Jedinstvena Bosna i Hercegovina

Dobrodošli na moj blog

23.06.2017.

LIDER "DEVEDESETKE" ODGOVORIO DRAGANU ČOVIĆU: "NIKO NEMA PRAVO POZIVATI HRVATE NA PRESELjENjE"

LIDER "DEVEDESETKE" ODGOVORIO ČOVIĆU: "Niko nema pravo pozivati Hrvate na preseljenje"

Predsjednik HDZ-a 1990 Ilija Cvitanović prokomentirao je izjavu predsjednika HDZ-a Dragana Čovića da će Hrvati živjeti na onim područjima koje je oslobodio HVO.





!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Image result for dragan covic i milorad dodik karikature

Image result for dragan covic i milorad dodik karikature

U okviru svečanog obilježavanja 25. godišnjice akcije oslobađanja grada Mostara i doline Neretve "Lipanjske zore 2017". predsjednik HDZ-a BiH Čović, govorio je u dvorani “Hercega Stjepana Kosače” u Mostaru.

 

Tom prilikom Čović je pored ostalog kazao i to da će Hrvati u reorganiziranoj BiH živjeti na prostoru kojeg je oslobodio i odbranio HVO, kako će se izboriti i za izmjene Izbornog zakona da mogu birati svoje političke predstavnike, imati svoj javni RTV servis.

 

Predsjednik HDZ-a 1990 Ilija Cvitanović to je shvatio kao Čovićev poziv za preseljenje naroda..

 

"HVO kao legitimna vojna organizacija Hrvata u BiH ne smije biti predmet nikakvog političkog potkusurivanja a kamoli manipuliranja. Evidentno je da gro Hrvata ostalo na područjima gdje je HVO uspio da sačuva kontrolu nad tim teritorijem. Također je evidentno da je ogroman broj Hrvata ostao na drugim područjima Bosne i Hercegovine i nemamo pravo niti pozivati te ljude na preseljenje niti zanemariti trenutačnu poziciju tog dijela hrvatskog naroda. Dakle, moramo pokazati više empatije i saosjećanja prema ljudima koji se nalaze na područjima gdje su u manjini. Tek tada će to biti konstruktivna politika i prema području na kojem je HVO odbranio pozicije i prema području gdje su Hrvati ostali u manjini", kazao je Cvitanović.

 

On je dodao kako ne vjeruje da postoji ijedan ozbiljan Hrvat na razini predsjednika ozbiljne političke strane da je spreman odreći se jednog prostora gdje su Hrvati ne tako davno bili u ogromnoj većini, kao što je Posavina, kao što je veliki dio Središnje Bosne, kao što su neka područja zeničko-dobojske županije.

 

"Dakle ne mogu prihvatiti da se neko može odreći tih područja i zagovarati nekakvu ustrojbenu jedinicu, pri čemu će ti Hrvati biti u potpunosti zanemareni i biti potpuno neuvaženi kao politički narod i faktor u Bosni i Hercegovini. Teško mi je komentirati koje su namjere, ali mislim da je to jedno u  nizu obećanja koje neće biti realizirano", smatra Cvitanović.

 

Cvitanović ističe da bi takvom politikom svi Hrvati u Bosni i Hercegovini, dugoročno gledajući, mogli doći u poziciju u kojoj se sada nalaze Hrvati koji žive na područjima gdje su manjina.

 

"Kratkoročno u tome kontekstu i u toj priči Hrvati na tim područjima po ovome što sam pročitao i što sam čuo, ostaju, ali i dugoročno svi Hrvati u BiH bit će u poziciji u kojoj se nalaze Hrvati koje pominjemo. Nedopustivo je da itko na takav način razmišlja a ne da uradi i dijeli hrvatski korpus na Hrvate Bosne i Hrvate Hercegovine. Mi smo jedna integralna cijelina kao konstitutivni narod u BiH u kojoj ćemo ostati, živjeti i biti konstitutivni usprkos svim lošim politikama, i hrvatskih predstavnika ali i predstavnika druga dva naroda", kazao je Cvitanović.

 

Govoreći o tome da li su prijedlog izmjena Izbornog zakona i posljednje najave koje govore da se ne računa sa svim Hrvatima u skladu sa konstitutivnošću naroda, Cvitanović ističe da su izmjene Izbornog zakona su na adresi na kojoj se moraju realizirati, i da ih vidi kao podlogu za konstruktivan dijalog.

"Ja ih vidim kao podlogu za konstruktivan razgovor iz kojeg će proizići jedno prihvatljivo rješenje svim narodima i građanima jer ne bi bilo dobro za državu i nedopustivo je da jedan narod drugome nameće ključna i najosjetljivija pitanja kao što je član Predsjedništva i Izbor u Dom naroda i nema potrebe da se tim više manipulira i nužno je provesti presudu Ustavnog suda, da bi Hrvat u Tuzli bio ravnopravan Hrvatu u Širokom ili u Rami, ili RS-u. Izborni zakon vidim kao jednu podlogu oko koje se moraju okupiti zdrave snage u BiH koje žele dobro i narodima i građanima a i BiH samim time", poručio je Cvitanović.

23.06.2017.

NASLjEĐE HAŠKOG TRIBUNALA: PRESUDE NAJODGOVORNIJIMA, NA REDU DOMAĆI SUDOVI

Nasljeđe Haškog tribunala: Presude najodgovornijima, na redu domaći sudovi



Šta ostaje iza Tribunala u Hagu?

Šta ostaje iza Tribunala u Hagu?

////////////////////////////////

Haški tribinal ispunio je svoj najveći cilj, pokazao je da ne postoji nekažnjivost, te dokazao razmjere zločina koji su se dogodili na ovim prostorima. Pomirenje i prihvatanje činjenica je stvar svake zemlje ponaosob, što bi podrazumijevalo i potpuno drugačiji politički diskurs koji je nespreman da se suoči sa istinom. Ovo su neki od glavnih zaključaka iznesenih na konferenciji o naslijeđu Haškog tribunala koja se održava u Sarajevu

Politička klima još je značajna barijera djelotvornijem ostvarivanju pravde, obaveze se preuzimaju ali se ne pretaču u konkretno djelovanje, stav je koji je iznio glavni tužilac haškog Tribunala Serž Bramerc ocjenjujući šta Tribunal ostavlja kao nasljeđe.

Podcrtavajući da je uloga tog tijela bila da se dokažu zločini i kazne najodgovorniji, ostalo je razočarenje u vidu negiranja zločina i političkog uplitanja. To je kaže danas gore nego prije pet godina.

“Za svaku tvrdnju o potpori međunarodnoj pravdi postoji mnogo neumjesnih komentara koji se miješaju u rad pravosuđa. Ono što najviše zabrinjava jeste glorifikacija ratnih zločinaca i široko rasprostranjeno negiranje zločina. Ovo je bila i jedna od glavnih stvari o kojoj smo raspravljali predstavljajući izvještaj pred Vijećem sigurnosti. To je veoma nesretan razvoj događaja i za mene koji sam 10 godina na ovoj dužnosti najveće razočarenje", rekao je Bramerc.

Najviše zabrinjava glorifikacija ratnih zločinaca i široko rasprostranjeno negiranje zločina: Serž Bramerc
Najviše zabrinjava glorifikacija ratnih zločinaca i široko rasprostranjeno negiranje zločina: Serž Bramerc
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Iako navodi kako spada u skupinu onih koji smatraju da bez Tribunala ne bi pred lice pravde bili izvedeni najodgovorniji za ratne zločine, član Predsjedništva BiH Dragan Čović ne spori politički uticaj. Ni sam nije propustio da iznese vlastiti stav, kritizirajući kvalifikacije koje su dio presuda:

"Ja sam uvjeren da smo u ovom vremenu imali previše iskušenja koja su nas dodatno podijelila, tako kad mi danas razgovaramo o mnoštvu tema o kojima i vi morate razgovarati iako se bavite samo pravdom i dolaskom do istine to je pitanje selektivnosti u primjeni pravde i zbog toga, vrlo jasno da kažem i kad je odnos prema nekim fenomenima i institutima mjesto kao što je udruženi zločinački poduhvat vjerujemo da mu nije mjesto u procesima koji se vode i u Haškom tribunalu jednako tako procesima koji se vode na prostorima BiH kroz naše pravosudne institucije.“

Činjenica je pak i to da su za udruženi zločinački poduhvat u prvostepenom postupku osuđeni čelnici bivše Herceg-Bosne, u predmetu Prlić i drugi. Njima bi do kraja godine trebala biti izrečena i konačna. Činjenica je da je Čović jedan od brojnih bh. zvaničnika koji je dočekivao osuđene upravo pred Tribunalom. Prisustvovao je svečanom dočeku Darija Kordića koji je zbog zločina u Ahmićima osuđen na 25 godina zatvora, a pušten je nakon izdržane dvije trećine kazne.

Činjenica je da je Čović jedan od brojnih bh. zvaničnika koji je dočekivao osuđene upravo pred Tribunalom
Činjenica je da je Čović jedan od brojnih bh. zvaničnika koji je dočekivao osuđene upravo pred Tribunalom
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Unutar svake od zemalja je da se pozabavi svojim odnosom i prihvatanjem činjenica, te pomirenjem, jer to nije bila primarna uloga Tribunala, podsjeća njegov predsjednik Carmel Agius:

„Tribunal nije uspostavljen da bi uspostavio pomirenje u regionu i nikada nije trebao dovesti pravdi i suditi sve koji su počinili zločin. Zadatak koji mu je povjerilo Vijeće sigurnosti jeste da procesuira najodgovornije za ove zločine i one koji su doprinijeli narušavanju mira u regionu.“

Ostatak je na domaćem pravosuđu, tvrde čelnici Tribunala, a ono je do sada pokazalo kako stvari teku sporo. Oko pet hiljada predmeta ratnih zločina na nekom od sudova u zemlji još čeka na procesuiranje.

Ono što je ključna stvar koja ostaje kao nasljeđe Suda jesu činjenice, navodi Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida.

„Haški tribunal je prikupio odgromnu građu, ogromnu dokumentaciju, izjave, rad na terenu njihovih istražitelja... To je građa koja BiH puno znači jer je prvi put takav zločin i obim zločina na ovim prostorima dobrim dijelom dokumentovan, i koji može u budućnosti, itekako poslužiti, naročito istraživačima“, zaključuje Tahirović.

















23.06.2017.

KEMAL KURSPAHIĆ: TRI (NEVAŽNA) 'MIŠLjENjA'

Kurspahić: Tri (nevažna) 'mišljenja'



Pritvorska jedinica Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, Hag

Pritvorska jedinica Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, Hag

//////////////////////////

Kratka novinska vijest o pozdravnom govoru člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Dragana Čovića na otvaranju trodnevne konferencije o nasljeđu Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju – koja se od četvrtka do subote održava u Sarajevu – prepričala je to izlaganje u samo tri rečenice.

One, svaka za sebe i sve zajedno, pokazuju duboko nerazumijevanje uloge Haškog tribunala i tragičnu zabludu bosanskohercegovačkih političkih sljedbenika ratnih projekata koji su umislili da oni treba da sude Tribunalu a ne Tribunal političkim projektima koji su ih iznjedrili.

Image result for dragan covic i milorad dodik karikature


Image result for dragan covic i milorad dodik karikature

Šta je u te tri rečenice, prema novinskim izvještajima, rekao Čović?

U prvoj: kako "ni Tribunal ni domaći sudovi nisu mjesta na kojima se može govoriti o udruženom zločinačkom poduhvatu".

To je poziv na poništavanje – ili bar relativizaciju i nepoštovanje – ključnog nalaza iz gotovo četvrt vijeka rada Tribunala. Istrage, dokumenti i svjedočenja pred Tribunalom pokazali su kako "sve ono što nam se dogodilo" devedesetih nije bilo tek neka vremenska nepogoda ni "tragični sukob" ili kulminacija "viševjekovnih mržnji" već ima svoju nacionalističku inspiraciju, komandne centre, vrhovne vođe i regionalne izvođače radova na projektima stvaranja "velikih država".

Ono što se, u nedostatku odgovarajuće međunarodnopravne terminologije, nazivalo "etničkim čišćenjem" širokih područja Bosne i Hercegovine imalo je – kako je dokazano u postupcima pred Tribunalom – svoju istoriju u vidu dogovaranja Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana o komadanju susjedne države i formiranja i srpske i hrvatske države u državi koje su to mogle postati samo masovnim progonima stanovništva drugih nacionalnosti i vjera.

U drugoj: kako u ovoj prilici – na otvaranju konferencije o nasljeđu Tribunala – ne može govoriti u ime sva tri člana Predsjedništva jer oni o tome imaju "različita mišljenja".

Ponovo nesporazum o vlastitoj relevantnosti. Tribunal je organ međunarodnog prava, odgovoran za svoj rad Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija i ništa u njegovom djelovanju i njegovom nasljeđu ne zavisi od toga kakvo će "mišljenje" o njemu imati Čović, Bakir Izetbegović ili Mladen Ivanić.

U trećoj rečenici: poručio je prisutnima kako zadatak Tribunala nije bilo pomirenje, već pravda.

Ovo odvajanja koncepata pomirenja i pravde pokazuje nerazumijevanje najdublje povezanosti ta dva procesa. Pravda je, naime, temeljni uslov pomirenja: bez utvrđivanja činjenica o ratnim zlodjelima, kažnjavanja njihovih inspiratora i počinilaca i obznanjivanja i poštovanja žrtava – ne može biti iskrenog pomirenja.

Političari u Bosni i Hercegovini, na žalost, više su doprinosili potkopavanju nego poštovanju Tribunala i afirmaciji ideje vladavine prava.

Kad Čović dovodi u pitanje nalaze haških suđenja o udruženom zločinačkom poduhvatu on istovremeno nastoji dovesti u sumnju prvostepenu presudu ratnim civilnim i vojnim vođama "Herceg-Bosne" i uticati na predstojeću konačnu presudu Tribunala. On je svoj odnos prema haškim suđenjima i nalazima demonstrirao i onda kada je prije tri godine na stadionu u Busovači prisustvovao svečanom dočeku haškog osuđenika Darija Kordića. Kao da nikada nije bilo pokolja u Ahmićima i Stupnom Dolu, logora od Heliodroma do Dretelja, masovnih progona na kojima je nastala "Herceg-Bosna".

Isti takav odnos nepoštovanja međunarodnog prava uporno demonstrira i aktuelno vodstvo Republike Srpske: od imenovanja studentskog doma na Palama po haškom osuđeniku Radovanu Karadžiću preko insistiranja da se uprkos odluci Ustavnog suda 9. januar obilježava kao dan entiteta pa do dodjele najviših odlikovanja osuđenima za ratne zločine i najavljene zabrane lekcija iz istorije o Srebrenici i opsadi Sarajeva – entitetske vlasti uporno guraju Republiku Srpsku u nesporazume s tzv. međunarodnim faktorom sve do sankcija i političke samoizolacije.

U tom kontekstu i na prvi pogled hvale vrijedni postupci, kao što je bio odlazak vodećeg srpskog političara Aleksandra Vučića na godišnju komemoraciju u Srebrenici, gube na uvažavanju pred njegovim poricanjem genocida i proslavljanjem u Srbiji ruskog veta protiv zapadne rezolucije o osudi genocida kao "velike pobede".

Pred tom političkom opstrukcijom uvažavanja razmjera ratnih zločina i poštovanja žrtava glavni haški tužilac, Belgijanac Serž Bramerc (Serge Brammertz), ovih dana kaže kako tek treba dočekati stvarni čin političke hrabrosti: priznanje da se u Srebrenici dogodio genocid.

Selektivno poštovanje za međunarodno pravo pokazuje i bošnjački član bosanskohercegovačkog Predsjedništva Bakir Izetbegović: uvažava i podržava nalaze i presude Tribunala za "udruženi zločinački poduhvat" ali je demonstrirao nerazumijevanje – pa i nepoštovanje – međunarodnopravnih institucija i procedura u nedavnom neuspjelom pokušaju obnavljanja tužbe protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde.

Iako je taj sud na vrijeme upozorio kako je za bosanskohercegovačkog zastupnika u tom procesu potrebno novo ovlaštenje državnog Predsjedništva, Izetbegović je – ignorišući to upozorenje – pokrenuo obnovu postupka i po cijenu novih napetosti u odnosima i u zemlji i u susjedstvu.

Da se vratimo Čovićevom žaljenju što Predsjedništvo čiji je član ima podijeljena "mišljenja" o nasljeđu Tribunala: kada bi uvažavao ta "mišljenja" Tribunal bi bio jednako nefunkcionalan kao i bosanska država. Ovako, njegova dokumentacija ostaje najdragocjeniji izvor za istoriju balkanskih devedesetih.

* Mišljenja izrečena u ovom tekstu ne odražavaju nužno stavove Radija Slobodna Evropa
23.06.2017.

PREDSJEDNIK MEĐUNARODNOG KRIVIČNOG SUDA ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU SUDIJA CARMEL AGIUS: ČETIRI PUTA SMO DONIJELI PRESUDU ZA GENOCID, DA LI JE POTREBNA JOŠ NEKA POTVRDA?!

Predsjednik Haškog tribunala Carmel AgiusČetiri puta smo donijeli presudu za genocid, da li je potrebna još neka potvrda ?!(Video)

Juni 23. 2017.



Mi smo četiri puta donijeli odluku da je u Srebrenici počinjen genocid. Donijeli smo odluku nakon dugog suđenja koje je trajalo godinama da je Sarajevo bilo pod opsadom. Da li Haški Tribunal treba potvrdu da se u Srebrenici desio genocid? Da li nam je potrebna još neka potvrda za sve ono što se dešavalo te značajne sedmice u julu 1995.godine. Mi kao Tribunal smo uradili najbolje što smo mogli da ispostavimo dokaze za ono što se dešavalo. kazao je za TV1 predsjednik Haškog tribunala Carmel Agius.

TV1: Gospodine Agius,  kako gledate na to da tri strane u BiH imaju različite ocjene za rad  Haškog tribunala?

AGIUS: Na to je pitanje vrlo lako odgovoriti. Ja moram priznati da su mi ovo pitanje postavljali mnogo puta. Ja mislim da različiti ljudi imaju različita očekivanja, o radu Tribunala u ovisnosti o tome kako oni razumiju mandat tribunala. Upoznao sam neke ljude koji su mislili i još uvijek misle da je Tribunal trebao privesti licu pravde ne samo 161 osobu koju smo optužili nego još stotine i hiljade drugih. Ta  kategorija ljudi je pogrešno shvatila svrhu Tribunala i zbog toga moj stav po tome pitanju jeste, da ako niste zadovoljni sa radom Tribunala ja se sa vama ne mogu složiti jer Tribunal i nije zamišljen da privede licu pravde sve, nego samo one najodgovornije za zločine u bivšoj Jugoslaviji.Mi smo optužili 161 osobu, a u određeno vrijeme nas je čak i Sigurnosno vijeć čak i zaustavilo i rečeno nam je da ne podižemo druge optužnice i druge osmumnjičene.

Zatim, postoje ljudi koji smatraju da je Tribunal imao jedan važan madat da proizvede pomirenje u bivšoj Jugoslaviji u sve tri republike u kojima se vodio rat, i to je također greška, zato što nijedan sud pravde u popisu svojih funkcija nema odgovornost za ostvarenje pomirenja između zaraćenih strana. Tribunal je imao odgovornost da privede licu pravde one koji su osumnjićeni za zločine i da donese presudu vezano za te osobe bez obzira da li će to doprinijeti pomirenju ili ne.

Zatim postoji i treća grupa ljudi koja je pravilno shvatila da mi nemamo mandat da pravimo pomirenje i mandat da pravdi privedemo više osoba nego što jesmo. Međutim, ni ti ljudi nisu zadovoljni, jer nisu zadovoljni sa nekim presudama koje je donio Tribunal, sa nekim kaznama, očekivali su veće, ili blaže kazne, u ovisnosti ko su oni i šta su bila njihova očekivanja

Moram biti iskren; da li smo ispunili svoj mandat ili ne, to nešto o čemu stalno razmišljam. Da li smo ispunili mandat u najboljoj mjeri. Smatram da jesmo. Postoje ljudi koji se ne slažu sa mnom. Tim nekim ljudima ponekad vrlo lako mogu objasniti svoj stav, a nekada je teško jer se morate staviti u kožu te osobe, pokazati saosjećanje i razumijevanje

TV1:Član Predsjedništva Dragan Čović je danas rakao da Udruženi zločinački poduhvat nije posao tribunala, ni domaćih sudova. Kako vi komentirate ovu tvrdnju?

AGUIS: Ja neću komentarisati tu izjavu, kao sudac sa iskustvom i u mojoj zemlji, i iskustvo šesanest godina u Tribunalu, govorim samo u svojim presudama. Svako ko želi znati šta ja mislim o Uduženom zločinačkom poduhvatu, mora sačekati dok ne donesemo naredne dvije presude koje se očekuju krajem novembra i to će biti službeni stav Tribunala. Ja mogu samo reći da se Tribunal u više navrata oglasio po ovom pitanju.

TV1: Kako gledate na činjenicu da se u Bosni i Hercegovini genocid još uvijek negira i da se čak i slave zločinci?

AGUIS: Da, imao sam kratak razgovor sa tužiocem danas. Postojo razika u mišljenjima između nas dvojice u smislu da ja kao predsjednik Tribunala koji ima direktnu pravosudnu ulogu, smatram da trebam biti suzdržan vezano za otvorene kritike izjava koje smo nedavno čuli vezano za genocid u Srebrenici ili opsadu Sarajeva. On je u drugaćijoj poziciji i može dodati drugačijeg tona u svojim komentarima, ja to ne mogu. Ali vam mogu reći da me to jako uznemirava iz jednostavnog razloga. Mi smo četiri puta donijeli odluku da je u Srebrenici počinjen genocid.

Donijeli smo odluku nakon dugog suđenja koje je trajalo godinama da je Sarajevo bilo pod opsadom. Da li Haški Tribunal treba potvrdu da se u Srebrenici desio genocid? Da li nam je potrebna još neka potvrda za sve ono što se dešavalo te značajne sedmice u julu 1995.godine. Neću reći više ništa od toga. Mi kao Tribunal smo uradili najbolje što smo mogli da ispostavimo dokaze za ono što se dešavalo tokom četiri i pol godine sukoba u bivšoj Jugoslaviji. Vjerujem da postoji još činjenica koje trebaju biti otkrivene, ali ja to trenutno neću komentarisati.

 

TV1: Kada se Sud zatvori, šta slijedi, ostaje li sve na domaćim sudovima?

AGIUS: Ne baš tako. Počnimo odavde a ja ću pokušati da to jednostavno objasnim. Mi imamo dva slučaja koji su u toku. Jedan je žalba, a u jednom slučaju tek treba donijeti presudu, i to  će biti kraj priče, mada će vjerovatno biti zahtjeva za neku reviziju te žalbe, međutim tah zahtjev neće biti prihvaćen od strane Tribunala jer Tribunal više u to vrijeme neće postojati, ali postoji mehanizam. Slično je i u slučaju Mladić. Suđenje Mladiću također biti završeno u novembru. Ja ne radim na tome slučaju, tako da nemam pojma kako će se to suđenje završiti a i da znam, ne bih ništa rekao, ali siguran sam da bez obzira na presudu, bit će žalba. Ta žaba se neće naći pred Haškim Trubunalom jer Tribunal će mjesec dana nakon donošenja odluke biti zatvoren, tako da će to za mehanizam koji će naslijediti Tribunal, ali to se odnosi samo na ovadva slučaja koja traju.

Postoji još jedno ponovljeno suđenje vezano za slučaj gdje je Tribunal donio presudu i Žalbeno vijeće je također donijelo presudu prije godinu dana, to je ponovno suđenje Stanišići u Simatoviću i to ponovoljeno suđenje vrši mehanizam. Ne očekujem da će biti drugih slučajeva koji će se pojaviti osim ove dvije žalbe. Imamo već žalbu u slučaju Karadžić. Dake to su sve slučajevi kojima će se baviti mehanizam koji će naslijediti Tribunal. Svi drugi slučajevi koji nikad nisu dospjeli do Tribunala a takvih je na stotine u BiH, neko mi je jutros pomenuo broj od hiljadu slučajeva, a vjerujem da postoji još slučajeva u Srbiji i Hrvatskoj, ti slučajevi će ostati odgovornost lokalnih sudova.Svaka zemlja ima svoje vlastite institucije koje se bave ratnim zločinima. Ja sam posjetio sve tri zemlje i znam tačno šta one imaju.

Problem je definitivno vrijeme. Mi smo se već odmaki 26.godina od početka sukoba, mnogi ljudi su umrli ili stare i posljednja stvar koju žele jeste da počinju svjedočiti nečemu. Neki ljudi su još uvijek traumatizirani i oni se boje da svjedoče a neki su jednostavno nezainteresovani. Lokalno pravosuđe ima probleme i vrlo je važno da oni dobiju pomoć koja je potrebna. Bitno je da se privođenje pravdi dešava na vrijeme, u suprotnom ćete živjeti u zemlji gdje mnogi ljudi se približavaju kraju svog života sa osjećajem da im je uskraćena pravda a to sigurno nije dobro za pomirenje i budućnost

TV1: Koliko bi bilo lakše da u domaćem pravosuđu još uvijek imamo međunarodne sudije i tužioce, a koji su prije nekolio godina napustili Bosnu i Hercegovinu i je li po vašem mišljenju to bila greška?

AGUIS: Imam svoje lično mišljenje na ovu temu ali prosuđujem da je bolje da ga zadržim za sebe. Odluka da se svi strani tužioci i sudie pošalju kući, ta odluka je donesena na političkom nivou. Ja se ne miješam u političke odluke. Razgovarao sam sa mnogim sudijama koji su radili i rade na ratnim zločinima i mislim da bi ovo pitanje trebalo biti upućeno njima. Oni su mi rekli šta misle ali vam to ne mogu prenijeti, niti reći šta ja o tome mislim

TV1: 16 godina života ste posvetili radu u ovom sudu, kakva ćete sjećanja sa sobom ponijeti kad sud bude zatvoren?

AGIUS: Imam suradnike koji me pokušavaju zainteresovati da napišem i memoare, što ću možda i uraditi a moje uspomene su, broj jedan; kakvo fantastično iskustvo sam imao i ne mogu dovoljno Bogu zahvaliti na sreći koju sam imao učestvujem u ovome ekperimetnu koji za nekoga ko ne zna kako to funkcioniše, od prvoga dana znači saradju sa sudijama koje ne poznajete, sa sudijama koji su naviknuti na drugačije pravosudne sisteme, sudijama koji imaju različito mišljenje o tome šta je Tribunal, sa sudijama koji se ne moraju nužno slagati sa procedurom.

Kad sam stigau u Tribunal 2001.godine on je imao malo internih propisa. Sud je osnovan 1993. a sudije su dokaze počele prikupljati tek 1994.godine i sve je to bilo minimalistički kada sam stigao, i to je bila velika promjena za mene. Bio sam sudija u svojoj zemlji i radio sam na drugi način, a imao sam više od dvije decenije iskustva kao sudija i onda odete u Haag i nađezte se u drugom okruženju. Ja sam odmah bio predsjedavajući viječa u suđenju Brđaninu, imao sam kolege iz Češke i Japana i to je bilo prekrasno iskustvo. Naučio sam da su sudije iste svugdje. Ako imate dvojicu sudija, njihov glavni interes će biti da se poštuju propisi, da i Tužilaštvi i Odbrana imaju isti tretman.

Još jedno važno iskustvo, kada pogledam u nazad. Između 1995.i 2001.godine ja sam pregovarao u ime malteške vlade o nečemu što je kasnije postalo statu Međunarodnog krivičnog suda. Bio sam uključen u teške diskusije i sjećam se koliko je bilo teško dobiti bitku protiv nekažnjivosti, zapravo ta bitka još uvijek nije dobijena, i koliko je po mom mišljenju bilo revolucionarno dostignuće Tribunala  da pošalje jasnu poruku širom svijeta. U prošlosti smo imali kraljeve i careve kojima se davao azil u drugim zemljama svijeta, čak i u zemlji koja je domačin Tribunala a sada je to zemlja koja je šampio međunarodne pravde i shvatio sam da smo odigrali revolucionarnu ulogu.

Bili smo predmet kritike, zbog trajanja suđenja, zbog toga koliko smo novca koštali UN, jer nismo razvili sistem za kompezaciju za naknadu štete žrtvama i nismo uspostavili mehanizam za pomirenje. Iako su neke od tih kritika validne, ja mislim da  treba pozitivno gledati na stvari jer postigli smo da smo dali ponovno rođenje međunarodnog humanitarnog prava. Dali smo svijetu sistem pravila za izvođenje dokaza kojeg su kasnije usvojii i pregovarači koji su radii na otvaranu Međunarodnog krivičnog suda. Mi smo pomogli osnivanju tog suda. Bili smo instrument u UN da upostave druge tribunale za Liban, Kambodžu. Čak i EU sada čini korak da upostavi tribunal za zločine na Kosovu. Mi smo bili instrument koji je pomogao da sve ove institucije nastanu, tako da sam zadovoljan našim postugnućem, i ne samo to nego ekstremno zadovoljan i ponosan.

(Kliker.info-Vijesti)

////////////////////////////
//////////////////////////////
///////////////////////////////////

Prof.dr. Dejan Jović : Ako državu gradite na slavljenju rata, onemogućavate mir, suverenitet i

///////////////////////////////////////
/////////////////////////////////////////////

Muharem Bazdulj : Dvoje đaka pod jednim krovom

//////////////////////////////////////////////

Zlatko Dizdarević : Nasilje nad ljudskošću

///////////////////////////////////////////
Jedinstvena Bosna i Hercegovina

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
58131331

Powered by Blogger.ba