković: Najprije treba biti jasno svakome da se to ne može prekinuti brzo, odmah, preko noći. Mnogo ljudi trenutno ne vidi u tome problem ili ne vidi veliki problem, ne gleda dugoročno. Te ljude treba, naravno, uvjeriti dobrim argumentima u suprotno, a proces argumentacije, uvjeravanja, ako nije nasilan, mora trajati uvijek dugo. Šta se može uraditi?

Očekivati u narednom periodu da se svi protivnici segregacije nekako ozbiljnije udruže, da u nekakvoj mreži imaju bolji protok informacija i da tako udruženi rade jače političke pritiske na vlasti koje provode tu segregacionu politiku. Struka bi, recimo, mogla da kreiranjem alternativnih programa ili kritikom postojećih pokrene neke reforme koje bi vodile ka jedinstvenim programima.

Jedinstveni programi su jedino realno moguće rješenje podijeljenih škola. Roditelji bi, recimo, mogli da djeluju prije svega podrškom djeci, da stoje s njima na protestima, da ne prave problem od njihove pobune, ili da ih ne sprečavaju da se bore za ono što smatraju važnim. Roditelji mogu da podrže djecu u bojkotu nastave, mogu da podnose tužbe protiv obrazovnih vlasti koje krše zakone i rade protiv važećih presuda. Roditelji mogu da traže od političkih stranaka da se u svojim izbornim programima obavežu na djelovanje protiv segregacije, ali da to ne bude samo deklarativno ili onako, predizborno, nego da pokažu da imaju stručnjake uključene u to, da imaju grupe koje se time bave, da imaju realne planove i realne programe za rješenje takve situacije.

To što su ovi mladi ljudi iz Jajca uradili, to jeste jedan gest, akcija koja obećava, ali mnogo puta su se obećanja ovdje ugasila: Veličković
To što su ovi mladi ljudi iz Jajca uradili, to jeste jedan gest, akcija koja obećava, ali mnogo puta su se obećanja ovdje ugasila: Veličković

Učenici su već uradili dosta, oni mogu da nastave sa umrežavanjem, sa uzajamnom podrškom, mogu da aktivnije i masovnije učestvuju u alternativnim programima. Nevladine organizacije mogu djelovati finansijskom podrškom, mogu pomoći organizaciji... Mogućnosti ima mnogo, samo je pitanje koliko zapravo ljudi u svemu tome želi da učestvuje. Zaboravio sam nastavnike. Oni su možda čak i najvažniji. Nastavnici takođe mogu djeci da daju podršku, mogu vlastitim primjerom, subverzijom ili protivljenjem nelegalnostima da učestvuju u tome.

RSE: Zašto je društvo tako dugo bilo pasivno? Zašto je dopušteno da obrazovanje u BiH više liči na aparthejd nego na obrazovanje u savremenom svijetu, moderno i kvalitetno?

Veličković: Nije ono ni sada nešto bitno drugačije nego prije. To što su ovi mladi ljudi iz Jajca uradili, to jeste jedan gest, akcija koja obećava, ali mnogo puta su se obećanja ovdje ugasila, izjalovila i nisu se ostvarila, tako da ovo što sam maloprije rekao, bez toga ništa od promjena i od njihovog trenutnog bunta neće biti. Zašto je to tako bilo? Razlog je, mislim, što mnogima to tako odgovara. Mnogo ljudi uključneih u proces strahuje za egzistenciju. Aktuelne vlasti kao dominantne linije u svojim politikama imaju zastrašivanje ljudi mogućim sukobima, ratovima.

Zbog toga su toliko aktivni narativi o prethodnom ratu, neraščišćeni računi itd. Ljudi su nesigurni, ljudi su obeshrabreni, uplašeni i nemaju hrabrosti, nemaju čak ni znanja, ne dolaze im niodakle ohrabrenja da se time bave. To je, mislim, jedan razlog. Drugi je, i to vrlo često u zadnje vrijeme govorim, jedna vrsta neodgovornosti akademske zajednice. Unutar nje postoji dovoljno znanja i postoji dovoljno slobode i najmanje razloga za strah za egzistenciju. Akademska zajednica je ranije trebala na ovo da reaguje. Ona je trebala već da ima spremne alternativne programe. Nažalost, očito da je i ona dobrim dijelom korumpirana i uključena da radi na suprotnoj strani. Očito je da uprkos svim akademskim standardima i humanističkim vrijednostima akademska zajednica izgleda nema problema sa segregacijom.

RSE: Mladi iz Jajca su se godinu dana borili i uspjeli da spriječe otvaranje nove škole koja bi značila novu podjelu i ohrabreni su zbog toga, ali kako sada da se očuva i 'nahrani' njihova ideja o ukidanju prakse dvije škole pod jednim krovom?

Veličković: Oni su uspjeli da se druga škola ne otvori, ali i dalje su podijeljeni u ovoj školi u koju idu na način da su to različiti pristupi nacionalnoj grupi predmeta, da Jajce i dalje ostaje mjesto u kojem su podijeljeni u osnovnim školama. To nije pobjeda nakon koje bi mi sad trebali svi da se veselimo. To je samo početak, jedan znak, signal nekog opravdanog nezadovoljstva. Možda simbolično to ima neku vrijednost. I ta vrijednost će postati više od simbolične ukoliko se ta ideja proširi na druge sredine.

Mislim da je jako dobro ovo što se Asocijacija srednjoškolaca u to uključila i taj njihov dolazak u Travnik je, iako možda nije bio masovan kao što se očekivalo, iz raznoraznih opravdanih razloga, dobar znak. Mislim da treba mlade ohrabrivati u drugim sredinama da se bune, ne samo protiv podjela. Ali buniti se nije dovoljno. Treba tražiti nešto bolje, a oni su to uradili. Oni su vrlo jasno rekli da hoće kvalitetno obrazovanje. Sad je potrebno da se da dovoljan broj argumenata da nacionalističko obrazovanje nije kvalitetno obrazovanje. To nije teško i to bi opet bio posao akademske zajednice, a nažalost, nisam siguran da će ona taj posao pošteno raditi.

Mislim da je važno i mladima, a i ostalima, ukazati na činjenicu da se obrazovanje u Bosni i Hercegovini dijeli sa opravdanjem ili pod izgovorom na pravo na obrazovanje na tri jezika, na tri "materinja" jezika, ali da je to laž. Istina je da mi svi ovdje govorimo jednim jezikom. Ne radi se o tri različita jezika, nego o tri različite nacionalne priče koje se pričaju djeci na istom jeziku. Djeca se udaljavaju jedna od drugih, jedni se drugima prikazuju kao opasnost, potencijalni neprijatelji, šire se predrasude. Nema drugog razloga da se djeca u obrazovanju dijele, osim toga da im se o vremenu i državi u kojoj žive laže na tri ista načina. Jer, kad bi oni čuli sve tri priče na jednom mjestu, shvatili bi da ne mogu sve tri biti istinite, a vrlo brzo bi došli do zaključka da su sve tri neistinite.

RSE: Nameće mi se pitanje: koliko je Bosna i Hercegovina daleko od normalnog obrazovnog sistema? Kad kažem "normalnog" mislim kvalitetnog, modernog, zasnovanog na humanističkim vrijednostima, na ljudskim pravima.

Veličković: To je važno pitanje i protivnici reformi ga vrlo često postave, znajući da mi u okruženju nemamo baš svijetle primjere. Obrazovanje ni u Mađarskoj nije bolje, u Poljskoj nije bolje, da ne govorimo o Srbiji i Hrvatskoj. Neke svijetle primjere imamo u skandinavskim zemljama, prednjači Finska. U Americi je ono dosta problematično i o tome se dosta piše. Naš problem ovdje nije originalno naš, dosta toga smo mi uvezli. Zato ga i ne možemo lako i brzo riješiti. Ni međunarodna zajednica nema rješenje.

Ali, sigurno da ima jako mnogo primjera dobre prakse svuda u Evropi, da se time ljudi vani mnogo ozbiljnije bave, tako da možda nećemo lako i brzo doći do nekog opštezadovoljavajućeg rješenja, ali da može biti bolje od ovog kako je sad, može sigurno. I čak mislim da smo mi onako baš zgodna zemlja da to uradimo, jer kod nas je to korištenje obrazovanja u ideološke svrhe mnogo očiglednije nego što je, recimo, u Poljskoj. Ovdje se mnogo lakše vidi jer smo bliže jedni drugima i unutar jednog administrativnog državnog sistema to se mnogo lakše vidi kako i jedni, i drugi i treći lažu svoju mladu populaciju.


////////////////////////
26.06.2017.

TEOLOG PAVLE MIJOVIĆ: RELIGIJE NISU PROBLEM, VEĆ POJEDINCI

Mijović: Religije nisu problem, već pojedinci


Image result for teolog pavle mijovic

Danas religija traži neke nove putove da se približi modernom čovjeku: Pavle Mijović

Regionalna agencija New Moment osvojila je četvrtog zlatnog Lava na festivalu u Kanu za međureligijski projekt „The One – Jedna knjiga za mir“, autora Mirnesa Kovača, u kategoriji dizajn. Prije toga, ovaj projekt nagrađen je sa dva bronzana i jednim srebrenim Lavom u kategorijama Print, PR i Promo End Activatation. O tome razgovaramo sa jednim od učesnika, teologom, Pavlom Mijovićem.

RSE: Kako je nastao projekt The One - Jedna knjiga za mir?

Mijović: Projekt je nastao na inicijativu novinara i teologa Mirnesa Kovača, koji je osmislio taj koncept. Želio je da najširim masama približi teološke temeljne ideje. Onda je angažirao mene, sa Katoličko-bogoslovnog fakulteta, i mog kolegu Muhameda Fazlovića sa Fakulteta Islamskih nauka. Ideja je bila vrlo jednostavna, s ciljem približavanja teoloških ideja širokoj publici, da izaberemo deset tema, kako iz Kurana, tako i iz Biblije, koji govore o ljubavi, o odnosu prema bližnjem, i da na te teme prikupimo po deset citata te da ih usporedimo. Glavna ideja je bila u pozadini, da proberemo citate koji imaju univerzalnu važnost, koji nisu isključivo teološki, koji imaju široku univerzalnu, opće ljudsku poruku.

RSE: Šta je vama bio motiv da učestvujete u jednom ovakvom projektu?

Mijović: Meni je glavni motiv bio što smatram da su to najprirodnije stvari koje ljudima često promaknu. Budući da se danas, u društvu BiH, velika većina ljudi izjašnjavaju kao vjernici, na neki način, iz tih vjerskih tradicija, često poprilično selektivno, biraju teme koje im odgovaraju. Taj selektivni pristup vlastitim vjerskim tradicijama na neki način ljude zatvori, ograniči ih u jednu perspektivu.

Moja glavna ideja i želja za sudjelovanjem u projektu je bila da pokažemo koliko monoteističke religije imaju mnogo toga zajedničkog, a da ljudima te, upravo univerzalne poruke, na žalost često promaknu.

RSE: Četiri nagrade, samo na jednom festivalu, potvrđuju da se radi o impozantnom poduhvatu. Koliko Vama znače ta priznanja?

Mijović: Drago mi je jer je često društvo BiH etiketirano negativno. Ova nagrada mislim da je zaslužena jer knjiga lijepo vizualno izgleda. O sadržaju smo već pričali, ali je vizualno prelomljena na jedan način koji je doživio afirmaciju na Kanu. Mislim da nam svima može biti drago što je BiH, na jednom prestižnom festivalu, dobila tu nagradu.

RSE: Kako ljudi vani gledaju na ovaj projekt, obzirom da dolazi iz države u kojoj se prije dvije decenije ratovalo i gdje je velika većina ljudi danas razdvojena po nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti?

Različite verske građevine u Sarajevu: Ilustrativna fotografija
Različite verske građevine u Sarajevu: Ilustrativna fotografija

Mijović: Koliko sam imao prilike podijeliti s ljudima ideje vezane za knjigu, vidim da su na neki način oduševljeni. BiH često je brendirana negativno u međunarodnoj javnosti. Ovdje su bila grozna, ratna vremena, čije se posljedice i danas osjete. Mnogima je poprilično neočekivano da vide da ljudi ovdje normalno žive, normalno surađuju i normalno komuniciraju. Vjerujem da je velika većina društva u BiH opredijeljena za zdravi vid komunikacije. Nagrade, koje je knjiga dobila, su priznanje svim tim ljudima u konkretnom životu, ali možda i na nekim drugim nivoima, da jednostavno komuniciraju.

RSE: Zbog čega je bitno na ovakav način govoriti o religiji?

Mijović: Religija mnogo ovisi o ljudima koji je prakticiraju. Ako neko u sebi ima naglašen neki primjer za militantni aspekt, vjerojatno je religija koju on prezentira takva. Sve religije, kada se ogoli njihov institucionalni aspekt, promoviraju normalan odnos čovjeka prema čovjeku. To često puta nedostaje. Mi smo toga svjesni i zato smo usporedili vrlo jednostavno određene citate, koji pokazuju upravo to.

RSE: Smatrate li da se u današnjem vremenu religija često zloupotrebljava?

Mijović: Naravno, ali ne samo danas. Gotovo kroz čitavu povijest religija je mnogo puta bila instrumentalizirana. Ni jedna vjerska tradicija nije bila imuna na to. U ime religije su se vodili ratovi, osvajanja i sve te militantne rabote, kojih se normalan čovjek srami. Smatram da su veći problem, nego sama religija, bili ljudi pojedinci, ponekada često i institucije, koji su tu religiju prakticirali. Danas, u XXI stoljeću, je vrlo važno stalno naglašavati tu pacifističku paradigmu nove suvremene religioznosti i podsjećati ljude na nju.

RSE: Kako komentarišete sve češću pojavu, naročito kod mlađih generacija, da odbijaju učiti o drugom i drugačijem, pravdajući to gubitkom njihovog, vlastitog?

Mijović: Ima tu svega. Adolescencija je period u životu gdje čovjek traži neku svoju vrstu odabira i identiteta. Zbog toga se mladi čovjek često puta se getoizira. Ne samo u religiji, već i u smislu navijačkog opredjeljenja, u odabiru glazbe, sporta, bilo čega. Vjerujem da ta religijska opcija nije imuna na to. Kod adolescenata to je donekle razumljivo i često ta faza pokazuje jednu nedovršenost religije. Vjerujem da će jednim normalnim razvojem, i svoje vlastite ličnosti i vjerskog odgoja, shvatiti da niti jedna religija nije izolirana, nego da se sve religije testiraju u odnosu na druge.

RSE: Knjiga je napravljena u audio-vizualnoj formi. Da li je to jedan od načina na koji se religija može približiti javnosti na jedan moderan način?

Mijović: Slažem se. Danas religija traži neke nove putove da se približi modernom čovjeku. Knjiga je objavljena u klasičnom formatu i vrlo je lijepo prelomljena. Dostupna je i na Internetu u PDF formatu. Taj oblik audio knjige, mislim da može pomoći.

RSE: Projekt je rađen za Međureligijsko vijeće BiH, koje obilježava 20 godina rada i postojanja. Koliko je to važno za njih?

Mijović: Mislim da je dosta važno da je ovakav projekt dobio podršku Međureligijskog vijeća BiH. Samo Međureligijsko vijeće je projekt suživota čitavog društva u BiH. Ovo je njihova obljetnica i mislim da 29. juna slave 20. obljetnicu. Ove nagrade i neke pozitivne poruke pokazuju i ono što je Međureligijsko vijeće, više-manje uspješno, ipak pokušalo promovirati na ovim prostorima.

///////////////////////////////////////////

///////////////////

Ponedjeljak/ponedeljak, 26. juni/lipanj 2017.















26.06.2017.

KO IMA VEĆE PRIVILEGIJE - KATOLIČKA ILI SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

Ko ima veće privilegije - Katolička ili Srpska pravoslavna crkva


Kardinal Josip Bozanić i patrijarh SPC Irinej

Kardinal Josip Bozanić i patrijarh SPC Irinej

////////////////////////////////////

U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o privilegijama Katoličke crkve u Hrvatskoj i Pravoslavne u Srbiji. Sagovornici su bili dva sociologa religije - Ivica Maštruko iz Zadra i Srđan Barišić iz Beograda.

Bilo je reči o tome kakve privilegije Katoličkoj crkvi obezbeđuju ugovori koje je Hrvatska pre dvadeset godina potpisala sa Vatikanom, kako srpska država finansira Pravoslavnu crkvu, zašto te dve crkve moraju da finansiraju i oni koji pripadaju drugim religijama ili uopšte nisu vernici, koliko je bogatstvo Katoličke i Srpske pravoslavne crkve, zašto crkve ne plaćaju porez, kako država sveštenicima obezbeđuje plate i penzije, zašto crkva ima prednost prilikom vraćanja nacionalizovane imovine, zašto se ne može otvoriti nijedan novi objekat bez blagoslova crkve, o krsnim slavama opština, škola i javnih ustanova u Srbiji, kako se političari utrkuju ko će da sedne u prvi red kada kardinal Bozanić služi misu i patrijarh Irinej liturgiju, kao i o tome ko ima veće privilegije - Katolička ili Srpska Pravoslavna crkva.

Omer Karabeg: Položaj Katoličke crkve u Hrvatskoj regulisan je u četiri ugovora koje je hrvatska država potpisala sa Vatikanom između 1996. i 1998. godine. Kritičari ovih ugovora već duže vremena traže njihovo raskidanje tvrdeći da oni nanose štetu Hrvatskoj. Gospodine Maštruko, kako vi gledate na te ugovore?

Ivica Maštruko: Slažem se sa onima koji su za reviziju tih ugovora. Ne za njihovo potpuno odbacivanje jer to nije moguće, nego za njihovu izmjenu.

Omer Karabeg: Da li su oni štetni za Hrvatsku?

Ivica Maštruko: Štetni su u jednom dijelu, ali nisu svi problematični. Prvi ugovor, koji je potpisan 1996. godine i u kome se definira status Katoličke crkve u hrvatskom društvu, nije sporan, jer je on u okvirima uobičajenih međunarodnih ugovora. Problematičan je ugovor o suradnji na području odgoja i kulture gdje se govori o obaveznoj nastavi vjeronauka u osnovnim školama i u dječjim vrtićima. Problematičan je i ugovor o gospodarskim pitanjima u kome se govori o načinu finacirannja Katoličke crkve. To je temeljni problem.

Omer Karabeg: Gospodine Barišiću, da li su odnosi između države Srbije i Srpske pravoslavne crkve regulisani posebnim sporazumom?

Srđan Barišić: Ovde je sve zasnovano na zakonskoj regulativi koja je išla obrnutim smerom. Prvo je donesena uredba o uvođenju veronauke u škole, zatim je usvojen zakon o crkvenim i verskim zajednicama, pa tek onda je položaj verskih zajednica regulisan ustavom, što je pravni nonsens, jer je ispalo da se nižim pravnim aktima definišu odredbe viših pravnih akata, pa i onog najvišeg - ustava. Sve je to urađeno pod pritiskom verskih zajednica među kojima je najgromoglasnija bila Srpska pravoslavna crkva. Nedavno smo čuli izjavu patrijarha Irineja da je došlo vreme da veronauka postane obavezan predmet, što je naišlo na kritiku građanskog društva.

Ivica Maštruko: Ukazao bih na razliku između situacije u Srbiji i one u Hrvatskoj. Položaj Srpske pravoslavne crkve regulira se zakonima države Srbije, dok se položaj Katoličke crkve regulira međunarodnim sporazumom između Svete stolice i Hrvatske. Taj sporazum ima prioritet nad zakonima koji se donose u državi Hrvatskoj. On ima karakter međudržavnog ugovora i nije ga moguće mijenjati teže bez suglasnosti dviju strana.

Milijardu kuna Katoličkoj crkvi

Omer Karabeg: Kako se finansira Katolička crkva?

Ivica Maštruko: Prema Vatikanskim ugovorima hrvatska država osigurava u svom budžetu oko 300 milijuna kuna za plaće i mirovinsko osiguranje svećenika i za karitativnu djelatnost. Oko 230 milijuna kuna se izdvaja za vjeronauk. Tu je onda i 60 milijuna kuna za zaštitu kulturnih dobara. Za vojni ordinarijat godišnje se osigurava 115 milijuna kuna. Taj novac se troši na hodočašća i plaće svećenicima koji su aktivni vojnici jer imaju činove.

Katolička crkva dobija preko milijardu kuna godišnje: Ivica Maštruko
Katolička crkva dobija preko milijardu kuna godišnje: Ivica Maštruko

Recimo, generalni vikar, odnosno glavni vikar za vojsku koji je u rangu biskupa, prima plaću general bojnika. Predviđena je i naknada za imovinu koja je u Jugoslaviji bila oduzeta Katoličkoj crkvi. Ne treba zaboraviti ni ono što izdvajaju općine i županije za pomoć crkvi, crkvene svečanosti, hodočašća, popravku crkvenih objekata i slično - tako da po mojoj procjeni Katolička crkva dobija preko milijardu kuna godišnje.

Omer Karabeg: To je oko133 miliona eura.

Ivica Maštruko: Tu nije uračunato da Katolička crkve uopće ne plaća porez. Ne oporezuju se plaće koje svećenici primaju iz budžeta, jer se to ne vodi kao plaća nego kao nadoknada, odnosno nagrada. Katolička crkva ne plaća porez na prihode koje dobija za vjenčanja, pogrebe i krštenja, a ne plaća ni carinu na uvoz predmeta koji joj služe za mise.

Crkve ne plaćaju porez

Omer Karabeg: Da li se Srpska pravoslavna crkva finasira iz budžeta?

Srđan Barišić: Država direktno finansira obnovu hramova i izgradnju hrama Svetog Save. Taj hram ima tretman državnog projekta. Već nekoliko godina svaki građanin, koji u periodu od 15. juna do 31. avgusta koristi usluge PTT-a, mora da na svaku pošiljku zalepi takozvanu doplatnu marku od 10 dinara, a prihod od njene prodaje ide za izgradnju hrama Svetog Save. Ako uzmete da jedna obična advokatska kancelarija dnevno pošalje oko 20 pisama, da ustanove šalju gomile raznih dopisa, možete zamisliti koliko se novca prikupi.

U okviru programa za očuvanje kulturne baštine Srbija izdvaja velike svote za obnavljanje hramova Srpske pravoslavne crkve. Iz budžeta se dobrim delom plaća socijalno i zdravstveno osiguranje sveštenika. Kad je reč o porezu, podsetio bih na nedavnu izjavu patrijarha Irineja da crkva neće plaćati porez sve dok joj ne bude vraćena sva imovina. To je bezmalo ultimatum državi.

Sada se slave blagdani katoličkih svetaca - zaštitnika gradova i općina: Maštruko
Sada se slave blagdani katoličkih svetaca - zaštitnika gradova i općina: Maštruko

Omer Karabeg: U kojoj meri je Srpskoj pravoslavnoj crkvi vraćena nacionalizovana imovina?

Srđan Barišić: Ona prednjači na listi za restituciju. Vraćeno joj je preko 70 posto imovine. Reč je o stotinama hektara obradive zemlje i šuma i velikom broju stanova, lokala i drugih objekata po centrima gradova gde je nekada bilo locirano visoko sveštenstvo. To je veoma mnogo s obzirom na pravnu zamršenost procesa restitiucije jer su objekti nakon nacionalizacije nekoliko puta menjali vlasnika.

Veleposednici

Omer Karabeg: Da li su Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj vraćene nekretnine koje su bile nacionalizovane?

Ivica Maštruko: Vraćeno je dosta toga. Zna se da je Katolička crkva bila veliki zemljoposjednik i da je jedan od njenih biznisa bio trgovanje zemljom i posjedima. Ondje gdje su zemljišta i građevine u nekoliko navrata mijenjale vlasnike teško je vratiti imovinu, pa se onda vode sporovi o naknadi. A kada su u pitanju novci, tu je Katolička crkva vrlo osjetljiva tako da ti sporovi dugo traju. Neke od samostanskih i crkvenih zgrada na području Dalmacije, koje su vraćene Katoličkoj crkvi, sada se koriste u turističke svrhe. Pretvorene su u ljetovališta pod vidom crkvenog turizma, ali, kao što sam rekao, crkva ne plaća porez na te prihode.

Omer Karabeg: Da li je Katolička crkva u Hrvatskoj bogata?

Ivica Maštruko: Sasvim sigurno, zato se i protivi eventualnim promjenama u financiranju. Naime, jedan broj civilnih udruga je predlagao da se u Hrvatskoj prihvati talijanski model financiranja crkve gdje svaki pojedinac izdvaja osam promila za vjersku zajednicu koju on odabere, ali to nije prihvaćeno.

Omer Karabeg: Da li je Srpska pravoslavna crkva bogata?

Srđan Barišić: Ako pogledate pojedine eparhijske dvorove, to je nesporno - tu posebno mislim na eparhijske dvorove u Bijeljini i Mostaru. Ali ako uđete u patrijaršijski dvor videćete da je tamo sve jako skromno, skoro asketski. Određen broj ljudi, koji rukovodi crkvom, raspolaže velikom imovinom, pogotovo što to nema nikakve finasijske kontrole i što crkva ne plaća porez, a ponekad je reč o prilično velikim transakcijama. S druge strane, na nižim nivoima hijerahije poslovi i prihodi su mali.

Međutim, ako pogledate šta je sve crkva dobila poslednjih desetak godina u procesu restitucije, videćete da je ona poprilično značajan veleposednik. Ne verujem da po obrtu i preduzetničkoj moći može da parira ekonomskim gigantima u Srbiji, ali svakako predstavlja ozbiljan ekonomski potencijal. Zanimljiv je odnos vlasti prema crkvi. Iako se crkva pita za mnoge stvari i političari redovno trče da se rukuju i konsultuju sa visokim jerarsima, crkva je često ostavljena po strani kada se donose odluke od državnog interesa.

Ako pogledate šta je sve crkva dobila poslednjih desetak godina u procesu restitucije, videćete da je ona poprilično značajan veleposednik: Srđan Barišić
Ako pogledate šta je sve crkva dobila poslednjih desetak godina u procesu restitucije, videćete da je ona poprilično značajan veleposednik: Srđan Barišić

Omer Karabeg: U Hrvatskoj nije tako. Političari gledaju da udovolje zahtevima Katoličke crkve, pogotovo HDZ?

Ivica Maštruko: Nego kako. Postoji tiha i trajna suradnja između Katoličke crkve i vlada, pa i onih socijaldemokratskih, jer lideri političkih partija misle da se na taj način osiguravaju glasači. Ta suradnja je vidljiva na različitim manifestacijama gdje je obavezno prisustvo visokog svećenstva, biskupa i slično.Ta veza kojom se negira sekularni karakter države vidljiva je i u školama prilikom različitih proslava. To se proširilo i na sveučilišta gdje se organiziraju crkvene svečanosti povodom završetka i početka akademske godine. Ta suradnja je na svim razinama i postala je više nego iritantna.

Omer Karabeg: Govorili smo o tome da se i Katolička i Srpska pravoslavna crkva finansiraju iz budžeta. To onda znači da ih finansiraju i pripadnici drugih religija kao i oni koji nisu vjernici.

Ivica Maštruko: Naravno. Recimo, iz budžeta se finacira svako vojno hodočašće u Lurd gdje odlaze vojne pjevačke klape, zatim postrojbe hrvatske vojske - sve do generala i ministara. Katoličku crkvu financiramo i preko poreza koji plaćamo u svojoj općini i gradu. Dio tog novca izdvaja se za crkvu nezavisno od državnog budžeta.

Badnjak u Predsedništvu Srbije

Omer Karabeg: U Srbiji je postao običaj da popovi osveštavaju svaki novi objekt. Ko na tome insistira - Srpska pravoslavna crkva ili vlasnici tih objekata?

Srđan Barišić: Moramo da pravimo razliku između onoga što je državno, što plaćaju svi građani Srbije, i onoga što je privatno. Kao privatnik možete da pozivate sveštenike Srpske pravoslavne crkve da vam blagosiljaju šta god želite. Ali, ako u zgradi opštinske administracije - koja je servis svih građana opštine među kojima ima i pripadanika drugih verskih zajednica i nevernika - iza državnog službenika visi neki pravoslavni svetac, onda je to već potpuno druga priča. Ista je stvar i sa ostalim državnim ustanovama, školama i vojskom gde se pozivaju sveštenici Srpske pravoslavne crkve da osveštavaju objekte. Dosadašnji predsednik Srbije Tomislav Nikolić na pravoslavni Božić unosio je badnjak u zgradu predsedništva. Sekularna država to ne bi smela da dozvoli.

Omer Karabeg: Imaju li javne institucije i obrazovne ustanove svoje krsne slave?

Srđan Barišić: Škole imaju svoju slavu - to je Sveti Sava. To je jedan od centralnih događaja u školskom kalendaru. Tog dana nema nastave, izvode se programi i peva se himna Svetom Savi. Svaka opština u Srbiji ima svog ktitora, svog sveca, to jeste svoju krsnu slavu. Pravoslavne svece možete videti i na zastavama i grbovima gradova i opština.

Tomislav Nikolić na pravoslavni Božić unosio je badnjak u zgradu predsedništva. Sekularna država to ne bi smela da dozvoli, smatra Barišić
Tomislav Nikolić na pravoslavni Božić unosio je badnjak u zgradu predsedništva. Sekularna država to ne bi smela da dozvoli, smatra Barišić

Omer Karabeg: Da li se u Hrvatskoj u školama i u javnim ustanovama nalaze obeležja Katoličke crkve?

Ivica Maštruko: U nekim školama ih ima, u nekima ne. Zavisi od upravitelja škole. Ali ljudi su oportunisti pa se dodvoravaju crkvi. Što se tiče općina i gradova, situacija je slična kao u Srbiji. Više se ne slavi dan oslobođenja kao nekada. Sada se slave blagdani katoličkih svetaca - zaštitnika gradova i općina, a njihovi likovi se nalaze na grbovima općina i gradova.

Fijasko biskupa Košića

Omer Karabeg: Političari u Hrvatskoj se utrkuju u tome ko će da bude viđen na misama i ko će da sedi u prvom redu kada kardinal Bozanić služi misu. Zašto je to političarima toliko važno?

Ivica Maštruko: Računaju da će pojavom na tim skupovima dobiti podršku vjernika, jer svećenici i biskupi prilikom izbora često izravno lobiraju za pojedine stranke. Uglavnom su to stranke desnice ili desnog centra kao što su HSP ili HDZ. Ni u kom slučaju ne lobiraju za stranke ljevice i centra. Posebno ne za liberale koji su im trn u oku.

Omer Karabeg: Mada se i političari Socijademokratske partije trude da se nađu u prvom redu.

Ivica Maštruko: Da, jer misle da će osigurati glasače, što međutim nije uvijek točno. Recimo, na zadnjim izborima sisački biskup Košić, poznat po svojim retrogradnim stajalištima, otvoreno je govorio protiv socijaldemokratskog kandidata za gradonačelnika, ali to nije imalo odjeka u biračkom tijelu njegove biskupije koje je glasalo suprotno od njegovih preporuka.

Omer Karabeg: Da li političari u Srbiji prisustvuju liturgijama na kojima služe patrijarh i vladike?

Srđan Barišić: Naravno. Nacionalni identitet se tesno povezuje sa verskim. Danas se prosto podrazumeva da državni vrh ide po blagoslov za neke važne odluke, da se političari konsulutju sa duhovnim autoritetima kao što je patrijarh na najvišem nivou ili episkopi na nižem nivou. Ipak, crkva često nema veliki uticaj na političke odluke što se pokazalo i u nedavnon izboru premijerke. Država je gurala svoju priču uprkos negativnom stavu Srpske pravoslavne crkve.

Pahomije i Kačavenda

Omer Karabeg: Da li sveštenici, kada učine krivično delo, završe na sudu ili pravosuđe izbegava da protiv njih pokrene postupak i da ih osudi?

Ivica Maštruko: Bilo je nekoliko takvih slučajeva, pa čak i jedan slučaj pedofilije, ali su organi gonjenja reagirali.

Omer Karabeg: Koliko znam, vladika Pahomije, protiv koga je u Srbiji bio pokrenut postupak za pedofiliju, nikada nije osuđen. Njegov slučaj je zastareo.

Srđan Barišić: Imali smo i slučaj zvorničko-tuzlanskog episkopa Kačavende i još neke slučajeve. Sudovi u Srbiji uradili su sve što su mogli da nijedan osumnjičeni sveštenik ne bude izveden pred lice pravde. Sve je nekako vešto gurnuto pod tepih, a crkva je te slučajeve rešavala tako što je osumnjičene sveštenike penzionisala.

Ivica Maštruko: Pomenuo bih da Biskupska konferencija od 2002. godine ima poseban ugovor sa Hrvatskom radiotelevizijom koji praktično predstavlja zbir želja Katoličke crkve o broju religijskih emisija koje se moraju emitirati na javnoj televiziji. Pri tome je najveći dio ostalog programa protkan religijskim duhom.

Srđan Barišić: U Srbiji je odnos javnog servisa sa Srpskom pravoslavnom crkvom rešen tako što je dugo godina na čelu Radiodifuzne agencije bio episkop tako da su postojala vrlo jasna pravila o emitovanju religijskog sadržaja na javnom servisu i ostalim emiterima koji imaju nacionalnu frekvenciju.

Oniks umesto mermera

Omer Karabeg: Ko ima veće privilegije - Katolička crkva u Hrvatskoj ili Pravoslavna u Srbiji?

Ivica Maštruko: Mislim da su u tome ravnopravne. Nema dvojbe da su obje crkve u privilegiranoj poziciji. Jer ako se u Hrvatskoj na zgrade Biskupske konferencije i vojnog vikarijata, čija je izgradnja financirana iz budžeta, stavlja oniks - ne mramor već oniks - onda se sigurno može govoriti o privilegiranom statusu. A u Srbiji, po ovome što smo čuli od kolege Barišića, situacija nije mnogo različita.

Srđan Barišić: Slažem se da je to slično. Često kažem - kada bi Srpska pravoslavna crkva bila organizovana kao Rimokatolička, mislim da bi bila toliko jaka da bi zamenila državu.

/////////////////////////////////
///////////////////////
26.06.2017.

BAJRAM U PRIJEDORU: HILjADU BAKLAVA I LIMUNADA PODIJELjENO GRAĐANIMA SVIH NACIONALNOSTI

BAJRAM U PRIJEDORU: Hiljadu baklava i limunada podijeljeno građanima svih nacionalnosti

„Htio sam da naš praznik proslavimo svi zajedno bez predrasuda, te da građani drugih nacionalnosti vide našu tradiciju i podijele zajedno s nama radost Bajrama. Ovo je veliki korak za grad Prijedor i, evo, prvi smo u okruženju koji nastoje da zbliže narode i razbiju predrasude bilo koje vrste i izgrade mostove jednih prema drugim na duhovnoj osnovi“, rekao je za efendija Redžić.





Manifestaciju „Podijelimo radost Bajrama zajedno“ organizovala je Islamska vjerska zajednica u Prijedoru, a podržana je od strane Gradske uprave, gradonačelnika Prijedora Milenka Đakovića i predsjednika Gradske skupštine Seada Jakupovića.

 

Građanima je na Malom gradskom trgu podijeljeno hiljadu baklava i 200 litara limunade, prenosi Anadolu Agency.

 

Efendija Omer Redžić, imam Čaršijske džamije i autor ovog projekta koji je prihvaćen i preuzet kao Medžlisov i koji je održan i uz podršku nevladinih organizacija „Čisto srce“ i Udruženja djece sa posebnim potrebama „Neven“, kaže da su učešće uzele i djevojke iz KUD „Osman Džafić“ koje su dijelile baklavu i limunadu. Počašćeni su i radnici okolnih ugostiteljskih, trgovačkih i drugih objekata.

 

„Hiljadu baklava je napravljeno i podijeljeno građanima Prijedora svih nacionalnosti. Htio sam da naš praznik proslavimo svi zajedno bez predrasuda, te da građani drugih nacionalnosti vide našu tradiciju i podijele zajedno s nama radost Bajrama. Ovo je veliki korak za grad Prijedor i, evo, prvi smo u okruženju koji nastoje da zbliže narode i razbiju predrasude bilo koje vrste i izgrade mostove jednih prema drugim na duhovnoj osnovi“, rekao je za efendija Redžić.

 

Prijedorčanin Sulejman Halvadžić kaže da je danas na trgu zajedno sa svojim sugrađanima uživao u prelijepoj manifestaciji, te da takvih događaja treba biti više.

altNjegovo mišljenje dijeli i Prijedorčanka Hamida Hadžipašić, koja ističe da ovakve manifestacije na najljepši način zbližavaju ljude.

 

„Ovo je zaista divno i ovo nam svima treba da se vidi da je Prijedor grad u kojem zajedno proslavljamo vjerske praznike i da je to grad u kojem smo ponosni na suživot i toleranciju koju smo izgradili međusobno“, ističe Hadžipašić.

 

Na Malom gradskom trgu u Prijedoru ovih dana se održava manifestacija „Dani maline“, a jedan od učesnika je i Nijaz Pađan iz Hambarina kod Prijedora. Nijaz je za današnju manifestaciju „Podijelimo radost Bajrama zajedno“ sugrađanima podijelio baklavu, sok od malina i maline.

 

„Prekrasno je vidjeti na jednom mjestu toliko ljudi svih nacionalnosti kako se druže, smiju, pričaju i uživaju u baklavi. Želim i ja na ovaj način da poručim Evropi i našim građanima u dijaspori da dođu u Prijedor i da vide kako mi živimo i da nemamo nikakvih problema. Naprotiv, i današnja manifestacija je najbolji pokazatelj i govori tome u prilog“, kaže Pađan.

 

Predsjednik Omladinske humanitarne organizacije „Čisto srce“ Mile Vujasin kaže da aktivisti ovih nevladinih organizacija sa radošću učestvuju u manifestaciji za Bajram.

 

alt„Ovo je najbolji način da pokažemo da poštujemo druge, da se radujemo zajedno i da na ovaj način iskažemo ljubav prema bližnjima”, ističe Vujasin.

 

Glavni imam Islamske vjerske zajednice Prijedor Husein ef. Velić naveo je da je u haremu Čaršijske džamije sinoć održan i bajramski prijem za predstavnike privrednog, političkog i kulturnog života grada Prijedora.

 

„Bili su i predstavnici drugih konfesija i svima smo zahvalni što su s nama podijelili radost povodom Bajrama. Danas smo odlučili da našu radost proširimo i na sve ostale građane. Ovo je pionirski projekat, jedna novost i nadam se da će naići na odobravanje sviju, jer radost što se više dijeli, ona se povećava. Mislim da je Islamska zajednica Prijedor prva u okruženju koja je poduzela ovu aktivnost, jer je grad Prijedor po mnogo čemu prvi i siguran sam da će i po ovoj manifestaciji, za koju se nadam da će postati tradicionalna, postati prvi u Bosni i Hercegovini“, poručio je glavni imam IZ Prijedor Velić.

26.06.2017.

MEHO OMEROVIĆ : "SRAMOTNE RIJEČI MILORADA DODIKA, ŠTETI SRBIJI, VUČIĆU, BOSANSKIM SRBIMA U BiH"

Meho Omerović : “Sramotne riječi Dodika, šteti Srbiji, Vučiću, Srbima u BiH”

Juni 26. 2017.


Image result for karikature milorada dodika

Izjava predsjednika Republike Srpske je smišljena provokacija koja nanosi štetu Srbiji.To je ocijenio predsjednik Odbora Skupštine Srbije za ljudska i manjinska prava Meho Omerović komentarišući izjavu Dodika da će Republika Srpska “jednog dana biti država”.

“Ova sramotna izjava pokazuje koliko je njemu stalo do politike koju vodi Srbija”, naveo je Omerović u izjavi dostavljenoj agenciji Beta.

Prema njegovim riječima Dodik – frustracije koje ima zato što je ostao na crnoj listi SAD pokušava da “zataška na stari oproban način-dolivanjem ulja na vatru”.

“Koliko god se trudio… Srbija poštuje teritorijalni integritet BiH i garant je Dejtonskog mirovnog sporazuma”, naveo je Omerović.

Dodao je i da Dodik “ovakvim izjavama nanosi štetu Srbiji, predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, budućoj Vladi Ane Brnabić, ali i Srbima u BiH”.

Dodik je izjavio ranije danas da će RS “jednog dana biti država”, koja će odlučivati samostalno i bez tutora.

(Kliker.info-Beta)

//////////////////////

MEKTIĆ OPTUŽUJE DODIKA: 'U maju je u RS unio 200.000 eura u kešu'

MEKTIĆ OPTUŽUJE DODIKA: 'U maju je u RS unio 200.000 eura u kešu'

///////////////////////

BAKIR IZETBEGOVIĆ, NA KOVAČIMA: Fašizma i nacionalizma će biti uvijek, ali je pitanje koliko su te politike snažne (FOTO)

BAKIR IZETBEGOVIĆ, NA KOVAČIMA: Fašizma i nacionalizma će biti ..

////////////////////////////

Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
56704864

Powered by Blogger.ba